početna stranica    
 
Odluke o proglašenju dobara nacionalnim spomenicima

ODLUKU
o izmjeni odluka o proglašenju nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine donesenih zaključno sa 50. sjednicom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika


Privremena lista nacionalnih spomenika

Privremena lista nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine
KOMPLETNA


O privremenoj listi

Odluka o brisanju spomenika sa Privremene liste

Lista peticija za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima

Odluke o odbijanju prijedloga za proglašenje nacionalnim spomenikom

Ugroženi spomenici

Odluke donesene na posljednjoj sjednici

Online peticije

Pokretno

Nepokretno

MANAGEMENT PLAN
Nomination of the Properties for Inscription on the World Heritage List
Mehmed pasha Sokolovic Bridge in Višegrad
Bosnia and Herzegovina


Hram svetog proroka Ilije sa pokretnom imovinom u Puračiću, historijska građevina

galerija nazad

Status spomenika -> Nacionalni spomenik

           Objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 55/09.


Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovi člana V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 12. do 18. maja 2009. godine, donijela je

 

O D L U K U

 

I

 

Historijska građevina – Hram svetog proroka Ilije sa pokretnom imovinom u Puračiću, općina Lukavac, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Pokretnu imovinu iz stava 1. ove tačke sačinjavaju: ikonostas sa 14 ikona na platnu, crkveni tron sa kompozicijom sv. Save, arhiepiskopa srpskog i ikona Ilijinog uzlaska na nebo u ognjenim kolima, te drveni krst.

Nacionalni spomenik se nalazi na  k.č. 862 (novi premjer), što odgovara k.č. 3/2 i 4/2 (stari premjer), posjedovni list broj 797, z.k. uložak broj 565, k.o. Puračić, općina Lukavac, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik primjenjuju se mjere zaštite utvrđene Zakonom o provedbi odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika, uspostavljene u skladu sa Aneksom 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH”, br. 2/02, 27/02, 6/04 i 51/07).   

 

II

 

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije)  dužna je osigurati pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika. 

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

 

III

 

S ciljem trajne zaštite nacionalnog spomenika, na prostoru definiranom u tački I stav 3. ove odluke, utvrđuju se sljedeće mjere zaštite:

-          dopušteni su konzervatorsko-restauratorski radovi, radovi na sanaciji uključujući i radove koji imaju za cilj prezentaciju nacionalnog spomenika,  te radovi i izmjene koji će osigurati da crkva ostane prikladna za modernu upotrebu u vjerske svrhe, a koje nemaju štetan utjecaj na njen historijski karakter. Za sve navedene radove potrebno je pribaviti odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje i uz stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine;

-          neophodna je statička ekspertiza i konstruktivna sanacija vanjskih zidova crkve (sjeverni i južni podužni zidovi);

-          potrebna je opravka pokrova dvovodnog krova na južnom dijelu crkve u cilju sprečavanja prodora atmosferske vlage u unutrašnjost.

            Na parcelama koje graniče sa parcelom na kojoj se nalazi nacionalni spomenik (k.č. 857, 859, 860, 861, 863 i 864 po novom premjeru) dopuštena je gradnja objekata maksimalne visine P+1, odnosno 6,50 m do početka krovišta, i maksimalnog gabarita 10x10 m, to jest izgradnja objekata koji svojim karakterom, dimenzijama, izgledom ili na neki drugi način ne ugrožavaju nacionalni spomenik.

Utvrđuju se sljedeće mjere zaštite za pokretnu imovinu iz tačke I stav 2. ove odluke (u daljnjem tekstu: pokretno naslijeđe):

-          Vlada Federacije osigurat će odgovarajuće fizičke i tehničke uvjete za čuvanje pokretnog naslijeđa;

-          izlaganje i ostali vidovi prezentacije pokretnog naslijeđa na području Bosne i Hercegovine vršit će se na osnovi uvjeta koje utvrdi federalno ministarstvo  nadležno za kulturu;

-          nadzor nad provođenjem mjera zaštite pokretnog naslijeđa vrši federalno ministarstvo nadležno za kulturu.

 

IV

 

Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski akti koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.

 

V

 

Svako, a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe, suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.

 

VI

 

Iznošenje pokretnog naslijeđa iz Bosne i Hercegovine nije dopušteno.

Izuzetno od odredbe stava 1. ovog člana, dopušteno je privremeno iznošenje pokretnog naslijeđa iz Bosne i Hercegovine radi prezentacije ili konzervacije, ukoliko se utvrdi da konzervatorske radove nije moguće izvršiti u Bosni i Hercegovini.

Odobrenje za privremeno iznošenje pokretnog naslijeđa iz Bosne i Hercegovine u smislu prethodnog stava daje Komisija, ukoliko bude nesumnjivo utvrđeno da to neće ni na koji način ugroziti pokretno naslijeđe.

Komisija u svom odobrenju za privremeno iznošenje pokretnog naslijeđa utvrđuje sve uvjete pod kojima se to iznošenje može izvesti, rok za povrat u Bosnu i Hercegovinu, kao i zaduženja pojedinih organa i institucija za osiguranje tih uvjeta, te o tome obavještava Vladu Federacije, nadležnu službu sigurnosti, carinsku službu Bosne i Hercegovine i javnost.

 

VII

 

             Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, federalnom ministarstvu nadležnom za prostorno uređenje, federalnom ministarstvu nadležnom za kulturu, nadležnoj službi zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine i općinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra, radi provođenja mjera utvrđenih u tač.  II - VI ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

 

VIII

 

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim licima u prostorijama i na web stranici Komisije  (http://www.aneks8komisija.com.ba).

 

IX

           

Prema članu V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.

 

X

 

Ova odluka stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u «Službenom glasniku BiH».

 

Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović i Ljiljana Ševo.

 

Broj: 02-2-40/2009-32

13. maja 2009. godine

Sarajevo

 

Predsjedavajuća Komisije

Amra Hadžimuhamedović

 

O b r a z l o ž e n j e

 

I – UVOD

Na osnovu člana 2. stava 1. Zakona o provedbi odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini («Službene novine Federacije BiH», br. 2/02, 27/02 i 6/04), «nacionalni spomenik» je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom, u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.

Srpska pravoslavna općina puračićka sa sjedištem u Tuzli podnijela je, dana 03.03.2008. godine, Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika prijedlog za proglašenje „Hrama svetog proroka Ilije“ u Puračiću nacionalnim spomenikom BiH.

Na osnovu prijedloga, Komisija je pokrenula postupak za donošenje odluke o proglašenju predmetnog dobra nacionalnim spomenikom, u skladu sa članom V Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i odredbama Poslovnika o radu Komisije.

Izjava o značaju dobra Hram svetog proroka Ilije predstavlja jedinu sačuvanu pravoslavnu bogomolju u Puračiću, koji je od austrougarskog perioda  do 1945. godine, predstavljao jednu od najvećih i privredno najrazvijenijih opština u Tuzlanskom srezu. Hram svetog proroka Ilije izgrađen je 1885. godine umjesto pravoslavne crkve od drveta koja je prethodno izgrađena u Puračiću na drugoj lokaciji 1881. godine.

Iako je ova crkva u arhitektonskom smislu skromna i sastoji se od jednog jednostavnog broda i zvonika građenog od sitne pečene opeke, ona ima znatnu ambijentalnu vrijednost i od velikog je povijesnog i tradicionalnog značaja za identitet grada gdje je srpska čaršija već bila uspostavljena u osmanskom periodu. Crkva sv. Ilije u Puračiću zadržala je svoj izvorni oblik, osim drvenog zvonika koji je uništen 1929. godine i zamijenjen zvonikom izgrađenim od izdržljivijih materijala. Crkva je također zadržala skoro cjelokupnu unutrašnju dekoraciju, uključujući ikonostas koji sadrži ikona na platnu iz ranog 20. vijeka od znatnog interesa, te druga obilježja.

 

II – PRETHODNI POSTUPAK

U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju, izvršen je uvid u:

-          podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući opis i fotografije,

-          dokumentaciju o lokaciji imovine,

-          dokumentaciju o sadašnjem vlasniku i korisniku dobra,

-          historijsku, arhitektonsku i drugu dokumentarnu građu o dobru, koja je data u popisu korištenja dokumentacije u sklopu ove odluke.

Na osnovu uvida u  prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:

 

1. Podaci o dobru

Lokacija

Hram svetog proroka Ilije nalazi se u selu Puračić koje pripada opštini Lukavac. Građevina se nalazi istočno u odnosu na ulicu Nikole Stjepanovića, na koju se, južno u odnosu na historijsku građevinu, nadovezuje prilazni puteljak prema porti Hrama. Južno od porte se nalazi parohijska kuća, sjeverno ugostiteljski objekat, a zapadno napušteni stambeni objekat.

Nacionalni spomenik se nalazi na  k.č. 862 (novi premjer), k.č. 3/2 i 4/2 (stari premjer), p.l. br. 797, z.k. uložak broj 565, k.o. Puračić, općina Lukavac, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Historijski podaci

Mjesto Puračić je tokom prve polovine XIX vijeka, dakle još za vrijeme osmanskog perioda, bilo sjedište opštine, i kao takvo je imalo sopstvenu pijacu i pazarni dan(1). Takvo stanje se održalo i tokom austrougarskog perioda, a i kasnije, pa je ovo mjesto imalo važnu privrednu i administrativnu funkciju sve do kraja II svjetskog rata, odnosno do 1945. godine(2).

Tridesetih godina XX vijeka značaj ove općine je dodatno uvećan. Pored starog područja (Puračić, Devetak, Modrac, Prokosovići, Bikodže, Turija, Mosorovac, Jaruške i Treštenica) ovoj općini su priključena i druga područja: cjelokupna banovićka općina i veći dio poljičke općine. Na taj način se teritorija općine protezala od rijeke Spreče do rijeke Krivaje, uključujući i selo Gosovicu, koje se nalazi sa lijeve strane rijeke Krivaje. Puračić je u tom periodu predstavljao jednu od najvećih i privredno najrazvijenijih općina u Tuzlanskom srezu(3).

U Staroj puračićkoj Čaršiji, tokom osmanskog perioda formirana je „srpska čaršija“(4) ili „srpska varoš“ koja je brojala desetak kuća. To su bile kuće Josifa Popovića, Jove Babunovića, Nikice Babunovića, Jeste i Jove Lukića, Milana Petrovića, Markovića i drugih(5).

U blizini kuće Jove Babunovića 1881. godine, sagrađena je prva drvena pravoslavna crkva u Puračiću(6). Ova mala crkva je osvještana 20. jula iste godine od strane njegovog Visokopreosveštenstva zvorničko-tuzlanskog mitropolita Dionisija i tog dana je osnovana crkvena općina(7).

Prethodno je građanin Puračića Vaskrsije Božić darovao zemlju i drvenu zgradu od koje je napravljen Hram sv. proroka Ilije, koji je na ovom mjestu služio sve do 1896. godine(8). Nakon što je sagrađena crkva, 1885. godine osnovana je i škola, a prvi crkveno-školski odbornici su bili Blagoje Despotović (predsjednik), Stevan Vasilijević (učitelj i prvi purački paroh), Timotija Stokanović i Savo Babunović(9).

Drvena crkva je bila izgrađena od trošne drvene građe i bila je u lošem konstruktivnom stanju. Enterijer je bio vrlo skromno uređen i nije bilo ornamenata, sveštenih odijela ni crkvenih knjiga(10).

Zbog takvog stanja, mitropolit Nikolaj Mandić je uputio 17. decembra 1894. godine poziv nadležnom parohu u Puračiću, Stevanu Vasilijeviću, da sa tri ugledna parohijanina posjeti kancelariju mitropolita, radi razmatranja projekta za podizanje nove crkve u Puračiću(11). Naredne, 1895. godine se započelo sa gradnjom nove crkve na pristupačnijem ravničarskom dijelu Puračića, ispod Čaršije prema rijeci Spreči(12).

Hram sv. proroka Ilije u Puračiću izgrađen je od strane poduzetnika Dimitrija Starčevića i majstora Gavre Gajića(13). Hram je osvećen 14. oktobra 1903. godine od strane mitropolita Nikolaja(14).

Stara i oronula drvena crkva je potom porušena 1909. godine i na mjestu gdje je bio oltar podignut je spomenik(15). Istovremeno su rađeni i manji građevinski radovi na novosagrađenoj crkvi Sv. proroka Ilije(16). 

Krajem I svjetskog rata, austrougarske vlasti su skinule crkveno zvono, u cilju pretapanja i pravljenja topovskih cijevi i drugog ratnog materijala. Novo zvono je nabavljeno tek 1924. godine i bilo je privremeno postavljeno na drvenom zvoniku u neposrednoj blizini crkve, a prenijeto je na novosagrađeni zvonik 1929. godine(17).

Prvobitno je u sklopu historijske građevine bio izgrađen znatno manji zvonik, koji je bio u neskladu sa kompozicijom crkve. Umjesto ovog zvonika, 1929. godine sagrađen je sadašnji zvonik(18).

Nema posebnih podataka o oštećenjima objekta tokom II svjetskog rata. Tokom druge polovine XX vijeka nisu vršeni značajniji radovi čiji bi rezultat bio izmjena oblika historijske građevine. Tokom zadnjeg rata u BiH (period 1992-95) objekat je u manjoj mjeri oštećen ratnim dejstvima, ali i oskrnavljen neprimjerenim natpisima na fasadama crkve.

Godine 2006. izvršeni su manji građevinski i drugi radovi kojima je glavni cilj bila opravka oštećenog zvonika. Nakon toga, Hram svetog proroka Ilije se ponovo nalazi u upotrebi.

             

2. Opis dobra

Hram svetog proroka Ilije u Puračiću, općina Lukavac, pripada tipu jednobrodnih crkava sa zvonikom, zidanih sitnom ciglom - opekom.

Historijska građevina ima pravougaonu osnovu dimenzija 18,80 m x 11,70 m. U osovini crkve, koja je orijentirana u pravcu istok - zapad, sa zapadne strane, nalazi se zvonik dimenzija 3,40 m x 4,10 m. U istoj osovini sa istočne strane nalazi se apsida poluprečnika od 3,50 m, tako da ukupne dimenzije crkve, računajući zvonik i apsidu iznosi 25,70 m x 11,70 m.

Visina objekta do sljemena dvovodnog krova iznosi 12,20 m. Visina hrama do strehe krova iznosi 10.50 m, a visina tjemena zvonika iznosi 18,50 m.

Ulaz u Hram je na zapadnoj strani zvonika, gdje se nalazi dvokrilni lučno završeni portal sa nadsvjetlom dimenzija 1,86 m x 2,85 m. Iznad se nalazi polukružno nadsvjetlo poluprečnika od 93 cm. Predulazni dio, u prizemnom dijelu zvonika je dimenzija 2,60 m x 2,50 m. Predulazni prostor je povezan sa unutrašnjim prostorom Hrama dvokrilnim portalom čiji oblik i dimenzije odgovaraju ulaznom portalu, s tim što je gornji dio ovog portala ostakljen. 

Unutrašnji prostor Hrama je pravougaonog oblika, ukupnih dimenzija 17,20 m x 10,10 m. Sastoji se od priprate, naosa i oltarskog prostora. Iznad priprate nalazi se galerija čiji je nivo poda izdignut za 4,19 m u odnosu na pod priprate.

Priprata je pravougaonog oblika, dimenzija 3,25 m x 10,10 m. Svijetla visina priprate, do galerijske stropne ploče iznosi 3,93 m. Na istočnoj strani priprate nalazi se  6 kvadratnih lučno povezanih stubova dimenzija 37 cm x 37 cm, na koje se oslanja galerija iznad. Udaljenost između 2 centralna stuba, u odnosu na osovinu postavljenu u smjeru istok – zapad, iznosi 2,13 m. Razmak između ostalih bočnih stubova iznosi 95,5 cm(19).  Krajnji sjeverni i južni prolazi su od ostatka priprate odvojeni tankim pregradnim zidom debljine 12 cm. U ovim prostorima dimenzija 3,25 m x 1,20 m, na krajnjoj sjeverozapadnoj, odnosno jugozapadnoj strani se nalazi po jedno metalno zavojito stepenište prečnika od 1,20 m, kojim je priprata povezana sa galerijom.

Galerijski prostor ili kor zauzima prostor iznad priprate. Tlocrtno gledano, kor je pravougaonog oblika, dimenzija 3,45 m x 10,10 m. U centralnom dijelu kora, prema istoku, odnosno prema naosu se nalazi elipsasti istak ukupnih dimenzija od 2,30 m x 1,10 m. Galerija je završena ogradom čija visina iznosi 1,05 m(20). 20 cm zapadno od ograde, a na udaljenosti od po 220 cm od bočnih zidova, nalazi se po jedan stub(21) dimenzija 37 cm x 37 cm, visine od 5,50 m, koji se proteže do krovne konstrukcije.

Sa bočnih strana galerije se nalaze lučno završeni prozorski otvori ukupnih dimenzija 1,35 m x 3,70 m, s tim što se parapet ovih prozora nalazi za 40 cm niže u odnosu na plohu galerije, tako da manjim dijelom osvjetljavaju i prostor priprate koji se nalazi ispod.

Na zapadnoj strani galerije se nalaze dvokrilna vrata dimenzija 1,10 m x 2,20 m, kojim je kor povezan sa zvonikom. Unutrašnje dimenzije prostora zvonika iznose 2,60 m x 2,50 m, i ovaj prostor se nalazi na visinskoj koti od + 0,20 m u odnosu na visinsku kotu galerije. Sa zapadne, sjeverne i južne strane zvonika nalaze se po dva uska lučno završena prozora ukupnih dimenzija 45 cm x 260 cm(22). U centralnom dijelu drvenog stropa se nalazi drveni poklopac dimenzija 90 cm x 90 cm, preko kojeg je moguć pristup crkvenim zvonima. U gornjoj zoni zvonika, pokrivenom lukovičastom kupolom, nalazi se 8 otvora dimenzija 70 cm x 200 cm.

Na pripratu se nadovezuje naos pravougaonog oblika, ukupnih  dimenzija  10,95 m x 10,10 m. Zapadni dio naosa dimenzija 2,65 m x 10,10 m, se nalazi u istom nivou kao i priprata. Ostatak naosa dimenzija 8,30 m x 10,10 m se nalazi na visinskoj koti od -0,17 m u odnosu na pripratu, ali i na oltar na istoku. Na južnom zidu naosa, u centralnom dijelu hrama, nalazi se portal sa dvokrilnim lučno završenim vratima dimenzija 155 cm x 260 cm, kojim je naos povezan sa južnim dijelom porte. U osovini ovog portala, iznad se nalazi prozorski otvor dimenzija 135 cm x 370 cm, a njegov parapet iznosi 3,80 m u odnosu na pod naosa. Isti takav prozorski otvor se nalazi i na istočnoj strani južnog zida, a dva identična prozora su postavljena simetrično na suprotnoj sjevernoj strani hrama.

Istočno od naosa se nalazi izdignuti prostor oltara dimenzija 3,00 m x 10,10 m, na koji se nadovezuje polukružni apsidalni produžetak širine od 5,40 m. U centralnom dijelu oltara, prema naosu na zapadu izveden je polukružni dvostepenasti amvon poluprečnika od 90 cm. Drugi nivo amvona je kružan, a njegov poluprečnik iznosi 50 cm.

Pravougaoni dio hrama je zasvođen polukružnim svodom čije se tjeme nalazi na visini od 10,55 m u odnosu na pod naosa. Ovaj svod je u potpunosti pokriven drvenom lamperijom po uzoru na parapetni zid galerije.

Apsida je odvojena od pravougaonog prostora Hrama ikonostasom dimenzija 5,60 m x 4,00 m. U polukružnom zidu apside nalaze se tri istovjetne niše dimenzija 76 cm x 100 cm i dubine od 30 cm,  sa parapetom na visini od 90 cm. Na sjeveroistočnoj strani se nalazi proskomidija, sa jugoistočne strane se nalazi đakonikon, a u osovini hrama se nalazi gornje mjesto. U osovini niša iznad nalaze se tri polukružno završena prozorska otvora dimenzija 90 cm x 350 cm sa parapetom od 310 cm u odnosu na pod apside.

Polukružni prostor apside je pokriven oslikanim ravnim stropom na visini od 8,00 m u odnosu na pod oltara.

U pogledu materijalizacije, konstrukcija historijske građevine je izvedena u sitnoj opeci, a fasade su završene slojem bojenog maltera. Na bočne masivne vanjske zidove oslonjena je drvena konstrukcija dvovodnog krova.

Pokrov dvovodnog krova, kao i pokrov zvonika i apside izvedeni su od bakarnog lima. Vanjski portali su drveni, a prozorski okviri su metalni sa ispunom od bojenog stakla.

Popločanje predulaza, priprate, naosa i oltara je izvedeno od kamenih ploča, a galerija je završena slojem zaribanog betona. Svod hrama je presvučen drvenom oblogom.

Debljina perimetralnih zidova Hrama iznosi 80 cm. Svijetla visina Hrama, u odnosu na pod naosa iznosi 10,55 m. Svijetla visina priprate iznosi 3,90 m, a iste visine je i svijetla visina predulaza na zapadu. Svijetla visina galerije, do tjemena  iznosi 6,22 m, a debljina galerijske ploče iznosi 26 cm.

Zapadna fasada Hrama predstavlja ulaznu fasadu gdje se nalazi lučno završeni drveni portal dimenzija 1,86 m x 2,85 m. Iznad, u srednjoj zoni zvonika se nalazi izdužena lučno završena niša, uvučena za 20 cm u odnosu na ravan fasade zvonika, dimenzija 1,80 m x 8,20 m. Unutar ove niše se nalaze dva lučno završena prozora dimenzija 45 cm x 260 cm. Iznad, na istoj plohi se nalazi kružni otvor prečnika 120 cm. Na završnom dijelu zvonika vidljivi su lučno završeni otvori dimenzija 70 cm x 200 cm, a zvonik je pokriven lukovičastom kupolom na koju je postavljen metalni krst, čija visina, računajući i postolje iznosi 180 cm. U pozadini se nalazi zabatni zid dvovodnog krova čija visina sljemena iznosi 12,20 m,

Na južnoj fasadi se nalaze tri lučno završena prozorska otvora dimenzija 135 cm x 370 cm, na visini od 4,00 m u odnosu na kotu terena. U osovini centralnog prozora ispod se nalazi lučno završeni  portal sa dvokrilnim vratima dimenzija 155 cm x 260 cm. Osnovna fasadna ploha je blago profilisana. Između prozorskih otvora se nalaze vertikalne trake (lezene) izvedene u malteru iste boje širine od 120 cm. Oko svakog prozora se nalaze po dvije lučne profilisane trake koje prate oblik prozora širine od 80 cm i 90 cm. Na istočnoj strani se nalazi polukružni istak apside, na kojem se nalazi lučno završeni prozorski otvor dimenzija 90 cm x 350 cm. Sokl kompletne fasade je izveden od kamene obloge visine 90 cm.

U donjoj zoni zvonika, na zapadnoj strani južne fasade se nalazi plitka lučno završena niša dimenzija 1,86 m x 2,85 m. Srednja i završna zona zvonika južne fasade je istovjetna sa analognim zonama zvonika na zapadnoj fasadi.

Sjeverna fasada je istovjetna sa južnom fasadom, s jedinom razlikom što se u centralnom dijelu ne nalazi portal sa dvokrilnim vratima.

Istočnu fasadu historijske građevine predstavlja zabatni zid dvovodnog krova čija visina sljemena iznosi 12,20 m, na koji se nadovezuje polukružna apsida visine 8,30 m do strehe. Na apsidi se nalaze tri lučno završena prozorska otvora dimenzija 90 cm x 350 cm sa parapetom od 330 cm u odnosu na kotu terena.

Kompletna zona porte oko Hrama uokvirena je ogradom visokom oko 150 cm, koja se sastoji od betonskih stubova dimenzija 40 cm x 40 cm, između kojih se nalazi metalna konstrukcija. Porta predstavlja jedinstvenu travnatu površinu, na čijoj se zapadnoj strani nalaze improvizovani drveni stol i klupe za sjedenje.

Opis pokretnih dobara

Crkva sv. Ilije u Puračiću posjeduje  crkveni inventar koga čine ikonostas, drveni tron na čijem je naslonu umetnuta kompozicija s prikazom sv. Save, arhiepiskopa srpskog, ikona Ilijinog uzlaska na nebo u ognjenim kolima i drveni krst.

Na zidovima lijevo i desno od ikonostasa oslikani su dvostruki krstovi formirani od vitica,  ispod čijih krakova nalazimo podatke o slikanoj dekoraciji. Prema podatku s desne strane, slikana dekoracija izvedena je u spomen 600 godina od Kosovske bitke tj. 1989 godine. U krakovima prvog krsta ispisane su godine (1389/1989) a u drugom СТИ/ЦАР/ЛАЗ/APЬ. Lijevo od ikonostasa u istom dvostrukom vitičastom krstu ćiriličnim pismom ispisan je sljedeći tekst: IC/XC/HI/KA (iznad) i ПРЕС/ВЕТА/БОГОРО/ДИЦА (ispod). U apsidalnoj konhi oslikan je silazak Duha Svetoga u vidu golubice raširenih krila, prikazane unutar žutog snopa sunčevih zraka. Natpisi događaja i imena svetitelja ispisani su ćiriličnim pismom na crkvenoslovenskom jeziku, dok u dnu pojedinih kompozicija nalazimo natpise o darovateljima ikona ispisane ćiriličnim pismom.

Oltarski prostor s časnom trpezom odijeljen je od naosa velikim ikonostasom načinjenim od drveta sa slikama koje su rađene uljem na platnu. Ukupne dimenzije ikonostasa iznose 5,60 x 4 m. U vertikalnom iščitavanju, ikonostas je podijeljen na tri cjeline. Središnji dio nešto je viši u odnosu na druga dva. Sa druge strane, horizontalno iščitavanje cjelina ikonostasa omogućava sagledavanje jedinstvenog ikonografskog obrasca karakterističnog za Istočnu crkvu.

Carske dveri, Blagovjesti, 1906, ulje na platnu, 93 x 29,5 cm (s okvirom 99 x 36 cm). Puračić, Crkva sv. proroka Ilije.

Na carskim dverima oslikana je jedna od najvažnijih tema hrišćanske ikonografije – Blagovijesti koje predstavljaju jedan događaj iz Bogorodičina života, ali ujedno i prvi iz Hristova. Na lijevom krilu dveri prikazan je arhanđeo  Gavrilo kako se spušta u oblaku. Obučen je u bijelu tuniku, koja podsjeća na antičke toge. Također, viskoko uzdignutom desnicom i kažiprstom on Bogorodici naviješta rođenje (gesta antičkih govornika) a u lijevoj drži grančicu ljiljana – simbol Bogorodičine čistote i bezgrešnoga začeća. Mladoliko lice, koje je usmjereno prema Bogorodici, ukrašava aureola boje zlata čiji je rub naglašen crvenom bojom. Iznad glave lebdi mu golubica, simbol Svetoga Duha ispod koje se nalazi crkvenoslavenski natpis: ARH. GAVRIG Sasvim u dnu kompozicije nalazi se ćirilični natpis sa imenom darovatelja i datacijom: PRILOG/TIMOTIJA STANKOVIĆA CRK. ODBOR/NIKA 1906.

Na desnom krilu carskih dveri, u prednjem planu kompozicije oslikana je Bogorodica ispred drvene katedre. Posljednji plan kompozicije naglašen je samo masivnim zastorom koji se u teškim naborima spušta sa desne strane. Dugački plavi plašt elegantno pada preko ružičaste Bogorodičine haljine. U času kada joj se ukazuje arhanđeo Gavrilo, Bogorodica u lijevoj ruci drži otvorenu knjigu, a desnu je prislonila na grudi. Ovakav ikonografski koncept koji prikazuje Bogorodicu s otvorenom knjigom razvio se na temelju apokrifne literature i srednjevjekovnih komentara(23), a u likovnim umjetnostima je prisutan od XIII. vijeka. Natpis je ispisan iznad aureole.

Iznad Carskih dveri, u samostalnoj kompoziciji okrugloga formata oslikana je Posljednja večera. Ova epizoda prikazuje se uglavnom u kućnom ambijentu, ovdje mračnom, koga osvjetljava jedino Isusova aureola. Dvanaestorica apostola i Hristos, okupili su se oko okrugloga stola u času jevrejske obredne pashalne večere. U trenutku koji prethodi pričešću apostola na kompoziciji primjećujemo dva elementa euharistije: hljeb koji se nalazi na sredini stola koji će apostoli jesti jer je to tijelo Isusovo i čaša koja se nalazi u Isusovim rukama iz koje će apostoli piti jer je to „krv Isusova, krv Saveza, koja se prolijeva za sve za oproštenje grijeha“. Pogledi apostola i Isusa usmjereni su prema gore. Umjetnik je postigao potpunu karakteritzaciju likova izostavljajući prikaz aureola na glavama dvanaestorice apostola. Iako prisutan na kompoziciji, lik Jude potpuno je zanemaren. Za razliku od ostalih apostola Juda je u potpunosti okrenut leđima od gledatelja, te ne vidimo njegovo lice. Na ovaj način, umjetnik je sasvim diskretno, ali veoma snažno ukazao na kasniju Judinu izdaju. Pri dnu kompozicije ispisan je ćirilični natpis: ZA ZDRAVLJE SVOJE PORODICE, PRILO/ŽI INŽ BOGOLJUB JANKOVIĆ, IZ/LUKAVCA, PRETSJEDNIK CRK/VENE OPŠTINE 1936 G. 

Na sjevernim i južnim dverima poznatim i kao đakonska ili anđeoska vrata nalaze se prikazi sv. Mihaila arhanđela i sv. Stefana arhiđakona. Njihov položaj izmijenjen je u odnosu na uobičajeno mjesto na ikonostasu, tj. arhanđeo Mihailo prikazan je na južnim dverima, a sv. Stefan arhiđakon na sjevernim (uobičajeno arhanđeo Mihailo na sjevernim a sv. Stefan na južnim dverima).

U središtu kompozicije prikazana je stojeća figura sv. arhanđela Mihaila (ukupne dimenzije 93 x 48 cm; sa okvirom 100,5 x 55,5 cm). Pozadina kompozicije oblikovana je kontrastnim i valerskim djelovanjem sive boje i žute ispod arhanđelovih nogu. Ikonografija je oblikovala lik sv. Mihaila u skladu sa njegovom anđeoskom funkcijom. Naime, kao predvodnik „vojske nebeske“ i pobjednik u borbi protiv pobunjenih anđela, arhanđeo Mihailo prikazan je kako u desnoj ruci drži plameni mač, a u lijevoj vagu koja simbolizira njegovu ulogu kao vagatelja duša na Poslednjem sudu. Vojnički oklop i jarko crvena tunika koja pada preko njegova tijela, također simbolizira da je sv. Mihailo vođa vojske nebeske. Njegova raskošna bijela krila padaju duž lijeve i desne strane njegovoga tijela. Oblikovanje arhanđelovog lica ukazuje na portretski karakter prepoznatljiv u brižljivom oslikavanju kose i očiju. Lijevo i desno ispisan je natpis da je prikazani sv. arhanđeo Mihail. Ispod nogu arhanđela također iščitavamo natpis koji donosi vrijedne podatke o vremenu nastanka slike i darovatelju: ZA SPOMEN SVOJE MAJKE ROSE PRILOŽI/VUKOSAVA PANTIĆ, IZ BEOGRADA 1936 GOD.

Kompozicija s likom sv. Stefana arhiđakona istih je dimenzija (93 x 48 cm; sa okvirom 100,5 x 55,5 cm). U skromnom ambijentu, oslobođenog bilo kakvih suvišnih elemenata i ukrasa, dominira figura sv. Stefana prikazana u cjelosti. Ipak, dva elementa znatno „ukrašavaju“ ovu kompoziciju u svom skladnom kolorističkom odnosu. Prvi je zlatna aureola s crvenim rubom koja naglašava ozbiljno lice arhiđakona, a drugi je skladna crkvena odora zlatne boje ali su po njoj kao ukras rasute biljne vitice crvene boje. U desnoj ruci sv. Stefan drži kadionicu iz koje iz koje se izvija dim zapaljenog tamjana. Iznad svetačkog lika sa lijeve i desne strane ispisano je: Sv. Stefan arhiđakon, a u dnu kompozicije: ZA SPOMEN SVOJE MAJKE ROSE PRILOŽI/VUKOSAVA PANTIĆ, IZ BEOGRADA 1936 GOD.

Lijevo i desno od carskih dveri u segmentno zaključenim kompozicijama čije pojedinačne dimenzije iznose 140 x 50 cm prikazani su Isus Hristos i sv. Jovan Krstitelj (desno) te Bogorodica s Djetetom Isusom i sv. Prorok Ilija (lijevo).

Pozadina kompozicije na kojoj je oslikana sjedeća figura Hrista sastavljena je od horizontalne zelene linije koja označava prirodu (živi svijet) te plave koja označava nebesa. Uzdignutom desnom rukom Hristos daje blagoslov, a u lijevoj drži otvorenu knjigu. Na stranicama knjige – četvorojevanđelja, ispisan je tekst koji svjedoči da će Isus biti taj koji će pozvati pravednike na Strašnome sudu da prime Carstvo nebesko. Ovakav prikaz Hrista, koji jednom rukom blagosilja a u drugoj drži knjigu četvorojevanđelja u ikonografiji je poznat kao Hristos Arhierej. Skladan koloristički kontrast postignut je između crvene dugačke tunike i plavog plašta u koji je obučen Isus. Lijevo i desno od Isusove aureole ispisan je IIS/HRS, a ispod: PRILOŽIO MITAR MAKSIMOVIĆ/ZA ZDRAVLJE I SREĆU SVOJU KAO I SVOJE/PORODICE 1939 GOD.

Lik sv. Jovana Krstitelja (hebr. jōhānān „Jahve je milosrdan“; lat. Joannes Baptista) prikazan je u krupnom kadru prednjeg plana kompozicije. Sv. Jovan Krstitelj bio je propovjednik i prorok. Živio je isposničkim životom u pustinji hraneći se divljim medom i skakavcima. Na puračićkoj kompoziciji prikazan je kao asketa – mršav, obučen u životinjsko ruho koje mu seže do koljena i prekriva lijevo rame i ruku. Međutim, opasan je modernim, kožnim remenom što odudara od ostalih odjevnih karakteristika. Slijedeći već postojeći, usvojeni obrazac prikazivanja lika sv. Jovana Krstitelja, umjetnik na kompoziciji oslikava elemente koji imaju snažnu simboliku. Visoko uzdignuta desnica s ispruženim prstima otkriva čin navještenja dolaska Isusa. Također, svitak na krstu od trstike sadrži natpis na crkvenoslovenskom jeziku iz koga prepoznajemo tekst o Jaganjcu Božjem (simbol Isusa Hrista). Kao posljednji element, u lijevom donjem dijelu kompozicije oslikana je sjekira – jedan od simbola sv. Jovana Krstitelja, preuzet iz njegove propovjedi u pustinji Judejskoj u kojoj upozorava: „A već i sjekira kod korijena drveću stoji; svako, dakle, drvo koje ne rađa dobra roda, siječe se i u oganj baca.“ (Mt, 3, 10 i Lk 3,9). Iznad svetačkoga lika nalazi se natpis SV. IOANNA KRSTITELJ, a ispod: ZA SVOJE ZDRAVLJE I SREĆU PRILOŽI-/ŠE LJUBOMIR I JOVANKA OBRADOVIĆ/SLUŽBENIK IZ LUKAVCA 1936. GODINE.

Sagledavanjem pojedinih karakteristika kompozicije s Bogorodicom i Djetetom prepoznajemo ikonografski tip Bogorodice Strasne. Naime, na uzdignutom bijelom tronu oslikana je Majka Božja kako u naručju drži svoga sina. Desnu je ruku nježno spustila na njegove grudi, a lijevom ga je obgrlila. Kompozicija je prožeta snažnim emocijama. Bezmjerna majčinska ljubav iskazana zagrljajem Djeteta narušena je bezmjernom majčinskom boli koju prepoznajemo u tužnom Bogorodičinom pogledu, pogledu koji predviđa buduće stradanje Hrista. U donjem dijelu kompozicije nalazimo podatak da su sliku darivali Stanko i Jovanka Maksimović, za svoje zdravlje i sreću 1936. godine.

Patron puračićke crkve je starozavjetni prorok Ilija(24). Prema tekstu Knjige o carevima (1 car 17, 1-6) oblikovan je ikonografski tip sv. Ilije proroka kao pustinjaka koga jutrom gavrani hrane hljebom, a navečer mesom. Na kompoziciji iz crkve u Puračiću, prorok je smješten u pustinjski ambijent, naglašen upotrebom tamne game u donjem dijelu. Figura sv. Ilije cijelom visinom ispunjava prednji plan kompozicije. Prorok je obučen u dugačku bijelu haljinu preko koje je prebačen široki tamnocrveni proročki plašt. Staračko lice, zaraslo u sijedu kosu i bradu, promatraču upućuje strog i ozbiljan pogled. Kompozicijom dominiraju tri vertikale. Prvu, u središtu kompozicije čini tijelo proroka Ilije. Lijevo od njega je uspravljeni plameni mač, podsjetnik kasnijih događaja iz prorokovog života (vaznesenja na nebo). Sa desne strane, u gornjem kutu oslikan je gavran koji proroku donosi hranu, povezan nevidljivom vertikalom s ispruženom prorokovom rukom. Iznad aureole ispisan je natpis na crkvenoslavenskom jeziku: SVAT PRPROK ILIA.

U gornjoj horizontalnoj traci ikonostasa s lijeve i desne strane nalaze se po tri segmentno zaključene kompozicije koje oslikavaju događaje iz Hristova života (lijeva strana) te tri s desne strane. Na desnoj strani nedostaju dvije kompozicije te je nemoguće utvrditi da li su pripadale nekom ciklusu (kao na desnoj strani) ili su oslikavale zasebne događaje. Ikone su uništene u ratu, jedna je potpuno nestala, a druga se čuva u eparhiji. Na njoj je oslikan Silazak sv. Duha na apostole. Ukupna dimenzija ikona u gornjoj zoni ikonostasa iznosi 62,50 x 50 cm.

Prva kompozicija, promatrajući s lijeva na desno, prikazuje Rođenje Hristovo u štali. Kadar kompozicije razvija se stupnjevito prema unutrašnosti. Na suhom, grubom tlu u prednjem planu kompozicije u desnom kutu oslikan je pastirski šešir. Srednji plan kompozicije određen je Hristovim jaslicama koje su pomjerene ka lijevoj strani. Nepregledna pustoš i nebo koje se naziru izvan otvora pećine određuju zadnji plan kompozicije. Grupisanjem likova koji prisustvuju događaju Rođenja Hristova ostvarena je simetrija. Sa lijeve stane oslikani su likovi Djeteta Hrista, Bogorodice, sv. Josifa i sasvim u pozadini magarca. Sa desne strane prikazani su likovi dvojice pastira – jedan od njih kleči dodirujući platno na jaslicama, a drugi stoji na ulazu u pećinu oslanjajući se na dugački pastirski štap. U ovoj grupi izdvaja se lik žene koja kleči, a ruke su joj sklopljene na molitvu. To je vjerovatno Zeloma koja je vjerovala u Bogorodičino djevičanstvo. Velika sjajna zvijezda svojom svjetlošću obasjava pećinu bacajući zrake na Isusa u trenutku kada ga je Bogorodica uzela u naručje svoje. Povlačeći liniju prema dnu kompozicije, u njezinom je središtu oslikano tek rođeno janje. Iz prikaza janjeta iščitavamo snažnu simboliku – Hrista kao Jaganjca Božjeg i kao Dobroga Pastira. Na kompoziciji se nalaze dva natpisa – gornji otkriva ime događaja: ROŽDESTVO HRISTOVO, a donji u dnu kompozicije podatke o darovatelju: Simo Višnjić iz Lukavca, 1936. godine.

Kompozicija s prikazom Krštenja Hristovog na rijeci Jordan obuhvata široki kadar s krajolikom. Prednji plan kompozicije započinje djelićem suhe obale na kojem stoji sv. Jovan Krstitelj. Naspram ovog dijela, s obje strane obale, u srednjem kadru kompozicije oslikana je bujna vegetacija. Planinama koje se naziru u daljini započinje zadnji kadar kompozicije. Ovakav raspored planova, kao i smještaj figura i prirode u njima osigurao je čitljivost kompozicije čija je simetrija određena figurama sv. Jovana Krstitelja i Isusa Hrista. Naime, sv. Jovan Krstitelj oslikan je u desnom dijelu kompozicije, na obali, dok je Isus prikazan nešto niže u rijeci (time je kompozicija podijeljena na dva dijela). Lijevom rukom Krstitelj pridržava dugački krst, a desnom krsti. Obučen je kao pustinjak – u kostrijet i bosonog je. Razvoj ove epizode kroz stilove istorije umjetnosti prikazivao je Hrista najprije potpuno uronjenog u rijeku. Postepeno će se taj obrazac zamijeniti prikazom Hrista koji stoji u rijeci, a na njega kao čin krštenja sv. Jovan izlijeva vodu iz rijeke(25). Puračićka kompozicija slijedi taj obrazac – Hrist je prikazan kako do gležnjeva stoji u rijeci. Bokove mu prekriva široka bijela perizoma a ruke su mu sklopljene na grudima. Iznad je u mandorli prikazana golubica, simbol Duha Svetoga. Na kompoziciji se nalaze dva natpisa, jedan iznad svetačkih glava s nazivom događaja: KREŠENIE GDNE. citirajte, a drugi u dnu: OVOME SVETOM HRAMU (?) KATINKA/MILOŠEVIĆ IZ GLINE 1936 GODINE.

Posljednja kompozicija na lijevoj strani prikazuje Vaznesenje Hristovo. Umjetnik je ovu epizodu podijelio na četiri jednaka polja čime je ostvaren sklad i čitljivost kompozicije. Vertikalnu liniju koja prolazi kroz središte kompozicije čine vazneseno tijelo Hrista i Bogorodica koja stoji na zemlji. Sa druge strane, glave apostola i Bogorodice te rub oblaka omogućavaju horizontalno isčitavanje kompozicije. Lijevo i desno od Bogorodice oslikane su dvije grupe od po pet apostola. Izuzev jedanaestog apostola koji je prikazan kako kleči ispred Bogorodičinih nogu, ostali likovi na kompoziciji imaju poglede usmjerene ka nebu. Dvanaesti apostol, Juda nije prikazan na kompoziciji jer se nakon izdaje Hrista ubio. Hristos i Bogorodica prikazani su uzdignutih raširenih ruku s dlanovima okrenutim k nebu, odnosno u molitvenom stavu orans (lat. orans; ovaj drevni molitveni gest ima značenje potpunog duhovnog i tjelesnog obraćanja Gospodu)(26). Natpis koji se nalazi u dnu kompozicije je nečitak obzirom da je ispisan crvenom bojom kao i haljine prisutnih apostola.

Prva i ujedno jedina sačuvana kompozicija s desne strane posvećena je Vozdviženju Krsta, odnosno Krstovdanu. Središtem kompozicije dominira veliki drveni krst. Titulus koji je postavljen na patibulumu (uspravnoj gredi krsta) ispisan je kombinacijom ćiriličnih i latiničnih slova IHЦI. Gusta, bijela svjetlost, kao znak prisutnosti Duha Svetoga rasprostire svoje zrake po putanji u obliku trokuta i obasjava sudionike ovoga događaja. Sa lijeve strane, u raskošnoj odjeći i s carskom krunom na glavi, oslikana je carica, sv. Jelena. U rukama drži zlatnu posudu s tri čavla u njoj, kojima je Hristos bio razapet na krstu. Dva crkvena dostojanstvenika pridržavaju krst. Po raskošnoj odjeći ukrašenoj zlatnim krstovima i usredotočenom liku prepoznajemo sv. Metodija, patrijarha jeruzalemskog. U pobožnom stavu, ruku sklopljenih na grudima i oborenog pogleda, s desne strane oslikana su dva vjernika – muškarac i žena. Oni gledaju u Isusa Hrista koji kleči pod krstom na kojem će biti razapet. Ispod se nalazi nečitak natpis o darovatelju, gostioničaru iz Lukavca.

Iznad carskih dveri i prikaza Blagovijesti i Posljednje večere, u najvišoj tački ikonostasa, krunisanoj masivnim drvenim krstom oslikano je Vaskrsenje Hristovo. Kompozicija je smještena u ravno zaključeni, kvadratični format. U prednjem planu kompozicije,u njezinom donjem desnom kutu oslikana su dva rimska vojnika. Jedan od njih pada pod jačinom svjetlosti koja isijava iz mandorle vaskrloga Hrista, a drugi promatra čudo vaskrsenja. Grob iz koga je Hrist vaskrsao naznačen je samo s dvije stepenice i masivnim kamenom s lijeve strane. Na kamenu sjedi mladoliki anđeo s rukama sklopljenim na grudima. Visoko uzdignute desnice koja daje blagoslov, Hristos kao pobjednik nad smrću trijumfalno izlazi iz groba. U lijevoj ruci drži modrocrvenu zastavu s krstom kao znak ove pobjede. Obučen je u bijele lepršave povoje u koje je umotan nakon smrti.

Uz južni zid crkve naslonjen je drveni tron (stolica, 193 x 82 cm) na kome se nalaze dvije kompozicije. U naslonjaču je postavljena ikona s likom sv. Save, arhiepiskopa srpskog, oslikana uljem na platnu ukupnih dimenzija 67,5 x 55,5 cm (bez okvira 60 x 48 cm). Renesansni tretman perspektive čini ovu kompoziciju posebno zanimljivom. Sv. Sava prikazan je ispred velikog otvorenog prozora kroz koji sagledavamo rascvjetali krajolik. Arhiepiskop je prikazan kao starac, sijede brade i kose, a njegovo lice krasi zlatna kruna s krstom i aureola. Također, ruka svetitelja prikazana je u stavu blagosiljanja, tj. palac i prstenjak su sklopljeni, a ostatak je otvoren(27). U lijevoj ruci sv. Sava drži otvoren svitak s ispisanim tekstom na ruskom jeziku.

Druga kompozicija samostalni je artefakt, oslonjen na sjedište trona. Izrađen je kombiniranom tehnikom iskucavanja srebra i pozlate, ukupnih dimenzija 51 x 62 cm. Kompozicija oslikava događaj iz života starozavjetnog proroka Ilije opisan u Drugoj Knjizi Careva 2,9 – 13. Naime, prorok Ilija nije umro prirodnom smrću, već je uznesen na nebo u ognjenim kolima koje vuku konji. Na puračićkoj kompoziciji konji su prikazani kako u galopu  vuku dvokolicu, penjući se prednjim nogama u nebo. Prorok stoji u dvokolici raširenih, podignutih ruku. Aureola mu je ukrašena s tri poludraga kamena crvene boje. Ovome događaju svjedoče još dva lika. Sa lijeve strane od proroka prikazan je anđeo s raširenim krilima i aureolom na glavi, a sa desne Elizej koji je uhvatio proročki plašt sv. Ilije nakon njegova uzlaska na nebo. Otraga kompozicije nalazi se vrijedan natpis s pečatom Srpske pravoslavne crkvene opštine u Puračiću: Đurić Sofija priložila 1000/Osveštano!/Puračić 31. maja – 13. juna/1937.

U crkvi se čuva i neobično drveno raspelo (59,5 x 26 cm) vjerovatno iz perioda izgradnje crkve (kraj XIX i početak XX vijeka). Krst čiji kraci imaju trolisnu osnovu, postavljen je na zvonoliko postolje. Unutar krsta, slikar je oslikao tehnikom tempere na drvenoj podlozi manji krst s tijelom razapetoga Hrista. Njegova figura čvrsto počiva na krstu, ne padajući pod teretom tijela. Oko trnove krune kojom ga okruniše rimski vojnici blješti aureola, otkrivajući lice umrloga Hrista. U smirenom, jednoličnom naboru, bijela perizoma obavija njegove bokove. Drvo je djelimično pozlaćeno i polihromirano.

 

3. Dosadašnja zakonska zaštita

Po podacima dobijenim od Zavoda za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona(28), Hram svetog proroka Ilije u Puračiću, općina Lukavac je evidentiran pod rednim brojem 03-4/08 i svrstan je u kategoriju spomenika kulture A/3.

Po podacima dobijenim od Federalnog Ministarstva kulture i sporta, Zavod za zaštitu spomenika(29), Hram svetog proroka Ilije u Puračiću nije bio prethodno  evidentiran ili upisan u registar spomenika kulture.

 

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi         

1881. godine, na sasvim drugoj lokaciji u odnosu na današnji Hram sv. proroka Ilije u Puračiću izgrađena je prva drvena pravoslavna crkva u ovoj općini. Ova drvena crkva je porušena 1909. godine.

Hram sv. proroka Ilije u Puračiću je osvećen 1903. godine, a prvi radovi na njegovoj opravci zabilježeni su 1909. godine, istovremeno sa rušenjem stare crkve.

Krajem I svjetskog rata,  skinuta su crkvena zvona.

1924. godine izgrađen je drveni zvonik unutar porte gdje je privremeno postavljeno novo zvono.

1929. godine srušen je prvobitni zvonik na crkvi i uklonjen je privremeni drveni zvonik koji se nalazio unutar porte. Iste godine je na mjestu prvobitnog zvonika izgrađen veći zvonik od čvrstog materijala, na koji je preneseno crkveno zvono dopremljeno 1924. godine.

Tokom druge polovine XX vijeka uglavnom su vršeni radovi redovnog održavanja, a nakon zadnjeg rata u BiH, 2006. godine, izvršeni su manji građevinski radovi na opravci djelimično oštećenog zvonika, kao i zamjena polomljenih staklenih ploha na prozorima crkve. Izvršeno je i premazivanje neprimjerenih natpisa na fasadama historijske građevine, a sveobuhvatni konzervatorsko-restauratorski radovi na fasadama nisu izvršeni.

 

5. Sadašnje stanje dobra

Hram svetog proroka Ilije u Puračiću se nalazi u vrlo dobrom stanju, i objekat je u upotrebi. Na vanjskim fasadnim zidovima su prisutna manja oštećenja, izazvana ratnim dejstvima i neodržavanjem. Dvovodni krov na južnom dijelu prokišnjava u visini naosa, tako da manja količina atmosferske vlage prodire u unutrašnjost objekta.

Na bočnim fasadama vidljive su vertikalne pukotine, što može uputiti na konstruktivni poremećaj ili na slijeganje tla, ali konačnom zaključku mora prethoditi detaljno ispitivanje statike objekta i geomehanike tla.

 

6. Specifični rizici

-          Prodor atmosferske vlage u unutrašnjost objekta;

-          Poremećena statika objekta ili loše geomehaničke osobine tla.

 

III -   ZAKLJUČAK          

Primjenjujući Kriterije za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom (“Službeni glasnik BiH”, broj 33/02 i 15/03), Komisija je donijela odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:

A.         Vremensko određenje (dobra nastala od prahistorije do 1960. godine)

C.         Umjetnička i estetska vrijednost

v           Vrijednost detalja

E.         Simbolička vrijednost

ii          Sakralna vrijednost

iii          Tradicionalna vrijednost

v           Značaj za identitet grupe ljudi

G.        Izvornost

i           Oblik i dizajn

iii          Namjena i upotreba

v           Položaj i smještaj u prostoru

vi          Duh i osjećanja

I.          Cjelovitost (cjeline, područja, zbirke)

i           Fizička cjelovitost(kompaktnost)

ii          Homogenost

iii          Zaokruženost (kompletnost)

 

Sastavni dio ove odluke su:

-          fotodokumentacija izrađena na licu mjesta od strane saradnika Komisije aprila 2009. godine.

 

Korištena literatura

 

1977.    “Srpska pravoslavna eparhija zvorničko-tuzlanska, Šematizam“, Tuzla.

 

1989.    Milošević Nedeljko, “Puračić u prošlosti”, novine “Trinaesti septembar”, Lukavac.

 

2005.    Zoran M. Jovanović, Azbučnik pravoslavne ikonografije i graditeljstva, Beograd, Muzej srpske pravoslavne crkve, Dina.

 

2006.    Anđelko Badurina (ur.), Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva, Zagreb, Kršćanska sadašnjost.

 

2007.    Internet strana Srpske pravoslavne crkve, Mitropolija dabrobosanska, Parohija u www.mitropolijadabrobosanska.org/sematizam/crkve_parohije

 

Ljetopis crkveno-školske općine u Puračiću, Sp parohijsko zvanje Puračić, Arhiv Eparhije zvorničko-tuzlanske, Bijeljina

 

(1) Milošević Nedeljko, “Puračić u prošlosti”, novine “Trinaesti septembar”, str. 5, Lukavac, 10. 08.1989. godine

(2) Milošević Nedeljko, “Puračić u prošlosti”, novine “Trinaesti septembar”, str. 5, Lukavac, 10. 08.1989. godine

(3) Milošević Nedeljko, “Puračić u prošlosti”, novine “Trinaesti septembar”, str. 5, Lukavac,  10. 08.1989. godine

(4) Ne postoji pouzdana historijska dokumentacija pomoću koje bi se moglo pobliže odrediti kada je formirana “srpska čaršija” tokom osmanskog perioda

(5) Milošević Nedeljko, “Puračić u prošlosti”, novine “Trinaesti septembar”, str. 5, Lukavac,  10. 08.1989. godine

(6) Milošević Nedeljko, “Puračić u prošlosti”, novine “Trinaesti septembar”, str. 5, Lukavac, 10. 08.1989. godine

(7) Protonamjesnik Mihajlović Aleksandar, Dokument o historijatu Hrama sv. proroka Ilije u Puračiću, Brčko 08.04.2009. godine

(8) Milošević Nedeljko, “Puračić u prošlosti”, novine “Trinaesti septembar”, str. 5, Lukavac, 10. 08.1989. godine

(9) Ljetopis crkveno-školske opštine u Puračiću, Sp parohijsko zvanje Puračić, Arhiv eparhije zvorničko-tuzlanske, Bijeljina

(10) Arhivska građa, Sp. parohijsko zvanje Puračić, Arhiv eparhije zvorničko-tuzlanske, Bijeljina

(11) Arhivska građa, Sp. parohijsko zvanje Puračić, Arhiv eparhije zvorničko-tuzlanske, Bijeljina

(12) Milošević Nedeljko, “Puračić u prošlosti”, novine “Trinaesti septembar”, str. 5, Lukavac, 10. 08.1989. godine

(13) Arhivska građa, Sp. parohijsko zvanje Puračić, Arhiv eparhije zvorničko-tuzlanske, Bijeljina

(14) Srpska pravoslavna eparhija zvorničko-tuzlanska, Šematizam“, str. 217., Tuzla, 1977. godine

(15) Ne postoje vidljivi ostaci ovog spomenika – dopis oca Nike Tošića, 13. april 2009. godine

(16) Službenim dopisom paroha Pavla Katanića proslijeđenim crkvenom Sudu u Donjoj Tuzli, kojim se stavlja na znanje da se radovi na popravci nove crkve, rušenju stare crkve, kao i izgradnji spomenika na mjestu časne trpeze u Puračiću zbog nepredviđenih smetnji, ne mogu završiti do Ilindana 1909. godine, te se radovi prolongiraju. - Arhivska građa, Sp parohijsko zvanje Puračić, Arhiv eparhije zvorničko-tuzlanske, Bijeljina

(17) Milošević Nedeljko, “Puračić u prošlosti”, novine “Trinaesti septembar”, str. 5, Lukavac, 10. 08.1989. godine

(18) Milošević Nedeljko, “Puračić u prošlosti”, novine “Trinaesti septembar”, str. 5, Lukavac, 10. 08.1989. godine

(19) U sredini se dakle, nalazi centralni prolaz do naosa širine 213 cm, a sa svake strane se nalaze po tri manja prolaza.

(20) Debljina ovog parapetnog zida iznosi 20 cm, a obložen je drvenom lamperijom sa obje strane.

(21) Gornji dijelovi ovih stubova su obloženi drvenom lamperijom, a donji dijelovi su oslikani.

(22) Parapet ovih prozorskih otvora iznosi 100 cm, a razmak između najviše tačke ovih prozora i stropa iznosi 20 cm.

(23) Apokrifno pseudomatejevo jevanđelje navodi:“Uvijek je molila i razmišljala o Zakonu“ (gl. VI,3), dok srednjevjekovni komentari daju objašnjenje da je Bogorodica u času Blagovijesti razmatrala upravo ono mjesto u Bibliji gdje propok Izaija proriče: „Evo, Djevica će začeti i roditi sina“ (Iz 7,14). Anđelko Badurina (ur.), Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva, Zagreb, Kršćanska sadašnjost, 2006.

(24) Ilija, sveti, prorok (hebr. ‘ēlijjā[hū] „Jahve je Bog; odatle preko grčkog lat. Elia; i slov. Elija). Starozavjetni prorok, borac protiv idolopoklonstva, isposnik, pustinjak, čudotvorac; jedan od rijetkih starozavjetnih pravednika koje  istočna i zapadna Crkva slave kao svoje svece. Osobito je čašćen kod Slavena, pa tako i u našim krajevima, gdje je asocijacijom na motiv uzlaska na nebo u vatrenim kolima zamijenio starija pretkršćanska vjerovanja („Ilija gromovnik“). Anđelko Badurina (ur.). Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva, Zagreb, Kršćanska sadašnjost, 2006, str. 289.

(25) Ovakav način krštenja – polijevanjem, naziva se još i „per infusionem“.

(26) Zoran M. Jovanović, Azbučnik pravoslavne ikonografije i graditeljstva, Beograd, Muzej srpske pravoslavne crkve, Dina, 2005, str. 89.

(27) Usp. prikaze ruke Božje. Zoran M. Jovanović, Azbučnik pravoslavne ikonografije i graditeljstva. Beograd, Muzej srpske pravoslavne crkve, Dina, 2005. str. 374.

(28) Dopis Zavoda za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona broj:  /08 od 23.05.2008. godine.

(29) Dopis Federalnog Ministarstva kulture i sporta broj:  07-40-4-1896-1/08 od 21.05.2008. godine

 

 

 



Hram svetog proroka Ilije Pogled sa sjeveroistokaJužna fasadaIstočna fasada
Sjeverna fasadaZapadna fasada - ulazUnutrašnjostPogled na oltar sa galerije
NaosIkonostasPlafon apsideHor
GalerijaGalerija, vrata zvonikaJužni ulazProzor


ENGLISH 
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika © 2003. Razvoj i dizajn: