Status spomenika -> Nacionalni spomenik
Objavljeno "Službenom glasniku BiH", broj 32/03.
Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika, na temelju članka V stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i članka 39. stavak 1. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 1. do 7. srpnja 2003. godine, donijelo je
O D L U K U
I
Graditeljska cjelina - Franjevački samostan u Kreševu zajedno sa pokretnom imovinom proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).
Nacionalni spomenik čini graditeljska cjelina Franjevačkog samostana u Kreševu sa pokretnom imovinom: 14 slika, 5 skulptura, 18 predmeta izrađenih od metala, biblioteka sa 2 stara kataloga i 9 knjiga, spomen-soba fra Grge Martića sa 71 predmetom, jedna kazula i orgulje.
Građevina crkve iz 1970. godine nije zaštićena odredbama ove odluke kao nacionalni spomenik, ali predstavlja dio cjeline i na nju se primjenjuju ograničenja utvrđena ovom odlukom.
Nacionalni se spomenik nalazi na k.č. broj 355, 356, 357, 358, 360, 362, 363, 364 i 367, k.o. Kreševo, broj z.k. uloška 616, općina Kreševo, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.
Na nacionalni se spomenik primjenjuju mjere zaštite i rehabilitacije utvrđene Zakonom o provedbi odluka Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH”, br. 2/02 i 27/02).
II
Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je osigurati pravne, znanstvene, tehničke, administrativne i financijske mjere za zaštitu, konzervaciju, prezentaciju i rehabilitaciju nacionalnoga spomenika.
Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) utvrditi će tehničke uvjete i osigurati financijska sredstva za izradbu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.
III
U cilju trajne zaštite dobra utvrđuje se:
I zona zaštite obuhvaća prostor definiran u točki I, stavak 4. ove odluke.
U sklopu ove zone utvrđuju se sljedeće mjere zaštite:
- nije dopuštena nova izgradnja, a moguća je restauracija postojećih objekata, te radovi koji imaju za cilj prezentaciju nacionalnoga spomenika, uređenje parcele i manji infrastrukturni radovi, uz odobrenje federalnoga ministarstva nadležnoga za prostorno uređenje i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na razini Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nadležna služba zaštite);
- obavezno čuvanje postojećeg visokog raslinja.
Utvrđuje se zaštitni pojas širine 100 m od granica I zone zaštite. U ovome zaštitnom pojasu utvrđuju se sljedeće mjere zaštite:
- zabrana izgradnje industrijskih objekata, objekata čija namjena može ugroziti graditeljsku cjelinu, kamenoloma i lociranje zagađivača okoliša;
- zabrana eksploatiranja šumskih resursa;
- infrastrukturni radovi su dopušteni samo uz odobrenje federalnoga ministarstva nadležnoga za prostorno uređenje, a prema uvjetima nadležne službe zaštite.
Vlada Federacije dužna je posebno osigurati sredstva za izradbu Elaborata za evidenciju pokretne imovine iz točke I stavka 2. ove odluke (u daljnjem tekstu: pokretna dobra). To podrazumijeva popis i uspostavu vođenja inventarnih knjiga i kartona za cjelokupne zbirke.
IV
Iznošenje pokretnih dobara nije dopušteno.
Iznimno od odredbe stavka 1. ove točke, dopušteno je privremeno iznošenje pokretnih dobara iz Bosne i Hercegovine radi prezentacije ili konzervacije, ukoliko se utvrdi da konzervatorske radove nije moguće izvršiti u Bosni i Hercegovini.
Odobrenje za privremeno iznošenje pokretnih dobara iz Bosne i Hercegovine u smislu prethodnoga stavka daje Povjerenstvo, ukoliko nedvojbeno bude utvrđeno da to ni na koji način neće ugroziti nacionalni spomenik. Povjerenstvo u svom rješenju o odobrenju privremenoga iznošenja utvrđuje sve uvjete pod kojima se to iznošenje može izvesti, rok za povrat spomenika u Bosnu i Hercegovinu, kao i zaduženja pojedinih organa i institucija na osiguranju tih uvjeta i o tome obavještava Vladu Federacije, nadležnu službu sigurnosti, carinsku službu Bosne i Hercegovine i javnost.
V
Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski spisi koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.
VI
Svatko će se, a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe suzdržati od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu i rehabilitaciju.
VII
Ova će se odluka dostaviti Vladi Federacije, federalnome ministarstvu nadležnome za prostorno uređenje, federalnome ministarstvu nadležnome za kulturu, nadležnoj službi zaštite naslijeđa na razini Federacije Bosne i Hercegovine i općinskim organima uprave nadležnim za poslove urbanizma i katastra, radi provedbe mjera utvrđenih u toč. II - VI ove odluke i nadležnome općinskome sudu radi upisa u zemljišne knjige.
VIII
Sastavni je dio ove odluke obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim osobama u prostorijama i na web stranici Povjerenstva (http://www.aneks8komisija.com.ba).
IX
Prema članku V, stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Povjerenstva su konačne.
X
Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u «Službenom glasniku BiH» i «Službenim novinama Federacije BiH».
Ovu je odluku Povjerenstvo donijelo u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.
Broj: 08.1-6-526/03-4
3. srpnja 2003. godine
Sarajevo
Predsjedateljka Povjerenstva
Amra Hadžimuhamedović
O b r a z l o ž e n j e
I – UVOD
Na temelju Zakona o provedbi odluka Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika uspostavljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, članak 2, stavak 1, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika, proglasilo nacionalnim spomenikom, sukladno čl. V i VI Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Povjerenstvo ne donese konačnu odluku o njihovome statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.
Povjerenstvo je, na sjednici održanoj 30 lipnja 1998. godine, donijelo odluku o stavljanju Franjevačke crkve i samostana u Kreševu na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine, pod rednim brojem 325. Sukladno odredbama Zakona, a na temelju članka V stavka 4. Aneksa 8. i članka 35. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, Povjerenstvo je pristupilo provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.
II – PRETHODNI POSTUPAK
U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju izvršen je uvid u:
• dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra,
• podatke o dosadašnjoj zakonskoj zaštiti dobra,
• podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije,
• podatke o oštećenjima tijekom rata, podatke o intervencijama na restauraciji i drugoj vrsti radova na dobru, itd.,
• podatke o pokretnom naslijeđu koje se nalazi u sklopu dobra,
• povijesnu, arhitektonsku i drugu dokumentarnu građu o dobru, koja je data u popisu korištenja dokumentacije u sklopu ove odluke.
Na temelju uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje na terenu, utvrđeno je sljedeće:
1. Podaci o lokalitetu
Lokacija
Graditeljska cjelina - Franjevačka crkva i samostan u Kreševu se nalazi 55 km zapadno od Sarajeva (na 670 m nadmorske visine).
Graditeljska cjelina obuhvaća prostor na k.č. broj 355, 356, 357, 358, 360, 362, 363, 364 i 367, k.o. Kreševo, broj z.k. uloška 616, općina Kreševo, Federacija Bosne i Hercegovine.
Povijesni podaci
Kreševo je jedno od najstarijih naselja u Bosni. U pisanim dokumentima prvi put se spominje kao rudnik Kreševo 1381. godine, kao grad-utvrđenje Kreševo 1430. godine, a kao današnje naselje 1434. godine (Raspudić, 1981, str.7-10).
Kreševo kao rudarsko naselje sa razvijenim obrtom prerade metala bilo je vrlo važno gospodarstveno središte od vremena antike, srednjeg vijeka i sve do uspostave protektorata Austro-Ugarske monarhije nad BiH. Kreševo je zauzimalo veoma značajno mjesto u srednjovjekovnoj bosanskoj državi. Crkva i samostan su u periodu otomanske uprave bili važno vjersko i kulturno središte katolika u kojem stoluju četiri biskupa Bosne srebrne, od kojih su tri bila iz Kreševa. U njemu borave i fra Matija Divković u vremenu kada počinje pisati i stvarati svoje književne radove. Na području izravne blizine sadašnjeg naselja Kreševo, prema navodima pisanih izvora, arheoloških nalaza i narodne predaje, može se govoriti o nekoliko crkava iz perioda kasne antike i ranoga srednjega vijeka, ali se sa sigurnošću može ustvrditi da je crkva, na današnjoj lokaciji u Kreševu podignuta pred kraj XIV stoljeća. Od vremena izgradnje pa sve do šezdesetih godina XX stoljeća i samostan i crkva su više puta rušeni, paljeni, obnavljani i ponovno zidani. Najveća su oštećenja bila 1765. godine kada su i samostan i crkva do temelja izgorjeli.
Franjevački samostan sa Crkvom sv. Katarine utemeljen je pred kraj XIV stoljeća (Karamatić-Nikić, 1990., str. 48).
Od prvobitne gotičke crkve danas je preostao još samo krajnji dio zida svetišta prema jugoistoku. Uz njega je, vjerojatno već u XV stoljeću, postojala kamena Kapela sv. Amrije. 1524. godine, po prvi put, porušeni su i samostan i crkva. Nema pisanih podataka, ali se pretpostavlja da su ubrzo ponovno izgrađeni. U Kreševu se spominje i leprozorij, koji je vjerojatno bio, kako je to bio običaj, uz samostan (Raspudić, 1981, str.13). I samostan i crkva su sigurno obnovljeni 1763. godine. 07. travnja 1765. godine crkva i samostan, zajedno sa svim dragocjenostima (arhiv, biblioteka) su izgorjeli u požaru. 1767. godine franjevci su dobili odobrenje za ponovnu izgradnju crkve i samostana, koji se nisu uspjeli dugo održati. 1827. godine franjevci ponovno obnavljaju samostan i crkvu (Karamatić-Nikić, 1990., str. 48).
1853. godine počinje izgradnja nove crkve na temeljima stare i traje do 1860. godine. Idejni plan za novogradnju sastavio je fra Andrija Kujundžić. Plan je utemeljen prema uzoru na rimsku Crkvu sv. Petra u okovima – kao trobrodna bazilika, čija je glavna lađa, bez apside, duga 32 m, a široka 15 m (Tihić, 1956., str. 195). U trobrodnoj se neoromaničkoj crkvi nalazilo 14 vitkih stupova, koji su nosili polukružne lukove i drveni bačvasti svod; 1872. godine izgrađen je toranj, a 1887. godine u crkvu je postavljen Gospin oltar izveden po nacrtu arh. Josipa Vancaša. Oltarsku sliku «Bezgrešno začeće» iste je godine naslikao Alexander Seitz. Gradnja samostana, koja je započeta 1889. godine, završena je 1895. godine (Karamatić-Nikić, 1990, str. 49).
1924. godine kreševska je crkva obnovljena po nacrtu arh. Karla Paržika – izvršene su prepravke «stilske purifikacije» (Tihić, 1956., str. 195). U njezinoj su unutrašnjosti izvršene arhitektonske izmjene: stupovi su podebljani, a svetište suženo. Molitveni je kor premješten u samostansku prostoriju na katu, povezano sa desnom lađom. Izgrađen je i novi toranj, a u crkvu su postavljeni novi oltari. Glavni je oltar izveden od betona i zbog njegove težine svetište se počelo odvajati, zbog čega je crkva porušena 1963. godine. Na njezinome mjestu je, prema nacrtu arh. Antuna Karavanića, izgrađena nova crkva koja je dovršena 1970. godine (Karamatić-Nikić, 1990., str. 51). Ovakav će izgled crkva zadržati sve do današnjih dana.
Prema navodima fra Mate, 1978. godine su vršeni radovi na uvođenju instalacije grijanja u prostore samostana, a 1980. godine radovi na fasadi objekta (žbukanje i bojenje fasade koje se održalo do danas) i manji radovi u enterijeru (izmjena stolarije). 1983. godine izvršeno je podbetoniranje-temeljenje preostalog zida stare gotičke crkve koji danas predstavlja nosivi zid prilaznog crkvenog platoa. U najskorije su vrijeme vršene izmjene vanjske stolarije - na nekim mjestima je drvena stolarija zamijenjena PVC stolarijom.
Dosadašnja zakonska zaštita
Cjelina se nalazila pod zaštitom države kao spomenik kulture i bila je upisana u Registar nepokretnih spomenika pod brojem 575.
Prostornim planom Republike Bosne i Hercegovine do 2002. godine Franjevački samostan je evidentiran i valoriziran kao spomenik II kategorije.
Na Privremenoj listi nacionalnih spomenika Povjerenstva pod rednim brojem 325., Graditeljska cjelina - Franjevačka crkva i samostan u Kreševu registrirano je kao «Franjevačka crkva i samostan Kreševu».
2. Opis spomenika
Graditeljska se cjelina sastoji iz samostanske zgrade, crkve i zvonika. U zgradi je samostana smještena biblioteka, muzej, arhiv, kapela, stambeni dio bratstva, kuhinja i trpezarija. Zgrada je samostana zadržala osnovne značajke originalne zgrade sa kraja XIX stoljeća. Osim manjih intervencija u enterijeru i na fasadi nisu vidljivi tragovi većih radova i izmjena. Zgrada samostana je dvokatna građevina, sa dvovodnim, strmim krovom. Fasada objekta je horizontalno raščlanjena vijencima smještenim iznad prozora prizemlja i posljednjeg kata. Ritmičko ponavljanje jednostavnih, pravokutnih prozora još više naglašava masivnost samoga objekta. U unutrašnjosti objekta naglašena je njegova funkcionalno-zonska podjela (koridorski sustav organizacije prostora).
Objekt crkve, izgrađen prema projektu arh. Karavanića 1970. godine predstavlja potpuno novi, moderan objekt prilagođen tijekovima arhitekture vremena u kojem je izgrađen. Izgrađen je na istom prostoru kao i prethodni porušeni objekt,i ali sa potpuno drugačijom orijentacijom. Prijašnji je objekt crkve bio smješten okomito na objekt samostana, tj. na njegov čeoni dio se oslanjao svojom bočnom, dužom stranom, orijentiran u pravcu sjever-jug. Novoizgrađeni je objekt crkve izgrađen paralelno sa samostanom orijentiran u pravcu istok-zapad, čineći jedinstvenu prostornu cjelinu sa samostanom, a funkcionalna raznolikost čitljiva je u tretmanu fasada. Objekt crkve predstavlja armirano-betonsku jednosprostornu građevinu koja u svom vanjskom izgledu podsjeća na trobrodne crkve koje su se u prošlosti i nalazile na tom mjestu. U osnovi, predstavlja jednoprostornu građevinu sa trostranom galerijom iznag glavnoga ulaznog dijela crkve. Akademski slikar iz Zagreba, Đuro Seder, oslikao je galeriju motivom križnoga puta 1986. godine.
Armirano-betonska ramovska konstrukcija, u enterijeru, naglašena je staklenim platnima (bazilikalno osvjetljenje u visini galerije i pod samim krovom) postavljenim između dva susjedna stupa, tako da se dobija dojam trobrodne građevine sa naglašenim centralnim brodom. Jednostavna forma građevine prati liniju glavnih ramovskih nosača koji u enterijeru i predstavljaju dominantu ukupnoga prostora. Oni također predstavljaju i jedini elemant arhitektonske plastike unutarašnjeg prostora još više naglašavajući logiku konstrukcije objekta.
Kao element enterijera pojavljuju se i velike orgulje postavljene u crkvi 1958. godine.
Horizontalna raščlanjenost prostora, vidljiva u unutrašnjosti objekta, nije izražena i u njegovom eksterijeru gdje objakt odaje dojam masivne građevine rađene od armirano-betonskih platana sa otvorima samo u gornjoj zoni. Obrada horizontalnih ploha i u enterijeru i eksterijeru u vidu ožbukane fasade sa naglašenim promjenama osnovnih gabarita tretiranih nešto tamnijom bojom odaju lako čitljivu formu objekta slijedeći logiku same konstrukcije. Jedino je ulazna fasada objekta riješena nešto «bogatije». Sam ulaz je naglašen plitkim trijemom raščlanjenim sa četiri nosiva stupa obložena granitom, koji kontrasnom bojom, u zoni prizemlja, naglašavaju ulaznu funkciju prostora. U zonama između i oko tih stupova, na katu, nalazi se i jedini dekorativni element na vanjskoj fasadi objekta. U donjoj zoni smještene su četiri mozaičke kompozicije koje se nastavljaju na formu vitraža koja i dominira cjelokupnom fasadom objekta. Mozaik i vitraž je urađen po predlošcima dubrovačkog slikara Ive Dulčića, dok su radovi izvedeni od strane akademskog slikara Đure Pulitike.
Zvonik, također armirano-betonski, fizički nije povezan sa ostalim objektima cjeline. Smješten je lijevo od ulaza na udaljenosti od cca. 5 m od objekta crkve. U osnovi predstavlja jednostavan četvoran objekt. Jedini dekorativni element na objektu predstavljaju svjetlarnici sa sve četiri strane objekta koj naglašavaju vertikalnu dimenziju objekta.
Tijekom svoje povijesti od gotovo šest stoljeća objekti graditeljske cjeline: samostan, crkva i zvonik mijenjali su svoj izgled, i predstavljaju spomenik kontinuirane opstojnosti kreševskih franjevaca.
POKRETNO NASLIJEĐE
Od dolaska u Bosnu, franjevci su u svojim samostanima prikupljali i čuvali najrazličitije predmete kulturnog, povijesnog i umjetničkog sadržaja. Donosili su ih iz Italije, Austrije i Mađarske, ali isto tako su prikupljali i narodne tvorevine iz okolice svojih samostana.
Franjevački samostan u Kreševu odlikuje se brojnim i raznovrsnim zbirkama. Predmeti su prikupljani od utemeljenja samostana. Vremenom su prerasli u zbirke. Među njima se ističe:
I zbirka slika
II zbirka skulptura
III zbirka predmeta izrađenih od metala
IV biblioteka
V spomen-soba fra Grge Martića
VI crkveno ruho
I ZBIRKA SLIKA
Tri najvrednije zbirke kasnorenesansnog i baroknog slikarstva od XVI do XVIII stoljeća, većinom venecijanskog porijekla, nalaze se u muzejima franjevačkih samostana u Kreševu, Kraljevoj Sutjesci i Fojnici (Rakić, 1988., 13).
Zbirka slika Frenjevačkog samostana u Kreševu je brojna, međutim, mnoge slike nisu evidentirane. U cjelokupnoj zbirci, po svojoj vrijednosti, izdvaja se petnaestak slika, ulja na platnu, pretežno većeg formata. Nastale su krajem XVI, početkom XVII stoljeća ili nešto kasnije. Uglavnom su nastale u Italiji, točnije Veneciji i njezinoj okolici. Zaostavština su fratara spomenutoga samostana.
1. UZNESENJE MARIJINO - ulje na platnu, 210 x 100 cm, nepoznati venecijanski autor, druga polovica XVI stoljeća.
Uokvirena u bogato pozlaćeni okvir.
U kompozicionom pogledu podsjeća na Tizzianovu «Assuntu», gdje Bogorodicu nose dva anđela. Ispod njih su prikazani gledatelji. Taj dio slike podsjeća na Tintorettovu slike «Čudo sv. Marka».
2. POSLJEDNJI SUD - ulje na platnu, 180 x 150 cm, nepoznati autor, druga polovica XVI stoljeća.
U kompozicionom pogledu slika je podijeljena u tri zone. Simbolički, gornji red predstavlja crkvu pobjednicu (slavnu), sa dominantnom figurom Hrista u središtu i natpisom «VENITE BENEDICTI PATRIS DEI», te «ITE MALEDICTI IN IGNEM AETERNUM». Desno od Hrista predstavljena je Marija u klečećem stavu. Iza nje su prikazani pape, duždevi, kardinali, redovnici. Lijevo od Hrista prikazan je sv. arhanđeo Mihajlo i drugi mučenici.
U drugom redu, simbolički je predstavljena crkva koja vojuje (mitans). Središnji prostor zauzimaju anđeli, križ i natpis «VENITE. AD. IVDICIV. DOMINI». Desno od anđela prikazan je skup izabranih, redovnice i redovnici, a lijevo od anđela grupa grešnih.
Trećim redom predstavljena je crkva koja trpi.
Povjesničari umjetnosti ovu sliku svrstavaju u krug slikara bliskih Palmi il Giovane (Tihić, 1956., 199).
3. KRUNISANJE MARIJINO- ulje na platnu, 150 x 160 cm, nepoznati autor, druga polovica XVI stoljeća.
Centarlni dio slike zauzima Madona sa djetetom. Sa njene desne strane prikazan je sv. Roko, a sa lijeve sv. Ilija. Iznad njih lebde dva anđela. Na postamentu na kojem sjedi Madona stoji natpis: «ovo je prilika od dobroci... fra Mate Kognicanina Aprila. Na. K. M. 1708». Vjerojatno se ovaj natpis odnosi na vrijeme dolaske slike u kreševski samostan (Tihić, 1956., 200, Rakić, 1988., 18).
Ova slika se zbog stilskih sličnosti dovodi u svezu sa radovima slikara okupljenih oko Antonia Allegri Correggia.
4. RASPEĆE- ulje na platnu, 200x 200 cm, nepoznati autor, XVII stoljeće.
Centralni dio slike zauzima križ sa raspetim Hristom uz čije tijelo je naslikan anđeo. Sa desne strane raspeća prikazana je Marija, a sa lijeve strane Magdalena i sv. Ivan. Pri dnu slike, u lijevom kutu prikazan je grad Jerusalim, a u središnjem dijelu slike, grupa ratnika na konjima. U donjem desnom uglu stoji natpis: «Ovo učini P. Definitor fra Martin Nikolich iz Kreseva 1770.»
5. SV. FRANJO, BONO, KLARA I OSTALI SVECI FRANJEVAČKOG REDA - ulje na platnu, 200 x 180 cm, XVII stoljeće.
Po svojoj kompoziciji slika pripada vremenu ranog venecijanskog baroka.
U središtu slike predstavljen je sv. Franjo uz čije noge stoji anđeo. S njegove desne strane prikazan je sv. Bono sa dva lika u pozadini, a sa lijeve, druga grupa svetaca među kojima se ističe sv. Klara u klečećem položaju. Iza nje prikazana je sv. Janja, sv. Ante i još jedan svetac.
6. POSLJEDNJA VEČERA - ulje na platnu, 300 x 150 cm, druga polovica XVI stoljeća.
Posljednja večera je prikazana u tradicionalnoj shemi slikanja venecijanskih posljednjih večera.
U likovnom pogledu, najbolje su predstavljeni predmeti mrtve prirode na stolu i ispred njega.
7. SV. JURJE- ulje na platnu, 165 x 190 cm, kraj XVII ili početak XVIII stoljeća.
U kompozicionom pogledu slika je podijeljena na dva dijela. Centralno mjesto zauzima scena u kojoj sv. Jurje ubija aždaju. U donjem dijelu slike, desno od sveca, prikazana je sv. Lucija, a lijevo sv. Apolonija. U gornjem, središnjem dijelu slike, prikazan je sv. Josip sa Hristom u naručju. Lijevo od njih je predstavljen je sv. Nikola, a desno sv. Ilija, dva anđela i nepoznati muški lik. Slika je neobičnog ikonografskog sastava i pokazuje izvjesnu originalnost autora, ali istovremeno djeluje nepregledno i razbijeno.
Po svojim likovnim elementima pripada stilu venecijanskog kasnog baroka.
8. MADONA SA ISUSOM, SV. FRANJOM I SV. KATARINOM - ulje na platnu, 67 x 91 cm, XVII stoljeće.
Na slici je predstavljena Madona sa Isusom u naručju. Od usta joj polazi duga vrpca sa natpisom: ERO EIS IN MATREM. Desno od Madone kleči sv. Katarina gledajući Isusa. Iz njenih usta prema glavi Isusa proteže se vrpca sa natpisom: TVOS AB HOSTE PROTEGE. U desnoj ruci drži model samostana ispod kojeg piše CRESCEVE.
Na temelju stilskih značajki povjesničari umjetnosti ovu sliku datiraju u treću deceniju XVII stoljeća, te smatraju da je nastala u krugu majstora okupljenih oko Strozzia, Lissa ili Paola Veronesea.
9. PORTRET NEPOZNATOG KARDINALA - ulje na platnu, 60 x 71 cm, XVIII stoljeće.
Na slici je prikazan nepoznati kardinal, srednjovječan čovjek.
10. SEDAM ŽALOSTI BLAŽENE DJEVICE MARIJE - ulje na platnu, 54 x 74 cm, XVIII stoljeće.
Na slici je prikazana dopojasna figura Marije ogrnute crnim velom. Na prsima je skoncentrirano sedam bodeža, simboli sedam žalosti Djevice. Ispod bodeža je položen križ sa natpisom: F. F: PET RUSZIEZ: PRO: EC: CRES: 1768.
11. PORTRET BISKUPA ILIĆA - ulje na platnu, 69 x 89 cm.
Slika prikazuje biskupa Ilića kako sjedi na tronu sa biskupskim štapom u ruci, mitrom na glavi i brkovima nad ustima.Desno od biskupa prikazan je dječak sa otvorenom knjigom. Na jednoj stranici knjige vidi se franjevački grb, a na drugoj natpis:
HOMILIAE
ET CONCION
R. F. GREGORI A VARES
AEPISCOP. RUSPEN
VICARII APOST.
IN BOSNA ARGENT.
ANNOR. LXVIII
A. D.
MDCCCIII
12. STIGMATIZACIJA SV. FRANJE- ulje na platnu, 62 x 100 cm, XIX stoljeće.
U prvom planu slike predstavljen je sv. Franjo u klečećem položaju, a u drugom Isusovo raspeće na nebu.
Pretpostavlja se da je slika rad domaćeg umjetnika.
13. BEZGREŠNO ZAČEĆE- ulje na platnu, 205x 100 cm, rad Aless. Mass. Seitz Senior Pinx iz 1887. godine.
Centralno mjesto zauzima Djevica. U polukrugu pri vrhu slike prikazano je sedam poprsja malih anđela.
14. SRCE ISUSOVO- ulje na platnu, 205x 100 cm, rad Maximiliani Seitz iz 1883. godine.
U kompozicionom pogledu ova slika je slična prethodnoj. Centralno mjesto zauzima Isus.
II ZBIRKA SKULPTURA
1. Sv. Katarina - rad nepoznatog talijanskog majstora iz druge polovice XVII stoljeća. Izrađena je od obojenog drveta. Visina skulpture je 135 cm.
2. Sv. Ivan Krstitelj - rad nepoznatog majstora. Izrađena je od obojenog drveta. Visina skulpture je 135 cm.
3. Božićnje jaslice –nepoznati autor izradio je ovaj reljef u drvetu. Dimenzije su 20x20 cm.
Raspeće - rad Ivana Meštrovića. Raspeće je rađeno u bronci, a njegova visina iznosi 35 cm.
III ZBIRKA PREDMETA IZRAĐENIH OD METALA
Po vrijednosti, za zbirkom slika ne zaostaje ni kolekcija predmeta izrađenih od metala. Zbirka broji stotinjak predmeta, ali kao ni slike, ni ovi predmeti nisu evidentirani u posebnu knjigu. To su uglavnom predmeti potrebni za održavanje bogosluženja. Danas nemaju upotrebnu funkciju. Izloženi su u samostanskom muzeju. Među njima se ističu sljedeći predmeti:
1. KANDILO: ugravirano, F.L.P. MDCLXXXIII (1683.)
2. KANDILO: sa gravurom dopojasno prikazane sv. Katarine
3. KANDILO: sa likom sv. Franje
4. KANDILO: ugravirano, ANNO MDCLXXIII+F.N.C.
Ova četiri kandila su tipični predstavnici venecijanskog crkvenog posuđa, kakvo se nalazi u crkvama dalmatinskog juga. Izrađena su od bronce, tehnikom livenja i iskucavanja.
5. KANDILO: izrađeno u filigranskoj tehnici, sa ćiriličnim natpisom: «OVO KANDILO prilož kramu svatoi KATARINI UKREŠEVO CRKVI Aleksie Petrović ĆURĆIJA U SARAJEVU 13 maja 1889». Na donjoj strani postolja, ugraviran je sljedeći natpis: «na slavu mjake božie s troškom Nike Tvrtkovića. G. 1876.» (Grupa autora, 1984., 32)
6. SVIJEĆNJAK
7. SVIJEĆNJAK
8. SVIJEĆNJAK
9. SVIJEĆNJAK
Svijećnjaci su izrađeni od srebra. Njihova visina je 49 - 50 cm. Ukrašeni su stiliziranom, floralnom ornamentikom izvedenom u trajb-tehnici. Imaju trostrane osnove sa nožicama u obliku zmajeve glave, što ukazuje na mjesto proizvodnje. Proizvedeni su u venecijanskim radionicama u periodu od XVII do XVIII stoljeća. U središnjem dijelu svijećnjaka, na tri strane izveden je medaljon. U jednom medaljonu je lik sv. Katarine, u drugom godina MDLCXXXX (1693.), a u trećem natpis: «F. LORO DIPALO DACRIVO». (Grupa autora, 1984., 32)
10. KRIŽ SA POZLATOM
Visina križa sa postoljem iznosi 39 cm. Osnova križa je osmostrana rozeta. Na sjecištu krakova križa, plastično je izvedena figura razapetog Hrista. Na završecima krakova aplicirani su simboli evanđelista. Na poleđini križa, u centru je ugraviran lik Bogorodice sa Hristom, a u kutovima, četiri sjedeća muška lika s ogrtačima i biskupskim mitrama. Gotičko- renesansni elementi na ovom vrijednom predmetu upućuju na njegovo strano porijeklo i nastanak tokom XV ili XVI stoljeća.
11. PROCESIJSKI KRIŽ
12. PROCESIJSKI KRIŽ
Oba križa izrađena su od srebra, u tehnici filigrana – aproksimativno kada.
13. MONSTRANCA
Visina monstrance iznosi 45,5 cm. Izrađena je od pozlaćenog bakra u tehnici lijevanja i iskucavanja.Kružne je osnove. Na obrubu sa unutrašnje strane ugraviran je nejasan natpis i 1831. godina.
14. RELIKVIJAR
Visina relikvijara iznosi 43 cm. Izrađen je od srebra, tehnikom lijevanja. Na unutrašnjoj strani baze ugraviran je tekst: «+P:FRATER.NICOLAVS. BRAIKOVICH FIERI FECIT». (Basler, 1984., 32)
15. CIBORIUM
16. CIBORIUM
Oba ciboriuma su izrađena od srebra. Visina jednog je 15 cm, a drugog 11 cm. Kružne su osnove. Uz rub baze prvog, ugraviran je nejasan natpis i 1830. godina, a uz rub drugog na poklopcu je ugravirano: «Ad usum.P.F.Laurentii Tuczich ab Ivancsa 1825».
17. KUTIJA ZA HOSTIJU, sada u funkciji relikvijara. Izrađena je od srebra u tehnici filigrana.
Uz rub poklopca relikvijara je ugraviran sljedeći natpis: «O.M.P.F.BONE.BENICA.S.G.G. 1779.»
18. KRIŽ OD KOVANOG GVOŽĐA- izrađen je u Kreševu u jednoj od kovačkih radionica. Vertikalni je krak dug 195 cm, a horizontalni 130 cm.
IV BIBLIOTEKA
Biblioteka je kreševskog samostana najmlađa među bibliotekama triju središnjih bosanskih franjevačkih samostana. Razlog tome je što je najkasnije stradala u požaru, 1765. godine, dakle, stoljeće iza fojničkog i sutješkog požara. Odmah nakon požara, kreševski franjevci uspostavljaju novu biblioteku. U kreševskom ljetopisu je zapisano da je fra Mato Bogdanović donio u rujnu 1767. godine iz Italije značajne zdravstvene, prirodoslovne i povijesne knjige (Grupa autora,1984., 29).
U ovoj biblioteci čuvaju se dva stara kataloška popisa knjiga. Stariji katalog, sudeći po obliku pisma, vjerojatno potječe iz XVIII stoljeća. U njemu je popisano 1300 svezaka. Razdijeljen je po strukama. Drugi katalog je iz 1835. godine, a nosi naslov: «Cataloque librorum Bibliothecae Sanctae Catharinae... de Kreschevo... 1835». U ovom katalogu zabilježeno je 2008 svezaka razdijeljenih na 20 struka. Danas samostan posjeduje preko 17 000 knjiga.
Među najvrijednijim knjigama izdvaja se inkunabula, Strabonova Geographia. Knjiga je prevedena sa grčkog na latinski, a štampana je 1480. godine. Na njoj su rukom crtani inicijali. Dobro je očuvana. U samostan je spomenutu knjigu donio fra Andrija Kujundžić.
Također, veliku važnost imaju sljedeće knjige:
1. Georgius Agricola: De re metallica, Basileae, tiskana 1657. godine u Bazelu (ovo je treće izdanje, dok je prvo bilo 1556. godine). To je rudarsko-metalurški priručnik sastavljen od 12 svezaka. Smatra se da je prvi priručnik ove vrste tiskan u Europi. Iz nje su kreševski rudari i metalurzi crpili osnovna znanja o rudarstvu i preradi rude. Sačuvano je svega nekoliko ovakvih knjiga u svijetu.
2. Donzelli: Teatro Farmaceutico; tiskana 1763. godine u Veneciji. Ima 360 stranica, srednje je očuvana.
3. Mattioli: Herbario nuovo; tiskana u Veneciji 1717. godine. Ima 480 stranica, srednje je očuvana.
4. D. Emanuele Tesauro: La Filosofia morale; tiskana u Trevigi 1704. godine. Ima 718 stranica, dobro je očuvana.
5. Forcellini: Totius latinitatis lexicon
I svezak je tiskan u Prati 1839. godine. Ima 837 dobro očuvanih strana.
II svezak je tiskan u Prati 1842. godine. Ima 968 dobro očuvanih strana.
III svezak je tiskan u Prati 1844. godine. Ima 998 dobro očuvanih strana.
IV svezak je tiskan u Prati 1845. godine. Ima 804 dobro očuvane strane.
6. Gonzaga: De origine Seraphicae religionis. Tiskana je u Veneciji. Godina tiskanja je nepoznata. Ima 624 strane. U lošem je stanju.
7. Marcus de Lisabona: Croniche de gli Ordini istituti dal P.S. Francesco I svezak je tiskan u Napoliju 1680. godine. Ima 512 srednje očuvanih strana.
II svezak je tiskan u Napoliju 1680. godine. Ima 1142 srednje očuvane strane.
III svezak je tiskan u Napoliju 1680. godine. Ima 620 srednje očuvanih strana.
Svezak Prima parte je tiskan u Napoliju 1680. godine. Ima 620 srednje očuvanih strana.
Svezak Seconda parte je tiskan u Napoliju 1680. godine. Ima 612 srednje očuvanih strana.
Svezak Terza parte je tiskan u Napoliju 1680. godine. Ima 710 srednje očuvanih strana.
8. Farlati: Illiricum sacrum
Svezak I je tiskan u Veneciji 1770. godine. Ima 780 dobro očuvanih strana.
Svezak II je tiskan u Veneciji 1753. godine. Ima 636 dobro očuvanih strana.
Svezak III je tiskan u Veneciji 1765. godine. Ima 528 dobro očuvanih strana.
Svezak V je tiskan u Veneciji 1775. godine. Ima 540 dobro očuvanih strana.
Svezak VII je tiskan u Veneciji 1817. godine. Ima 330 dobro očuvanih strana.
9. Greiderer: Germania franciscana seu Chronicon Geographo-historicum Ordinis S. Francisci; tiskana je 1777. godine u Oniponteu. Ima 878 dobro očuvanih strana.
V SPOMEN-SOBA FRA GRGE MARTIĆA
Fra Grga Martić rođen je 1822. godine u blizini Posušja. Jedan je od najpoznatijih bosanskohercegovačkih franjevaca. Služio je po različitim mjestima Bosne. Kao župnik, najviše vremena proveo je u Sarajevu. Bio je zagovornik i član Ilirskog pokreta, kao i dugogodišnji član Medžlisa u Sarajevu i jedan od najutjecajnijih ličnosti u Bosni tijekom XIX stoljeća.
Poslije njegove smrti 1905. godine, bratstvo kreševskog samostana uredilo je njegovu spomen-sobu. Pored namještaja kojim se fra Martić služio, u sobi se nalaze pokloni poznatih ličnosti, priručna biblioteka, lovačke puške, razni čibuci, odlikovanja, Martićevi rukopisi i pisma.
Inventar sobe čini:
1. ormar sa knjigama - 159 naslova
2. četiri fotelje
3. stol sa ladicom (ova garnitura za sjedenje kupljena je od Omer-paše Latasa)
4. duvanska kutija i cigarluk
5. britva i pribor za brijanje
6. medaljon Lava XIII
7. medaljon generala Franje Alojza od Parme
8. medaljon Internacionalne izložbe u Sarajevu 1900. godine
9. kutija - uspomena sa dvorskog objeda u Budimu 1878. godine
10. medaljon Franje Josipa I za vrijeme boravka u Požegi 1885. godine i u Zagrebu 1895. godine - nalazi se u gore spomenutoj kutiji
11. metalna kasica «Napretkove» zaklade sa knjižicom za upisivanje priloga
12. puška
13. puška
14. jatagan
15. jatagan
16. nož
17. nož
18. sablja Bana Jelačića
19. tikvica za barut
20. duvanska kesa
21. staklena ploska u kožnoj futroli
22. metalna zelena kutija sa priborom za izradu lovačkih zrna
23. krevet
24. srneća koža
25. peškir sa izvezenim inicijalima «F.G.M.» i krunom
26. značka karlovačke «Zore»- ubodena u peškir
27. slika - Lovačka idila
28. gusle sa gudalom
29. slika Perkana
30. Martićeva posmrtnica objavljena u «Osvitu» 2. rujna
31. portret Strossmajera sa njegovim potpisom
32. Groharov Sv. Anto
33. slika Gospe
34. krunica
35. slika - Žalosna majka
36. slika - Propreti Spasitelj
37. diploma reda Franje Josipa I
38. diploma reda željezne krune
39. fotografija nadbiskupa Štadlera
40. fotografija Franje Račkog
41. stol sa ladicom
42. tintarnica i dva guščja pera
43. sat
44. dvije pepeljare
45. komadić čohe
46. kožica
47. knjiga - Slava Preporoditeljima (1848- 1888.godine)
48. knjiga - Zvonimirova spomenica Gunduliću (1588.- 1885. godine)
49. tri čibuka
50. dvije lule
51. ormarić
52. lampa
53. snop guščijih pera
54. veliki samar
55. mali samar
56. šalica i tanjurić za bijelu kavu
57. porculanska posuda za čaj
58. šećernica
59. posuda za pečenje jaja
60. dvije ploske
61. testera
62. lavor
63. slika cara Franje Josipa I
64. epoigraf iz Horacija Vixi
65. spomenica Vrhbosanskog sjemeništva za Zlatnu Misu pjesnikovu
66. Trnskijeve spomen-pjesme Martiću- «Fra Grgi Martiću» i «U spomen dičnom pokojniku»
67. diploma Medžidije
68. peć
69. mašice
70. lopatica
71. sanduk
VI CRKVENO RUHO
1. Kazula, nastala između 1620. i 1640. godine u Italiji. Rađena je od broširane, raznobojne, svilene tkanine. Njezine dimenzije su 130x80 cm. Na grimiznoj podlozi, oko središnjeg motiva, stilizirane granate jabuke i trolisnog cvijeta, načinjen je gusti kružni splet lišća i žira u boji zlata.
3. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi
Istraživački i konzervatorski radovi vršeni su:
1924. godine kreševska crkva je obnovljena po nacrtu arh. Karla Paržika;
1930. godine Gabrijel Jurkić radio restauraciju gore navedenih slika;
1970. godine izgrađena je nova crkva prema nacrtu arh. Antuna Karavanića;
1990. godine Zavod za zaštitu kulturno-istorijskih spomenika u Sarajevu radio restauraciju gore navedenih slika;
1990. godine čišćenje skulpture Sv. Katarina u Beogradu od strane nepoznate osobe.
4. Sadašnje stanje lokaliteta
Uvidom na licu mjesta, u travnju 2003. utvrđeno je sljedeće:
- u tijeku su radovi na proširenju slobodnog prostora oko crkve i samostana u cilju dobijanja veće površine koja bi se koristila za potrebe parkiranja; u sklopu tih radova vrši se i izgradnja (betoniranje) podzida koji bi osigurao slobodan prostor; radovi se odvijaju bez odobrenja ministarstva nadležnog za prostorno uređenje na razini Federacije Bosne i Hercegovine i suprotno Zakonu o provedbi odluka Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika;
- muzejski fundus samostana nije evidentiran i stručno sređen.
III – ZAKLJUČAK
Primjenjujući Kriterije za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom, usvojene na 4. sjednici Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika održanoj od 03. do 09. rujna 2002. godine, Povjerenstvo je donijelo odluku kao u dispozitivu. Samostanska crkva sagrađena 1970. godine nije zaštićena odredbama ove odluke s obzirom da, primjenom Kriterija za donošenje odluka Povjerenstva o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom, usvojenih na IV sjednici Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika (03.-09. rujna 2002. godine), ne ispunjava kriterij vremenskog određenja.
Ostali djelovi cjeline, uključujući i pokretno naslijeđe nabrojano u obrazloženju ove odluke su proglašeni nacionalnim spomenikom.
Odluka je utemeljena na sljedećim kriterijima:
A) Vremensko određenje
B) Povijesna vrijednost
C) Umjetnička i estetska vrijednost
iii. Proporcije,
iv. Kompozicija;
D) Čitljivost
ii. Svjedočanstvo o povijesnim mijenama,
iii. Djelo značajnog umjetnika ili graditelja
iv. Svjedočanstvo o tipičnom načinu života u određenom razdoblju;
E) Simbolička vrijednost
i. Sakralna vrijednost,
iii. Tradicionalna vrijednost,
v.Značaj za identitet skupine ljudi;
F) Ambijentalna vrijednost
i. Značenje u strukturi i slici grada,
ii. Objekt ili skupina objekata je dio cjeline ili područja;
G) Izvornost
iii. Namjena i upotreba,
vi. Duh i osjećanja,
Sastavni dio ove odluke su:
- kopija katastarskog plana,
- z.k. izvadak, posjedovni list,
- fotodokumentacija,
- grafički prilozi.
Korišćena literatura
Tijekom vođenja postupka proglašenja Franjevačkog samostana sa crkvom u Kreševu nacionalnim spomenikom BiH, korišćena je sljedeća literatura:
1956. Tihić, Smail, Starije slike i predmeti umjetnog zanata u kreševskom samostanu, Naše starine III, Sarajevo, 1956.
1959. Tihić, Smail, Nekoliko novopronađenih predmeta spomeničke vrijednosti u posjedu Samostana sv. Katarine u Kreševu, Naše starine br. VI, tr. 253-258, Sarajevo 1959.
1980. Institut za arhitekturu, urbanizam i prostorno planiranje Arhitektonskog fakulteta u Sarajevu, Faza «B» - valorizacija prirodne i kulturno-historijske vrijednosti, Prostorni plan Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1980.
1981. Raspudić, Krunoslav, Čaršija u Kreševu – zaštita i obnova, magistarski rad, Sarajevo, 1981.
1984. Katalog, Stari franjevački samostani BiH, Sarajevo 1984.
1988. Grupa autora, Blago franjevačkih samostana u Bosni i Hercegovini, Zavod za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog naslijeđa Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1988.
1989. Grupa autora, Franjevci Bosne i Hercegovine na raskršću kultura i civilizacija, Muzejski prostor Zagreb, Zagreb, 1989.
1990. Karamatić, dr. Marko – Nikić, dr. Andrija, Blago franjevačkih samostana Bosne i Hercegovine, Privredni vjesnik – Turistička propaganda, Zagreb, 1990.
1990. Jelenić, Julijan, Kultura i bosanski Franjevci, I, II, Svjetlost, Sarajevo, 1990.
1992. Karamatić, Marko, Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme austrougarske uprave 1878-1914., Svjetlo riječi, Sarajevo, 1992.
Kovačević Kojić, Desanka, Gradska naselja srednjevjekovne bosanske države
|
