Status spomenika -> Nacionalni spomenik

Objavljeno u “Službenom glasniku BiH”, broj 3/10.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovu člana V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 10. do 16. marta 2009. godine, donijela je

O D L U K U

I

Historijsko područje – Nekropola sa stećcima i ostaci srednjovjekovne crkve na lokalitetu “Crkvina“ u Razićima, općina Konjic, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik čini arheološko područje-ostaci crkve i nekropola sa 104 stećka.

Nacionalni spomenik nalazi se na prostoru  označenom kao  k.č 1442, ZK izvadak broj 248, k.o. Ribari, općina Konjic, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite, utvrđene Zakonom o provedbi odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika, uspostavljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH”, br. 2/02, 27/02, 6/04 i 51/07).

II

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je osigurati pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

III

S ciljem trajne zaštite nacionalnog spomenika, na prostoru definiranom u tački I stav 3. ove odluke, primjenjuju se sljedeće mjere zaštite:

-          dopušteni su isključivo istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi, uključujući i one koji imaju za cilj prezentaciju spomenika, uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje (u daljnjem tekstu: nadležno ministarstvo) i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nadležna služba zaštite);

-          prostor spomenika bit će otvoren i dostupan javnosti, a može se koristiti u edukativne i kulturne svrhe;

-          dopušteno je obavljanje radova na infrastrukturi samo uz odobrenje nadležnog ministarstva i stručno mišljenje nadležne službe zaštite;

-          zona zaštite je potencijalno arheološko nalazište, te stoga nije dopušteno izvođenje bilo kakvih radova koji bi na bilo koji način utjecali na izmjenu područja i ugrožavanje spomenika, bez nadzora nadležnih službi i bez prisustva arheologa;

-          zabranjeno je odlaganje svih vrsta otpada.

Vlada Federacije je dužna posebno osigurati provedbu sljedećih mjera:

-          izradu geodetskog snimka postojećeg stanja;

-          izradu Projekta sanacije, restauracije i konzervacije nekropola i ostataka crkve.

Projekat sanacije, restauracije i konzervacije treba sadržavati:

-          arheološko istraživanje;

-          čišćenje spomenika od lišaja i mahovine i saniranje oštećenja;

-          uređenje nekropola sa uklanjanjem samonikle vegetacije;

-          uređenje pješačke staze za siguran pristup spomenicima;

-          uređenje korita rijeke Neretve na prostoru gdje se nalazi nekropola i omogućavanje pristupa u svrhu realiziranja potencijalne turističke destinacije;

-          izradu i provedbu programa prezentacije nacionalnog spomenika.

IV

Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski akti koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.

V

Svako, a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe, suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.

VI

Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, nadležnom ministarstvu, nadležnoj službi zaštite i općinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra, radi provedbe mjera utvrđenih u tač. II - V ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

VII

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim licima u prostorijama i na web stranici Komisije (http://www.aneks8komisija.com.ba).

VIII

Prema članu V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.

IX

Ova odluka stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u «Službenom  glasniku BiH».

Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović i Ljiljana Ševo.

Broj: 02-2-40/09-12        

11. marta 2009.godine

Sarajevo

Predsjedavajući Komisije

Dubravko Lovrenović

O b r a z l o ž e n j e

I – UVOD

Na osnovu  člana 2. stav 1. Zakona o provedbi odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini ,“nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom, u skladu sa čl. V. i VI. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.

Općina Konjic – Služba za opću upravu, društvene djelatnosti i inspekcijske poslove podnijela je, dana 22. novembra 2007. godine, prijedlog/peticiju za proglašenje Nekropole stećaka u naseljenom mjestu Razići, nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

U skladu sa odredbama Zakona, a na osnovu člana V stav 4. Aneksa 8. i člana 35. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je pristupila provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

II - PRETHODNI POSTUPAK

U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju, izvršen je uvid u:

-          dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra (kopiju katastarskog plana i zemljišnoknjižni izvadak),

-          podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama na restauraciji ili drugoj vrsti radova na dobru, itd.,

-          historijsku, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru.

Na osnovu uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:

Izjava o značaju dobra

Nacionalni spomenik sadrži 104 stećka i ostatke srednjovjekovne crkve u okviru jedne nekropole smještene na desnoj obali rijeke Neretve. Srednjovjekovni nadgrobni spomenici, poznati pod nazivom stećci, jedinstveni su za područje Bosne i Hercegovine i njenih susjeda. Oni su impresivan dokaz rastuće ekonomske moći bosanskog feudalnog društva u XIV vijeku, otvaranja rudnika, pojačane urbanizacije, te želje pojedinaca da svoj status i moć prikažu kroz vanjski izgled nadgrobnog spomenika. Oni imaju izuzetnu historijsku i znatnu kulturnu važnost. Na lokalitetu "Crkvina" u Razićima zastupljena su tri osnovna oblika stećaka – ploče, sanduci i sljemenjaci – od kojih samo tri sadrže ornamente; polumjesec, krst te figuralna predstava – ljudska glave.

Na osnovu arheoloških iskopavanja, koja je vršio Zemaljski muzej 1956. godine, na ovom lokalitetu evidentirano je postojanje temelja crkve građene u rustičnom romanskom stilu u drugoj polovini XII ili u prvoj polovini XIII vijeka. Niše sa relikvijama, klupe u apsidi sa dvostrukim krstom na gornjoj površini, kao i historija Župe Kom, potvrđuju da je crkva korištena za obavljanje pravoslavnog hrišćanskog obreda. Dijelovi portala pokazuju da je crkva do krova bila zidana kamenom. Nadvratnik i dovratnik imaju karakteristike renesanse iz XV v., koji su naknadno uzidani. Prema nađenim dijelovima pilastra, pluteja i tranzena zaključuje se da je u prezbiteriju bila ograda (septum) od kamena, rustično obrađenog. Izgled stećaka i način pokopavanja mrtvih na ovom lokalitetu upućuju na zaključak da je ova nekropola starija nego ostale u bližoj okolini Razića, naročito od nekropole u Biskupu kod Glavatičeva. Pjevčeva glavica u desnoj niši, kao i etimologija riječi Razići mnogo govore o starosti crkve i lokaliteta.

Renesansni dijelovi portala, kao i činjenica da u crkvi nije bilo grobova uz druge indicije, potvrđuju da crkva nije srušena prije propasti srednjovjekovnog bosanskog kraljevstva (u II pol. XV v.).

1. Podaci o dobru

Lokacija

U naseljenom mjestu Razići, koje je od grada Konjica udaljeno oko 20 km zračne linije u pravcu jugoistoka, neposredno uz samu desnu obalu rijeke Neretve na lokalitetu “Crkvina“, smještena je nekropola sa 104 stećka (103 ploče/sanduka i 1 sljemenjak) i ostaci srednjovjekovne crkve.

Nacionalni spomenik nalazi se na lokaciji koja obuhvata k.č broj 1442, upisan u ZK izvadak broj 248, k.o. Ribari, općina Konjic, Federacija Bosne i Hercegovine Bosna i Hercegovina.

Prema Izvodu iz katastra nekretnina pravo raspolaganja zemljišnom parcelom 1/1, posjeduje Smajić (Alije) Arif.

Historijski podaci

Područje oko gornje Neretve nalazi se na granici dviju regija. Još od prahistorije dolinom rijeke Neretve i njenih rubova vodile su komunikacije koje su povezivale srednju Bosnu sa Jadranskim primorjem. Uz korekcije i prilagođavanja trase, ovuda su prolazile važne komunikacije u antičko, srednjovjekovno i osmansko doba, sve do probijanja puta kroz kanjon Neretve od Jablanice na jug osamdesetih godina XIX vijeka. Srednjobosansko rudogorje, plodna zemlja u dolini Neretve i bogate planinske ispaše doprinijeli su da se na velikom koljenu Neretve, između planinskih masiva Bitovnje, Bjelašnice i Visočice na sjeveru, te Prenja i Čvrsnice na jugu, formiraju brojna naselja u svim periodima, shodno uslovima i zahtjevima vremena u kojem su nastajala.(1)   

Javne komunikacije su uvijek bile indikator životnih tokova jednoga kraja. Za Konjic je važan prirodni, a od rimskih vremena i umjetno građeni put, koji je povezivao Humsku zemlju, njeno Primorje i Dubrovnik sa srednjom i sjevernom Bosnom te jednim dijelom Panonije. Određenu dokumentaciju za važnije putne pravce srednjega vijeka čuvaju i nazivi ''Vlaški put'', npr. za dionicu starog puta od Zaborana do Glavatičeva. Poznato je da tzv. ''Vlaški putovi'' po Hercegovini označavaju trase periodičnih kretanja polunomadskih stočara (uglavnom vlaškog porijekla).(2)  

Ulazak bosanskih i humskih srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika – popularno nazvanih stećcima – u svijet nauke nije se odigrao u najsretnijim okolnostima. To se desilo stotinama godina nakon što je ovaj kulturološki fenomen postao reliktom jedne historijske epohe, odnosno na prijelazu iz XVIII u XIX vijek kada su u zapadni svijet počele prodirati vijesti o postojanju jedne neobične umjetnosti na nadgrobnim spomenicima iz Bosne i Hercegovine i Dalmacije. To su najprije bile putne zabilješke nedovoljno dokumentirane da bi na Zapadu pobudile značajniji odjek, posebno jer je zapadna nauka tada bila zauzeta analizom potpuno drukčijih umjetničkih djela, tako da realistični pa i nezgrapni prizori sa stećaka tada nisu mogli izazvati ni pažnju ni oduševljenje. S druge strane, u tadašnjoj osmanskoj Bosni nije bilo snaga sposobnih za samostalno proučavanje i prezentiranje ovog umjetničkog blaga.(3) U takvim su okolnostima već od sredine XIX v., kada su se zahuktavali procesi modernih nacionalnih integracija, a pitanje čija je Bosna sve više poprimalo političko pa i apokaliptičko značenje, istraživači su bili skloni umjetnost stećaka tumačiti kao posljedicu bogumilskog učenja.(4) Nisu također izostali ni pokušaji da se na stećke utisne čisto srpski i hrvatski nacionalni žig.(5) Od sredine XX vijeka u nauci je postepeno prevladalo mišljenje da se stećci ne mogu objasniti bogumilizirajućom kao ni bilo kojom isključivo nacionalnom teorijom nego da ih treba vratiti u njihov izvorni svijet u kojem su nastali, razvijali se i, s nestankom srednjovjekovne bosanske države, koncem XV vijeka doživjeli svoj kraj.(6)  

Vrijeme zidanja i rušenja crkve u Razićima — Prema tipološkim karakteristikama, načinu zidanja, načinu izrade i vrsti ukrasa na fragmentima, prema izgledu otkopanih grobova i načinu ukopa, crkva se može datirati u XII ili najkasnije na početak XIII v., svakako prije crkve u selu Biskupu, koja, po  tehnici građenja, (tesanici) nadmašuje crkvu u Razićima. Možda je crkva u Razićima bila jedna od značajnijih crkvi tog područja. Kad se uporede izgled i tehnika izrade stećaka, nekropole u okolini sela Razići (Čičevo, Kašići, Ribari, Račica, Biskup i Ladjevicai (sve iz Župe Kom)) sa nekropolom koja se nalazi u selu, nameće se mišljenje da su nekropole u okolini sela mlađe.

Propadanjem crkve u Biskupu, sigurno Župa Kom nije ostala bez crkve, u njoj nema naknadnih ukopa ili stećaka (osim jednog groba), što govori da je crkva kao i nekropola, bila napuštena u vrijeme Osmanlija (II pol. XV v.).

Situacija crkve u Razićima kao i crkve u selu Biskupu, demantira starija mišljenja koja navode da od početka XIII do kraja XV v. nema bosanskih crkava, fresaka, skulptura, i to baš u doba kada u susjednoj Dalmaciji i Srbiji cvate sjajna crkvena umjetnost.(7)  

2. Opis dobra  

Prema statistici Š. Bešlagića područje konjičke općine – sa 3018 registriranih spomenika – spada u teritorije koje imaju najveći broj stećaka u Bosni i Hercegovini. Prema formi izrade najbrojniji su sanduci, dok su sljemenjaci i ploče gotovo podjednako zastupljeni. Način grupisanja stećaka omogućava da se na terenu prate i dokumentiraju važne historijske pojave, procesi i odnosi. Po smještaju velikih nekropola mogu se pouzdano ubicirati centri nekadašnjih kultnih i političkih zajednica. Također, po smještaju nekropola srednje veličine mogu se pratiti procesi razvoja tzv. rodovskih sela, dok se kod manjih grupa prati odraz intenzivne feudalizacije i socijalnog diferenciranja, tj. kada pojedini rodovi se više ne pokopavaju sa svojim susjedima, već se izdvajaju i stvaraju porodične nekropole. Stećci u okolini Konjica mogu bitno doprinijeti i rješavanju problema porijekla stećaka, kako u etničkom smislu tako i u smislu postanka njihove osnovne forme. Sankovića nekropola u Biskupu izrazit je primjer kako, kroz čitav XIV vijek, stećke kao nadgrobne spomenike upotrebljava najmoćniji vlasteoski rod u čitavoj Humskoj zemlji, a Bogopanci – Draživojevići – Sankovići su bez sumnje slavenskog porijekla i kulture, a ne Vlasi. Treba imati u vidu da još u XIV vijeku Vlasi pripadaju socijalnim strukturama nižeg reda i da nikako nisu bili u stanju svoje običaje – pogotovo način obilježavanja grobova pokojnika – nametnuti svojim gospodarima. Stoga teorija o vlaškom porijeklu stećaka ne može imati opravdanja iako u okolini Konjica ima nekoliko i to možda najljepših nekropola koje se i mogu pripisati Vlasima.

Ukrašavanje stećaka počinje sredinom XIV, nastavlja se kroz XV i završava početkom XVI vijeka. Na bliže oblikovanje stećaka svakako su utjecali i terenski uvjeti, odnosno geološki sastav stijena iz kojih  je uziman kamen za izradu stećaka. Upadno je velika razlika u kvalitetu izrade stećaka iz doline Neretvice, gdje nema pogodnog materijala i onih kraških predjela oko Glavatičeva i Bjelimića. Ipak čini se da to nije i jedini uzrok razlikama, jer u okolini Jablanice ima dobrog materijala, ali ipak nema naročito razvijenh formi i ukrasa.

Od utjecaja susjednih oblasti treba naročito ukazati na utjecaj južne Hercegovine, odnosno starog Huma, koji se jasno očituje na čitavom području istočno od Konjica. U Bradini su niski sljemenjaci očito imali uzore u susjednim oblastima centralne Bosne. Natpisi imaju posebnu vrijednost na stećcima. Pisani su slovima bosanske ćirilice, a potječu iz samog kraja XIV, početka ili druge polovine XV vijeka(8).

U naseljenom mjestu Razići, koje je od grada Konjica udaljeno oko 20 km zračne linije u pravcu jugoistoka, neposredno uz samu desnu obalu rijeke Neretve na lokalitetu “Crkvina“, (zemljišna parcela označena kao k.č. broj 1442 smještena je nekropola sa 104 stećka (103 ploče/sanduka i 1 sljemenjak) i ostaci srednjovjekovne crkve(9). 

Obrada stećaka je slaba, većina su oštećeni, dijelom ili upotpunosti utonuli u zemlju(10).  Stećci su orijentirani u pravcu sjeverozapad – jugoistok i sjeveroistok – jugozapad. Ukrasni ornamenti evidentirani su na tri spomenika (3 sanduka  – br. 34, 83. i 84). Njihovi ukrasi su: glava, koja predstavlja masku ili prikaz lika nepoznatog svetitelja, krst i ornament kojeg su; P. Anđelić, Š. Bešlagić i M. Vego evidentirali kao polumjesec. Ukrasi su rađeni u vidu reljefnog ispupčenja. Unutar nekropole evidentirani su ostaci crkve, koja je upotpunosti utonula.

M. Vego je prilikom arheoloških istraživanja 1956. godine, evidentirao da se iznad groba koji je ležao zapadno od crkvenih vrata nalazio crkveni izlizani prag. Tom prilikom navedeni grob je prekopan ustanovljeno je da nije bio ozidan i da u njemu osim kostura nisu evidentirani neki drugi prilozi. Također, uz južnu stranu crkve evidentirana je ploča sa grobom u kojemu osim kostura nije bilo priloga(11). 

Srednjovjekovna crkva je bila jednobrodna, sa polukružnom apsidom(12). Vanjska dužina crkve, bez apside iznosi 11,07 m, iznutra 9,65 m; širina u zapadnom dijelu iznutra 4,13 m, izvana 5,93 m. Orijentirana je prema istoku. Unutrašnjost crkve je bila podijeljena u tri prostorije: A narteks, B naos (lađa), C prezbiterij (svetište) (T. I; IV, 1).

Ulaz u crkvu bio je sa zapadne strane, ali je na tom mjestu zid na širokom prostoru uništen kasnijim grobovima. Inače, prag je sačuvan, ali je u kasnije doba bio upotrijebljen kao nadgrobni spomenik. To je ploča krečnjaka dosta pažljivo otesana, duga 166 cm, široka 73 cm, visoka 22 cm. Prag je imao u sredini na gornjoj površini rupu sličnu kao i kod dovratnika i nadvratnika. Drugih ulaza u crkvu nije postojalo jer su ostali zidovi bili sačuvani na dosta većoj visini.

Jedan kameni dovratnik i jedan kameni nadvratnik ležali su ispred crkvenih vrata od kojih je jedan bio duži, a drugi kraći. Nadvratnik je dug 200 cm, širok 50 cm, debeo 24 cm. Na vanjskoj površini ima četiri profilirana žlijeba: I. je širok 2 cm, II. 5,50 cm, III. 9 cm, IV. 10 cm. Udubljenje I-og iznosi 1 cm, II-og 2 cm, Ill-eg 2 cm, IV-og 3 cm.         

Nadvratnik(13) ima s desne strane dvije rupe sa udubljenjem od 1,50 cm do 3 cm. Rupe su služile za pričvršćenje vrata. Sa suprotne strane nalaze se tri rupe od 1 cm do 7 cm, od kojih su dvije kvadratične, a jedna okrugla. I one su služile za pričvršćenje nadvratnika uza zid pomoću gvozdenih spojnica (T. II, 1; SI. 1).

Dovratnik je dug 194 cm, širok 50 cm, debeo 22 cm. Razmak od kraja nadvratnika do prvog žlijeba iznosi 22 cm. Prvi žlijeb sa gornje strane širok je 2 cm, drugi 5,50 cm, treći 8,50 cm, četvrti 8,50 cm. Udubljenje prvog je 0,50 cm, a ostalih 2 cm. Na lijevom dijelu dovratnika, koji je stajao uz vrata, nalaze se dvije rupe od 3 cm do 5 cm, koje su služile za pričvršćivanje vrata radi njihove stabilnosti (T. II, 3).

Dovratnik i nadvratnik bili su sastavni dijelovi crkve, iako naknadno ugrađeni, kao i već spomenuti prag. Prag svojom dubljinom odgovara dovratniku i nadvratniku. Po pragu se može predpostaviti da su vrata bila dvostruka; inače rupa na sredini praga ne bi imala smisla, niti bi prag bio izlizan kao što je ovdje slučaj. U porušenom mjestu sjevernog zida nije moglo biti ulaza zbog nezgodnog odnosa prema pregradi.

Prostorija A (narteks)(14)  

Prostorija A široka je 510 cm, a duboka (duga) 243 cm. Zapadni zid u kojem se predpostavlja da je bio ulaz, jako je nastradao od kasnijih grobova; njegova je sredina uništena i na tom mjestu leži stećak (na planu »a«). Sjeverozapadni ćošak je bio sačuvan do visine od 80 cm. Na tom mjestu žbuka (oplata) je bila sačuvana na zidu sa unutrašnje strane. Malo dalje od ćoška prema jugu sačuvani su samo donji dijelovi zida; gdje je bio ulaz u crkvu. Pred ulazom je ležala ploča od koje je sačuvan samo jedan dio (na planu »b«). Pod narteksa bio je ispunjen zalivenim malterom. Duž sjevernog zida prilikom iskopavanja pronađeno je nekoliko slabo tesanih komada od sedre koji su slobodno ležali na podu. Prema istoku prostoriju A od prostorije B odvaja široka traka sitnog kamena dosta nemarno postavljenog u pod koji se proteže od južnog do sjevernog zida crkve. Širina ove prezide je 90 cm. Blizu sjevernog zida ležala je na njoj kamena četvrtasta ploča (na planu »c«). Ona je duga 56 cm i široka 48 cm i služila je kao temelj za pregradu, ali je slabo sačuvana. Na mjestu (u planu) »d« nađen je izrađeni komad lapora (miljevine), koji je mogao da pripada dovratniku kod vratašca (drvenih) pregrade ili vjerovatnije, dijelu od septuma (pilaster) (T. V, 1) (15).  

Prostorija B (naos, lađa)

U bizantskoj crkvi to je prostor u kojem se za vrijeme bogosluženja nalaze vjernici. Prostorija je gotovo kvadratnog oblika, dužine 405 cm (sa južne strane) i 418 cm (sa sjeverne strane). Duž južnog i sjevernog zida napravljena je jedna kamena stepenica koja je vjerovatno služila kao sjedište za vjernike. U svom istočnom kraju ta stepenica gubi na širini (dubini), tj. zid postaje deblji na račun stepenice koja polako nestaje. Prostorija B popločana je kamenim pločicama nepravilnog oblika.

U jugozapadnom dijelu prostorije iz pločnika ”strše” kamene tranzene (obilježene na planu)(16). Na mjestu »K« nađen je odlomak sličan komadu četvrtastog stupa (pilastra) sa urezanim ornamentom neke palmete(17) (T. IV, 1 i T. V, 1). Nivo poda prostorije B je oko 10 cm viši od poda u prostoriji A.

Prostorija C (prezbiterij, svetište)(18)  

Širina prostorije C iznosi 413 cm, dužina (dubina) 227 cm, ne računajući dužinu apside. Nivo poda je oko 20 cm viši nego od prostorije B, ali je taj pod sačuvan samo u južnom dijelu. Temelj oltarne pregrade nije pronađen, međutim, nalaz jednog ornamentisanog pilastra, dva komada tranzena i jednog komada pluteja(19), upućuju na pretpostavku da je pregrada bila od kamena (T. V, 5). Na sjevernom kraju pretpostavljene pregrade (na planu »c«) nalazi se kamena ploča, možda ostatak ambona(20), visoka 27 cm, sa malim četvrtastim kamenom, smještenim ispred njega. Prezbiterij ima apsidu sa nalivenim podom, široku 163 cm. Unutrašnji kameni dio klupe (na planu »f«) ima na gornjoj površini urezan dvostruki krst. Od klupe je sačuvan samo sjeverni dio: južni dio je propao, budući da je kasnije taj dio apside bio iskorišten kao grob, postavljen poslije rušenja crkve. Sudeći po malteru zida u apsidi, izgleda da je ova klupa bila postavljena naknadno (T. Ill,  1).

Sa obje strane od apside u istočnom zidu bila je uz pod napravljena po jedna niša: na planu »g« i »h« sličnog oblika i skoro istih dimenzija.

Niša »g«, čiji se svod na prednjem dijelu oštetio, bila je, kako izgleda, malo niža od niše »h« (južne) (T. Ill, 2). Niša »h« je smještena bliže južnom zidu. One su izrađene od nabijenog maltera, osim poda koji je kaldrmisan. Malter je debeo oko 10 cm. Pred nišama je bio stepenasti ulaz, napravljen od pločica. U niši »g« je nađeno nekoliko ljudskih koščica, pomiješanih sa košpicama voća. Isti je slučaj i sa nišom »h« koja je usto imala i glavicu pijevca.

Sve je ostavljeno na istom mjestu, osim pjevčeve glavice koja se nalazi u Zemaljskom muzeju. Preparator Ljubo Ćorić odredio je da je to pjevčeva glavica. Niše su napravljene još u toku gradnje crkve i istodobno zatvorene pločicama od sedre i oblijepljene malterom (T. IV, 2).

Opis nalaza iz unutrašnjosti crkve

U pojedinim prostorijama crkve pronađeni su profilirani fragmenti kamena, od kojih je fragment pilastra dug 37 cm, širok 25 cm, debeo 17 cm. Na jednoj široj strani izrađen je plastični ornament sa uglovima koji su slični palmeti, djelomično ostećenoj s desne i lijeve strane. Ornament je izrađen na profiliranom polju, dužine 13 cm, širine 6 cm. Grane palmete su izrađene u sedam redova. Na suprotnoj širokoj strani vidi se urez s lijeve i desne strane u dužini od 13 cm. lako je kamen miljevina, majstor ga nije precizno izradio (T. V, 1, 2, 3).

Drugi fragment pilastra je dug 20 cm, širok 22 cm, debeo 18 cm. S jedne strane ima urez, dug 14 cm. Na vrhu pilastra vidi se rupa, duboka oko 3 cm. Kamen je dosta grubo rađen kao i drugi fragment (T. V, 4).

Treći i četvrti fragment (tranzene) služio je za uklapanje u pilaster. Dužina im je 11 cm, širina oko 10 cm, debljina 5 cm. Dubina ureza iznosi 3 cm jednog i drugog. Materijal je od iste vrste kamena kao i kod gornjih. Tranzene se potpuno uklapaju u pilastre (T. V, 6).

Peti fragment pluteja ima pet plastičnih greda sa urezom od 0,50 cm. Fragment je dug 13 cm, širok 10 cm, debeo 5 cm (T. V, 5). Iz navedenog zaključuje se da su fragmenti kamena bili dijelovi oltarske pregrade koja je, vjerovatno, bila čitava od kamena (ornamentirana). Mala je vjerovatnoća da se oni odnose na pregradu koja je stajala izmedu narteksa i naosa.

Ornamenti su rustično izrađeni, pojavljuju se u rimsko doba, naravno, u savršenijem obliku i u savršenijoj tehnici. U šutu unutrašnjosti crkve nađeno je par klinaca (eksera) sa četvrtastom glavicom, dugi 5 cm i 10 cm.

Oni su preneseni u Zemaljski muzej, osim praga koji je ostao na terenu. Crteže je izradio Anton Smodić, a fotografije Ante Kućan i Marija Sever.(21)   

Način gradnje

Zidovi su građeni većim dijelom od isječenih oblutaka, ponešto i od lomljenog kamena (pod). Blokovi krečnjaka bili su upotrijebljeni za prag, dovratnike i nadvratnike. Lapor (miljevina) bio je upotrijebljen tamo gdje je bio potreban pravilan oblik, npr., za ambon, za pluteje, za pilastre i za druge ornamentirane komade. Nađeno je i nemarno tesanih kocki od sedre. Na južnoj strani zgrade pronađena su tri amorfna komadića cigle čiju provenijenciju je teško odrediti. Oni su mogli dospjeti u ruševinu crkve sa naplavljenom zemljom koja je duboko pokrivala ruševinu, naročito nad apsidom i prezbiterijem. Izrada zidova je bila dosta dobra, ali dimenzije nisu sačuvane svuda jednako. Naročitog temelja nije bilo, tj. zid je svuda, gore i dolje, u zemlji, građen na isti način gotovo sa istom debljinom osim zidova u prezbiteriju.

Malter je bio upotrijebljen u većim količinama (sudeći po ostacima). Zidovi su iznutra bili omalterisani, kao sto se vidi u planu. Mali broj nađene sedre ne upućuje na zaključak da je u prezbiteriju postojao svod, iako debljina zidova u istočnom dijelu crkve dozvoljava postojanje kamene ili sedrene polulopte nad apsidom. To nije nemoguće, s obzirom na to da su nađeni dijelovi od oltarske pregrade, od kojih su dva sa ornamentom urezanih uglova u obliku listova (palmeta), rustične izrade. Ovaj ornament je česta pojava u ranom srednjem vijeku.

Iako nisu evidentirani ostaci gareži, krov je bio od drveta, a zidovi do krova od kamena, jer inače impozantni dovratnik i nadvratnik od kamena ne bi imali nikakva smisla. Prostor s vanjske strane crkvenih zidova bio je kaldrmisan sa svih strana. Svi profilirani fragmenti, osim portala, kao i oni sa ornamentom, nose karakteristike rustične romanike.

Stil crkve — Crkva u Razićima je bila pravougaonog oblika, zidana vjerovatno od strane domaćih majstora. Prema nađenom dovratniku i nadvratniku može se tvrditi da je njihova izrada iz doba XV vijeka, prema tome i portal je naknadno uzidan u crkvu. Po obliku niša crkve, može se tvrditi da je crkva zidana poslije pojave romanike u Dalmaciji (u XII v.) te da je imala oblike rustične romanike o kojoj je teško donijeti siguran sud prema cjelokupnoj zgradi i nalazima u njoj.

Niše(22) — U nišama je pohranjen dio ljudskih koščica koje su prema smještaju, po crkvenim pravilima, porijeklom od jednog ili dva svetitelja ili mučenika. Prilozi pjevčeve glavice i voćnih sjemenki ukazuju na stari slovenski običaj. Gospadari župe Kom, u kojoj se nalazi i selo Razići u XIII i sve do početka XV v. bila ja vlasteoska porodica Sankovića, koja je slavila krsno ime sv. Jurja i sv. Mihajla arhanđela. Nije isključeno da su oni sačuvali staru tradiciju glavne crkve Župe Kom i da je crkva u Razićima bila posvećena upravo sv. Jurju ili sv. Mihajlu arhanđelu.

Nađena glavica pijevca i voćne sjemenke upućuju na razmišljanje o starosti crkve kao i o slabom utjecaju hrišćanstva u ovim krajevima. Utvrđeno je da i danas postoji veći broj slovenskih lokaliteta u vezi sa imenom pijevca, kokota, kokoši i drugih ptica, npr. u Grudama, zapadna Hercegovina, nalazi se lokalitet Pivčevo Groblje, u Gornjoj Bijeloj kod Konjica nalazi se lokalitet Pjevčeva Glavica na kojoj je 1957. godine, pronađena troapsidna srednjovjekovna crkva, smjestena između 200—300 stećaka. Također i jedna bosanska povelja iz 1400. god. spominje kod Livna selo Kokošjeglavci.

Samo ime sela Razići dolazi od staroslovenskog glagola »raziti«, a novoslovenski »razati« znači klati, žrtvovati. S toga nije isključeno da je i sam naziv sela Razići u vezi sa žrtvištem uopće. To je mjesto gdje su se prinosile žrtve, što svakako uključuje i ceremoniju klanja pijevca. Isti je slučaj sa imenom sela Trijebnja kod Stoca u Hercegovini.

Iz svega navedenog proizilazi zašto se i u niši crkve u Razićima našla pjevčeva glavica sa drugim prilozima. Razići su u planinskom kraju gdje hrišćanstvo nije imalo toliki utjecaj kao u primorskim krajevima, zato se stari slovenski običaj mogao zadržati u Župi Kom i dalje od X v., kao što je slučaj u grobovima Sankovića u selu Biskupu, koji se mogu svrstati u period od druge polovince XIII do poč. XV vijeka. To svakako upućuje i na činjenicu da je crkva u Razićima starija od crkve u Biskupu.

Obavljanje obreda u crkvi u Razićima — Na osnovu navedenih činjenica može se zaključiti da je crkva u Razićima služila vjerovatno istočnom (pravoslavnom) obredu jer zapadna (katolička) crkva u ovo vrijeme (XII—XIII v.), nema niša kao što su evidentirane u Razićima, niti stavlja relikvije izvan oltara.

Prema orijentaciji apside u Razićima ne može se nešto određenije reći, jer je ona ista u srednjem vijeku i kod zapadne (katoličke) i istočne (pravoslavne) crkve. Zato ostaju, zasada, gotovo jedini dokazi niše, za razlikovanje obreda koji se obavljao u crkvi u Razićima čemu u prilog idu i historijski podaci Župe Kom, koja je u XII. v. pripadala Podgorju, kojim su vladali većinom srpski vladari, a naročito Nemanjići do napuštanja Humske zemlje iza 1322. god.

Skulptura Ijudske glave sa stećka — Na jednoj ploči koja je služila kao nadgrobni spomenik izrađena je ljudska glava, čiji likovni elementi potvrđuju da se ova skulptura datira nakon XII vijeka. Grob ispod ploče sa ljudskom glavom zidan je po starijem običaju bez sarkofaga i bez kamenih ograda.

Sigurno je da je pokojnik čiji zemni ostaci počivaju ispod ploče pripadao bogatijem staležu, koji se pokopava na najbolji način svoga vremena. U grobovima Sankovića evidentirano je pak suprotno, što upućuje na zaključak da je ploča sa prikazom ljudske glave postavljena mnogo ranije, prije druge polovine XIII. vijeka.(23)   

Opis stećaka

Stećak br. 3 – sanduk bez ukrasa, utonuo, obrastao mahovinom i travom, orijentiran u pravcu sjeveroistok – jugozapad; dimenzije stećka su: 185x109x25 cm.

Stećak br. 4 – sanduk bez ukrasa, oštećen, utonuo i obrastao lišajevima, mahovinom, travom i niskim raslinjem,  orijentiran u pravcu sjeveroistok – jugozapad; dimezije stećka su: 216x105x30 cm.

Stećak br. 6 – ploča bez ukrasa, utonula, oštećena, obrasla mahovinom i travom,  orijentirana u pravcu sjeveroistok – jugozapad; dimezije stećka su: 177x103x13 cm.

Stećak br. 7 – sanduk bez ukrasa oštećen, utonuo i obrastao lišajevima, mahovinom, travom i niskim raslinjem, orijentiran u pravcu sjeveroistok – jugozapad; dimezije stećka su: 179x82x51 cm.

Stećak br. 11 – ploča bez ukrasa, utonula, obrasla lišajevima, mahovinom i travom,  orijentirana u pravcu zapad – istok; dimenzije stećka su: 168x73x10 cm.

Stećak br. 15 – sanduk bez ukrasa, oštećen i grubo obrađen, obrastao lišajevima, mahovinom i travom, orijentiran u pravcu sjeveroistok – jugozapad; dimezije stećka su: 157x90x28 cm.

Stećak br. 26 – ploča bez ukrasa, utonula, grubo obrađena i oštećena, obrasla lišajevima, mahovinom i travom, orijentirana u pravcu sjeveroistok – jugozapad; dimezije stećka su: 166x77x20 cm.

Stećak br. 29 – ploča bez ukrasa, utonula, grubo obrađena i oštećena, obrasla lišajevima, mahovinom i travom, orijentirana u pravcu sjeveroistok – jugozapad; dimezije stećka su: 175x75x20 cm.

Stećak br. 30 – ploča bez ukrasa, utonula, grubo obrađena i oštećena, obrasla lišajevima, mahovinom i travom, orijentirana u pravcu sjeveroistok – jugozapad; dimezije stećka su: 152x60x12 cm.

Stećak br. 34 – sanduk sa ukrasom, obrastao lišajevima, mahovinom, travom i niskim raslinjem, utonuo sa jugoistočne strane, orijentiran u pravcu sjeverozapad – jugoistok; dimezije stećka su: 184x124x40 cm.

Stećak br. 36 – sanduk bez ukrasa, obrastao lišajevima, mahovinom, travom i niskim raslinjem, orijentiran u pravcu sjeverozapad – jugoistok; dimezije stećka su:154x62x25 cm.

Stećak br. 37 – sanduk bez ukrasa, obrastao lišajevima, mahovinom, travom i niskim raslinjem, orijentiran u pravcu sjeverozapad – jugoistok; dimezije stećka su: 180x110x20 cm.

Stećak br. 70 – sanduk bez ukrasa, utonuo, obrastao lišajevima, mahovinom i travom, orijentiran u pravcu sjeverozapad – jugoistok; dimezije stećka su: 147x88x25 cm.

Stećak br. 78 – sanduk bez ukrasa, utonuo, obrastao lišajevima, mahovinom, travom i niskim raslinjem, orijentiran u pravcu sjeverozapad – jugoistok; dimenzije stećka su: 176x84x54 cm.

Stećak br. 79 – ploča bez ukrasa, utonula, obrasla lišajevima, mahovinom i travom, orijentirana u pravcu sjeverozapad – jugoistok; dimezije stećka su: 168x90x20 cm.

Stećak br. 83 – ploča sa ukrasom, utonula, obrasla lišajevima, mahovinom, travom i niskim raslinjem, orijentirana u pravcu sjeverozapad – jugoistok; dimezije stećka su: 152x90x30 cm.

Na gornjoj površini spomenika nalazi se reljefno ispupčena glava, koja predstavlja masku ili prikaz lika nepoznatog svetitelja, čije dimenzije su: 22x12x4 cm.

Stećak br. 84. – ploča sa ukrasom, utonula, grubo obrađena, obrasla lišajevima, mahovinom i travom,  orijentirana u pravcu sjeverozapad – jugoistok; dimezije stećka su: 160x77x22 cm.

Na gornjoj površini spomenika nalazi se motiv krsta koji je kao i stećak grubo obrađen. Ukras je rađen u vidu reljefnog ispupčenja.

Stećak br. 91 – ploča bez ukrasa, utonula, obrasla lišajevima, mahovinom i travom, orijentirana u pravcu sjeverozapad – jugoistok; dimezije stećka su: 190x88x12 cm.

Stećak br. 102 – sljemenjak bez ukrasa, sa sjeveroistočne stranu zasut nanosima zemlje, oštećen, obrastao lišajevima, mahovinom i travom, orijentiran u pravcu sjeverozapad – jugoistok; dimenzije stećka su: 146x46x104 cm.

Stećak br. 104 – ploča bez ukrasa, utonula, obrasla lišajevima, mahovinom i travom, orijentirana u pravcu sjeverozapad – jugoistok; dimenzije stećka su: 170x80x5 cm.

3. Dosadašnja zakonska zaštita

U Prostornom planu BiH do 2000. godine na području općine Konjic kao spomenik III kategorije uvršteno je 69 lokaliteta, nekropola sa stećcima (3018 stećaka) bez preciznije identifikacije. (24)   

U dopisu Zavoda za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta od 26. novembra 2008. godine, navedeno dobro je evidentirano pod nazivom «Nekropola stećaka Razići I u zaseoku Crkvina, općina Konjic, srednjovjekovna nekropola (cca 93 stećka)», ali nije bilo upisano u Registar spomenika kulture Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine.

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

Istraživačke radove na lokalitetu “Crkvina“ u Razićima kod Konjica vršio je Marko Vego uz učestvovanje naučnog saradnika Dimitrija Sergejevskog, kustosa Pave Anđelića i preparatora Ante Kućana od 05. do 10. avgusta 1956. godine. U svom izvještaju sa lokaliteta Crkvina u Razićima kod Konjica, GZM, Arheologija, n.s. knj. XIII, Sarajevo, 1958. Marko Vego je naveo da je dio materijala pohranjen u Zemaljskom muzeju, a dio na lokalitetu.(25)  

Istraživačke radove u smislu evidentiranja i prikupljanja podataka o stećcima vršio je Pavao Anđelić i publicirao 1975. godine.

Konzervatorsko – restauratorski radovi nisu poduzimani.

5. Sadašnje stanje dobra

Uvidom na licu mjesta, dana 24. septembra 2008. godine, ustanovljeno je sljedeće:

-          Stećci su izloženi ubrzanom propadanju uslijed nedostatka redovnog održavanja;

-          Parcela na kojoj se nalazi nekropola pretvorena je u voćnjak – šljivik, tako da je većina stećaka obrasla niskim raslinjem i drvećem;

-          Svi spomenici su okrnjeni, oštećeni, prevrnuti, dijelom ili upotpunosti utonuli u zemlju;

-          Lokalitet sa stećcima nalazi se na zemljišnoj parceli koja nije ograđena, što omogućava lokalnom stanovništvu da navedenu parcelu koristi za obrađivanje;

-          U žbunju na nekropoli uočena je manja količina kabastog otpada;

-          Na stećcima se nalaze biljni organizmi (lišajevi i mahovina) u većoj ili manjoj mjeri;

-          Uglavnom gornje plohe spomenika (sanduka i ploča) su u većoj ili manjoj mjeri oštećene (pukle, napukle, plitko popucale);

-          Od ostataka crkve naziru se samo konture zidova koji su u potpunosti utonuli u zemlju.

6. Specifični rizici

-          dezintegracija nekropole zbog dugogodišnjeg neodržavanja,

-          usljed vremenskih utjecaja dolazi do proširenja riječnog korita i mogućeg sklizavanja stećaka u rijeku Neretvu,

-          nepovoljni utjecaji atmosferilija,

-          samonikla vegetacija,

-          korištenje prostora za obradu zemlje.

III - ZAKLJUČAK

Primjenjujući Kriterije za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom (“Službeni glasnik BiH”, br.33/02 i 15/03), Komisija donosi odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:

A.         Vremensko određenje

B.         Historijska vrijednost

C.         Umjetnička i estetska vrijednost

i.          Kvalitet obrade,

iii.         Proporcije,

v.          Vrijednost detalja.

D.         Čitljivost (dokumentarna, naučna, obrazovna vrijednost)

i.          Materijalno svjedočanstvo o manje poznatim historijskim razdobljima.

E.         Simbolička vrijednost

ii.          Sakralna vrijednost,

iv.         Vezanost za rituale ili obrede.

F.         Ambijentalna vrijednost

iii.         Objekat ili grupa objekata je dio cjeline ili područja.

G.         Izvornost

i.          Oblik i dizajn,

ii.          Materijal i sadržaj,

iii.         Namjena i upotreba,

iv.         Tradicija i tehnike,

vi.         Duh i osjećanja.

Sastavni dio ove odluke su:

-          Imovinsko-vlasnička dokumentacija:

-         Kopija katastarskog plana, k.č. 1442, k.o. Ribari; Razmjera 1:2500; izdata 27. 11. 2008. godine od strane Službe za geodetske, imovinsko-pravne poslove i katastar nekretnina, općine Konjic, a na adresu Komisije je dostavila Služba za opću upravu, društvene djelatnosti i inspekcijske poslove Općine Konjic. (dopis broj: 09-42-3-2452/08 od 27. 11. 2008. godine);

-         Posjedovni list broj 248; izdat je 27. 11. 2008. godine od strane Službe za geodetske, imovinsko-pravne poslove i katastar nekretnina, općine Konjic, a na adresu Komisije je dostavila Služba za opću upravu, društvene djelatnosti i inspekcijske poslove Općine Konjic. (dopis broj: 09-42-3-2452/08 od 27. 11. 2008. godine);

-         Zemljišnoknjižna kancelarija izdala je z.k. uložak broj 248, k.o. Ribari, općina Konjic, čiji je NAR i RZ broj: 4601/08 od 27.11.2008. godine, a koji je dostavila Služba za opću upravu, društvene djelatnosti i inspekcijske poslove Općine Konjic. (dopis broj: 09-42-3-2452/08 od 27. 11. 2008. godine);

-          Dokumentacija o prethodnoj zaštiti dobra:

-         Dopis Zavoda za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta od 26. novembra 2008. godine;

-         Dopis Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine od 15. oktobra 2009. godine;

-          Fotodokumentacija:

-         fotografije postojećeg stanja dobra snimljene su 24. 09. 2008. godine; fotografirao: histroičar Zijad Halilović (fotografirano digitalnim fotoaparatom CANON Power shot: 4.0 megapixel;

-          Tehnička dokumentacija:

-         Tehnički snimci postojećeg stanja dobra (snimak stećaka); dana 24. 09. 2008. godine mjerili i snimali: Zijad Halilović, historičar i Nermina Katkić, arhitekta;

-         Plan crkve sa pokretnim nalazima, pruezet je iz teksta Marka Vege, “Crkva u Razićima kod Konjica”, GZM, 1958.

Korištena literatura

U toku vođenja postupka proglašenja dobra nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine, korištena je sljedeća literatura:

1924.    Glušac, Vaso, “Srednjovekovna ‘bosanska crkva’”, u: Prilozi za književnost, jezik, historiju i folklor, IV, Beograd, 1924.

1958.    Vego, Marko, “Crkva u Razićima kod Konjica”, GZM, Arheologija, n.s. knj. XIII, Sarajevo, 1958.

1963.    Benac, Alojz, Stećci, Prosvjeta, Beograd, 1963.

1971.    Bešlagić, Šefik, Strećci, kataloško-topografski pregled, Sarajevo, 1971.

1975.    Anđelić, dr. Pavao, Historijski spomenici Konjica i okoline, I, Skupština općine, Konjic, 1975.

1980.    Grupa autora, Prostorni plan Bosne i Hercegovine, faza B – valorizacija, prirodne i kulturno-historijske vrijednosti, Institut za arhitekturu, urbanizam i prostorno planiranje Arhitektonskog fakultet u Sarajevu i Urbanistički zavod za Bosnu i Hercegovinu, Sarajevo 1980, 51.

1990.    Südland, L. V. (Ivo Pilar), Južnoslavensko pitanje. Prikaz cjelokupnog pitanja, Varaždin. Naslov originala: L. v. SÜDLAND, Die Südslawische Frage und der Weltkrieg. Übersichtliche Darstellung des Gesamt-Problems, Wien, 1990.

2007.    Ajzinberg Aleksandar, Stilovi – arhitektura, enterijer, namještaj – terminološki rječnik, Prosvjeta, Beograd, 2007.

Tekst iz „Odluke o proglašenju: Arheološki spomenici u sklopu Parka na Vardi ispod Društvenog doma u Konjicu nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine“, broj: 05.2-02-1026/03-4 od 15 marta 2006. godine.

(1) Tekst preuzet iz „Odluke o proglašenju: Arheološki spomenici u sklopu Parka na Vardi ispod Društvenog doma u Konjicu nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine“, broj: 05.2-02-1026/03-4 od 15 marta 2006. godine.

(2) Opširnije historijske podatke vidjeti u „Odluci Komisije o proglašenju Historijskog područja – Nekropola sa stećcima u Glavatičevu, lokalitet Gajine, općina Konjic, nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine“, broj 02-02-264/08-5 od 5. novembar 2008.godine;

O historijatu Glavatičeva i okoline opširnije vidjeti u: (GZM 1955, sv. arh., 157—166; GZM 1957, sv. arh., 127, 139, 272; M. Vego, Naselja bosanske srednjevjekovne države, Sarajevo 1957, 149, 164;  M. J. Dinić, Glas 182, 210, 213;  F. Šišić, Ljetopis Popa Dukljanina, 1928, 327).

(3) Benac, Alojz, Stećci, Beograd, Prosvjeta, 1963, XVII, XXIX.

(4) Benac, Alojz, Stećci, Beograd, Prosvjeta, 1963, XXIX.

(5) Glušac, Vaso, „Srednjovekovna ‚bosanska crkva’“, u: Prilozi za književnost, jezik, historiju i folklor, IV, Beograd, 1924, 31-35, 36-37, 50; Südland, L. V. (Ivo Pilar), Južnoslavensko pitanje. Prikaz cjelokupnog pitanja, Varaždin. Naslov originala: L. v. SÜDLAND, Die Südslawische Frage und der Weltkrieg. Übersichtliche Darstellung des Gesamt-Problems, Wien, 1990, 95, 96.

(6) Opširnije o stećcima vidjeti u „Odluci Komisije o proglašenju Historijskog područja – Nekropola sa stećcima Mramorje i starim nišanima u Lavšićima, općina Olovo, nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine“, broj: 02-02-228/07-95. novembar 2008. godine i na web adresi Komisije: www.aneks8komisija.com.ba

(7) Vego, Marko, „Crkva u Razićima kod Konjica“, Sarajevo, GZM, Arheologija, n.s. knj. XIII, 1958, 165.

(8) Anđelić, dr. Pavao, Historijski spomenici Konjica i okoline, I, Skupština općine, Konjic, 1975.

(9) P Anđelić i Š. Bešlagić su na navedenom lokalitetu evidentirali 93 stećka (91 sanduk i 2 sljemenjaka). P. Anđelić, 1975, 217; Š. Bešlagić, 1971, 331; a M. Vego oko 100 stećaka, većinom u obliku ploča. (Vego, Marko, Ibidem, 1958, 159).

(10) Tehničko snimanje nekropole, koje podrazumijeva pozicioniranje, pojedinačnu obradu stećaka i ostataka crkve, nije u cijelosti urađeno, jer su stećci i ostaci crkve upotpunosti utonuli u zemlju. Tehnički je obrađeno samo 20 stećaka, koji nisu utonuli u zemlju.

(11) Vego, Marko, Ibidem, GZM, Arheologija, n.s. knj. XIII, 1958, 159.

(12) Apsida (grč. apsis – luk, okruglina, svod; franc. abside; njem. apsis, halbrund; engl. apse; ital. abside), polukružni prostor koji spolja može biti poligonalan, najčešće pokriven poluloptom. Apsida je nastala u antičkoj rimskoj sakralnoj i profanoj arhitekturi kao dodatak glavnoj građevini. U ranohrišćanskom graditeljstvu apsidom se završava istočna strana glavnog crkvenog broda. Brod – svod apside je uvijek niži od glavne crkvene tavanice – konhe. (Ajzinberg Aleksandar, Stilovi – arhitektura, enterijer, namještaj – terminološki rječnik, Beograd, Prosvjeta, 2007, 18).

(13) Nadvratnik – horizontalna greda ili luk iznad otvora za vrata. (Ajzinberg Aleksandar, Ibidem, 2007, 175).

(14) Narteks (grč. narthēx – prut, trska biljke devesilja, šiba kojiom su u antičkoj Grčkoj kažnjavali učenike), predvorje ranohrišćanskih i bizantijskih crkava. Odgovara pronaosu u antičkoj grčkoj arhitekturi, a služio je za okupljanje pokajnika i katekumena. Najčešće je pravougaonog oblika, postavljen poprečno na smjer glavnog broda i vrlo rijetko prelazi njegovu širinu. Po visini je uklopljen u masu objekta ili se ističe nešto nižim krovištem. U kasnijem razvoju razlikuje se vanjski narteks (egzonarteks) od unutrašnjeg (endonarteks). (Ajzinberg Aleksandar, Ibidem, 2007, 175).

(15) Pilastar, pilaster (franc. pilastre, saillie de pilier; njem. pilaster, pfeilervorlage; engl. pilaster strip; ital. pilastro, lesena), plitko, vertikalno ispupčenje na zidu, kvadratnog ili pravougaonog presjeka, gotovo uvijek sa stopom i kapitelom. Prvobitno konstruktivnog karaktera, pilastri su od vremena renesanse postali dekorativni elementi i koriste se kako u arhitekturi tako i u namještaju. Ukrašeni su obično jednim od klasičnih redova u arhitekturi. Treba ih razlikovati od polustubova, tj. od polukružnih izbočina. Pilastri sa ljudskim likom predstavljaju antropomorfno oblikovan pilaster, koji ima normalan torzo, dok se donji dio tijela sužava. Pilastri sa ljudskim likom naročito su korišteni od XVI v. u vrijeme baroka. (Ajzinberg Aleksandar, Ibidem, 2007, 201 – 202).

(16) Tranzene (lat. i ital. transenna – mreža, rešetka), perforirana, kamena, a ponekad i drvena ploča. Oblici otvora tranzena variraju od jednostavnih do veoma složenih ornamentalnih oblika geometrijskog, biljnog, a rjeđe i zoomorfnog karaktera. U ranohrišćanskim crkvama više međusobno povezanih tranzena služilo je kao pregrada kojom je odvojeno svetilište od glavnog broda crkve. Tranzene su u srednjem vijeku korištene i za zatvaranje prozorskih otvora. (Ajzinberg Aleksandar, Ibidem, 2007, 279).

(17) Palmeta (grč. palamē – dlan, ruka, palma; franc. palmette – mala palma, palmin list), lepezast ornamentalni ukras sa stiliziranim palminim lišćem radijalno postavljenim (kao prsti na ruci). Broj listova je uvijek neparan, a srednji list je veći od ostalih i nalazi se u simetrali svežnja. Slikan ili modeliran, ovaj ukras je korišten kao pojedinačan element (npr. antifeks od terakote ili akroterij) i kao element tekućeg ornamenta (tekući ornament). Nastao je u Egiptu, a mnogo je korišten u kritsko-mikenskoj i antičkoj grčkoj arhitekturi, na renesansnom namještaju, a kasnije u stilovima klasicizma XVIII i početkom XIX vijeka. (Ajzinberg Aleksandar, Ibidem, 2007, 194).

(18) Prezbiterij, prezbiterijum (grč. presbyteros – stariji starješina; lat. presbyterium), 1. u katoličkim crkvama prostor određen za sveštenike koji prisustvuju bogosluženju. Nalazi se iza glavnog oltara, na istočnoj strani hora. Često je odvojen od ostalog prostora i malo uzdignut; 2. zasebna građevina sa stanovima za sveštenike.(Ajzinberg Aleksandar, Ibidem, 2007, 212).

(19) Pluteus, plutej (lat. krov, zaklon na nasipima), u antičkom Rimu naziv za nizak zid ili parapet koji je povezivao donji dio prostora između stubova kolonade.(Ajzinberg Aleksandar, Ibidem, 2007, 204).

(20) Ambon (grč. ispupčenje na štitu; franc. ambon; njem. ambo; engl. ambo; ital. ambone), u ranohrišćamskim i srednjovjekovnim crkvama, mjesto za čitanje i propovijedanje. Preteča – kancela, najčešće je vezan za horske ormane, a u poznom srednjem vijeku se transformiše u kancel. (Ajzinberg Aleksandar, Ibidem, 2007, 13).

(21) Vego, Marko, Ibidem, 1958, 163.

(22) Niša (franc. nishe; njem. nische; engl. nishe; ital. nicchia), 1. polukružno ili poligonalno udubljenje u zidu, koje se u gornjem dijelu završava polukalotom. Najčešće je napravljeno za držanje skulptura, vaza ili namještaja; 2. u fotifikaciji, udubljenje u grudobranu. Služi kao zaštita od krhotina, a i za čuvanje manjih količina municije. (Ajzinberg Aleksandar, Ibidem, 2007, 178).

(23) Vego, Marko, Ibidem, 1958, 159-165.

(24) Grupa autora, Prostorni plan Bosne i Hercegovine, faza B– valorizacija, prirodne i kulturno-historijske vrijednosti, Institut za arhitekturu, urbanizam i prostorno planiranje Arhitektonskog fakultet u Sarajevu i Urbanistički zavod za Bosnu i Hercegovinu, Sarajevo, 1980, 51.

(25) U telefonskom razgovoru obavljenom 20. 11. 2009 godine sa Adnanom Busuladžićem, direktorom Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, Komisija je informirana da muzej ne posjeduje arheološke nalaze sa navedenog lokaliteta.