početna stranica    
 
Odluke o proglašenju dobara nacionalnim spomenicima

ODLUKU
o izmjeni odluka o proglašenju nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine donesenih zaključno sa 50. sjednicom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika


Privremena lista nacionalnih spomenika

Privremena lista nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine
KOMPLETNA


O privremenoj listi

Odluka o brisanju spomenika sa Privremene liste

Lista peticija za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima

Odluke o odbijanju prijedloga za proglašenje nacionalnim spomenikom

Ugroženi spomenici

Odluke donesene na posljednjoj sjednici

Online peticije

Pokretno

Nepokretno

MANAGEMENT PLAN
Nomination of the Properties for Inscription on the World Heritage List
Mehmed pasha Sokolovic Bridge in Višegrad
Bosnia and Herzegovina


Pravoslavna crkva svetog velikomučenika Georgija sa grobljem na Trnovcu, graditeljska cjelina

galerija nazad

Status spomenika -> Nacionalni spomenik

Objavljeno u  "Službenom glasniku BiH", broj 94/09.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovu člana V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na 45. sjednici održanoj od 7. do 13. jula 2009. godine, donijela je

 

O D L U K U

 

I

 

Graditeljska cjelina - Pravoslavna crkva svetog velikomučenika Georgija sa grobljem na Trnovcu u Tuzli proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik čine: hram svetog velikomučenika Georgija sa živopisom koji se sastoji od 29 slika, ikonostas sa 17 ikona i groblje.

Nacionalni spomenik se nalazi na prostoru označenom kao k.č. 3033 (novi premjer), posjedovni list broj 1265, k.o. Tuzla II, općina Tuzla, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik primjenjuju se mjere zaštite  utvrđene Zakonom o provedbi odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH”, br. 2/02, 27/02, 6/04 i 51/07).

 

II

 

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je osigurati pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione table sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

 

III

           

U cilju trajne zaštite nacionalnog spomenika, na prostoru definiranom u tački I stav 3. ove odluke, utvrđuju se sljedeće mjere zaštite:

-         dopušteni su  radovi redovnog tekućeg održavanja, radovi koji će osigurati održivu upotrebu objekta, istraživački radovi, radovi konzervacije, sanacije, te radovi restauracije nacionalnog spomenika i njegova prezentacija uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje (u daljnjem tekstu: nadležno ministarstvo) i uz stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nadležna služba zaštite);

-         prilikom radova restauracije, konzervacije i prezentacije objekta, neophodno je sačuvati izvorni izgled objekta, uz korištenje izvornih materijala, primjenjujući izvorne metode obrade materijala i njihove ugradnje.

            U cilju hitne zaštite nacionalnog spomenika, izvršiti radove sanacije posljedica djelovanja kapilarne vlage, te konstruktivne sanacije ulaznog stepeništa u crkvu, uz prethodno provedena istraživanja uzroka pojave kapilarne vlage u zidovima, kao i pojave pukotina u konstrukciji stepeništa, uz izradu projekta sanacije, odobrenog od od nadležnog ministarstva i stručni nadzor nadležne službe zaštite.

Utvrđuju se sljedeće mjere zaštite za pokretno naslijeđe: 

-         Vlada Federacije osigurat će odgovarajuće fizičke i tehničke uvjete za čuvanje pokretnog naslijeđa;

-         izlaganje i ostali vidovi prezentacije pokretnog naslijeđa na području Bosne i Hercegovine vršit će se na osnovu uvjeta koje utvrdi federalno ministarstvo nadležno za kulturu;

-         nadzor nad provođenjem mjera zaštite pokretnog naslijeđa vrši federalno ministarstvo nadležno za kulturu

Utvrđuju se sljedeće mjere zaštite za groblje:   

-         zabranjeno je prekopavanje i izmještanje grobnih mjesta i nadgrobnika koji datiraju s kraja XVIII, XIX i početka XX vijeka (u daljnjem tekstu: stara grobna mjesta i nadgrobnici), kao i njihovo ugrožavanje prilikom izvođenja radova na postavljanju novih spomenika;

-         dopušteno je novo sahranjivanje na groblju, uz poštivanje mjera zaštite iz prethodne alineje;

-         dopušteno je vršenje arheoloških istraživanja i konzervatorsko – restauratorskih radova starih grobnih mjesta i nadgrobnika, uz odobrenje nadležnog ministarstva i stručni nadzor nadležne službe zaštite;

-         nije dopuštena izgradnja objekata, niti postavljanje privremenih ili stalnih struktura čija svrha nije isključivo zaštita i prezentacija nacionalnog spomenika;

-         nisu dopušteni radovi koji bi mogli utjecati na promjenu pejzaža;

-         izvršiti čišćenje groblja od samonikle vegetacije;

-         izraditi geodetsku snimku lokaliteta s precizno ucrtanom pozicijom svakog starog nadgrobnika;

-         izraditi snimku postojećeg stanja sa evidencijom svih oštećenja za stara grobna mjesta i nadgrobnike;

-         izvršiti ispravljanje oborenih starih nadgrobnika;

-         izvršiti čišćenje starih nadgrobnika od prljavštine, mahovine, lišajeva i mikroorganizama;

-         redovno vršiti održavanje hortikulturnog uređenja groblja;

-         dopuštena je isključivo sanitarna sječa stabala;

-         zabranjeno je odlaganje otpada.

 

IV

 

Iznošenje pokretnog naslijeđa iz Bosne i Hercegovine nije dopušteno.

Izuzetno od odredbe prethodnog stava, dopušteno je privremeno iznošenje pokretnog naslijeđa iz Bosne i Hercegovine radi prezentacije ili konzervacije, ukoliko se utvrdi da konzervatorske radove nije moguće izvršiti u Bosni i Hercegovini.

Odobrenje u smislu prethodnog stava daje Komisija, ukoliko nesumnjivo bude utvrđeno da to ni na koji način neće ugroziti pokretno naslijeđe.

Komisija u svom odobrenju za privremeno iznošenje pokretnog naslijeđa iz Bosne i Hercegovine utvrđuje sve uvjete pod kojima se to iznošenje može izvesti, rok za povrat u Bosnu i Hercegovinu, kao i zaduženja pojedinih organa i institucija na osiguranju tih uvjeta, te o tome obavještava Vladu Federacije, nadležnu službu sigurnosti, carinsku službu Bosne i Hercegovine i javnost.

 

V

 

Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski akti koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.

 

VI

 

Svako, a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe, suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.

 

VII

 

Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, federalnom ministarstvu nadležnom za prostorno uređenje, federalnom ministarstvu nadležnom za kulturu, nadležnoj službi zaštite i općinskim organima uprave nadležnim za poslove urbanizma i katastra, radi provođenja mjera utvrđenih u tač. II – VI ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

 

VIII

 

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim licima u prostorijama i na web stranici Komisije  (http://www.aneks8komisija.com.ba).

 

IX

 

Prema članu V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.

 

X

 

Ova odluka stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u «Službenom glasniku BiH» .

 

Ovu odluku Komisija  je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović i Ljiljana Ševo.

 

Broj: 06.1-2-40/09-41

8. jula 2009. godine                                                       

Sarajevo

 

Predsjedavajuća  Komisije

Amra Hadžimuhamedović

 

O b r a z l o ž e n j e

 

I – UVOD

Na osnovu člana 2. stav 1. Zakona o provedbi odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom, u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.

Srpska pravoslavna crkvena općina tuzlanska podnijela je, dana 4. marta 2008. godine,  prijedlog/peticiju Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika za proglašenje Hrama svetog velikomučenika Georgija na Trnovcu nacionalnim spomenikom BiH.

U skladu sa odredbama Zakona, a na osnovu člana V Aneksa 8. i člana 35. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je  pristupila provođenju postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom. 

Izjava o značaju dobra

Crkva sv. Georgija na Trnovcu (1899-1900) je izvanredna građevina neobičnog likovnog rješenja, važan i maštovit primjer historicističke arhitekture koji ilustrira stapanje različitih srednjovjekovnih regionalnih stilova. Darovana je kao zaklada od strane porodice Jovanović (braća Jovo, Pero i Lazo), bogate pravoslavne trgovačke porodice iz Donje Tuzle, velikih dobrotvora koji su osnovali i mnoge druge ustanove i vjerske objekte, pa su zato i ostali ugledni i poštovani građani Tuzle i tuzlanskog kraja. Crkva je, zapravo, porodični mauzolej koji se koristi i za javna bogosluženja.

Crkva na Trnovcu predstavlja zanimljivo likovno rješenje u duhu historicizma sa asocijacijama na graditeljske odlike srpske srednjovjekovne sakralne arhitekture.

Grobljanska cjelina na Trnovcu predstavlja najveće groblje u Tuzli, a njena zanimljivost leži u činjenici da, iako je u vlasništvu Srpsko-pravoslavne općine tuzlanske, na njoj se, unutar jedinstvene parcele, sahranjuju i pripadnici drugih konfesija, što je rijedak način uređenja grobalja u Bosni i Hercegovini. U groblju su sahranjene poznate ličnosti iz javnog života Tuzle i Bosne i Hercegovine, poput  Đorđa Mihajlovića (prvog tuzlanskog i bosanskohercegovačkog akademskog slikara), slikara Ismeta Mujezinovića i drugih. U groblju postoji veliki broj sačuvanih starih nadgrobnika, od kojih se, najstariji datiraju u kraj 18. vijeka.

 

II – PRETHODNI POSTUPAK

U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju, izvršen je uvid u: 

-         podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama na restauraciji i drugoj vrsti radova na dobru, itd.;

-         historijsku, arhitektonsku i drugu dokumentarnu građu o dobru, koja je data u popisu korištenja dokumentacije u sklopu ove odluke.

 

Na osnovu uvida u  prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno  je sljedeće:

 

1. Podaci o dobru

Lokacija

Graditeljska cjelina Pravoslavne crkve svetog velikomučenika Georgija sa grobljem nalazi se na brdu na lokalitetu-toponimu Trnovac u Tuzli. Nadmorska visina na kojoj je izgrađena crkva iznosi cca 292 m.n.v., a udaljena je cca 860 metara zračne linije sjeveroistočno od pješačke zone Tuzle, odnosno cca 250 m zapadno od bolničkog kompleksa na Slatini.

Ukupna površina parcele na kojoj su smješteni crkva i groblje iznosi cca 35,70 hektara. Teren grobljanske parcele je u padu od zapada prema istoku, a nagib padine iznosi cca 1m /visina/: 10 do 11m/širina/, odnosno cca 5 do 6 stepeni u odnosu na horizontalu. Sama crkva je sagrađena na manjem zaravnjenom platou na vrhu brda, uz zapadnu granicu parcele k.č. br. 3033 (novi premjer), posjedovni list broj 1265, k.o. Tuzla II.

Grobljanska parcela sa svoje istočne strane ima dva kolska pristupa iz ulice Trnovac, a sa južne strane jedan kolski ulaz. Samoj grobnoj crkvi je omogućen kolski pristup makadamskim putem koji se od ulice Trnovac do crkve uspinje prateći istočnu, odnosno južnu i jugozapadnu granicu grobljanske parcele.

Historijski podaci

Reforme koje su u Osmanskom carstvu provedene sredinom XIX vijeka olakšale su tuzlanskim kršćanima dobijanje dozvola (carskih fermana) za gradnju crkava (Tanzimat - gilhanski hatišerif iz 1839. godine o ravnopravnosti i slobodi svih vjeroispovijesti u Turskoj, te Hatihumajun iz 1856. godine, novi ustavni zakon za Bosanski vilajet, kojim se, između ostalog, kršćanska crkva u Turskoj stavlja pod zaštitu međunarodnih prava).

Uporedo sa premještanjem sjedišta zvorničkog kajmekama(1) iz Zvornika u Tuzlu, godine 1852, episkopska stolica je iz Zvornika prenesena u Tuzlu, a eparhija promijenila naziv u Zvorničko-tuzlanska(2).  

Hram svetog velikomučenika Georgija je zadužbinska crkva bogate trgovačke pravoslavne porodice Jovanovića (braća Jovo, Pero i Lazo) iz Donje Tuzle. Temelje za gradnju crkve su postavljeni 02.08.1899. godine (na praznik Svetog Ilije Proroka), a gradnja crkve je dovršena 14.10.1900. godine (na praznik Pokrova Presvete Bogorodice), kada ju je i osveštao mitropolit zvorničko-tuzlanski Grigorije Živković, te posvetio svetom velikomučeniku Georgiju, a Bogorodičin Pokrov je crkvena slava.

Porodica tuzlanskih Jovanovića je porijeklom iz Jerovog Luga, iz Sprečanske doline, odnosno današnje općine Kalesija, odakle su se doselili u Tuzlu. U Tuzli su se afirmisali i postali jedna od najznačajnijih građanskih srpskih porodica.

Od tri kina, koja su prije Prvog svjetskog rata postojala u Tuzli (Korzo, Kino Josipa Prižanda i Koloseum), jedno (Koloseum) je  bilo u vlasništvu porodice Jovanović.

Osnivač i prvi predsjednik Donjotuzlanskog pjevačkog društva Njegoš je bio Risto (Jovana) Jovanović, dok je njegova majka Mara, koja je preminula 1903. godine, jednu petinu svoje cjelokupne imovine zavještala društvu Njegoš, čime je postala njegova najveća darovateljica. Zavještanje se sastojalo od nekoliko kuća u kojima su se tridesetih godina 20. vijeka nalazili dućani, u samoj  čaršiji, u Džamijskoj i Čaršijskoj ulici.

Risto J. Jovanović je rođen u Tuzli marta 1864. godine. Svršio je nekoliko razreda gimnazije u Novom Sadu. Bio je imućan čovjek, a inicijator je osnivanja prvog dobrovoljnog vatrogasnog društva u Tuzli 1883. godine. Pokretač je i akcije za prikupljanje sredstava za osnivanje Fonda za pomoć sirotinji, ranjenicima, žrtvama rata i svim drugim nevoljnicima. Poduhvat Riste Jovanovića za stvaranje takvog fonda naišao je na znatnu materijalnu i moralnu potporu Tuzlaka.

Danas porodica Jovanovića nema živih potomaka, svi su preminuli  i sahranjeni u kripti hrama na Trnovcu.

           

2. Opis dobra

Opis crkve

Grobna, crkva na Trnovcu ima trikonhalnu osnovu sa sažetim upisanim krstom, a  prema konceptu prostorne organizacije, pripada tipu jednobrodne crkve sa pripratom, naosom, oltarskim prostorom i horskom galerijom.

Svojom podužnom osovinom crkva je orijentirana u pravcu istok (apsida) – zapad (ulaz). Gabaritne spoljne mjere crkve iznose 9,46 (širina) x  11,61 metara (dužina)(3). Zidovi crkve su debeli cca 65 cm, a malterisani su sa unutrašnje i spoljne strane.

Trokrako prilazno stepenište postavljeno je na zapadnoj strani, u osovini ulaznog portala. Stepenište je gabaritnih mjera cca 274 x 590 cm, stepenišni krak je dimenzija 5x16/30 cm, dok je podest ispred ulaznih vrata dimenzija cca 124x278 cm. Polukružno zasvedena vrata (dimenzija otvora vrata je cca 147x267 cm) su smještena u polukružno zasvedenom ulaznom portalu (cca 250x315 / širina x visina) koji je izveden sa stepenasto profiliranim arhivoltama oslonjenim na kolonete.

            Horizontalni presjek koloneta ima dijametar cca 13,50 cm, a stope koloneta imaju dva torusa i jedan trohilus i oslonjene su na baze kvadratičnog presjeka (25 x 25 cm), dok kapiteli koloneta imaju visinu od cca 40 cm. Ukupna visina koloneta, mjereno od poda do početka arhivolti, iznosi cca 190 cm.

U vertikalnoj osovini ulaznog portala, na udaljenosti od cca 65 cm, pozicionirana je rozeta dijametra cca 175 cm, koja služi za osvjetljavanje horske galerije.

Predvorje crkve je dimenzija cca 170x300 cm i zasvedeno je bačvastim svodom  postavljenim po kraćem rasponu (170 cm). Predvorje crkve, u svojoj vezi prema bočno pozicionirani ugaonim tornjevima crkve, ima dva proširenja zasvedena polukružnim svodovima (dimenzije proširenja: cca 99 x 114 cm / dubina x širina). U sjevernom proširenju predvorja crkve, na zapadnom zidu je postavljen umivaonik sa sprovedenom tekućom vodom.

Sjeverno proširenje predvorja crkve vodi spiralnom drvenom stepeništu, postavljenom unutar sjevero-zapadnog tornja, kojim se pristupa horskoj galeriji. Dijametar stepeništa (mjereno od zida do zida) iznosi cca 153-155 cm. Stepenište je izvedeno od hrastovog drveta, stožer stepeništa ima dijametar cca 19 cm, ukupno ima 20 stepenika visine od cca 19 cm, a dužina stepenika iznosi cca 67 cm. Stepenište je osvijetljeno sa ukupno 4 prozora (dimenzija 30x110 cm) koji imaju polukružne završetke. Dva prozora su postavljena na zapadnoj, a dva na sjevernoj fasadi tornja, a superponirani su jedan drugom u istoj prozorskoj osovini. Prvi prozor je postavljen na koti od cca +2,50 m(4), a drugi  na koti od cca +4,70 m.

Južno proširenje predvorja crkve, preko dva stepenika, vodi niši za paljenje svijeća (niša je dijametra cca 153 cm), postavljenoj u prizemlju jugo-zapadnog tornja. Superponirana niši za paljenje svijeća, u nivou horske galerije od koje je odvojena vratima (otvor vrata 83/179 cm), je platforma zvonika. Zvona se nalaze samo u jugo-zapadnom tornju. Veličina i dispozicija prozorskih otvora na jugo-zapadnom tornju (zvoniku), identična je onoj na sjevero-zapadnom tornju.

Horska galerija se nalazi na koti od cca +3,60 m(5) i tlocrtno je superponirana predvorju crkve. Galerija je zasvedena bačvastim svodom čije se tjeme, postavljeno u pravcu zapad-istok, nalazi na koti od cca +7,50 m(6). Horska galerija je vizuelno i funkcionalno povezana sa prostorom naosa crkve, preko polukružno zasvedenog otvora (dimenzije otvora su cca 2,70 x 1,78 metara / širina x visina). Na njenoj istočnoj strani, orijentiranoj prema prostoru naosa, galerija ima postavljenu sigurnosnu drvenu ogradu visine cca 73 cm.

Iz predvorja crkve ulazi se u naos crkve. Središnji prostor naosa, dimenzija cca 5x5 metara, je sa svoje sjeverne i južne strane proširen sa konhama polukružnog tlocrtnog oblika (radijusa cca 1,98 metara). Iznad središnjeg prostora naosa je postavljena kupola na osmougaonom tamburu, koja se preko zidanih konstrukcija izvedenih u formi zarubljene osmougaone piramide, oslanja na četiri prislonjena luka(7). Vrh intradosa prislonjenih lukova je na koti od cca +6,50 metara(8).

Konhe, sjeverna i južna su zasvedene stereotomskim konstrukcijama (u formi pravilne četvrtine lopte; dužina unutrašnjeg perimetra konhe/u nivou poda crkve/ iznosi cca  545 cm), a u središnjoj osovini zidova konhi, na parapetnoj visini od cca +165 cm postavljen je po jedan prozor sa polukružnim završetkom (dimenzija cca 85/265 cm).

Ikonostasna pregrada od masivnog orahovog drveta dijeli prostor naosa od oltarskog prostora. Ikonostasna pregrada je trodijelna, a u tlocrtu ima poligonalni oblik sastavljen od tri stranice: dvije kraće (dužine cca 103 cm(9)) koso postavljene u odnosu na završetak zidne ravni istočnog zida naosa, te stranice dužine cca 204 cm koja je paralelna istočnom zidu naosa i u odnosu na njega pomaknuta u polje naosa za cca 97 cm. Visina od poda naosa do vrha krsta na ikonostasu iznosi cca 4,85 metara.

Oltarski prostor je smješten u konhi (radijusa cca 1,98 metara) na istočnoj strani. Dužina vanjskog perimetra konhe (u nivou poda crkve) iznosi cca 830 cm, a unutrašnjeg perimetra iznosi  cca 622 cm, dok je debljina zida konhe cca 65 cm.

U sjevernom dijelu zidu konhe na udaljenosti od cca 29 cm lučne dužine (mjereno od početka konhe) na parapetnoj visini od cca 95 cm, je izvedena proskomidija u obliku udubljene zidne niše sa gornjim polukružnim završetkom (dimenzija cca 78x119x32 cm / širina x visina x dubina).

U istočnom dijelu zidu konhe na udaljenosti od cca 166 cm lučne dužine (mjereno od završetka niše proskomidije) u zoni parapeta prozora apside, je izvedena udubljena zidna niša sa gornjim polukružnim završetkom (dimenzija cca 76x183x26 cm / širina x visina x dubina).

U južnom dijelu zidu konhe na udaljenosti od cca 166 cm lučne dužine (mjereno od završetka niše na istočnoj strani konhe) na parapetnoj visini od cca 95 cm,  je izveden đakonikon u obliku udubljene zidne niše sa gornjim polukružnim završetkom (dimenzija cca 777x112x33 cm / širina x visina x dubina).

Oltarski prostor je osvijetljen prozorom sa polukružnim završetkom (dimenzija cca 85/265 cm), postavljenim na parapetnoj visini od cca +189 cm u središnjoj osovini istočne konhe.

U centralnoj zoni oltarskog prostora se nalazi časni presto-trpeza (dimenzije kamenog stola su cca 100 x100 cm, a njegova visina iznosi cca 105 cm).

Svi prozorski otvori za osvjetljavanje unutrašnjih prostora crkve imaju polukružne završetke, a prodori svih prozorskih otvora kroz tijelo zidova u kojima se nalaze imaju konične forme radi što boljeg osvjetljenja unutrašnjosti crkve.

Podovi priprate, molitvenog i oltarskog prostora prizemlja su izvedeni od keramičkih pločica kvadratičnog oblika (20 x 20 cm), a pod horske galerije od drveta.

Ispod trolisnog dijela crkve (prostor ispod sjeverne i južne konhe, apsidalne konhe i naosa) je izgrađena kripta za sahranjivanje članova familije ktitora crkve, trgovačke porodice Jovanovića iz Donje Tuzle. U podu prizemlje crkve je izveden pravougaoni otvor sa kapkom za zatvaranje, koji povezuje crkvu sa kriptom. Na poziciji otvora, odnosno drvenog kapka, u naosu crkve, a u osovini prema carskim dverima ikonostasa, je postavljen posmrtni odar.

Kripta je izvedena sa otvorima za prozračivanje koji su, u visinskom smislu izvedeni u nivou ispod međuspratne konstrukcije(10), a u položajnom smislu u ravni osovina prozora u konhama: na sjevernoj strani otvor ima dimenzije cca 60x32 cm, na istočnoj strani otvor ima dimenzije cca 24x15 cm, a na južnoj strani otvor ima dimenzije cca 43x15 cm.

Dispoziciono rješenje crkve, kao i njeno likovno rješenje, te obrada detalja, ukazuju na  uticaje moravske škole (najkarakterističnija odlika tog stila je osnova u obliku trikonhosa).

Crkva, u svom eksterijeru, ima veoma razigran volumen: u njenoj silueti dominiraju centralno postavljena kupola i dva ugaona tornja koji završavaju kupolama, prodor kvadratičnog kubusa naosa, ulazni rizalit sa polukružnim frontonskim završetkom i polucilindrične forme konhi trolista koje završavaju polukupolama.

Crkva je na sjeverozapadnom i jugozapadnom uglu flankirana sa tornjevima. Tornjevi su pravougaone osnove, gabaritnih mjera cca 258 x 225 cm. Debljina zidova tornja, na najtanjem dijelu(11), iznosi cca 36 cm, a unutrašnji cilindrični prostori, u kojima su smješteni: drveno stepenište (sjeverozapadni toranj), odnosno prostor za paljenje svijeća i zvonik (jugozapadni toranj), imaju dijametar cca 153 cm.

Tornjevi završavaju kupolama postavljenim na tamburu koji ima presjek pravilnog osmougaonika a u svakoj stranici tambura kupole je postavljen prozor. Svi otvori na zvoniku su izvedeni sa polukružnim završecima. Prelaz sa rektangularne osnove baze tornja na osmougaonu osnovu tambura tornja je isveden preko sferičnih trouglova.

Za moravsko graditeljstvo karakteristična je pojava jedne kule nad pripratom, dok se dva tornja-zvonika sreću kod nekih crkava raške škole – utoliko crkva svetog Georgija u Trnovcu stilski odstupa od neomoravskog stilskog određenja.

Rizalitskim istakom (dubine istaka od cca 100 cm), koji završava polukružnim frontonskim završetkom, kao i centralno postavljenim stepeništem, ulaznim portalom i rozetom, je naročito naglašena ulazna, zapadna, fasada, grobne crkve. 

Krivinu polukružnog frontonskog završetka, svojim oblikom prati profilirani vijenac sa radijalno postavljenim nizom stepenasto profiliranih arkadica, a u središtu frontona je postavljen prozorski otvor polukružnog oblika.

Fasada crkve je u horizontalnom smislu raščlanjena krovnim vijencem i frizom sastavljenim od niza arkadica, što predstavlja neoromanički uticaj, odnosno uticaj raške škole. Visina arkadica iznosi cca 40 cm, a ukupna visina horizontalnom vijenca cca 80 cm. Vijenac je postavljen cijelim perimetrom crkve, a kota završetka krovnog vijenca, mjerena od kote terena ispred ulaza u crkvu, iznosi cca + 6,20 metara.

U nivou završetka prodora kvadratičnog kubusa naosa, postavljen je obodni vijenac sa frizom sastavljenim od niza arkadica, identičan vijencu koji je postavljen obodom crkve.

Pokrivanje krovnih površina je izvedeno u kombinaciji kupola (jedne iznad naosa i dvije iznad tornjeva), polukupola (iznad ugaonih tornjeva), viševodnog kosog krovišta (tlocrtna površina krova iznad naosa, a između tambura kupole i streha prepuštenih preko perimetralnih zidova naosa) i bačvastog krovišta (tlocrtna površina krova iznad priprate). Krovne površine i pripadajući krovni opšavi su izvedeni od bakarnog lima. Strehe po obodima krovnih površina su izvedene, bez oluka, a evakuacija oborinskih voda se vrši preko okapnica.

Opis zidnog slikarstva i ikonostasa

O podizanju i osveštenju hrama sv. velikomučenika Georgija na Trnovcu pokraj Tuzle svjedoče dva natpisa isklesana u kamenu. Jedan je smješten unutar crkve, desno od ulaznih vrata, a drugi izvan crkve na zidu istočne konhe, također s desne strane. Prvi natpis ispisan ćiriličnim pismom donosi značajne podatke o darovateljima hrama, te godini izgradnje: „JDFO CDTNB

Drugi natpis na kamenoj ploči, s uklesanom 1882. godinom (nekoliko godina prije izgradnje hrama) podigla su pomenuta braća, Jovo, Pero i Lazo, u spomen na svoga oca Ristu Jovanovića, također trgovca. U nekoliko redaka, ćiriličnim pismom ispisano je:

Ovde u ladnom grobu/počivaju smrtni/ostatci/Riste Jovanovića/ovo-mesnog trgovca/i žitelja, koji poživi/75. ljeta, a sahranjen/na Vel. petak 26. marta/1882. godine./Iz odanosti prema/svome roditelju/blagodarni sinovi/Jovo, Pero i Lazo/podigoše mu ovaj spomenik./1882.

Enterijer hrama sv. velikomučenika Georgija tokom Drugog svjetskog rata devastiran je nekoliko puta(12). Nakon rata pristupilo se detaljnoj obnovi koja je zahtijevala ponovno živopisanje hrama, izradu ikonostasa i ostalog crkvenog mobilijara. Ikonopisanje ikona na zidovima hrama radio je ikonopisac Dragan Bjelogrlić iz Novog Sada u periodu od 1980. do 1981. godine.

Ikonografski program živopisanja crkve osmišljen je u skladu s tipom hrama, prema obrascu koji se primjenjuje za oslikavanje hramova s kupolom, tj. u najvišoj tački (kupoli) oslikan je Hrist Pantokrator, a ispod njega, u prostoru osmougaone piramidalne forme, četiri jevanđelista sa svojim simbolima. U nišama istočne konhe oslikana je Bogorodica Širšaja (odnosno Mati Nebeska), a ispod nje Hrist sa krunom. Hram sv. velikomučenika Georgija živopisan je s ukupno 29 slika.

Za oslikavanje zidnih slika korištena je tempera, a većina je istih dimenzija (238 x 105 cm). Izuzetak čine dvije slike u istočnoj konhi (oslikane u nišama ispod prozora), slika Hrista Pantokratora (u kupoli), četiri evanđelista sa simbolima, po jedna slika u kalotama južne i sjeverne konhe, te prikaz Starca dana iznad priprate.

Vizualno povezivanje prostora iz središta naosa prema konhama i priprati osmišljeno je oslikavanjem natpisa koji prate lučnu formu završetaka konhi. Na pozadini koja imitira otvoreni svitak, ćiriličnim pismom ispisana su četiri natpisa:

-         Svet, svet, svet Gospod Savot (istok)

-         Ja sam s vama do svršetka svijeta (sjever)

-         Blago onima koji mir grade (zapad)

-         Ja sam put, istina i život (jug).

Analizom živopisa utvrđen je posredni utjecaj zidnog slikarstva s kraja XIX vijeka i zapadnohrišćanske ikonografije. Slike u donjoj zoni živopisa zaključene su lučno, a figure su prikazane u prednjem planu krupnog kadra. Oslikavanje dostojanstvenih figura svetaca odražava umijeće ikonopisca posebno uočljivo u korektnom anatomskom tretmanu. Sa druge strane, ikonopisac svetačke likove tretira portretski, s izraženim, karakterističnim spoljnim obilježjima (dugačke, šiljate, sijede brade, mladolika golobrada lica i dr.).

Hrist Pantokrator oslikan u kadru koji ga presjeca do polovine, u rukama drži otvorenu knjigu s ispisanim tekstom: JA SAM A i ω, koji ima simboličko značenje „Ja sam onaj koji jeste“.

Ispod Hrista Pantokratora, oslikana su četiri jevanđelista koja perom u knjige ispisuju tekstove jevanđelja. Svaki je oslikan sa svojim simbolom – lavom (sv. Marko), bikom (sv. Luka), orlom (sv. Jovan) i anđelom (sv. Matej):

-         Sv. apostol i jevanđelista Marko započinje tekstom: „Knjiga rodstva Isusa Hrista, sina Davidova.“

-         Sv. apostol i jevanđelista Luka u knjigu ispisuje sljedeće redke: „Budući da mnogi počeše opisivati događaje...“

-         Sv. apostol i jevanđelista Jovan: „U početku bješe Riječ i Riječ bješe u Boga.“

-         Sv. apostol i jevanđelista Matej ispisuje: „Početak jevanđelja Isusa Hrista sina Avramova...“

Raznolikost ikonografskog koncepta posebno je uočljiva u oslikavanju donje zone hrama, ispunjene likovima svetitelja, mučenica, apostola, jevanđelista, prepodobnih otaca, epizoda Velikih praznika, arhanđela.

U istočnoj konhi oslikano je ukupno šest slika koje su smještene lijevo, desno i ispod prozora:

-         Sv. Grigorije Dvojeslav i sv. Vasilije Veliki (lijevo),

-         Sv. Jovan Zlatousti i sv. Arhiđakon Stefan (desno),

-         Bogorodica Širšaja i Hrist s krunom.

Južna konha oslikana je likovima sv. Mrate (sveti Stefan Dečanski), sv. Apostola Petra, sv. Mati Evgenije i sv. Sisoja Velikog, a sjeverna likovima sv. Vasilija Ostroškog, sv. Oca Nikole, sv. Cara Lazara i sv. velikomučenika Prokopija.

U kalotama južne i sjeverne konhe oslikane su epizode sv. velikomučenik Georgije ubija zmaja, svetitelja kome je hram posvećen (južna konha), i Pokrova Presvete Bogorodice – praznika kada je hram osveštan, a obilježava se 1. 10. 

U uglovima koje tvore zidovi naosa, oslikane su po dvije slike:

-         Sv. Simeona Mirotočac i sv. Jovana Krstitelja (sjeveroistok),

-         Sv. Save i sv. Alimpija Stolipa (jugoistok),

-         Sv. arhanđela Mihaila i sv. velikomučenice Nedjelje (jugozapad),

-         Sv. arhanđela Gavrila i sv. Petke (sjeverozapad).

U ljetopisu tuzlanske crkve pronalazimo vrijedne podatke o majstorima i radionicama angažiranim na obnovi hrama, a potpise pojedinih majstora i na samim umjetninama. Na metalnoj pločici postavljenoj uz ikonu Isusa Hrista zapisano je: „OVAJ IKONOSTAS IZRADI/MILAN MILOŠEVIĆ, DUBOREZAC/IZ PRELJINE (SRBIJA) GODINE 1980.“

Vješta ruka majstora s lakoćom je rezbarila zahtjevni korpus ikonostasa, a karakteristike orahova drveta, pogodnog za obradu, posebno su uočljive u detaljima (bilo da je riječ o okvirima ikona, stupićima oko kojih se obavija vinova loza s plodovima te geometrijskih i floralnih ornamenata).

Simetrično tijelo ikonostasa koje se izdiže od podišta prema vrhu, vizuelno je izdijeljeno na pet vertikalnih traka. Središte ikonostasa, nešto šire, naglašeno je krstom na kome je oslikano Raspeće Hristovo. Ikonografski program ikonostasa koji prikazuje epizode iz Hristova i Bogorodičina života, te predstave određenih praznika i svetaca oslikan je na 17 ikona, uljem na drvu s pozlatom. Na ikoni Hristosa, desno od carskih dveri, pronalazimo ćirilični natpis s imenom ikonopisca i datacijom: BRJYT HFLBJ OTHJVF{ GFDKT RFKFS 1980& UJL.

-         Pavle Kalanj, Sv. arhanđeo Gavrilo (Carske dveri), 1980, ulje na drvetu, pozlata, 58 x 23 cm. Trnovac: Hram sv. velikomučenika Georgija

-         Pavle Kalanj, Bogorodica (Carske dveri), 1980, ulje na drvetu, pozlata, 58 x 23 cm. Trnovac: Hram sv. velikomučenika Georgija

Ikona s prikazom sv. arhanđela Gavrila oslikana je unutar vertikalno postavljenog pravougaonika, ravno zaključenog. Arhanđeo, oslikan u profilu, približava se Bogorodici. Položaj njegovih nogu, odaje žustri korak. Desna je odignuta od tla, a lijeva već čvrsto na njemu stoji. U trenutku kada se približava Bogorodici, arhanđeo u nevješto modelovanoj lijevoj ruci drži glasnički štap (skiptar) kao simbol nebeskoga poslanstva(13). Zadnji plan ispunjen je prikazom arhitekture (građevine s plavim krovom) i niskog zida s prozorom. Arhitektonske kulise imaju funkciju zatvaranja i intimiziranja ovoga važnog događaja. Vizelno povezivanje kompozicije ostvareno je oslikavanjem snopa svjetlosti koji obasijava Bogorodičino uplašeno lice (desno krilo dveri). Ovakav tretman Bogorodičina lika umjetnici su oblikovali na osnovu tekstova jevanđelja (usp. Lk 1, 26 – 35 ) te srednjovjekovnih komentara gdje je neočekivano ukazivanje arhanđela kadkad bilo dovoljno „da je zbuni i uplaši, kao svaku mladu devojku“(14). Snop svjetlosti unutar koga se pojavljuje bijela golubica, simbolično označava trenutak začeća tj. „osjenjenja“ potkrijepljen tekstom jevanđelja (Lk 1, 35): „I odgovarajući anđeo reče joj: Duh Sveti doći će na tebe, i sila Višnjega osjeniće te; zato i ono što će se roditi biće sveto, i nazvaće se Sin Božji.“ (15)  

-         Pavle Kalanj, Isus Hristos, 1980, ulje na drvetu, pozlata, 110,5 x 46,5 cm. Trnovac: Hram sv. velikomučenika Georgija (natpis, dolje u sredini: BRJYT HFLBJ OTHJVF{ GFDKT RFKFS 1980& UJL.).

Na ikoni oslikanoj unutar vertikalno postavljenog pravougaonika, s lučnim istakom na gornjoj, kraćoj stranici oslikan je lik Isusa Hrista. Središtem ikone dominira uzvišena figura Hrista koji sjedi na prijestolju, oslonjen na jastuke. Umjetnik kompoziciju gradi duž vertikalne i horizontalne linije, čime osigurava sklad, ne samo njezinih pojedinačnih dijelova, nego i cjeline. Vertikalna linija pruža se od vrha kompozicije preko zlatne pozadine i Hristove aureole do naslona za noge, a horizontalna je naglašena tamnozelenom linijom pozadine i jastuka. Isus desnom rukom daje blagoslov, a u lijevoj drži otvorenu knjigu s ispisanim tekstom koji podsjeća: ja sam/put/istina/i/život.

-         Pavle Kalanj, Sv. arhanđeo Mihail, 1980, ulje?? na drvetu, pozlata, 112,5 x 43 cm. Trnovac: Hram sv. velikomučenika Georgija

Posljednja ikona, smještena krajnje desno od Carskih dveri, oslikava „vođu vojski nebeskih“, sv. arhanđela Mihaila. Format ikone je vertikalno postavljeni pravougaonik, zaključen ravno. Kako je umjetnik pozadinu formirao iz svijetlozelene i zlatne horizontalne trake, te na nju „aplicirao“ tijelo arhanđela, promatrač teško iščitava prostorne odnose. Ipak, masivno tijelo sv. Mihaila dominira prednjim planom kompozicije(16). Arhanđeo raširenih krila (prema unutrašnjosti plavih, a spolja crvenih) istupa pred posmatrača. U desnoj ruci drži mač – svjedočanstvo borbe i pobjede nad pobunjenim anđelima. Tretman lijeve ruke u kojoj sv. Mihailo drži svitak s ispisanim staroslavenskim tekstom anatomski je nekorektan (na primjer, neproporcionalna šaka u odnosu na ruku, položaj šake koja drži svitak). Akcenat je stavljen na oblikovanje mladolikog lika arhanđela – izduženog nosa, sitnih usta i ušiju koje se „skrivaju“ iza valovite kose. Iznad aureole, naglašene crvenom tankom linijom ispisano je: CD& FH{& VB{FBK

-         Pavle Kalanj, Bogorodica na prijestolju, 1980, ulje?? na drvetu, pozlata, 110,5 x 46,5 cm. Trnovac: Hram sv. velikomučenika Georgija

Ikona na kojoj je oslikana Bogorodica na prijestolju smještena je unutar vertikalno postavljenog pravougaonika s lučnim istakom na gornjoj, kraćoj stranici. Krupnim kadrom kompozicije dominira Bogorodica koja sjedi i u krilu nježno pridržava Mladenca. Smještaj figura u središte kompozicije osigurao je njezinu simetričnost, još više naglašenu linijom koja se od vrha, s Bogorodičine aureole, spušta prema dnu kompozicije, preko zlatne aureole malog Isusa.

Stolica na kojoj sjedi Majka Božja oblikovana je poput trona, što nam otkriva da je riječ o ikonografskom tipu Bogorodice – Carice Nebeske. U skladu sa ikonografijom, Bogorodica je obučena u maforion – plavu dugačku haljinu i purpurni plašt. Da bi naglasio skladnu figuru, a izbjegao zahtjevnu anatomiju, umjetnik se poslužio naborima na odjeći koji u najrazličitijim smjerovima obuhvataju tijelo Majke Božje i Mladenca. Desna ruka djeteta Isusa uzdignuta je i daje blagoslov, a u lijevoj je svitak.  Lijevo i desno od  Marijine glave ispisane su kratice grčkih riječi MITIR – TEU, odnosno ΜΡ – TY (Mati Božja).

-         Pavle Kalanj, Sv. arhiđakon Stefan, 1980, ulje?? na drvetu, pozlata, 112,5 x 43 cm. Trnovac: Hram sv. velikomučenika Georgija

Format ikone s likom sv. arhiđakona Stefana je pravougaonik, vertikalno položen, ravno zaključen. Ikonopisac za oblikovanje pozadine i kadra kompozicije koji svetačka figura ispunjava u cjelosti, koristi pojednostavljene likovne elemente. Ovakav tretman uvjetovao je potpunu statičnost kompozicije, posebno uočljivu u nekoliko elemenata:

u tretmanu pozadine koja je formirana iz dvije jednolične horizontalne trake – svijetlozelene koja zauzima ¼ kompozicije u donjoj zoni, te zlatne koja ispunjava ostatak kompozicije,

u odnosu na boje – na ikoni su zastupljene četiri boje (bijela – korištena za svetačku odoru, zlatna i zelena za pozadinu, te crvena za ispis imena arhiđakona i naglašavanja njegove aureole); primjetan je potpuni izostanak međudjelovanja boja, sjenki i kontrasta,

u odnosu na pokret – arhiđakon stoji, na šta ukazuje položaj njegovih nogu; ruke su mirne i pridržavaju dio crkvene odore,

u odnosu na posmatrača – kako je arhiđakon prikazan u profilu, pogleda usmjerenog od posmatrača izostaje komunikacija s njim.

Iznad svetitelja nalazi se sljedeći natpis: CD& FH{BMFRJY CNTAFY.

Iznad carskih dveri, u nadverju je oslikana Tajna večera. Slijedeći usvojeni tematski program oltarskih pregrada, umjetnik je lijevo i desno od nadverja oslikao dvije epizode – Pokrov Bogorodice (lijevo) i Vaskrsenje Hristovo (desno). U produžetku, od ikone Pokrova Bogorodice, s lijeve strane, u samostalnim lučno zasvedenim okvirima oslikani su sv. Nikola i sv. Jovan Krstitelj. Sa desne strane, od ikone Vaskrsenja Hristovog, oslikani su sv. Georgije i sv. Sava.

-         Pavle Kalanj, Tajna večera, 1980, ulje na drvetu, pozlata, 60 x 68,5 cm. Trnovac: Hram sv. velikomučenika Georgija

Ikona s prikazom Tajne večere smještena je u pravougaonik s lučnim istakom na gornjoj stranici. Prednji plan kompozicije ograničen je horizontalnom linijom stola, koja se, s lijeve i desne strane završava tijelima apostola. Srednji plan širi se iz središta ka kraćim stranicama ikone, a naznačen je figurom Isusa Hrista i apostola. Arhitektonske kulise koje „obgrljavaju“ scenu Tajne večere ispunjavaju zadnji plan kompozicije s funkcijom zatvaranja scene. Ovakav raspored figura i njihov međuodnos (sa ostalim figurama i pozadinom) osigurali su stabilnost i  simetričnosti kompozicije, bez obzira da li iščitavanje vršimo u odnosu na vertikalnu ili horizontalnu liniju. Lijevo i desno od Isusa Hrista smještene su grupe od po šest apostola. Zanimljivo je primijetiti da je ikonopisac posebnu pažnju usmjerio ka oblikovanju figure Isusa. Naime, Isus je prikazan nešto većim u odnosu na apostole(17). Također, jedino je oko Isusove glave oslikana velika zlatna aureola, dok je kod apostola potpuno izostavljena. Kako se oslikani događaj desio za vrijeme jevrejskog praznika Pesaha, sto je ispunjen činijama i mrkvama, hljebom, ribom koju su apostoli blagovali. U gesti figure koja je prikazana lijevo od Isusa prepoznajemo apostola Jovana. Naime, apostol Jovan poznat je i kao „učenik koga je Isus ljubio“, a tekst istoimenog jevanđelja pominje da je bio „naslonjen na naručje Isusovo“ (Lk 13, 23). Za oslikavanje Jude (druga figura desno od Isusa), ikonopisac se također poslužio tekstom svetog jevanđelja, ovog puta po Mateju (Mt 26, 23) jer Juda pruža ruku prema zdjeli iz koje će umočiti. Iznad arhitektonskih kulisa, na plavoj pozadini ispisan je ćirilični natpis: NFOYF DTXTHF&

-         Pavle Kalanj, Pokrov Bogorodice, 1980, ulje na drvetu, pozlata, 60 x 46,5 cm. Trnovac: Hram sv. velikomučenika Georgija

Ikona koja oslikava jedan od Bogorodičinih praznika oslikana je unutar vertikalno postavljenog pravougaonika s lučnim istakom na gornjoj, kraćoj stranici. Kadar kompozicije je širok i obuhvata 18 figura i obrise crkve u pozadini. Kao pokušaj predočavanja perspektive, umjetnik je izdijelio kompoziciju na dvije horizontalne trake, sačinjene od tijela prisutnih. Pored horizontalnih traka, umjetnik je upotrijebio i središnju, vertikalnu, koja se spušta od vrha kupole, preko Bogorodičina tijela u donji dio kompozicije (time je postignuta simetrija kompozicije). Zbog ovakvog smještaja figura i pozadine koje nemaju jasan oslonac, kompozicija nije u potpunosti čitljiva. Tome najviše doprinosi izostanak planova kompozicije, koji su samo naznačeni (na primjer, prednji plan počinje stopalima prisutnih svetitelja, srednji oblakom na kome stoji Bogorodica, zadnji plavom kupolom crkve). Ikonografija je ovu epizodu oblikovala „u spomen na viziju prepodobnog Andrije Jurodivog i njegovog učenika Epifanija u X vijeku, prema kojoj je Bogorodica u čuvenoj carigradskoj crkvi Vlaherne, za vreme bdenja u njenu čast, nad vernima zaštitnički raširila svoj maforion“(18).

Na ikoni iz Trnovca, Bogorodica se spušta među svetitelje na oblaku. U rukama mjesto raširenog maforiona drži omofor (najvažniji dio episkopskog ruha, bez koga episkop ne može obavljati službu Božju). Ispod Bogorodice, odvojen od ostalih svetitelja uzvišenjem s ogradom koje liči na amvon, prikazan je jedan od najistaknutijih himnografa Roman Melod, poznat i kao Slatkopjevac. Po oslikavanju odjeće koja se razlikuje od ostalih prisutnih svetitelja, prepoznajemo još tri istaknuta crkvena oca i liturgičara Pravoslavne crkve: Vasilija Velikog, Grigorija Bogoslova i Jovana Zlatoustog (Hrizostoma). Lijevo i desno od kupole crkve u gornjem dijelu kompozicije ispisano je: GJRHJD .

-         Pavle Kalanj, Vaskrsenje Hristovo, 1980. ulje na drvetu, pozlata, 60 x 46,5 cm. Trnovac: Hram sv. velikomučenika Georgija

Teolozi i istoričari umjetnosti jedinstveni su u stavu da je Vaskrsenje Hristovo jedna od centralnih tema hrišćanske umjetnosti. Sa druge strane, ovakav koncept ima snažno utemeljenje u osnovama hrišćanske religijske misli i vjerovanja u vaskrsenje: „Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će i u Hristu svi oživjeti“ (1 Kor 15, 22 – 23)(19). 

Ikona s prikazom ove teme u trnovačkom hramu, smještena je unutar vertikalno postavljenog pravougaonika s lučnim istakom na gornjoj, kraćoj strani. Kadar kompozicije je širok i obuhvata dio krajolika – stijene u kojima se nalazio Hristov grob. Kompozicijom vlada potpuna simetrija. Naime, umjetnik je ikonu podijelio na dva jednaka dijela, smještajući figuru vaskrslog Hrista u središte. Istupajući pred prisutne u svijetloj mandorli, Isus pruža ruke ka figurama muškarca (lijevo) i žene (desno) koji kleče pod njim u otvorenim sarkofazima. Dakle, za prikaz Hristovog vaskrsenja izabrana je tradicionalna vizantijska ikonografska shema Anastasisa-Silaska u ad, a ne zapadnoevropski obrazac sa prikazom Hristovog uzleta iz groba. Time ikonopisac još jednom pokazuje svoje opredjeljenje za vizantijske uzore. Obučen je u dugačku bijelu haljinu, a na desnoj nadlaktici nosi traku crvene boje – „boje njegovog dobrovoljnog mučeništva i prolivene krvi na krstu.“(20) Grupe od po dva sveca, s lijeve i desne strane imaju funkciju zatvaranja kompozicije prema unutrašnjosti. Pri vrhu ikone, ispisan je naziv događaja: DFCRHCTST {HBCNJDJ

-         Pavle Kalanj, Sv. Nikola, 1980, ulje na drvetu, pozlata, 60 x 34,5 cm. Trnovac: Hram sv. velikomučenika Georgija

Format ikone s likom sv. Nikole, vertikalno je postavljeni pravougaonik, lučno zaključen. Kako bi na kompoziciji ostvario sklad i simetriju, umjetnik je iskoristio djelovanje nekoliko elemenata (dominantna pozadina i smještaj svetiteljeva lika). Ipak, djelovanje zlatne boje kojom je oblikovana pozadina i dominantni položaj svečeve figure koju kadar presijeca u visini pojasa, uvjetovali su nemogućnost iščitavanja prostornih odnosa. Preciznim, ujednačenim potezima četkice, ikonograf oblikuje portretske crte svečeva lika – blage oči naglašene izduženim nosom i vitkim, smeđim obrvama, te sijedom kosom i bradom.  Anatomski neproporcionalna desna ruka, sklopljena je u stavu davanja blagoslova, a lijeva, skrivena ispod odore, drži uzdignutu zatvorenu knjigu. Sa strana zlatne aureole istaknute crvenim rubom ispisano je: CD& YBRJKF

-         Pavle Kalanj, Sv. Jovan Krstitelj, 1980, ulje na drvetu, pozlata, 60 x 34,5 cm. Trnovac: Hram sv. velikomučenika Georgija

Ikona s likom sv. Jovana Krstitelja oslikana je u vertikalno postavljenom pravougaoniku, lučno zaključenom. Kako bi ostvario vanvremenski karakter kompozicije, umjetnik formira dominantnu zlatnu pozadinu. Sv. Jovan Krstitelj blago je pomaknut ka desnoj strani, a kadar presijeca figuru u visini pojasa. Izvjestan linearizam prisutan je u oblikovanju svečeva lika i haljina. Dominaciju ovih oštrih, neprirodnih linija onemogućava svečeva aureola naglašena tek tankim crvenim rubom. Iznad aureole nalazi se ćirilični natpis: CD& OJDFY RHCNBNT}

-         Pavle Kalanj, Sv. Georgije, 1980., ulje na drvu, pozlata, 60 x 34,5 cm. Trnovac: Hram sv. velikomučenika Georgija

Mladoliki lik sv. Georgija, zaštitnika trnovačkog hrama, oslikan je unutar lučno zaključenog, vertikalno postavljenog pravougaonika. Kao i na prethodne dvije kompozicije, kadar presjeca figuru u visini pojasa. Svetitelj je u skladu sa funkcijom koja mu se pripisuje (borba s zmajem) obučen u vojnički oklop i tuniku (tzv. hlamidu). U modelovanju desne ruke, u kojoj svetitelj drži koplje, uočljiva je izvjesna nedosljednost (na primjer, neproporcionalni, dugački prsti). Sa lijeve i desne strane svetačke aureole ispisano je: CD UTJHUBOT

-         Pavle Kalanj, Sv. Sava, 1980, ulje na drvetu, pozlata, 60 x 34,5 cm. Trnovac: Hram sv. velikomučenika Georgija

Svetački lik sv. Save, prvog srpskog arhiepiskopa oslikan je u formatu lučno zaključenog, vertikalno postavljenog pravougaonika. Kompozicijom dominira svetačka figura koju kadar kompozicije presijeca na 1/3. Pozadina je oblikovana međudjelovanjem dvije boje – zlatne koja preovladava u gornjoj zoni ikone, te svijetlozelene koja je zastupljena u donjoj zoni. Iz dugačke, jednoobrazne crkvene odore istupaju podignute ruke svetitelja. Na taj način, umjetnik je linijama draperije (vertikala) suprotstavio horizontale naglašene položajem svetačkih ruku i omogućio ravnotežu kompozicije. Desna je ruka formirana u stavu blagoslova, tj. sjedinjen je palac s četvrtim prstom(21), a u lijevoj je ispravljena zatvorena knjiga. Kako je pogled svetitelja usmjeren nadesno, onemogućena je komunikacija s posmatračem. Finoća poteza ikonopisca posebno je uočljiva u tretmanu lika sv. Save – duge smeđe brade i kose, bademastih očiju i gustih obrva. Lijevo i desno od aureole, naglašene tankom crvenom linijom, ispisan je ćirilični natpis: CD CFDF.

-         Pavle Kalanj, Sveta trojica, 1980, ulje na drvetu, pozlata, 60 x 68,5 cm. Trnovac: Hram sv. velikomučenika Georgija

Format ikone s prikazom Svete trojice je pravougaonik s lučnim istakom na gornjoj strani. U intimnom, arhitekturom zatvorenom prostoru, oslikana su tri anđela okupljena oko stola. Dva anđela sjede na krajevima stola, a treći je smješten iza njega. Ovaj motiv u pravoslavnoj je umjetnosti nastao „na osnovu hrišćanske dogme prema kojoj je Bog u svojoj prirodi jedan, ali je u njemu sadržana trojičnost, trojednost: Bog Otac (Prvo lice Trojice), Bog Sin, odnosno Hristos (kao ovaploćeni Logos, Drugo lice Trojice) i Sveti Duh.“ (22) Ikonografski nukleus za razvoj ove epizode, gdje su Sveta trojica prikazana angelomorfno, nastao je na osnovu starozavjetnog događaja Avramovog gostoprimstva. Naime, praotac jevrejskog naroda, Avraham, „pred šatorom svojim“ ugošćuje „tri neznanca“, odnosno tri anđela. Jedan od njih, navijestit će mu rođenje sina, iako je njegova žena Sara stara i nerotkinja.

Prikazani anđeli odjeveni su u antičku odjeću – hition i himation. Pojačavanje efekta nabora na odjeći, postignuto je oslikavanjem raskošnih krila – spolja crvenih, a prema unutrašnjosti plavih.

Emocionalna blagost ikone postignuta je obostranim usmjeravanjem pogleda anđela na krajevima stola te anđela u središtu, koji gleda u posmatrača. Linija međusobne komunikacije između likova na ikoni i posmatrača razvija se u obliku trougla, što je s druge strane, osiguralo stabilnost svih likovnih elemenata.

U gornjem dijelu ikone u sredini je ispisan natpis: CD  NHJOBWF&

Najviša tačka ikonostasa krunisana je krstom s trolisnim kracima, unutar koga je umjetnik na zlatnoj pozadini, oslikao Raspeće Hristovo. Tijelo preminuloga Hrista oslanja se na supedanej (naslon za noge), u blagoj kontrapostnoj liniji. Glava, ukrašena zlatnom aureolom, pala je na desno rame.

Ispod kraka krsta s Hristovim Raspećem, u samostalnim ikonama ovalnoga formata, prikazani su Bogorodica – mirnoća figure naglašena linearizmom nabora maforiona (oslikana lijevo) i sv. Jovan u zgrčenom položaju tijela (smješten desno).

Opis groblja i nadgrobnika

Groblje koje se nalazi uz hram sv. velikomučenika Georgija na Trnovcu obuhvata prostor od ukupno 35 689 m2. Od svog nastanka do danas, groblje je multikonfesionalno, ali je pod vlasništvom i upravom Srpske pravoslavne crkvene općine u Tuzli. Zbog toga je dopušteno ukopavanje po obredima svih konfesija, ali i bez obreda. Groblje se kontinuirano koristi od kraja XVIII vijeka, ali je vjerovatno starije u odnosu na najstariji pronađeni nadgrobnik datiran u 1800. godinu.

Nadgrobnici se nalaze po cijeloj površini grobljanske cjeline, što upućuje na to da nikada nije izvršena parcelizacija groblja. Zbog toga se ne može pouzdano odrediti ukupan broj grobnih mjesta i nadgrobnika.

Analiza nadgrobnika na terenu omogućila je prikupljanje osnovnih podataka o spomenicima. Vremenski raspon starih nadgrobnika najvećim dijelom obuhvata period XIX i početak XX vijeka.       

Posmatrajući groblje u cjelini, prema načinu obrade nadgrobnika, vrsti kamena te tipu spomenika, moguće je izdvojiti specifičnosti određenog vremenskog razdoblja. Na pojedinim nadgrobnicima, većinom iz XIX vijeka, sačuvani su podaci o radionicama koje su ih izrađivale. Ovaj podatak je značajan jer ukazuje da je postojao određeni prototip obrade kamena i izrade nadgrobnika u određenom vremenskom razdoblju, što je potvrđeno uvidom na terenu.

Oblik nadgrobnika najčešće ovisi od vremena u kome je nastao. Nadgrobnici s početka XIX vijeka imaju oblik krstače, bez postamenta su, utisnuti u zemlju. Natpis (obično okrenut istočno u odnosu na crkvu) sadrži osnovne podatke o umrlome (godinu smrti, rjeđe godinu rođenja), kadkad ispisane skraćenicama. Na ovim nadgrobnicima nerijetko su zastupljeni dekorativni elementi isklesani na kamenoj plohi suprotno od natpisa, najčešće u obliku krsta na čijim je kracima ispisan monogram Isusa Hrista (IS/HS/NI/KA, odnosno Iēsoũs Khristòs Nīkā, Isus Hrist Pobjeda/Pobjednik).

Tokom XIX i početkom XX vijeka oblik nadgrobnika se mijenja, pa susrećemo i nadgrobnike u obliku stuba, obeliska i stele. Nadgrobnici iz ove grupe često su postavljeni na postamente s ispisanim imenima osoba koje su ih podigle ili nazivima klesarskih radionica koje su ih izradile.

Za izradu nadgrobnika korištene su različite vrste kamena (vrlo često upotreba određene vrste kamena karakteristična je za određeno vremensko razdoblje): sedra, pješčar, krečnjak. Zastupljeni su, rijetko i nadgrobnici rađeni u mermeru. 

Pored tehničkih karakteristika obrade nadgrobnika, djelimični ili u potpunosti očuvani natpisi na njima upotpunjuju dobivene podatke, naročito one koji se odnose na jezičke promjene, tip pisma, prisustvo dekorativnih elemenata i dr.

Matične knjige rođenih i umrlih koje su vodili sveštenici tuzlanske parohije od njezinog osnivanja, oduzete su nakon Drugog svjetskog rata. Ipak, u arhivu parohije sačuvana je Matična knjiga umrlih, vođena od 1904. do 1913. godine, te Matična knjiga rođenih, vođena od 1913. do 1935. godine.

U Matičnoj knjizi umrlih koja sadrži obrazac s općim informacijama o umrlome (godina, mjesec, dan i mjesto smrti; uzrok smrti; uzrast; ime i prezime; pol; bračno stanje; da li je umrli kršten, pričešćen i ispovijeđen; bogoispovjedanje i dr.), pronalazimo vrijedne podatke. Ovi podaci mogu pobliže ukazati na to ko su bili ljudi koji su se sahranjivali na trnovačkom groblju, njihovo profesionalno opredjeljenje, porijeklo pojedinih porodica, mogu ukazati na trenutni priliv stranog stanovništva (na primjer, Rusa) i druge društvene fenomene.

Na ulazu u groblje, SPKD „Prosvjeta“ iz Tuzle i Međunarodna galerija portreta Tuzla postavile su spomen-ploču Đorđu Mihajloviću (Tuzla, 4. 02. 1875. – Tuzla, 18. 09. 1919.),  slikaru čija djela pripadaju početnoj fazi razvoja savremene umjetnosti u Bosni i Hercegovini. Đorđe Mihajlović sahranjen je na trnovačkom groblju, ali se ne zna gdje mu je grob.

Ismet Mujezinović (Tuzla, 2. 12. 1907. – Tuzla, 7. 01. 1984.), također istaknuti bosanskohercegovački slikar sahranjen je na ovom groblju uz suprugu Mariju Mujezinović.

Saradnici Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika na terenu su izvršili  identificiranje većeg broja nadgrobnika. Kako ne postoji parcelizacija groblja, saradnici Komisije izradili su improviziranu podjelu grobljanske cjeline na tri zone: zonu označenu kao A (sjeverno od hrama), B (ispod puta) i C (uz crkvu do puta, odnosno početka zone B).

Tokom dva dana rada na terenu, identificiran je ukupno 321 nadgrobnik.

Nadgrobnik br. 1 (A-005) (23)  

Nadgrobnik je krstolike osnove čije dimenzije iznose 71 x 40 x 11,5 cm. Na kamenoj plohi okrenutoj ka istoku bio je isklesan natpis, sada u potpunosti nečitak zbog prisustva lišaja i mahovine. Sa suprotne strane, nadgrobnik je ukrašen trostrukim krstom koji se rasprostire duž cijele kamene plohe, a čiji krakovi završavaju trolistom. Pored ovog ukrasa, uz rub krsta isklesane su jednake tačkice i zvjezdice iznad i ispod krakova. Nadgrobnik je zarastao u rastinje, naget je i utonuo.

Nadgrobnik br. 2 (A-011)

Nadgrobnik je sačinjen iz tri cjeline: postamenta, ploče s natpisom i kruništa u obliku masivnog krsta. Dimenzije spomenika iznose 106 x 40 x 12 cm. Nadgrobnik je pozicioniran sjeveroistočno u odnosu na crkvu. Natpis na nadgrobniku ispisan je ćiriličnim slovima, upotrebom skraćenica. Nespretnost klesara uočljiva je posebno u arhaičnim, neujednačenim slovima. Nadgrobnik je ispravljen, ali zarastao u mahovinu (pogotovo krunište i postament). Na postamentu su isklesana imena osoba koje su podigle nadgrobnik. Natpis je isklesan arhaičnim ćiriličnim slovima, u postamentu djelimično nečitak: MRKONJ Ć./DUŠAN . R. 23-III 1857. G./UMRO 27 X 1862. G. SPOMENIK. PODIŽU OTAC/ NEDELJKO/MAJKA...

Nadgrobnik br. 3 (A-012)

Nadgrobnik čije dimenzije iznose 108 x 40,5 x 17 cm, izrađen je u formi stele. Vrh nadgrobnika naglašen je prelomljenim lukom. Gornja zona nadgrobnika ukrašena je krstom koga flankiraju dvije grančice, a ispod je u formi reljefa prikazana crkva. Reljefno oblikovanje crkve pokazuje izuzetno umijeće majstora-klesara. Postament je također ukrašen jednostavnim geometrijskim motivom.

Nadgrobnik br. 4 (A-025)

Na odvojenom prostru ukupnih dimenzija 6,33 m smješteni su nadgrobnici supružnika Ismeta (1907 – 1984) i Marije Mujezinović (1911 – 1985). Nadgrobnici su jednakih dimenzija (238 x 141 x 46 cm) i izrađeni su od bijelog mermera. Položeni su u vidu sanduka, a na gornjoj mermernoj plohi, izljevena su imena i godine smrti. Prilaz grobnom mjestu omogućen je pomoću tri stepenice. Sa lijeve strane, uz nadgrobnik Ismeta Mujezinovića postavljena je kamena klupa ukupnih dimenzija 141 x 40 cm. Prostor oko nadgrobnika je zapušten, zarastao u rastinje.

Nadgrobnik br. 5 (C-001)

Nadgrobnik je u obliku krsta, licem okrenut ka sjeveroistoku čije dimenzije iznose 131 x 75 x 17,5 cm. Prisustvo lišajeva na kamenoj površini. Ukrašen je floralnim motivima i krstovima. U gornjem dijelu, prije natpisa isklesan je jednostavan krst. Tekst nadgrobnika posebno je zanimljiv zbog karakteristika jezika s početka XX vijeka. Natpis, ispisan ćirilicom donosi sljedeće podatke: OVDE POČIVAJU/ZEMNI OSTATCI RISTE NEDELJKOVIĆA/NA/IMARA IMAO JE SVOGA ŽIVOTA 62 G. RODOMJE/IZ STARE SVEIJE A PRESTAVIO SE U VIEČNOST/19 JULIJA 1905. GODINE/OVAI SPOMEN PODIŽE MU NJEGOV KUM/ĐORĐO ERIĆ/VJEČNA MU PAMJAT.

Nadgrobnik br. 6 (C-002)

Manji nadgrobnik ukupnih dimenzija 71 x 39 x 12 cm postavljen je uz nadgrobnik br. 5. Nadgrobnik ima formu krsta, naget je i utonuo. Vidljivo je prisustvo lišajeva, ali je natpis ostao čitak: OVDE/POČIVA/RAB/BOŽII/NIKO TOŠIĆ/PRESTAVI SE/1855 GODA.

Nadgrobnik br. 7 (C-003)

Grobnu cjelinu članova porodice Erić sačinjavaju tri nadgrobnika pod kojima je sahranjeno ukupno devet članova. Nadgrobnici su istih dimenzija: 126 x 66 x 17 cm. U obliku su krsta a između njih su postavljene manje kamene ploče. Najstarija upisana godina smrti je 1860, ali je nadgrobnik vjerovatno mlađi.

Nadgrobnik br. 8 (C-005)

Nadgrobnik čije dimenzije iznose 74 x 52 x 16,5 cm naget je i utonuo. Zbog prisustva lišajeva i mahovine, natpis je u potpunosti nečitak. Na nagetoj strani, suprotno od natpisa, sačuvan je neobičan ukras – isklesani jednostavni krst ispod čijih krakova su dvije stilizirane ruke.

Nadgrobnik br. 9 (C-016)

Nadgrobnik ima formu krsta, ukupnih dimenzija 136 x 69 x 18 cm. U gornjem kraku izveden je ukras – jednostavni krst ispod koga započinje natpis ispisan ćiriličnim pismom: OVDE/POČIVAJU ZEMNI OSTATCI/LJUBICE RODOM ERIĆA/A. SUPRUGE OBRENA SIMIĆA/KOIJA/POŽIVI 49.GODINA A PRESTAVI SE/U VIEČNOST/8/2/1901.G. PODIŽE JOI/SPOMEN NJEZIN/BRAT/ĐORĐO ERIĆ I/SNAA JULKA/VJEČNA JOI PAMJAT. Nadgrobnik je relativno dobro očuvan iako je uočljivo prisustvo lišajeva i mahovine, sitne pukotine i površinsko ljuštenje.

Nadgrobnik br. 10 (C-017)

Nadgrobnik u obliku stele, čije dimenzije iznose 116 x 56 x 11 cm sastoji se od kamene plohe s natpisom i postamenta. Vrh nadgrobnika je oštećen, a vidljivo je prisustvo lišajeva i mahovine. Nadgrobnik je zarastao u samoniklu vegetaciju, naget je i utonuo. Pod utjecajem atmosferilija  i nabrojenih faktora, natpis na spomeniku samo je djelimično očuvan. Upisana godina smrti je 1891. Ipak, nadgrobnik je zanimljiv iz drugog razloga. Naime, u donjem desnom uglu pronalazimo očuvan potpis majstora-klesara: GAVRA MARKOVIĆ/REZO U. D. T./

Nadgrobnik br. 11 (C-018)

Na grobnom mjestu koga sačinjavaju četiri nadgrobnika (ukupnih dimenzija 335 x 520 cm), pokopano je sedam članova porodice Ristić. Najstariji nadgrobnik datiran je u 1892. godinu. Tri nadgrobnika pokazuju iste stilske odlike, jednakih su dimenzija, ukrašeni u vrhu ispod kruništa u obliku krsta drvetom života ili sidrom. Četvrti nadgrobnik, izrađen u mermeru, mlađi je u odnosu na ostale.

Nadgrobnik br. 12 (C-019)

Ovaj je nadgrobnik zanimljiv jer upotpunjuje podatke o porodici Jovanović čiji su članovi izgradili trnovački hram. Nadgrobnik čije dimenzije iznose 162 x 57 x 17 cm sastoji se od tri cjeline: kruništa u obliku krsta, ploče s natpisom koju flankiraju dva reljefno oblikovana stupića te postamenta. Ispod kruništa, a iznad natpisa isklesano je drvo s razgranatom krošnjom. Natpis je ispisan na ploči okrenutoj sjeveroistočno u odnosu na crkvu i postamentu. Ispisan je ćiriličnim pismom, precizno uklesan: POD OVIM LADNIM/I MRAČNIM GROBOM LEŽU/OSTATCI UPOKOJENE/SAVVKE/SUPRUGE POKOJNOGA ALEKSE OSTOJIĆA/KOJA SE JE U VJEČNOST/PRESELILA U 28 GODINI MLADOSTI SVOJE TO JEST/1 MARTA 1871.

Natpis u postamentu otkriva sljedeće podatke: OVAI TUŽNI I ŽALOSTNI SPOMENIK/PODIŽE OTAC SAVKIN/RISTA JOVANOVIĆ TRGOVAC OVDAŠNJI.

Nadgrobnik br. 13 (C-020)

Nedaleko od nadgrobnika Savke Ostojić (rođene Jovanović), nalazi se spomenik njezinog supruga Alekse Ostojića. Dimenzije spomenika iznose 85 x 33 x 17 cm, a ima formu stele. Naget je i utonuo, obrastao mahovinom. Licem je okrenut sjeveroistočno u odnosu na crkvu. Iznad natpisa je dobro očuvani ukras obrađen reljefno. Prema trouglastim istacima koji se polukružno rasprostiru po gornjoj zoni nadgrobnika možemo zaključiti da je riječ o suncu. Tu tvrdnju potkrijepljuje i krst smješten u središte sunca iznad čijih se krakova, u dijagonali rasprostiru sunčeve trake. Natpis je djelimično očuvan. Moguće je razaznati ime pokojnika: GROB ALEKSE OSTOJIĆA, te početak teksta ispisanog ćiriličnim pismom: STANI PUTNIČE I PROČITAJ OVU REČ...

Nadgrobnik br. 14 (C-021)

Nadgrobnik krstolike osnove, čije dimenzije iznose 66 x 66 x 21 cm okrenut je jugozapadno u odnosu na hram. Bez postamenta je, utonuo u zemlju, blago naget. Iako je zarastao u mahovinu i lišajeve, ćirilični natpis o umrlome dobro je očuvan i čitak: OVDE/POČIVA/UPOKOENI RABZ/BOŽI JOVO LAZAREVI/Ć PRESTAVI SE 24/SEPTEMBRA 1866/U TUZLI. Uz ovaj se nadgrobnik nalazi manji, potpuno utonuo (viri vrh, uzete dimenzije 21 x 37 x 13 cm).

Nadgrobnik br. 15 (C-030)

Dimenzije krstoliko oblikovanog nadgrobnika iznose 57 x 59 x 18 cm. Naget je i utonuo. Kamena ploča s natpisom je u lošem stanju, pa natpis, iako djelimično očuvan, nije čitljiv. Na suprotnoj strani od natpisa, uklesana je dekoracija u obliku krsta s ispisanim Hristovim monogramom ispod stranica (IS/HR/NI/KA).

Nadgrobnik br. 16 (C-033)

Po obliku nadgrobnika i načinu obrade kamena i ukrasa, ovaj se nadgrobnik svrstava u grupu nadgrobnika koji su nepravilno raspoređeni na manjoj međusobnoj udaljenosti. Oblik nadgrobnika slijedi krstoliku formu čije dimenzije iznose 61 x 61 x 23 cm. Naget je i utonuo, a obrastao je mahovinom i lišajem. Natpis je nečitak, djelimično očuvan. Na kamenoj plohi, suprotno od natpisa, nalazi se ukras u obliku krsta s Hristovim monogramom IS/HR (iznad kraka krsta), NI/KA (ispod kraka krsta).

Nadgrobnik br. 17 (C-034)

Dimenzije nadgrobnika u obliku krsta iznose 43 x 40,5 x 20 cm. Naget je i utonuo, a natpis je u potpunosti uništen. Sa suprotne strane, nalazi se očuvani ukras – krst s Hristovim monogramom.

Nadgrobnik br. 18 (C-036)

Oblik nadgrobnika je krst čije dimenzije iznose 85 x 74 x 25 cm. Nadgrobnik je pločom s natpisom naget prema zemlji. Utonuo je i obrastao u mahovinu i lišaj. Natpis, djelimično očuvan, otkriva godinu smrti 1867. Iznad natpisa je vješto isklesani krst, također s Hristovim monogramom IS/HR/NI/KA.

Nadgrobnik br. 19 (C-038)

Grobnu cjelinu sačinjavaju četiri nadgrobnika krstolike osnove, naknadno postavljena na zajednički, betonski postament (206 x 43 cm). Nadgrobnici su obrasli u mahovinu i lišaj, a vidljiva su oštećenja i pukotine na kamenu. Natpisi su ispisani ćiriličnim pismom, djelimično očuvani. Nadgrobnici su s desna na lijevo datirani u 1853, 1851, 1865. i 1870. godinu.

Nadgrobnik br. 20 (C-039)

Dimenzije nadgrobnika krstolike osnove iznose 74 x 41 x 10 cm. Bez postamenta je, naget i utonuo. Pod utjecajem atmosferilija natpis je u potpunosti izblijedio. Očuvan je samo ukras, suprotno od kamene plohe s natpisom, koja sadržava krst i Hristov monogram ispisan izvan njega IS/HR/NI/KA.

Nadgrobnik br. 21 (C-043)

Nadgrobnik je izveden u krstolikoj formi čije dimenzije iznose 64 x 48,5 x 22 cm. Postavljen je u zemlju bez postamenta, sada naget i utonuo. Kamena ploha s natpisom djelimično je očuvana. Natpis, ispisan ćiriličnim pismom sadrži brojne skraćenice. Ipak, razaznajemo U/POKOJENI RAB BOŽI/LUKA MISILOVIĆ/PRESTAVI SE 1850. Na suprotnoj strani natpisa nalazi se isklesan ukras – krst s Hristovim monogramom IS/HR/NI/KA.

Grupa nadgrobnika br. 22 (C-044), br. 23(C-045), br. 24 (C-046) i br. 25 (C-047)

Grupa od četiri nadgrobnika približno istih dimenzija (34 x 40 x 17 cm; 26 x 27 x 10 cm; 35 x 33 x 21cm; 40 x 41 x 18 cm) slična je i po načinu oblikovanja kamena i ukrasa. Svi imaju krstoliku formu, a suprotno od ploče s natpisom isklesan je krst na čijim su završetcima upisana slova Hristovog monograma IS/HR/NI/KA. Kod ove grupe nadgrobnika posebno su uočljiva oštećenja nastala izgradnjom novih nadgrobnih spomenika. Nadgrobnici su urasli u mahovinu i lišaj, s vidljivim oštećenjima kamena. Prema sačuvanim dijelovima natpisa, zaključeno je da su bili ispisani ćiriličnim pismom.

Grupa nadgrobnika br. 26 (C-055), br. 27 (C-056), i br. 28 (C-057)

Grupu nadgrobnika sačinjavaju tri spomenika, raštrkana na manjoj međusobnoj udaljenosti. Oblikovani su u formi krsta, približno jednakih dimenzija (48 x 42 x 16 cm; 45 x 31 x 12 cm; 61 x 40 x 16,5 cm). Nadgrobnici su zarasli u rastinje, nageti su i utonuli. Po kamenim plohama vidljivo je prisustvo mahovine i lišaja. Natpisi na njima su uništeni i nečitki. Razlikuju se po ukrasu, odnosno načinu isklesavanja krsta i Hristovog monograma IS/HR/NI/KA:

1.         br. 26 i br. 28 – unutar kvadratnog polja uklesan je krst, a ispod i iznad njegovih kraka slova Hristova monograma

2.         br. 27 – ukras koga čine dvije paralelne linije,  prati krake krsta nadgrobnika.

Nadgrobnik br. 29 (C-058)

Oblik nadgrobnika je krst čije dimenzije iznose 94 x 48 x 23,5 cm. Zarastao je u samoniklo rastinje, mahovinu i lišaj. Naget je i utonuo. Kao i prethodni nadgrobnici, ugrožen je izgradnjom novih grobnih mjesta. Natpis je djelimično sačuvan, ali nije upisana niti godina rođenja niti godina smrti. Sa suprotne strane nalazi se ukras s krstom i monogramom Isusa Hrista IS/HR/NI/KA.

Nadgrobnik br. 30 (C-068)

Nadgrobnik ima formu krsta ukupnih dimenzija 85 x 78 x 22 cm. Djelimično je zarastao u nisko rastinje, obuhvaćen mahovinom i lišajem. Naget je i utonuo. Natpis se nalazi istočno u odnosu na crkvu, a na suprotnoj kamenoj plohi je ukras (krst i Hristov monogram IS/HR/NI/KA). Natpis je dobro očuvan, čitak, ispisan ćiriličnim pismom: OVDE/POČIVA/RABA BOŽIA/ANĐA SUPRUGA BOŽE/PAVLOVIĆA PRESTAVI/SE 18 FEBRUARA/1863. G.

Nadgrobnik br. 31 (C-069)

Nadgrobnik br. 31 također je zadržao krstoliku formu ukupnih dimenzija 84 x 75 x 25 cm. Svojim lijevim krakom, naget je prema zemlji. Obrastao je u nisko rastinje, djelimično prisustvo mahovine i lišaja. Natpis je ispisan ćiriličnim pismom uz upotrebu kratica. Slova su arhaična, a vidljiva je godina smrti 1850. Na suprotnoj plohi od natpisa sačuvan je ukras – krst ispod i iznad čijih su kraka uklesana slova Hristovog monograma (IS/HR/NI/KA).

Nadgrobnik br. 32 (C-071)

Grobnu cjelinu sačinjavaju tri nadgrobnika. Dva su u obliku stele s kruništem u obliku krsta. Treći, u obliku obeliska, postavljen je između ova dva. Pod utjecajem atmosferilija slova su djelimično izblijedjela, pa je tekst teško čitljiv. U kruništu prvoga nadgrobnika isklesano je Hristovo raspeće s monogramom IS/HR/NI/KA, što predstavlja jedinstven primjer ukrašavanja u odnosu na ostale identificirane nadgrobnike. Datirani su u kasni XIX vijek.

Nadgrobnik br. 33 (C-072)

Nadgrobnik je postavljen istočno u odnosu na crkvu. Blago je naget i utonuo. Kamena ploha s natpisom djelimično je očuvana. U gornjoj zoni, prije teksta ispisanim ćiriličnim pismom, isklesano je drvo s razgranatom krošnjom. Pri dnu razaznajemo godinu smrti 1896. Naličje je ukrašeno linijama koje prate krstoliku formu nadgrobnika. Unutar je isklesan samostalni krst s kružnim završecima.

Nadgrobnik br. 34 (C-076)

Nadgrobnik je postavljen istočno u odnosu na crkvu. Naget je i utonuo, djelimično zarastao u nisko rastinje. Na nadgrobniku je evidentirano prisustvo mahovine i lišaja. Natpis je nečitak, djelimično uništen. Otraga je jednostavni ukras – krst i monogram Isusa Hrista IS/HR/NI/KA.

Nadgrobnik br. 35 (C-080)

Nadgrobnik je u obliku stele koju kruniše masivni krst. Kamenu plohu s natpisom flankiraju dva reljefno izvedena stupića. Nadgrobnik je djelimično zarastao u nisko rastinje, vidljivo je ljuštenje kamena i manja oštećenja. Natpis je ispisan ćiriličnim pismom, ali je uslijed djelovanja atmosferilija, a dijelom i zbog kvalitete kamena izblijedio. Ipak, razaznajemo 1819. godinu kao godinu smrti.

Nadgrobnik br. 36 (C-082)

Dimenzije nadgrobnika u obliku krsta iznose 58 x 56 x 19 cm. Nadgrobnik je zarastao u samoniklo rastinje. Na većoj kamenoj površini nadgrobnika evidentirano je prisustvo mahovine i lišajeva. Naget je i utonuo. Djelimično očuvani natpis, svjedoči da je na tom mjestu sahranjena „RAB BOŽIJI“/ANKA (...) 1865. Naličje je ukrašeno isklesanim krstom s Hristovim monogramom IS/HR/NI/KA.

Nadgrobnik br. 37 (C-084)

Dimenzije nadgrobnika isklesanog u formi krsta iznose 90 x 69 x 22 cm. Zarastao je u nisko rastinje, naget je i utonuo. Po čitavoj kamenoj površini evidentirano je prisustvo mahovine i lišajeva. Natpis, djelimično čitak, ispisan je ćiriličnim pismom, arhaičnim slovima. Pri dnu je uočljiva godina smrti 1800.  Naličje je ukrašeno jednostavnim krstom.

Grupa nadgrobnika br. 38 (C-089), br. 39 (C-090) i br. 40 (C-091)

Nadgrobnici su smješteni na relativno maloj udaljenosti jedni od drugih. Prema obliku nadgrobnika koji slijedi krstoliku osnovu, tipu pisma i ukrasu mogu se svrstati u jednu grupu. Nadgrobnici su zarasli u samoniklo rastinje, nageti su i utonuli. Po cijeloj kamenoj površini vidljivo je prisustvo mahovine i lišajeva. Natpisi su djelimično očuvani, ali nečitki. Nadgrobnici su približno jednakih dimenzija 43 x 44 x 13 cm; 35 x 43 x 16 cm i 64 x 48 x 19,5 cm. Na nadgrobniku br. 40 vidljiva je godina smrti 1864.

Nadgrobnik br. 41 (C-094)

Dimenzije nadgrobnika u formi krsta iznose 53 x 45 x 16 cm. Na površini nadgrobnika uočljivo je prisustvo lišajeva i mahovine. Natpis je djelimično očuvan, ispisan ćiriličnim pismom. U dnu je isklesana 1863, kao godina smrti. Naličje nadgrobnika ukrašeno je krstom i monogramom IS/HR/NI/KA.

Nadgrobnik br. 42 (C-096)

Nadgrobnik je postavljen istočno u odnosu na crkvu. Do 2/3 je utonuo u zemlju. Natpis, ispisan ćiriličnim pismom, djelimično je očuvan. Na naličju je vidljiv dio dekoracije – krst i Hristov monogram IS/HR/NI/KA.

Nadgrobnik br. 43 (C-097)

Nadgrobnik u obliku stele, čije dimenzije iznose 96 x 39 x 14 cm postavljen je istočno u odnosu na crkvu. Blago je naget i utonuo. Iznad natpisa, nadgrobnik je ukrašen motivom sunca i krsta iz čijeg se središta pružaju zrake. Natpis, ispisan ćiriličnim pismom, u potpunosti je čitak:

OVDE POČIVA/U POKOJENA/STAKA/JOŠILOVIĆA/RODOM IZ/SARAJEVA UDATA ZA/MAKSIMA JOVANOVIĆ/U TUZLU STUPILA JE U BRAK/16//II 1863. GOD. A PRESTAVILA/SE U VEČNOST 9//.1892 GOD/POŽIVILA JE 54 G. OVAJ/NADGROBNI SPOMENIK/POSTAVI JOJ OŽALOŠĆENI/MUŽ NJEN MAKSIM I SIN/MIKAILO SA SNAOM.

Nadgrobnik br. 44 (C-100)

Dimenzije nadgrobnika u obliku stele iznose 77 x 29 x 10,5 cm. Gornja zona je oštećena (nedostaje dio nadgrobnika), ali je sačuvan dio dekoracije – krst upisan u sunčev disk. Blago je naget i utonuo. Vidljivo je prisustvo mahovine i lišaja. Natpis je ispisan ćiriličnim pismom, izblijedio pod utjecajem atmosferilija. Datacija također nejasna jer nedostaje posljednji broj 186...

Nadgrobnik br. 45 (C-103)

Nadgrobnik ima oblik stele, ukupnih dimenzija 107 x 40 x 17 cm. U gornjoj zoni nalazi se dobro očuvana dekoracija u obliku sunčevog diska unutar koga je uklesan krst. Iza stranica krsta rasprostiru se sunčeve zrake. Nadgrobnik je obrastao u nisko rastinje. Blago je naget i utonuo. Natpis, donosi podatke o još jednom tuzlanskom trgovcu. Ispisan je ćiriličnim pismom:

OVDE U OVOM LAD/NOM I MRAČNOM GROBU/POČIVAUPOKOJENO/TELO/KOSTE/JOVANOVIĆA/TRGOVCA I ŽITELJA/TUZLANSKOG/POŽIVI 31 GODINU A PRESTAVI/O/SE U VEČNOST 1875 G./20 APRILA/SPOMENIKPODIGO-/ŠEMU BRAĆA NJEGOVA/IZ PREVELIKE LJOBO-/VI SVOE ZA VEČITI SPOMEN RISTO (...).

Nadgrobnik br. 46 (C-104)

Dimenzije spomenika u obliku krsta iznose 85 x 62 x 19 cm. Zarastao je u nisko rastinje, naget je i utonuo. Na površini kamena vidljivo je prisustvo mahovine i lišajeva. Natpis je djelimično očuvan i čitak. U dnu je upisana 1866. godina kao godina smrti. Ukrašen je manjim krstom na naličju.

Nadgrobnik br. 47 (C-107)

Nadgrobnik je manjih dimenzija koje iznose 58 x 29 x 11,5 cm. Naget je i utonuo. Mahovina i lišajevi po površini nadgrobnika onemogućuju iščitavanje natpisa ispisanog ćiriličnim pismom u dva retka. Iznad i ispod natpisa isklesani su floralni motivi.

Nadgrobnik br. 48 (C-111)

Dimenzije nadgrobnika u obliku krsta iznose 74 x 58 x 9 cm. Nadgrobnik je zarastao u samoniklo rastinje. Blago je naget i utonuo. Po cijeloj površini uočljivo je prisustvo mahovine i lišaja, a kamen je potamnio pod utjecajem atmosferilija. Dio gornjeg kraka krsta nedostaje. Vjerovatno zbog nedostatka prostora, tekst nadgrobnika je zbijen, ispisan bez odvajanja riječi. Iznad natpisa je isklesan jednostavni krst. Ispod je, ćiriličnim pismom smješten sljedeći natpis:

..DE U-/OVOMGROBUPOČIVATIJELO/JOVE B.BLAGOJEVIĆA/PRESTAVIO SE 1885. G.

Naličje nadgrobnika ukrašeno je krstom koji prati oblik nadgrobnika, a čiji se kraci završavaju krugom.

Nadgrobnik br. 49 (C-114)

Nadgrobnik ima oblik krsta ukupnih dimenzija 151 x 100 x 27,5 cm. Blago je naget i utonuo. Na kamenoj površini evidentirano je prisustvo mahovine i lišajeva. Ipak, ćirilični natpis većim je dijelom očuvan i čitak: OVĐE U/OVOM LA/DNOM GR/OBU/MIR-/NO/POČI/VAU/KOSTI RABA BOŽIEG/MANOILA BLAGOIEVIĆA TRGO-/VCA POŽ. 44. G./PRE:1871G./M.JANUAR/SPOMEN P/ODIŽE SIN/ALEKSA.

Naličje nadgrobnika ukrašeno je krstom i Hristovim monogramom ispod i iznad njegovih kraka.

Nadgrobnik br. 50 (C-125)

Pod rednim brojem 50 nalazi se deset nadgrobnika pod kojima su ukopani članovi tuzlanske trgovačke porodice Stokanović. Deseti nadgrobnik je iz sredine XX vijeka. Stariji nadgrobnici obuhvataju period od 1849. do 1909. godine. Različitih su oblika i dimenzija i vrsta kamena – od onih koji slijede formu krsta do stela. Pojedinačne dimenzije iznose:

1.         za nadgrobnik iz 1868., 142 x 92 x 26 cm,

2.         za nadgrobnik iz 1849., 109 x 54 x 25 cm,

3.         za nadgrobnik iz 1853., 108 x 67 x 24 cm,

4.         za nadgrobnik iz 1852., 118 x 54 x 23 cm,

5.         za nadgrobnik iz 1872., 107 x 39 x 9 cm,

6.         za nadgrobnik iz 1904., 220 x 66 x 15 cm,

7.         za nadgrobnik iz 1909., 200 x 79 x 26 cm,

8.         za nadgrobnik iz 1885., 210 x 79 x 46 cm,

9.         za nadgrobnik iz 1905., 210 x 79 x 46 cm.

 

3. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

Uz dopis(24) Javne ustanove Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona, u kartonu spomenika br. 03-1/08 , naveden je podatak da je crkva oštećena više puta: u II svjetskom ratu je devastiran enterijer crkve, a 1992. godine je pogođen granatom  i oštećen krov crkve. Dodat je podatak da je krov i saniran.

Prema podacima arhitekte Dražena Koseca(25), crkva je u ljeto 1992. godine bila oštećena pogotkom granate. Bila je pogođena zona iznad krovnog pokrivača spoja konhi (sjeverne i istočne) sa zidom, a udar granate je oštetio opšav krovnog pokrivača. Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona je evidentirao štetu i naložio njeno saniranje koje je u jesen 1992. godine izvela firma „Tehnograd“ iz Tuzle.

 

4. Sadašnje stanje dobra

Objekat je najvjerovatnije izveden bez odgovarajuće vertikalne i horizontalne izolacije, što je prozrokovalo pojavu vlage koja se uspinje donjim zonama zidova crkve uz pomoć kapilarnog efekta. Zbog prisustva kapilarne vlage i vjerovatnog djelovanja soli (nitrata, hlorida ili sulfata), dolazi do efekta „cvjetanja“ na zidovima, i do oštećenja maltera(26). Kako je parapetna zona zidova crkve u enterijeru u visini od cca 1,60 metra (mjereno od poda), pokrivena itisonom(27), koji je polijepljen po zidovima, te imajući u vidu da se osjetom mirisa može registrovati prisustvo vlage, vrlo je izvjesno da je objekat izložen negativnom djelovanju kapilarne vlage.

Na stropu crkve, u zoni površine od cca 1 m2, između centralne kupole i apside crkve vidljiva su oštećenja maltera koja su bila prouzrokovana vlagom. S obzirom na mjesto na kojem se nalaze tragovi oštećenja, može se pretpostaviti da su oštećenja u enterijeru prouzrokovana oštećenjima krovnog pokrivača od bakarnog lima iznad tog mjesta, ili opšava krova na tom mjestu u eksterijeru objekta, prilikom, gore pomenutog, udara granate 1992. godine.

Prilikom obilazaka objekta 22.04.2009. godine, kao i obilazaka objekta 03.06.2009. godine i 04.06.2009. godine(28), nije evidentirano prokišnjavanje objekta na tom mjestu.

Na spoju ulaznog stepeništa i crkve je vidljiva konstruktivna pukotina širine cca 2 cm, koja se proteže u pravcu paralelnom sa ulaznim portalom, cijelom njegovom dužinom. Pukotina je najvjerovatnije posljedica neravnomjernog slijeganja temelja stepeništa u odnosu na temelje crkve.

Sadašnje stanje zidnog slikarstva, korpusa ikonostasa i ikona

Uvidom u postojeće stanje zidnog slikarstva, drvenog korpusa ikonostasa i ikona na ikonostasu utvrđen je visok stepen očuvanosti.

Sadašnje stanje grobljanske cjeline

Redovno održavanje groblja na Trnovcu onemogućilo je zapuštanje i zarastanje groblja u samonuklu vegetaciju. Većina nadgrobnika s kraja XIX vijeka je nageta, djelimično utonula u zemlju, a određeni broj ima napukline. Pod utjecajem atmosferilija, te zarastanjem nadgrobnika u mahovinu i lišaje, većina natpisa je u potpunosti uništena ili je teško čitljiva.

 

5. Dosadašnja zakonska zaštita

Prema podacima Zavoda za zaštitu spomenika pri Federalnom ministarstvu kulture i sporta, Hram svetog velikomučenika Georgija u Trnovcu, Tuzla, nije bio evidentiran ni zaštićen od Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa BiH(29).

 

III – ZAKLJUČAK

Primjenjujući Kriterije za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom (“Službeni glasnik BiH”, br. 33/02 i 15/03), Komisija je donijela odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:

A.         Vremensko određenje (dobra nastala od prahistorije do 1960. godine) 

B.         Historijska vrijednost (veza građevine, cjeline ili područja sa historijskom ličnošću ili značajnim događajem u historiji)

C.         Umjetnička i estetska vrijednost

i.          Kvalitet obrade,

ii.          Kvalitet materijala,

iii.         Proporcije,

iv.         Kompozicija,

v.          Vrijednost detalja,

vi.         Vrijednost konstrukcije.

D.         Čitljivost (dokumentarna, naučna, obrazovna vrijednost)

i.          Materijalno svjedočanstvo o manje poznatim historijskim periodima,

ii.          Svjedočanstvo o historijskim promjenama,

iii.         Svjedočanstvo o određenom tipu, stilu ili regionalnom maniru.

F.         Simbolička vrijednost

i.          Ontološka vrijednost,

ii.          Sakralna vrijednost,

iii.         Tradicionalna vrijednost,

iv.         Vezanost za rituale ili obrede,

v.          Značaj za identitet grupe ljudi.

G.         Ambijentalna vrijednost

i.          Odnos oblika prema ostalim dijelovima cjeline,

ii.          Značenje u strukturi i slici grada,

iii.         Objekat ili skup objekata je dio cjeline ili područja.

H.         Izvornost

i.          Oblik i dizajn,

ii.          Materijal i sadržaj,

iii.         Namjena i upotreba,

iv.         Tradicija i tehnike,

v.          Položaj i smještaj u prostoru,

vi.         Duh i osjećanja,

vii.        Drugi unutarnji i vanjski činioci.

I.          Jedinstvenost i reprezentativnost

i.          Jedinstven ili rijedak primjerak određenog tipa ili stila.

J.         Cjelovitost (cjeline, područja, zbirke)

i.          Fizička cjelovitost (kompaktnost),

ii.          Homogenost,

iii.         Zaokruženost (kompletnost),

iv.         Nenarušenost stanja.

 

Sastavni dio ove odluke su:

-         kopija katastarskog plana, razmjera 1:1000, k.č. br. 3033 (novi premjer), k.o. Tuzla II, Općina Tuzla, br. Plana 60 i 71, izdala 27. maja 2008. godine Služba za geodetske i imovinsko-pravne poslove, Općina Tuzla, Tuzlanski kanton, Federacija Bosne i Hercegovine;

-         Identifikaciju čestica k.č. br. 3033 (po novom premjeru), k.o. Tuzla II što odgovara k.č. br. 1338/1, k.č.br. 1338/2 i k.č.br. 1340 dio, k.o. Tuzla (po starom premjeru); izdala 27. maja 2008. godine Služba za geodetske i imovinsko-pravne poslove, Općina Tuzla, Tuzlanski kanton, Federacija Bosne i Hercegovine;

-         Izvod iz posjedovnog lista br. 1265 (za kat. parcele 3033, u vlasništvu Srpskopravoslavne crkvene općine u Tuzli), k.o. Tuzla II, izdala 21. maja 2008. godine Služba za geodetske i imovinsko-pravne poslove, Općina Tuzla, Tuzlanski kanton, Federacija Bosne i Hercegovine;

-         fotodokumentacija:

fotografije postojećeg stanja Graditeljska cjelina Pravoslavne crkve svetog velikomučenika Georgija sa grobljem na Trnovcu u Tuzli  snimljene su 22. aprila 2009. godine i 03. i 04. juna 2009. godine; fotografirali su: istoričar umjetnosti Aleksandra Bunčić i arh. Emir Softić (fotografirano digitalnim fotoaparatom Canon PowerShot S3IS i  Canon PowerShot A450 );

-         tehnička dokumentacija:

tehnički snimak Pravoslavne crkve svetog velikomučenika Georgija u Trnovcu u Tuzli; dana 22. aprila 2009. godine mjerio i uradio skicu tehničkog snimka postojećeg stanja arhitekta Emir Softić.

 

Korištena literatura

U toku vođenja postupka proglašenja Graditeljska cjelina Pravoslavne crkve svetog velikomučenika Georgija sa grobljem na Trnovcu u Tuzli nacionalnim spomenikom BiH, korištena je sljedeća literatura:

 

1930.    Vojislav Bogićević, Spomenica Prosvjetinog đačkog doma u Tuzli, 1919-1929, Tuzla, 1930.

 

1949.    Đorđe Pejanović, Štampa u BiH (1850- 1941), Svjetlost, Sarajevo,1949.

 

1966.    Memoari Živka Crnogorčevića, priredio za štampu Milenko S. Filipović, ANBiH, 1966.

 

1977.    Srpska pravoslavna eparhija zvorničko-tuzlanska, Šematizam, Tuzla, 1977.

 

1981.    Dragiša Trifković,Tuzlanski vremeplov, 1981.

 

1984.    Brkić, Nemanja, Tehnologija slikarstva, vajarstva i ikonografija, Beograd, Univerzitet umjetnosti.

 

2005.    Zoran M. Jovanović, Azbučnik pravoslavne ikonografije i graditeljstva, Beograd, Muzej srpske pravoslavne crkve, Dina.

 

2006.    Badurina, Anđelko (ur.), Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva, Zagreb, Kršćanska sadašnjost.

 

Dokumentacija iz arhiva Srpske pravoslavne crkve iz Tuzle.

 

(1) Viši predstavnik turske vlasti.

(2) O nastanku prvobitne Zvorničke eparhije zapisano je sljedeće: „U vrijeme turskih osvajanja, kada je nestalo Srebreničke mitropolije, vjerovatno je onaj dio koji je potpao pod Turke pripao ariljskom mitropolitu, a onaj koji je ostao pod ugarskom vlašću ušao je u sastav Sremske eparhije. Padom pod Turke, krajem XV i u prvim decenijama XVI vijeka, ušla je i sjeveroistočna Bosna i Mačva u sastav nove, Zvorničke eparhije, koja se teritorijalno poklapala sa Zvorničkim sandžakom i imala sjedište u Zvorniku kao sjedištu sandžaka. U sastav te eparhije ulazili su krajevi između rijeke Bosne, Save, Spreče i Majevice planine, a na desnoj obali Drine cijelo Podrinje i Brvenički kadiluk, a od 1528-1533 i Mačva.“ (Srpska pravoslavna eparhija zvorničko-tuzlanska, Šematizam, Tuzla, 1977, str. 19). Premda nemam primjedbu na podatke iz napomene, ipak kao relevantnu literaturu preporučujem knjigu Borisa Nilevića o srpskoj pravoslavnoj crkvi u BiH.

(3) U navedenu dužinu crkve nije uračunato stepenište koje ima dužinu od cca 2,74 m. Zajedno sa stepeništem crkva ima dužinu od cca 2,74 + 11,61 = 14,35 metara (op. E. Softić).

(4) mjereno u odnosu na kotu poda prizemlja crkve (op. E. Softić)

(5) mjereno u odnosu na kotu poda prizemlja crkve

(6) mjereno u odnosu na kotu poda prizemlja crkve

(7) lukovi su prislonjeni uz perimetralne zidove naosa

(8) mjereno u odnosu na kotu poda prizemlja crkve

(9) navedene mjere stranica ikonostasa su osovinski izmjerene, a ne gabaritno (op. E.Softić)

(10) (koja dijeli  kriptu  od  prizemlja)

(11) Unutar četverougla je upisan krug, tako da je zidna masa najtanja u zonama središta stranica tornja (op. E. Softić).

(12) Prema podacima Zavoda za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa tuzlanskog kantona.

(13) Zoran M. Jovanović, Azbučnik pravoslavne ikonografije i graditeljstva, Beograd: Dina: 2005, str. 19.

(14) Zoran M. Jovanović, Azbučnik pravoslavne ikonografije i graditeljstva, Beograd: Dina: 2005, str. 15.

(15) Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta, Biblija, Beograd, Sveti arhijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve, 2007.

(16) Napomena: kako je kompozicija oslobođena prostornih odnosa, postojanje prednjeg plana treba posmatrati uvjetno.

(17) Naglašavanje lika koji je, u kontekstu hrišćanskog učenja, hijerarhijski značajniji od ostalih učesnika u događaju većim dimenzijama uobičajen je postupak u sveukupnoj srednjovjekovnoj umjetnosti, te tako i u vizantijskom i postvizantijskom slikarstvu. Premda ikone u Trnovcu ne slijede u potpunosti vizantijsku tradiciju, ova pojava ciljanog disporoporcionisanja predstavlja njihovu vezu sa vizantijskim obrascima.

(18) Zoran M. Jovanović, Azbučnik pravoslavne ikonografije i graditeljstva, Beograd, Dina, 2005, str. 99.

(19) Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta, Biblija, Beograd, Sveti arhijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve, 2007.

(20) Zoran M. Jovanović, Azbučnik pravoslavne ikonografije i graditeljstva, Beograd, Dina, 2005, str. 126.

(21) Detaljnije u: Nemanja Brkić, Tehnologija slikarstva, vajarstva i ikonografija, Beograd, Univerzitet umetnosti, 1984,  str. 294.

(22) Zoran M. Jovanović, Azbučnik pravoslavne ikonografije i graditeljstva, Beograd, Dina, 2005, str. 377.

(23) Broj nadgrobnika u evidenciji Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika. Za svaki pojedini nadgrobnik izrađen je evidencioni karton koji pored dimenzija sadrži i stanje očuvanosti, kao i prijedlog za konzervaciju.

(24) Dopis od 23.05.2009-8. godine, Javne ustanove Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona

(25) zaposlenik Javne ustanove Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona (op. E. Softić)

(26) Povećanjem volumena nastaje pritisak znatne „eksplozivne snage“ koji oštećuje malter, a posljedice su puknuta i odlomljena mjesta.

(27) Tkanina koja njačešće služi kao topla podna obloga, koja se lijepi za podnu podlogu. Može se aplicirati i na zidove.

(28) Dani 03.06.2009. godine i 04.06.2009. godine, kada su saradnici Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Aleksandra Bunčić i Emir Softić, vršili terenska snimanja na lokalitetu u Trnovcu, su bili veoma kišni (op. E. Softić).

(29) Dopis Zavoda za zaštitu spomenika pri Federalnom ministarstvu kulture i sporta, br. 07-40-4-1896-1/08, od 21.05.2008. godine upućen Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika.

 

 

 

 



Pravoslavna crkva svetog velikomučenika Georgija sa grobljem na TrnovcuUlazna fasada PortalIkonostas
Popločanje naosa crkveHorRozetaCentralna kupola
Pavle Kalanj, Pokrov Bogorodice, 1980, ulje na drvetu, pozlataNajstariji nadgrobnik iz 1800. godineNadgrobnikNadgrobnik


ENGLISH 
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika © 2003. Razvoj i dizajn: