Status spomenika -> Nacionalni spomenik
Objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 84/09.
Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika, na temelju članka V. stavak 4. Aneksa 8. Općega okvirnoga sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i članka 39. stavak 1. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, na 44. sjednici održanoj od 7. do 13. srpnja 2009. godine je donijelo
O D L U K U
I.
Graditeljska cjelina - drvena džamija u Solunu kod Olova proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).
Nacionalni spomenik čine: drvena džamija, turbe, mekteb, staro kameno korito česme i harem sa mezarjem.
Nacionalni spomenik se nalazi na prostoru označenom kao k.č. 1960, posjedovni list broj 624, k.o. Solun I, općina Olovo, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.
Na nacionalni spomenik primjenjuju se mjere zaštite utvrđene Zakonom o provedbi odluka Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika, uspostavljenoga sukladno Aneksu 8. Općega okvirnoga sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (»Službene novine Federacije BiH« br. 2/02, 27/02, 6/04 i 51/07).
II.
Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je osigurati pravne, znanstvene, tehničke, administrativne i financijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnoga spomenika.
Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati financijska sredstva za izradu i postavljanje informacijske ploče sa temeljnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.
III.
U svrhu trajne zaštite nacionalnoga spomenika, na prostoru definiranom u točki I. stav 3. ove odluke utvrđuju se sljedeće mjere zaštite:
- dopušteni su radovi redovitog tekućeg održavanja, radovi koji će osigurati održivu upotrebu objekta, istraživački radovi, radovi konzervacije, sanacije i restauracije nacionalnoga spomenika, uz odobrenje federalnoga ministarstva nadležnoga za prostorno uređenje (u daljnjem tekstu: nadležno ministarstvo) i uz stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na razini Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nadležna služba zaštite);
- izvršiti radove sanacije fasade drvene džamije i sanacije zgrade mekteba, uz izradu odgovarajućih elaborata i odobrenih od strane nadležnog ministarstva i stručni nadzor nadležne službe zaštite;
- prilikom radova restauracije, konzervacije i sanacije objekata, neophodno je sačuvati izvorni izgled objekata, uz korištenje izvornih materijala, primjenjujući izvorne metode obrade materijala i njihove ugradnje.
IV.
Stavljaju se izvan snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski spisi koji su oprečni odredbama ove odluke.
V.
Svatko a posebice nadležna tijela Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe, suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih postupaka koji mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.
VI.
Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, nadležnom ministarstvu, nadležnoj službi zaštite i općinskim tijelima uprave nadležnim za poslove urbanizma i katastra, u svrhu provedbe mjera utvrđenih u toč. II. – V. ove odluke i nadležnom općinskom sudu u svrhu upisa u zemljišne knjige.
VII.
Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim osobama u prostorijama i na web stranici Povjerenstva (http://www.aneks8komisija.com.ba).
VIII.
Sukladno članku V. stavak 4. Aneksa 8. Općega okvirnoga sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Povjerenstva su konačne.
IX.
Ova odluka stupa na snagu narednog dana od dana objave u »Službenom glasniku BiH«.
Ovu odluku Povjerenstvo je donijelo u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović i Ljiljana Ševo.
Broj: 06.1-2-40/09-40
8. srpnja 2009. godine
Sarajevo
Predsjedateljica Povjerenstva
Amra Hadžimuhamedović
O b r a z l o ž e n j e
I – UVOD
Na temelju članka 2. stavak 1. Zakona o provedbi odluka Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljenoga prema Aneksu 8. Općega okvirnoga sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, „nacionalni spomenik” je dobro koje je Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika proglasilo nacionalnim spomenikom, sukladno čl. V. i VI. Aneksa 8. Općega okvirnoga sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine (»Službeni glasnik BiH« br. 33/02), sve dok Povjerenstvo ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.
Načelnik općine Olovo podnio je, dana 26. svibnja 2008. godine, prijedlog/peticiju Povjerenstvu za očuvanje nacionalnih spomenika za proglašenje Stare džamije u Solunu kod Olova nacionalnim spomenikom BiH.
Sukladno odredbama Zakona, a na temelju članka V. Aneksa 8. i članka 35. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, Povjerenstvo je pristupilo provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.
Izjava o značaju dobra
Drvene džamije su bile rasprostranjene u centralnom dijelu Bosne i Hercegovine i to prvenstveno zbog izobilja građevinskog materijala, odnosno kvalitetnog drveta. Veoma mali broj ovih objekata je ostao sačuvan u BiH, a nakon rata 1992-1996, njihov broj u Bosni i Hercegovini je dodatno reduciran. Prije rata u BiH je bilo evidentirano 30 džamija a danas su ostale sačuvane samo nekoliko od kojih su najpoznatije u Karićima, Podzvizdu, Priluku, Poljicama i u Bužimu. Prema dokumentarnim dokazima (koji su izgubljeni) izvorna džamija je sagrađena 1546. godine, a natpisi na današnjem objektu ukazuju na to da je objekat adaptiran i ukrašavan u različitim periodima 19. stoljeća. Usmeni navodi potvrđuju da je džamija temeljito obnovljena 1935. godine. O tome ne postoje pisani navodi, ali detaljno ispitivanje objekta upućuje na to da je znatna količina ranijeg tkiva iz starog objekta (vrata i dijelovi enterijera) ponovno upotrijebljena.
Graditeljska cjelina drvene džamije u Solunu kod Olova ima zavidan stupanj stanja očuvanosti objekta džamije izgrađenog od nepoznatog, najvjerojatnije lokalnog dunđera, baštini iskustva i tradicije starijih sačuvanih primjera drvenih džamija u Bosni i Hercegovini.
Uz to, postojanjem turbeta, mekteba, starog kamenog korita česme i harema sa mezarjem, sačuvan je i integritet graditeljske cjeline.
II – PRETHODNI POSTUPAK
U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju, izvršen je uvid u:
- podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima tijekom rata, podatke o intervencijama na restauraciji i drugoj vrsti radova na dobru, itd.;
- povijesnu, arhitektonsku i drugu dokumentarnu građu o dobru, koja je data u popisu korištenja dokumentacije u sklopu ove odluke.
Na temelju uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:
1. Podaci o dobru
Lokacija
Graditeljska cjelina drvene džamije u Solunu, nalazi se na udaljenosti od cca 760 metara zračne udaljenosti od sela Solun, koje se nalazi cca 8 km sjeverozapadno od Olova, u dolini rijeke Krivaje, smješteno uz prometnicu Olovo-Zavidovići.
Od odvojka sa ceste Olovo-Zavidovići, lokalitetu nacionalnoga spomenika se pristupa strmim makadamskim putem.
Graditeljska cjelina se nalazi na prostoru označenom kao k.č. br. 1960, posjedovni list broj 624, k.o. Solun I, Općina Olovo, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.
Povijesni podaci
Nema pouzdanih podataka o vremenu gradnje stare drvene džamije u Solunu kod Olova.
Prema podacima koji su dobiveni od strane Islamske zajednice Olovo, prvobitna džamija je sagrađena 953. hidžretske godine (1546.). godine, što je pisalo na tarihu džamije, ali tarih džamije nije sačuvan(1).
Ono što je izvjesno jeste to da je džamija obnovljena 1935. godine(2).
Od prvobitne stare džamije u Solunu sačuvana su samo originalna ulazna vrata, koja se, na sadašnjoj džamiji nalaze na ulazu na mahfil, u zidu koji odvaja na mahfil od spratnog dijela vanjskog trijema, na kojima najstariji sačuvani natpisi datiraju iz 1216. (1801.) i 1246. (1830.) godine (pogledati detaljno u Opisu dobra).
Prema podacima dobivenim od mujezina iz džemata Solun, Jusufa Čolakovića (rođenog 1938. godine), drveni objekat sagrađen na udaljenosti od cca 16 m sjeveroistočno od džamije, koji se koristio kao mjesto za odmor i pijenje kafe poslije obavljanja džuma namaza, je oko 1960. godine, pretvoren u mekteb, u kojem je Hamid ef. Hadrović držao vjersku obuku sve do 1983. godine, kada je mekteb prestao sa radom.
Prema usmenom predanju, koje se prepričava i prenosi sa generacije na generaciju džematlija Soluna, kameno korito česme koja se nalazi u haremu džamije, te kameni prag na ulazu u džamiju, donešeni su sa lokaliteta Očevija iz općine Vareš.
2. Opis dobra
Nizvodno niz rijeku Krivaju, 8 kilometara od Olova, na lijevoj obali Krivaje nalazi se selo Solun. Na brijegu, na udaljenosti od cca 760 metara od sadašnjeg centra sela, se nalazi stara drvena džamija koja je danas, poslije izgradnje nove džamije(3) u selu, aktivna samo u vrijeme Bajrama i u vrijeme tradicionalne godišnje dove(4).
U haremu pored džamije nalaze se još dva drvena objekta: turbe i mekteb, kao i staro kameno korito sa česmom. U džamijskom mezaristanu je više desetina nišana od kojih je većina novije dobi. Među njima je i desetak starijih nišana koji još uvijek odolijevaju zubu vremena.
Drvena džamija
U Bosni i Hercegovini je zahvaljujući jakom utjecaju tradicionalnog graditeljstva ostvarena posebna arhitektura drvenih džamija. Dok objekti kakve nalazimo u Istanbulu i u nekim mjestima Rumunije, imaju blagi nagib krova i krovni pokrivač od ćeremita, u Bosni se takav primjer ne može pronaći. Sve džamije imaju strme krovove i uglavnom su bile pokrivene šindrom(5).
Sukladno konceptu prostorne organizacije drvena džamija u Solunu pripada tipu drvenih džamija sa prednjim mahfilom, ima otvoreni(6) vanjski trijem sa galerijom i pokrivena je četverovodnim krovom kroz koji prolazi drvena munara.
Ulazni trijem (dimenzija cca 2,94 m x 7,84 m) izgrađen sa sjeverozapadne strane objekta i centralni molitveni prostor (vanjskih dimenzija cca 7,84 m x 7,93 m) su povezani strmim četverovodnim krovom u jednu cjelinu, a vanjske dimenzije objekta iznose cca 7,84 x 10,87 metara.
Uvidom u stanje objekta na terenu, proučavanjem konstruktivnih detalja i tesarskih veza konstruktivnih elemenata drvenog trijema, nedvojbeno je da je trijem bio otvoren.
U udvojene vodoravne grede (16 x 16 cm + 16 x 22 cm) postavljene na čeonoj strani trijema, je učepljen drveni grednik vanjske galerije trijema, koja je oslonjena na ukupno 6 nosivih drvenih stupova trijema (4 stupa dimenzija 16 x 16 cm su postavljeni u ravni čeone strane trijema, a 2 su postavljena uz zid-ravan perimetralnog zida centralnog molitvenog prostora).
Prvobitno su prostori u visini od cca 98 cm ispod duple vodoravne grede bili otvoreni, a sada su zatvoreni drvenom daščanom pregradom(7) visine cca 27 cm, te fiksnim prozorima(8). U razini vanjske galerije trijema je postavljeno ukupno 5 nosivih stupova trijema (dimenzija cca 14 x 14 cm), na koje se, preko udvojenih(9) vodoravnih greda, oslanja krovna konstrukcija. Prostor iznad ograde vanjske galerije trijema je zatvoren fiksnim prozorima, na isti način kako je to ranije opisano.
Srednji prolaz trijema (širine 145 cm) je pozicioniran centralno u odnosu na objekat, a njegova završna podna obloga je izvedena od cementne košuljice. Sa obje strane prolaza se nalaze sofe popođene drvenim daskama, te denivelirane za cca 20 cm u odnosu na kotu poda prolaza.
Na zapadnoj sofi trijema, prislonjene uz čeonu ogradu trijema, pozicionirano je drveno jednokrako stepenište (9 x 25/25 cm) kojima se pristupa na vanjsku galeriju trijema. Stepenice su izvedene od 2 obrazna nosača (talpe 5 x 20 cm), postavljena na međurazmaku od cca 70 cm, u koje su učepljena gazišta (drvene talpe 5 x 25 cm). Stepenice nisu izvedene za čelima, nego su, sa poleđine, na obrazne nosače i gazišta, prikucane drvene daske koje prate nagib obraznih nosača.
Na vanjskoj galeriji trijema, u njenom južnom uglu je postavljeno strmo drveno stepenište kojim se pristupa tavanu. Ovo stepenište je opremljeno mobilnim drvenim kapkom koji odvaja prostor vanjske galerije trijema od tavana.
U središnji molitveni prostor dimenzija cca 7,64 x 7,55 metara ulazi se kroz dvokrilna drvena vrata (dimenzija cca 117/182 cm). Korisna (svijetla) visina unutrašnjeg prostora, mjereno od poda džamije do stropa džamije iznosi cca 4,19 m.
Središnji molitveni prostor je osvijetljen sa po 4 prozora, postavljena u dva reda, na svakom perimetralnom zidu. Svi prozori su dimenzija cca 58/97 cm, osim prozora postavljenih prema vanjskoj galeriji trijema, koji imaju dimenzije cca 47/58 cm. Parapetna visina prozora u prizemlju središnjeg molitvenog prostora iznosi cca 68 cm. Vanjski prozori su izvedeni sa demirima.
Prednji mahfil džamije dubine cca 2,86 m, se oslanja na centralno postavljeni drveni stup (dim cca 14 x 14 cm, a visine cca 199 cm). Svijetla visina na mahfilu iznosi cca 200 cm. Između 5 drvenih stupova (presjeka cca 10 x 10 cm), postavljenih između poda i stropa mahfila (na međurazmacima od 176 do 180 cm), je postavljena drvena ograda visine cca 45 cm.
Džamija ima stropne grede položene u poprečnom pravcu (paralelno mihrabskom zidu), na koje je, sa donje strane, postavljeno „šiše“: daske (širine cca 22-25 cm) su prikucane za stropne grede i postavljene „na sudar“, a uzdužni spojevi pokriveni profiliranim letvicama.
Na stropne grede je, sa tavanske strane, fiksirana drvena greda „okagača“ (presjeka cca 20 x 16 cm), koja je postavljena u uzdužnom pravcu, u sredini raspona stropnih greda.
Pod džamije je urađen od drvenih dasaka (debljine cca 3 cm).
Na jugoistočnom zidu džamije nalazi se mihrab (35 cm/144 cm/ 244 cm; dubina istaka/širina/ visina) koji nije bio posebno dekoriran. Mihrabska niša, u vodoravnom presjeku, ima eliptičan oblik (44 cm/95 cm/212 cm; dubina niše/širina/ visina) i ima završetak u vidu polukubeta.
Uz jugoistočni ugao džamije nalazi se drveni ćurs (102 cm/76 cm/ 107 cm; dužina/širina/ visina) jednostavne izrade. Torbozanluk(10) (visine cca 69 cm), odmaknut za cca 70 cm od mihrabskog zida je postavljen sa obje strane mihraba.
Jugozapadno od mihraba je drveni mimber koji datira iz XIX stoljeća (dimenzija 74 cm/253 cm/253 cm + 105 cm; širina/dužina/ visina do piramide+piramidalni dio). Sačinjavaju ga tri dijela: portal sa stepeništem i drvenom ogradom, gornji piramidalni dio (8-strana piramida visine cca 105 cm) postavljen na podiju i bočne trokutne površine koje se prostiru ispod ovoga dijela i ograde stepeništa. Bočne strane mimbera su u potpunosti zatvorene okomito postavljenim daskama. Prolaz ispod podija (prostor do kojeg vodi stepenište mimbera) mimbera je zatvoren drvenom rezbarenom pregradom.
Dekoracije u drvetu koje su primijenjene na mimberu, ogradi mahfila i torbozanluka, ako i ćursu su identične i potiču iz istog perioda. Na vertikalnim sudarima dasaka ograde torbozanluka i ograde mahfila i mimbera pojavljuju se izrezi u obliku suze, kapljice, koji ogradama daju transparentnost, a na ostalim površinama se pojavljuju izrezi u vidu mladog mjeseca ili manjih otvora koji sa gornje strane imaju polukružne završetke. Stubići torbozanluka i ograda završavaju stiliziranim drvenim jabukama.
Konstrukcija zidova džamije je izvedena od okomito postavljenih drvenih greda (12 x 12 cm) koje su postavljene jedna do druge. Preko greda su, pod uglom od cca 45 stupnjeva, obostrano, i iznutra i izvana, prikucane baskije (letvice dimenzija cca 1,5/3 cm) preko kojih je nanesen sloj krečnog maltera, koji je nakon sušenja, krečen gustim krečnim mlijekom. Ukupna debljina zidova iznosi cca 16-17 cm.
Sa mahfila se jednokrakim drvenim merdevinama penje u tavanski prostor. Na munaru se pristupa iz tavanskog prostora i penjući se preko 33 stepenika (visina stepenika je cca 25 cm) izlazi na šerefe tzv. munare sa pokrivenom galerijom.
Šerefe ima spoljnji dijametar od cca 182 cm. Nosiva konstrukcija šerefe je sastavljena od 8 okomitih gredica(11) presjeka cca 8 x 8 cm postavljenih na jednakim međurazmacima. Podnica šerefe je napravljena od talpi (5 x 24 cm/debljina x širina), koje su postavljene uz drvene stijenke zidova šerefe, a oslonjene na nosive stupove munare. Svijetla visina šerefe, mjerena od podnice šerefe do početka kupe munare, iznosi cca 183 cm. Plašt šerefe, a i munare je urađen na način da su vodoravne drvene prečke (presjeka cca 3 x 8 cm) prikucane za okomite stupove, a na prečke su prikucane okomito postavljene daske. U stranicama šerefe na visini od cca 80 cm mjereno od podnice šerefe, iskruženi su prozorski otvori za polukružnim završecima (50 x 63 cm / širina x visina), na koje su postavljeni mobilni prozorski kapci.
Srednji drveni jarbol(12) izveden je od drvenog trupca koji ima približan presjek(13) 14 x 14 cm. Okomita konstrukcija munara je izvedena od 8 drvenih rubnih stupova poprečnog presjeka 14 x 14 cm. Okomita konstrukcija munare oslonjena je na podnicu izrađenu u formi drvenog roštilja: tri vodoravne grede (presjeka 16 x 20 cm), postavljene paralelno pravcu ulaz-mihrab, postavljene su i vezane vezom, na preklop sa zasjekom, sa dvije vodoravne grede (presjeka 16 x 20 cm). Na taj način, svaki od 8 nosivih stupova munare je oslonjen na jednu od greda roštilja. Roštilj je oslonjen i fiksiran za grede tavanice, a svojim sjeverozapadnim rubom je oslonjen na završetak sjeverozapadno perimetralnog zida centralnog molitvenog prostora.
Zanimljiv je i način na koji je dunđer-graditelj džamije riješio pitanje odbrane objekta od vlage. Treba napomenuti da je objekat potpuno suh, da u unutrašnjosti nema prisustva kapilarne vlage, mema niti plijesni. Podne daske su postavljene na pritesane drvene grede postavljene u poprečnom pravcu. Grede su učepljene u perimetralne zidove džamije, te u središnjim zonama oslonjene na podmetače od kamena. S obzirom da je svijetli poprečni raspon džamije cca 7,64 m, nosači poda su izvedeni iz više podužno postavljenih komada koji su međusobno spojeni. U perimetralnim zidovima džamije su izvedena okna (dimenzija cca 16/21 cm) čiji gornji rub je postavljen za cca 15 cm ispod kote poda džamije. Okna su postavljena po svim obodnim zidovima džamije i trijema tako da je omogućena stalna cirkulacija i izmjena zraka, koja zidane konstrukcije džamije, kao i konstrukciju poda održava u suhom stanju.
Natpisi u unutrašnjosti džamije
Dekoracija unutrašnjosti džamije je novije dobi (datira iz perioda nakon II. svjetskog rata).
Na prednjem, mihrabskom zidu napisana su dva teksta: desno tekst Bog Svevišnji i lijevo tekst Muhammed, mir s njim.
U vrhu mihraba napisan je dio 39. Kur'anskog stavka iz treće sure, sure „Ali Imran – Porodica Imranova“.
فنادته الملئكة و هو قائم يصلي في الكحراب
I dok se on u mihrabu stojeći molio, meleki ga zovnuše.
U mihrabskoj udubini je dio 37. stavka iste sure.
كلما دخل عليها زكريا المحراب
Kad god bi joj Zekerija u hram ušao.
Najinteresantniji natpisi u džamiji nalaze se na dvokrilnim drvenim vratima (dimenzija otvora vrata je cca 106/165 cm) postavljenim u zidu koji dijeli mahfil na dva dijela: vanjski i unutrašnji. Sama vrata pripadaju džamiji koja je bila na ovom mjestu prije njene kompletne obnove iz 1936. godine. Natpisi su napisani tintom direktno na vrata, vremenom oštećeni i izblijedjeli i danas teško čitljivi.
U vrhu desnog krila vrata je natpis u sulus stilu arapskog pisma:
عجلوا بالصلوة قبل الفوت
Požurite na namaz prije nego mu istekne vrijeme.
Najupečatljiviji natpis na vratima je natpis u obliku tugre lijepo napisan crnim mastilom na bijelu površinu vrata.
الله محمد رسول الله
Allah, Muhammed je Poslanik Božji!
Ispod tugre je potpis autora tugre. Iz potpisa razaznajemo da je tugru napisao siromašni(14) hadži Mustafa. Nažalost godina kada je tugra napisana je nečitka.
Desno od tog natpisa su dva teksta koja su napisana suhom olovkom. Na tim natpisima je vidljiva prva riječ „Uvakufio je“ i godina. Jedan je iz 1958 godine i u njemu stoji da je hafiz Ahmed Hamdi Gogić te godine nešto uvakufio u džamiju. Dio gdje piše šta je to uvakufljeno je nečitak. Drugi natpis je iz 1351. (1932.) godine i sve osim godine i riječi „uvakufio je“ je nečitko.
U vrhu lijevog krila vrata je natpis:
و عجلوا بالتوبه قبل الموت
I požurite sa pokajanjem prije smrti!
Ispod ovog natpisa je napisana Bismilla u obliku tugre. Desno od nje i ispod nje su dva nečitka natpisa iz 1216. (1801.) i 1246. (1830.) godine.
Mezaristan uz džamiju
U džamijskom haremu se nalazi drveno turbe u koje su po narodnom predanju ukopana dva brata blizanca, šehida iz sultan Fatihove vojske. Zbog njih se i danas jednom godišnje na ovom mjestu okupi svijet na tradicionalnu dovu.
Turbe ima spoljne gabaritne mjere cca 3,40 m x 4,41 m. Preko dva stepenika pristupa se vratima (dimenzija 63,5 x 145 cm). Kroz otvor na kapku, koji je postavljen na prozorskom otvoru (dimenzija cca 44 x 65 cm) i zaštićen drvenim demirima sa unutrašnje strane, posjetioci mogu ubaciti novac. Zidne stijenke su izvedene od vodoravno postavljenih drvenih greda. Turbe ima drvenu krovnu konstrukciju i pokriveno je falcovanim crijepom.
U turbetu su dvije zelene kubure sa dva jednostavna derviška nišana:
- Muški nišan sa derviškim turbanom kvadratne osnovice 12 x 12 cm i visine 32 cm. Na nišanu nema natpisa;
- Muški nišan sa derviškim turbanom kvadratne osnovice 10 x 10 cm i visine 55 cm. Na nišanu nema natpisa.
U mezaristanu uz džamiju evidentirali su sljedeći stariji nišani:
- Muški nišan sa turbanom u gužve dimenzija osnovice 12 x 10 cm i visine 60 cm nosi na sebi nečitak natpis. Nišan je lijepo urađen sa turbanom u uspravne gužve i hadžiskom rakom. Po obliku mogao bi pripadati sedamnaestom stoljeću;
- Muški nišan sa derviškom kapom kvadratne osnovice 10 x 10 cm i visinom od 45 cm. Na sebi nema natpis;
- Nišan sa aginskim turbanom koji je utonuo u zemlju i obrastao u mahovinu ima dimenzije osnovice 17 x 17 cm i visinu 46 cm. Na sebi nema natpis;
- Nišan sa turbanom u gužve koji je utonuo u zemlju i obrastao u mahovinu ima dimenzije osnovice 14 x 14 cm i visinu 35 cm. Na sebi nema natpis;
- Muški nišan sa turbanom u gužve obrastao u mahovinu ima dimenzije osnovice 14 x 14 cm i visinu 72 cm. Nišan nema natpisa;
- Nišan sa ženskom kapom kvadratne osnovice 14 x 14 cm i visine 45 cm, bez natpisa.
Drvena zgrada mekteba ima gabarine mjere cca 4,86 x 6,84 m. Riječ je o jednoprostornom objektu (svijetla visina prostorije je cca 203 cm) osvijetljeno, preko dva prozora (dimenzija cca 87/113 cm) postavljenim u južnom zidu i jednim prozorom (dimenzija cca 53/74 cm) postavljenim na zapadnoj strani. Ulaz u mekteb je na istočnoj strani (vrata dimenzija cca 79/174 cm). Zidne stijenke su izvedene od vodoravno postavljenih drvenih greda. Mekteb ima drvenu krovnu konstrukciju i pokriven je falcovanim crijepom.
Na udaljenosti od cca 6,80 metara, zapadno od džamije, je staro kameno korito sa česmom. Kameno korito je izvedeno, isklesano iz monolitnog komada kamena. Dužina korita je cca 178 cm, širina cca 85 cm, debljina stijenki lorita je cca 12 cm, a dubina korita cca 30 cm, dok njegova visina, izmjerena na sjeveroistočnoj strani, iznosi cca 56 cm (od tla do ruba korita).
3. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi
Nema dostupnih podataka o vršenju konzervatorsko restauratorskih radova.
Prema podacima dobivenim od mujezina iz džemata Solun, Jusufa Čolakovića (rođenog 1938. godine) oko 1960. godine su vršeni radovi na ostakljivanju vanjskih sofa džamije.
U skladu s podacima koji su Povjerenstvu bili dostupni može se zaključiti da su 1935. godine izvršeni određeni radovi na obnovi džamije. Ti radovi, na temelju onoga što se moglo vidjeti na lokaciji i na temelju drvenih elemenata enterijera džamije, nisu bili većeg obima. Iz spomenutog dopisa saznajemo i podatak da je 1964. godine prvobitni pokrov od drvene šindre, zamijenjen sadašnjim pokrovom od dvostruko falcovanog crijepa, te da je 1969. godine stari vodovod, izgrađen od glinenih cijevi, kojim se dovodila voda od izvora do česme u haremu džamije, zamijenjen vodovodom od PVC cijevi. Sačuvani su ostaci glinenih cijevi originalnog vodovoda.
4. Sadašnje stanje dobra
Stanje objekta džamije je generalno uzevši dobro. Zidovi, podovi, krovna konstrukcija su suhi a dobro je stanje i drvene stolarije. Ono što ugrožava objekat jesu oštećenja fasadne malterske obloge, koja je otpala na velikoj površini vanjskih zidova, a koju je potrebno što žurnije sanirati.
Mekteb se nalazi u veoma lošem stanju, usljed njegovog dugogodišnjeg nekorištenja i neodržavanja, tako da je potrebno izvršiti njegovu temeljitu sanaciju.
5. Dosadašnja zakonska zaštita
Prema podacima Zavoda za zaštitu spomenika pri Federalnom ministarstvu kulture i sporta, Stara džamija u Solunu u općini Olovo, nije bila evidentirana ni upisana u registar Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa BiH(15).
III – ZAKLJUČAK
Primjenjujući Kriterije za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom (»Službeni glasnik BiH« br. 33/02 i 15/03), Povjerenstvo je donijelo odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:
A. Vremensko određenje (dobra nastala od prahistorije do 1960. godine)
B. Povijesna vrijednost (veza građevine, cjeline ili područja sa povijesnom ličnošću ili značajnim događajem u povijesti)
C. Umjetnička i estetska vrijednost
i. Vrijednost detalja,
ii. Proporcija,
iii. Kompozicija,
iv. Vrijednost konstrukcije.
F. Simbolička vrijednost
i. Ontološka vrijednost,
ii. Sakralna vrijednost,
iii. Tradicionalna vrijednost,
iv. Vezanost za rituale ili obrede,
v. Značaj za identitet skupine ljudi.
G. Ambijentalna vrijednost
i. Odnos oblika prema ostalim dijelovima cjeline,
ii. Objekat ili skupina objekata je dio cjeline ili područja.
H. Izvornost
i. Namjena i upotreba,
ii. Tradicija i tehnike,
iii. Položaj i smještaj u prostoru,
iv. Duh i osjećanja,
v. Drugi unutarnji i vanjski činitelji.
I. Jedinstvenost i reprezentativnost
i. Jedinstven ili rijedak primjerak određenog tipa ili stila.
J. Cjelovitost (cjeline, područja, zbirke)
i. Zaokruženost (kompletnost).
Sastavni dio ove odluke su:
- Kopija katastarskog plana, razmjera 1:2500, k.č. br. 1960, k.o. Solun I, Općina Olovo, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina; Izdala Skupština općine Olovo;
- Izvod Prepis posjedovnog lista br. 624 (za kat. parcele 1960, u vlasništvu Odbora Islamske zajednice - Solun), k k.o. Solun I, Općina Olovo, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina; Izdala Skupština općine Olovo, dana 17. 7. 2008. Godine;
- Fotodokumentacija:
- fotografije postojećeg stanja Graditeljske cjeline drvene džamije u Solunu kod Olova snimljene su 11. juna 2009. godine; fotografirao: arh. Emir Softić (fotografirano digitalnim fotoaparatom Canon PowerShot);
- Tehnička dokumentacija:
- Tehnički snimci drvene džamije u Solunu, turbeta, mekteba, starog korita česme; dana 11. srpnja 2009. godine mjerio i uradio skice tehničkih snimaka postojećeg stanja arhitekta Emir Softić;
- Evidencija epigrafske građe Graditeljske cjeline drvene džamije u Solunu kod Olova; istražio, evidentirao i obradio Hazim Numanagić, orijentalista i kaligraf iz Sarajeva, 13. srpnja 2009. godine.
Korištena literatura
U toku vođenja postupka proglašenja Graditeljske cjeline drvene džamije u Solunu kod Olova nacionalnim spomenikom BiH, korištena je sljedeća literatura:
1999. Bećirbegović, Madžida, Džamije sa drvenom munarom u Bosni i Hercegovini, 2. izdanje, Sarajevo - Publishing, Sarajevo, 1999.
2009. Evidencija epigrafske građe Graditeljske cjeline drvene džamije u Solunu kod Olova; istražio, evidentirao i obradio Hazim Numanagić, orijentalista i kaligraf iz Sarajeva, 13. srpnja 2009. godine.
Podaci Medžisa Islamske zajednice Olovo
Web stranica Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini (http://www.rijaset.ba)
(1) „...do u nekoliko godina unazad, postojao je TARIH i to veoma lahko uočljiv, na kojem je bila zabilježena 953. hidžretska godina..“ (citirano iz Dopisa Muje ef. Numanovića, imama džamije u Solunu, datiranog od 13. 5. 2008. godine)
(2) Podatak koji je, prije par decenija bio zabilježen od tadašnjih džematlija Soluna koji su učestvovali u obnovi džamije (op. E. Softić).
(3) (svečano otvorene 20. septembra 2000. godine)
(4) Na području Medžlisa Islamske zajednice Olovo održavaju se tradicionalne dove, na raznim olovskim lokalitetima. Sadržaj dova se sastoji od klanjanja podne namaza, učenja Kur'ana, održavanja prigodnog vaza i učenja bereket dove. Nakon vjerskog dijela programa, u predvečernjim satima održavaju se razne kulturno-zabavne manifestacije.
Raspored dova Medžlisa Islamske zajednice Olovo
r. br. Mjesto Datum
1. Kamensko treća nedjelja u maju
2. Vukotići treća nedjelja u maju
3. Kurban Kamen četvrta nedjelja u maju
4. Milankovići prva nedjelja u junu
5. Olovske Luke prvi utorak u junu
6. Žunova druga nedjelja u junu
7 Musići drugi utorak u junu
8. Ćuništa treća nedjelja u junu
9. Bakići treći utorak u junu
10. Rijeka četvrta nedjelja u junu
11. Solun stara džamija prva nedjelja u julu
12. Jasik druga nedjelja u julu
13. Martinovići treća nedjelja u julu
14. Petrovići treći utorak u julu
15. Jelaške četvrta nedelja u julu
16. Kolakovići zadnji utorak u julu
17. Lišci prvi utorak u augustu
18. Memagića Stijena prva nedjelja u augustu
19. Dolovi druga nedjelja u augustu
20. ŠEHIDSKA DOVA 20. AUGUST
Podatak preuzet sa Web stranice Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini (http://www.rijaset.ba)
(5) Bećirbegović, 1999., str. 90
(6) Ulazni trijem je intervencijama, urađenim oko 1960. godine, ustakljen, tj. zatvoren.
(7) (okomito postavljene daske širine cca 18-20 cm)
(8) (visine cca 69 cm, dužine svijetlog rastojanja stupova trijema; sa rasterskom podjelom staklenih okana: donji red cca 23 x 22 cm, gornji red cca 23 x 30 cm)
(9) gornja greda je ujedno greda vjenčanica krova, na koju se oslanjaju grebene grede krova, kao i rogovi krova
(10) ograda
(11) Udaljenost ovih gredica od jarbola munare iznosi cca 82 cm (op. Emir Softić).
(12) Jarbol je pozicioniran tj. udaljen od vjenčanice postavljene na sjeveroistočnom zidu za cca 5,25 metara, a od vjenčanice postavljene na sjeverozapadnom zidu za cca 3,79 metara (op. Emir Softić).
(13) Zanimljivo je da kod ove nosivih stupova munare nema postepenog sužavanja poprečnog presjeka prema vrhu munare. I na nivou šerefe, stup ima presjek 14 x 14 cm (op. Emir Softić).
(14) iskazuje skromnost i vjersku poniznost zapisivača, po analogiji sa sličnim natpisima u hrišćanskim objektima "nišči", nedostojni
(15) Dopis Zavoda za zaštitu spomenika pri Federalnom ministarstvu kulture i sporta, br. 07-40-4-2866/08, od 16. 7. 2008. godine upućen Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika.
|