Status spomenika -> Nacionalni spomenik

Objavljeno u “Službenom glasniku BiH, broj 13/10.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovu člana V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 12. do 18. maja 2009. godine, donijela je

O D L U K U

I

Historijsko područje – Nekropola sa stećcima Bistro, općina Novi Travnik, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

            Nacionalni spomenik čini nekropola sa 23 stećka.

Nacionalni spomenik se nalazi na prostoru označenom kao k.č. 268 (novi premjer), posjedovni list broj 119, k.o. Bistro, što odgovara k.č. 31/2 i 31/3 (stari premjer), z.k. uložak broj 39, k.o. Sebešić, općina Novi Travnik, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite utvrđene Zakonom o provedbi odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (»Službene novine Federacije BiH«, br. 2/02, 27/02, 6/04 i 51/07).

II

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je osigurati pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacijske ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

III

U cilju trajne zaštite nacionalnog spomenika, utvrđuju se sljedeće mjere zaštite koje se odnose na prostor definiran u tački I stav 3. ove odluke:

-          dopušteni su isključivo istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi, uključujući i one koji imaju za cilj prezentaciju spomenika, uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine.

Vlada Federacije je dužna posebno osigurati provedbu sljedećih mjera:

-          izradu geodetskog i snimka postojećeg stanja područja;

-          izradu i provedbu Projekta sanacije, restauracije i konzervacije nekropole.

Projekt sanacije, restauracije i konzervacije treba sadržavati:

-          arheološko istraživanje;

-          čišćenje stećaka od lišaja i mahovine i saniranje oštećenja;

-          uređenje nekropole sa uklanjanjem samonikle vegetacije

-          izradu i provedbu programa prezentacije nacionalnog spomenika.

IV

Svi pokretni nalazi koji budu nađeni u toku arheološkog istraživanja bit će pohranjeni u najbližem muzeju ili u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine u Sarajevu, obrađeni i prezentirani na odgovarajući način.

Iznošenje pokretnih arheoloških nalaza iz  stava 1. ove tačke (u daljnjem tekstu: pokretni nalazi) iz Bosne i Hercegovine nije dopušteno.

Izuzetno od stava 2. ove tačke, ukoliko voditelj istraživanja utvrdi da je neophodna obrada pokretnih nalaza izvan zemlje, dokaze o tome će prezentirati Komisiji, koja može dopustiti privremeno iznošenje nalaza iz zemlje, pod detaljno utvrđenim uvjetima njegovog izvoženja.

Nakon dostavljanja izvještaja o provedenom istraživanju, Komisija će utvrditi pokretne nalaze na koje će biti primjenjivane mjere zaštite koje Komisija utvrđuje.

Komisija u svom odobrenju za privremeno iznošenje pokretnih nalaza iz Bosne i Hercegovine utvrđuje sve uvjete pod kojima se to iznošenje može izvesti, rok za povrat u Bosnu i Hercegovinu, kao i zaduženje pojedinih organa i institucija na osiguranju tih uvjeta, te o tome obavještava Vladu Federacije, nadležnu službu sigurnosti, carinsku službu Bosne i Hercegovine i javnost

V

Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski akti u dijelu u kojem su suprotni odredbama ove odluke.

VI

Svako, a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe, suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.

VII

Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, federalnom ministarstvu nadležnom za prostorno uređenje, nadležnoj službi zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine i općinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra, radi provedbe mjera utvrđenih u tač. II. - VI. ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

VIII

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim licima u prostorijama i na web-stranici Komisije (http://www.aneks8komisija.com.ba).

IX

Prema članu V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.

X

Ova odluka stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u »Službenom  glasniku BiH«.

           Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović i Ljiljana Ševo.

Broj: 05.1-2-40/2009-24

13. maja 2009. godine

Sarajevo

Predsjedavajuća Komisije

Amra Hadžimuhamedović

O b r a z l o ž e n j e

I – UVOD

Na osnovu  člana 2. stav 1. Zakona o provedbi odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, »nacionalni spomenik« je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom, u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine (»Službeni glasnik BiH«, broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.

BZK „Preporod“, Općinsko društvo Novi Travnik, podnio je dana 25. 07. 2008. godine prijedlog za proglašenje historijskog područja - Nekropola sa stećcima Bistro, općina Novi Travnik, nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

U skladu sa odredbama Zakona, a na osnovu člana V stav 4. Aneksa 8. i člana 35. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je pristupila provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

Izjava o značaju dobra

Srednjovjekovni nadgrobni spomenici, poznati pod nazivom stećci, jedinstveni su za područje Bosne i Hercegovine i njenih susjeda. Impresivan su dokaz rastuće ekonomske moći bosanskog feudalnog društva u XIV stoljeću, otvaranja rudnika, pojačane urbanizacije, te želje pojedinaca da status i moć prikažu kroz vanjski izgled nadgrobnog spomenika. Imaju izuzetnu historijsku i umjetničku važnost.

            Kao što je uobičajeno i nekropola Bistro se nalazi na važnoj srednjevjekovnoj saobraćajnici koju su na vrhuncu njenog postojanja, između ostalih, koristili i trgovci iz Dubrovnika.

Nekropola se sastoji od 23 stećka, od kojih je sedam sljemenjaka i devet sanduka. Raniji istraživači ovaj su lokalitet previdjeli ili nehotice pogrešno locirali. Budući da tačan broj nekropola sa stećcima u Bosni i Hercegovini nije poznat, od posebne je važnosti ovu nekropolu registrirati i proglasiti nacionalnim spomenikom. Dokument o proglašenju pruža detaljne informacije o broju, vrsti i veličini stećaka na lokalitetu kojemu je do sada bilo teško prići, a sadrži i situaciju koja pokazuje stanje nadgrobnika. Ovaj dokument daje i kratak prikaz stanja nekropole kao cjeline.

II - PRETHODNI POSTUPAK

U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju, izvršen je uvid u:

-          dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra (kopiju katastarskog plana i zemljišnoknjižni izvadak),

-          podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima tokom rata, podatke o intervencijama na restauraciji ili drugoj vrsti radova na dobru, itd.,

-          historijsku, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru.

Na osnovu uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:

1. Podaci o dobru

Lokacija

Nekropola sa stećcima Bistro nalazi se na nadmorskoj visini od 416 metara, sjevernoj zemljopisnoj širini 44° 20.366' i istočnoj zemljopisnoj dužini 17° 16.138'. Udaljena je 15-ak km od Novog Travnika, na putnom pravcu za Gornji Vakuf. Nekropola je smještena na dnu sela Bistrog, na lokalitetu Brig.

Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji označenoj kao k.č. br. 268 (novi premjer), posjedovni list broj 119, k.o. Bistro, što odgovara k.č. 31/2 i k.č. 31/3 (stari premjer), z.k. uložak broj 39, k.o. Sebešić, općina Novi Travnik, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Povijesni podaci

Do polovine X stoljeća, kada se „zemlja Bosna” prvi put javlja u historijskom izvoru, njena teritorija je već obuhvatala sedam župa: Vrhbosnu, Vidogošću (Vogošću), Lepenicu, Bosnu (posebno konstituirano područje oko Visokog), Trstivnicu, Brod (oko Zenice) i Lašvu(1). Srednjovjekovna župa Lašva obuhvatala je područje današnjih općina Busovača, Vitez, Novi Travnik i Travnik. Bila je pod upravom bosanskih banova, a kasnije, od 1377. godine kraljeva. Lašva je bila jedna od najvećih i najplodnijih župa uže Bosne. Vjerovatno je bila dobro naseljena stanovništvom koje se, uglavnom, bavilo poljoprivredom. Na tom području konstatirano je više od 50 nekropola stećaka iz XIV i XV stoljeća(2) kao i srednjovjekovni gradovi Toričan, Travnik, Bosnić ili Škaf i Vrbenac grad.(3)    

            O župi Lašvi, s obzirom na njenu prostranost i značaj, nema puno historijskih dokumenata koji se odnose na period srednjeg vijeka. Ova župa se prvi put spominje u povelji kralja Bele IV iz 1244. godine, čija autentičnost nije dokazana, kao posjed bosanske biskupije navodi se mjesto „kod tri crkve”(4)   

Godine 1373. ban Tvrtko daruje Stjepanu Rajkoviću selo Čukle(5).  

Godine 1380. kralj Tvrtko I imenovao je Hrvoja Vukčića velikim vojvodom i darovao dva sela u Lašvi: Trbeušu i Bilu. Vjerovatno su ta sela bila sastavni dijelovi kraljevske domene.

Krajem XIV stoljeća u jednom dijelu župe Lašve, oko Turbeta, imao je svoje posjede tepčija Batalo Šantić. Javlja se kao svjedok u poveljama bosanskih vladara, od Dabiše do Ostoje, na prelomu iz XIV u XV stoljeće.

Posljednjih godina 14. stoljeća, tačnije od 15. aprila 1392, kada se prvi put javlja kao svjedok na poveljama bosanskih kraljeva, do 9. decembra 1400, kada imamo posljednju pouzdanu vijest o njemu, Batalo Šantić je nosio visoko dvorsko zvanje i uživao veliki ugled u Bosanskom kraljevstvu. Prve podatke o njemu otkrivamo u Dabišinoj darovnici vojvodi Hrvoju Vukčiću izdanoj u Kraljevoj Sutjesci 15. aprila 1392. Batalo se nalazi na svim vladarskim poveljama od aprila 1392. do decembra 1400(6).

U februaru 1366. godine vlastela se otvoreno podigla protiv Tvrtka. Zbog lične nesigurnosti ban je zajedno sa svojom majkom pobjegao na dvor ugarskog kralja uz čiju je pomoć marta iste godine vratio vlast na dijelu teritorije. Na čelu pobune bio je Tvrtkov brat Vuk. Izdavanjem darovnica Tvrtko je pokušavao vlastelu privući na svoju stranu. Ban je uspio obnoviti vlast u Donjim Krajima, Rami, Usori, a u Humskoj zemlji odan mu je bio Sanko Miltenović. U ovoj pobuni vlastela se podijelila u dva tabora; jedan je pristao uz kneza Vuka, dok je drugi ostao vjeran banu Tvrtku. Oni plemići koji su ostali uz bana nakon njegove uspješne intervencije protiv brata Vuka i njemu odanog plemstva, su u kasnijem periodu sebi i svojim nasljednicima pribavili moćne pozicije, dok su oni uz Vuka gubili utjecaj. Čini se da su i lašvanski Šantići pripadali prvoj grupi jer se na Tvrtkovoj ispravi iz 1366. godine među svjedocima nalazi i historiografiji prvi poznati Šantić – Dragoš. S obzirom da su nasljednici vlastele sa ove isprave bili doista najutjecajniji ljudi u bosanskoj državi krajem 14. i u 15. stoljeću, a uporedo s njima se kao moćna osoba pojavljuje i Batalo Šantić, to nas više upućuje na ispravnost ovakvog razmišljanja.

Za vrijeme vladavine kraljice Jelene, počeo je naglo rasti ugled plemstva. U njeno vrijeme se jasno ocrtavaju najmoćniji predstavnici bosanskog plemstva, vojvoda Hrvoje Vukčić, knez Pavle Radinović, vojvoda Sandalj Hranić i tepčija Batalo Šantić(7).

Ljeta 1415. na području Lašve, u kojoj je Hrvoje Vukčić Hrvatinić imao neke posjede, vodila se bitka između ugarske i osmanske vojske u kojoj su Ugri bili poraženi(8).

U jednom dokumentu dubrovačkog arhiva 8. 2. 1421. spominje se kastelan u tvrđavi u Turici u Lašvi(9). Nije poznato gdje se to mjesto nalazi.

Na području Lašve 16. VII 1455. godine opljačkan je trgovac Radoslav Umiljenović iz Dubrovnika.(10)

Selo Bistro

U turskim popisima pomen Bistrog nalazimo već 1568. godine iz kojeg se vidi da u selu ima 11 Muslimana s baštinom i 5 neoženjenih.(11) Godine 1604. Bistro je imalo dvije mahale: Kovačić i Rogatović, a u samom Bistrom bilo je 14 muslimanskih kuća.U travničkim sidžilama(12) više puta se spominje Bistro. Hidžretske 1245. (1829.g.) zaveden je popis ostavštine iza umrlog Lende Alije sina Murata.(13) Godine 1852. Bistro se spominje i u popisu sela koja su obavezna da osiguraju hranu za valiju(14) i njegovu pratnju.(15) U vezi s jamstvom (ćefilemom) spominje se neki Abdić Mušan iz Bistrog.

Kroz Bistro je prolazio put u tursko vrijeme, a vjerovatno je postojao i u srednjem vijeku, a išao je od Travnika do Opare i tu se račvao prema Bugojnu i Gornjem Vakufu. Za ovaj put kažu da je kiridžijski(16) i da su njime često prolazili Dubrovčani sa svojim karavanama dovlačeći sol, a u povratku noseći žito. Ovaj podatak vezan za dubrovačke trgovce M. Kreševljaković jedino je čuo u ovom selu, u cijeloj općini Novog Travnika. Put je inače, iz Bistrog išao na Gradine (pripadaju selu Orašac) i odatle se spuštao prema Opari. I danas se djelimično koriste trase spomenutog puta.

Tokom NOR-a selo je više puta bilo u rukama partizana. U rujnu 1942. godine partizani su prvi put oslobodili selo i u njemu se zadržali 5 dana. U kući Lende Rame koncem 1942. godine bila je partizanska bolinica.

2. Opis dobra

Stećci centralne Bosne su najbrojniji i najizrazitiji spomenici kulture srednjovjekovne Bosne, kojih ima u svim krajevima, ali relativno najviše oko Ilijaša, Visokog, Kiseljaka, Travnika i Gornjeg Vakufa.

Nekropola Bistro sastoji se od 23 stećka, od čega je sa sigurnošću evidentirano 7 sljemenjaka i 9 sanduka. Preostali stećci su utonuli ili amorfni.

Orijentirani su u smjeru istok-zapad s tim što manji broj neznatno odstupa od navedene orijentacije. Spomenici su pretežno dobro obrađeni, ali ima i slabih, amorfnih primjeraka. Ukrašena su 4 sljemenjaka s postoljem, a motivi su polumjesec i rozeta.

Opis stećaka:

Stećak br. 1, sljemenjak s postoljem, rađen iz jednog kamenog bloka, dimenzije postolja: 1,90x1,70x53, sljemenjak: 132x75x95 cm, nagnut, postolje obraslo travom i šibljem, ukrašen na sve četiri strane: na užim stranama (istočna i zapadna) motiv (rozete), a na dužim bočnim stranama (sjever –jug) motiv polumjeseca;

Stećak br. 2, niži sljemenjak s postoljem iz jednog kamenog bloka, dimenzije postolja: 180x1,20x32 cm, dimenzije sljemenjaka: 110xx60x50 cm, nagnut, postolje obraslo travom i šibljem, smješten tik do sljemenjaka br. 1, neukrašen;

Stećak br. 3, dimenzije: 150x90x30 cm, jako oštećen i utonuo, amorfan;

Stećak br. 4, dimenzije: 160x1,25 cm, jako utonuo, obrastao travom i mahovinom, 

Stećak br. 5, sanduk, dimenzije: 120x70x44 cm, obrastao mahovinom i lišajevima;

Stećak br. 6, sljemenjak s postoljem iz jednog kamenog komada, dimenzije postolja:170x100x24 cm, dimenzije sljemenjaka: 131x50x60 cm, oštećen, obrastao mahovinom, visoki reljefni ukras polumjeseca sa duže bočne (sjeverne) strane;

Stećak br. 7, jako oštećen visoki sanduk ? s postoljem, obrastao mahovinom, postolje obraslo travom i šibljem;

Stećak br. 8, sljemenjak s postoljem iz jednog kamenog bloka, dimenzije postolja: 200x31 cm, dimenzije sljemenjaka: 160x54x56 cm, nagnut, obrastao mahovinom i lišajevima, ukrašen polumjesecima (tri u nizu spojena);

Stećci br. 9, 10, 11, 12 i 13, utonuli, obrasli travom i šibljem, stećak br. 11 vjerovatno sanduk;

Stećak br. 14, visoki sljemenjak s postoljem iz jednog kamenog bloka, vidljive dimenzije postolja: 185x46 cm (dubina), dimenzije sljemenjaka:130x61x100 cm, nagnut, južna strana postolja potonula, obrastao mahovinom i lišajevima, reljefno ukrašen polumjesecom s duže bočne strane;

Stećak br. 15, sanduk s postoljem, dimenzije sanduka:130x80x24 cm, nagnut, obrastao mahovinom i lišajevima;

Stećak br. 16, sanduk s postoljem, dimenzije: 130x65x68 cm, nagnut, obrastao mahovinom i lišajevima, postolje jedva vidljivo;

Stećak br. 17, sanduk s postoljem, dimenzije postolja.165x20 cm, dimenzije sanduka: 130x65x32 cm, obrastao mahovinom i lišajevima;

Stećak br. 18, vjerovatno sanduk, dužine 145cm, amorfan, utonuo, obrastao mahovinom, lišajevima i šibljem;

Stećak br. 19, sljemenjak, dimenzije: 130x80x60 cm, utonuo, obrastao mahovinom, lišajevima i šibljem;

Stećak br. 20, sanduk, dimenzija: 160x100x45 cm, utonuo, obrastao mahovinom, lišajevima i šibljem;

Stećak br. 21, niski sljemenjak s postoljem, dimenzije postolja: 160x20x26 cm, dimenzije sljemenjaka: 120x60x40 cm, obrastao mahovinom, lišajevima i šibljem, popucao, nagnut;

Stećak br. 22, sanduk dužine 130 cm, obrastao mahovinom, lišajevima i šibljem, nagnut;

Stećak br. 23, sanduk dimenzija 140x90x33 cm, gotovo u potpunosti obrastao mahovinom, lišajevima i šibljem.

Ulazak bosanskih i humskih srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika – popularno nazvanih stećcima – u svijet nauke nije se odigrao u najsretnijim okolnostima. To se dogodilo stotinama godina nakon što je ovaj kulturološki fenomen postao reliktom jedne historijske epohe, odnosno na prijelazu iz XVIII u XIX stoljeće kada su u zapadni svijet počele prodirati vijesti o postojanju jedne neobične umjetnosti na nadgrobnim spomenicima iz Bosne i Hercegovine i Dalmacije(17). Prvobitno su to bile putne zabilješke nedovoljno dokumentirane da bi na Zapadu pobudile značajniji odjek, posebno jer je zapadna nauka tada bila zauzeta analizom potpuno drukčijih umjetničkih djela, tako da realistični pa i nezgrapni prizori sa stećaka tada nisu mogli izazvati ni pažnju ni oduševljenje. S druge strane, u tadašnjoj osmanskoj Bosni nije bilo snaga sposobnih za samostalno proučavanje i prezentiranje ovog umjetničkog blaga. U takvim su okolnostima već od sredine XIX st., kada su se zahuktavali procesi modernih nacionalnih integracija, a pitanje čija je Bosna sve više poprimalo političko pa i apokaliptičko značenje, istraživači su bili skloni umjetnost stećaka tumačiti kao posljedicu bogumilskog učenja. Nisu također izostali ni pokušaji da se na stećke utisne čisto srpski i hrvatski nacionalni žig. Od sredine XX. stoljeća u nauci je postupno prevladalo mišljenje da se stećci ne mogu objasniti bogumilizirajućom kao ni bilo kojom isključivo nacionalnom teorijom nego da ih treba vratiti u njihov izvorni svijet u kom su nastali, razvijali se i, s nestankom srednjovjekovne bosanske države, koncem XV stoljeća doživjeli svoj kraj.(18)   

3. Dosadašnja zakonska zaštita

U Prostornom planu BiH do 2000. godine na području Novog Travnika kao spomenik III kategorije uvršteno je 5 lokaliteta nekropola sa stećcima (188 stećaka) bez preciznije identifikacije.

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi 

Direkcija Zemaljskog muzeja u Sarajevu, pedesetih godina prošlog stoljeća, započela je sistematičnija istraživanja nekropola sa stećcima u Bosni i Hercegovini. Prva istraživanja nekropola na području Travnika, ograničavajući se na dolinu Lašve, tačnije na prostor od Lašve do Karaule, dolinu rijeke Bile do Brajkovića i Gučje Gore, dolinu Komarske Lašve do Goleša i dolinu Grovnice, izvršila je P. Korošec navodeći 52 nekropole.(19) Pod rednim brojem 46, na lokaciji Potoci Bistričke Luke, kratko je opisala da se na navedenoj lokaciji nalazi nekoliko očuvanih spomenika od vapnenca, orijentiranih u pravcu istok-zapad.

M. Kreševljaković navodi da se nekropola sa stećcima nalazi u donjem dijelu sela Bistrog, iznad lijeve obale Grlonice, da broji 26 stećaka (8 sljemenjaka s postoljem, 5 sanduka s postoljem, 2 ploče i 1 sljemenjak bez postolja), te daje skicu nekropole(20)   

5. Sadašnje stanje dobra

Uvidom na licu mjesta, 31. 03.2009. godine, ustanovljeno je sljedeće:

-          Na većini stećaka prisutni su biljni organizmi, uglavnom lišajevi i mahovina koji razaraju strukturu kamena;

-          Zbog stanja na nekropoli, odnosno utonuća i obraslosti biljnim organizmima, nije bilo moguće uzeti dimenzije svih stećaka, utvrditi osnovne oblike pojedinih stećaka i točno brojno stanje;

-          Konstatirana su 23 vidljiva stećka.

6. Specifični rizici

-          dugogodišnje neodržavanje lokaliteta,

-          nepovoljni vremenski utjecaji,

-          samonikla vegetacija.

III - ZAKLJUČAK

Primjenjujući Kriterije za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom (»Službeni glasnik BiH«, br. 33/02 i 15/03), Komisija donosi odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:

A.         Vremensko određenje

B.         Historijska vrijednost

C.         Umjetnička i estetska vrijednost

iv.         Kompozicija     

v.          Vrijednost detalja

G.         Izvornost

v.          Položaj i smještaj u prostoru

Sastavni dio ove odluke su:

-          kopija katastarskog plana,

-          zemljišnoknjižni izvadak,

-          fotodokumentacija sa terena, 11 slika.

Korištena literatura

Tijekom vođenja postupka proglašenja dobra nacionalnim spomenikom BiH, korištena je sljedeća literatura:

1931.    Petrović, Jozo, S arheologom kroz Travnik, Zagreb, 1931.

1952.    Korošec, Paola, „Srednjevjekovne nekropole okoline Travnika“, GZM, n.s., svezak VII, Sarajevo, 1952.

1957.    Vego, Marko, Naselja bosanske srednjovjekovne države, Sarajevo, 1957.

1963.    Benac, Alojz, Stećci, Beograd, Prosveta, 1963.

1964.    Ćirković, Simo, Istorija srednjovjekovne bosanske države, Beograd, 1964.

1967.    Bešlagić, Šefik, Stećci centralne Bosne, Srednjovjekovni nadgrobni spomenici Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1967, svezak IX.

1971.    Bešlagić, Šefik, Stećci, kataloško-topografski pregled, Sarajevo, 1971.

1978.    Kovačević-Kojić, Desanka, Gradska naselja srednjovjekovne bosanske države, Sarajevo, „Veselin Masleša", 1978.

1982.    Bešlagić, Šefik, Stećci - kultura i umjetnost, Sarajevo, 1982.

1984.    Anđelić, Pavao, „Doba srednjovjekovne bosanske države“ u: Kulturna istorija Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do pada ovih zemalja pod osmansku vlast, Sarajevo, Veselin Masleša, 1984.

1987.    Kreševljaković, Muhamed, Naselja opštine Pucarevo, Pucarevo, 1987.

1994.    Klaić, Nada, Srednjovjekovna Bosna, politički položaj bosanskih vladara do Tvrtkove krunidbe (1377. g.), Zagreb, 1994.

2009.    Lovrenović, Dubravko, Stećci ,Sarajevo, Rabic, 2009.

(1) Pavao Anđelić, „Doba srednjovjekovne bosanske države“ u: Kulturna  historija Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do pada ovih zemalja pod osmansku vlast, Sarajevo, „Veselin Masleša“, 1984, 9,10, 113.

(2) Šefik Bešlagić, Stećci, kataloško-topografski pregled, Sarajevo, 1971, 141, 145,154,156.

(3) Jozo,Petrović, S arheologom kroz Travnik, Zagreb, 1931.

(4) Marko Vego, Naselja bosanske srednjovjekovne države, Sarajevo, 1957, 150.; Nada Klaić, Srednjovjekovna Bosna, politički položaj bosanskih vladara do Tvrtkove krunidbe (1377. g.), 1994, 112, 115.

(5) Pavao Anđelić, nav.dj., 1984

(6) Amir Kliko, Magistarski rad: „Tepčija Batalo i njegovo doba“, (Mentor: Prof. dr. Pejo Ćošković) Sarajevo, novembar, 2006.

(7) Amir Kliko, nav.dj., Sarajevo, 2006.

(8) Simo Ćirković, Istorija srednjovjekovne bosanske države, Beograd, 1964, 242.

(9) Desanka, Kovačević-Kojić, Gradska naselja srednjovjekovne bosanske države, Sarajevo, „Veselin Masleša“, 1978, 252.

(10) Desanka, Kovačević-Kojić, nav. dj., 1978, 314.

(11) Muhamed Kreševljaković, Naselja općine Pucarevo, Pucarevo, 1987, 119.

(12) Sidžil m (tur.) sudski protokol, sudski zapisnik za turske uprave, u koji se upisuju sve presude, rasprave, diobe i ostali predmeti iz sudskog postupka (A. Škaljić, Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, „Svjetlost“, sarajevo, 1989, 563).

(13) „Iza umrlog ostala je puška, pištolj i veći broj stoke:165 ovaca, 50 koza, 120 konja i 160 goveda.“ M. Kreševljaković, 1987, 119.

(14) Valija m (ar.), guverner jedne pokrajine (vilajeta) u bivšoj Turskoj Carevini, (A. Škaljić, Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, „Svjetlost“, Sarajevo, 1989, 638).

(15) Muhamed Kreševljaković, nav. dj.,  1987, 119.

(16) Kiridžija m (ar.-tur.), kirijaš, onaj koji konjima i kolima prevozi robu uz nagradu (A. Škaljić, Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, „Svjetlost“, Sarajevo, 1989, 409).

(17) Dubravko Lovrenović, Stećci, Sarajevo: Rabic., 2009, 19.21.23.24.

(18) Opširnije o stećcima vidjeti u „Odluci Komisije o proglašenju Povijesnog područja – Nekropola sa stećcima Mramorje i starim nišanima u Lavšićima, općina Olovo, nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine“, broj: 02-02-228/07-95. novembar 2008. godine i na web adresi Komisije: www.aneks8komisija.com.ba

(19) Paola Korošec, „Srednjevjekovne nekropole okoline Travnika“, u: Glasnik Zemaljskog muzeja, n.s., svezak VII, Sarajevo, 1952, 387,407.

(20) Muhamed Kreševljaković, nav. dj., 1987, 119.