Status spomenika -> Nacionalni spomenik

Objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 44/09.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovi člana V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 4. do 10. novembra 2008. godine, donijela je

O D L U K U

I

Stambena graditeljska cjelina - Vakuf Zejne Elezović (stambeni kompleks Zejne Elezović, Vakufski dvor) u Stocu proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik čine: glavni objekat za stanovanje, objekat u ekonomskom dvorištu, glavno i ekonomsko dvorište sa zidovima i bašta.

Nacionalni spomenik se nalazi na prostoru označenom kao k.č. I/341 i I/342, z.k. uložak broj 129, k.o. Stolac, općina Stolac, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik primjenjuju se mjere zaštite utvrđene Zakonom o provedbi odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH”, br. 2/02, 27/02, 6/04 i 51/07).

II

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije)  dužna je osigurati pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, rehabilitaciju, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika. 

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

III

S ciljem trajne zaštite nacionalnog spomenika na prostoru definiranom u tački I stav 3. ove odluke, utvrđuju se sljedeće mjere zaštite:

-          Dopušteni su isključivo radovi rehabilitacije, konzervacije, restauracije i prezentacije spomenika;

-          U toku rehabilitacije, restauracije i adaptacije potrebno je koristiti poznate metode aktivne i integrirane zaštite graditeljskog naslijeđa, pri čemu će u potpunosti biti prezentiran izvorni oblik svih slojeva graditeljske cjeline;

-          Po mogućnosti zadržati izvornu namjenu objekata. Izuzetno, dopuštena je promjena namjene u ugostiteljske, edukativne ili kulturne svrhe na način da izvornost graditeljske cjeline ne bude ugrožena;

-          Svi radovi se moraju izvoditi na osnovi odobrenja federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje i uz stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine;

-          Izraditi i provesti program prezentacije nacionalnog spomenika;

-          Na svim susjednim parcelama koje graniče sa zaštićenim prostorom (k.č. br. 340, 339, 343 i 345) zabranjena je izgradnja novih objekata i promjena dimenzija i visina postojećih objekata;

-          Dopušta se sanacija i adaptacija postojećih objekata uz zadržavanje postojećih gabaritnih dimenzija i visina (svi objekti na kojim se vrše radovi sanacije i adaptacije moraju da poštuju građevinsku liniju susjednih objekata i u prizemlju i na spratovima); 

-          Mjerilom i koloritom objekti ne smiju da odudaraju od objekata sa ambijentalnim vrijednostima;

-          Zabranjuje se podizanje reklamnih tijela, oglasa i oznaka koje mogu narušiti cjelokupan izgled graditeljske cjeline, pojedinačnih objekat unutar nje i okolnog ambijenta.

IV

Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski akti koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.

V

Svako, a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.

VI

Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, federalnom ministarstvu nadležnom za prostorno uređenje, nadležnoj službi zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine  i općinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra, radi provođenja mjera utvrđenih u tač.  II - V ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

VII

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim licima u prostorijama i na web stranici Komisije   (http://www.aneks8komisija.com.ba).

VIII

Prema članu V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.

IX

Ova odluka stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u «Službenom glasniku BiH» .

Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry,  Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo.

Broj: 06.2-02-1051/03-18

5. novembra 2008. godine

Sarajevo

Predsjedavajuća Komisije

Ljiljana Ševo

O b r a z l o ž e n j e

I – UVOD

Na osnovi člana 2. stav 1. Zakona o provedbi odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za šta ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za navedeno dobro podnesen zahtjev.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika donijela je odluku o stavljanju Kompleksa Ada u Stocu na Privremenu listu nacionalnih spomenika pod rednim brojem 584, kojem pripada Vakuf Zejne Elezović.

Komisija je primila peticiju za proglašenje Vakufa Zejne Elezović u Stocu nacionalnim spomenikom od strane Medžlisa Islamske Zajednice Stolac, dana 27.10. 2005 godine.

U skladu sa odredbama Zakona, a na osnovi člana V Aneksa 8. i člana 35. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je pristupila provođenju postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

II – PRETHODNI POSTUPAK

U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju, izvršen je uvid u:

-          podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući opis i fotografije,

-          dokumentaciju o lokaciji imovine,

-          dokumentaciju o sadašnjem vlasniku i korisniku dobra,

-          historijsku, arhitektonsku i drugu dokumentarnu građu o dobru, koja je data u popisu korištenja dokumentacije u sklopu ove odluke.

Na osnovi uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:

1. Podaci o dobru

Lokacija

Stambena graditeljska cjelina Vakuf Zejne Elezović u Stocu pripada stambenom kompleksu Ada u Podgradskoj čaršiji koji se nalazi na lijevoj obali rijeke Bregave.

Vakuf Zejne Elezović smješten je na padinama Veli-dedinog brda na kojem se nalazi Stari grad Stolac. Pristup stambenom kompleksu ostvaren je sa zapadne strane.

Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji označenoj kao k.č. I/341i I/342, z.k. uložak broj 129, k.o. Stolac, općina Stolac, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Historijski podaci

Skoro do kraja XIX vijeka za Stolac se u istorijskim izvorima koriste dva imena: Stolac i Vidoški. Vidoški grad (u osmanskim izvorima Vidoška) ili Vidovski je dobio naziv po rijeci Vidoštici, današnjoj Bregavi.

Pretpostavlja se da se u prahistorijsko doba život odvijao na sjeverozapadnom dijelu utvrđenja prema Podgradu, u dijelu brda koji se naziva Šetnica. Kasnoantičke supstrukcije otkrivene su na sjevernoj strani grada. Na mjestu današnjeg grada Stoca bio je antički municipijum Diluntum sa nalazima od I - IV vijeka n.e. i utvrđenjem iz kasnoantičkog perioda (Sergejevski, 1935,17).

U srednjem vijeku područje grada Stoca pripadalo je župi Vidoši. Vidovo polje javlja se 1417. godine u latinskom prevodu "Planum Sancti Viti." (Dinić,1938,182). Prvi siguran podatak o Stocu u srednjem vijeku je iz XV vijeka, tj. 1420. godine "Loco dicto Stolac" u vezi sa nekom pljačkom trgovaca, a ponovo se javlja nekoliko godina kasnije, 1436. godine. (M. Dinić, 1938, 182). Vidoški grad prvi put se pominje u povelji od 19. februara 1444. godine, te u seriji povelja koje slijede do 1454. godine, kao posjed Stjepana Vukčića Kosače. (M. Dinić, 1938, 182). U dubrovačkim izvorima iz 1463. godine pod nazivom Stolac pominje se i Vidoški grad, odnosno stolačka tvrđava i naselje ispod njega. Stolac je postao dio Osmanskog sultanata, nakon 13. juna 1465. godine, ali ne postoje sigurni podaci da je u njemu držana posada, sve do početka XVIII vijeka. Za vrijeme Kandijskog i Bečkog rata (1645 – 1660 i 1683 – 1699) mletačke čete su u nekoliko navrata napadale Stolac (januar 1663; 1664; 30. juli 1678; 1794. ili 1795). Poslije Karlovačkog mira 1699. godine postavljena je uprava na čelu sa dizdarom. Oko 1706. je osnovana Stolačka kapetanija. Godine 1832. vojska Husein-kapetana Gradaščevića je nekoliko puta opsjedala Stolac. U avgustu 1878. uspostavljena je austrougarska  uprava.

Osmanski period u Stocu počinje transformacijom naselja i stvaranjem novih urbanih struktura: džamija, hamam, medresa, čaršija, mahala i utvrda. Naselje se razvija u kotlini uz rijeku Bregavu i u podnožju brda koja ga okružuju. U periodu od 15. do 19. vijeka u Stocu je podignuto pet džamija, sedam mekteba, jedna ruždija, jedna medresa, tri hana, nekoliko konaka, sahat-kula, tepe, više mlinica i stupa, dvije stotine dućana, oko tristotine pedeset kuća, deset mezarja, deset mostova i više prelaza preko Bregave. Prvo počinje izgradnja Čaršijske džamije a neposredno uz nju razvija se Čaršija. Nešto kasnije nastaju čaršije u Podgradu, Ćupriji i Uzunovićima. Posebnu važnost za život grada ima voda. Šadrvani, sistemi kanala i havuzi, krasili su stolačke kuće od kojih su naljepše bile smještene uz rijeku Bregavu. Najpoznatije kuće i stambene cjeline u Stocu su: Šarića kuća, Đul-hanumina kuća, kuća Hadžijunuzage Mehmedbašića, zatim stambeni kompleksi Ada i Begovina. Kuće za stanovanje i kompleksi su građeni od kamena, a u njihovom oblikovanju susrećemo mediteranske i orijentalne uticaje. (Most, Elezović, 2005.)

Posjetivši Stolac 1664. godine, turski putopisac Evlija Čelebija piše: “To je mjesto središte kadiluka. Sa sve četiri strane opkoljeno je kršem. To je lijepa kasabica, ima džamiju, tri mesdžida, malo javno kupatilo (hamam), svratište (han), dvadeset dućana i do 280 pločom pokrivenih kuća koje imaju bašče, vinograde i svoje vode. Zbog straha od neprijatelja sve kuće zidane su od tvrdog materijala, a neke imaju četverougaone kule s gvozdenim vratima (demir-kapije). Naime, ćeremit je u ovim krajevima rijedak. Sve su kuće okrenute prema zapadu. Kako se na ušću potoka Dola u Bregavu nalazi deset vodenica ove kasabe, njih pokreće voda potoka Dola. Narod nosi kalpake i bijele turbane i govori bosanski. To su, međutim, pravi ratnici, veliki prijatelji stranaca i ljudi od riječi.”

Vakufi su dobrotvorne institucije koje su u Bosni i Hercegovini osnivane od prvih dana osmanske uprave. Vakufi su bili veoma značajni za društvenu zajednicu jer su se preko njih izdvajala sredstva za izgradnju određenih objekata i njihovo održavanje.

U Stocu je bio 81 vakuf, što je poslije Mostara najveći broj u Hercegovini. Najveći i najbogatiji među njima bili su vakufi koje su za izdržavanje svojih zadužbina ostavili i zavještali: Silahdar Husein-paša, hadži-Salih Buro, hadži-Alija Hadžisalihović, Ismail-kapetan Šarić i Ali-paša Rizvanbegović. Većina stolačkih vakufa bili su evladijet-vakufi, tj. porodični vakufi kao što su: Abasovića Huseina, Behmena hadži-Hasana, Delibašića hadži-Saliha, Elezović Zejne, rođene Jašarbegović. Ovih dvadeset vakifa zavještali su novac, kuće, bašče i dućane i odredili da mutevelija iz prihoda njihovih vakufa daju svake godine pomoć imamima džamija u Stocu.

Kompleks Ada je smješten u središtu grada Stoca, između Carske i Male čaršije i predstavlja jednu od najznačajnijih historijskih dijelova Stoca. Izuzetan značaj cjelovitosti Kompleksu Ada, pored vrijednosti rijeke Bregave i Veli Dedinog brda na kojem se nalazi stolačka tvrđava, daju stambene cjeline koje su građene u periodu od 17. do 19. vijeka, kao što su Elezovića(1), Mehmedbašića, Ljubovića, Jašarbegovića, Hrla, Stranjaka i dr.

Vlasnici su kuću 80-tih godina XX vijeka prenijeli u trajno vlasništvo Islamske zajednice Stolac i odredili uvjete njenog korištenja kao javnog dobra.

Na osnovi tipoloških karakteristika objekta, rasporeda prostorija i pojedinih građevinskih detalja (dimenzija i proporcije prozorskih otvora), kao i korištenih građevinskih materijala, moguće je zaključiti da je kompleks Zejne Elezović u Stocu sagrađen u XIX vijeku. Godine 1993. glavni objekat, dvorišni zidovi i svi dijelovi njene cjeline su zapaljeni i teško oštećeni.

2. Opis dobra

Konfiguracija terena na kome se nalazi stambeni kompleks Zejne Elezović je u padu i to od juga prema sjeveru (od strane Veli-dedinog brda prema ulici i rijeci Bregavi). Lokalitet stambenog kompleksa je sa tri strane ograđena visokim kamenim zidovima (četvrta strana nema zid jer se nalazi ispod samog brda).

Cjelina se sastoji od: glavnog objekta za stanovanje, objekta u ekonomskom dvorištu, glavnog i ekonomskog dvorišta sa zidovima i bašte.

Glavno i ekonomsko dvorište se nalaze na sjevernoj strani, ispred objekata. U ovom prostoru smješten je glavni objekat za stanovanje i ekonomski objekat. Između ova dva dvorišta nalazi se visoki kameni zid na kojem se nalaze drvena dvokrilna vrata. U odnosu na nivo pristupnog puta, nivo terena u dvorištima je viši za cca 90 cm, tako da se u njih dolazi preko kamenog stepeništa smještenog na zapadnoj strani kompleksa. Na ulazu u ekonomsko dvorište nalaze se drvena dvokrilna vrata. Dimenzije glavnog dvorišta iznose cca 13,5X4,5 m, dok dimenzije ekonomskog dvorišta iznose cca 15,0X11,5 m.Dvorišta su visokim zidovima odvojena od pristupnog puta i susjednih objekata. Dvorišni zidovi su izrađeni od lomljenog kamena debljine cca 60 cm a njihova visina na pojedinim mjestima iznosi cca 2,20 m. Prostor glavnog i ekonomskog dvorišta je popločan velikim kamenim pločama koje su sačuvane i do danas. Iznad objekata, na dijelu bašte koja je visočija od kote dvorišta, čitavom dužinom južnog zida  nalazio se kameni drenažni kanal.

Stambeni kompleks Zejne Elezović(2) spada u grupu gradskih kuća karakterističnih za stolački kraj.

Glavni objekat za stanovanje je u ruševnom stanju i smješten je na istočnoj strani stambenog kompleksa Zejne Elezović. Svojom dužom stranom oijentisan je u pravcu istok-zapad. Objekat se sastojao od prizemlja i sprata. Glavni objekat za stanovanje je imao pravougaonu osnovu čije su vanjske dimenzije iznosile cca 12,0X8,0 m. Visina objekta od kote terena do sljemena je iznosila cca 7,8 m. Na sjevernoj strani objekta, ispred prostorija prizemlja i sprata nalazili su se otvoreni, natkriveni, podužni trijemovi, koji se u prizemlju naziva hajatom, a na spratu krilom. Drvena spratna konstrukcija trijema bila je oslonjena na tri drvena stuba koji su imali kamene postamente.

Trijem je zauzimao čitavu dužinu sjeverne strane kuće a njegova širina je iznosila cca 2,1 m. Iz prostora trijema u prizemlju i na spratu objekta, ulazilo se u dvije prostorije. U prizemlju je jedna prostorija imala namjenu kuhinje a druga sobe, dok su na spratu obje prostorije imale namjenu sobe. Kuhinja se nalazila na istočnoj strani i njene dimenzije su iznosile cca 4,7X4,3 m. Soba koja se nalazila u prizemlju imala je dimenzije cca 5,3X4,3 m. Sobe na spratu bile su istih dimenzija kao i prostorije u prizemlju. Visina prostorija u prizemlju i spratu iznosila je cca 2,3 m. Zidovi u ovim prostorijama su bili malterisani i krečeni. Podovi u prostoru trijema i kuhinje bili su izrađeni od kamenih ploča, a u sobama je bio drveni pod.

Vertikalna komunikacija između prizemlja i sprata ostvarena je vanjskim natkrivenim drvenim stepeništem koje je bilo smješteno u prostoru trijema. Širina stepeništa je iznosila cca 80 cm. U prizemlju objekta, na njegovoj istočnoj strani je pronađen kameni postament koji je služio kao oslonac drvenoj konstrukciji stepeništa.

Primarna konstrukcija kuće Zejne Elezović sastoji se od vanjskih i unutrašnjih nosivih kameniih zidova. Vanjski zidovi su bili izrađeni od klesanog kamena debljine 60 cm koji je bio vidljiv sa vanjske strane, a sa unutrašnje zidovi su bili  malterisani i krečeni. Pregradni zidovi su bili izrađeni od lomljenog kamena debljine 60 cm koji su bili malterisani i krečeni. Dijelovi vanjskih zidova su sačuvani, ali se zbog požara i dugogodišnjeg uticaja atmoferalija nalaze u veoma lošem stanju.

Drvo je korišteno za izradu međuspratne i krovne konstrukcije, za izradu vrata, prozora i stepeništa, kao i stropova objekta. Međuspratna konstrukcija objekta bila je izrađena od drvenih greda koje su nosile drveni pod sprata. Krov je bio četvorovodni, blagog nagiba, izrađen od greda i letvica. Pokrov je prvobitno bio izrađen od kamenih ploča – a kasnije je zamijen crijepom.

Prozori i vrata objekta su bili drveni, izrađeni od kvalitetne drvene građe četinara. Prozorski otvori prizemlja su bili dimenzija cca 65X65 cm, imali su demire i nalazili su se po dva u prizemlju i na spratu, na sjevernoj i istočnoj strani, i po tri na zapadnoj strani objekta, dok na južnoj strani, zbog konfiguracije terena nema prozora (strana okrenuta prema Veli-dedinom brdu). Prozorski otvori prizemlja koji su se nalazili na sjevernoj strani, bili su orijentisani prema avliji, a prozorski otvori sprata su imali pogled na ulicu i rijeku Bregavu. Svaka prostorija je imala ulaz iz prostora trijema i na njima drvena vrata čije su dimenzije iznosile cca 80X190 cm.

Objekat u ekonomskom dvorištu je građevinski u dobrom stanju, osim što mu nedostaje krovni pokrivač. Sada služi kao skladište za odlaganje raznih vrsta robe. Nekada je to bio ekonomski objekat. Imao je funkciju pomoćnog objekta u kojem je ljeti pripremana i čuvana hrana, a na spratu su bile sobe za spavanje. Objekat je smješten na zapadnoj strani stambenog kompleksa Zejne Elezović. Ima pravogaonu osnovu i dužom stranom je orijentisan u pravcu sjever-jug. Objekat se sastoji od prizemlja i sprata. Na obje etaže smještene su po dvije manje prostorije koje su povezane drvenim vratima. Vertikalna komunikacija je ostvarena jednokrakim kamenim stepeništem čija širina iznosi cca 1,15 m. Vanjske dimenzije objekta iznose cca 7,85X5,80 m. Visina objekta od kote terena do sljemena iznosi cca 6,8 m. U prizemlju je jedna prostorija imala namjenu kuhinje a druga sobe, dok su na spratu obje prostorije imale namjenu sobe. Visina prostorija u prizemlju i spratu iznosi cca 2,3 m. Zidovi u ovim prostorijama su bili malterisani i krečeni. Podovi u prostoru kuhinje bili su izrađeni od kamenih ploča, a u sobama je bio drveni pod.

Objekat na istočnoj strani ima manji pravougaoni dio dimenzija cca 3,6X2,2 m i koji je nekada služio kao ostava. 

Primarna konstrukcija objekta u ekonomskom dvorištu sastoji se od vanjskih i unutrašnjih kameniih zidova. Vanjski zidovi su bili izrađeni od klesanog kamena debljine cca 60 cm koji je bio malterisan i bojen sa vanjske i unutrašnje strane.Unutrašnji zidovi su debljine cca 20 cm i najvjerovatnije da su naknadno izrađeni.

Drvo je korišteno za izradu međuspratne i krovne konstrukcije, za izradu vrata, prozora i stepeništa, kao i stropova objekta. Međuspratna konstrukcija objekta izrađena je od drvenih greda koje nose drveni pod sprata. Krov je dvovodni, blagog nagiba, izrađen od greda i letvica. Pokrov je prvobitno bio izrađen od kamenih ploča, a kasnije je zamijenjen crijepom.

Prozori i vrata objekta su drveni, izrađeni od kvalitetne drvene građe četinara. Prozorski otvori prizemlja i sprata su dimenzija cca 75X61 cm. Na sjevernoj strani objekta nalaze se po dva prozora u prizemlju i spratu. Na zapadnoj (strana na kojoj je dozidan drugi objekat) i južnoj strani (strana okrenuta prema Veli-dedinom brdu) objekta nema prozorskih otvora.Na istočnoj strani objekta su smještena jednokrilna drvena vrata za ulaz u prizemlje objekta. Na istoj strani, na dijelu sprata objekta, se nalazi i jedan manji prozorski otvor dimenzija cca 50X60 cm. Sa kamenog podesta stepeništa se ulazi u prostorije sprata i tu su smještena druga jednokrilna drevena vrata. Dimenzije vrata su cca 200X80 cm. 

3. Dosadašnja zakonska zaštita

Stambena graditeljska cjelina Zejne Elezović u Stocu nije bila pod zaštitom države.

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

Nema podataka da su na stambenom kompleksu Zejne Elezović u Stocu rađeni istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi.

Islamska zajednica je finansirala izradu projektne dokumentacije za rehabilitaciju glavnog stambenog objekta vakufa Zejne Elezović pod nazivom Izvedbeni projekat rehabilitacije stambenog objekta „Vakufski dvor“ Stolac - arhitektura – konstrukcije, izrađen od strane projektne organizacije „KUBUS“ DOO Sarajevo BiH, juna 2005. godine. Prilikom izrade projektne dokumentacije rađena su sondažna ispitivanja temelja i provjera statičke stabilnosti zidova i došlo se do zaključka da su ostaci temelja i zidova konstruktivno neprihvatljivi. Projekat je osim detaljne izrade dokumentacije postojećeg stanja i novoprojektovanog stanja, dao i opis, obim i vrstu intervencije koja bi se trebala izvršiti prilikom rehabilitacije objekta:

1. Interpolacija temeljne strukture uz korištenje savremenih materijala zadovoljavajući osnovne propise iz oblasti fundiranja.
2. Rekompozicija određenog segmenta zatečene zidne strukture, radi zadržavanja autentičnosti (odnosi se na zid i kameno popločanje u hajatu).
3. Rekonstrukcija uz korištenje tradicionalnih metoda gradnje uz korištenje tradicionalnih materijala. Odnosi se na većinu objekta. U sklopu navedene tehnike podrazumijeva se integracija određenih sadržaja na mjestima gdje nije postojala prije radi poboljšanja standarda življenja.
4. Interpolacija krovne konstrukcije zajedno sa finalnom obradom krova na bazi korištenja tradicionalnih elemenata gradnje vezane za stolački kraj.

5. Sadašnje stanje spomenika

Uvidom na licu mjesta koje je izvršeno u avgustu i oktobru 2008. godine, ustanovljeno je da je stambeni kompleks Zejne Elezović pretrpio znatna oštećenja tokom ratnih dejstava 1993. godine. Glavni objekat za stanovanje je zapaljen i tom prilikom potpuno je izgorjela drvena konstrukcija i stolarija objekta. Nakon požara ostali su kameni zidovi koji su bili nezaštićeni i usljed djelovanja atmosferalija došlo je do erozije vezivnog maltera na zidovima što je uticalo na slabljenje strukture zidova, tako da je došlo do njihovog deformiteta. Zbog toga je ugrožena stabilnost preostalih zidova i može doći do njihovog urušavanja.

Uvidom je konstatovano da je lokalitet glavnog objekta Zejne Elezović u veoma lošem građevinskom stanju. Prizemlje je potpuno zatrpano kamenim otpadom i smećem, a zbog velikog rastinja gotovo je onemogućen pristup objektu. Južni zid objekta je potpuno obrastao rastinjem. Postoje kameni ostaci dva dimnjaka koji su se nalazili na istočnoj i zapadnoj strani objekta. Sjeverni dvorišni zid je djelimično porušen kao drvena dvokrilna vrata koja se nalaze na zapadnoj strani, na zidu prema susjednom objektu, je u relativno dobrom stanju. Popločanje u glavnom dvorištu od ulaznih vrata prema bašti je gotovo u potpunosti sačuvano, sa manjim oštećenjima. Sačuvano je i popločanje koje se nalazilo u hajatu, kao i kameni postamenti na kojima su bila oslonjena tri drvena stuba koji su nosili spratnu konstrukciju trijema glavnog objekta.

6. Specifični rizici

Specifični rizik koji bi mogao ugroziti stambeni kompleks Zejne Elezović u Stocu je negativan uticaj atmosferalija na ostatke zidova glavnog stambenog objekta koji su u lošem stanju usljed čega bi moglo doći do njihovog urušavanja.

III -   ZAKLJUČAK

Primjenjujući Kriterije za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom (“Službeni glasnik BiH”, br. 33/02 i 15/03), Komisija je donijela odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:

A.         Vremensko određenje

B.         Historijska vrijednost (veza građevine sa historijskom ličnošću)

D.         Čitljivost (dokumentarna, naučna, obrazovna vrijednost)

iv.         Svjedočanstvo o određenom tipu, stilu ili regionalnom maniru

v.          Svjedočanstvo o tipičnom načinu života u određenom periodu

F.         Ambijentalna vrijednost

ii.         Objekat ili grupa objekata je dio cjeline ili područja

G.        Izvornost

v.          Položaj i smještaj u prostoru

Sastavni dio ove odluke su:

-          Fotodokumentacija izrađena na od strane saradnika Komisije  2008. godine;

-          Tehnički snimak objekta koji se nalazi u ekonomskom dvorištu izrađen od strane saradnika u Komisiji;

-          Dokumentacija glavnog projekta pod nazivom Izvedbeni projekat rehabilitacije stambenog objekta „Vakufski dvor“ Stolac - arhitektura – konstrukcije, izrađen od strane projektne organizacije „KUBUS“ DOO Sarajevo BiH, juna 2005. godine.

Korištena literatura

U toku vođenja postupka proglašenja stambene graditeljske cjeline vakuf Zejne Elezović u Stocu nacionalnim spomenikom, korištena je sljedeća literatura:

1935.    ID. Sergejevski, Iz rimske arheologije (Municipium Diluntum), Glasnik Zemaljskog muzeja XLVII, 1935, 17-22.

1940.    M. Dinić, Zemlje hercega sv. Save, Glas Srpske kraljevske akademije CLXXXII, drugi razred, 92. Beograd, 1940, 149-256.

1954.    H.Kreševljaković i H. Kapidžić, Stari hercegovački gradovi, Naše starine II, 1954, 9-21.

1972.    Đ. Basler, Arhitektura kasnoantičkog doba u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1972.

1979.    Truhelka, Ćiro, Rimske razvaline kod Stoca i okolici, Slovo Gorčina, Stolac, 1979.

1996.    Čelebija, Evlija, Putopis, Sarajevo publishing, 1996.

1990.    Hasandedić, Hivzija, Muslimanska baština u istočnoj Hercegovini, El Kalem, Sarajevo, 1990.

2005.    Jaliman, dr. Salih; Mičijević, Senad, Stolac od najstarijih vremena, Mostar, 2005.

2005.    Elezović, Mehmed, Stolačke stupe, MOST, Časopis za obrazovanje, nauku i kulturu, Mostar, 2005.

2005.    Dokumentacija glavniog projekta pod nazivom Izvedbeni projekat rehabilitacije stambenog objekta „Vakufski dvor“ Stolac - arhitektura – konstrukcije, izrađen od strane projektne organizacije „KUBUS“ DOO Sarajevo BiH, juna 2005. godine.

(1) Porodica Elezović u Stocu bavila se mlinarskim i stuparskim zanatima. U Stocu je nekada bilo jedanaest stupa i u gradu se ovim zanatom bavilo nekoliko porodica, a najpoznatije su od njih: Buzaljke, Elezovići, Turkovići i Rizvanbegovići. Na Pogledu sa lijeve strane bile su stupe Ibrahima Elezovića (jedan badanj).

(2) Prilikom pripreme ove odluke nismo pronašli dokumentaciju o izvornom stanju objekta, tako da je opis baziran na osnovi usmenih kazivanja.