početna stranica    
 
Odluke o proglašenju dobara nacionalnim spomenicima

ODLUKU
o izmjeni odluka o proglašenju nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine donesenih zaključno sa 50. sjednicom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika


Privremena lista nacionalnih spomenika

Privremena lista nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine
KOMPLETNA


O privremenoj listi

Odluka o brisanju spomenika sa Privremene liste

Lista peticija za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima

Odluke o odbijanju prijedloga za proglašenje nacionalnim spomenikom

Ugroženi spomenici

Odluke donesene na posljednjoj sjednici

Online peticije

Pokretno

Nepokretno

MANAGEMENT PLAN
Nomination of the Properties for Inscription on the World Heritage List
Mehmed pasha Sokolovic Bridge in Višegrad
Bosnia and Herzegovina


Nekropole sa stećcima, starim nišanima i ostaci srednjovjekovne građevine na lokalitetu Dolovi, selo Umoljani, prirodno i historijsko područje

galerija nazad

Status spomenika -> Nacionalni spomenik

Objavljeno u “Službenom glasniku BiH”, broj 13/10.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovu člana V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 12. do 18. maja 2009. godine, donijela je

 

O D L U K U

 

I

 

Prirodno i historijsko područje – Nekropole sa stećcima, starim nišanima i ostaci srednjovjekovne građevine na lokalitetu Dolovi, selo Umoljani, općina Trnovo, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik čine:

a)       nekropola sa 47 stećaka;

b)       nekropola sa 11 starih nišana;

c)       zemljom prekriveni ostaci objekta na lokalitetu Crkvina;

d)       osamljeni stećak;

e)       nekropola sa pet stećaka.

Nacionalni spomenik se nalazi na prostoru koji obuhvata: k.č. 2079, z.k. uložak broj 157, k.č 2080, z.k. uložak broj 322, k.č. 2081, z.k. uložak broj 78, k.č. 2082, z.k. uložak broj 84, k.č. 2086, z.k. uložak broj 45, k.č. 2087, z.k. uložak broj 46, k.č. 2088, z.k. uložak broj 83, k.č. 2089, z.k. uložak broj 84, k.č. 2106, z.k. uložak broj 61, k.č. 2107, z.k. uložak broj 201, k.č. 2108, z.k. uložak broj 141, k.č. 2109, z.k. uložak broj 56, k.č. 2110, z.k. uložak broj 141, k.č. 2114, z.k. uložak broj 559, k.č. 2115, z.k. uložak broj 245, k.č. 2116, z.k. uložak broj 155, k.č. 2117, z.k. uložak broj 124, k.č. 2118, z.k. uložak broj 141, k.č. 2127, z.k. uložak broj 161, k.č. 2128, z.k. uložak broj 293, k.č. 2129, z.k. uložak broj 462, k.č. 2133, z.k. uložak broj 72, k.č. 2134, z.k. uložak broj 155, k.č. 2135, z.k. uložak broj 153 i k.č. 2139, z.k. uložak broj 341, k.o. Umoljani, općina Trnovo, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite utvrđene Zakonom o provođenju odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (»Službene novine Federacije BiH« br. 2/02, 27/02, 6/04 i 51/07).

 

II

 

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je da osigura pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione table sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

 

III

 

S ciljem trajne zaštite nacionalnog spomenika, na dijelu prostora koji je definiran u tački I stav 3. ove odluke utvrđuje se sljedeće:

I stupanj zaštite primjenjuje se na k.č. 2080, 2106, 2110, 2115, 2127, 2128 i 2133. U tom stupnju utvrđuju se slijedeće mjere zaštite:

-          dopušteni su isključivo istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi, uključujući i one koji imaju za cilj prezentaciju spomenika, uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje (u daljnjem tekstu: nadležno ministarstvo) i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nadležna služba zaštite);

-          osigurati stručno čišćenje stećaka i nišana od mikroorganizama na nedestruktivni način i čišćenje lokaliteta od samonikle vegetacije;

-          prostor spomenika bit će otvoren i dostupan javnosti, a može se koristiti u edukativne i kulturne svrhe;

-          nije dopuštena izgradnja ni izvođenje radova koji bi mogli utjecati na izmjenu područja, kao ni postavljanje privremenih objekata ili stalnih struktura čija svrha nije isključivo zaštita i prezentacija nacionalnog spomenika;

-          zabranjeno je odlaganje otpada;

-          osigurati izradu i provođenje programa uređenja, prezentacije i redovnog održavanja.

II stupanj zaštite primjenjuje se na k.č. 2079, 2081, 2082, 2086, 2087, 2088, 2089, 2107, 2108, 2109, 2114, 2116, 2117, 2129, 2134, 2135 i 2139. U tom stupnju utvrđuju se sljedeće mjere zaštite:

-          nije dopuštena eksploatacija kamena, sječa šume izuzev sanitarne sječe, izgradnja industrijskih objekata i magistralne infrastrukture i svih objekata koji u toku izgradnje ili u toku eksploatacije mogu da ugroze nacionalni spomenik;

-          obavljanje radova na infrastrukturi dopušteno je samo uz odobrenje nadležnog ministarstva i stručno mišljenje nadležne službe zaštite;

-          područje predstavlja potencijalni arheološki lokalitet, pa je prilikom obavljanja bilo kojih istražnih radova obavezno osigurati prisustvo arheologa.

Pored navedenih mjera zaštite, na prostoru sa II stupnjem zaštite primjenjuju se i mjere utvrđene Odlukom o utvrđivanju Igmana, Bjelašnice, Treskavice i kanjona rijeke Rakitnice (Visočica) područjem posebnih obilježja od značaja za Federaciju Bosne i Hercegovine (»Službene novine Federacije BiH« broj 8/05).

 

IV

 

Svi pokretni nalazi koji budu nađeni u toku arheološkog istraživanja bit će pohranjeni u najbližem muzeju ili u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine u Sarajevu, obrađeni i prezentirani na odgovarajući način.

Iznošenje arheoloških nalaza iz prethodnog stava iz Bosne i Hercegovine nije dopušteno.

Izuzetno od odredbe stava 2. ove tačke, ukoliko voditelj istraživanja utvrdi da je neophodna obrada arheoloških nalaza izvan Bosne i Hercegovine, dokaze o tome će prezentirati Komisiji, koja može dopustiti privremeno iznošenje nalaza iz zemlje, pod detaljno utvrđenim uvjetima.

Nakon dostavljanja izvještaja o provedenom istraživanju, Komisija će utvrditi pokretne nalaze na koje će biti primjenjivane mjere zaštite koje Komisija utvrđuje.

Komisija u svom odobrenju za privremeno iznošenje pokretnog naslijeđa iz Bosne i Hercegovine utvrđuje sve uvjete pod kojima se to iznošenje može izvesti, rok za povrat u Bosnu i Hercegovinu, kao i zaduženje pojedinih organa i institucija na osiguranju tih uvjeta, te o tome obavještava Vladu Federacije Bosne i Hercegovine, nadležnu službu sigurnosti, carinsku službu Bosne i Hercegovine i javnost.

 

V

 

Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski akti u dijelu u kojem su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.

 

VI

 

Svako a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe, suzdržat će se od preduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.

 

VII

 

Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, nadležnom ministarstvu, nadležnoj službi zaštite i općinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra, radi provođenja mjera utvrđenih u tač. II – VI ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

 

VIII

 

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim licima u prostorijama i na web-stranici Komisije (http://www.aneks8komisija.com.ba).

 

IX

 

Prema članu V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.

 

X

 

Ova odluka stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u »Službenom glasniku BiH«.

 

            Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović i Ljiljana Ševo.

 

Broj: 02-2-40/2009-28

13. maja 2009. godine

Sarajevo

 

Predsjedavajuća Komisije

Amra Hadžimuhamedović

 

O b r a z l o ž e n j e

 

I – UVOD

Na osnovu člana 2. stav 1. Zakona o provođenju odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, „nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine (»Službeni glasnik BiH« broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.

Emir Šehić, student arheologije i historije umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Sarajevu dostavio je, dana 20. aprila 2009. godine prijedlog/peticiju za proglašenje Prirodno-ambijentalne cjeline – Nekropola sa stećcima na lokalitetu Dolovi, ostaci temelja crkve na lokalitetu Crkvina, osamljeni stećak i ostaci nišana u selu Umoljani, općina Trnovo, nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

U skladu sa odredbama Zakona, a na temelju člana V, stav 4. Aneksa 8. i člana 35. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je pristupila provođenju postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

 

Izjava o značaju dobra

Nacionalni spomenik obuhvata 53 stećaka, 11 starih nišana i ostatke temelja objekta, smještenih na šest lokacija u blizini sela Umoljani na planini Bjelašnici. Stećci se javljaju kao dio neprekinutog sepulkralnog kontinuiteta na bosanskom području čiji korijeni sežu duboko u prahistorijsko vrijeme, gdje se uočava njihova vezanost za lokalitete starijih epoha – prahistorijska naselja i kultna mjesta, antičke aglomeracije i groblja, kasnoantičke i ranosrednjovjekovne crkve i utvrđene gradove. Njihova geneza i razvoj može se pratiti od sredine XII do početka XVI stoljeća.

Većina stećaka izrađeni su od lokalnog kamena, imaju oblik ploče, sanduka i sljemenjaka. Znatan broj stećaka ukrašavaju realistička i simbolička obilježja (tordirana vrpca, dvostruka vrpca od cik-cak linija, linije rađene u vidu reljefnih ispupčenja i udubljenja, loza sa trolistom, loza sa spiralama, stilizirani križ, latinski križ, štit, mač, krug i figuralna predstava kola, tj. posmrtnog kultnog plesa, zatim predstava stiliziranog stabla sa dva para spiralnih zavoja koji se simetrično povijaju te ukras rozete). Nišanima se nazivaju uspravno stojeći kameni spomenici iznad grobova Muslimana u Bosni i Hercegovini. Na osnovu ilustrirane dvije osnovne varijante nišana; pravougaonog oblika sa piramidalnim završetkom i u formi stele, nišani se datiraju u period druge polovine XV i prve polovine XVI stoljeća, kojem pripadaju i najraniji primjeri nišana u Bosni I Hercegovini. Ukrasi ilustrirani na nišanima su traka i polujabučica.

Antropogeni karakter lokacije je očit iz spomenika koji potječu još iz srednjeg vijeka kao i iz kontinuiteta življenja u selu Umoljani. Ovo selo je smješteno na planini Bjelašnici, u krajoliku izuzetne ljepote sa visokim stepenom biodiverziteta flore i faune.

 

II – PRETHODNI POSTUPAK

U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju, izvršen je uvid u:

-          dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra (kopiju katastarskog plana i zemljišnoknjižni izvadak),

-          podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama na restauraciji ili drugoj vrsti radova na dobru, itd.,

-          historijsku, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru.

 

Na osnovu uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:

 

1. Podaci o dobru

Lokacija

Zabjelašnica je visoravan smještena u trouglu planina: Bjelašnice, Treskavice i Visočice, na čijem prostranom području se nalaze sela: Lukavac, Milišići, Kramari, Brda, Šabići, Rakitnica, Bobovica, Ozimine, Pervizi, Sinanovići i Umoljani, te nešto malo udaljeniji Lukomir i Čuhovići. Iz pravca Šabića putem prema Sinanovićima, nakon nekoliko kilometara, prelazi se most preko rijeke Rakitnice i put koji se odvaja desno, u brdo, vodi u selo Umoljane. Selo je smješteno na nadmorskoj visini od 1353 m, sjeverne geografske širine 43° 40' 11", istočne geografske dužine 18° 13' 39" i administrativno pripada općini Trnovo. Spomenici su raspoređeni na lokalitetima Dolovi i Crkvina s lijeve i desne strane puta prije ulaska u selo Umoljane.

Nacionalni spomenik se nalazi na prostoru koji obuhvata k.č. 2079, z.k. uložak broj 157, k.č 2080, z.k. uložak broj 322, k.č. 2081, z.k. uložak broj 78, k.č. 2082, z.k. uložak broj 84, k.č. 2086, z.k. uložak broj 45, k.č. 2087, z.k. uložak broj 46, k.č. 2088, z.k. uložak broj 83, k.č. 2089, z.k. uložak broj 84, k.č. 2106, z.k. uložak broj 61, k.č. 2107, z.k. uložak broj 201, k.č. 2108, z.k. uložak broj 141, k.č. 2109, z.k. uložak broj 56, k.č. 2110, z.k. uložak broj 141, k.č. 2114, z.k. uložak broj 559, k.č. 2115, z.k. uložak broj 245, k.č. 2116, z.k. uložak broj 155, k.č. 2117, z.k. uložak broj 124, k.č. 2118, z.k. uložak broj 141, k.č. 2127, z.k. uložak broj 161, k.č. 2128, z.k. uložak broj 293, k.č. 2129, z.k. uložak broj 462, k.č. 2133, z.k. uložak broj 72, k.č. 2134, z.k. uložak broj 155, k.č. 2135, z.k. uložak broj 153 i k.č. 2139, z.k. uložak broj 341, k.o. Umoljani, općina Trnovo, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Historijski podaci

Geografski se prema prirodnom položaju planina Bjelašnica dijeli na bosansku (prema Hadžićima, Pazariću, Trnovu i Raštelici), na sjevernim padinama i bez stalnih naselja, i na hercegovačku, na južnim padinama sa stalnim naseljima. Južni dio Bjelašnice proteže se sve do desne (bosanske) obale rijeke Neretve(1). Južno od Bjelašnice je planina Visočica, koje razdvaja rijeka Rakitnica. Na jugoistočnom predjelu Bjelašnice, na tzv. „niskoj Bjelašnici”, nadmorske visine od 1200 do 1500 m nalaze se stalna naselja. Umoljani se, zajedno sa Šabićima, Kramarima, Lukavcem, Brdima i Malešićima nalaze na desnoj obali gornjeg toka rijeke Rakitnice. U pojedinim naseljima rekognosciranjem terena ustanovljeni su tragovi iz prahistorije, a mnoga od njih nose i danas srednjovjekovne toponime. Cijeli predio oko rijeke Rakitnice bio je preko Štirnog dola povezan sa Sarajevskim poljem i naseljima u dolini Miljacke, a preko Jagodin dola sa Konjicem.

U kasnom srednjem vijeku predio od rijeke Rakitnice od izvora na istoku, do rječice Trešanice na zapadu, pripadao je upravnom kotaru Črešnjevo, unutar župe Neretve. Župa Neretva je u XV stoljeću bila podijeljena na bosanski i hercegovački dio, sa graničnom linijom na rijeci Neretvi. Bosanski dio se protezao do desne obale Neretve i pripadao je oblasti Kraljeve zemlje, a hercegovačkom dijelu su pripadali predjeli na lijevoj obali rijeke Neretve i bili su pod vlašću oblasnih gospodara Kosača. Centar upravnog kotara bio je grad Češnjevo, koji je dostigao najveći stepen razvoja u XV stoljeću. Imao je detaširano podgrađe (na teritoriji današnjeg Konjica) i carinu, jer je pored grada prolazio frekventni put iz doline Neretve. Vjerovatno je cijeli kraj, a sa njim i područje župe Češnjevo pripadalo feudalnom posjedu bosanskih kraljeva, tj. bio je kraljevska domena.(2)   

Osmanlije su zauzeli područje do desne obale Neretve 1463. godine, već u popisu od 1468/9. godine javlja se i nahija Češnjevo, koje se u narednom popisu iz 1477. godine više ne spominje.(3) Skoro na cijeloj teritoriji upravnog kotara Češnjevo živjela je velika skupina Vlaha katunara kao stalni naseljenici u okviru katuna koji su bili pandan seoskih (zemljoradničkih) slavenskih općina. U Umoljanima, Tušilima i Šabićima nalazi se toponim Varda, koji ukazuje na organiziranu vojno-policijsku službu seoskih općina. Vjerojatno se zajednički kultni centar nalazio u Umoljanima, koji su to ostali i do danas. Između Umoljana i Šabića nalazi se lokalitet Crkvina, a u Umoljanima glavna džamija. U istom selu je i toponim Igrište(4), jedan od naziva vezanih za kultna mjesta predkršćanskog kulta, koji se obično javljaju u naseljima sa crkvama, ali ne i u samoj blizini crkava.(5)   

Ulazak bosanskih i humskih srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika – popularno nazvanih stećcima – u svijet znanosti nije se odigrao u najsretnijim okolnostima. To se desilo stotinama godina nakon što je ovaj kulturološki fenomen postao reliktom jedne povijesne epohe, odnosno na prijelazu iz XVIII. u XIX. stoljeće kada su u zapadni svijet počele prodirati vijesti o postojanju jedne neobične umjetnosti na nadgrobnim spomenicima iz Bosne i Hercegovine i Dalmacije.(6)  

 

2. Opis dobra

Na putnom pravcu iz Šabića prema Sinanovićima, nakon par kilometara, prije prelaska mosta preko rijeke Rakitnice na desnu stranu odvaja se put, koji vodi u selo Umoljane. Oko 1,5 km prije ulaska u selo sa desne strane puta, pruža se kosa na kojoj je raspoređeno 47 stećaka (6 ploča, 32 sanduka, 5 visokih sanduka i 4 sljemenjaka).(7) Lokalitet se zove Dolovi, zemljišne parcele na kojima se nalaze stećci su: k.č. broj 2133, i 2135. Ukrašeno je 12 spomenika i to 4 ploče (stećci br. 12, 16, 20), 3 visoka sanduka (stećci br. 4, 8 i 10), 4 sanduka (stećci br. 6, 18, 29 i 40) i 2 sljemenjaka (stećci br. 1 i 13). Ukrasni motivi zastupljeni na ovoj nekropoli su; tordirana vrpca, linije rađene u vidu reljefnih ispupčenja i udubljenja, loza sa trolistom, loza sa spiralama, stilizirani križ, latinski križ, štit, mač, krug i figuralna predstava kola, tj. posmrtnog kultnog plesa sa osam ljudskih figura. Glavnina stećaka orijentirana je u pravcu sjever–jug sa određenim odstupanjima, dok je njih 13 orijentirano u pravcu zapad–istok.

Stanje stećaka:

Stećak br. 1 – sljemenjak sa postoljem i ukrasom, orijentiran sjever–jug, obrastao lišajevima, prevrnut na bočnu zapadnu stranu.

-          dimenzije stećka su: 170 x 50 x 88 cm,

-          dimenzije postolja su: 209 x 60 x 32 cm.

Po bočnim dijelovima krovnih ploha i preko čeonih strana stećka pruža se tordirana vrpca. Ukras je rađen u vidu reljefnog ispupčenja i dosta je oštećen.

Stećak br. 2 – visoki sanduk sa postoljem i bez ukrasa, orijentiran sjever–jug, obrastao mahovinom i lišajevima, utonuo u visini postolja sa zapadne bočne strane.

-          dimenzije stećka su: 150 x 68 (donja širina stećka 60 cm) x 75 cm,

-          dimenzije postolja su: 190 x 90 x 25 cm.

Stećak br. 3 – ploča bez ukrasa, orijentirana sjever–jug sa malim odstupanjem, utonula i obrasla mahovinom i lišajevima.

-          dimenzije stećka su: 190 x 102 x 22 cm.

Stećak br. 4 – visoki sanduk sa ukrasom, orijentiran zapad–istok, utonuo i obrastao mahovinom i lišajevima.

-          dimenzije stećka su: 178 x 103 x 73 cm.

Preko sredine njegove gornje površine pruža se linija rađena u vidu udubljenja, koja nagovještava da se radi o dvojnom grobu.

Stećak br. 5 – sanduk bez postolja i ukrasa, orijentiran sjever–jug, obrastao mahovinom i lišajevima.

-          dimenzije stećka su:176 x 83 x 51 cm.

Stećak br. 6 – sanduk sa postoljem i ukrasom, orijentiran sjever–jug, obrastao mahovinom i lišajevima, sa zapadne bočne strane utonuo.

-          dimenzije stećka su: 176 x 87 x 49 cm.

Po obrubima stećka sa čeonih i bočnih strana pružaju se dvije paralelne linije. Ukras je rađen kombinacijom tehnike udubljivanja i reljefnog ispupčenja.

Stećak br. 7 – sljemenjak sa postoljem i bez ukrasa, orijentiran sjever–jug, obrastao mahovinom i raslinjem, utonuo u visini postolja i nagnut na zapadnu stranu. Na stećku su primjetne velike napukline i oštećenja usljed vremenskih promjena.

-          dimenzije stećka su: 190 x 77 (donja širina 61) x 80 cm.

Stećak br. 8 – visoki sanduk sa postoljem i ukrasom, orijentiran sjever–jug, obrastao mahovinom i lišajevima, utonuo sa istočne bočne strane u visini postolja, ispod figuralne predstave sa zapadne bočne strane uočljive su napukline na stećku.

-          dimenzije stećka su: 195 x 84 (donja širina 71) x 86 cm,

-          dimenzije postolja su: 217 x 97 x 21 cm.

Ispod samog vrha stećka preko čeonih i bočnih strana pruža se ukrasna loza sa trolistom. Na zapadnoj bočnoj strani nalazi se figuralna predstava kola, tj. posmrtnog kultnog plesa sa osam ljudskih figura. Odjeća prikazana na učesnicima kola, upućuje na činjenicu da u njemu sudjeluju muškarci i žene i da je to jedno od tzv. mješovitih kola.

Stećak br. 9 – ploča bez postolja i ukrasa, orijentirana sjever–jug, utonula i obrasla mahovinom i lišajevima.

-          dimenzije stećka su: 187 x 117 x 45 cm.

Stećak br. 10 – visoki sanduk bez postolja sa ukrasom, orijentiran sjever–jug, prevrnut na bočnu istočnu stranu, oštećen i obrastao mahovinom i lišajevima.

-          dimenzije stećka su: 165 x 70 x 90 cm.

Na njegovim čeonim stranama primjećuju se obrisi ukrasa u vidu spirala. Na gornjoj površini kao okvir, jedva primjetno, nalazi se traka od kosih linija, dok se u sjevernom dijelu stećka nalazi mač.

Sa zapadne bočne strane, dužinom stećka, ispod vrha gornje površine, pruža se loza sa trolistom, ispod koje se nalaze motivi arkada sa polukružnim lukovima.

Stećak br. 11 – sanduk bez postolja i ukrasa, orijentiran sjever–jug, obrastao lišajevima.

-          dimenzije stećka su: 212 x 75 x 73 cm.

Stećak br. 12 – ploča sa ukrasom, orijentirana sjever–jug, obrasla lišajevima i utonula i oštećena,

-          dimenzije stećka su: 199 x 139 x 40 cm.

Preko sredine dužinom gornje površine stećka pružaju se dvije paralelne linije, koje naglašavaju da se radi o dvojnom grobu. Na sredini stećka naziru se linije koje ukazuju na pretpostavku da se tu nalazio ukras, koji je identičan sa ukrasom na stećku br. 16. Naime, radi se o ukrasu stiliziranog križa.

Stećak br. 13 – sljemenjak sa postoljem i ukrasom, orijentiran sjever–jug, nagnut i utonuo u visini postolja sa zapadne strane, materijal od kojeg je pravljen stećak lošije je kvalitete te se ukrasi teško uočavaju.

-          dimenzije stećka su: 184 x 68 x 100 cm.

Ispod bočnih dijelova krovnih ploha i preko čeonih strana stećka pruža se tordirana vrpca, koja je veoma oštećena. Uspravne ivice čeonih strana su naglašene udubljenim linijama. Sa obje čeone strane nalaze isti ukrasi dvostruke spirale, a u zabatima po jedna rozeta. Ispod krovne plohe sa zapadne bočne strane pruža se ukrasna loza sa trolistom, koju je teško evidentirati i sa istočne strane stećka. Na vrhu krovnih ploha primjetni su, sa obje strane, veoma oštećeni ukrasi polujabučica. Svi ukrasi su rađeni kombiniranom tehnikom udubljivanja i reljefnog ispupčenja.

Stećak br. 14 – sanduk bez postolja i ukrasa, orijentiran zapad–istok, utonuo sa južne starne, obrastao lišajevima.

-          dimenzije stećka su: 166 x 60 x 51 cm.

Stećak br. 15 – sanduk bez postolja i ukrasa, orijentiran zapad – istok, obrastao lišajevima.

-          dimenzije stećka su: 200 x 81 x 79 cm.

Stećak br. 16 – ploča sa ukrasom, orijentirana zapad–istok, obrasla lišajevima.

-          dimenzije stećka su: 190 x 141 x 50 cm.

Preko sredine, dužinom gornje površine stećka pružaju se dvije paralelne linije, koje naglašavaju da se radi o dvojnom grobu. Na sredini stećka nalazi se teško primjetan ukras stiliziranog križa.

Stećak br. 17 – sanduk bez ukrasa, orijentiran zapad–istok sa malim odstupanjima, obrastao lišajevima.

-          dimenzije stećka su: 193 x 80 x 80 cm.

Stećak br. 18 – sanduk sa postoljem i ukrasom, orijentiran sjever–jug, obrastao mahovinom i lišajevima.

-          dimenzije stećka su: 135 x 77 x 48 cm.

Na gornjoj površini stećka kao ukras evidentiran je štit. Ukras je rađen tehnikom reljefnog ispupčenja.

Stećak br. 19 – visoki sanduk sa postoljem i bez ukrasa, orijentiran sjever–jug, obrastao mahovinom i lišajevima, utonuo u visini postolja.

-          dimenzije stećka su: 105 x 63 x 114 cm.

Stećak br. 20 – ploča sa ukrasom, orijentirana sjever–jug, obrasla mahovinom i lišajevima.

-          dimenzije stećka su: 180 x 119 x 35 cm.

Preko sredine dužinom gornje površine stećka pruža se jedna linija, koja naglašava da se radi o dvojnom grobu. Sa istočne strane stećka u gornjem sjevernom dijelu nalazi se pravougaonik obilježen sa dvije linije unutar kojeg se nalazi križ, čija su tri gornja kraka jednaka, a donji uspravni je duži. Samo gornji dio uspravnog kraka ima kružni završetak. Ukrasi na ovom stećku su rađeni tehnikom udubljivanja.

Stećak br. 21 – sanduk bez postolja i ukrasa, orijentiran sjever–jug, utonuo, obrastao mahovinom, lišajevima i smrekom.

-          dimenzije stećka su: 136 x 60 x 25 cm.

Stećak br. 22 –ploča bez ukrasa, orijentirana sjever–jug, utonula, obrasla mahovinom, lišajevima i trnjem.

-          dimenzije stećka su: 184 x 110 x 4 cm.

Stećak br. 23 – sanduk bez ukrasa, orijentiran sjever–jug sa malim odstupanjem, obrastao mahovinom i lišajevima.

-          dimenzije stećka su: 182 x 82 x 46 cm.

Stećak br. 24 – sanduk bez ukrasa, orijentiran sjever–jug, utonuo i obrastao mahovinom i lišajevima, vidljive se napukline i oštećenja sa istočne strane.

-          dimenzije stećka su: 185 x 77 x 45 cm.

Stećak br. 25 – sanduk bez postolja i ukrasa, orijentiran sjever–jug, utonuo, obrastao mahovinom i lišajevima.

-          dimenzije stećka su:175 x 80 x 50 cm.

Stećak br. 26 – sanduk bez postolja i ukrasa, orijentiran sjever–jug, utonuo, obrastao mahovinom i lišajevima.

-          dimenzije stećka su: 191 x 88 x 25 cm.

Stećak br. 27 – sanduk bez postolja i ukrasa, orijentiran sjever–jug, utonuo, obrastao mahovinom i I lišajevima.

-          dimenzije stećka su: 210 x 110 x 20 cm.

Stećak br. 28 – sanduk bez postolja i ukrasa, orijentiran sjever–jug, utonuo, obrastao mahovinom i lišajevima.

-          dimenzije stećka su: 172 x 90 x 36 cm.

Stećak br. 29 – sanduk bez postolja i sa ukrasom, orijentiran sjever–jug, utonuo i obrastao mahovinom i lišajevima, oštećen sa zapadne strane.

-          dimenzije stećka su: 176 x 93 x 26 cm.

Preko sredine njegove gornje površine pruža se linija rađena u vidu reljefnog ispupčenja, koja nagovještava da se radi o dvojnom grobu. Za razliku od drugih sanduka čeona sjeverna strana ovog spomenika se završava na sljeme.

Stećak br. 30 – sanduk bez postolja i ukrasa, orijentiran sjever–jug, u potpunosti utonuo, obrastao mahovinom i lišajevima, vidljive su napukline na površini stećka.

-          dimenzije stećka su: dužina 110 x širina 57 cm.

Stećak br. 31 – sanduk bez postolja i ukrasa, orijentiran sjever–jug, grubo obrađene gornje površine, utonuo, obrastao mahovinom i lišajevima.

-          dimenzije stećka su: 186 x 100 x 24 cm.

Stećak br. 32 – sljemenjak bez ukrasa, orijentiran sjever–jug, sa malim odstupanjem, utonuo, obrastao lišajevima i mahovinom, usljed vremenskih promjena (zbog leda i jake zime) u sjevernom dijelu dio stećka je odlomljen duž njegove visine.

-          dimenzije stećka su: 125 x 65 x 68 cm.

Stećak br. 33 – sanduk bez postolja i ukrasa, orijentiran sjever–jug, utonuo, obrastao mahovinom, travom i lišajevima.

-          dimenzije stećka su: 122 x 84 x 10 cm.

Stećak br. 34 – sanduk bez postolja i ukrasa, orijentiran sjever–jug, utonuo, obrastao mahovinom, lišajevima i trnjem.

-          dimenzije stećka su: 144 x 93 x 17 cm.

Stećak br. 35 – sanduk bez postolja i ukrasa, orijentiran sjever–jug, fino obrađen, utonuo, obrastao mahovinom i lišajevima.

-          dimenzije stećka su: 174 x 80 x 48 cm.

Stećak br. 36 – sanduk bez postolja i ukrasa, orijentiran sjever–jug, grubo obrađene gornje površine, utonuo, obrastao mahovinom i lišajevima.

-          dimenzije stećka su: 195 x 105 x 15 cm.

Stećak br. 37 – sanduk bez ukrasa i postolja, orijentiran zapad–istok, obrastao lišajevima.

-          dimenzije stećka su: 190 x 70 x 58 cm.

Stećak br. 38 – sanduk bez postolja i ukrasa, orijentiran sjever–jug, obrastao mahovinom i lišajevima.

-          dimenzije stećka su: 135 x 77 x 48 cm.

Spomenik je rađen u obliku pravougaonika čija južna čeona strana je skošena i nema oštrih ivica. Prema klasifikaciji Š. Bešlagića to su vrste spomenika čija se čeona strana završava na svod ili luk. (Š. Bešlagić, 1982, str. 87.).

Stećak br. 39 – sanduk bez postolja i ukrasa, orijentiran sjever–jug, fino obrađene površine, utonuo, obrastao mahovinom i lišajevima.

-          dimenzije stećka su: 173 x 116 x 36 cm.

Stećak br. 40 – sanduk sa ukrasom, orijentiran sjever–jug, obrastao mahovinom i lišajevima.

-          dimenzije stećka su: 170 x 71 x 25 cm,

-          prečnik kruga 25 cm.

Na gornjoj površini nalazi se reljefni motiv kruga, pored kojeg se sa zapadne strane pruža linija čija dužina je identična sa prečnikom kruga.

Stećak br. 41 – sanduk bez postolja i ukrasa, orijentiran zapad–istok, utonuo, obrastao mahovinom i lišajevima.

-          dimenzije stećka su: 170 x 96 x 31 cm.

Stećak br. 42 – sanduk bez postolja i ukrasa, orijentiran zapad–istok, utonuo, obrastao mahovinom i lišajevima.

-          dimenzije stećka su: 170 x 90 x 16 cm.

Stećak br. 43 – sanduk bez postolja i ukrasa, orijentiran zapad–istok, utonuo, obrastao mahovinom i lišajevima, vidljiva samo istočna čeona strana stećka.

-          dimenzije stećka su: vidljiva dužina 60 x širina 66 x vidljiva visina 10 cm.

Stećak br. 44 – sanduk bez postolja i ukrasa, orijentiran zapad–istok, utonuo, obrastao mahovinom i lišajevima, vidljiva istočna čeona strana.

-          dimenzije stećka su: vidljiva dužina 50 x širina 70 x vidljiva visina 5 cm.

Stećak br. 45 – sanduk bez postolja i ukrasa, orijentiran zapad–istok sa malim odstupanjima, sa sjeveroistočne bočne strane utonuo, obrastao mahovinom i lišajevima.

-          dimenzije stećka su:188 x 68 x 29 cm.

Stećak br. 46 – sanduk bez postolja i ukrasa, orijentiran zapad–istok sa malim odstupanjima, sa sjeveroistočne bočne strane utonuo, obrastao mahovinom i lišajevima.

-          dimenzije stećka su: 196 x 86 x 15 cm.

Stećak br. 47 – sanduk bez postolja i ukrasa, orijentiran zapad–istok sa malim odstupanjima, sa sjeveroistočne bočne strane utonuo, obrastao mahovinom i lišajevima.

-          dimenzije stećka su: 184 x 111 x 24 cm.

Stanje nišana iznad lokaliteta Dolovi

Na udaljenosti oko 200 m od nekropole u pravcu sjevera na zemljišnoj parceli označenoj kao k.č. broj 2110 evidentirana su tri stara nišana, dok je dalje na udaljenosti oko 300 m na k.č. broj 2080 evidentirano 8 nišana.

Na osnovu ilustrovane dvije osnovne varijante nišana; pravougaonog oblika sa piramidalnim završetkom i u formi stele, nišani na ovom lokalitetu se mogu datirati u period druge polovine XV i prve polovine XVI stoljeća, kojem pripadaju i najraniji primjeri nišana u Bosni I Hercegovini.

Nišan br. 1

Oboren nišan u obliku stele, bez natpisa i sa isklesanom trakom, dimenzija osnovice 31 x 7 cm i visine 108 cm.

Nišan br. 2

Oboren nišan u obliku stele, bez natpisa i sa isklesanom trakom. Na vrhu nišana i sa bočne strane nalazi se isklesana polulopta, dimenzija osnovice 30 x 15 cm i visine 117 cm.

Nišan br. 3

Prelomljen i u zemlju utonuo nišan bez natpisa.

Nišan br. 4

Nišan u obliku stele, utonuo i iz zemlje viri samo vrh nišana.

Nišan br. 5

Oboren nišan u obliku stele, bez natpisa i sa isklesanom trakom. Na vrhu nišana nalazi se isklesana polulopta, dimenzija osnovice 36 x 11 cm i visine 173 cm.

Nišan br. 6

Oboren nišan bez ukrasa i utonuo, piramidalnog završetka, pravougaone osnovice 36 x 15 cm i visine 186 cm.

Nišan br. 7

Oboren nišan bez ukrasa i utonuo, piramidalnog završetka, pravougaone osnovice 25 x 17 cm i visine 188 cm.

Nišan br. 8

Oboren nišan bez ukrasa i utonuo, piramidalnog završetka, pravougaone osnovice 32 x 18 cm i visine 185 cm.

Nišan br. 9

Prelomljen i u zemlju utonuo nišan bez natpisa, širine 30 cm i visine 60 cm.

Nišan br. 10

Oboren nišan u obliku stele, bez natpisa i ukrasa, dimenzija osnovice 36 x 16 cm i visine 195 cm.

Nišan br. 11

Nagnut na sjevernu stranu nišan, bez ukrasa, piramidalnog završetka, pravougaone osnovice 32 x 32 cm i visine 165 cm.

Ostaci crkve

Karl Patsch je zabilježio predaju koja se sačuvala kod stanovnika sela Umoljani o postojanju crkve ispod sela, na mjestu nazvanom Crkvina. Na tom lokalitetu K. Patsch je zabilježio kako; “iz ledine strši obrađeno kamenje“.(8) Postojanje temelja neistražene građevine koja je, prema njihovom mišljenju mogla biti i crkva, evidentirali su: P. Anđelić i Š. Bešlagić.(9)  

Na postojanje sakralnog objekta na ovom lokalitetu upućuje i činjenica da su Umoljani u srednjem vijeku bili kultni centar za susjedna sela Tušila i Šabiće.

Prilikom tehničkog snimanja spomenika na lokalitetima u Umoljanima, na osnovu podataka kod navedenih autora, u toku izrade ove odluke izvršena je identifikacija prostora na kojem je mogao biti navedeni neistraženi objekat.

Na osnovu snimaka sa google earth-a i fotografija sa terena, izvršeno je lociranje ostataka te građevine u prečniku od 50 m, međutim, tačnu identifikaciju ostataka i eventualno određenje sadržaja objekta moguće je odrediti samo na osnovu detaljnih arheoloških istraživanja. Prema navedenim činjenicama, ostaci te građevine se nalaze na parceli k.č. broj 2118, i graniči sa parcelama 2107, 2108 i 2117. Prostor na kojem su oni locirani obrastao je travom i moguće je vidjeti samo obrise temelja koji su utonuli.

Osamljeni stećak – sljemenjak sa postoljem i ukrasom

Smješten na brežuljku udaljenom oko 500 m zračne linije u pravcu zapada od lokaliteta Dolovi. Stećak se nalazi na parceli k.č. broj 2127, orijentiran zapad–istok, prevrnut na sjevernu bočnu stranu i utonuo. Vidljiva su napuknuća na krovnoj plohi i postolju, obrastao mahovinom i lišajevima.

-          dimenzije stećka su: 121 x 30 x 112 cm,

-          dimenzije postolja su: 160 x 55 x 28 cm.

Dužinom bočnog dijela krovne plohe sa južne strane pruža se tordirana vrpca, ispod koje se nalazi po bočnim stranama stećka dvostruka vrpca od cik-cak linija. Vjerovatno se i sa druge suprotne sjeverne strane nalazi isti ukras, kojeg nije moguće evidentirati jer je stećak oboren na sjevernu bočnu stranu.

Sa obje čeone strane nalaze isti ukrasi – predstava stilizovanog stabla sa dva para spiralnih zavoja koji se simetrično povijaju. U zabatu sa istočne strane nalazi se rozeta, a sa zapadne starne ukras nedostaje jer je stećak oštećen u tom dijelu. Ukrasi su rađeni kombiniranom tehnikom udubljivanja i reljefnog ispupčenja.

Nekropola sa pet stećaka (10)

U pravcu zapada na udaljenosti oko 200 m od osamljenog stećka na k.č. broj 2106, evidentirano je pet stećaka u formi sanduka, koji su u potpunosti utonuli.

Stećak br. 1 – sanduk utonuo, orijentiran zapad–istok, obrastao lišajevima i travom.

-          dimenzije stećka su: dužina 110 x širina 60 cm.

Stećak br. 2 – sanduk utonuo, orijentiran zapad–istok, obrastao mahovinom i lišajevima.

-          dimenzije stećka su: dužina 135 x širina 53 cm.

Stećak br. 3 – sanduk utonuo, orijentiran zapad–istok, prekriven zemljom i travom, uočavaju se samo dijelovi stećka.

-          dimenzije stećka su: dužina 150 x širina 75 cm.

Stećak br. 4 – sanduk utonuo, orijentiran zapad–istok, obrastao mahovinom i lišajevima.

-          dimenzije stećka su: dužina 145 x širina 58 cm.

Stećak br. 5 – sanduk utonuo, orijentiran zapad–istok, prekriven zemljom i travom, uočavaju se samo dijelovi stećka.

-          dimenzije stećka su: dužina 150 x širina 66 cm.

Prirodno naslijeđe

Prostor Bosne i Hercegovine je vrlo bogat razlikama klime, flore, faune, vodenih slivova, a također i razlikama starih kultura. Prirodni ambijenti, oplemenjeni i obogaćeni čovjekovom kreacijom ulaze u sferu kulturno-historijske baštine. Doline bosanskohercegovačkih glavnih rijeka i njihovih pritoka i pritočica kriju estetske ljepote najvišeg reda. Same po sebi one ne bi ulazile u krug kulturno-historijskih vrijednosti, ali one nisu djevičanski prirodne, čiste. Ljudi su im svuda dodavali ponešto svoje, ljudski skromno, kroz to su se istakle i one vrijednosti koje bi bez takvih kreacija bile izgubljene u ljepotama prirode.

Jugozapadno od Sarajeva pruža se planina Bjelašnica. Jugozapadni dio Bjelašnice koji je ulazio u sastav kraljeve oblasti, odnosno župe Neretve, znatno je niži od sjeverozapadnog koji je pripadao župi Gradčac, također u Kraljevoj zemlji u XV stoljeću. Iz tih razloga mogla su se formirati stalna naselja u jugozapadnom dijelu, dok su u sjeverozapadnom dijelu Bjelašnice postojali samo ljetni stanovi stočara. Za razliku od drugih planina, na Bjelašnici stalna naselja sežu od 1300 do 1500 metara. U popisu iz 1468. godine od stalnih naselja na ovom području spominje se samo selo Umoljani sa 31 kućom vojničke rezerve, u timaru Skendera, gulama sultanovog.(11)  

Planinski masiv Bjelašnice i Igmana pripada središnjem dijelu Dinarskog planinskog sistema, i to oblasti visokih planina Površi i Brda, a u geotektonskom pogledu zoni mezozojskih krečnjaka i dolomita sa srednjobosanskim škriljavim planinama u jezgru.(12) U zoni od 700 do 1.300 m n.v. nalazi se kompleks rendzina i smeđih zemljišta, dok u zoni od 1.300 do 2.000 m n.v. dominiraju rendzine. Ove geomorfološke karakteristike uticale su, skupa sa klimatskim prilikama, na razvoj veoma heterogenog zemljišnog i biljnog pokrivača.(13) Sa juga, jugozapada i jugoistoka, Bjelašnica je oštro ograničena, dok je sa sjeverozapada vezana preko Ivan-planine sa Bitovijom. Glavni stočarski put kroz planine išao je pravcem istok–zapad i vezivao naselje Umoljane, Brda, Kramere i dr., preko Igmana sa Sarajevom, a na zapad sa Konjicem.(14)   

Geografski položaj, te orografski sklop uslovili su i specifičnu klimu. Naime, ovaj planinski masiv razdvaja područje izrazito mediteranske od područja kontinentalne klime. Generalno posmatrano, ovdje se uočavaju dva klimata – planinski, zastupljen na nižim dijelovima visoravni, i alpski, u višim planinskim dijelovima.(15) Najhladniji mjesec mjesec je mjesec februar (Bjelašnica -7,4°C), a najtopliji mjesec juli (Bjelašnica 10,1°C). Srednja mjesečna, odnosno godišnja temperatura vazduha na području Bjelašnice iznosi 1°C. Najviše padavina na istom je registrovano u IX, X i XI mjesecu što ukupno iznosi 382 mm. Snježni pokrivač se javlja od septembra i traje do kraja maja ili polovine juna, a nije rijedak slučaj da se na Bjelašnici pojavi u toku ljeta. Na istoj planini se smjenjuju vjetrovi koji pušu od mora (jugo) i sa kopna (sjever), i jaki vjetrovi pušu skoro svaki treći dan.(16)   

Neposredno prije lokaliteta Dolovi, Tušilačka rijeka se ulijeva u rijeku Rakitnicu. Na istočnoj strani lokaliteta Dolovi prolazi manji potok bez poznatog naziva, a sa zapadne strane teče potok Šklope. Oba potoka se ulijevaju u Rakitnicu.

U zavisnosti od gore navedenih abiotičkih faktora a uz značajno učešće i zooantropoloških, na Bjelašnici se razvila specifična flora i vegetacija.(17)   

Lokaliteti Dolovi i Crkvina su pretežno prekriveni niskim rastinjem, grmljem i malim zajednicama bjelogoričnog drveća. Okolna brda imaju ili slično rastinje, ili prisustvo izraženo gustih miješanih šuma, sa obje strane puta ka selu Umoljani. Lokalitet Dolovi i Crkvina, te okolna brda, sačinjavaju jednu prirodnu, ambijentnu cjelinu.

Dinarske šumske zajednice bukve i jele (sa smrčom) neutrofilnog karaktera koje predstavljaju snažan pojas šumske vegetacije formirale su se na krečnjačkim zemljištima, dolomitiziranim krečnjacima i morenskim nanosima. Ova zajednica spada među šumske zajednice najbogatije biljnim vrstama na Bjelašnici, među kojima dominantan udio imaju mezofilno-neutrofilno-bazifilne vrste. Dominantne vrste drveća su bukva, jela i smrča koja izostaje unutar područja koja se nalaze pod uticajem submediteranske klime. U sloju grmlja nalazimo: Evonimus latifolia, Lonicera alpigena, Lonicera xylosteum, Lonicera nigra, Rhamnus fallax... U sloju prizemne flore nalazimo sljedeće vrste: Asarum europaeum, Pulmonaria officinalis, Lilium martagon, Paris quadrifolia, Cardamine ennephyllos....

Iznad ovih sastojina nadovezuje se pojas subalpinske bukve (Aceri-Fagetum subalpinum Horv. et al. 1974) karakterističnog sabljastog habitusa sa relativno kratkim vegetacionim periodom. Usljed ekstremnosti klimatskih uslova koji se povećavaju na gornjoj granici šume ove sastojine imaju prvenstveno zaštitnu ulogu. U sloju drveća i grmlja nalazimo sljedeće vrste: Fagus sylvatica, Acer pseudoplatanus, Rhamnus fallax, Salix silesiaca, Lonicera barbasiama, Ribes alpinum, Rubus saxatilis... U sloju prizemne flore nalazimo: Adenostylles alliariae, Cirsium erisithales, Ranunculus platanifolius, Valeriana montana, Valeriana tripteris... Granicom ovoga pojasa i sa granicom bora krivulja nalazimo male skupine na padinama Hranisave (Mugo-Pinetum leucodermis Fuk. 1966). Ovo su reliktne sastojine koje su uništavane pašarenjem i predstavljaju ugroženi prirodni fenomen koji treba zaštititi. Unutar ove zajednice nalazimo termofilne vrste: Scabiosa leucophylla, Erica carnea, Bracypodium pinnatum, Calamagrostis varia...

Unutar kanjona Rakitnice na strmim padinama i liticama na plitkim tlima i pod snažnim uticajem submediteranske klime nalazimo termofilne zajednice medunca i crnog graba (Querco-Ostryetum carpinifoliae Horv. 1938 s. lat) te crnoga jasena i crnoga graba (Ostryo-Ornetum Fuk. et Stef. 1958). Vrste drveća koje nalazimo unutar ovih zajednica su: Quercus pubescens, Ostrya carpinifolia, Fraxinus ornus, Sorbus torminalis...; grmova: Cornus mas, Rhamnus cathartica, Viburnum lantana, Cotinus coggygria, Amelanchier ovalis, Cotoneaster tomentosa... U sloju prizemne flore nalazi se veliki broj vrsta kojima pogoduje svjetlo: Chrysanthemum corymbosum, Teucrium chamaedrys, Mercurialis ovata, Galium lucidum, Stachys recta, Thymus serpyllum.(18)   

Endemične vrste planinskih rudina

-          Sesleria juncifolia

-          Sesleria coerulens

-          Festuca panciciana

-          Festuca bosniaca

-          Senesio bosniacus

-          Veronica satureoides

-          Gentiana dinarica

-          Gentiana symphyandra

-          Gentianella crysparta

Glacijalni relikti

-          Dryas octopetala

-          Poligonum viviparum

-          Gentiana kochiana

-          Nigritella nigra

-          Potentila clusiana

-          Arnica montana

-          Jasione orbiculata

-          Achillea lingulata

-          Lilium bosniacum

Visokoplaninska flora alpskih pašnjaka stjenjara i kanjona Rakitnice

U glacijalnim cirkovima Bjelašnice nalazimo biljne zajednice koje pripadaju endemičnoj svezi Amphoricarpion autariati kao i zajednice na krečnjaku kanjona Rakitnice i dolomitima na kojima je registrovana specifična flora kako slijedi:

-          Endraianthus serpyllifolius

-          Saxifraga cariyophylla

-          Minuartia clandestine

-          Silene pussila

-          Alchemilla velebitica

-          Cerastium dinaricum

Na krečnjacima nalazimo sljedeće specifične biljne vrste:

-          Dripis linneana

-          Arabis alpine,

-          Heracleum balcanicum,

-          Stachis recta(19)  

Po pitanju faune, ihtiopopulacija u Tušilačkoj rijeci i Rakitnici, je isključivo salmonidna.(20)   

Reptili uključuju globalno ugroženu livadsku jamičarku (Meadow Viper) Vipera ursini macrops klasificiranu od strane IUCN kao ugroženu, dok su ostale jamičarke V. berus bosniaca, V. amodites, druge zmije uključujući Coronella austriaca, Coluber sp., beznogi gušter Anguis fragilis, gušteri Lacerta vivipara, L. viridis, L. fragilis, L. muralis, i žabe Hyla arborea i Rana agilis zabilježene.

Da je područje također bogato beskičmenjacima može se vidjeti iz činjenice da je 127 vrsta leptira (Lepidoptera) i 29 vrsta skakavaca (Orthoptera) zabilježeno te da u području obitavaju 24 na evropskom nivou ugrožene vrste.

Evropske-ugrožene vrste beskičmenjaka prisutne na području Igman-Bjelašnica-Treskavica-Visočica

-          Ugrožene: Maculinea nausithous (leptir), Maculinea teleius (leptir), Apatura metis (leptir);

-          Ranjive: Dolomedes plantarius (pauk), Saga pedo (cvrčak), Hyles hippophaes (ljiljak);   

-          Rijetke: Helix pomatia (gastropod - puž), Troglophantes gracilis (pauk), Troglophantes similes (pauk), Troglophantes spinipes (pauk), Parnassius apollo (leptir), Erebia ottomana (leptir), Epimyrma ravouxi (mrav);

-          Nedovoljno poznate: Microcondylae compressa (slatkovodna dvokrilna školjka), Unio elegantus (slatkovodna dvokrilna školjka), Hirudo medicinalis (pijavica), Leucorrhinia pectoralis (jednokrilac), Myrmeleon formicarius (mrežokrilac), Syrichtus tesselum (leptir), Papilio alexanor (leptir), Zerynthia polyxena (leptir), Erebia calcari (leptir).

Od ptičije populacije ukupno je prisutno nekih 110 vrsta u široj okoilini, a od grabljivica, prisustvo orla surog (Aquila chrysaetos), te orla zmijara (Circaetus gallicus), sivog sokola (Falco peregrinus), vjetruše kliktavke (Falco tinninculus), jastreba kokošara (Accipiter gentilis), kopca ptičara (Accipiter nisus) i kratkoprstog kopca (Accipiter brevipes) može biti potvrđeno. Iz 2006 IUCN crvene liste ugroženih vrsta, u području se nalazi samo jedna, globalno ranjiva: kosac (Crex crex).(21)   

Što se vrsta sisara tiče, u području su prisutne ključne vrste, naime medvjed mrki (Ursus arctos L.), vuk (Canis lupus L.) i divokoza (Rupicapra rupicapra balcanica L.) Pored ovih, stanište koriste još nekih 60 vrsta sisavaca. Od krupnijih životinjskih vrsta značajnije su srna (Capreolus capreolus), divlja svinja (Sus scrofa), kuna zlatica (Martes martes), koja je već ozbiljno prorijeđena, hermelin (Mustela erminea), divlja mačka (Felis silvestris) i ris (Lynx lynx).(22)   

Antropogeni karakter lokacije je očit iz spomenika koji potiču još iz srednjeg vijeka, ali i kontinuitetu življenja u selu Umoljani. Na planini Bjelašnici se pored stočarstva, žitelji i članovi lovačkih udruženja, bave lovom na veće sisare i ptice. Lov često predstavlja prijetnju ključnim sisarima poput vuka, koji koriste lokaciju Dolovi kao dio svoje teritorije. Kao vrsta kojoj je neophodan izraziti mir u vrijeme reprodukcije i odgoja mladih, vuk se pred uznemiravanjem uzrokovanim šumskim radovima povlači u druga područja tokom reprodukcionog ciklusa. S obzirom da šumskim radovima (sječom) nastaju progale i manje otvorene površine u šumskim sastojinama, koje su veoma pogodna mjesta za ishranu divljih papkara (srna i divljih svinja), vuk se u ova područja obavezno vraća, kao predatorska vrsta koja je u direktnoj vezi sa populacijama plijena-divlji papkari.(23) Lokacija se moguće također koristi za ispašu sitne stoke.

 

3. Dosadašnja zakonska zaštita

U Prostornom planu BiH do 2000. godine na području općine Trnovo kao spomenik III kategorije uvršteno je 22 lokaliteta nekropola sa stećcima (1520 stećaka) bez preciznije identifikacije.

 

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

Istraživačke radove u smislu evidentiranja i prikupljanja podataka o spomenicima u selu Umoljani vršio je Karl Patsch i publicirao 1902, zatim Šefik Bešlagić, publicirao 1971. i Pavao Anđelić, publicirao 1975. godine.

Područje Bosne i Hercegovine je relativno kasno postalo objekat prirodnjačkih istraživanja. Prva ozbiljna botanička istraživanja su vezana za polovinu 19. vijeka i ime Sedtnera-a. On već 1849. godine objavljuje prve naučne rezultate sa svog putovanja kroz Bosnu 1847. godine. Botanička istraživanja sljedećih nekoliko decenija karakteriše tek poneki, sporadičan naučni prilog, da bi tek konac 19. vijeka bio obilježen intenzivnim istraživanjima, na čijim se počecima mogu pomenuti i Formanek, Vandas, Landauer, Sündermann, Bornmüller, te Beck-Mannagetta (Riter-Studnička, 1956). Ovaj zadnji istraživač je prvi pristupio i pisanju flore naše države.

Došavši u Sarajevo na samom izmaku 19. vijeka, K. Malý je kroz sljedećih 50 godina veoma intenzivnog istraživačkog rada dao ogroman prilog poznavanju flore Bosne i Hercegovine (Fukarek, 1951).

Nalazeći se u neposrednoj blizini Sarajeva, područje Igmana i Bjelašnice je predstavljalo objekat čestih obilaženja i istraživanja mnogim starijim, a i savremenim botaničarima. Na ovom prostoru su na istraživanju biljaka radili i Bornmüller, Landauer, A. Ademović (Beck, 1886), P. Fukarek (1962), Riter-Studnička (1957), te P. Grgić (1980). (P. Grgić, 1980., 59-60)

Konzervatorsko – restauratorski radovi nisu poduzimani.

 

5. Sadašnje stanje dobra

Uvidom na licu mjesta, 21. i 28. aprila. i 1. maja 2009. godine, ustanovljeno je sljedeće:

-          Stećci su izloženi ubrzanom propadanju usljed nedostatka redovnog održavanja;

-          Pojedini stećci su okrnjeni, oštećeni, prevrnuti, dijelom ili u potpunosti utonuli u zemlju;

-          Lokalitet sa stećcima nalazi se na zemljišnoj parceli koja nije ograđena, što omogućava lokalnom stanovništvu da navedenu parcelu koristi kao ispašu za stoku;

-          Na stećcima se nalaze biljni organizmi (lišajevi i mahovina) u većoj ili manjoj mjeri;

-          Uglavnom gornje plohe ploča su u većoj ili manjoj mjeri oštećene (pukle, napukle, plitko popucale);

-          Na udaljenosti oko 200 m u pravcu sjevera evidentirana su tri nišana, a dalje kosom na udaljenosti oko 300 m nalazi se još 8 nišana, prevrnutih i utonulih u zemlju;

-          Zapadno od nekropole na udaljenosti oko 500 m na brežuljku nalazi se stećak, prevrnut, utonuo djelimično i oštećen. U njegovoj blizini evidentirani su obrisi građevine, gdje bi se mogla locirati u literaturi spominjana crkva;

-          Zapadno od osamljenog stećka na drugom brežuljku udaljenom oko 200 m nalazi se pet stećaka, koji su u potpunosti utonuli i obrasli travom i mahovinom;

-          Na navedenom prostoru poslije ratnih dešavanja u BiH 1992-1995. prokopan je i asfaltiran put za selo Umoljane;

-          Područje nekropole sa oživljavanjem vegetacije obrasta travom, trnjem što dodatno uzrokuje uništavanje stećaka;

-          Ustanovljeno je korištenje otvorenog plamena između nišana;

-          Na lokalitetu sa stećcima postoji rizik odrona zemljišta sa zapadne strane padine u slučaju daljeg širenja postojećeg puta.

 

6. Specifični rizici

-          Na lokalitetu Dolovi postoji rizik odrona zemljišta sa zapadne strane padine u slučaju daljeg širenja postojećeg puta;

-          Vandalizam (razbijanje i prevrtanje stećaka, uništavanje ukrasa i dr.);

-          Dezintegracija spomenika zbog dugogodišnjeg neodržavanja;

-          Nepovoljni vremenski uticaji;

-          Samonikla vegetacija.

 

III – ZAKLJUČAK

Primjenjujući Kriterije za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom (»Službeni glasnik BiH« br. 33/02 i 15/03), Komisija donosi odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:

A.         Vremensko određenje

B.         Historijska vrijednost

C.         Umjetnička i estetska vrijednost

i.          Kvalitet obrade,

ii.          Kvalitet materijala,

iii.         Proporcije,

v.          Vrijednost detalja.

D.         Čitljivost (dokumentarna, naučna, obrazovna vrijednost)

i.          Materijalno svjedočanstvo o manje poznatim historijskim razdobljima.

E.         Simbolička vrijednost

i.          Ontološka vrijednost,

ii.          Sakralna vrijednost,

v.          Značaj za identitet skupine ljudi.

F.         Ambijentalna vrijednost

iii.         Objekat ili skupina objekata je dio cjeline ili područja.

G.         Izvornost

i.          Oblik i dizajn,

ii.          Materijal i sadržaj,

iii.         Namjena i upotreba,

iv.         Tradicija i tehnike,

v.          Položaj i smještaj u prostoru.

 

Sastavni dio ove odluke su:

-          kopija katastarskog plana,

-          zemljišnoknjižni izvadak,

-          fotodokumentacija sa terena.

 

Korištena literatura

U toku vođenja postupka proglašenja dobra nacionalnim spomenikom BiH, korištena je sljedeća literatura:

 

1902.    Patsch, Karl, „Rimska mjesta u konjičkom kotaru“, Sarajevo, GZM, 1902., 331.

 

1932.    Popović, Jovo, „Ljetni stanovi (mahale) na planini Bjelašnici“, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu (Sveska za prirodne nauke) XLIV/1932., Sarajevo, 1932., 55-96.

 

1971.    Bešlagić, Šefik, Stećci-kataloško-topografski pregled, IP „Veselin Masleša”, Sarajevo, 1971.

 

1975.    Anđelić, Pavao, Historijski spomenici Konjica i okoline, Konjic, 1975.

 

1980.    Grupa autora, Prostorni plan Bosne i Hercegovine, faza B – valorizacija, prirodne i kulturno-historijske vrijednosti, Institut za arhitekturu, urbanizam i prostorno planiranje Arhitektonskog fakultet u Sarajevu i Urbanistički zavod za Bosnu i Hercegovinu Sarajevo. Sarajevo, 1980.

 

1982.    Anđelić, Pavao, „Teritorijalno-politička organizacija župe Neretve i njezino mjesto u širim političkim okvirima“, u: Studije o teritorijalno-političkoj organizaciji Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do pada ovih zemalja pod osmansku vlast, Sarajevo, 1982.

 

1982.    Bešlagić, Šefik, Stećci. Kultura i umjetnost, IP „Veselin Masleša“, Sarajevo, 1982.

 

1982.    Šabanović, Hazim, Bosanski pašaluk, „Svjetlost“, Sarajevo, 1982.

 

1991.    Tabaković-Tošić, Mara et.al., „Prilog poznavanju faune carabidae (Coleoptera) planinskog masiva Igman-Bjelašnica“, Glasnik Zemaljskog Muzeja BiH – Prirodne nauke, Sarajevo, 1991., 139-154.

 

1999.    Beljkašić-Hadžidedić, Ljiljana, Bošnjačka nošnja na Bjelašnici, Sarajevo, 1999.

 

2004.    Brown, Jessica, Mitchell, Nora and Beresford, Michael (Eds.), The Protected Landscape Approach: Linking Nature, Culture and Community, IUCN: Gland, Switzerland and Cambridge, UK: 2004.

 

2004.    Bešlagić, Šefik, Leksikon stećaka, Sarajevo, 2004.

 

2005.    Mušeta-Aščerić, Vesna, Sarajevo i njegova okolina u 15. stoljeću, Sarajevo, 2005.

 

2006.    Karović, Elma, Kunovac, Saša, “Područje sa posebnim karakteristikama: Igman-Bjelašnica-Treskavica i Kanjon Rakitnice (Visočica)”, Elaborat, Sarajevo, 2006.

 

2006.    Berilo, Zejnil, “Aktuelno stanje populacije Velikog Tetrijeba u planinskom kompleksu Igmana i Bjelašnice”, Univerzitet u Sarajevu, Sarajevo, 2006.

 

2008.    Grupa autora, Prirodna baština Kantona Sarajevo, Sarajevo, 2008.

 

(1) Popović, Jovo, “Ljetni stanovi (mahale) na planini Bjelašnici”, Sarajevo, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, (Sveska za prirodne nauke) XLIV/1932., 59; Beljkašić-Hadžidedić, Ljiljana, Bošnjačka nošnja na Bjelašnici, Sarajevo, 1999., 8.

(2) Anđelić, Pavao, “Teritorijalno-politička organizacija župe Neretve i njezino mjesto u širim političkim okvirima”, u: Studije o teritorijalno-političkoj organizaciji Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do pada ovih zemalja pod osmansku vlast, Sarajevo: 1982., 113.; Anđelić, Pavao, Historijski spomenici Konjica i okoline, Konjic: 1975., 157, 305: Šabanović, Hazim, Bosanski pašaluk, Sarajevo, „Svjetlost“, 1982., 126.

(3) Šabanović, Hazim, Ibidem, Sarajevo, „Svjetlost“, 1982., 116-126. + karta na str. 128.; Anđelić, Pavao, Ibidem, Konjic, 1975., 308.

(4) Igrište (Igrišće) – redovno manja terenska uzvisina ili zaravanak u neposrednoj blizini naselja. Raspoređena su tako da se nalaze uz veća naselja koja čine geografske centre pojedinih grupa naselja. Obično se javljaju u naseljima sa crkvama, ali ne i u samoj blizini crkava. Kod Slavena igre su činile sastavni dio kultnih ceremonija, stoga i svi današnji zborovi, teferiči i derneci u zabjelašničkom kraju prostorno i vremenski su vezani za vjerske obrede. (P. Anđelić, 1975,  286.).

(5) Anđelić, Pavao, Ibidem, Konjic, 1975., 266-293.

(6) Opširnije o stećcima vidjeti u “Odluci Komisije o proglašenju Historijskog područja – Nekropola sa stećcima ‘Mramorje’ i starim nišanima u Lavšićima, općina Olovo, nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine”, broj: 02-02-228/07-9, od 5. novembra 2008. godine i na web adresi Komisije: www.aneks8komisija.com.ba

(7) Pavao Anđelić navodi da je Vaclav Radimsky na ovom lokalitetu evidentirao 51 spomenik (34 ploče i 17 sljemenjaka), dok ih je on evidentirao 47 (6 ploča, 37 sanduka i 4 sljemenjaka). (P. Anđelić, Ibidem. Konjic, 1975, 202, 219.). Š. Bešlagić je također, evidentirao isti broj spomenika kao i P. Anđelić. (Š. Bešlagić, Ibidem, Sarajevo, 1971., 179.).

(8) Patsch, Karl, “Rimska mjesta u konjičkom kotaru”, Sarajevo, GZM, 1902., 331.

(9) Anđelić, Pavao, Ibidem, Konjic, 1975., 219; Bešlagić, Šefik, Stećci-kataloško-topografski pregled, Sarajevo, IP “Veselin Masleša”, 1971., 179.

(10) Nekropola sa pet stećaka nije evidentirana u literaturi.

(11) Mušeta-Aščerić, Vesna., Sarajevo i njegova okolina u 15. stoljeću, Sarajevo, 2005., 30.

(12) Tabaković-Tošić, Mara et.al., “Prilog poznavanju faune carabidae (Coleoptera) planinskog masiva Igman-Bjelašnica”, Glasnik Zemaljskog muzeja BiH – Prirodne nauke, Sarajevo, 1991., 139-154.

(13) Berilo, Zejnil, “Aktuelno stanje populacije Velikog Tetrijeba u planinskom kompleksu Igmana i Bjelašnice”, Univerzitet Sarajevo, Sarajevo, 2006., 6-7.

(14) Mušeta-Aščerić, Vesna, Sarajevo i njegova okolina u 15. stoljeću, Sarajevo, 2005., 90-91.

(15) Tabaković-Tošić, Mara et.al., “Prilog poznavanju faune carabidae (Coleoptera) planinskog masiva Igman-Bjelašnica”, Glasnik Zemaljskog muzeja BiH – Prirodne nauke,. Sarajevo, 1991., 139-154.

(16) Berilo, Zejnil, “Aktuelno stanje populacije Velikog tetrijeba u planinskom kompleksu Igmana i Bjelašnice”, Univerzitet u  Sarajevu, Sarajevo, 2006., 8-9.

(17) Tabaković-Tošić, Mara et.al., “Prilog poznavanju faune carabidae (Coleoptera) planinskog masiva Igman-Bjelašnica”, Glasnik Zemaljskog muzeja BiH – Prirodne nauke, Sarajevo, 1991., 139-154.

(18) Karović, Elma, Kunovac, Saša, “Područje sa posebnim karakteristikama: Igman-Bjelašnica-Treskavica i Kanjon Rakitnice (Visočica)”, Elaborat, Sarajevo, 2006., 10-12.

(19) Karović, Elma, Kunovac, Saša, “Područje sa posebnim karakteristikama: Igman-Bjelašnica-Treskavica i Kanjon Rakitnice (Visočica)”, Elaborat, Sarajevo, 2006., 8, 9.

(20) Grupa autora, Prirodna baština Kantona Sarajevo, Sarajevo, 2008., 116.

(21) Karović, Elma, Kunovac, Saša, “Područje sa posebnim karakteristikama: Igman-Bjelašnica-Treskavica i Kanjon Rakitnice (Visočica)”, Elaborat, Sarajevo, 2006., 28.

(22) Karović, Elma, Kunovac, Saša, “Područje sa posebnim karakteristikama: Igman-Bjelašnica-Treskavica i Kanjon Rakitnice (Visočica)”, Elaborat, Sarajevo, 2006., 31.

(23) Karović, Elma, Kunovac, Saša, “Područje sa posebnim karakteristikama: Igman-Bjelašnica-Treskavica i Kanjon Rakitnice (Visočica)”, Elaborat, Sarajevo, 2006., 28-39.

 

 

 



Umoljani, prirodno i historijsko područje Umoljani, prirodno i historijsko područje Umoljani, prirodno i historijsko područje Nekropola sa 47 stećaka
Nekropola sa 47 stećakaNekropola sa 47 stećakaNekropola sa 47 stećaka, stećak br. 1Nekropola sa 47 stećaka, stećci br. 2 i 3
Nekropola sa 47 stećaka, stećak br. 8Nekropola sa 47 stećaka, stećak br. 8 - koloNekropola sa 47 stećaka, stećak br. 13Nekropola sa 47 stećaka, stećak br. 16
Lokalitet sa osamljenim stećkomOsamljeni stećakNekropola sa pet stećakaOstaci građevine na Crkvini
Nišani br. 2 i 3Nišani br. 7, 8 i 9  


ENGLISH 
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika © 2003. Razvoj i dizajn: