početna stranica    
 
Odluke o proglašenju dobara nacionalnim spomenicima

ODLUKU
o izmjeni odluka o proglašenju nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine donesenih zaključno sa 50. sjednicom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika


Privremena lista nacionalnih spomenika

Privremena lista nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine
KOMPLETNA


O privremenoj listi

Odluka o brisanju spomenika sa Privremene liste

Lista peticija za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima

Odluke o odbijanju prijedloga za proglašenje nacionalnim spomenikom

Ugroženi spomenici

Odluke donesene na posljednjoj sjednici

Online peticije

Pokretno

Nepokretno

MANAGEMENT PLAN
Nomination of the Properties for Inscription on the World Heritage List
Mehmed pasha Sokolovic Bridge in Višegrad
Bosnia and Herzegovina


Nekropola sa stećcima lokalitet Crkvina (Pod) i ostaci temelja srednjovjekovne građevine, Donja Drežnica (Donji Jasenjani), povijesno područje

galerija nazad

Status spomenika -> Nacionalni spomenik

Objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 94/09.

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika, na temelju članka V. stavak 4. Aneksa 8. Općega okvirnoga sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i članka 39. stavak 1. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 7. do 13. srpnja 2009. godine je donijelo

           

O D L U K U

 

I.

 

Povijesno područje – Nekropola sa stećcima lokalitet Crkvina (Pod) i ostaci temelja srednjovjekovne građevine, Donja Drežnica (Jasenjani), Grad Mostar, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

            Nacionalni spomenik čini nekropola sa 17 stećka (sanduci i ploče) i ostaci temelja srednjovjekovne građevine.

Nacionalni spomenik se nalazi na prostoru označenom kao k.č. 599/1, posjedovni list br. 36 i 180, zk. uložak broj 383, k.o. Jasenjani, Grad Mostar, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite utvrđene Zakonom o provedbi odluka Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljenoga prema Aneksu 8. Općega okvirnoga sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (»Službene novine Federacije BiH« br. 2/02, 27/02, 6/04 i 51/07).

 

II.

 

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je osigurati pravne, znanstvene, tehničke, administrativne i financijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnoga spomenika.

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati financijska sredstva za izradu i postavljanje informacijske ploče sa temeljnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

 

III.

 

U svrhu trajne zaštite nacionalnoga spomenika, na prostoru definiranom u točki I. stavak 3. ove odluke dopušteni su isključivo istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi, uključujući i one koji imaju za cilj prezentaciju spomenika, uz odobrenje federalnoga ministarstva nadležnoga za prostorno uređenje i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na razini Federacije Bosne i Hercegovine.

Vlada Federacije je dužna posebno osigurati provedbu sljedećih mjera:

-         izradu geodetske i snimke postojećeg stanja područja,

-         izradu i provedbu Projekta sanacije, restauracije i konzervacije nekropole.

Projekt sanacije, restauracije i konzervacije treba sadržavati:

-         čišćenje stećaka od lišaja i mahovine i saniranje oštećenja,

-         uređenje nekropole sa uklanjanjem samonikle vegetacije,

-         izradu i provedbu programa dugotrajnog održivog upravljanja i prezentacije nacionalnoga spomenika.

 

IV.

 

Stavljaju se izvan snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski spisi koji su oprečni odredbama ove odluke.

 

V.

 

Svatko a posebice nadležna tijela Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe, suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih postupaka koji mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.

 

VI.

 

Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, federalnome ministarstvu nadležnome za prostorno uređenje, nadležnoj službi zaštite naslijeđa na razini Federacije Bosne i Hercegovine i općinskome tijelu uprave nadležnome za poslove urbanizma i katastra, u svrhu provedbe mjera utvrđenih u toč. II. - V. ove odluke i nadležnome općinskom sudu u svrhu upisa u zemljišne knjige.

 

VII.

 

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim osobama u prostorijama i na web-stranici Povjerenstva (http://www.aneks8komisija.com.ba).

 

VIII.

 

Sukladno članku V. stavak 4. Aneksa 8. Općega okvirnoga sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Povjerenstva su konačne.

 

IX.

 

Ova odluka stupa na snagu narednog dana od dana objave u »Službenom glasniku BiH«.

 

            Ovu odluku Povjerenstvo je donijelo u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović i Ljiljana Ševo.

 

Broj: 05.1-2-40/09-37

8. srpnja 2009. godine

Sarajevo

 

Predsjedateljica Povjerenstva

Amra Hadžimuhamedović

 

O b r a z l o ž e n j e

 

I – UVOD

Na temelju članka 2. stavak 1. Zakona o provedbi odluka Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljenoga prema Aneksu 8. Općega okvirnoga sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, »nacionalni spomenik« je dobro koje je Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika proglasilo nacionalnim spomenikom sukladno čl. V. i VI. Aneksa 8. Općega okvirnoga sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine (»Službeni glasnik BiH« broj 33/02), sve dok Povjerenstvo ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.

Emir Šehić iz Sarajeva podnio je, dana 24. 2. 2008. godine, prijedlog za proglašenje povijesnog područja – Nekropola sa stećcima na lokalitetu Crkvina, Donja Drežnica Grad Mostar, nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

U skladu sa odredbama Zakona, a na temelju članka V. stavak 4. Aneksa 8. i članka 35. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, Povjerenstvo je pristupilo provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

Izjava o značaju dobra

Spomenik obuhvaća nekropolu sa 17 stećaka i ostatke temelja srednjovjekovnog objekta koji ima obrise karakteristične za crkvu (iako je malo vjerojatno da je crkva orijentirana tako da joj je ulaz na istočnoj, a apsida na zapadnoj strani) na lokalitetu Crkvina (Pod), na lijevoj obali rijeke Neretve, oko 300 m nizvodno od ušća Drežanke, Donja Drežnica (Jasenjani). Mali broj stećaka na lokalitetu Crkvina je ukrašen, jedan od njih reljefnim kružnim vijencem.

Osnova srednjovjekovnog objekta slična je osnovi crkve. Orijentiran je u pravcu istok–zapad, ali s ulazom na istoku i polukružnom apsidom na zapadu. Njegova veličina, osnova i arhitektonske osobine, upućuju na to da datira iz kasnijeg srednjeg vijeka, te da je možda podignut u XIV., a srušen u XV. stoljeću.

 

II – PRETHODNI POSTUPAK

U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju, izvršen je uvid u:

-         dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra (kopiju katastarskog plana i zemljišnoknjižni izvadak);

-         podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima tijekom rata, podatke o intervencijama na restauraciji ili drugoj vrsti radova na dobru, itd.;

-         povijesnu, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru.

 

Na temelju uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:

 

1. Podaci o dobru

Lokacija

Nekropola sa stećcima i ostaci temelja srednjovjekovnog objekta, lokalitet Crkvina (Pod), nalaze se na nadmorskoj visini od 131 m, zemljopisnoj dužini 43° 30.810' i zemljopisnoj širini 17° 44.703', na lijevoj obali rijeke Neretve, oko 300 m nizvodno od ušća Drežanke.

Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji označenoj kao k.č. 599/1, posjedovni list broj 36, 180 zk. uložak broj 383 k.o. Jasenjani, Grad Mostar, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Povijesni podaci

Područje Drežnice, o kojem su povijesni podaci vrlo oskudni, a koje je u srednjem vijeku obuhvatalo dolinu Drežanke, Čvrsnicu i polje između Čvrsnice i Vran planine, bilo je od dvadesetih godina XIV. stoljeća u sastavu bosanske države(1). Zapadni krajevi Huma zajedno s Drežnicom, pripali su od 1357. godine, ugarskom kralju Ludoviku I. (Ljudevitu), kao miraz njegove žene Jelisavete, kćerke Stjepana Kotromanića, strica tadašnjeg bana, a kasnije kralja Tvrtka I.

U Donjoj Drežnici je živio vlastelinski rod Mesnovići, vojvoda Mastan Bubanjić s potomcima. Natpis Mastana Bubanjića može se okvirno datirati u vrijeme vladavine kralja Ljudevita i bosanskog bana Tvrtka, od 1356. do 1366. godine. U natpisu se spominju Mastanovi sinovi Radoslav i Miroslav(2). Radoslav je 1381. godine postao dubrovački plemić(3).

Natpis spominje dvor humskog vojvode Mes[te]na na koji nije, kako se vjerovalo, identičan s bosanskim knezom Mastanom Bubanjićem, svjedokom na poveljama bana Tvrtka Kotromanića 1354. i 1355. godine. Oblik vlastitog imena Mesten, kao i prezimena Mesnović za njegovog sina Radoslava, zabilježeni su u dubrovačkim latinskim pisanim izvorima 1381. i 1382. godine(4).

U nekoliko povelja spominje se kao svjedok knez Priboje Masnović. U Tvrtkovoj povelji iz Trstivnice, od 10. 4.1380. godine, vidi se da je kralja, pored ostalih velikaša, tada pratio i knez Priboje Masnović. U povelji od 2. 4. 1394. godine, Stjepan Dabiša, kralj Bosne, koji daje Gojku Marnaviću neke zemlje, naveden je kao svjedok knez Priboje Masnović. Nadalje, isti se spominje također kao svjedok, u povelji od 17. 5. 1395. godine, u kojoj kralj Stjepan Dabiša daje nekom Vukmiru i njegovoj braći selo Kolo, te u poveljama od 15. 1. 1399. godine (kralj Ostoja odstupa Dubrovčanima Bosansko Primorje) i od 5. 2. 1399. godine (Stjepan Ostoja potvrđuje privilegije Dubrovčanima). Nije poznato točno tko je ovaj Priboje, ali mogao je biti jedan od Mastanovih sinova(5). U poznatim poveljama Priboje Masnović spominje se od 1378. do 1399. godine i to kao knez. Titulu je mogao dobiti i po ocu, jer je vjerojatno još tada, kao što je malo poslije, u Bosni bio običaj da sinovi vojvoda nose titule knezova. Mastan je dosta prije 1378. godine već bio vojvoda, i Priboje, ako mu je bio sin, mogao je tada biti knez(6).

Izgleda da su Mastan i njegovi potomci, koji su se po njemu zvali Masnovići, uživali veliki ugled u svoje vrijeme, jer su imali i svoj grb.

Prvi spomen Drežnice datira s početka XV. stoljeća, prema povelji kralja Ostoje, koji između ostalog daje i „provinciu” Drežnicu u posjed braće Radivojevića. Drežnica u to vrijeme ima status upravne jedinice ravan Blatu ili Broćnu(7).

            Ubikacija župe Večenike-Večerić predstavlja jedan od najtežih problema u historijskoj topografiji srednjovjekovnog Huma, a bez njegovog razrješavanja, nije moguće razumjeti niti mnoga važna pitanja humske povijesti u dugom vremenskom rasponu od IX. do XV. stoljeća(8).

            Najstariji pomen župe nalazi se u Ljetopisu popa Dukljanina, čija je konačna redakcija završena negdje polovinom XII. stoljeća. Ovdje su župe (županije) u Humskoj nabrojane ovim redoslijedom: Ston, Popovo, Žapska, Luka, Velika, Gorimita, Večenike, Dubrave i Dabar. Iz navedenog popisa dobili smo tri osnovne informacije: o egzistenciji župe pod imenom Večenike, o njenoj pripadnosti Humu i indirektan podatak o njenom teritorijalnom rasprostiranju (na jugu graničila je sa župom Lukom, na jugozapadu s Velikom, na zapadu s Imotom, na sjeveru s Ramom i Neretvom, na sjeveroistoku s Kamom i Nevesinjem, a na istoku s Bišćem i Dubravama(9).

Drežnica je izoliran teritorij od nekoliko sela, smješten u krašku dolinu između Čvrsnice i Čabulje. Iako malena po teritoriju i stanovništvu, često je imala i određenu upravno-političku autarhiju, upravo zbog zemljopisne izolacije. Tako je početkom XV stoljeća imala status upravne jedinice jednak Blatu ili Broćnu, a u najranije tursko doba, zbog specifičnih prilika, Drežnica je kratko vrijeme postala nahija koja je egzistirala paralelno s nahijom Mostar, da bi od polovice XVI. stoljeća, opet kao nahija, činila sastavni dio kadiluka Mostar(10). Od druge polovice XVI. stoljeća pa sve do XIX. stoljeća mostarski kadiluk obuhvatao je nahije Mostar, Broćno, Blato i Drežnicu.

 

2. Opis dobra

Na nekropoli je evidentirano 17 stećaka, orijentiranih u pravcu istok–zapad (stećak br. 13 nešto odstupa od navedene orijentacije). Kad su u pitanju oblici stećaka, sa sigurnošću se moglo ustanoviti samo 5 visokih sanduka, a zbog vidne utonulosti i oštećenosti pojedinih stećaka, ne možemo tvrditi da li se radi o ploči ili sanduku. Ukrašena su bila dva(11) ili tri(12) stećka (reljefni motivi: kružni vijenac i friz od cick-cak linija, predstava čovjeka sa štitom i mačem i scena lova na jelena).

Istraživani grobovi nisu pružili pokretne nalaze za precizniju dataciju. Grobovi su bili od kamenih ploča u vidu pravokutnika koji se sužavao kod nogu, a bili su pokriveni s jednom ili više ploča. Glava pokojnika ležala je na zapadu.

-         Stećak br. 1, ploča, dimenzija 176 x 60 x 15 cm, potpuno amorfan;

-         Stećak br. 2, dimenzija 98 x 60 x 16 cm, jako loše očuvan, prepolovljen;

-         Stećak br. 3, sanduk, dimenzija 175 x 74 x 33 cm, jako loše očuvan, okrnjen;

-         Stećak br. 4, dimenzija 148 x 96 x 25 cm, loše očuvan, okrnjen;

-         Stećak br. 5, dimenzija 182 x 95 x 30 cm, loše očuvan, okrnjen, nagnut, utonuo, obrastao raslinjem;

-         Stećak br. 6, dimenzija 163 x 80 x 25 cm, loše očuvan, gornja ploha popucala, obrastao raslinjem;

-         Stećak br. 7, dimenzija 190 x 105 x 28 cm, jako loše očuvan, gornja ploha popucala, utonuo, obrastao raslinjem;

-         Stećak br. 8, u potpunosti zarastao niskom i visokom biljnom vegetacijom;

-         Stećak br. 9, sanduk, dimenzija 177 x 83 x 35 cm, jako loše očuvan, „razlistan“, popucao;

-         Stećak br. 10, dimenzija 250 x 128 x 28 cm, loše očuvan, obrastao raslinjem;

-         Stećci br. 11 i 12 u potpunosti prekriveni niskom i visokom biljnom vegetacijom;

-         Stećak br. 13, visoki sanduk, dimenzija 162 x 110 x 65 cm, otklon u orijentaciji (sjeveroistok–jugozapad),  loše očuvan, obrastao raslinjem, popucao;

-         Stećak br. 14, visoki sanduk, dimenzija 198 x 85 x 60 cm, gornja ploha počela pucati, obrastao raslinjem;

-         Stećak br. 15, visoki sanduk, dimenzija 158 x 72 x 66 cm, ukrašen reljefnim kružnim vijencem na zapadnoj užoj bočnoj strani;

-         Stećak br. 16, visoki sanduk, dimenzija 177 x 103 x 60 cm, obrastao raslinjem;

-         Stećak br. 17, visoki sanduk, dimenzija 180 x 105 x 60 cm, obrastao raslinjem.

Na lokalitetu na Crkvini, nakon arheoloških istraživanja, pojavili su se ostaci temelja nekog objekta za koji Atanacković-Salčić pretpostavlja da su ostaci temelja stare crkve ili kapele dimenzija 13,30 x 6,80 m(13). Objekt je bio plitko zatrpan nanosom kamenja i zemlje, zarastao u šumi, a nalazio se u dvorištu seoske kuće(14). Prije iskopavanja na platou dvorišta dimenzija 30 x 15 m, nisu bili primijećeni vidljivi tragovi nekog objekta, izuzev nešto obrađenog kamena na površini. Sondiranjem terena u kvadratima D-3 i D-4, pojavili su se već na dubini od 40 cm tragovi zida s krečnim malterom. S istočne strane uz objekt se nalazilo 13 stećaka, zatrpanih zemljom i zaraslih u šumi. Objekat se sastojao od jednog broda, dimenzija 6 x 5,45 m. Ulazni dio nije dovoljno istražen, a bio je i uništen jednim dijelom izgradnjom čatrnje. Ipak se može pretpostaviti da se ispred ulaza u naos nalazio manji prostor kao pronaos dimenzija 5,45 x 1,80 m(15). Objekat je bio orijentiran istok–zapad, s ulazom na istoku i polukružnom apsidom na zapadu (dim. 5 x 2,50 m). Apsida je pregradnim zidom, debljine 60 cm, bila odijeljena od naosa. U sjeverozapadni dio apside bio je ugrađen manji ograđen prostor, zidan slaganim kamenjem i većim pločama. Na ovaj prostor nadovezivao se zid u pravcu sjevera, čija funkcija je nepoznata(16). Zidovi su bili građeni od velikih riječnih oblutaka i obrađenog kamena u temeljima s krečnim malterom (s dosta pijeska), a u gornjim dijelovima od dobro tesanih, većih kamenih blokova. Atanacković-Salčić, prema načinu gradnje, arhitektonskim osobinama, te veličini objekta pretpostavlja da se ipak radi o crkvi nešto kasnijeg srednjeg vijeka, podignute u XIV. stoljeću a srušene u XV. stoljeću(17). Ne može se sa sigurnošću reći da li je objekat spaljen ili srušen. U čitavom kulturnom sloju koji je sačuvan iznad nivoa poda nađena je naslaga crne zemlje, a pored južnog zida s vanjske strane crkve hrpa gari i u njoj vrh srednjovjekovnog koplja. U sjeverozapadnom kutu naosa nađeni su ostaci malterisanog poda i dio zidne malterisane oplate debljine 3 cm. Tragovi fresaka nisu se očuvali.

 

3. Dosadašnja zakonska zaštita

Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode u Mostaru vršio je nekoliko godina zaštitu kulturno-povijesnih spomenika, zahvaljujući „Hidroelektranama na Neretvi“ u Jablanici, koje su za radove izdvojile materijalna sredstva. U prvoj fazi istražena je velika nekropola sa stećcima u Raškoj Gori kod Mostara 1977. godine. Druga faza radova započela je u rujnu i listopadu 1979. godine i obuhvatila je dva arheološka lokaliteta u Drežnici i Donjim Jasenjanima.

U Prostornom planu BiH do 2000. godine na području Grada Mostara kao spomenik III. kategorije uvršteno je 69 lokaliteta nekropola sa stećcima (1208 stećaka) bez preciznije identifikacije.

Na Privremenoj listi nacionalnih spomenika Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika nije evidentiran, nego se odluka donosi na temelju navedene peticije.

 

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

Direkcija Zemaljskog muzeja u Sarajevu, pedesetih godina prošlog stoljeća, započela je sistematičnija istraživanja nekropola sa stećcima u Bosni i Hercegovini.

U Godišnjaku istorijskog društva BiH, Š. Bešlagić opisuje da se 300 metara nizvodno od ušća Drežanke, na terasi između ceste i Neretve, nalazi nekropola sa oko 20 stećaka, dosta oštećenih i utonulih. Odmah preko ceste, na omanjem brežuljku nalazi se druga grupa od nekoliko sanduka. Dakle, nekropola je bila presječena cestom(18).

Isti autor navodi da se na lokalitetu Crkvina, koji još nazivaju i Pod, na lijevoj obali Neretve, nalazi nekropola sa 20 stećaka u obliku sanduka, orijentiranih istok–zapad, te ostaci stare zgrade, vjerojatno crkve(19).

U Arheološkom leksikonu, tom III, naveden je lokalitet Crkvina (Pod), Donji Jasenjani, Mostar, na kojem su ostaci srednjovjekovne crkve i nekropola. Istraživanja je vršila V. Atanacković-Salčić od 1979. do 1981. godine: otkriveni su temelji crkve, dimenzija 13,30 x 6,80 m, orijentirane istok–zapad, nekropola sa 17 stećaka u obliku ploča i sanduka, a istraženo je ukupno 6 grobova konstruiranih od kamenih ploča. Datacija - kasni srednji vijek(20).

 

5. Sadašnje stanje dobra

Uvidom na licu mjesta, 26. 6. 2009. godine, ustanovljeno je sljedeće:

-         Nekropola je u potpunosti obrasla visokom travom i šibljem, te nije bilo moguće evidentirati ukupan broj stećaka (točno brojno stanje)(21);

-         Zbog stanja na nekropoli, nije bilo moguće uzeti dimenzije triju stećaka, utvrditi osnovne oblike pojedinih stećaka (utonulost, amorfnost);

-         Na većini stećaka prisutni su biljni organizmi koji razaraju strukturu kamena;

-         Evidentirano je 17 vidljivih stećka;

-         Stećci su u lošem stanju: popucali, oštećeni-okrnjeni, „razlistani“;

-         Ostaci temelja srednjovjekovne građevine potpuno zarasli u visoko šiblje i travu, naziru se samo vanjske, konzervirane konture zidova.

 

6. Specifični rizici

-         dugogodišnje neodržavanje lokaliteta,

-         nepovoljni vremenski uticaji,

-         samonikla vegetacija.

 

III – ZAKLJUČAK

Primjenjujući Kriterije za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom (»Službeni glasnik BiH« br. 33/02 i 15/03), Povjerenstvo donosi odluku kao u dispozitivu. Odluka je utemeljena na sljedećim kriterijima:

A)         Vremensko određenje

B)         Povijesna vrijednost

C)         Umjetnička i estetska vrijednost

iii.         Proporcija

v.          Vrijednost detalja

E)         Simbolička vrijednost

v.          Značaj za identitet skupine ljudi

G)         Izvornost

iii.         Namjena i upotreba

iv.         Tradicija i tehnike

 

Sastavni dio ove odluke su:

-         kopija katastarskog plana,

-         zemljišnoknjižni izvadak,

-         fotodokumentacija sa terena, 11 slika.

 

Korištena literatura

Tijekom vođenja postupka proglašenja dobra nacionalnim spomenikom BiH korištena je sljedeća literatura:

 

1955.    Bešlagić, Šefik, „Mastan Bubanjić“, Godišnjak Istorijskog društva Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1955.

 

1971.    Bešlagić, Šefik, Stećci, kataloško-topografski pregled, Sarajevo, 1971.

 

1980.    Atanacković-Salčić, Arheološki pregled 21, Beograd, 1980.

 

1982.    Anđelić, Pavao, Studije o teritorijalnopolitičkoj organizaciji srednjovjekovne Bosne, Sarajevo, „Svjetlost“, 1982.

 

1982.    Anđelić, Pavao, „Mesnovići, Masnovići, Bubanjići - humska i bosanska vlastela“ (separat iz časopisa Hercegovina, broj 2/1982), Mostar, 1982.

 

1983.    Niškanović, Miroslav, „Porijeklo stanovništva Drežnice“, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, etnologija, Sarajevo, 1983.

 

1988.    Čović, Borivoj (ur.), Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, tom 3, Zemaljski muzej u Sarajevu, Sarajevo, 1988.

 

2009.    Lovrenović, Dubravko. Stećci, Sarajevo, Rabic, 2009.

 

(1) Šefik Bešlagić, “Mastan Bubanjić”, Godišnjak Istorijskog društva Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1955., str. 67.

(2) Više o natpisu Mastana Bubanjića pogledati u odluci o proglašenju Kulturnog krajolika s natpisom Mastana Bubanjića u Donjoj Drežnici kod Mostara, nacionalnim spomenikom BiH (broj 05.1-2-309/05-6 od 17. 5. 2006) i na web adresi Komisije: www.aneks8komisija.com.ba

(3) Šefik Bešlagić, nav. dj., 1955., str. 74.

(4) Dubravko Lovrenović, Stećci, Sarajevo: Rabic, 2009., str. 96.

(5) Šefik Bešlagić, nav. dj., 1955., str. 75.

(6) Šefik Bešlagić, nav. dj., 1955., str. 75.

(7) Miroslav Niškanović, “Porijeklo stanovništva Drežnice”, u Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, etnologija, Sarajevo, 1983., str. 4.

(8) Pavao Anđelić, Studije o teritorijalno-političkoj organizaciji srednjovjekovne Bosne, Sarajevo, „Svjetlost“, 1982., str. 117-119.

(9) To su u osnovi područja općina Čitluk, Lištica (Široki Brijeg) i Mostar (Grad Mostar), a po starijoj nomenklaturi to su Broćno, Blato i bliža okolina Mostara (s Bijelim poljem i Drežnicom) (Anđelić, 1982., str. 135)

(10) Pavao Anđelić, nav. dj., 1982., str. 137.

(11) Podatak autora Š. Bešlagića (Bešlagić, 1971., str. 338)

(12) Podatak V. Atanacković-Salčić (Atanacković-Salčić, 1980., str. 154)

(13) Atanacković-Salčić, u: Arheološki pregled 21, Beograd: 1980. str. 153.

(14)  „...vlasnika Franje Perića.“(Atanacković-Salčić, 1980., str. 153).

(15) Atanacković-Salčić, nav. dj., 1980. str. 153.

(16) „Verovatno da je ovaj severni deo srušen izgradnjom stambenog objekta F. Perića.“ (Atanacković-Salčić, 1980., str. 153).

(17) Atanacković-Salčić, u: Arheološki pregled 21, Beograd: 1980., str. 154.

(18) Šefik Bešlagić, nav. dj., 1955., str. 71.

(19) Šefik Bešlagić, Stećci, kataloško-topografski pregled, Sarajevo, 1971., str. 338.

(20) Borivoj Čović (ur.), Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, tom III, Sarajevo, 1988, str. 294.

(21) Iz teksta odluke vidljivo je da Š. Bešlagić navodi dvadesetak stećaka, Atanacković-Salčić, navodi 17, (na lokalitetu ukupno evidentirano njih 17)



Plan historijskoga područjaPogled na lokalitetNekropolaOštećeni stećci
Ostaci temelja crkveSanduciUkrašen stećak - vijenac 


ENGLISH 
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika © 2003. Razvoj i dizajn: