početna stranica    
 
Odluke o proglašenju dobara nacionalnim spomenicima

ODLUKU
o izmjeni odluka o proglašenju nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine donesenih zaključno sa 50. sjednicom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika


Privremena lista nacionalnih spomenika

Privremena lista nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine
KOMPLETNA


O privremenoj listi

Odluka o brisanju spomenika sa Privremene liste

Lista peticija za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima

Odluke o odbijanju prijedloga za proglašenje nacionalnim spomenikom

Ugroženi spomenici

Odluke donesene na posljednjoj sjednici

Online peticije

Pokretno

Nepokretno

MANAGEMENT PLAN
Nomination of the Properties for Inscription on the World Heritage List
Mehmed pasha Sokolovic Bridge in Višegrad
Bosnia and Herzegovina


Prirodno i historijsko područje u selu Gorani

galerija nazad

Status spomenika -> Nacionalni spomenik

Objavljeno u “Službenom glasniku BiH”, broj 1/10.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovu člana V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 7. do 13. jula 2009. godine, donijela je

 

O D L U K U

 

I

 

Prirodno i historijsko područje u selu Gorani, općina Konjic, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik čine: nekropole sa stećcima na lokalitetima Velije, Šarčevina, Klokotje i Trnovnik, muslimansko groblje, te mjesto i ostaci džamije (Hadži-Šahmanova džamija) u Goranima.

Nacionalni spomenik se nalazi na prostoru koji obuhvata k.č. 2259, z.k. izvadak broj 329, k.č. 2261, z.k. izvadak broj 426, k.č. 2263 i 2264, z.k. izvadak br. 115 i 85, k.č. 1825, z.k. izvadak broj 80, k.č 2140, z.k. izvadak broj 202, k.č. 1302, z.k. izvadak broj 329, k.č 1312, z.k. izvadak broj 236, k.č. 1313, z.k. izvadak broj 227, k.č. 2422, z.k. izvadak broj 240, k.č. 2487, z.k. izvadak broj 331 i k.č. 3720, z.k. izvadak broj 85, k.o. Gorani, općina Konjic, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite utvrđene Zakonom o provedbi odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika, uspostavljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini („Službene novine Federacije BiH” br. 2/02, 27/02, 6/04 i 51/07).

 

II

 

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je da osigura pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione table sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

 

III

 

S ciljem trajne zaštite nacionalnog spomenika na prostoru definiranom u tački I stav 3. ove odluke primjenjuju se sljedeće mjere zaštite:

-          dopušteni su isključivo istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi, uključujući i one koji imaju za cilj prezentaciju spomenika, uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje (u daljnjem tekstu: nadležno ministarstvo) i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nadležna služba zaštite), te uz prethodno izrađen Projekat sanacije, restauracije i konzervacije spomenika;

-          dopušteni su radovi koji će osigurati održivu upotrebu groblja;

-          prostor spomenika bit će otvoren i dostupan javnosti;

-          dopušteno je obavljanje radova na infrastrukturi uz odobrenje nadležnog ministarstva i stručno mišljenje nadležne službe zaštite;

-          nije dopušteno obavljanje poljoprivrednih radnji na k.č. 2259;

-          dopušteno je uređenje staza za bezbjedan pristup i postavljanje signalizacije uz odobrenje nadležnog ministarstva i stručno mišljenje nadležne službe zaštite;

-          nije dopuštena sječa šume, izuzev sanitarne sječe;

-          zabranjeno je odlaganje svih vrsta otpada.

 

S ciljem zaštite područja, utvrđuje se zaštitni pojas koji obuhvata Hladnu pećinu, potencijalne arheološke lokalitete Hum (Prizid), Pavlovina, Ilina, Barevišće, lokalitet Crkvina i prostor u obuhvatu sliva rijeke Neretvice od brda Hum do njenog ušća. U tom prostoru primjenjuju se sljedeće mjere zaštite:

-          nije dopušteno branje i sakupljanje sljedećih biljaka i sjemena, osim u svrhe konzervacije: Campanula hercegovina, Helleborus hercegovinus, Athamanta turbith, Bupleurum karglii, Micromeria thymifolia, Micromeria croatica, Satureja subspicata, Amphoricarpus autariatus, Molitkia petraea, Petteria ramentacea, Oreoharzogia pumilla, Silene retzdorffiana, Daucus carota L. subsp. major;

-          nije dopušten lov, ribolov i prikupljanje sljedećih životinjskih vrsta: Salmo obtusirostris oxyrhynchus, Salmo marmoratus, Hypogastrura subtergilobata, Hypogastrura vernalis, Friesea cauchoisi, Neanura caeca, Neanura minuta, Neanura kuehnelti, Onychiurus bosnarius, Tullbergia macrochaeta, Lepidocyrus vexillosus, Sminthurus maglićii, Tomocerus terrestralis;

-          nije dopuštena eksploatacija kamena;

-          nije dopušteno odlaganje otpada;

-          nije dopuštena sječa šume izuzev sanitarne sječe;

-          nije dopuštena izgradnja industrijskih objekata i svih objekata koji u toku izgradnje ili u toku eksploatacije mogu da ugroze nacionalni spomenik i zaštićeno područje;

-          potrebno je izvršiti identifikaciju (potencijalnih) zagađivača okoline utvrđenih propisima, njihovu sanaciju i izradu plana upravljanja otpadom, otpadnim vodama, okolišem i prirodnim resursima.

 

Područje je potencijalni arheološki lokalitet, pa je prilikom obavljanja bilo kojih istražnih radova obavezno prisustvo arheologa.

 

IV

 

Svi pokretni nalazi koji budu nađeni u toku arheološkog istraživanja na nacionalnom spomeniku (u daljnjem tekstu: pokretni nalazi) bit će pohranjeni u najbližem muzeju ili u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine u Sarajevu, obrađeni i prezentirani na odgovarajući način.

Iznošenje pokretnih nalaza iz Bosne i Hercegovine, nije dopušteno. Izuzetno, ukoliko voditelj istraživanja utvrdi da je neophodna obrada nekog nalaza izvan zemlje, dokaze o tome će prezentirati Komisiji, koja može dopustiti privremeno iznošenje pokretnih nalaza iz zemlje pod detaljno utvrđenim uvjetima njegovog izvoženja, postupanja s njim u toku boravka izvan zemlje i njegovog povratka u Bosnu i Hercegovinu. Nakon dostavljanja izvještaja o provedenom istraživanju, Komisija će utvrditi pokretne nalaze na koje će biti primjenjivane mjere zaštite koje Komisija utvrđuje.

 

V

 

Stavljaju se izvan snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski akti koji su suprotni odredbama ove odluke.

 

VI

 

Svako, a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe, suzdržat će se od preduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu da oštete nacionalni spomenik ili dovedu u pitanje njegovu zaštitu.

 

VII

 

Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, nadležnom ministarstvu, nadležnoj službi zaštite i općinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra, radi provedbe mjera utvrđenih u tač. II - VI ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

 

VIII

 

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim licima u prostorijama i na web-stranici Komisije (http://www.aneks8komisija.com.ba).

 

IX

 

Prema članu V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.

 

X

 

Ova odluka stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku BiH“.

 

Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović i Ljiljana Ševo.

 

Broj: 02-2-40/09-39

8. jula 2009. godine

Sarajevo

 

Predsjedavajuća Komisije

Amra Hadžimuhamedović

 

O b r a z l o ž e n j e

 

I – UVOD

Na osnovu  člana 2. stav 1. Zakona o provedbi odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom, u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika primila je, dana 4. oktobra 2004. godine peticiju od strane Službe za opću upravu, društvene djelatnosti i inspekcijske poslove Općine Konjic za proglašenje dobra Džamija u Goranima (Hadži-Šahmanova džamija) nacionalnim spomenikom, a 30. oktobra 2008. godine od iste službe primljena je peticija za proglašenje Nekropole stećaka u Goranima nacionalnim spomenikom.

U skladu sa odredbama Zakona, a na osnovu člana V stav 4. Aneksa 8. i člana 35. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je pristupila provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

 

Izjava o značaju dobra

Naselje Gorani, općina Konjic, smješteno je u području koje je naseljeno od prahistorijskog doba. Područje kakrakteriše kombinacija prirodnih i kulturnih vrijednosti - četiri nekropole sa stećcima na lokalitetima Velije/Glavičina/Zaselje, Šarčevina, Trnovnik i Klokotje/Roganj-brdo, muslimansko groblje i lokalitet džamije iz 16. vijeka (Hadži-Šahmanova džamija) za koju se smatralo da je bila jedna od najljepših i najstarijih džamija u konjičkom kraju. Nekoliko obilježja ovog područja – naročito pećina, u narodu poznata kao Hladna pećina, ostaci rimskog naselja površine od oko jednog hektara i srednjovjekovni objekti na lokalitetu Pavlovina – još uvijek nisu dovoljno istraženi i dokumentirani kako bi se sa sigurnošću mogle utvrditi njhove vrijednosti i značaj. U pogledu prirodnog okruženja: područje je stanište više endemskih vrsta i smatra se značajnim, ali njegova naučna vrijednost još nije potvrđena.

Sa sigurnošću se može tvrditi da je naselje Gorani sa okolnim brdima Ilina i Hum ambijentalna cjelina od izuzetne prirodne vrijednosti i da kao takvo zahtijeva opsežan plan konzervacije koji će se proširiti i izvan zaštićenog spomenika i zona zaštite.

       

II - PRETHODNI POSTUPAK

U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju, izvršen je uvid u:

-          dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra (kopiju katastarskog plana i zemljišnoknjižni izvadak),

-          podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama na restauraciji ili drugoj vrsti radova na dobru, itd.,

-          historijsku, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru.

 

Na osnovu uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:

 

1. Podaci o dobru

Lokacija

U podnožju brda Hum i Ilina (nadmorska visina 667,50 m, na putu prema obroncima Čelinske planine) smješteno je naselje Gorani, općina Konjic, koje je od Konjica udaljeno oko 28 km u pravcu sjeverozapada. U selu je evidentirano postojanje neistražene pećine (u narodu nazvane Hladna pećina), ostaci rimskog naselja površine cca 1 hektar, srednjovjekovnog vlastelinstva na lokalitetu Pavlovina, kao i nekropole sa stećcima na lokalitetima; Velije/Glavičina/Zaselje, Šarčevina, Trnovnik, Klokotje/Roganj-brdo te muslimansko groblje i džamija (Hadži-Šahmanova džamija).

Nacionalni spomenici se nalaze na lokacijama koje obuhvataju k.č. 2259, broj ZK izvadka 329, k.č. broj 2261, broj ZK izvadka 426, k.č. broj 2263, 2264, broj ZK izvadka 115, broj ZK izvadka 85, k.č. broj 1825, broj ZK izvadka 80, k.č broj 2140, broj ZK izvadka 202, k.č. broj 1302, broj ZK izvadka 329, k.č broj 1312, broj ZK izvadka 236, k.č. broj 1313, broj ZK izvadka 227, k.č. broj 2422, broj ZK izvadka 240, k.č. broj 2487, broj ZK izvadka 331, k.č. broj 3720, broj ZK izvadka 85, k.o. Gorani, općina Konjic, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Zemljišne parcele, prema Izvodu iz katastra nekretnina, u vlasništvu su privatnih osoba, MZ Gorani i općine Konjic.

Historijski podaci

Naselje Gorani se razvilo na jednom kraku saobraćajnog puta, koji je vodio iz Buturović polja uzvodno dolinom rijeke Neretvice i povezivao Hercegovinu sa rudarskim područjem Kreševa i Fojnice. Na postojanje tragova rimskih komunikacija na navedenoj relaciji, ali i potrebe za daljim istraživanjem i potvrđivanjem u tom smjeru, ukazao Esad Pašalić(1), a Pavao Anđelić proučavajući ovo naselje i okolinu pronašao je na prostoru cca 1h zemljišta (zaseok Kovačevići i Cokoje te lokalitet Gromilje) ulomke rimskog (krovnog) crijepa i velike količine kamena. Pored grubo obrađenog kamena, evidentirao je i dijelove fino klesane sedre. Na osnovu količine arheološkog materijala i veličine prostora na kojem je pronađen, P. Anđelić je mišljenja da se radi o ruševinama većeg objekta, prije svega nekog poljoprivrednog imanja (villa rustica). Ulomci prahistorijske keramike pronađeni su i zapadno od sela Talijanci u podnožju brda Hum (kosa na sjeverozapadnoj strani sela Gorani). Zapadno od sela Gorani nalazi se brdo Ilina, pretežno obraslo niskim raslinjem, a na vrhu terasast prostor nosi naziv Crkvina. Na prostoru, koji je obrastao raslinjem i ledini na istočnim i sjevernim padinama brda, pronađena je veća količina prahistorijske keramike, dok je plato u arheološkom pogledu sterilan. Erozija je sprala sav kulturni sloj tako da ispod tankog sloja humusa proviruje kameni kostur brda (konglomerat). Prema zabilježenoj tradiciji na vrhu brda nalazila se crkva posvećena sv. Iliji, po čemu je i cijelo brdo dobilo ime, na što upućuje i sam naziv Ilina i Crkvica, kao i istaknut položaj brda. P. Anđelić je mišljenja da se na tom prostoru nalazila drvena crkvica, koja je tu podignuta u čast svetom Iliji(2), radi zaštite od nevremena(3).

U široj okolini Konjica, u ranije doba srednjeg vijeka, postojali su župa Neretva, dio župe Zagorja (kraj oko Bjelimića) i dio Komske župe (kraj oko Glavatičeva). Najstariji spomen župe Neretve zabilježen je u Ljetopisu popa Dukljanina, pisanom polovinom XII vijeka. Ona se prostirala između župa Rame i Koma. Prema Ljetopisu, osim ostalih župa, pripadala je oblasti Podgorja. Pretpostavlja se da je već polovinom XI vijeka, ova župa bila priključena bosanskoj državi. Od tada do dolaska bana Tvrtka na vlast 1353. godine imala je poseban status u bosanskoj državi(4). Oko polovine XIV vijeka u župi Neretvi može se pratiti intenzivnija ekonomska i politička aktivnost bosanskih vladara. Početkom XV vijeka došlo je do razgraničenja kasnije “Kraljeve zemlje” i feudalne oblasti Kosača. Od 1404. godine do 1463. godine bosanski dio župe Neretve pripada "Kraljevoj zemlji", a humska Neretva i Kom pripadaju feudalnoj oblasti Kosača - kasnijoj Hercegovini. Granica ovih dviju oblasti je bila rijeka Neretva, od granica župe Kom do granica župe Rame. Područje koje se nalazilo na lijevoj obali Neretve pripadalo je Kosačama, a ono na desnoj obali rijeke "Kraljevoj zemlji". Pomoćna osmanska vojska pod vođstvom Mahmut-paše Anđelovića u ljeto 1463. godine osvojila je obje Neretve i Kom. U protivakciji hercega Stjepana, od jula do septembra iste godine, oslobođena je tzv. humska Neretva, osim grada Borovca, i zapadni dio bosanske Neretve. Ovi krajevi su definitivno osvojeni sredinom 1465. godine prodorom bosanskog sandžak-bega Isa-bega Ishakovića u hercegovu zemlju.(5)   

Lokacija crkava i velikih grobalja (nekropola), pouzdan su oslonac za utvrđivanje središta jedne seoske općine. Tako su Gorani u srednjem vijeku, kako je već spomenuto bili sastavni dio župe Neretva, koji je od 1404. godine pripadao "Kraljevoj zemlji" i imali status seoske općine. U ekonomske funkcije općine spadala je briga oko zajedničkih zemalja: općina, gajeva, ispaše, planina i dr. Ta briga dolazi do izražaja kada se zbog povećanja stanovništva ili drugih razloga mora dijeliti zajedničko zemljište. Tako je svaka općina imala svoju planinu za kosidbu, drvaranje i ispašu. Za te svrhe Gorani su imali Čelinsku planinu(6).

Na osnovu očuvane toponomastike u naselju su konstatirani tragovi srednjovjekovnog vlastelinstva. Na kraljevskoj sudačkoj stolici iz sela Bukovice(7) nalazi se grb koji je pripadao uglednoj vlastelinskoj porodici, kao i natpis, koji direktno spominje stanovitog Ivana Pavlovića. Tradicija i toponomastika i danas čuvaju uspomenu na vlastelinski rod istog imena, koji je imao svoje sjedište u Goranima. Fra Leon Petrović navodi da se pored velike nekropole u Goranima nalaze i grobovi vojvoda Pavlovića, gosta(8) i »krstjana«, a da se u Seonici nalazi i poznati »sto Pavlovića Ivana«, koji je tamo umro u novembru 1450. godine(9). U narodnoj predaji zabilježenoj kod P. Anđelića prenosi se “da se na mjestu današnje džamije u Goranima nalazila crkva posvećena svetom Duhu“, dok Š. Bešlagić navodi da se oko 400m južno od lokaliteta Velije nalazi lokalitet Pavlovina na kojem su evidantirani ostaci »duvarina« (zidova) i pećina koja je iznutra obrađena te se pripisuje Grcima te da se na tom prostoru negdje nalazio i dvor Ivaniša Pavlovića, kao i pretpostavka da je tu negdje mogla biti i hiža bosanskih krstjana.(10) U blizini džamije danas se nalazi srednjovjekovna nekropola sa stećcima, koju karakteriziraju dva stećka sa uklesanim »djedovskim štapovima«.(11) Iako današnja muslimanska bogomolja nema elemenata, koji podsjećaju na srednjovjekovne vjerske objekte, P. Anđelić je mišljenja da blizina groblja (nekropole), čini tradiciju o postojanju crkve u naselju, vjerovatnijom bar što se mjesta tiče(12).

Najuglednije crkvene osobe katoličke, a i pravoslavne crkve, biskupi i opati, nose štap kao simbolični znak crkvene vlasti i časti. Tačno se ne zna kada je štap prihvaćen u crkvenu upotrebu, ali se zna da se na saboru u Toledu 694. godine spominje štap kao biskupska počast. U najstarije vrijeme štap je imao jednostavan oblik, ravne palice s prečnikom na gornjem dijelu u obliku slova T, o čemu svjedoče i sačuvani štapovi biskupa sv. Herberta iz Kölna i sv. Otona iz Bamberga. Biskupiski štapovi od VII do XI vijeka imali su oblik slova T i služili su za podupiranje starim biskupima i opatima. Od XI vijeka, štap postaje veći i u katoličkoj crkvi pri vrhu dobiva zaokružen oblik (ecurvatura), a u pravoslavnoj gornju prečku zamjenjuju dvije zmije. U srednjovjekovnoj bosanskoj crkvi zadržao se izvorni oblik biskupskih štapova, što potvrđuje i prikaz gosta Milutina na stećku iz Humskog kod Foče. Iz navedenog zaključuje se da su najuglednije ličnosti u »bosanskoj crkvi«, »did veliki« i gosti nosili kao znak crkvene časti i vlasti izvorni biskupski štap u obliku slova T. U Goranima na pravilno klesanom stećku nalazi se motiv štapa, na osnovu kojeg bi se moglo zaključiti da je pod tim stećkom ukopana osoba koja je obavljala visoku svešteničku dužnost. Na stećku nema natpisa kako bi navedene činjenice bile potvrđene, ali se u narodu sačuvala predaja da se za taj stećak koristi naziv »Didov stećak«(13). Sa dolaskom Osmanlija na današnjem prostoru Konjica obrazovan je kadiluk Neretva unutar kojeg je bilo i naselje Gorani. Kadiluk Neretva se prvi put spominje u izvorima 1469. godine, kada je kadija bio stanoviti mevlana Muslihuddin. Drugi put se ovaj kadiluk spominje 1477, zatim 1485. godine zajedno sa »timarom gospodina neretvanskog kadije«, kao i 1489. godine pa sve do pod kraj XVI vijeka. Sjedište kadiluka bio je Konjic. Godine 1469. kadiluku Neretva su pripadale obje nahije Neretve, bosanska i herecegovačka, nahija Gradačac, nahija Rama, osmanski dio nahije Skoplja sa tvrđavom Susidom i trgom Gračanicom te dio župe Hlivno sa gradom Humom. Na teritoriji nahije Neretva nalazi se i grad Bokševac, koji je prije dolaska Osmanlija predstavljao glavnu tvrđavu Kraljeve Neretve, ali je u borbama bio porušen i potpuno napušten(14). Nedaleko od spomenutog grada u pravcu sjevera nalazi se i selo Gorani. U drugoj polovini XVI vijeka, za Gorane je značajan podatak izgradnje džamije. Naime, zabilježeno je da je staru džamiju sagradio izvjesni hadži Šahman i za njeno izdržavanje uvakufio sva svoja imanja u Goranima i Dubokom, odakle je bio rodom. Džamija je podignuta 1565. godine (973. godine po Hidžri) i smatra se najstarijom džamijom u konjičkoj općini(15). Godine 1979. džamija je porušena usljed dotrajalosti i na njenim temeljima 1983. godine, sagrađena je nova sa visokom munarom koja ima dvije šerefe.

Stara džamija je bila sazidana od kamena, istih dimenzija kao i današnja, sa četvorovodnim krovom i masivnom kamenom munarom i za razliku od sadašnje imala je jedno šerefe. Stara džamija i munara su bili manjih visina nego današnja, a krov na sjeverozapadnoj strani je bio produžen, prekrivao je prostor gdje su mogle biti smještene sofe.(16)    

Za vrijeme austrougarske vladavine u Bosni i Hercegovini (1878-1918) i između dva svjetska rata (1918-1939), naselju Gorani se nije poklanjala veća pažnja s obzirom na udaljenost od glavne saobraćajnice dolinom rijeke Neretve, Mostar – Sarajevo. U toku II-og svj. rata u Goranima je intenzivno djelovala Komunistička partija Jugoslavije (KPJ), gdje je boravilo više partizanskih jedinica(17).

 

2. Opis dobra

U Goranima prilikom tehničkog snimanja spomenika konstatirani su postojanja neistražene pećine (u narodu nazvane Hladna pećina, smještena oko 50 – 100 m zračne linije iznad lokaliteta Šarčevina), ostaci rimskog naselja površine cca 1 hektar, srednjovjekovnog vlastelinstva na lokalitetu Pavlovina, kao i nekropole sa stećcima na lokalitetima; Velije/Glavičina/Zaselje (15 stećaka – 1 ploče, 2 sanduka i 12 sljemenjaka), Šarčevina (158 stećaka u formi sanduka), Trnovnik (14 stećaka u formi sanduka), Klokotje (13 stećaka u formi sanduka).

Pored spomenutih lokaliteta u literaturi je evidentirana prahistorijska gradina i tumulus na brdu Hum (Prizid), zatim na na brdu Ilina, lokalitet Crkvina i dva stećka u formi sanduka na lokalitetu Barevišće (oko 150 m uzbrdo od Neretvice ka Goranima), koji nisu obrađeni ovom Odlukom(18).

Stanje stećaka na lokalitetu Velije/Glavičina/Zaselje

Na lokalitetu se nalazi 15 stećaka raspoređenih u tri grupe (1 ploče, 2 sanduka i 12 sljemenjaka). Materijal od kojeg su spomenici pravljeni je krečnjak fino obrađen. Pojedini stećci su prevrnuti ili zasuti zemljom, a parcele na kojima se nalaze su k.č. broj 2259, 2261, 2263, 2264, 3270. Parcela k.č. broj 2259, se koristi u svrhe poljoprivredne obrade/eksploatacije zemljišta. Sljemenjaci su sa postoljima i imaju »krovove« sa nadstrešnicama. Ukrašena su tri spomenika motivima polumjeseca, polukružnih ispupčenja (jabučica), dvostruka traka sa naglašenim ispupčenjem i udubljenjem, koja se pruža čeonim i bočnim stranama stećka i »djedovskog štapa«. Preko puta nekropole sa stećcima nalazi se veliki mezaristan sa nekoliko stotina nišana. Pored novijih nišana u mezaristanu se nalazi i preko stotinu starijih nišana bez natpisa.

Stećak br. 1 – sljemenjak sa ukrasom, obrastao lišajevima, oštećen sa čeone sjeverne strane, nagnut na zapadnu bočnu stranu i utonuo u visini postolja, orijentiran je u pravcu sjever – jug; dimenzije stećka su: 182x100 (donja širina 80)x139 cm.

Sa zapadne bočne strane oštećen je krov sa nadstrešnicom. Na čeonoj sjevernoj strani u zabatu nalazi se ukras polumjeseca, a na čeonoj južnoj strani dvije jabučice u vidu ispupčenja. Na sredini stećka sa istočne bočne strane nalazi se motiv T-krsta, odnosno »djedovskog štapa«.

Stećak br. 2 – sljemenjak osim naglašene krovne nadstrešnice drugog ukrasa nema, obrastao lišajevima, utonuo u visini postolja, orijentiran u pravcu sjever – jug; dimenzije stećka su: 199x76x70 cm.

Stećak br. 3 – sljemenjak sa ukrasom, obrastao lišajevima i travom, orijentiran u pravcu sjever – jug; dimenzije stećka su:150x72 (donja širina 67)x90 cm.

Osim naglašene krovne nadstrešnice, na čeonoj južnoj strani stećka nalazi se motiv T-krsta, odnosno »djedovskog štapa« iznad kojeg je polumjesec, a u desnom dijelu jabučica.

Stećak br. 4 – sljemenjak sa ukrasom, obrastao lišajevima i travom, oštećen sa čeone sjeverne strane, orijentiran u pravcu sjever – jug; dimenzije stećka su: 160x80 (donja širina 74)x65 cm.

Preko njegovih bočnih i čeonih strana pruža se dvostruka traka u vidu naglašenog udubljenja i ispupčenja. Na hrbatu se nalaze tri jabučice, na početku i sredini, ali su oštećene.

Stećak br. 5 – sljemenjak bez ukrasa, obrastao lišajevima, mahovinom i travom, utonuo u visini krovnih nadstrešnica, orijentiran u pravcu sjever – jug; dimenzije stećka su: 199x86x34 cm.

Stećak br. 6 – sljemenjak bez ukrasa, obrastao lišajevima, mahovinom i travom, utonuo u visini krovnih nadstrešnica, orijentiran u pravcu sjever – jug; dimenzije stećka su: 215x115x70 cm.

Između stećaka br. 6 i 7 vidljivi su obrisi ploče, koja je u potpunosti utonula, što otežava identifikaciju ili potvrdu da li se radi o stećku ili postolju.

Stećak br. 7 – sljemenjak bez ukrasa, obrastao lišajevima, mahovinom i travom, utonuo, orijentiran u pravcu sjever – jug; dimenzije stećka su: 175x75x100 cm.

Stećak br. 8 – ploča bez ukrasa, obrasla lišajevima, mahovinom i travom, utonula, orijentirana u pravcu sjever – jug; dimenzije stećka su: dužina 134 cm.

Stećak br. 9 – sanduk bez ukrasa, obrastao, mahovinom i travom, utonuo, orijentiran u pravcu sjever – jug; dimenzije stećka su: 180x95x50 cm.

Stećak br. 10 – sanduk bez ukrasa, obrastao lišajevima, mahovinom i travom, utonuo  orijentiran u pravcu sjever – jug.

Stećak br. 11 – sljemenjak bez ukrasa, sa naglašenim krovnim nadstrešnicama, obrastao lišajevima, mahovinom i raslinjem, oštećen, dislociran sa izvorne lokacije prilikom proširivanja lokalnog puta i postavljen u ogradu do muslimanskog groblja, orijentiran u pravcu sjeverozapad – jugoistok; dimenzije stećka su: 180x84x115 cm.

Stećak br. 12 – sljemenjak sa postoljem, bez ukrasa, obrastao lišajevima, mahovinom i travom, u pravcu sjevera postolje je utonulo i u tom pravcu stećak je nagnut, orijentiran u pravcu sjever – jug; dimenzije stećka su: 198x87x160 cm; dimenzije postolja su: 260x170x60 cm.

Stećak br. 13 – sljemenjak sa postoljem, bez ukrasa, obrastao lišajevima, mahovinom i travom, prevrnut na bočnu istočnu stranu, orijentiran u pravcu sjever – jug; dimenzije stećka su: 188x89x120 cm; dimenzije postolja su: 250x160x60 cm.

Stećak br. 14 – sljemenjak bez ukrasa sa naglašenim krovnim nadstrešnicama, koje su oštećene, skliznuo s postolja i prevrnut na bočnu istočnu stranu, utonuo, obrastao lišajevima, mahovinom i travom, orijentiran u pravcu sjever – jug; dimenzije stećka su: 140 x 90 (donja širina 80) x 120 cm; dimenzije postolja su: 250x170x70 cm.

Stećak br. 15 – sljemenjak bez ukrasa sa naglašenim krovnim nadstrešnicama, koje su odlomljene tako da stećak više podsjeća na sanduk nego na sljemenjak, obrastao lišajevima i mahovinom, dislociran sa izvorne lokacije i prevrnut na bočnu južnu stranu, orijentiran je u pravcu zapad – istok; dimenzije stećka su: 86x56x10 cm.

Stanje stećaka na lokalitetu Šarčevina

Iznad mahale Liješće na onižem, šumom obraslom brdu Šarčevina, smještena je nekropola sa 158 stećaka. Stećci su u formi sanduka i prelazna forma od ploča ka sanducima, većina sa postoljima, obrasli lišajevima, mahovinom i raslinjem. Veliki dio stećaka je utonuo u zemlju, a raspoznaju se i brojna grobna mjesta bez stećaka. U rasporedu stećaka zapažaju se izraziti nizovi, a orijentacija je u oba pravca sjever – jug i zapad – istok. Parcela na kojoj se nalaze stećci je k.č. broj 1302. Ukrasni motivi nisu evidentirani, osim na jednom stećku (br.148) na čijoj se površini nalazi ispupčenje u obliku pravougaonika. 

Dimenzije stećaka:

 1. 219 x 117 x 66 cm, 

 2. 168 x 87 x 44 cm,

 3. 180 x 110 x 25 cm,

 4. 218 x 152 x 80 cm,

 5. 184 x 77 x 64 cm,

 6. 182 x 118 x 83 cm,

 7. 179 x 94 x 42 cm,

 8. 167 x 89 x 25 cm,                     

 9. 167 x 84 x 38 cm,                           

10. 179 x 59 x 11 cm,                     

11. 171 x 77 x 12 cm,                    

12. 169 x 82 x 58 cm,                     

13. 108 x 67 x 31 cm,                          

14. 173 x 96 x 50 cm,                    

15. 165 x 76 x 33 cm,                          

16. 176 x 87 x 35 cm,

17. 201 x 113 x 68 cm,                         

18. 182 x 95 x 59 cm,                   

19. 202 x 109 x 13 cm,                        

20. 188 x 138 x 34 cm,                  

21. 172 x 95 x 52 cm,                  

22. 166 x 84 x 33 cm,                    

23. 155 x 65 x 75 cm,                    

24. 183 x 102 x 45 cm,                     

25. 173 x 84 x 27 cm,                  

26. 179 x 75 x 7 cm,                    

27. 143 x 68 x 1 cm,                      

28. 198 x 74 x 22 cm,                      

29. 105 x 91 x 13 cm,                    

30. 194 x 144 x 44 cm,                     

31. 201 x 95 x 41 cm,                  

32. 188 x 106 x 46 cm,                   

33. 197 x 106 x 52 cm,                  

34. 196 x 120 x 54 cm,                  

35. 155 x 60 x 11 cm,                  

36. 176 x 32 x 7 cm,                     

37. 159 x 82 x 49 cm,                         

38. 162 x 141 x 49 cm,                    

39. 209 x 111 x 75 cm,                  

40. 162 x 126 x 28 cm,                  

41. 199 x 105 x 45 cm,                  

42. 168 x 67 x 32 cm,                   

43. 187 x 152 x 46 cm,                    

44. 178 x 55 x 10 cm,                 

45. 174 x 46 x 1 cm,                    

46. 174 x 66 x 21 cm,                

47. 182 x 69 x 28 cm,               

48. 179 x 93 x 27 cm,             

49. 129 x 56 x 41 cm,              

50. 192 x 82 x 32 cm,              

51. 170 x 87 x 28 cm,              

52. 207 x 48 x 17 cm,              

53. 204 x 111 x 42 cm,               

54. 168 x 78 x 62 cm,           

55. 116 x 47 x 5 cm,                     

56. 171 x 61 x 30 cm,              

57. 171 x 125 x 41 cm,            

58. 156 x 45 x 40 cm,          

59. 188 x 97 x 33 cm,            

60. 188 x 93 x 51 cm,            

61. 177 x 128 x 36 cm,            

62. 187 x 92 x 33 cm,          

63. 231 x 135 x 40 cm,            

64. 207 x 71 x 43 cm,          

65. 182 x 111 x 25 cm,            

66. 184 x 85 x 30 cm,          

67. 172 x 125 x 59 cm,            

68. 176 x 101 x 21 cm,          

69. 142 x 103 x 14 cm,                

70. 165 x 76 x 39 cm,          

71. 165 x 81 x 35 cm,            

72. 137 x 52 x 29 cm,            

73. 128 x 52 x 30 cm,            

74. 167 x 60 x 22 cm,                 

75. 174 x 100 x 23 cm,            

76. 170 x 80 x 20 cm,          

77. 164 x 55 x 25 cm,             

78. 185 x 95 x 20 cm,            

79. 197 x 91 x 40 cm,            

80. 186 x 140 x 48 cm,            

81. 168 x 112 x 55 cm,          

82. 164 x 70 x 30 cm,          

83. 188 x 110 x 50 cm,            

84. 184 x 78 x 41 cm,          

85. 173 x 82 x 56 cm,                 

86. 203 x 104 x 34 cm,            

87. 199 x 80 x 46 cm,          

88. 199 x 95 x 30 cm,            

89. 196 x 106 x 30 cm,            

90. 180 x 105 46 cm,                   

91. 147 x 72 x 15 cm,

92. 188 x 97 x 16 cm,

93. 125 x 49 x 32 cm,

94. 203 x 85 x 22 cm,

95. 193 x 68 x 20 cm,

96. 192 x 101 x 29 cm,

97. 168 x 92 x 42 cm,

98. 167 x 126 x 48 cm,

99. 198 x 96 x 49 cm,

100. 158 x 104 x 33 cm,

101. 160 x 79 x 10 cm,

102. 181 x 93 x 40 cm,

103. 190 x 103 x 20 cm,

104. 144 x 79 x 50 cm,

105. 200 x 90 x 44 cm,

106. 190 x 132 x 42 cm,

107. 200 x 121 x 28 cm,

108. 173 x 96 x 40 cm,

109. 151 x 71 x 26 cm,

110. 168 x 74 x 9 cm,

111. 202 x 90 x 38 cm,

112. 192 x 92 x 18 cm,

113. 203 x 83 x 31 cm,

114. 146 x 81 x 40 cm,

115. 171 x 89 x 33 cm,

116. 202 x 106 x 34 cm,

117. 207 x 88 x 29 cm,

118. 160 x 95 x 15 cm,

119. 164 x 91 x 25 cm,

120. 215 x 133 x 34 cm,

121. 172 x 80 x 33 cm,

122. 170 x 79 x 28 cm,

123. 190 x 82 x 20 cm,

124. 190 x 119 x 30 cm,

125. 199 x 142 x 35 cm,

126. 160 x 94 x 36 cm,

127. 200 x 107 x 44 cm,

128. 214 x 122 x 49 cm,

129. 147 x 83 x 45 cm,

130. 181 x 119 x 24 cm,

131. 165 x 64 x 10 cm,

132. 144 x 73 x 41 cm,

133. 153 x 47 x 10 cm,

134. 156 x 114 x 18 cm,

135. 194 x 76 x 10 cm,

136. 182 x 54 x 24 cm,

137. 121 x 77 x 10 cm,

138. 145 x 70 x 21 cm,

139. 191 x 90 x 36 cm,

140. 192 x 99 x 30 cm,

141. 113 x 94 x 20 cm,

142. 208 x 125 x 30 cm,

143. 189 x 86 x 31 cm,

144. 110 x 75 x 42 cm,

145. 109 x 58 x 7 cm,

146. 185 x 150 x 41 cm,

147. 168 x 70 x 31 cm,

148. 212 x 95 x 25 cm,

149. 153 x 118 x 29 cm,

150. 197 x 73 x 14 cm,

151. 176 x 104 x 27 cm,

152. 135 x 77 x 26 cm,

153. 185 x 118 x 68 cm,

154. 131 x 76 x 23 cm,

155. 133 x 52 x 10 cm,

156. 139 x 91 x 38 cm,

157. 199 x 72 x 7 cm,

158. 178 x 78 x 27 cm.

Stanje stećaka na lokalitetu Klokotje/Roganj-brdo

Na udaljenosti oko 50-100 m zračne linije u pravcu zapada od lokaliteta Šarčevina, na manjem zemljišnom prostoru, smještena je nekropola Klokotje. U narodu predio gdje je smještena ova nekropola zove se još i Roganj-brdo. Pored nekropole sa zapadne strane prolazi stari put, a iznad u pravcu sjeverozapada na udaljenosti do 50 m nalazi se izvor pitke vode i brdska staza obrasla šibljem i trnjem, koja vodi do ulaza u Hladnu pećinu. Na nekropoli je evidentirano 13 utonulih stećaka u formi sanduka ili ploča, obraslih lišajevima, mahovinom i travom. Parcele na kojima se nalaze stećci su k.č. broj 1312 i 1313. Orijentacija stećaka je u oba pravca sjever – jug i zapad – istok, dok ukrasni motivi nisu evidentirani.

Dimenzije stećaka:

1. 145 x 59 x 22 cm,

2. 157 x 64 x 10 cm,

3. 76 x 32 x 10 cm,

4. 185 x 88 x 15 cm,

5. 167 x 69 x 20 cm,

6. 167 x 80 x 24 cm,

7. 160 x 74 x 8 cm,

8. 160 x 30 x 1 cm,

9. 167 x 75 x 7 cm,

10. 197 x 92 x 8 cm,

11. 154 x 90 x 24 cm,

12. 75 x 50 x 1 cm,

13. 80 x 79 x 17 cm.

Stanje stećaka na lokalitetu Trnovnik

Na dijelu starog putu za selo Bukovice, ispod brda Ilina, nalazi se prijevoj Trnovnik, na kojem je smještena nekropola sa 14 stećaka u formi sanduka. Stećci su utonuli u zemlju i ugrađeni u kamenu ogradu sa obje strane puta. Parcele na kojima se nalaze su k.č. broj 2422, 2487, 3270. Orijentacija stećaka je u oba pravca sjever – jug i zapad – istok, dok ukrasni motivi nisu evidentirani.

Dimenzije stećaka:

1. 160 x 70 cm (utonuo), (s-j)

2. 170 x 100 x 50 cm, (s-j)

3. 170 x 70 x 40 cm, (z-i)

4. 195 x 60 x 40 cm, (z-i)

5. 170 x 55 x 45 cm, (z-i)

6. 190 x 30 x 33 cm, (z-i)

7. 185 x 30 x 37 cm, (z-i)

8. vidljiva dužina 27 x 47 x 26 cm, (s-j)                     

9. 180 x 13 x 19 cm, (z-i)                           

10. 170 x 37 x 16 cm, (z-i)                      

11. 230 x 19 x 27 cm, (z-i)              

12. 160 x vidljiva širina 16 cm, (z-i)                    

13. 166 x visina 25 cm, utonuo (z-i)                          

14. 150 x 24 x 25 cm, (z-i)                 

Džamija u Goranima (Hadži-Šahmanova džamija)

Zemljišna parcela na kojoj se nalazi objekat džamije u Goranima je k.č broj 2140. Stara džamija koja se nalazila na ovoj parceli porušena je 1979. godine, a na njenim temeljima je 1983. godine sgarađen današnji objekat za koji ovom odlukom nije predviđen režim zaštite.

Ova džamija pripada tipu jednoprostornih džamija sa četvorovodnim krovom i kamenom munarom. Sastoji se od glavnog molitvenog prostora, ulaznog dijela koji se nalazi na sjeverozapadnoj strani i kamene munare koja se nalazi uz jugozapadni zid. Glavni molitveni prostor i ulazni dio su natkriveni zajedničkim krovom. Objekat džamije ima pravougaonu osnovu čije vanjske dimenzije(19) iznose cca 13,0 x 9,85 m. Džamija je natkrivena četvorovodnim krovom ispod kojeg se nalazi kupola koja je izrađena od drvene konstrukcije, a njena unutrašnja strana je malterisana i bojena bijelom bojom. Krov je četvorovodni blagog nagiba sa drvenom krovnom konstrukcijom i pokrovom od crijepa. Kamena munara sa dva šerefeta je sagrađena na zapadnoj strani džamije. Osnovnu nosivu konstrukciju objekta čine temlji i masivni kameni zidovi, čija debljina iznosi od 55 do 59 cm. Zidovi su malterisani sa vanjske i unutrašnje strane i bojeni bijelom bojom. Visina objekta džamije od kote terena do početka krova iznosi cca 6,0 m, a visina od kote terena do sljemena krova iznosi cca 8,5 m. Visina munare od kote terena do početka alema iznosi cca 35,0 m.

Centralni molitveni prostor džamije je pravougaonog oblika čije dimenzije iznose cca 8,7X9,0 m i zauzima površinu od cca 78,3 m². Ovaj prostor je natkriven unutrašnjom kupolom čiji prečnik iznosi cca 7,0 m. Sa vanjske strane kupola je „sakrivena” četvorovodnim krovom čija je drvena konstrukcija oslonjena na zidove objekta. Svi zidovi molitvenog prostora su malterisani i bojeni bijelom bojom. Pod je izrađen od drvenih dasaka.

Dvokrakim stepeništem se iz prizemlja dolazi na sprat objekta gdje se nalazi učionica i mahvil. Mahvil se nalazi na sjeverozapadnom zidu glavnog molitvenog prostora džamije. Dimenzije mahvila iznose cca 8,7x2,7 m. Džamija u Goranima ima ukupno 17 prozorskih otvora. Svi prozorski otvori su izrađeni od aluminijskih profila i podijeljeni su podužno na tri segmenta. Dvorište džamije je ograđeno ogradom od kovanog željeza. U dvorištu džamije se nalazi gasulhana, manji prizemni objekat čije dimenzije iznose cca 4,1X3,75 m koji je prekriven četvorovodnim krovom i dva stara nišana bez natpisa i dekoracije. Na istoj katastarskoj čestici, izvan ograđenog džamijskog dvorišta, nalazi se objekat koji je nekada korišten kao osnovna škola (mekteb). Objekat je u ruševnom stanju, ima prizemlje i sprat a njegove dimenzije iznose cca 13,0X7,1 m.

Za objekte gasulhane i mekteba, koji se nalaze na istoj parceli kao i objekat džamije (k.č. br. 2140), ovom odlukom nije predviđen režim zaštite.

Mezaristan u selu Gorani kod Konjica

Nedaleko od Konjica nalazi se selo Gorani poznato po nekropoli stećaka na koju se nadovezuje prostrano aktivno muslimansko groblje sa nekoliko stotina nišana od kojih je više od stotinu i pedeset koji se mogu nazvati starim. Samo jedan od njih nosi godinu 1280 (1863/64), a svi ostali su bez ikakvog natpisa na sebi.

Forma pojedinih nišana i njihov izgled, iako su bez natpisa te činjenica da se groblje logički nastavlja na nekropolu stećaka, ukazuju na to da se groblje na ovom mjestu počelo razvijati mnogo prije jedinog datiranog nišana, možda u 17. ili čak 16. vijeku. Za ovaj izvještaj odabrano je trideset nišana koji bi svojom formom, veličinom i izgledom mogli ukazivati na to.

1. Nišan pravougaone osnovice 24x20 cm i visine od 84 cm sa ravnim završetkom sa poluloptastom izbočinom.

2. Ženski nišan karakterističan za ove krajeve, dimenzija 25x8x85 cm sa oštećenim vrhom.

3. Muški nišan sa glatkim turbanom čije su dimenzije osnovice nišana 22x18 cm, a visina 75 cm. Obim turbana je 115 cm.

4. Muški nišan sa turbanom u gužve dimenzija osnovice 20x19 cm i visine 63 cm. Obim turbana je 92 cm.

5. Muški nišan sa glatkim turbanom čije su dimenzije osnovice nišana 22x24 cm, a visina 76 cm.

6. Ukrašen ženski nišan dimenzija 23x11x73 cm.

7. Muški nišan sa glatkim turbanom čije su dimenzije osnovice nišana 20x18 cm, a visina 83 cm.

8. Muški nišan sa glatkim turbanom čije su dimenzije osnovice nišana 20x19 cm, a visina 61 cm.

9. Ukrašen ženski nišan dimenzija 25x10x97 cm. Na jednoj strani nišana je u trouglastom udubljenju isklesan polumjesec a na drugoj strani nišana su isklesane dvije vrpce koje bi mogle označavati pletenice kod žene.

10. Osmougaoni uzglavni nišan visine 141 cm i obima 117 cm. I nožni nišan je osmougaone osnove visine 143 cm i obima 76 cm.

11. Osmougaoni uzglavni nišan visine 87 cm i obima 64 cm.

12. Osmougaoni uzglavni nišan visine 123 cm i obima 113 cm.

13. Naget osmougaoni uzglavni nišan visine 117 cm i obima 93 cm.

14. Osmougaoni uzglavni nišan visine 100 cm i obima 96 cm.

15. Muški nišan sa glatkim turbanom čije su dimenzije osnovice nišana 25x24 cm, a visina 113 cm.

16. Muški nišan sa glatkim turbanom čije su dimenzije osnovice nišana 19x18 cm, a visina 109 cm.

17. Muški nišan sa turbanom u gužve dimenzija osnovice 17x17 cm i visine 113 cm.

18. Muški nišan sa turbanom u gužve sa jednim prevojem dimenzija osnovice 23x23 cm i visine 62 cm. Obim turbana je 139 cm.

19. Ženski nišan dimenzija 19x9x81 cm.

20. Muški nišan sa čatal turbanom čije su dimenzije osnovice nišana 19x12 cm, a visina 127 cm. Na nišanu je uklesana mala niša sa godinom 1280 (1863/64).

21. Muški nišan sa glatkim turbanom čije su dimenzije osnovice nišana 22x11 cm, a visina 69 cm.

22. Muški nišan sa čatal turbanom čije su dimenzije osnovice nišana 17x17 cm, a visina 45 cm.

23. Ukrašen ženski nišan dimenzija 25x11,5x78 cm.

24. Ženski nišan dimenzija 18x13x85 cm, neobičnog izgleda sa polumjesecom i zvijezdom.

25. Muški nišan sa glatkim turbanom čije su dimenzije osnovice nišana 16x16 cm, a visina 94 cm.

26. Nišan u obliku stele dimenzija 27x11x97 cm.

27. Nišan u obliku stele dimenzija 47x8x77 cm.

28. Nišan u obliku stele dimenzija 18x12x114 cm.

29. Muški nišan sa čatal turbanom čije su dimenzije osnovice nišana 17x19 cm, a visina 98 cm. U isklesanoj niši na nišanu je broj 76. Nišan se pripisuje osnivaču džamije u Goranima koja je izgrađena krajem 16. vijeka. Ako ovo jeste mezar osnivača džamije, godina njegove smrti bila bi 1076 (1665/66).

30. Muški nišan sa glatkim turbanom čije su dimenzije osnovice nišana 17,5x17 cm, a visina 91 cm. Na nišanu je latinični natpis: „Cokoja Bećir 1876 – 1954“.

Prirodno naslijeđe

Prostor Bosne i Hercegovine je vrlo bogat razlikama klime, flore, faune, vodenih slivova, a takođe i razlikama starih kultura. Prirodni ambijenti, oplemenjeni i obogaćeni čovjekovom kreacijom, ulaze u sferu kulturno-historijske baštine. Doline bosanskohercegovačkih glavnih rijeka i njihovih pritoka i pritočica kriju estetske ljepote najvišeg reda. Bosnu i Hercegovinu karakterizira veliki broj spomenika izvanredno uklopljenih u prirodni ambijent što svjedoči o neprekidnoj spontanoj umjetnosti građenja u prirodi, da bi ova bila bogatija i ljepša i čovjeku bliža i razumljivija(20). Kulturni pejsaži se nalaze na raskršću imeđu prirode i kulture, opipljivog i neopipljivog naslijeđa, biološkog i kulturnog diverziteta; oni predstavljaju gusto satkanu mrežu veza koje sačinjavaju suštinu kulture i ljudskog identiteta. Kulturni pejsaži su u središtu zaštićenih područja unutar konteksta šireg ekosistema i one simboliziraju porast priznavanja svojstvenih veza među društvima i njihovim naslijeđem i između čovječanstva i njegovog prirodnog okruženja(21).

Jugozapadno od Sarajeva pruža se planina Bjelašnica. Jugozapadni dio Bjelašnice koji je ulazio u sastav kraljeve oblasti, odnosno župe Neretve, znatno je niži od sjeverozapadnog koji je pripadao župi Gradčac, također u Kraljevoj zemlji u XV vijeku. Iz tih razloga mogla su se formirati stalna naselja u jugozapadnom dijelu, dok su u sjeverozapadnom dijelu Bjelašnice postojali samo ljetni stanovi stočara.(22)  

Sa juga, jugozapada i jugoistoka, Bjelašnica je oštro ograničena, dok je sa sjeverozapada vezana preko Ivan-planine sa Bitovnjom. Bjelašnica je prirodna veza bosanskih sa hercegovačkim planinama. Glavni stočarski put kroz planine išao je pravcem istok-zapad i vezivao naselje Umoljane, Brda, Kramere i dr., preko Igmana sa Sarajevom, a na zapad sa Konjicem.(23)  

Većina sela u blizini planinskih pašnjaka Visočice, Bjelašnice, Bitovnje, Zec-planine, Boškovice, Prenja i Borašnice od davnina je živjela pretežno od stočarske proizvodnje, bilo da su se bile stalno naselile, bilo da su se bavile polunomadskim stočarenjem. Lociranje velikih nekropola sa stećcima direktno potvrđuje ovakvo zaključivanje(24).

Topografska ispitivanja pokazuju da na području Neretve riječ selo prvenstveno znači seosko imanje. Geografski raspored obradivih površina uslovljava razbijena naselja. Zemljište podesno za agrikulturu razbacano je u manjim kompleksima po strmim obroncima planina, isprekidanim dolinama rijeka i potoka, pa djelimično po visoravnima okolnih planina. Jednom ustaljen, tip naselja primijenjen je i tamo gdje bi ponekada bilo uslova za naselje zbijenog tipa (Lisičići, Ostrožac, Gorani, Kostajnica). Ovakav tip naselja, uostalom, potpuno odgovara ekstenzivnom karakteru naturalne privrede.(25)   

U mnogo slučajeva je nalaz lokaliteta sa kamenom uslovio izbor mjesta za osnivanje groblja pa su, u vezi s tim, nastali stećci od kamena različite vrste i kvaliteta. Najčešće je groblje zasnivano na zaravancima brežuljaka, odakle se lijepo vide okolni predjeli, sa naseljem. U više slučajeva su na istim mjestima ili odmah uz te lokalitete sa stećcima, nastala kršćanska groblja sa krstačama ili muslimanska sa nišanima.(26)   

Planinski masivi koji okružuju lokaciju Gorani su Bitovnje, Prenj, Vranica, Ivan- planina, Bjelašnica, Gunjača i Preslice. One čine dio Dinarskog planinskog sistema. Pored ovih planinskih masiva, ovo područje je ispresjecano dugim i oštrim grebenima koji predstavljaju produžetak planinskih masiva, tako da na ovom području nema ravničarskih predjela, izuzev uskih i dugih dolina uz rječice i potoke. Pojedini planinski vrhovi se izdižu iznad granice vegetacije, a veći dio površine nalazi se na optimalnoj visini za glavnu vrstu drveta - bukvu. U pogledu nagnutosti terena, može se reći da se cijela površina nalazi na strmom, a mjestimično vrlo strmom i vrletnom nagibu.

Rijeka Neretva teče kotlinom koju sa sjevera okružuju planine Bitovnja i Vranica, a sa južne strane planine Prenj i Čvrsnica. Ova rijeka čini glavni vodotok u ovom području, a njeni glavni pritoci sa desne strane su rijeka Neretvica i Kraljuščica. Selo Gorani je situirano sa zapadne strane rijeke Neretvice. Osim ovih glavnih vodotoka postoji još niz manjih potoka i potočića, te se može reći da ovo područje ne oskudijeva vodom.

Ovo područje se nalazi na planinskom terenu sa prosječnom nadmorskom visinom preko 700 m, te preovladava planinska klima. Po svom geografskom položaju, udaljenosti od Jadranskog mora i otvorenosti prema njemu, posebno dolinom Neretve, prisutna je i uticajna i submediteranska klima. To se posebno primijeti u nižim predjelima i dolinama rijeka kroz koje prodire do udaljenih dijelova područja i čini da temperatura vazduha bude viša za nekoliko stepeni od one koja vlada u višim predjelima. Iz tog razloga vegetacijski period tu počinje ranije, a završava kasnije. Srednja godišnja temperatura u Konjicu je 11,8°C, a u Ivansedlu 6,8 °C. U Konjicu je najtopliji mjesec juli, sa prosječnom temperaturom od 20,6°C; Ivan-sedlo 16,5°C; a najhladniji januar sa 0,3°C; Ivan-sedlo -3,9°C. U ovom području moguće su neočekivano visoke temperature usred zime, kao i mrazevi u vegetacionom periodu. Najveća količina padavina pada u jesen, zimu i proljeće i dovoljna je za razvoj vegetacije(27)    

Od značajnih vrsta flore, na ovom području su prisutne biljke: Hipercum perforatum, Valleriana officialis, Aspercila odorata, Sumbucus nigra, Sumbucus ebullus, Rubus idaeus, Rubus fructisosus, Juniperus comunis, Prunus spinosa, Crataegus monosina, Boletus falacs, Boletus adulis, Rhus cotinus, Achillea millefolium(28). Tokom obilaska lokacije uočene su sljedeće vrste drveća: bukva (Fagus sylvatica), hrast (Quercus sp.), javor gluhač (Acer pseudoplatanus), grab (Carpinus betulus). Na ovim prostorima su također prisutne sljedeće endemične vrste flore: Campanula hercegovina, Helleborus hercegovinus, Athamanta turbith, Bupleurum karglii, Micromeria thymifolia, Micromeria croatica, Satureja subspicata, Amphoricarpus autariatus, Molitkia petraea, Petteria ramentacea, Oreoharzogia pumilla, Silene retzdorffiana, Daucus carota L. subsp. major. (29)

Područje je bogato ihtiofaunom, posebno salmonidnim vrstama. U slivu Neretve su prisutne dvije endemične vrste, naime Neretvanska Mekousna pastrmka (Salmo obtusirostris oxyrhynchus) i Glavatica (Salmo marmoratus). (30)   

Područje nije opširno istraženo po pitanju faune, ali širi obuhvat uključuje sljedeće endemične vrste: Hypogastrura subtergilobata, Hypogastrura vernalis, Friesea cauchoisi, Neanura caeca, Neanura minuta, Neanura kuehnelti, Onychiurus bosnarius, Tullbergia macrochaeta, Lepidocyrus vexillosus, Sminthurus maglićii, Tomocerus terrestralis. (31)   

            Antropogeni karakter lokacije je očit iz spomenika koji potiču još iz srednjeg vijeka, ali i iz kontinuiteta življenja. Lokacija se u širem krugu koristi za ispašu stoke, te poljoprivredne djelatnosti.

‘Hladna pećina' se vodi pod katastarskim brojem 4056. u Katastru speleoloških objekata Bosne i Hercegovine(32). Hladna pećina se nalazi u stjenovitom odsjeku brda Hum, u ataru sela Gorani. Pećina je nastala u dobro oslonjenim krečnjacima srednjetrijaske starosti. Njen nastanak predisponiran je pukotinom pravca pružanja sjever-jug, uz tek neznatno korozivno djelovanje. Na oblik i veličinu pećine presudna je tektonika. Pećina se sastoji od samo jednog kanala jednostavnog oblika. Ukupna dužina je 50 m, a najveća širina kanala je do 70 cm. Visina kanala varira od oko 17 m na ulazu do 2 m na kraju pećine. U početku se kanal strmo uspinje (prva trećina pećine) da bi se u nastavku spustio i u zadnjem dijelu bio gotovo horizontalan. Na zidovima pećine nalaze se vrlo skromi sigasti ukrasi. Tlo pećine pokriveno je debelim naslagama sedimenata kojeg čine različite vrste pijeska i sitnog šljunka, kao i zemlja koja dolazi sa površine, budući da je debljina stropa vrlo mala. Na dva mjesta u pećinskom kanalu nalaze se veće stijene obrušene sa stropa.

Pećina je stanište jedne vrste pećinskog pauka (uočen veliki broj jedinki), Meta menardi. Registrovano je i nekoliko primjeraka leptira Triphosa dubitata, a tokom istraživanja viđena je i jedna stonoga, te nekoliko manjih pauka. Hladna pećina je i stanište jedne vrste šišmiša iz porodice potkovnjaka, Rhinolophus ferrumequinum ili Rhinolophus euryale. Po količini guana, čini se da je pećina stanište za neku koloniju šišmiša u ljetnom perodu.

U Hladnoj pećini se ne nalaze nikakvi tragovi kultura čovjeka.(33) Hladna pećina sačinjava dio ambijentalne cjeline sa nekropolama sa stećcima, te brdima Ilina i Hum i selom Gorani.

 

3. Dosadašnja zakonska zaštita

U Prostornom planu BiH do 2000. godine na području općine Konjic kao spomenik III kategorije uvršteno je 69 lokaliteta, nekropola sa stećcima (3018 stećaka) bez preciznije identifikacije.(34)   

U dopisu Zavoda za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta od 14. aprila 2009. godine, na području naselja Gorani evidentirana su sljedeća dobra:

-          Nekropola stećaka Velije – Glavičina u blizini džamije i muslimanskog groblja, Gorani, općina Konjic. Srednjovjekovna nekropola sa 17 stećaka;

-          Lokalitet Pavlovina nalazi se oko 400m južno od nekropole stećaka Velije;

-          Lokalitet Crkvina nalazi se oko 600m zapadno od nekropole stećaka Velije;

-          Nekropola stećaka Barevišće, Gorani, općina Konjic. Sačuvana 2 stećka;

-          Nekropola Šarčevina, Gorani, općina Konjic. Srednjovjekovna nekropola sa oko 150 stećaka;

-          Nekropola stećaka Trnovnik, Gorani, općina Konjic. Srednjovjekovna nekropola sa 10 stećaka;

-          Hum (Prizid), Gorani, općina Konjic. Prahistorijska gradina i tumuli;

-          Ilina, Gorani, općina Konjic. Prahistorijska gradina;

-          Gorani, Gorani, općina Konjic. Rimsko naselje površine cca 1 hektar.

Navedena dobra nisu bila upisana u Registar spomenika kulture Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine.

U dopisu Zavoda za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta od 28. maja 2009. godine, džamija u naselju Gorani nije bila evidentirana i upisana u Registar spomenika kulture Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine.

 

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

Istraživačke radove u smislu evidentiranja i prikupljanja podataka o stećcima vršili su Pavao Anđelić i Šefik Bešlagić te publicirali 1975. i 1971.

Konzervatorsko – restauratorski radovi nisu poduzimani.

 

5. Sadašnje stanje dobra

Uvidom na licu mjesta, dana 16. aprila 2009. godine i 10. juna. 2009. godine, ustanovljeno je sljedeće:

-          Postojanje neistražene pećine sa otežanim prilazom (staza sa većim usponom obrasla šibljem i drvećem);

-          Ostaci materijala na lokalitetu Gromilje, koji potvrđuju navode postojanja rimskog naselja;

-          Prostor na kojem se smatra da se nalazio dvor Ivaniša Pavlovića, tj. lokalitet Pavlovina, koji je obrastao travom i teško da se može identificirati gdje se nalazio dvor;

-          Nekropola sa 15 stećaka na lokalitetu Velije/Glavičina/Zaselje u blizini džamije i muslimanskog groblja, prostor na kojem se stećci nalaze je obradivo zemljište;

-          Nekropola sa 158 stećaka na lokalitetu Šarčevina, manji brežuljak obrastao šumom, svi stećci su djelimično ili u potpunosti utonuli i obrasli mahovinom i lišajevima;

-          Nekropola sa 13 utonulih stećaka u formi sanduka ili ploča, obraslih lišajevima, mahovinom i travom na lokalitetu Klokotje/Roganj brdo;

-          Nekropola sa 14 stećaka u formi sanduka na lokalitetu Trnovnik, spomenici su utonuli u zemlju i ugrađeni u kamenu ogradu sa obje strane starog puta, koji vodi za selo Bukovice;

-          Na stećcima se u većoj ili manjoj mjeri nalaze biljni organizmi (lišajevi i mahovina);

-          Lokaliteti Hum (Prizid), na kojem je smještena prahistorijska gradina i tumulus te brdo Ilina, na kojem je evidentiran lokalitet Crkvina u nedostatku vremena nisu tehnički obrađeni. Podaci za spomenute lokalitete navedeni su na osnovu prikupljene dokumentacije i literature. Sa udaljenosti od oko 500m izvršeno je fotografiranje navedena dva brda;

-          Objekat džamije, koji nije predmet zaštite, nalazi se u dobrom stanju i nema opasnosti, odnosno specifičnih rizika kojima bi bio izložen.

 

6. Specifični rizici

-          nepovoljni utjecaji atmosferilija,

-          samonikla vegetacija.

 

III - ZAKLJUČAK

Primjenjujući Kriterije za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom (“Službeni glasnik BiH”, br. 33/02 i 15/03), Komisija donosi odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:

A.         Vremensko određenje

B.         Historijska vrijednost

C.         Umjetnička i estetska vrijednost

i.          Kvalitet obrade,

ii.          Kvalitet materijala,

iii.         Proporcije,

v.          Vrijednost detalja.

D.         Čitljivost (dokumentarna, naučna, obrazovna vrijednost)

i.          Materijalno svjedočanstvo o manje poznatim historijskim periodima,

ii.          Svjedočanstvo o historijskim promjenama,

iv.         Svjedočanstvo o određenom tipu, stilu ili regionalnom maniru.

E.         Simbolička vrijednost

ii.          Sakralna vrijednost,

iii.         Tradicionalna vrijednost,

v.          Značaj za identitet grupe ljudi.

F.         Ambijentalna vrijednost

iii.         Objekat ili grupa objekata je dio cjeline ili područja

G.         Izvornost

i.          Oblik i dizajn,

ii.          Materijal i sadržaj,

iv.         Tradicija i tehnike,

v.          Položaj i smještaj u prostoru.

H.         Jedinstvenost i reprezentativnost

i.          Jedinstven ili rijedak primjerak određenog tipa ili stila.

I.          Cjelovitost (cjeline, područja, zbirke)

iii.         Zaokruženost (kompletnost).

 

Sastavni dio ove odluke su:

-          kopija katastarskog plana,

-          zemljišnoknjižni izvadak,

-          fotodokumentacija sa terena.

 

Korištena literatura

U toku vođenja postupka proglašenja dobra nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine, korištena je sljedeća literatura:

 

1943.    Rengjeo, Ivan, “Simbolike štapa na stećcima”, Hrvatski Planinar, Zagreb, 1943.     

 

1960.    Pašalić, Esad, Antička naselja i komunikacije u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1960.

 

1966.    Pašić, Šefik, “Gorani (Konjic)”, nedjeljni list Sloboda, br. 8. od 14 februara 1966. godine, Mostar, 1966.

 

1971.    Bešlagić, Šefik, Stećci, kataloško-topografski pregled, Sarajevo, 1971.

 

1975.    Anđelić, dr. Pavao, Historijski spomenici Konjica i okoline, I, Skupština općine, Konjic, 1975.

 

1980.    Grupa autora, Prostorni plan Bosne i Hercegovine, faza B – valorizacija, prirodne i kulturno-historijske vrijednosti, Institut za arhitekturu, urbanizam i prostorno planiranje Arhitektonskog fakultet u Sarajevu i Urbanistički zavod za Bosnu i Hercegovinu Sarajevo, Sarajevo, 1980, 51.

 

1981.    Grupa autora, Šumsko-privredna osnova za područje Krša S.O.Konjic, Sarajevo, 1981.

 

1982.    Anđelić, dr. Pavao, “Teritorijalnopolitička organizacija srednjovjekovne župe Neretve i njezino mjesto u širim političkim okvirima” u: Studije o teritorijalnopolitičkoj organizaciji srednjovjekovne Bosne, Sarajevo, 1982.

 

1982.    Šabanović, Hazim, Bosanski pašaluk – postanak i upravna podjela, Sarajevo, 1982.

 

1982     Grupa autora, RO Hidroelektrane na Neretvi; Jablanica-Istraživanja ekosistema na području srednjeg sliva Neretve (od Jablanice do Mostara), Biološki institut Univerziteta Sarajevo, Sarajevo, 1982.

 

1983.    Hasandedić, Hivzija, Hercegovački vakufi i vakifi (Poseban otisak iz Anala Gazi Husrev-begove biblioteke, knjiga IX-X), Sarajevo, 1983.

 

1983.    Perva, Bajro, “U sjenci goranske džamije”, Preporod br. 19. od 01. oktobra 1983. godine, Sarajevo, 1983.

 

1999.    Petrović, dr. fra Leon, Kršćani Bosanske crkve (»Kr´stiani cr´kve bos´nske«), Povijesna rasprava o problemu patarenstva ili bogumilstva u srednjovjekovnoj Bosni, drugo izdanje, Sarajevo i Mostar, 1999.

 

2002.    Škrijelj, Rifat, Populacije riba neretvanskih jezera, Sarajevo, 2002.

 

2004.    Brown, Jessica, Mitchell, Nora and Beresford, Michael (Eds.) (2004), The Protected Landscape Approach: Linking Nature, Culture and Community, IUCN, Gland, Switzerland and Cambridge, UK

 

2004.    Bešlagić, Šefik, Leksikon stećaka, Sarajevo, 2004.

 

2005.    Mušeta-Aščerić, Vesna, Sarajevo i njegova okolina u 15. stoljeću.

 

(1) Pašalić, Esad, Antička naselja i komunikacije u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1960, 67., 68.

(2) Sveti prorok Ilija se kod Slovena poštuje kao Gromovnik i hristijanizirana je varijanta politeističkih božanstava neba i groma (Zevs, Perun), crkve njemu posvećene često se nalaze na vrhovima bregova.

(3) Anđelić, dr. Pavao, Historijski spomenici Konjica i okoline, I, Skupština općine, Konjic, 1975, 47., 29.

(4) Anđelić, dr. Pavao, “Teritorijalnopolitička organizacija srednjovjekovne župe Neretve i njezino mjesto u širim političkim okvirima” u: Studije o teritorijalnopolitičkoj organizaciji srednjovjekovne Bosne, Sarajevo, 1982, 108-110.

(5) Anđelić, dr. Pavao, isto djelo, 110, 115-156.

(6) Anđelić, dr. Pavao, isto djelo, 91, 102, 107.

(7) U mjestu Seonici (prostor u selu Bukovice, a ne u današnjem selu Seonica), nalazio se gost Radin Seoničanin, starješina tamošnje bogomolje, ujedno i nećak gosta Radina Butkovića. Fra Leon Petrović je mišljenja da on nije bio u svojoj bogomolji 1466. godine, već da se sklonio pred dolaskom Osmanlija negdje na područje sinova hercega Stjepana. (Fra L. Petrović, 1999, str. 244).

(8) U srednjovjekovnoj bosanskoj crkvi gosti su bili najugledniji redovnici i u hijerarhiji bili su prvi iza »dida velikog«. Djed je vrhovni starješina »magister praelatus«, nastavnik i svršitelj svih članova, dok je gost starješina u jednoj bogomolji (locus, hiža). (Fra L. Petrović, 1999, str. 244, 245).

(9) Petrović, dr. fra Leon, Kršćani Bosanske crkve (»Kr´stiani cr´kve bos´nske«), Povijesna rasprava o problemu patarenstva ili bogumilstva u srednjovjekovnoj Bosni, drugo izdanje, Sarajevo i Mostar, 1999, 244, 245.

(10) Bešlagić, Šefik, Stećci, kataloško-topografski pregled, Sarajevo, 1971, 325.

(11) Opširnije o stećcima vidjeti u “Odluci Komisije o proglašenju Historijskog područja – Nekropola sa stećcima ‘Mramorje’ i starim nišanima u Lavšićima, općina Olovo, nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine”, broj: 02-02-228/07-9, od 5. novembra 2008.godine i na web adresi Komisije: www.aneks8komisija.com.ba

(12) Anđelić, dr. Pavao, Historijski spomenici Konjica i okoline, I, Skupština općine, Konjic, 1975, 172.

(13) Rengjeo, Ivan, “Simbolike štapa na stećcima”, Hrvatski Planinar, Zagreb, 1943, 61-68.

(14) Šabanović, Hazim, Bosanski pašaluk – postanak i upravna podjela, Sarajevo, 1982, 126, 127.

(15) Hasandedić, Hivzija, Hercegovački vakufi i vakifi (Poseban otisak iz Anala Gazi Husrev-begove biblioteke, knjiga IX-X), Sarajevo, 1983., 70.

(16) Perva, Bajro, “U sjenci goranske džamije”, Preporod br. 19. od 01. oktobra 1983. godine, Sarajevo, 1983, 4., 5.

(17) Pašić, Šefik, “Gorani (Konjic)”, nedjeljni list Sloboda, br. 8. od 14 februara 1966. godine, Mostar, 1966.

(18) Anđelić, dr. Pavao, Historijski spomenici Konjica i okoline, I, Skupština općine, Konjic, 1975, 205. Bešlagić, Šefik, Stećci, kataloško-topografski pregled, Sarajevo, 1971, 325.

(19) Sve dimenzije date u tekstu na objektu su izmjerene u junu 2009. godine od strane saradnika u Komisiji, nakon čega su izrađeni nacrti džamije u Goranima.

(20) Grupa autora, Prostorni plan Bosne i Hercegovine, faza B – valorizacija, prirodne i kulturno-historijske vrijednosti, Institut za arhitekturu, urbanizam i prostorno planiranje Arhitektonskog fakultet u Sarajevu i Urbanistički zavod za Bosnu i Hercegovinu Sarajevo, Sarajevo 1980, 51.

(21) Brown, Jessica, Mitchell, Nora and Beresford, Michael (Eds.) (2004), The Protected Landscape Approach: Linking Nature, Culture and Community, IUCN, Gland, Switzerland and Cambridge, UK, 37.

(22) Mušeta-Aščerić, Vesna, Sarajevo i njegova okolina u 15. stoljeću, 30.

(23) Mušeta-Aščerić, Vesna, isto djelo, 90-91.

(24) Anđelić, dr. Pavao, Historijski spomenici Konjica i okoline, I, Skupština općine, Konjic, 1975, 290.

(25) Anđelić, dr. Pavao, Isto djelo, 292-293.

(26) Bešlagić, Šefik, Leksikon stećaka, Sarajevo, 2004, 179-180.

(27) Grupa autora, Šumsko-privredna osnova za područje Krša S.O.Konjic, Sarajevo, 1981, 3-5.

(28) Grupa autora, isto djelo, 48.

(29) Grupa autora, isto djelo, II/36-42.

(30) Škrijelj, Rifat, Populacije riba neretvanskih jezera, Sarajevo, 2002, 36-38.

(31) Grupa autora, RO Hidroelektrane na Neretvi, Jablanica-Istraživanja ekosistema na području srednjeg sliva Neretve (od Jablanice do Mostara), Biološki institut Univerziteta Sarajevo,  Sarajevo, 1982, II/53-87.

(32) Ed. S.D., 'Speleo dodo,' Sarajevo, 2006.

(33) Elaborat Hladna pećina, Jasminko Mulaomerović, Speleološko društvo 'Speleo Dodo', Sarajevo, 2009, sastavni dio dokumentacije ove odluke.

(34) Grupa autora, Prostorni plan Bosne i Hercegovine, faza B – valorizacija, prirodne i kulturno-historijske vrijednosti, Institut za arhitekturu, urbanizam i prostorno planiranje Arhitektonskog fakultet u Sarajevu i Urbanistički zavod za Bosnu i Hercegovinu Sarajevo, Sarajevo 1980, 52.

 



Plan nekropole sa stećcima - lokalitet VelijeNekropola sa stećcima na lokalitetu VelijeNekropola sa stećcima na lokalitetu VelijeNekropola sa stećcima na lokalitetu Velije
Nekropola sa stećcima na lokalitetu VelijeNekropola na lokalitetu Velije - Stećak br. 1 i 2Nekropola na lokalitetu Velije - Stećak br. 1 i 2 1975. godineNekropola na lokalitetu Velije - Ukras na stećku br. 1
Nekropola na lokalitetu Velije - Stećak br. 3Nekropola na lokalitetu Velije - Stećci br. 11, 12, 13 i 14Plan nekropole sa stećcima na lokalitetu ŠarčevinaNekropola sa stećcima na lokalitetu Šarčevina
Nekropola sa stećcima na lokalitetu ŠarčevinaNekropola sa stećcima na lokalitetu ŠarčevinaPlan nekropole sa stećcima na lokalitetu Trnovnik  Nekropola sa stećcima na lokalitetu Trnovnik
Nekropola sa stećcima na lokalitetu TrnovnikUlaz u Hladnu pećinuLokalitet Gromilje – Ostaci rimskog naselja  Lokalitet Gromilje – Ostaci rimskog naselja
Lokalitet Pavlovina – Ostaci srednjovjekovnog dvorca  Muslimansko grobljeMuslimansko grobljeDžamija u selu Gorani
Džamija u selu Gorani, unutrašnjostHarem džamije  


ENGLISH 
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika © 2003. Razvoj i dizajn: