Status spomenika -> Nacionalni spomenik
Objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 94/09.
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovu člana V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 12. do 18. maja 2009. godine donijela je
O D L U K U
I
Historijska građevina – Kuća Damić u Radićevoj ulici broj 10 u Sarajevu proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).
Nacionalni spomenik nalazi se na prostoru označenom kao k.č. 1786 (novi premjer), što odgovara k.č. 64, 64/E1, 64/E2, 64/E3, 252 i 253 (stari premjer), posjedovni list broj 727, mahala XLVII, z.k. uložak broj XLVII/160, XLVII/161, XLVII/162, XLVII/163, XLVII/262 i XLVII/261, k.o. Sarajevo, općina Centar Sarajevo, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.
Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite utvrđene Zakonom o provođenju odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH”, br. 2/02, 27/02, 6/04 i 51/07).
II
Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je da osigura pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju, restauraciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrdit će tehničke uslove i osigurati finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione table sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.
III
U cilju trajne zaštite nacionalnog spomenika, utvrđuju se sljedeće mjere zaštite koje se odnose na prostor definiran u tački I stav 2. ove odluke:
- dopušteni su isključivo istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi, radovi na sanaciji i prezentaciji spomenika, uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje (u daljnjem tekstu: nadležno ministarstvo) i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nadležna služba zaštite);
- prilikom radova na restauraciji objekta neophodno je sačuvati njegov izvorni izgled;
- potrebno je redizajnirati ili ukloniti reklamne panoe na zapadnom pročelju, u skladu sa stilskim karakteristikama historijske građevine;
- potrebno je redizajnirati poslovne prostore u unutrašnjem dvorištu, u skladu sa stilskim karakteristikama historijske građevine;
- dopuštena je adaptacija prostora u cilju prilagođavanja prostora savremenim potrebama (instalacije grijanja i drugi radovi vezani za enterijer), pod uslovom da se sačuvaju stilske karakteristike objekta, uz odobrenje nadležnog ministarstva i stručni nadzor nadležne službe zaštite.
IV
Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno - planski akti koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.
V
Svako a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu da oštete nacionalni spomenik ili dovedu u pitanje njegovu zaštitu.
VI
Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, nadležnom ministarstvu, nadležnoj službi zaštite i općinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra radi provođenja mjera utvrđenih u tač. II - V ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.
VII
Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim licima u prostorijama i na web stranici Komisije (http://www.aneks8komisija.com.ba).
VIII
Prema članu V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.
IX
Ova odluka stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u «Službenom glasniku BiH».
Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović i Ljiljana Ševo.
Broj: 02-2-40/2009-31
13. maja 2009. godine
Sarajevo
Predsjedavajuća Komisije
Amra Hadžimuhamedović
O b r a z l o ž e nj e
I – UVOD
Na osnovu člana 2. stav 1. Zakona o provođenju odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom, u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira na to da li je za navedeno dobro podnesen zahtjev.
Mr. Borislav Spasojević iz Sarajeva podnio je, dana 28.04.2008. godine, prijedlog/peticiju za proglašenje Kuće Damić u ulici Radićeva broj 10 u Sarajevu, nacionalnim spomenikom BiH.
Kuća Damić u ulici Radićeva broj 10 u Sarajevu nalazi se i u sklopu „Gradske ambijentalne cjeline Sarajeva“ koja je uvrštena na Privremenu listu nacionalnih spomenika BiH, pod rednim brojem 546.
Na osnovu prijedloga, Komisija je pokrenula postupak za donošenje odluke o proglašenju predmetnog dobra nacionalnim spomenikom, u skladu sa članom V Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i odredbama Poslovnika o radu Komisije.
Izjava o značaju dobra
Kuća Damić u ulici Radićeva broj 10 u Sarajevu izvedena je prema projektu iz 1926. godine poznatih projektanata Helena Baldasara i Dušana Smiljanića, koji djeluju u Sarajevu tokom prve polovine XX vijeka. Ova historijska građevina je jedna od prvih građevina izgrađenih u Sarajevu u periodu između dva svjetska rata, koja je pokazala uticaj modernističkih ideja, koje su ovdje kombinovane sa art deco elementima da bi se kreirao prepoznatljiv karakter moderne
Posebnu vrijednost tom objektu daje činjenica da su oblik i hromatska obrada pročelja originalni, s obzirom da nikada nisu vršeni konzervatorsko-restauratorski ili radovi redovnog održavanja fasada, a originalno pročelje je veoma dobro očuvano. Slično je sa enterijerom objekta, koji je dobrim dijelom originalan i očuvan.
U unutrašnjem dvorištu se nalazi objekat u kojem se nalazila prodavnica pića, čiji su originalni oblik i vanjski gabariti sačuvani.
II – PRETHODNI POSTUPAK
U toku vođenja postupka, izvršen je uvid u:
- podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama i radovima na dobru itd.,
- uvid u sadašnje stanje objekta,
- kopiju katastarskog plana,
- historijsku, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru koja je data u popisu korištenja dokumentacije u okviru ove odluke.
Na osnovu uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:
1. Podaci o dobru
Lokacija
Kuća Damić se nalazi u istočnom nizu Radićeve ulice, a usmjerena je prema velikom platou formiranom ispred trgovačkog BBI centra, koji se nalazi na zapadnoj strani Radićeve ulice. Sa sjeverne strane objekta se nalazi stambeno – poslovni objekat(1) spratnosti P + 4 interpoliran tokom druge polovine XX vijeka između stambeno – poslovnog objekta iz austrougarskog perioda na sjeveru, koji pripada gradskoj ambijentalnoj cjelini Titove ulice i kuće Damić. Sa južne strane se nalazi poslovni objekat(2) spratnosti P+ 4 građen također tokom druge polovine XX vijeka.
Nacionalni spomenik nalazi se na zemljištu označenom kao k.č. 1786 (novi premjer), što odgovara k.č. 64, 64/E1, 64/E2, 64/E3, 252 i 253 (stari premjer), p.l. 727, mahala XLVII, z. k. broj XLVII/160, XLVII/161, XLVII/162, XLVII/163, XLVII/262, XLVII/261, k.o. Sarajevo, općina Centar, Sarajevo, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.
Historijski podaci
Najveći broj projekata i izvedbi u periodu između dva svjetska rata pripada arhitekturi stambenih objekata. U ovom periodu u Sarajevu nisu građene nove urbane cjeline ili ulični potezi. Gradilo se najčešće unutar postojećih gradskih blokova korištenjem neizgrađenog zemljišta i pri tome je korištena postojeća komunalna infrastruktura. U određenom broju slučajeva vršena je konstruktivna sanacija već postojećih objekata. Rješenja sarajevskih arhitekata iz tog vremena primjer su uspješnog mirenja interesa investitora i stvaralačkih stremljenja projektanata. I kada se radilo o stambenim zgradama namijenjenim iznajmljivanju, bilo interpoliranim, bilo slobodnostojećim, ovi arhitekti su ustrajavali na osnovnim principima na kojima su počivala njihova shvatanja arhitekture. Osunčanost, široki vidici, kontakt sa zelenilom gradskih parkova i ulica, okupljanje prostorija stana u funkcionalne cjeline, što kraće međusobne veze pojedinih prostorija u stanu, su bili polazni elementi koji su označavali znatan napredak u ovoj graditeljskoj oblasti u Sarajevu i BiH(3).
U ranom periodu razdoblja između dva svjetska rata, dakle u godinama neposredno nakom 1918. godine, većina stambenih objekata je građeno na način koji otkriva direktnu vezu sa austrougarskim periodom, sa izvjesnim poboljšanjima u pogledu dispozicije i oblikovanja.
Kasnije, počevši od 1926. godine, osjeća se velika promjena u shvatanju stambene arhitekture, a mlađa generacija arhitekata školovanih na naprednim srednjoevropskim arhitektonskim školama donosi nove stvaralačke ideje. Ovi stvaraoci imaju na umu da je čovjek mjerilo svih stvari i svih odnosa bitnih za dobro organiziranje stanovanja i da njegov životni prostor treba da služi radu, odmoru, razonodi, ugodnom boravku, a ne samo primanju gostiju i praznoj reprezentativnosti. Projektovanje stanova išlo je od unutrašnjosti prema spoljašnjosti, što je bilo posljedica pravilno shvaćene funkcije, kao osnovnog elementa dobre arhitekture kome je likovno rješenje samo odraz(4).
Taj pristup podrazumijevao je masovno odbacivanje svih pseudostilova, oblikovanje zgrade kao odraz unutrašnje funkcije, projektovanje velikih prozorskih otvora i isticanje konstrukcije, što je osnovna karakteristika tog perioda(5).
Kuća(6) Damić u ulici Radićeva broj 10 u Sarajevu izvedena je prema projektu iz 1926. godine projektanata Helena Baldasara(7) i Dušana Smiljanića(8), koji stvaraju u Sarajevu tokom prve polovine XX vijeka u duhu moderne. Njihova arhitektura jasno odaje prašku arhitektonsku školu koju su pohađali oba stvaraoca.
Kuća Damić predstavlja jednu od prvih građevina u Sarajevu iz perioda između dva svjetska rata, koja je pokazala uticaj modernističkih ideja, koje su ovdje kombinovane sa art deco elementima da bi se kreirao prepoznatljiv karakter moderne(9).
Nove skulptorske ideje kubizma, podrazumijevajući dinamičnu formu, na njenim fasadnim površinama oblikovale su dubok geometrijski reljef. Predstavnicima novog, savremenog i naprednog, ovaj objekat, skromnih razmjera i „nevelikih“ projektantskih namjera, je prvo oživotvorenje novih opredjeljenja i novih nastojanja(10).
Neposredno nakon završetka građenja objekta, porodica Damić je objekat koristila u stambene, ali i poslovne svrhe. Prvi i drugi kat su služili za stanovanje porodice, potkrovni dio objekta je služio za smještaj posluge i kao vešeraj, a prizemlje, podrum i unutrašnje dvorište je služilo kao poslovni prostor.
U unutrašnjem dvorištu, na istočnoj strani se nalazio prizemni poslovni prostor sa potkrovljem gdje se nalazila prodavnica pića. Na sjevernoj strani dvorišta se nalazio objekat koji je služio kao praonica staklenih boca u koje se točilo piće.
Suteren je služio kao magazin, odnosno podrum pića, a bio je povezan sa unutrašnjim dvorištem, iz kojeg se vršio utovar, odnosno istovar pića.
U prizemnom poslovnom dijelu objekta usmjerenom prema Radićevoj ulici nalazila se prodavnica pisaćih mašina(11).
Neposredno pred II svjetski rat, porodica Damić je objekat dala u zakup obrtnicima Alojzu Cezneru i Milanu Komljenoviću(12), koji nastavljaju poslovnu djelatnost porodice Damić, odnosno nastavljaju posao skladištenja i prodaje alkoholnih pića. Ortaci Cezner i Komljenović sa familijama useljavaju u objekat i bave se istom djelatnošću sve do završetka II svjetskog rata.
Odmah po završetku II svjetskog rata, sklopljen je kupoprodajni ugovor između dotadašnjeg vlasnika objekta, porodice Damić i ortaka Ceznera i Komljenovića, koji postaju vlasnici ove nekretnine. Ovi poduzetnici nastavljaju sa poslom samo do 1. decembra 1946. godine, kada objekat biva nacionalizovan. Porodica Komljenović nastavlja da živi u istom objektu na 1. spratu, a porodica Cezner na 2. spratu, ali njihovo preduzeće preuzima firma „Župa“ u državnom vlasništvu, koja nastavlja sa istom djelatnošću do sedamdesetih godina XX vijeka. Podrum objekta, od sedamdesetih godina XX vijeka izvjesno vrijeme služi kao skaldište popularne sarajevske samoposluge „Gradina“, koja se nalazila na uglu Radićeve i Titove ulice. Istovremeno, mijenja se i namjena poslovnog prostora usmjerenog ka Radićevoj ulici, i ovaj prostor se adaptira za potrebe frizersko-kozmetičarskog salona(13).
Sredinom druge polovine XX vijeka porodica Komljenović je svoj stan na prvom spratu prodala porodici Mujičić, koja se nastanila u ovom prostoru. Nakon zadnjeg rata u BiH, porodica Mujičić je ovaj stambeni prostor dala u najam, tako da je ovaj stan adaptiran u poslovni prostor koji danas koristi privatni advokatski ured. Porodica Komljenović je ostala prisutna u ovom objektu, s obzirom da su potomci ove porodice izvršili adaptaciju dijela potkrovlja u stambeni prostor.
Osamdesetih godina XX vijeka, na mjestu napuštene prodavnice pića u unutrašnjem dvorištu otvorena je ćevabdžinica.
Tokom zadnjeg rata u BiH (period 1992-95) objekat nije doživio značajnija oštećenja. Nakon rata, izvršena je adaptacija suterena, gdje je otvoren ugostiteljski objekat, a nekadašnja praonica flaša u unutrašnjem dvorištu je 1996. godine adaptirana u poslovni prostor – kopirnicu. Poslovni prostor usmjeren ka Radićevoj ulici je nakon zadnjeg rata u BiH promijenio više poslovnih namjena, a danas se u njemu nalazi prodavnica obuće.
2. Opis dobra
Historijska građevina kuća Damić sa unutrašnjim dvorištem u Sarajevu se nalazi na parceli nepravilnog oblika ukupne površine od 288 m2, a zapadnim frontom je usmjerena prema Radićevoj ulici.
Objekat je približno pravougaone tlocrtne osnove ukupnih dimenzija 10,50 m x 15,44 m. Spratnost objekta iznosi P+2+Potkrovlje, a u sklopu objekta se nalazi i podrumski prostor. Visina objekta, do vrha krovne strehe na zapadnoj strani iznosi 13,00 m, a visina do krovnog sljemena iznosi 16,50 m. Kompoziciono, ovaj objekat, osim u prizemnom dijelu, predstavlja potpuno simetričnu cjelinu sa vidljivo naglašenim horizontalnim elementima.
Namjena objekta je stambeno - poslovna, s tim da prizemlje, podrum i prvi sprat(14) imaju poslovnu namjenu, dok prostor na drugom spratu ima stambenu funkciju(15).
Unutrašnje dvorište dimenzija 15,50 m x 10,00 m je povezano sa Radićevom ulicom na zapadu preko pasaža, koji se proteže dužinom cijelog objekta, širine 2,30 m i visine od 3,70 m(16). Na istočnoj i sjevernoj strani unutrašnjeg dvorišta se nalaze dva manja poslovna prostora.
Glavni ulaz u objekat - dvokrilni portal dimenzija 1,25 m x 2,50 m , nalazi se u središnjem dijelu sjeverne strane pasaža. U prizemlju objekta se nalaze još dva ulaza u poslovne prostore – sa zapadne strane objekta i iz pasaža.
Poslovni prostor u prizemlju objekta se sastoji od prodajnog dijela na zapadu i skladišta koji su međusobno odijeljeni nosivim zidom debljine od 60 cm.
Gabarit suterena odgovara gabaritnim mjerama prizemlja(17) uključujući i prostor ispod pasaža(18). Raspored prostorija je identičan(19).
Raspored poslovnih prostora, na prvom i stambenog prostora na drugom spratu je identičan i prati osnovnu konstruktivnu dispoziciju prizemlja. Podužni nosivi zid postavljen u srednjem dijelu objekta u smjeru sjever – jug i na taj način dijeli objekat na zapadni reprezentativni blok od sporednih prostorija smještenih na istočnoj strani.
Na zapadnoj strani se nalaze 2 prostorije(20) dimenzija 3,50m x 7,20m, između kojih se nalazi balkon trouglastog oblika širine 80cm. Ti prostori su osvijetljeni velikim staklenim plohama, pretečama trakastih prozora. Na istočnoj strani se nalaze kuhinja i trpezarija usmjereni ka balkonu, kupatilo, toalet i spavaća soba.
Potkrovni prostor, koji je služio kao ostava, adaptiran je u stambeni prostor.
Objekat je pokriven dvovodnim krovom, a iznad istočne krovne stranice nalazi se nadograđena otvorena terasa kojoj se pristupa iz potkrovnog stana.
Zapadno pročelje Damića kuće nosi odlike moderne, sa primjesama art decoa, dok istočna fasada predstavlja sporednu dvorišnu fasadu bez naročite obrade.
Zapadno pročelje po vertikali je podijeljeno na prizemni dio i jedinstveni volumen doksata koji obuhvata prvi i drugi sprat. Kompozicija oba sprata je identična, i sastoji se od parapeta visine od 100 cm (prvi sprat) i 140 cm (drugi sprat). U gornjoj zoni, u centralnom dijelu doksata se nalazi trapezasti balkon(21) čija je zapadna osnovica dužine od 1,00 m. Sa obje strane balkona, na doksatu se nalaze trokrilni prozori(22) dimenzija 170cm x 135 cm(23).
Na istočnoj strani unutrašnjeg dvorišta se nalazi poslovni prostor – ćevabdžinica nepravilne tlocrtne osnove ukupnih dimenzija 7,50 m x 8,00m. Objekat je spratnosti P + Potkrovlje. Objekat je pokriven jednovodnim krovom, a u centralnom dijelu, iznad ulaza, se nalazi badža širine 2,00 m pokrivena dvovodnim krovom(24).
Na sjevernoj strani se nalazi kopirnica smještena u objekat tlocrtnih dimenzija 5,00 m x 3,00 m. Spratnost tog objekta iznosi P + Potkrovlje. U prizemlju je smješten poslovni prostor, a na spratu skladište papira i druge opreme.
Na južnoj strani, u pravcu pasaža, se nalazi prizemni objekat dimenzija 1,10 m x 1,60 m, gdje je smješten toalet ćevabdžinice.
Konstrukcija (stubovi, grede, ramovi, ploča između podruma i prizemlja), objekta je rađena od armiranog betona(25). Pregradni zidovi, kao i ispuna vanjskih zidova, su rađeni u opeci. Međuspratnu konstrukciju objekta čine drvene grede. Fasade su rađene u bojenom malteru, a vanjska i unutrašnja stolarija su rađeni od kvalitetnog drveta. Stepenice su rađene u kamenu oslonjenom na čelične traverze.
Pokrov zapadne plohe dvovodnog krova je izrađen od crijepa, a istočni pokrov je izveden od lima. Konstrukcija krova je izvedena u drvetu.
Debljina vanjskih fasadnih zidova iznosi 60 cm. Iste debljine je i nosivi zid u centralnom dijelu objekta usmjeren u pravcu sjever - jug. Nosivi zid usmjeren u pravcu istok – zapad, koji dijeli pasaž od ostatka objekta je debljine od 30 cm. Unutar objekta se nalaze i pregradni zidovi debljine od 25 cm, 20 cm i 15 cm.
Svijetla visina podruma iznosi 2,40 m, poslovnog prostora u prizemlju 3,40 m a spratova 3,30 m. Svijetla visina potkrovlja na zapadnoj strani iznosi 100 cm, a ista visina ispod sljemena iznosi 2,80 m.
3. Dosadašnja zakonska zaštita
Historijski objekat Kuća Damić u ulici Radićeva broj 10 u Sarajevu nalazi se u okviru „Gradske ambijentalne cjeline Sarajeva“ koja se na Privremenoj listi nalazi pod rednim brojem 546.
Kuća Damić se nalazi i na „Listi evidentiranih, prethodno zaštićenih i zaštićenih nepokretnih spomenika kulture i prirodne baštine Kantona Sarajevo“ u sklopu tačke 15. – „Kuća Damić, Radićeva ulica“, pododjeljak 5.3.01., pod nazivom „Individualni stambeni objekti“, odjeljak 5.3. „Period između dva svjetska rata“. Kuća Damić na ovoj listi je evidentirana, ali nije upisana u registar spomenika kulture.
4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi
Od izgradnje objekta do kraja II svjetskog rata nisu vršeni posebni istraživački ili konzervatorsko-restauratorski radovi na ovom objektu. Na zapadnom pročelju se nalaze manja oštećenja izazvana bombardovanjima tokom II svjetskog rata, što predstavlja dokaz da tokom druge polovine XX vijeka nisu vršeni konzervatorsko-restauratorski radovi fasada.
Unutrašnji raspored objekta je većim dijelom autentičan, s tim da je krajem prve polovine XX vijeka izvršena jedna intervencija u enterijeru. Stambeni prostori na prvom i drugom spratu su međusobno bili direktno povezani internim stepeništem koje se nalazilo na jugozapadnoj strani objekta. Stepenište je uklonjeno, međuspratna ploča zatvorena, i tako su se dobile dvije nezavisne stambene jedinice gdje su se smjestile porodice Komljenović i Cezner.
Tokom druge polovine XX vijeka prema unutrašnjem dvorištu, na prvom spratu su dograđene lođe, a dio tavanskog prostora je adaptiran u stambeni prostor. Na istočnoj strani, iznad krovne plohe podignuta je ploha koja služi kao terasa potkrovnog stana.
Poslovni prostori u prizemlju su mijenjali svoju poslovnu namjenu, a suteren je adaptiran u ugostiteljski objekat nakon zadnjeg rata u BiH.
Osamdesetih godina XX vijeka napuštena prodavnica pića u unutrašnjem dvorištu je adaptirana u ćevabdžinicu.
Godine 1996. izvršena je rekonstrukcija ruševnog objekta u unutrašnjem dvorištu gdje se nalazila perionica flaša i ovaj objekat je adaptiran u poslovni prostor – kopirnicu.
5. Sadašnje stanje dobra
Historijska građevina kuća Damić se danas nalazi u vrlo dobrom konstruktivnom stanju, bez obzira na nedovoljno provođenje mjera redovnog održavanja objekta. Na objektu su prisutni originalni boja i malter fasada, što je posljedica činjenice da nikada nije vršeno redovno održavanje fasade niti konzervatorsko – restauratorski radovi. Kvalitetna izvedba je učinila da se, unatoč tome, pročelje nalazi u vrlo dobrom stanju. To nije slučaj sa južnim zabatnim zidom od opeke, na kojem su prisutna veća oštećenja, izazvana granatiranjem tokom zadnjeg rata u BiH (period 1992 – 95). Na objektu su prisutni originalni prozori i stubišna vrata. Pasaž objekta je neodržavan, oštećen i degradiran grafitima. Manja oštećenja su prisutna i na stubišnim zidovima, što je posljedica neredovnog održavanja.
Na pročelju se nalaze neprimjereni reklamni panoi svih poslovnih prostora koji se nalaze u objektu ili u unutrašnjem dvorištu, koji značajno degradiraju estetsko – kompozicionu vrijednost objekta.
Sjeveroistočna skladišna prostorija poslovnog prostora u prizemlju je vlažna, a primjetno je opadanje maltera sa plafona i zidova, što je posljedica dotrajalih vodovodnih instalacija na prvom spratu.
Unutrašnjost poslovnog prostora na prvom spratu, kao i stambenog prostora na drugom spratu je dobro održavana, i u ovim prostorima prisutni su dobro očuvani originalni elementi, poput parketa, unutrašnje stolarije(26), dekoracije na plafonima i elemenata unutrašnje opreme.
Održavanje unutrašnjeg dvorišta, unutrašnje fasade kao i obrada pasaža i enterijera poslovnih prostora u unutrašnjem dvorištu nije na zadovoljavajućem nivou, i umanjuje kulturno-historijsku vrijednost objekta.
6. Specifični rizici
- neodržavanje objekata,
- dotrajale vodovodne instalacije u objektu,
- isticanje neprimjerenih reklamnih panoa na pročelju objekta.
III - ZAKLJUČAK
Primjenjujući Kriterije za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom (“Službeni glasnik BiH” br.33/02 i 15/03), Komisija je donijela odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:
A. Vremensko određenje (dobra nastala od prahistorije do 1960. godine)
C. Umjetnička i estetska vrijednost
iii. Proporcije
iv. Kompozicija
D. Čitljivost (dokumentarna, naučna, obrazovna vrijednost)
iii. Djelo značajnog umjetnika ili graditelja
F. Ambijentalna vrijednost
i. Odnos oblika prema ostalim dijelovima cjeline
ii. Značenje u strukturi i slici grada
G. Izvornost
i. Oblik i dizajn
v. Položaj i smještaj u prostoru
I. Cjelovitost
iii. Zaokruženost (kompletnost)
iv. Nenarušenost stanja
Sastavni dio ove odluke su:
- kopija katastarskog plana,
- posjedovni list,
- foto-dokumentacija.
Korištena literatura
1963. Finci, J., Razvoj dispozicije i funkcije u stambenoj kulturi Sarajeva, Zavod za stambenu izgradnju SR BiH, Sarajevo.
1997. Milošević, P., Arhitektura u kraljevini Jugoslaviji (Sarajevo 1918-1941), „Prosvjeta“, Foča.
1997. Kurto, N., Sarajevo 1462 – 1992, „Oko“, Sarajevo.
(1) 1926. godine ovaj posjed je bio u posjedu Vasilja Mirkovića, a na sjeveru nalazila se Hadži-Idrizova džamija.
(2) 1926. godine ova nekretnina je bila u vlasništvu braće Šerbedžija.
(3) Milošević, P., Arhitektura u kraljevini Jugoslaviji (Sarajevo 1918-1941), „Prosvjeta“, Foča, 1997, str. 134.
(4) Milošević, P., Ibidem, 1997. godina, str. 134.
(5) Finci, J., Razvoj dispozicije i funkcije u stambenoj kulturi Sarajeva, Zavod za stambenu izgradnju SR BiH, Sarajevo, 1963, str. 42.
(6) Autor Predrag Milošević ovaj objekat naziva „Kuća Damić“, a ne stambeno – poslovna zgrada. I drugi autoriteti, poput Borislava Spasojevića smatraju da je naziv „Kuća Damić“ već uvriježen i da bi nazvati ovaj objekat „Zgrada Damić“ ili „Stambeno – poslovni objekat Damić“, bilo nešto što ne bi bilo u skladu sa identitetom objekta.
(7) Više podataka iz biografije arhitekte Helena Baldasara vidjeti u odluci Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika o proglašenju histrorijske građevine Crvenog krsta u Sarajevu nacionalnim spomenikom, na 43. sjednici Komisije održanoj u Sarajevu od 10. do 16. marta 2009. godine.
(8) Dušan Smiljanić je rođen u Trnovu 16. marta 1895, a umro je u Sarajevu 27. marta 1973. godine. Maturirao je na „Velikoj realki“ u Sarajevu 1914. godine i u tom periodu je bio član „Mlade Bosne“. Nakon kraja I svjetskog rata upisuje Arhitektonski fakultet u Pragu, koji završava 1923. godine. Od tada do 1926. godine predaje na srednjoj Tehničkoj školi u Sarajevu, baveći se istovremeno projektovanjem, a njegovi učenici su bili kasnije značajni predstavnici moderne, poput braće Kadić, Fincija, Kabilja i drugih. Godine 1926. Smiljanić počinje da radi kao gradski arhitekta u Gradskoj upravi i za taj period su vezana njegova najznačajnija ostvarenja, poput kuće Damić, Škole u Logavinoj ulici, Dječiji dom Egipat na Bjelavama i druga. U periodu 1929-35 ovaj projektant se našao u ulozi građevinskog poduzetnika, kada je izveo veći broj objekata širom BiH. U periodu 1935-39 otvara svoj projektantski biro kada u saradnji sa drugim arhitektima uspješno nastavlja svoju stvaralačku karijeru.
Nakon 1945. godine se vraća u Sarajevo, a 1949. godine je izabran za profesora na tek osnovanom Arhitektonskom fakultetu u Sarajevu. Djelo Dušana Smiljanića nastalo između dva svjetska rata može se smatrati prvim dostignućem moderne u Sarajevu koje je nastalo na provjerenim vrijednostima praške arhitektonske škole. - Milošević, P., Ibidem, 1997. godina, str. 287 - 289...
(9) Neki autori, poput Nedžada Kurte smatraju da je prvi prodor moderne u Sarajevu ostvaren još 1911. godine, izgradnjom banke „Slavija“. – Kurto, N., Sarajevo 1462 – 1992, „Oko“, Sarajevo, 1997. godine, str. 102. U svakom slučaju, kuća Damić zasigurno predstavlja prvi prodor moderne u Sarajevu u oblasti stambene arhitekture.
(10) Milošević, P., Ibidem, 1997, godina, str. 136.
Ipak, neki autori su se kritički osvrnuli na ovaj projekat: ...zgrada Damić po svojim arhitektonskim kvalitetima znatno zaostaje za ostalim djelima moderne. – Kurto, N., „Oko“, Sarajevo, 1997. godine, str. 102.
(11) Svjedočenje Vatroslava Ceznera, suvlasnika objekta i višedecenijskog stanara objekta, Sarajevo 18. mart 2009. godine.
(12) Na situacionom planu od 30. avgusta 1928. godine, kao vlasnici nekretnine, čija ukupna površina iznosi 268 m2, pojavljuju se tri brata Damić, a na istom dokumentu se pojavljuje pečat firme „Komljenović i Cezner“. Ova činjenica je na određen način zbunjujuća, s obzirom da višedecenijski stanovnik Vatroslav Cezner je kategoričan u tvrdnji da njegova porodica ulazi u objekat tek pred II svjetski rat. Najvjerovatnije je pečat firme „Komljenović i Cezner“ stavljen naknadno na dokument iz 1928. godine.
(13) Tokom druge polovine XX vijeka promijenjeno je više poslovnih namjena u ovom prostoru.
(14) Prvi sprat je originalno imao stambenu funkciju.
(15) U unutrašnjosti, iza efektne fasade stoji stvarno poštovana funkcija zdravog stanovanja riješenog na način dupleksa, uz znatan komfor Milošević, P., Ibidem, 1997. godina, str. 134 - 135. Spominjući dupleks, autor očito misli na originalni unutrašnji raspored objekta, odnosno na činjenicu da su prvi i drugi sprat predstavljali stambeni prostor povezan unutrašnjim stepenicama.
(16) Na zapadnoj strani pasaža prema Radićevoj ulici se nalazi originalni dvokrilni drveni portal sa nadsvjetlom ukupnih dimenzija 3,40 m x 2,00 m, a na istočnoj strani se nalazi metalni portal postavljen krajem XX vijeka dimenzija 1,90 m x 2,10 m, s tim da je ovaj portal predviđen i originalnim projektom.
(17) Podrum je do sedamdesetih godina XX vijeka, odnosno do napuštanja ovog poslovnog prostora od strane preduzeća „Župa“ bilo povezano sa prizemnim nivoom, odnosno sa dvorištem na istoku. U nivou dvorišta je bio izveden otvor tlocrtnih dimenzija 1,90 m x 2,00 m, iz kojeg su se vadile bačve sa pićem, koje su se potom pretakale u flaše. Ovaj otvor se nalazio zaklonjen ispod isturenog balkona prvog sprata, koji je usmjeren ka unutrašnjem dvorištu. Kao dokaz tome služe originalne čelične kuke sačuvane sa donje strane balkonske konzole. Na mjestu šahta se danas nalazi prizemna konstrukcija u unutrašnjem dvorištu pokrivena dvovodnim krovom, sagrađena 1984. godine. – Svjedočenje gdina Šljive, vlasnika poslovnog prostora u unutrašnjem dvorištu, ćevabdžinice, Sarajevo, mart 2009. godine.
(18) Ukupne dimenzije iznose 10,50 m x 15,44 m.
(19) Na zapadnoj strani suterena se nalazi prostorija dimenzija 7,10 m x 5,70 m, koja je povezana sa prostorijom na istoku dimenzija 5,60 m x 5,45 m otvorom u nosivom zidu.
(20) Jugozapadno se nalazi prostor dimenzija 2,30m x 7,20m, gdje su bile smještene stepenice iz vremena kada su 2 etaže predstavljale jedinstvenu stambenu jedinicu.
(21) Centralni balkon trougaone osnove stoji u bliskoj vezi sa tradicionalnim doksatom. Time ova kuća ne zapostavlja uvreženu tradiciju građenja na domaćem tlu. - Milošević, P., Ibidem, 1997. godina, str. 136.
(22) Ova zgrada je među prvim pokušajima ostvarivanja staklenih horizontalnih nizova na fasadama, što će tek na nekim drugim građevinama u Sarajevu dovesti kasnije do dosljednog kompozicionog izraza - Milošević, P., Ibidem, 1997. godina, str. 134 - 135.
(23) Grupe prostora za dnevni boravak orijentirane su na način koji omogućava pravilnu i ravnomjernu osunčanost. Veličina prozorskih otvora je proporcionalna veličini unutrašnjih prostora, pa je na osnovu fasade moguće izvući zaključak o unutrašnjem rasporedu. - Milošević, P., Ibidem, 1997. godina, str. 134 – 135.
(24) Osobenost objekta je u tome što je originalni vanjski oblik gotovo neizmijenjen.
(25) Standardna upotreba armiranog betona je omogućavala premošćavanje velikih otvora i odbacivanje krutog sistema nosivih zidova koji je karakterisao prethodni period. I dalje su korišteni opeka i drvo kao tredicionalni materijali, ali je novi sistem građenja omogućio da se povećaju oblikovne mogućnosti, a svijetle visine stanova su smanjene na 2,80 m – 3,20 m. Krovna konstrukcija je i dalje bila drvena, ako se radilo o kosom krovu, a krovovi su pokrivani crijepom ili salonitom, a nagibi krovova su smanjeni - Milošević, P., Ibidem, 1997. godina, str. 134 - 135.
(26) Na većem broju originalnih vrata izvršena je izmjena originalnih rukohvata i ključaonica.
|
