Status spomenika -> Nacionalni spomenik

Objavljeno u „Službenom glasniku BiH“, broj 36/09.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovu člana V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 20. do 26. januara 2009. godine, donijela je

O D L U K U

I

Historijsko područje – Dva stećka na lokalitetu “Gromile“ u zaseoku Račica, općina Konjic, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik čine dva stećka – sljemenjaka.

Nacionalni spomenik nalazi se na prostoru koji obuhvata dio k.č. 1464, ZK izvadak broj 221, k.o. Ribari, općina Konjic, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite, utvrđene Zakonom o provedbi odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika, uspostavljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH”, br. 2/02, 27/02, 6/04 i 51/07).

II

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je osigurati pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

III

S ciljem trajne zaštite nacionalnog spomenika, na prostoru definiranom u tački I stav 3. ove odluke, primjenjuju se sljedeće mjere zaštite:

-          dopušteni su isključivo istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi, uključujući i one koji imaju za cilj prezentaciju spomenika, uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje (u daljnjem tekstu: nadležno ministarstvo) i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nadležna služba zaštite);

-          prostor spomenika bit će otvoren i dostupan javnosti, a može se koristiti u edukativne i kulturne svrhe;

-          dopušteno je obavljanje radova na infrastrukturi samo uz odobrenje nadležnog ministarstva i stručno mišljenje nadležne službe zaštite;

-          zabranjeno je odlaganje svih vrsta otpada.

Vlada Federacije je dužna posebno osigurati izradu Projekta sanacije, restauracije i konzervacije stećaka.           

Projekat sanacije, restauracije i konzervacije treba sadržavati:

-          arheološko istraživanje;

-          čišćenje stećaka od lišaja i mahovine i saniranje oštećenja;

-          uređenje prostora na kojem su smješteni stećci sa uklanjanjem samonikle vegetacije;

-          izradu i provedbu programa prezentacije nacionalnog spomenika.

IV

Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski akti koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.

V

Svako, a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe, suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.

VI

Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, nadležnom ministarstvu, nadležnoj službi zaštite i općinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra, radi provedbe mjera utvrđenih u tač. II - V ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

VII

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim licima u prostorijama i na web-stranici Komisije (http://www.aneks8komisija.com.ba).

VIII

Prema članu V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.

IX

Ova odluka stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u «Službenom  glasniku BiH».

Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović i Ljiljana Ševo.

Broj: 02-02-40/09-3

21. januara 2009.godine

Sarajevo

Predsjedavajući Komisije

Dubravko Lovrenović

O b r a z l o ž e n j e

I – UVOD

Na osnovu člana 2. stavak 1. Zakona o provedbi odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini,“nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.

Općina Konjic – Služba za upravu, društvene djelatnosti i inspekcijske poslove dostavila je, dana 22. novembra 2007. godine, prijedlog/peticiju za proglašenje Nekropole stećaka u zaseoku Račica, nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

U skladu sa odredbama Zakona, a na osnovu člana V stav 4. Aneksa 8. i člana 35. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je pristupila provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

Izjava o značaju dobra

Stećci predstavljaju osebujnu pojavu i vrlo specifičnu sintezu jezika i pisma, vjere i običaja, historije i hronologije, kulture, umjetnosti i estetike. Pretežno su vezani za bosansko-humski srednjovjekovni krajolik i teško je, zapravo nemoguće, naći sličnu pojavu koja bi na takav markantan način obilježila kulturni pejzaž neke srednjovjekovne evropske zemlje. U odnosu na evropski prostor izdvaja ih njihova brojnost i interkonfesionalnost što predstavlja istinsku multikulturnu pojavu u historiji Bosne i Hercegovine. Njihova geneza i razvoj mogu se pratiti od sredine XII do početka XVI vijeka.

Na lokalitetu “Gromile“ u zaseoku Račica (naseljeno mjesto Razići, općina Konjic) smještena su dva stećka u formi sljemenjaka. Karakteristični su po tome što ne spadaju u grupu niskih sljemenjaka, koji se prema postolju sužavaju. Naime, navedeni stećci su rađeni tako da su izuzetno visoki, uski i prema postolju se proširuju. Jedan od stećaka je rađen sa duplim ili udvojenim postoljem, što je rijedak slučaj za područje konjičke općine.

II - PRETHODNI POSTUPAK

U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju, izvršen je uvid u:

-          dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra (kopiju katastarskog plana i zemljišnoknjižni izvadak),

-          podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama na restauraciji ili drugoj vrsti radova na dobru, itd.,

-          historijsku, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru.

Na osnovu uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:

1. Podaci o dobru

Lokacija

U zaseoku Račica (naseljeno mjesto Razići, koje je od grada Konjica udaljeno oko 20 km zračne linije u pravcu jugoistoka), neposredno uz lokalni put, na lokalitetu “Gromile“, smještena su dva stećka u formi sljemenjaka.

Nacionalni spomenik nalazi se na lokaciji koja obuhvata dio k.č. broj 1464, upisan u ZK izvadak broj 221, k.o. Ribari, općina Konjic, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Zemljišna parcela je evidentirana kao nekategorisani put (puta za Raziće), na koju pravo raspolaganja 1/1, posjeduje općina Konjic.

Historijski podaci

Područje oko gornje Neretve nalazi se na granici dviju regija. Još od prahistorije dolinom rijeke Neretve i njenih rubova vodile su komunikacije koje su povezivale srednju Bosnu sa Jadranskim primorjem. Uz korekcije i prilagođavanja trase, ovuda su prolazile važne komunikacije u antičko, srednjovjekovno i osmansko doba, sve do probijanja puta kroz kanjon Neretve od Jablanice na jug osamdesetih godina XIX vijeka. Srednjobosansko rudogorje, plodna zemlja u dolini Neretve i bogate planinske ispaše doprinijeli su da se na velikom koljenu Neretve, između planinskih masiva Bitovnje, Bjelašnice i Visočice na sjeveru, te Prenja i Čvrsnice na jugu, formiraju brojna naselja u svim periodima, shodno uslovima i zahtjevima vremena u kom su nastajala(1).

Javne komunikacije su uvijek bile indikator životnih tokova jednoga kraja. Za Konjic je važan prirodni, a od rimskih vremena i umjetno građeni put, koji je povezivao Humsku zemlju, njeno Primorje i Dubrovnik sa srednjom i sjevernom Bosnom te jednim dijelom Panonije. Određenu dokumentaciju za važnije putne pravce srednjega vijeka čuvaju i nazivi ''Vlaški put'', npr. za dionicu starog puta od Zaborana do Glavatičeva. Poznato je da tzv. ''Vlaški putovi'' po Hercegovini označavaju trase periodičnih kretanja polunomadskih stočara (uglavnom vlaškog poporijekla). (P. Anđelić, 1982, 90, 91.) (2)

Ulazak bosanskih i humskih srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika – popularno nazvanih stećcima – u svijet nauke nije se odigrao u najsretnijim okolnostima. To se desilo stotinama godina nakon što je ovaj kulturološki fenomen postao reliktom jedne historijske epohe, odnosno na prijelazu iz XVIII u XIX vijek kada su u zapadni svijet počele prodirati vijesti o postojanju jedne neobične umjetnosti na nadgrobnim spomenicima iz Bosne i Hercegovine i Dalmacije. To su najprije bile putne zabilješke nedovoljno dokumentirane da bi na Zapadu pobudile značajniji odjek, posebno jer je zapadna nauka tada bila zauzeta analizom potpuno drukčijih umjetničkih djela, tako da realistični pa i nezgrapni prizori sa stećaka tada nisu mogli izazvati ni pažnju ni oduševljenje. S druge strane, u tadašnjoj osmanskoj Bosni nije bilo snaga sposobnih za samostalno proučavanje i prezentiranje ovog umjetničkog blaga (A. Benac, 1963, XVII, XXIX.). U takvim su okolnostima već od sredine XIX. v., kada su se zahuktavali procesi modernih nacionalnih integracija, a pitanje čija je Bosna sve više poprimalo političko pa i apokaliptičko značenje, istraživači su bili skloni umjetnost stećaka tumačiti kao posljedicu bogumilskog učenja (A. Benac, 1963, XXIX.). Nisu također izostali ni pokušaji da se na stećke utisne čisto srpski i hrvatski nacionalni žig (V. Glušac, 1924, 31-35, 36-37, 50; Südland, 1990, 95, 96). Od sredine XX. vijeka u nauci je postepeno prevladalo mišljenje da se stećci ne mogu objasniti bogumilizirajućom kao ni bilo kojom isključivo nacionalnom teorijom nego da ih treba vratiti u njihov izvorni svijet u kom su nastali, razvijali se i, s nestankom srednjovjekovne bosanske države, koncem XV vijeka doživjeli svoj kraj(3).

2. Opis dobra

Prema statistici Š. Bešlagića područje konjičke općine – sa 3018 registriranih spomenika – spada u teritorije koji imaju najveći broj stećaka u Bosni i Hercegovini. Prema formi izrade najbrojniji su sanduci, dok su sljemenjaci i ploče gotovo podjednako zastupljeni. Način grupisanja stećaka omogućavaju da se na terenu prate i dokumentiraju važne historijske pojave, procesi i odnosi. Po smještaju velikih nekropola mogu se pouzdano ubicirati centri nekadašnjih kultnih i političkih zajednica. Također, po smještaju srednje veličine nekropola mogu se pratiti procesi razvitka tzv. rodovskih sela, dok se kod manjih grupa prati odraz intenzivne feudalizacije i socijalnog diferenciranja, tj. kada pojedini rodovi se više ne pokopavaju sa svojim susjedima, već se izdvajaju i stvaraju porodične nekropole. Stećci u okolini Konjica mogu bitno doprinijeti i rješavanju problema porijekla stećaka, kako u etničkom smislu tako i u smislu postanka njihove osnovne forme. Sankovića nekropola u Biskupu izrazit je primjer kako, kroz čitav XIV vijek, stećke kao nadgrobne spomenike upotrebljava najmoćniji vlasteoski rod u čitavoj Humskoj zemlji, a Bogopanci – Draživojevići – Sankovići su bez sumnje slavenskog porijekla i kulture, a ne Vlasi. Treba imati u vidu da još u XIV vijeku Vlasi pripadaju socijalnim strukturama nižeg reda i da nikako nisu bili u stanju svoje običaje – pogotovo način obilježavanja grobova pokojnika – nametnuti svojim gospodarima. Stoga teorija o vlaškom porijeklu stećaka ne može imati opravdanja iako u okolini Konjica ima nekoliko i to možda najljepših nekropola koje se i mogu pripisati Vlasima.

Ukrašavanje stećaka počinje sredinom XIV, nastavlja se kroz XV i završava početkom XVI vijeka. Na bliže oblikovanje stećaka svakako su utjecali i terenski uvjeti, odnosno geološki sastav stijena iz kojih  je uziman kamen za izradu stećaka. Upadno je velika razlika u kvalitetu izrade stećaka iz doline Neretvice, gdje nema pogodnog materijala i onih kraških predjela oko Glavatičeva i Bjelimića. Ipak, čini se da to nije i jedini uzrok razlikama, jer u okolini Jablanice ima dobrog materijala, ali ipak nema naročito razvijenh formi i ukrasa.            Od utjecaja susjednih oblasti treba naročito ukazati na utjecaj južne Hercegovine, odnosno starog Huma, koji se jasno očituje na čitavom području istočno od Konjica. U Bradini su niski sljemenjaci očito imali uzore u susjednim oblastima centralne Bosne. Natpisi imaju posebnu vrijednost na stećcima. Pisani su slovima bosanske ćirilice, a potječu iz samog kraja XIV, početka ili druge polovine XV vijeka. (P. Anđelić, 1975, 223-225.).

U zaseoku Račica (naseljeno mjesto Razići, koje je od grada Konjica udaljeno oko 20 km zračne linije u pravcu jugoistoka), neposredno uz lokalni put, na lokalitetu “Gromile“, smještena su dva stećka u formi sljemenjaka sa postoljima(4).

Kod stećaka postolja su oštećena i obrada je slabija. Njihova orijentacija je u pravcu jugozapad – sjeveroistok. Za razliku od drugih spomenika u formi sljemenjaka, ovi stećci su rađeni tako da se prema dnu ne sužavaju već nasuprot proširuju. Karakteristika stećka br. 2 je što se nalazi na duplom ili udvojenom postolju, što je rijedak slučaj za područje konjičke općine.

Stanje stećaka

Stećak br. 1 – sljemenjak sa postoljem, bez ukrasa, obrastao lišajevima, oštećeno postolje, koje je obraslo mahovinom i travom, orijentiran u pravcu jugozapad – sjeveroistok.

-          dimenzije stećka su: 165 x gornja širina 44, donja širina 55 x 152 cm,

-          dimenzije postolja su: 200x140x20 cm.

Stećak br. 2 – sljemenjak sa duplim postoljem, bez ukrasa, obrastao lišajevima, oštećeno postolje, koje je obraslo mahovinom i travom, orijentiran u pravcu jugozapad – sjeveroistok.

-          dimezije stećka su: 146 x gornja širina 50, donja širina 55 x 140 cm,

-          dimenzije donjeg postolja su: 210 x 146 x 50 cm,

-          dimenzije gornjeg postolja su: 155 x 72 x 33 cm.

3. Dosadašnja zakonska zaštita

U Prostornom planu BiH do 2000. godine na području općine Konjic kao spomenik III. kategorije uvršteno je 69 lokaliteta, nekropola sa stećcima (3018 stećaka) bez preciznije identifikacije. (Grupa autora, 1980, 52.).

U dopisu Zavoda za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta od 26. novembra 2008. godine, navedeno dobro je evidentirano pod nazivom «Nekropola stećaka Razići III, lokalitet Gromile, zaseok Račica, općina Konjic, srednjovjekovna nekropola», ali nije bilo upisano u Registar spomenika kulture Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine.

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

Istraživačke radove u smislu evidentiranja i prikupljanja podataka o stećcima vršio je Pavao Anđelić i publicirao 1975. godine.

Konzervatorsko – restauratorski radovi nisu poduzimani.

5. Sadašnje stanje dobra

Uvidom na licu mjesta, dana 23. septembra 2008. godine, ustanovljeno je sljedeće:

-          Stećci su izloženi ubrzanom propadanju uslijed nedostatka redovnog održavanja;

-          Stećci se nalaze izvan ograđenog prostora na istoj zemljišnoj parceli, gdje su smješteni stambeni objekti –  kuća i garaža;

-          Na stećcima se nalaze biljni organizmi – lišajevi i mahovina;

-          U većoj ili manjoj mjeri evidentna su oštećenja na stećcima – napukline i oštećenja postolja;

-          Sa jugoistočne čeone strane stećak sa duplim/udvojenim postoljem je utonuo, nagnut i obrastao niskim raslinjem i travom.

6. Specifični rizici

-          dezintegracija nekropole zbog dugogodišnjeg neodržavanja,

-          nepovoljni uticaji atmosferilija,

-          samonikla vegetacija.

III - ZAKLJUČAK

            Primjenjujući Kriterije za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom (“Službeni glasnik BiH”, br.33/02 i 15/03), Povjerenstvo donosi odluku kao u dispozitivu. Odluka je utemeljena na sljedećim kriterijima:

A)         Vremensko određenje

B)         Povijsna vrijednost

C)         Umjetnička i estetska vrijednost

iii.         Proporcije

D)         Čitljivost (dokumentarna, naučna, obrazovna vrijednost)

i.          Materijalno svjedočanstvo o manje poznatim historijskim razdobljima,

E)         Simbolička vrijednost

i.          Ontološka vrijednost

G)        Izvornost

i.          Oblik i dizajn,

ii.         Materijal i sadržaj,

iii.         Namjena i upotreba.

Sastavni dio ove odluke su:

-          kopija katastarskog plana,

-          zemljišnoknjižni izvadak,

-          fotodokumentacija sa terena,

Korištena literatura

U toku vođenja postupka proglašenja dobra nacionalnim spomenikom BiH, korištena je sljedeća literatura:

1924.    Glušac, Vaso, "Srednjovekovna 'bosanska crkva'", u: Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor, IV., Beograd, 1924.

1963.    Benac, Alojz, Stećci, Prosveta, Beograd, 1963;

1963.    Vego, Marko, „Patarenstvo u Hercegovini u svjetlu arheoloških spomenika“, GZM, NS (A), XVIII., Sarajevo, 1963.

1966.    Anđelić, Pavao, „Doba srednjovjekovne bosanske države“ u: Kulturna historija Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do početka turske vladavine, Sarajevo, 1966.

1971.    Bešlagić, Šefik, Stećci, kataloško-topografski pregled, Sarajevo, 1971.

1975.    Anđelić, dr. Pavao, Historijski spomenici Konjica i okoline, I, Skupština opštine, Konjic, 1975.

1980.    Grupa autora, Prostorni plan Bosne i Hercegovine, faza B – valorizacija, prirodne i kulturno-historijske vrijednosti, Institut za arhitekturu, urbanizam i prostorno planiranje Arhitektonskog fakultet u Sarajevu i Urbanistički zavod za Bosnu i Hercegovinu Sarajevo, Sarajevo, 1980. str. 51.

1982.    Anđelić, dr. Pavao, "Teritorijalnopolitička organizacija srednjovjekovne župe Neretve i njezino mjesto u širim političkim okvirima" u Studije o teritorijalnopolitičkoj organizaciji srednjovjekovne Bosne, Sarajevo, 1982.

1982.    Bešlagić, Šefik, Stećci – kultura i umjetnost, Sarajevo, 1982.

1990.    Basler, Đuro, Kršćanska arheologija, II. izdanje, Crkva na kamenu, Mostar, 1990.

1990.    Südland, L. V. (Ivo Pilar), Južnoslavensko pitanje, Prikaz cjelokupnog pitanja, Varaždin. Naslov izvornika: L. v. SÜDLAND, Die Südslawische Frage und der Weltkrieg. Übersichtliche Darstellung des Gesamt-Problems, Wien, 1990.

1997.    Daniell, Christopher, Death and burial in medieval England 1066-1550, Routledge, London and New York, 1997.

(1) Tekst preuzet iz Odluke o proglašenju nacionalnim spomenikom: Arheološki spomenici u sklopu Parka na Vardi ispod Društvenog doma u Konjicu.

(2) Opširnije historijske podatke vidjeti u odluci Komisije o proglašenju Historijskog područja – Nekropola sa stećcima u Glavatičevu, lokalitet Gajine, općina Konjic, nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine, broj 02-02-264/08-5 od 5. novembar 2008.godine.

(3) Opširnije o stećcima vidjeti u odluci Komisije o proglašenju Historijskog područja – Nekropola sa stećcima “Mramorje“ i starim nišanima u Lavšićima, općina Olovo, nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine, broj: 02-02-228/07-95. novembar 2008.godine i na web adresi Komisije: www.aneks8komisija.com.ba

(4) P. Anđelić je na navedenom lokalitetu evidentirao “dva osamljena stećka u formi visokih sanduka sa postoljima“. (P. Anđelić, 1975, 217), a Š. Bešlagić, također, “dva osamljena stećka u formi visokih sljemenjaka sa postoljima“. (Š. Bešlagić, 1971, 332).