Status spomenika -> Nacionalni spomenik

Objavljeno u „Službenom glasniku BiH“, broj 36/09.

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika, na temelju članka V. stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i članka 39. stavak 1. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 10. do 16. ožujka 2009. godine je donijelo

O D L U K U

I.

Povijesno područje – Nekropola sa stećcima na lokalitetu Omeđak u naselju Sudići, općina Čajniče, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik čini nekropola sa 6 stećaka.

Nacionalni spomenik se nalazi na prostoru označenom kao k.č. 13/133 i 13/134, posjedovni list broj 24, k.o. Batovo, općina Čajniče, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik primjenjuju se mjere zaštite utvrđene Zakonom o provedbi odluka Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika, ustanovljenog u skladu sa Aneksom 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini („Službeni glasnik Republike Srpske” br. 9/02, 70/06 i 64/08).

II.

Vlada Republike Srpske dužna je osigurati pravne, znanstvene, tehničke, administrativne i financijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnoga spomenika.

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati financijska sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa temeljnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

III.

U svrhu trajne zaštite nacionalnog spomenika na prostoru definiranom u točki I. stavak 3. ove odluke primjenjuju se sljedeće mjere zaštite:

-          dopušteni su isključivo istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi, radovi na tekućem održavanju, uključujući i one radove koji imaju za cilj prezentaciju spomenika, uz odobrenje ministarstva nadležnoga za prostorno uređenje u Republici Srpskoj (u daljnjem tekstu: nadležno ministarstvo) i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na razini Republike Srpske (u daljnjem tekstu: nadležna služba zaštite);

-          prostor spomenika bit će otvoren i dostupan javnosti, a može se koristiti u edukativne i kulturne svrhe;

-          dopušteno je obavljanje radova na infrastrukturi samo uz odobrenje nadležnoga ministarstva i stručno mišljenje nadležne službe zaštite;

-          zabranjeno je odlaganje svih vrsta otpada.

Vlada Republike Srpske je dužna posebno osigurati provedbu sljedećih mjera:

-          izradu geodetske snimke postojećeg stanja;

-          izradu Projekta sanacije, restauracije i konzervacije nekropole.

Projekat sanacije, restauracije i konzervacije treba sadržavati:

-          arheološko istraživanje;

-          čišćenje spomenika od lišajeva i mahovina i saniranje oštećenja;

-          uređenje nekropola sa uklanjanjem samonikle vegetacije;

-          postavljanje zaštitne ograde, klupa, korpi za otpatke, putokaza, oznaka za kretanje i sl.;

-          izradu i provedbu programa konzervacije i prezentacije nacionalnoga spomenika.

IV.

Stavljaju se izvan snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski spisi koji su oprečni odredbama ove odluke.

V.

Svatko, a posebice nadležna tijela Republike Srpske, gradske i općinske službe suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih postupaka koji mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.

VI.

Ova odluka dostavit će se Vladi Republike Srpske, nadležnom ministarstvu, nadležnoj službi zaštite i općinskom tijelu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra, u svrhu provedbe mjera utvrđenih u toč. II. – V. ove odluke i nadležnom općinskom sudu u svrhu upisa u zemljišne knjige.

VII.

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim osobama u prostorijama i na web stranici Povjerenstva (http://www.aneks8komisija.com.ba).

VIII.

Sukladno članku V., stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Povjerenstva su konačne.

IX.

Ova odluka stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku BiH“.

Ovu odluku Povjerenstvo je donijelo u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović i Ljiljana Ševo.

Broj: 02-2-40/09-13

11. ožujka 2009. godine

Sarajevo

Predsjedatelj Povjerenstva

Dubravko Lovrenović

O b r a z l o ž e n j e

I – UVOD

Na temelju članka 2. stavak 1. Zakona o provedbi odluka Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, „nacionalni spomenik” je dobro koje je Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika proglasilo nacionalnim spomenikom u skladu sa čl. V. i VI. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ broj 33/02), sve dok Povjerenstvo ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.

Samija Šabanović, član Udruženja za očuvanje prirodne i civilizacijske baštine “Sinan-paša Sijerčić“ iz Goražda, dana 26. studenoga 2007. godine uputila je prijedlog/peticiju za proglašenje Nekropole stećaka Omeđak – Sudići, općina Čajniče, nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

U skladu sa odredbama Zakona, a na temelju članka V., stavak 4. Aneksa 8. i članka 35. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, Povjerenstvo je pristupila provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

Izjava o značaju dobra

Stećci predstavljaju osebujnu pojavu i vrlo specifičnu sintezu jezika i pisma, vjere i običaja, povijesti i kronologije, kulture, umjetnosti i estetike. Pretežno su vezani za bosansko-humski srednjovjekovni krajolik i teško je, zapravo nemoguće, naći sličnu pojavu koja bi na takav markantan način obilježila kulturni pejzaž neke srednjovjekovne europske zemlje. U odnosu na europski prostor izdvaja ih njihova brojnost i interkonfesionalnost što predstavlja istinsku multikulturnu pojavu u povijesti Bosne i Hercegovine. Njihova geneza i razvoj mogu se pratiti od sredine XII. do početka XVI. stoljeća.

Na lokalitetu Omeđak u naselju Sudići, općina Čajniče smještena je nekropola sa šest stećaka u formi sanduka. Na jednom stećku na gornjoj površini evidentiran je ornament – svastika.

II – PRETHODNI POSTUPAK

U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju, izvršen je uvid u:

-          dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra (kopiju katastarskog plana i zemljišnoknjižni izvadak),

-          podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima tijekom rata, podatke o intervencijama na restauraciji ili drugoj vrsti radova na dobru, itd.,

-          povijesnu, arhitektonsku i drugu dokumentarnu građu o dobru, koja je data u popisu korištenja dokumentacije u sklopu ove odluke.

Na temelju uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:

1. Podaci o dobru

Lokacija

Sudići je naselje udaljeno od Čajniča oko 15 km u pravcu sjevera. Ispod naselja na omanjem brežuljku nazvanom Omeđak situirana je nekropola sa šest stećaka. U narodu se taj kraj, gdje se nalazi nekropola zvao Tinjak.

Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji označenoj kao k.č. broj 13/133, 13/134, broj posjedovnog lista 24, k.o. Batovo, općina Čajniče, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina. Na temelju austrougarske topografske karte, zemljišna parcela sa stećcima može se poistovijetiti sa k.č. broj 3173 ili sa parcelom do nje koja nema broja.

Povijesni podaci

Iz doba bosanske srednjovjekovne države nema podataka o Čajniču. Cijeli kraj se nalazio u Gornjem Podrinju, koje je do 1377. godine bilo u granicama srpske države. Te godine je ova oblast pripala Bosni pri podjeli posjeda Nikole Altomanovića između bosanskog kralja Tvrtka I i srpskog kneza Lazara. Od kraja XIV stoljeća ovo se područje nalazi pod vlašću bosanskog Sandalja Hranića (1396-1434) i hercega Stjepana Vukčića Kosače (1434-1466). U raznim dubrovačkim arhivskim dokumentima iz tog doba najviše akata se odnosi na trgovačku, zanatsku i tranzitnu djelatnost u Foči, Goraždu i Ustikolini. Kraj bogat šumama i plodnim kotlinama bio je povoljan za razvoj stočarstva, pčelarstva, uzgoj žita i drugih poljoprivrednih proizvoda. Iako se samo mjesto Čajniče u srednjovjekovnim istorijskim izvorima ne spominje, u inače veoma bogatoj arhivskoj građi iz tog perioda koja se odnosi na Gornje Podrinje, brojne nekropole sa stećcima, narodna predaja, kao i najraniji osmanski izvori svjedoče o naseljenosti ovog kraja (Đ. Petrović, 1973, str. 38. – 42.). Mada Čajniče nije spominjano u srednjovjekovnim izvorima, Osmanlije ga zatiču kao trg. (D. Kovačević-Kojić, 1978, str. 87.)

Čajniče je zauzeto tokom osmanske ofanzive koja je počela u ljeto 1465. godine na područje Hercegove zemlje. Prvo su pali istočni dijelovi Hercegove zemlje, među njima gradovi Mileševac i Samobor (M. Vego, 1957, str. 28. i 97.; H. Šabanović, 1982, str. 44.). Čajniče i Samobor su upisani sa ostalim okolnim nahijama i mjestima Pljevlja, Foča, Goražde, Bistrica sa Ustikolinom, Osanica i dr. u defteru iz 1468./69. u nahiji Samobor, u Vilajetu Hercek u Bosanskom sandžaku. Nahija Samobor ili Pribud se u osmanskim popisima spominje pod dvostrukim imenom sve do XVIII stoljeća. U istom popisu Čajniče je označeno „u nahiji Samobor pazar Čajniče“, upisan u carski has sa gvozdenim majdanom, 6 samokova i 415 talioničarskih peći. U popisu iz 1477. godine Čajniče je upisano u carski has sa 190 porodica i 5 neoženjenih. Nahija je pripadala kadiluku Drina, a 1572. godine Čajniče se spominje kao kasaba u fočanskom kadiluku. Od 1582. je postao samostalan kadiluk, pod koji su pripale nahije Pribud i Samobor (nekada jedna nahija), Dubštica (sa centrom u Rudom) i Međurječje (H. Šabanović, 1982, str. 117, 136, 139. i 195.).

U srednjem vijeku glavni put kroz ovu regiju bio je Via Drinae, a značajni centri su bili Foča i Goražde. U osmansko doba je preko Čajniča vodio put iz Bosne za Carigrad. Sudeći prema opisu francuskog diplomate i putopisca Filipa Difren-Kaneja iz 1573. i Evlije Čelebije iz 1664. godine Čajniče je bilo bogato mjesto (M. Dinić, 1940, str. 99.; E. Čelebija, 1979., str. 399.-403.).

Ulazak bosanskih i humskih srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika – popularno nazvanih stećcima – u svijet znanosti nije se odigrao u najsretnijim okolnostima. To se desilo stotinama godina nakon što je ovaj kulturološki fenomen postao reliktom jedne povijesne epohe, odnosno na prijelazu iz XVIII. u XIX. stoljeće kada su u zapadni svijet počele prodirati vijesti o postojanju jedne neobične umjetnosti na nadgrobnim spomenicima iz Bosne i Hercegovine i Dalmacije. To su najprije bile putne zabilješke nedovoljno dokumentirane da bi na Zapadu pobudile značajniji odjek, posebno jer je zapadna znanost tada bila zauzeta analizom potpuno drukčijih umjetničkih djela, tako da realistični pa i nezgrapni prizori sa stećaka tada nisu mogli izazvati ni pažnju ni oduševljenje. S druge strane, u tadašnjoj osmanskoj Bosni nije bilo snaga sposobnih za samostalno proučavanje i prezentiranje ovog umjetničkog blaga (A. Benac, 1963., XVII., XXIX.). U takvim su okolnostima već od sredine XIX. st., kada su se zahuktavali procesi modernih nacionalnih integracija, a pitanje čija je Bosna sve više poprimalo političko pa i apokaliptičko značenje, istraživači su bili skloni umjetnost stećaka tumačiti kao posljedicu bogumilskog učenja (A. Benac, 1963., XXIX.). Nisu također izostali ni pokušaji da se na stećke utisne čisto srpski i hrvatski nacionalni žig (V. Glušac, 1924., 31.-35., 36.-37., 50; Südland, 1990., 95., 96). Od sredine XX. stoljeća u znanosti je postupno prevladalo mišljenje da se stećci ne mogu objasniti bogumilizirajućom kao ni bilo kojom isključivo nacionalnom teorijom nego da ih treba vratiti ih u njihov izvorni svijet u kom su nastali, razvijali se i, s nestankom srednjovjekovne bosanske države, koncem XV. stoljeća doživjeli svoj kraj(1).

2. Opis dobra

Sa glavnog puta koji prolazi dolinom rijeke Janjine iz pravca Čajniča ka Ustiprači u mjestu Kapov han, nakon što se prodje škola oko 100 m na desnu stranu uz veliku uzbrdicu, vodi put prohodan samo za terenska vozila ka Sudićima. Nekropola sa stećcima evidentirana je na lokalitetu Omeđak, ispod samog naselja Sudići(2). Iako je u peticiji za proglašenje navedenih stećaka nacionalnim spomenikom navedeno da se na lokalitetu nalazi 15 – 20 stećaka, prilikom snimanja stanja na terenu evidentirano je samo šest spomenika.

Stećci su orijentirani u pravcu zapad–istok i sjever– jug. Stećak br. 4. je dislociran sa izvorne lokacije u vrijeme izgradnje lokalnog puta i sadrži ornament – svastika na svojoj gornjoj površini(3). 

Stećak br. 3. je u potpunosti utonuo u lokalni prilazni put ka jednoj od kuća, dok su ostali stećci evidentirani sa obje strane puta, utonuli i zarasli u žbunje.

Stanje stećaka:

Stećak br. 1 – sanduk bez ukrasa, orijentiran zapad–istok, obrastao mahovinom i raslinjem.

-          dimenzije stećka su: 205 x 74 x 12 cm;

Stećak br. 2 – sanduk bez ukrasa, orijentiran zapad–istok, obrastao mahovinom i raslinjem.

-          dimenzije stećka su: 210 x 77 x 30 cm;

Stećak br. 3 – sanduk bez ukrasa, orijentiran zapad–istok, u potpunosti utonuo u put.

-          dimenzije stećka su: dužina 200 x širina 67 cm;

Stećak br. 4 – sanduk bez postolja sa ukrasom, orijentiran sjever–jug, prvobitno bio prevrnut na svoju gornju površinu, međutim prilikom tehničke obrade stećak smo uspravili kako bismo izvršili identifikaciju ornamenta.

-          dimenzije stećka su: 96 x 44 x 44 cm.

Na sredini njegove gornje površine nalazi se ornament – svastika. Ukras je rađen tehnikom udubljivanja.

Stećak br. 5 – sanduk bez postolja i ukrasa, orijentiran sjever– jug, u potpunosti utonuo što je onemogućilo njegovu kompletnu tehničku obradu.

-          dimenzije stećka su: vidljiva širina 65 x visina 15 cm;

Stećak br. 6 – sanduk bez postolja i ukrasa, orijentiran zapad–istok, obrastao mahovinom i raslinjem, prema položaju u kojem se nalazi, smatram da je dislociran sa izvorne lokacije.

-          dimenzije stećka su: 72 x 35 x 20 cm.

3. Dosadašnja zakonska zaštita

U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju izvršen je uvid u spise o zaštiti dobra i utvrđeno je:

U Prostornom planu BiH do 2000. godine na području općine Čajniče kao spomenik III. kategorije uvršteno je 8 lokaliteta nekropola sa stećcima (518 stećaka) bez preciznije identifikacije. (Grupa autora, 1980, str. 51.).

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi nisu poduzimani.

5. Sadašnje stanje dobra

Uvidom na licu mjesta, 11. veljače 2009. godine, ustanovljeno je sljedeće:

-          Gotovo svi stećci su zbog neodržavanja bili obrasli niskom travom, trnjem, raslinjem i mahovinom;

-          Stećci su okrnjeni, oštećeni, prevrnuti ili jednim dijelom utonuli u zemlju, većina je dobro klesana, ali ne i očuvana;

-          Na većini stećaka prisutni su biljni organizmi, uglavnom lišajevi i mahovina koji razaraju strukturu kamena;

-          Na lokalitetu evidentirano je 6 stećaka – sanduka;

-          Ornamenti su evidentirani na jednom stećku (sanduk br. 4);

-          Područje nekropole sa oživljavanjem vegetacije još više obrasta travom, šibljem i trnjem što dodatno uzrokuje uništavanje stećaka;

-          Stećci su izloženi ubrzanom propadanju usljed nedostatka redovnog održavanja i svima im prijeti opasnost od daljeg razaranja.

6. Specifični rizici

-          vandalizam – dislociranje stećka br. 4,

-          ugroženost stećka br. 3 jer je utonuo u put, koji je u svakodnevnoj upotrebi,

-          dugogodišnje neodržavanje stećaka,

-          nepovoljni vremenski utjecaji,

-          samonikla vegetacija.

III – ZAKLJUČAK

Primjenjujući Kriterije za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom („Službeni glasnik BiH” br. 33/02 i 15/03), Povjerenstvo donosi odluku kao u dispozitivu. Odluka je utemeljena na sljedećim kriterijima:

A)         Vremensko određenje

B)         Povijesna vrijednost

C)         Umjetnička i estetska vrijednost

i.           Kvalitet obrade

v.          Vrijednost detalja

D)         Čitljivost (dokumentarna, znanstvena, obrazovna vrijednost)

i.           Materijalno svjedočanstvo o manje poznatim povijesnim razdobljima

G)         Izvornost

i.           Oblik i dizajn

Sastavni dio ove odluke su:

-          kopija katastarskog plana,

-          zemljišnoknjižni izvadak,

-          fotodokumentacija sa terena.

Korištena literatura

Tijekom vođenja postupka proglašenja dobra nacionalnim spomenikom BiH, korištena je sljedeća literatura:

1924.    Glušac, Vaso, Srednjovekovna "bosanska crkva", u: Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor, IV., Beograd, 1924.

1940.    Dinić, Mihailo, Tri francuska putopisca XVI veka u našim zemljama, Godišnjica Nikole Čupića, knj. XLIX, Beograd, 1940.

1957.    Vego, Marko, Naselja bosanske srednjovjekovne države, Sarajevo, 1957.

1963.    Benac, Alojz, Stećci, Prosveta, Beograd, 1963.

1971.    Bešlagić, Šefik, Stećci, kataloško-topografski pregled, Sarajevo, 1971.

1973.    Petrović, Đurđica, „Arhivsko-istorijska istraživanja“, u: Grupa autora: Gornje Podrinje u doba Kosača, naučnoistraživački program br. III/1973. Nositelj, Zavod za zaštitu spomenika kulture Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1973.

1978.    Kovačević-Kojić, Desanka, Gradska naselja srednjovjekovne bosanske države, Sarajevo, 1978.

1979.    Čelebija, Evlija, Putopis, „Odlomci o jugoslovenskim zemljama“, Sarajevo, 1979.

1980.    Grupa autora, Prostorni plan Bosne i Hercegovine, faza b – valorizacija, prirodne i kulturno-historijske vrijednosti, Institut za arhitekturu, urbanizam i prostorno planiranje Arhitektonskog fakultet u Sarajevu i Urbanistički zavod za Bosnu i Hercegovinu, Sarajevo, 1980.

1982.    Šabanović, Hazim, Bosanski pašaluk – postanak i upravna podjela, Sarajevo, 1982.

1988.    Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1988.

1990.    Südland, L. V. (Ivo Pilar), Južnoslavensko pitanje, „Prikaz cjelokupnog pitanja“, Varaždin. Naslov izvornika: L. v. SÜDLAND, Die Südslawische Frage und der Weltkrieg. Übersichtliche Darstellung des Gesamt - Problems, Wien, 1990.

(1) Opširnije o stećcima vidjeti u odluci Komisije o proglašenju historijskog područja – Nekropola sa stećcima “Mramorje“ i starim nišanima u Lavšićima, općina Olovo, nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine, broj: 02-02-228/07-95. novembar 2008. godine i na web adresi Komisije: www.aneks8komisija.com.ba

(2) Navedena nekropola nije evidentirana u literaturi (npr. Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, 1988. Sarajevo; Š. Bešlagić, Stećci, kataloško-topografski pregled, 1971, Sarajevo) i ovo je njena prva identifikacija i tehnička obrada.

(3) Na osnovu izjave Aziza Šabanovića, mještanina sela Sudići, stećak br. 4. se nalazio na sasvim drugoj lokaciji, izgradnjom lokalnog puta pomjeren je i sada se trenutno nalazi sa lijeve strane puta iz pravca Kapovog hana prema kući navedenog mještanina.