Status spomenika -> Nacionalni spomenik
Objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 36/09.
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovu člana V stav 4 Aneksa 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39 stav 1 Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 10. do 16. marta 2009. godine donijela je
O D L U K U
I
Istorijska građevina – zgrada Društva Crvenog krsta u Sarajevu proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: nacionalni spomenik).
Nacionalni spomenik nalazi se na prostoru označenom kao k.č. 777/1 (novi premjer) što odgovara k.č. 124 i 127, k.o. Sarajevo L (stari premjer); z.k. uložak broj L/83, opština Centar, Sarajevo, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.
Na nacionalni spomenik primjenjuju se mjere zaštite utvrđene Zakonom o sprovođenju odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljene shodno Aneksu 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini („Službene novine Federacije BiH” br. 2/02, 27/02, 6/04 i 51/07).
II
Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Vlada Federacije) dužna je da obezbijedi pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju, restauraciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljem tekstu: Komisija) utvrdiće tehničke uslove i obezbijediti finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione table sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.
III
Radi trajne zaštite nacionalnog spomenika, utvrđuju se sljedeće mjere zaštite koje se odnose na prostor definisan u tački I stav 2 ove odluke:
- dozvoljeni su isključivo istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi, radovi na sanaciji i prezentaciji spomenika uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje (u daljem tekstu: nadležno ministarstvo) i stručno nadziranje nadležne službe zaštite nasljeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: nadležna služba zaštite);
- prilikom radova na restauraciji objekta neophodno je sačuvati njegov izvorni izgled;
- dijelove koji nedostaju potrebno je rekonstruisati u izvornom obliku, iste veličine, od istog ili istovrsnog materijala, primjenom istih tehnoloških pristupa u najvećoj mogućoj mjeri, na osnovu dokumentacije o izvornom obliku;
- potrebno je izraditi hitni plan aktivnosti na rehabilitaciji objekta;
- potrebno je izraditi plan konzervacije i studiju izvodljivosti;
- dozvoljena je adaptacija prostora u cilju prilagođavanja savremenim potrebama (instalacije grijanja i drugi radovi vezani za enterijer) pod uslovom da se sačuvaju stilske karakteristike objekta, uz odobrenje nadležnog ministarstva i stručno nadziranje nadležne službe zaštite;
- objekat se može koristiti u obrazovne i kulturne svrhe, odnosno na način koji neće ugroziti integritet objekta i njegovo značenje u strukturi grada.
Radi zaštite i osiguranja uslova za konzervaciju i restauraciju objekta, potrebno je utvrditi hitne mjere zaštite:
- unutrašnje čišćenje objekta;
- ispitivanje i statička analiza konstruktivnih dijelova objekta;
- statička konsolidacija objekta i sanacija konstruktivnih dijelova uz upotrebu istih materijala i tehnoloških postupaka u najvećoj mogućoj mjeri;
- hitna konsolidacija zida južnog pročelja;
- zaštita objekta od negativnih spoljnih uticaja.
IV
Stavljaju se van snage svi sprovedbeni i razvojni prostorno-planski akti koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.
V
Svako a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i opštinske službe suzdržaće se od preduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu da oštete nacionalni spomenik ili dovedu u pitanje njegovu zaštitu.
VI
Ova odluka dostaviće se Vladi Federacije, nadležnom ministarstvu, nadležnoj službi zaštite i opštinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra, radi sprovođenja mjera utvrđenih u tač. II - V ove odluke i nadležnom opštinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.
VII
Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresovanim licima u prostorijama i na web-strani Komisije (http://www.aneks8komisija.com.ba).
VIII
Shodno članu V stav 4 Aneksa 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.
IX
Ova odluka stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku BiH“.
Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay i Martin Cheery, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović i Ljiljana Ševo.
Broj: 02-2-40/09-17
11. marta 2009. godine
Sarajevo
Predsjedavajući Komisije
Dubravko Lovrenović
O b r a z l o ž e nj e
I – UVOD
Na osnovu člana 2 stav 1 Zakona o sprovođenju odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljene shodno Aneksu 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, „nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom, u skladu sa članovima V i VI Aneksa 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira na to da li je za navedeno dobro podnesen zahtjev.
Društvo Crvenog krsta BiH podnijelo je dana 14. 1. 2009. godine, peticiju/prijedlog Komisiji za proglašenje Zgrade Crvenog krsta u ulici Kranjčevićeva broj 2 u Sarajevu nacionalnim spomenikom BiH.
Na osnovu prijedloga, Komisija je pokrenula postupak za donošenje odluke o proglašenju predmetnog dobra nacionalnim spomenikom, u skladu sa članom V Aneksa 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i odredbama Poslovnika o radu Komisije.
Izjava o značaju dobra
Zgrada Crvenog krsta u ulici Kranjčevićeva broj 2 u Sarajevu izvedena je prema prvonagrađenom konkursnom rješenju iz 1928. godine arhitekte Helen Baldasara, koji stvara u Sarajevu u periodu između dva svjetska rata u punom duhu moderne. U arhitekturi zdravstvenih ustanova u Bosni i Hercegovini, principi moderne mogli su da imaju svoju potpuno dosljednu primjenu, pošto su tu direktno odgovarali određenim socijalnim, humanim, ekonomskim i funkcionalnim potrebama društva, što je slučaj i sa ovim objektom. Osobenost ovog projekta je što je ovo jedini objekat ovakve vrste u BiH. Objekat je imao funkciju zdravstvene i prosvjetne ustanove, ali se u njemu nalazila i bioskopska dvorana, pa je moguće govoriti i o kulturnoj funkciji.
U drugoj polovini XX vijeka objekat postaje neizostavni dio kulturnog života grada, jer je u njemu smješten bioskop „Sutjeska“.
II – PRETHODNI POSTUPAK
U toku vođenja postupka izvršen je uvid u:
- podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama i radovima na dobru itd.,
- uvid u sadašnje stanje objekta,
- kopiju katastarskog plana,
- istorijsku, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru koja je data u popisu korišćenja dokumentacije u okviru ove odluke.
Na osnovu uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra utvrđeno je sljedeće:
1. Podaci o dobru
Lokacija
Zgrada Crvenog krsta u ulici Kranjčevićeva broj 2 u Sarajevu nalazi se na istočnom kraju Kranjčevićeve ulice, a svojim južnim pročeljem je vezana za ambijentalnu cjelinu ulice Maršala Tita.
Sa istočne strane, u istom nizu, na uglu ulica Kranjčevićeva i Alipašina, nalazi se objekat građen tokom istog perioda, a zapadno se nalazi savremeni stambeni kompleks izgrađen osamdesetih godina XX vijeka.
Južno, na uglu ulica Kranjčevićeve i Titove nalazi se objekat građen tokom austrougarskog perioda od strane Ćirila Ivekovića u neorenesansnom stilu.
Nacionalni spomenik se nalazi na zemljištu označenom kao k.č. 777/1 (novi premjer) što odgovara k.č. 124, 127, k.o. Sarajevo L (stari premjer); z.k. uložak br. L/83, opština Centar, Sarajevo, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.
Istorijski podaci
Zgrada Crvenog krsta u Sarajevu je podignuta u sklopu akcije izgradnje većeg broja objekata Društva Crvenog krsta Kraljevine Jugoslavije krajem dvadesetih i tridesetih godina XX vijeka. U tom periodu podignuta je zgrada Glavnog odbora Društva Crvenog krsta Kraljevine Jugoslavije u Beogradu (1935. godina), kao i domovi u Novom Sadu, Užicu, Kragujevcu, Tetovu, Čačku, Čapljini. 1936. godine bili su pripremljeni i projekti domova Crvenog krsta u Zagrebu i Splitu(1).
Broj izvedenih građevina iz oblasti gradnje za potrebe zdravstvenih ustanova u tadašnjoj Kraljevini bio je mnogo manji od broja završenih projekata. Svako izvedeno djelo, po pravilu, predstavljalo je vrijedno arhitektonsko i dostojan izraz svog vremena(2).
Upravo u arhitekturi zdravstvenih ustanova principi moderne mogli su da imaju svoju potpuno dosljednu primjenu, pošto su tu direktno odgovarali određenim socijalnim, humanim, ekonomskim i funkcionalnim potrebama društva.
U Sarajevu i nekim drugim mjestima u BiH, arhitekti su projektovali različite tipove zdravstvenih zgrada: opšte bolnice, specijalizovane bolničke paviljone, sanatorijume, domove starih i iznemoglih lica, materinske domove, manje ambulante i poliklinike, i naposljetku domove Crvenog krsta.
Istovremeno, odvijali su se brojni konkursi za projekte higijenskih zavoda i okružnih ureda za osiguranje radnika, u kojima je bila dominantna njihova administrativna funkcija, uz izvjesne zdravstvene sadržaje(3).
Zgrada Crvenog krsta u ulici Kranjčevićeva broj 2 u Sarajevu izvedena je prema prvonagrađenom konkursnom rješenju iz 1928. godine, s tim da je gradnja objekta završena 1929. godine(4). Projektant objekta je arhitekta Helen Baldasar(5), koji stvara u Sarajevu između dva svjetska rata u punom duhu moderne(6).
Ova istorijska građevina je podignuta sredstvima Glavnog odbora Crvenog krsta Kraljevine Jugoslavije čije je sjedište bilo u Beogradu, uz određene dobrovoljne priloge samih građana.
Najveći dio zemljišta na kojem se nalazi ovaj objekat je poklonila sarajevska opština, a jedan dio zemljišta je bio poklon gđe Kjane hanume Fadilpašić, rođene Sulejmanpašić. Direktni inicijator aktivnosti na izgradnji objekta je bio sarajevski Oblasni odbor Crvenog krsta(7). Pored kancelarijskih i magacinskih prostorija, koje su služile potrebama Drinskog banovinskog odbora, u Domu je u upotrebi bilo jedno kupatilo koje je služilo za javnu upotrebu, zatim bioskopska dvorana koja se izdavala pod zakup(8), ali je služila i za prikazivanje filmova koje je davao Banovinski odbor koji je upravljao objektom do početka II svjetskog rata(9).
Tokom Drugog svjetskog rata, Crveni krst dobija drugu organizaciju, te ovaj objekat postaje sjedište „Župskog odbora Hrvatskog Crvenog križa“, koji je bio odgovoran Središnjem odboru Hrvatskog Crvenog križa u Zagrebu.
Pored toga, sa radom je počela Hitna pomoć, koja je smještena u objekat(10).
U periodu rata objekat nije oštećen. Nakon Drugog svjetskog rata, do šezdesetih godina XX vijeka, u bioskopskoj dvorani su uglavnom prikazivani zdravstveno-vaspitni filmovi namijenjeni zdravstvenom prosvjećivanju naroda. U suterenu je i dalje u upotrebi bilo javno kupatilo, a na spratu su bile smještene prostorije društva Crvenog krsta, kao i javna kuhinja.
Sredinom šezdesetih godina XX vijeka, objekat je izdat pod zakup filmskoj producentskoj kući „Forum“ iz Sarajeva. Ova producentska kuća je uspostavila komercijalni bioskop pod imenom „Sutjeska, s tim da su prostorije na spratu i dalje korišćene od strane društva Crvenog krsta. U tom periodu, u objektu je ukinuta upotreba javnog kupatila i javne kuhinje. U prizemlju je nekoliko poslovnih prostora dato pod zakup sarajevskim advokatima. Ovakvo stanje se održalo sve do početka rata u BiH.
Osamdesetih godina XX vijeka došlo je do izgradnje savremenog stambenog kompleksa(11) koji se sa zapadne strane naslanja na zgradu Crvenog krsta. Do izgradnje ovog savremenog kompleksa na sjevernoj strani, u unutrašnjem dvorištu se nalazio raskošan arboretum(12) sa fontanama i rijetkom florom, koja je sađena u svečanim prilikama, prilikom međunarodnih posjeta funkcionera Crvenog krsta. Izgradnjom ovog kompleksa, dio zemljišta na sjeveru je oduzet od Društva Crvenog krsta i pripojen je stambenom naselju, čime je arboretum u potpunosti uništen, tako da danas ne postoje niti tragovi ove jedinstvene cjeline.
Zgrada Crvenog krsta je, pogođena zapaljivom granatom 12. maja 1992. godine(13) i u potpunosti je izgorjela. Od objekta je ostala samo armiranobetonska konstrukcija, i objekat do danas nije u upotrebi.
Godine 2007. godine izvršeno je zatvaranje prilaza objektu armaturnim mrežama i drvenim dužicama.
Prodor atmosferske vlage u objekat je uticao na to da se konstruktivno stanje objekta svakim danom pogoršava.
Od 1997. do 2008. godine urađena su dva idejna rješenja revitalizicije objekta Crvenog krsta. Prvi projekat je urađen 1997. godine od strane firme „Arhitekt“, (direktor Dragan Bijedić), a drugi je urađen od strane firme „New way“ (Amir Vuk i saradnici) 2004. godine.
Na prelazu iz XX u XXI vijek, u neposrednoj blizini objekta, na sjeveroistočnoj strani je izgrađena stambeno-poslovna višespratnica u Alipašinoj ulici, čime je zapriječen prilaz objektu sa istočne strane.
2. Opis dobra
Zgrada Crvenog krsta u Sarajevu je izgrađena na parceli nepravilnog oblika ukupne površine od 821 m². Parcela je južnom stranom usmjerena prema Kranjčevićevoj ulici. Na zapadnu stranu objekta naslonjena je savremena stambena zgrada iz druge polovine XX vijeka, a sa istočne strane objekat građen u približno istom vremenskom razdoblju(14).
Objekat ima poligonalnu tlocrtnu osnovu ukupnih dimenzija 26,30 m x 25,50 m. Spratnost objekta iznosi P+1(15). Objekat u svom sastavu ima i podrum.
Objekat se sastoji iz većeg južnog bloka trapezoidne osnove usmjerenog prema jugu (Kranjčevićeva ulica), ukupnih dimenzija 26,30 m x 12,90 m, i manjeg sjevernog bloka vertikalno postavljenog u odnosu na južni blok, ukupnih dimenzija 12,60 m x 10,10 m. Spratnost južnog bloka iznosi P+1, s tim da je do 1992. godine na ovom dijelu bloka bila izgrađena i mansarda. Današnja visina ovog bloka, mjereći u najvišoj tački teško oštećenog južnog pročelja iznosi 8,50 m(16). Visina sjevernog bloka, gdje je smještena bioskopska dvorana, odgovara visini do prvog sprata južnog bloka.
Glavni ulaz(17) se nalazi u centralnom dijelu južnog pročelja. Dimenzije ulaznog otvora(18) iznose 280 cm x 290 cm. Prvi prostor u prizemlju je foaje približno kvadratne osnove dimenzija 480 cm x 430 cm. Ovaj predulazni prostor je spojen sa poprečnim hodnikom postavljenim u pravcu istok–zapad. Dužina ovog hodnika iznosi 22,10 m(19), a njegova širina iznosi 160 cm.
Na sjevernoj strani hodnika, u istom nivou, se nalazi otvor dimenzija 160 cm x 220 cm, kojim se pristupa prostoru nekadašnje bioskopske dvorane(20).
Sa zapadne strane hodnika se nalazi stepenište(21) kojim se pristupa zapadnom dijelu objekta, koji se nalaze na visinskoj koti od + 1,30 m u odnosu na kotu ulaznog foajea.
Na južnoj strani zapadnog dijela objekta nalazi se pravougaoni prostor dimenzija 6,10 m x 4,60 m. Ovaj prostor je dijelom bio izdat do 1992. godine, kao poslovni prostor gdje su bili smještene kancelarije advokata, a dijelom je služio kao portirnica i biletarnica bioskopa.
Ovaj prostor je povezan sa Kranjčevićevom ulicom predprostorom(22) dimenzija 2,10 m x 3,80 m otvorom dimenzija 225 cm x 270 cm(23).
U ovom dijelu objekta se nalaze dvokrako stepenište priljubljeno uz zapadni zid bioskopske dvorane, koje povezuju prizemlje sa suterenom i spratom. Ukupne dimenzije stepeništa sa podestima iznose 2,20 m x 5,00 m, a širina stepenika iznosi 1,00 m.
Na sjevernom stepenišnom podestu se nalazi otvor dimenzija 1,30 m x 2,70 m kojim se pristupa sjeverozapadnom dijelu dvorišta.
Istočno i zapadno krilo južnog bloka su gotovo simetrični.
Istočno krilo južnog bloka je nepravilne tlocrtne osnove ukupnih dimenzija 9,20 m x 12,90 m. U južnom dijelu su se nalazile kancelarijske prostorije ukupnih dimenzija od 7,10 m x 4,60 m. Na krajnjoj jugoistočnoj strani objekta, koja graniči sa objektom građenim u istom periodu, nalazi se zapriječeni sporedni ulazni otvor dimenzija 170 cm x 300 cm. U sjeveroistočnom dijelu ovog krila su bili smješteni sanitarni čvor i pomoćni prostori.
Na sjevernoj strani se nalazi kino dvorana(24) ukupnih unutrašnjih mjera 9,10 m x 17,70 m. Južni dio kino dvorane zadire u južni blok objekta, i dimenzije ovog dijela iznose 9,10 m x 5,45 m. Iznad južnog dijela se nalazi spratna galerija(25) dimenzija 9,10 m x 4,15 m, sa ozidanim parapetom visine od 90 cm. Unutrašnje dimenzije sjevernog dijela kino dvorane iznose 9,10 m x 12,25 m.
Na krajnjoj sjevernoj strani dvorane je pozornica(26) ukupnih unutrašnjih dimenzija 9,10 m x 4,70 m. Sa bočnih strana se nalaze jednakokrake stepenice na „L“ širine od 1,00 m, kojima je bioskopska dvorana povezana sa suterenom.
Na bočnim zidovima se nalaze po dva otvora(27) koja su služila za izlaz gledalaca dimenzija 1,50 m x 2,70 m.
Konstruktivni sistem kino dvorane čine armiranobetonski ramovi sastavljeni od stubova priljubljenih uz bočne zidove širine 45 cm, i horizontalne grede dimenzija 45 cm x 45 cm. Ovi ramovi su raspoređeni u pravcu istok–zapad na osovinskoj udaljenosti od 280 cm, a na njima leže sekundarne armirano-betonske grede postavljene u smjeru sjever–jug dimenzija 20 cm x 25 cm, na kojima počiva monolitna krovna konstrukcija(28) od istog materijala.
Podrumski dio objekta se sastoji od većeg južnog dijela i manjeg sjevernog dijela. Dimenzije južnog dijela podruma odgovaraju dimenzijama prizemnog južnog bloka (26,30 m x 12,90 m). U srednjem dijelu, na sjevernoj strani podruma, ispod bioskopske dvorane, umjesto suterena nalazi se ispuna od zemlje odvojena od ostatka prostora masivnim armiranobetonskim zidom.
Podrum južnog bloka objekta je sa prizemljem povezan sa dvokrakim stepeništem koje se nalazi u istočnom, odnosno zapadnom dijelu objekta.
U podrumskom prostoru, izvorno je bilo smješteno javno kupatilo(29), ložionica i prostorija za odlaganje uglja.
Na krajnjem sjevernom dijelu bioskopske dvorane, ispod bine se nalazi podrumski prostor. Ukupne dimenzije ovog dijela podruma, koji je predstavljao magazin za ostavu tehničke i druge opreme vezane za prikazivanje filmova, iznose 10,10 m x 4,90 m. Veza sa kino dvoranom u prizemlju je ostvarena preko jednokrakih stepeništa na bočnim stranama, kojim je iznošena tehnička oprema na binu.
Sprat zgrade Crvenog krsta tlocrtnim oblikom i dimenzijama odgovara južnom bloku prizemnog dijela objekta koji je usmjeren ka Kranjčevićevoj ulici (dimenzije 26,30 m x 12,90 m).
Raspored nosivih zidova i prostorija odgovara rasporedu prostora iz prizemlja(30). Horizontalna konstrukcija, odnosno drvena tavanica je izgorjela ili je doživjela konstruktivni kolaps, pa prostorije sprata danas većim dijelom predstavljaju zračni prostor iznad prostora prizemlja. Spoljna stolarija je u potpunosti izgorjela, a spoljni otvori su provizorno zatvoreni drvenim dužicama. U centralnom dijelu, na sjeveru, nalazi se galerija u sklopu bioskopske dvorane kojoj se pristupalo iz podužnog hodnika(31) koji se proteže u pravcu istok–zapad. Dimenzije devastirane galerije, čiji su konstrukcija i parapet sačuvani, iznosi 9,10 m x 4,15 m. Na galeriji su očuvani zidovi koji su ograđivali prostor odakle su prikazivani filmovi. Dimenzije ovog prostora iznose 6,20 m x 2,30 m.
Sve ostale prostorije na spratu, koje su do 1992. godine služile kao službeni prostor Društva Crvenog krsta su potpuno devastirane. Iznad njih nije sačuvan plafon i pokrov i usljed uništenja tavanice, nisu prohodne. Izuzetak predstavlja uski balkon na južnoj strani usmjeren ka Kranjčevićevoj ulici ukupnih dimenzija 6,10 m x 1,00 m, gdje je sačuvana podna ploča, s tim da ovom prostoru nije moguć pristup.
Potkrovni dio objekta je u potpunosti uništen. Od ovog dijela objekta preostao je jedino podest istočnog stepeništa. Tehnička dokumentacija(32) iz koje bi se mogli crpiti podaci o ovom nivou je uništena. Pristup potkrovlju bio je omogućen samo preko istočnog stepeništa, a ukupne tlocrtne mjere ovog nivoa, prateći analogan prostor sprata, najvjerovatnije su iznosile 14,90 m x 12,80 m(33). Ovaj prostor je bio pokriven dvovodnim krovom pokrivenim limom(34), a osvjetljenje je bilo omogućeno preko dva simetrično postavljena prozorska otvora na južnoj strani dimenzija 60 cm x 60 cm, kao i bočnim prozorima na zapadnoj strani. Sudeći po originalnoj fotografiji, maksimalna visina ovog prostora na jugu je iznosila oko 3,00 m. Po svjedočenju uposlenika Društva Crvenog krsta, ovaj tavanski prostor je služio isključivo kao ostava.
Južno pročelje(35) predstavlja približno simetričnu kompoziciju u čijem se središtu nalazi centralni. Ulazni otvor dimenzija 290 cm x 280 cm. Sa obje strane se nalaze po dva prizemna otvora dimenzija 170 cm x 180 cm, sa visokim parapetom prema ulici. Ispod ovih otvora se nalaze podrumski otvori dimenzija 170 cm x 80 cm. Na krajnjim bočnim stranama se nalaze ulazni otvori dimenzija 225 cm x 270 cm sa nadsvjetlima dimenzija 225 cm x 80 cm.
Centralni prizemni otvor je natkriven balkonom sa zidanim parapetom visine od 90 cm i širine od 6,10 m. Balkon je povezan sa unutrašnjošću objekta pomoću 3 otvora širine od 1,00 m i visine od 2,20 m. Ovi otvori su razdvojeni vertikalnim fasadnim trakama debljine od 15 cm, širine od 40 cm i visine koja se proteže od poda balkona do vrha sačuvanog dijela južne fasade na visinskoj koti od 8,50 m(36).
Na zapadnoj strani sprata nalazi se 6 otvora dimenzija 80 cm x 140 cm, a na istočnoj 4 otvora istih dimenzija(37).
Južno pročelje se nalazi u vrlo lošem konstruktivnom stanju i prijeti opasnost od konstruktivnog kolapsa u dogledno vrijeme. Usljed djelovanja atmosferalija, malter sa fasade je gotovo sapran, i jasno se uočavaju, ili naziru elementi od cigle od kojih je fasada izgrađena.
Zapadna fasada predstavlja bočni zid bioskopske dvorane. U prizemnom dijelu se nalaze dva ulazna otvora dimenzija 1,50 m x 2,70 m. Između je pozicionirana niša istih dimenzija(38).
U gornjoj zoni se nalaze tri otvora za ventilaciju dimenzija 50 cm x 60 cm(39).
Kompletna fasada je teško oštećena i ispod okrunjenog maltera vidljiva je cigla.
Istočna fasada objekta je teško oštećena fasada koja je gotovo simetrična u odnosu na zapadnu fasadu. Na ovoj fasadi se nalaze oštećeni i zarđali ostaci horizontalnih ventilacionih cijevi bioskopske dvorane.
Sjeverna fasada objekta je sporedna fasada gdje se u centralnom dijelu nalazi nepravilna i zatvorena zidna ploha zadnjeg dijela bioskopske dvorane.
Sa istočne i zapadne strane se nalaze sporedni otvori i izlazi prostorija južnog bloka. Sporedni otvori sa zapadne strane su zatvoreni drvenim dužicama i armaturnim mrežama, a otvori na istočnoj strani nisu zaštićeni(40) i kroz njih je moguće vidjeti devastiranu unutrašnjost objekta.
Konstrukcija (nosivi zidovi, grede, kružni stubovi, ramovi i sekundarne grede bioskopske dvorane i drugo), objekta je rađena od armiranog betona. Pregradni zidovi, kao i ispuna spoljnih zidova, su rađeni u cigli. Fasade su rađene u bojenom malteru, a spoljna i unutrašnja stolarija su rađeni od kvalitetnog drveta.
Stepenice su rađene u kamenu oslonjenom na čelične traverze.
Pokrov je bio izrađen od pocinčanog lima, a konstrukcija većeg dijela krova je bila izvedena u drvetu.
Debljina spoljnih fasadnih zidova iznosi 45 cm. Iste debljine su i ostaci nosivih zidova u unutrašnjosti objekta. Unutar objekta se nalaze i ostaci zidova debljine od 25 cm, 20 cm i 12 cm.
Ramovi od armiranog betona u sklopu bioskopske dvorane sastoje se od stubova širine 45 cm, i horizontalnih greda poprečnog presjeka 45 cm x 45 cm. Sekundarne armirano-betonske grede su dimenzija 20 cm x 25 cm.
Svijetla visina podruma iznosi 2,40 m, prizemlja 4,20 m i sprata 3,00 m. Svijetla visina bioskopske sale iznosi 7,60 m. Debljina armiranobetonskih greda južnog bloka objekta, između prizemlja i sprata iznosi 40 cm. Na njima su sačuvane pojedine čelične grede „I“ profila debljine od 20 cm, na kojima su postavljeni pregradni zidovi na spratu.
3. Dosadašnja zakonska zaštita
Zgrada Crvenog krsta se nalazi i na „Listi evidentiranih, prethodno zaštićenih i zaštićenih nepokretnih spomenika kulture i prirodne baštine Kantona Sarajevo“ u sklopu tačke 1. – „Zgrada Crvenog krsta“, odjeljak 6. 4. 2003., pod naslovom „Ostali objekti zdravstva i higijene“. Zgrada Crvenog krsta na ovoj listi je evidentirana, ali nije upisana u registar spomenika kulture.
4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi
Od izgradnje objekta do kraja II svjetskog rata nisu vršeni posebni istraživački ili konzervatorsko-restauratorski radovi.
Tokom druge polovine XX vijeka vršeni su radovi redovnog održavanja objekta, ali su vršeni i manji građevinski zahvati unutar objekta. Posebno se to odnosi na pregrađivanje istočnog dijela unutrašnjeg hodnika, čime je odvojen istočni blok objekta gdje su bile smještene prostorije Društva Crvenog krsta, od centralnog i zapadnog dijela objekta, koji je uglavnom korišćen za potrebe producentske kuće koja je držala bioskop „Sutjeska“ u najmu.
1991. godine započeti su radovi adaptacije centralnog dijela potkrovlja u stambeni prostor, ali ova adaptacija nije nikada dovršena.
Neposredno nakon završetka rata u BiH, 1997. godine izvršeni su manji zahvati na objektu čiji je cilj bio povećanje bezbjednosti prolaznika pored objekta. U tom cilju zazidana su dva prozora na prvom spratu na južnom pročelju, i postavljene su drvene skele, pregrade, kao i znakovi upozorenja.
Iste godine izrađen je idejni projekat revitalizacije objekta od strane firme „Arhitekt“ (direktor Dragan Bijedić). Ovim projektom je u podrumu predviđena kuhinja Crvenog krsta i trpezarija, u prizemlju je predviđena apoteka, stomatološka ordinacija, a bioskopska dvorana je adaptirana u salu za edukaciju. Na spratu su predviđene kancelarije Društva Crvenog krsta, a u potkrovlju je predviđeno 5 apartmana, dnevni boravak i kotlovnica. Po podacima osoblja Društva Crvenog krsta, ova projektantska kuća je izvršila i snimak zatečenog stanja objekta, ali ovaj projekat nije dostupan.
2004. godine projektantska kuća „New way“, na čelu sa projektantom Amirom Vukom izradila je idejno rješenje koje predviđa zadržavanje spoljnih zidova i fasada objekta, i radikalne enterijerske zahvate radi kojih bi bilo neophodno rušenje većeg dijela preostale nosive konstrukcije, kao i promjena oblika i izmještanje originalnih stubišta. Predviđeno je pretvaranje prizemlja južnog bloka u prostran foaje, povezan sa bioskopskom salom na sjeveru Predviđena je i adaptacija sprata u izložbeni paviljon. U odnosu na postojeće stanje predviđena je dogradnja još dvije etaže iznad južnog bloka, ali i bioskopske dvorane na sjeveru.
Juna 2007. godine izvršena je procjena vrijednosti zgrade Društva Crvenog krsta od strane stalnog sudskog vještaka Damira Ferizovića kojim je tržišna vrijednost teško oštećenog objekta procijenjena na 2.600.000,00 KM.
2007. godine izvršeno je parcijalno čišćenje objekta i zatvaranje otvora na fasadama.
5. Sadašnje stanje dobra
Nakon požara izazvanog usljed udara zapaljivih granata 1992. godine, zgrada Crvenog krsta se nalazi u vrlo lošem stanju. Krovna konstrukcija je gotovo u potpunosti uništena(41). Drvene tavanice i međuspratne ploče su najvećim dijelom uništeni. Unutar objekta se nalaze velike količine otpadnog materijala i građevinskog materijala koji stalno pada sa objekta. Posebnu opasnost predstavljaju veći dijelovi armiranobetonskih ploča koji vise na zidovima.
Sjeverni dio bioskopske dvorane je otvoren i na njemu raste samoniklo rastinje. Od objekta preostala je armiranobetonska konstrukcija i zidovi i ispune rađeni u cigli.
Stanje južnog pročelja, sa ispunom od pune cigle, je kritično i prijeti opasnost od urušavanja većeg dijela spoljašnjeg zida. Ovaj zid predstavlja stalni izvor opasnosti za prolaznike u centralnom dijelu grada.
Stanje konstrukcije unutar objekta nije ispitano, ali je ulazak u sam objekat rizičan i iz tog razloga su svi otvori na objektu zapriječeni.
6. Specifični rizici
- opasnost od potpunog urušavanja objekta, pogotovu južnog pročelja,
- neodržavanje objekata,
- nepovoljni atmosferski uticaji.
III – ZAKLJUČAK
Primjenjujući Kriterijume za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom („Službeni glasnik BiH” br. 33/02 i 15/03), Komisija je donijela odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijumima:
A. Vremensko određenje (Dobra nastala od praistorije do 1960. godine)
C. Umjetnička i estetska vrijednost
iii. proporcije
iv. kompozicija
D. Čitljivost (dokumentarna, naučna, obrazovna vrijednost)
iii. djelo značajnog umjetnika ili graditelja
F. Ambijentalna vrijednost
i. odnos oblika prema ostalim dijelovima cjeline
ii. značenje u strukturi i slici grada
iii. objekat ili skupina objekata je dio cjeline ili područja
G. Izvornost
i. oblik i dizajn
v. položaj i smještaj u prostoru
H. Jedinstvenost i reprezentativnost
i. jedinstven ili rijedak primjerak određenog tipa ili stila
Sastavni dio ove odluke su:
- kopija katastarskog plana,
- posjedovni list,
- foto-dokumentacija.
Korištena literatura
1936., S. Tomić, Spomenica 1876-1936, str. 259, Društvo Crvenog krsta Kraljevine Jugoslavije, Beograd
1939., Dopis Drinskog banovinskog odbora Glavnom odboru Crvenog krsta Kraljevine Jugoslavije u Beogradu broj 1239
1944., Dopis Župskog odbora Hrvatskog Crvenog križa iz Sarajeva, Središnjem odboru Hrvatskog Crvenog križa u Zagrebu, Sarajevo 10. januar 1944. godine
1997., P. Milošević, Arhitektura u kraljevini Jugoslaviji (Sarajevo 1918-1941), „Prosvjeta“, Foča
2007., D. Ferizović, Procjena vrijednosti zgrade Društva Crvenog krsta, Kranjčevićeva 2, Sarajevo
(1) S. Tomić, Spomenica 1876-1936, str. 259, Društvo Crvenog krsta Kraljevine Jugoslavije, Beograd 1936.
(2) P. Milošević, Arhitektura u Kraljevini Jugoslaviji (Sarajevo 1918-1941), str. 169., „Prosvjeta“, Foča, 1997. godine.
(3) P. Milošević, Arhitektura u Kraljevini Jugoslaviji (Sarajevo 1918-1941), str. 170., „Prosvjeta“, Foča, 1997. godine.
(4) Spomenica 1876-1936, str...., Društvo Crvenog krsta Kraljevine Jugoslavije, Beograd 1936.
(5) Helen Baldasar je rođen u Dubrovniku 23. januara 1894. godine, a umro je na otoku Braču 8. avgusta 1970. godine. Jedan je od graditelja koji su u godinama neposredno po završetku I svjetskog rata donijeli u Sarajevo ideje moderne. Srednju školu završio je u Splitu, a diplomirao je na Visokoj tehničkoj školi u Pragu 1921. godine. Od 1923. do 1932. godine Baldasar radi kao nastavnik na Državnoj tehničkoj srednjoj školi u Sarajevu. U tom periodu, pored pedagoškog rada, aktivno se bavi projektantskim radom. Objekti poput kupališta Bembaša, zgrade Crvenog krsta, stambene višespratnice Bratinske blagajne i porodice Rašidagić, obavezne su u svakom prikazu arhitekture moderne u Sarajevu. Ovaj stvaralac aktivno učestvuje i u izložbenim djelatnostima, vrši izvođenje Prve bosanskohercegovačke izložbe zanatstva u Sarajevu 1924. godine, zajedno sa grupom autora.
1932. godine Helen Baldasar se vraća na rad u splitsku Srednju tehničku školu, gdje osniva svoj projektantski biro.
U stvaralaštvu ovog arhitekte prisutne su tri faze: Prva faza je obilježena izvjesnim uticajima češkog baroka, izražena visokim krovovima na stambenoj i javnoj arhitekturi (Dom za nezbrinutu djecu „Ljubica Ivezić“ i kuća Damić u Radićevoj ulici u Sarajevu); Drugu fazu obilježavaju uticaji češke moderne, odnosno kubizma (kuća Rašidagić i zgrada Crvenog krsta u Sarajevu); Treća faza obuhvata splitski opus gdje se osjećaju jasni uticaji Bauhausa. - P. Milošević, Arhitektura u Kraljevini Jugoslaviji (Sarajevo 1918-1941), str. 284., „Prosvjeta“, Foča, 1997. godine.
(6) P. Milošević, Arhitektura u Kraljevini Jugoslaviji (Sarajevo 1918-1941), str. 170., „Prosvjeta“, Foča, 1997. godine.
(7) Podizanje i opremanje objekta je koštalo 2,521.336 tadašnjih dinara.
(8) Ukupni rashodi tokom 1938. godine su iznosili 201.501,58 dinara, u šta se računa i karitativna pomoć, a prihodi su iznosili 366.620,62 dinara, iz čega se može izvesti zaključak o ekonomskoj samoodrživosti objekta i dobroj organizaciji Crvenog krsta - Dopis Drinski banovinskog odbora Glavnom odboru Crvenog krsta Kraljevine Jugoslavije u Beogradu broj 1239 iz 1939. godine.
(9) S. Tomić, Spomenica 1876-1936, str. 258, 259, Društvo Crvenog krsta Kraljevine Jugoslavije, Beograd 1936.
(10) 1943. godine u ovu Hitnu pomoć dovezeno je 167 ranjenika i bolesnika, i u tu svrhu je utrošeno 120.084,80 kuna - Dopis Župskog odbora Hrvatskog Crvenog križa iz Sarajeva, Središnjem odboru Hrvatskog Crvenog križa u Zagrebu, Sarajevo 10. januar 1944. godine.
(11) Ovaj savremeni kompleks, stanovnici Sarajeva su odmah po otvaranju prozvali „Karingtonka“.
(12) Svjedočenje radnika Crvenog krsta sa višedecenijskim stažom u ovoj ustanovi, Sarajevo februar 2009. godine.
(13) Zanimljivo je da je objekat pogođen tokom međunarodne sedmice Crvenog krsta koja traje od 8. do 14. maja.
(14) U ovom objektu je do 1992. godine bila smještena poznata sarajevska kafana „Triglav“, pa je tako bio očuvan kontinuitet sa originalnom funkcijom, s obzirom da je, sudeći po fotografiji iz tridesetih godina XX vijeka, u prizemlju bila smještena kafana sa tendom usmjerenom prema Kranjčevićevoj ulici. Iz iste fotografije, koja je oskudni, ali jedini izvor neposrednog saznanja o originalnom izgledu objekta, ali i ove ambijentalne cjeline, moguće je zaključiti i nešto mnogo važnije: krovni vijenac na istočnoj strani zgrade Crvenog krsta se poklapao sa krovnim vijencem susjedne zgrade na istoku iz istog perioda. Ugao slikanja fotografije je takav da ne omogućava jasan uvid u stanje susjednog objekta iznad ovog krovnog vijenca.
(15) U originalnoj varijanti, u sklopu objekta se nalazila i mansarda koja je u požaru iz 1992. godine u potpunosti nestala.
(16) U pozadini, prema sjevernoj strani se nalaze ostaci dimnjaka koji za 4,50 m prelaze ovu visinu.
(17) Požar prouzrokovan granatiranjem iz 1992. godine potpuno je uništio krovni pokrivač i međuspratnu drvenu konstrukciju, kao i svu stolariju i opremu koja se nalazila u objektu. U unutrašnjosti objekta ostala je sačuvana samo armiranobetonska konstrukcija i pojedini zidovi rađeni od cigle. Svi dijelovi u unutrašnjosti su zatrpani naslagama otpada i građevinskog materijala.
(18) Ulazni portal je uništen 1992. godine. Na njegovom mjestu nalazi se armaturna mreža i drvene dužice koje sprečavaju ulaz u objekat. Na sličan način su zatvoreni svi otvori na objektu.
(19) Prilaz istočnom dijelu objekta iz ovog hodnika je zapriječen postavljanjem pregradnog zida od cigle, u drugoj polovini XX vijeka. Razlog postavljanja ove prepreke je bio funkcionalna podjela objekta. Centralni ulaz je služio kao ulaz u bioskop, a istočni dio prizemlja je bio rezervisan za Društvo Crvenog krsta, koje je imalo nezavisan istočni ulaz u objekat.
(20) Ovom prostoru je danas moguć pristup i kroz nepravilnu rupu u oštećenom zidu, koji razdvaja hodnik od prostora nekadašnje bioskopske dvorane, visine od oko 2 metra.
(21) Ovo stepenište je potpuno zatrpano građevinskim materijalom i drugim otpadom.
(22) U originalnoj verziji, ovaj prostor se protezao do sjeverne dvorišne strane, i očigledno je predstavljao prolaz prema garaži.
Postoje dokumenti koji dokazuju da je tokom II svjetskog rata ova garaža služila kao prostor gdje je bila smještena „Postaja za prvu pomoć“, tadašnjeg Župskog odbora Hrvatskog Crvenog križa“, gdje su dovoženi ranjenici i drugi bolesnici. Ne postoji dokaz koji može potvrditi činjenicu da se ova garaža nalazila u sjevernom dvorištu, ali je iz originalne dispozicije prizemlja gotovo sigurno da se ona nalazila u sjevernom dvorištu, zapadno od bioskopske dvorane. - Dopis Župskog odbora Hrvatskog Crvenog križa iz Sarajeva, Središnjem odboru Hrvatskog Crvenog križa u Zagrebu, Sarajevo 10. januar 1944. godine
(23) Za razliku od istovjetnog istočnog otvora koji je sa ulicom povezan pomoću tri stepenika, zapadni se nalazi u nivou ulice, te je u ovaj prostor bio moguć pristup automobilom. Produžetak ovog prostora, u originalnoj varijanti je predstavljao vezu Kranjčevićeve ulice i unutrašnjeg dvorišta.
(24) Do 1992. godine, u ovom prostoru su se nalazila klasična drvena bioskopska sjedišta. Danas je ovaj prostor u potpunosti devastiran, i u unutrašnjosti se ne nalazi niti jedno sjedište.
(25) Na ovoj galeriji su se nalazila sjedišta za gledaoce. Galerija je devastirana i više nema tragova opreme ili sjedišta.
(26) Pokrov i čelična krovna konstrukcija su potpuno uništeni. Od bine i platna gdje su se prikazivali filmovi nema više ni traga. Usljed obilatih padavina i nanosa zemljišta, u ovom prostoru danas se nalaz i samoniklo drveće.
(27) Između ovih otvora se nalazi se nalazi spoljna zidna niša istih dimenzija. Ova činjenica nam daje za pravo da pretpostavimo da je u originalnoj varijanti ova niša predstavljala još jedan ulazni otvor. Treba uzeti u obzir da originalni nacrti koji su se čuvali u arhivi objekta, nisu sačuvani jer su izgorjeli 1992. godine.
(28) U centralnom dijelu ove monolitne konstrukcije nalazi se pravilni kružni otvor prečnika od oko 50 cm odakle atmosferska vlaga neprestano prodire u unutrašnjost ovog prostora.
(29) Ne postoji dokumentacija na osnovu koje bi se moglo zaključiti u kojim prostorijama su se nalazili tuševi javnog kupatila. Ipak, s obzirom na činjenicu da se podrum, kao i prizemlje, sastoji iz dva bloka (istočni i zapadni blok), i da su ovi blokovi povezani sa prizemljem odvojenim stubištima, može se osnovano zaključiti da su postojali muška i ženska javna kupatila u odvojenim blokovima. Po svjedočenju radnika Društva Crvenog krsta u Sarajevu, koji rade u ovoj ustanovi od ranih sedamdesetih godina XX vijeka, ugalj se utovarivao u jugoistočnu podrumsku prostoriju kroz odgovarajuće podrumske otvore. Na osnovu toga se može pretpostaviti da je u ovom dijelu objekta, gdje se nalaze prostorije širine 4,30 m i ukupne dužine od 9,60 m, bilo smješteno spremište uglja i kotlovnica, a da su se na suprotnoj sjevernoj strani nalazile kupaonice.
(30) Ovaj nivo objekta je posebno devastiran, i pristup je otežan ili vrlo rizičan.
(31) Danas je pristup omogućen kroz otvor u zidu sa podesta zapadnog stepeništa.
(32) U knjizi P. Miloševića, Arhitektura u Kraljevini Jugoslaviji (Sarajevo 1918-1941), „Prosvjeta“, Foča, 1997. godina, na strani 223. nalaze se reprodukcije malog formata nacrta prizemlja i sprata objekta. S obzirom na to da su originalni nacrti izgorjeli u arhivi objekta, a u ovoj knjizi se ne nalazi nacrt potkrovlja zgrade, dimenzije i oblik potkrovlja moguće je razmatrati samo na osnovu fotografije iz tridesetih godina XX vijeka, na osnovu kazivanja radnika Crvenog krsta sa višedecenijskim stažom u ovoj ustanovi i na osnovu proučavanja tragova potkrovlja na samom objektu.
(33) Projekti iz 1997. i 2004 godine predviđaju proširenje ovog nivoa prema istoku i zapadu, tako da bi ovaj nivo, eventualnom izvedbom bilo kojeg od ovih projekata, u pogledu tlocrta bio identičan sa nivoom ispod. Posmatrajući fotografiju iz tridesetih godina XX vijeka, moglo bi se doći do pogrešnog zaključka da je ovaj nivo obuhvatao samo centralni dio objekta. Pažljivo analizirajući ostatke objekta, uočavaju se prozorski otvori dimenzija cca 90 cm x 90 cm prema zapadu, i obrisi pokrova na zapadnom zidu, što je nepobitan dokaz da se potkrovlje protezalo i na bočne strane.
(34) Damir Ferizović, stalni sudski vještak – Procjena vrijednosti zgrade Društva Crvenog krsta, Kranjčevićeva 2, str. 4, Sarajevo juni 2007. godine.
(35) “...spoljašnji izgled odražava znatan uticaj češke moderne na delatnost sarajevskih arhitekata. Ne previše naglašeni ukrasni elementi na uličnoj fasadi dobrim delom su odraz konstrukcije zgrade. U unutrašnjosti glavne dvorane svi elementi konstrukcije tog velikog prostora upotrebljeni su kao važan oblikovni činilac” - Predrag Milošević, Arhitektura u Kraljevini Jugoslaviji (Sarajevo 1918-41), str. 170, Srpsko prosvjetno i kulturno društvo "Prosvjeta", Foča 1997. godine.
(36) Ove vertikalne trake su se protezale u visinu do vrha uništene mansarde, i iznad za još oko 40 cm. Vrhovi vertikalnih traka na južnom pročelju nisu nestali tokom požara iz 1992. godine. Na fotografiji iz 1996. godine vidljiv je vrh ovih vertikalnih elemenata i simbol Crvenog krsta utisnut na gornjoj plohi pročelja. Ovaj centralni element je doživio konstruktivni kolaps nekoliko godina nakon 1996. godine.
(37) Na istočnoj strani se nalazilo 6 umjesto 4 otvora. Dva otvora na zapadnoj strani istočnog dijela objekta su zatvorena ciglom od strane radnika Društva Crvenog krsta zbog bezbjednosti prolaznika, po nalogu inspekcijskih organa krajem 1997. godine. Upravo u prostoriju, gdje se nalaze ova dva otvora, udarila je prva granata 1992. godine koja je zapalila objekat.
(38) Na krajnjoj sjevernoj strani se, sudeći po originalnom nacrtu, nalazio još jedan otvor širine od oko 60 cm.
(39) Ventilacijski otvori se nalaze u jasno naznačenim pravougaonim poljima čija širina prati dva otvora i nišu iz prizemlja. Ova pravougaona polja predstavljaju zazidane originalne otvore, koji su zatvoreni nakon II svjetskog rata. Na krajnjoj sjevernoj strani je jasno uočljiv dodatno zazidani originalni otvor dimenzija 60 cm x 110 cm.
(40) Ovi otvori nisu zakovani dužicama, ali im je pristup onemogućen visokom drvenom ogradom završenom metalnim šiljcima, koja je postavljena prema višespratnici izgrađenoj u Alipašinoj ulici na prelazu iz XX u XXI vijek.
(41) Izuzetak čini tanka krovna armiranobetonska konstrukcija iznad bioskopske dvorane, koja je služila kao podloga za pokrov. Treba reći da se i na ovom dijelu krova nalazi velika rupa i druga oštećenja, i shodno tome prodor atmosferske vlage u ovaj prostor je gotovo isti kао i u drugim djelovima objekta.
|