Status spomenika -> Nacionalni spomenik

Objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 12/09.

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika, na temelju članka V. stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i članka 39. stavak 1. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 9. do 15. rujna 2008. godine, je donijelo

O D L U K U

I.

Povijesni spomenik – Sahat-kula u Donjem Vakufu proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik nalazi se na prostoru  označenom kao k.č. 435 (stari predmjer), što odgovara k.č. 2852/1 (novi predmjer), z.k. uložak broj 480, k.o. Donji Vakuf, općina Donji Vakuf, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik primjenjuju se mjere zaštite utvrđene Zakonom o provedbi odluka Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH”, br. 2/02, 27/02, 6/04 i 51/07).

II.

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je osigurati pravne, znanstvene, tehničke, administrativne i financijske mjere za zaštitu i prezentaciju nacionalnog spomenika.

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati financijska sredstva za izradbu i postavljanje informacijske ploče sa temeljnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

III.

U cilju trajne zaštite nacionalnog spomenika, na prostoru definiranom u točki I. stavak 2. ove odluke, utvrđuju se sljedeće mjere zaštite:

-          dopušteni su isključivo konzervatorsko-resturatorski radovi, radovi na tekućem održavanju i radovi koji imaju za cilj prezentaciju spomenika, uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje i uz stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na razini Federacije Bosne i Hercegovine.

U cilju trajne zaštite nacionalnog spomenika, utvrđuje se zaštitni pojas koji obuhvaća katastarske čestice koje graniče sa zaštićenim područjem nacionalnog spomenika.

Unutar zaštitnog pojasa potrebno je osigurati očuvanje postojeće izgrađene strukture uz mogućnost sanacije objekata uz uporabu izvornih i tradicionalno primjenjivanih materijala.

IV.

Stavljaju se izvan snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski spisi koji su oprečni odredbama ove odluke.

V.

Svatko, a posebice nadležna tijela Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.

VI.

Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, federalnom ministarstvu nadležnom za  prostorno uređenje, nadležnoj službi zaštite naslijeđa na razini Federacije Bosne i Hercegovine i općinskom tijelu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra, u svrhu provedbe mjera utvrđenih u toč. II. - V. ove odluke i nadležnom općinskom sudu u svrhu upisa u zemljišne knjige.

VII.

Sastavni je dio ove odluke obrazloženje sa pratećom dokumentacijom koje je dostupno na uvid zainteresiranim osobama u prostorijama i na web-stranici Povjerenstva (http://www.aneks8komisija.com.ba).

VIII.

Prema članku V. stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Povjerenstva su konačne.

IX.

Danom donošenja ove odluke, sa Privremene liste nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02, «Službeni glasnik Republike Srpske», broj 79/02, «Službene novine Federacije BiH», broj 59/02 i «Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH», broj 4/03), briše se nacionalni spomenik upisan pod rednim brojem 198.

X.

Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u «Službenom glasniku BiH».

Ovu je odluku Povjerenstvo donijelo u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović i Ljiljana Ševo.

Broj: 02-02-172/08-6

10. rujna 2008. godine

Sarajevo

Predsjedateljica Povjerenstva

Ljiljana Ševo

O b r a z l o ž e n j e

I – UVOD

Na temelju članka 2. stavak 1. Zakona o provedbi odluka Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika proglasilo nacionalnim spomenikom, sukladno članovima V. i VI. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02) sve dok Povjerenstvo ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za šta ne postoji vremensko ograničenje, i bez obzira na to da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika je donijelo odluku o stavljanju Sahat-kule u Donjem Vakufu, općina Donji Vakuf, na Privremenu listu nacionalnih spomenika BiH, pod rednim brojem 198.

Na temelju prijedloga, Povjerenstvo je pokrenulo postupak za donošenje odluke o proglašenju predmetnog dobra nacionalnim spomenikom, sukladno članku V. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i odredbama Poslovnika o radu Povjerenstva.

II – PRETHODNI POSTUPAK

U postupku koji je prethodio donošenju konačne odluke o proglašenju, izvršen je uvid u: 

-          podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući opis i fotografije, podatke o oštećenjima u tijeku rata, podatke o intervencijama na restauraciji i drugoj vrsti radova na dobru itd.,

-          z.k.  izvod i podatke o vlasništvu,

-          povijesnu, arhitektonsku i drugu dokumentarnu građu o dobru koja je data u popisu korištenja dokumentacije u okviru ove odluke.

Na temelju uvida u  prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno  je sljedeće:

1. Podaci o dobru

Lokacija

Donji Vakuf je lociran na obalama gornjeg toka rijeke Vrbas, na samom početku Uskopaljske doline. Ostali dijelovi općine locirani su po obroncima planine Vitrog sa zapadne strane i planine Vlašić sa sjeveroistočne strane.

Sahat-kula se nalazi na padinama brda u središtu grada, na lokalitetu poznatom kao Bagina strana(1). U neposrednoj blizini objekta prolazi lokalni put koji vodi prema naselju Čolaci.

Objekt se nalazi na k.č. broj 435 (stari predmjer), što odgovara k.č. broj 2852/1 (novi predmjer), upisan u z.k. ul. br. 480, k.o. Donji Vakuf, općina Donji Vakuf, Federacija BiH, Bosna i Hercegovina.

Povijesni podaci

U antičko doba kroz ove krajeve su prolazili glavni vojni i trgovački putevi koji su vodili od Splita preko Kupreških vrata, Prusca, Kopčića, Kaštela do Travnika(2).

Na užem gradskom području Donjeg Vakufa registrirano je više prapovijesnih lokaliteta. Na lokalitetu Katića bašči otkrivena je prapovijesna nekropola sa više ravnih grobova sa skeletima(3). Pronađen je jedan brončani torkves(4) i svitak od brončane žice. Otkriven je i prapovijesni grob u ulici Klimenta u Donjem Vakufu. Uz skelet je otkriven kratki brončani mač koji potječe iz kasnog brončanog razdoblja(5).

O Donjem Vakufu u srednjem vijeku ima vrlo malo podataka.

Katarino Zeno spominje Gornji i Donji Novi kada je prošao preko Semina za Prusac 1528. godine(6). Donji Vakuf se nalazio u župi Uskoplje. To je bila uska riječna dolina, duga 27 km, a do 2 km široka(7). Najstarija naselja formirala su se na Klimenti i oko Bukvića brijega(8). U bližoj okolini naselja postoji 10 nekropola sa oko 322 stećka(9) i ostaci bazilike u Oborcima.

Kasabu Novosel ili Donji Vakuf, kako je to naselje prvi put zabilježeno početkom XVI. stoljeća, utemeljio je domaći plemić Ibrahim-beg, sin čuvenog krajiškog bega Malkoč-bega, a unuka Kara-Osmana koji se smatra najstarijim pretkom ove bošnjačke aristokratske porodice, a čije se turbe nalazi u Kopčiću kod Prusca. Ibrahim-beg je u Donjem Vakufu podigao svoje vakufske objekte-džamiju i mekteb, čime je naseljeno mjesto steklo uvjete da bude proglašeno kasabom. Gradnjom mosta na Vrbasu porastao je komunikacijski značaj Donjeg Vakufa, i počeo njegov urbani razvitak. Već u popisu iz 1574. godine spominju se objekti: most, karavansaraj i tekija u blizini Ahkisara (Prusac), vakufske ustanove pretka Omer-bega, sina Malkoč-bega, tj. brata Ibrahim-begova, pa bi se sasvim ispravno moglo uzeti da su se ovi objekti nalazili na mjestu Donjeg Vakufa premda nije navedeno da se nalaze u blizini Ahkisara(10).

Naselje je nastalo u XVI. stoljeću i u početku osmanske uprave se nalazio u sastavu Novske kapetanije Kliškog sandžaka.

Prvi značajniji opis Donjeg Vakufa nalazi se u putopisu Evlije Čelebije, koji kaže, između ostalog, da ''u Bosanskom sandžaku nema veće kasabe od ove''. Pored imena Vakifi-Zir, Donji Vakuf je poznat pod imenom Donje Skoplje i Vakifi Kebir (Veliki Vakuf). Samo ime grada govori da je njegov nastanak vezan za instituciju vakufa(11).

Oko 20. septembra 1878. godine kroz Donji Vakuf prošla je austrougarska vojska. Do uspostave austrougarske uprave Donji Vakuf je pripadao kajmakamatu travničkom sa sjedištem u Pruscu. Bosna je bila podijeljena na šest okruga, koji su se dijelili na kotare i ispostave. Donji Vakuf je postao gradska općina, a kotarska ispostava Banjalučkog kotara(12).

Sahat-kule su visoke i vitke zgrade sa satom, kvadratične, rjeđe osmokutne osnove. Građene su najčešće u središnjim zonama čaršije, i to uz džamije, kao zadužbine pojedinih vakifa, mada ih ima i na drugim mjestima, poput sahat-kule u Maglaju koja je podignuta u oboru maglajske utvrde, ili onih u Tešnju, Gradačcu ili Počitelju, odnosno u Donjem Vakufu. Javljaju se u našim krajevima tek krajem XVI. stoljeća u Banja Luci, a nešto kasnije, tijekom XVII. i XVIII. stoljeća, i u mnogim drugim naseljima(13). 

Sahat-kula u Donjem Vakufu je, sudeći prema načinu zidanja i vanjskom izgledu, a što potvrđuje i Kreševljaković, sagrađena u XVIII. stoljeću. Sačuvan je podatak da nije radila od 1917. godine. Jedno duže vrijeme stajala je bez krova i bila izložena nepovoljnim atmosferskim uticajima, ali je uz angažman Zavoda za zaštitu spomenika obnovljena 1952. godine. Ovom prilikom nije vraćen sat niti zvono koje se čuva u srednjovjekovnoj zbirci Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Zvono je izrađeno 1720. godine(14).  

Novi satni mehanizam sa digitalnom baznom stanicom i satelitskim signalom točnog vremena je postavljen u mjesecu ožujku 2004. godine(15).

2. Opis dobra

Sahat-kula u Donjem Vakufu je jednoprostorni objekat koji u svom podnožju ima kvadratičnu osnovicu dimenzija 3,2x3,2 m. Visina objekta iznosi oko 10 metara i ima oblik tornja koji se postupno sužava prema vrhu zidanog dijela.

Pravokutni ulaz u objekat se nalazi sa zapadne strane i ostvaren je kroz željezna vrata dimenzija 0,98x2,13 m. Vrata su za oko 40 cm pomaknuta iz osovine objekta prema njegovom sjeverozapadnom kutu. Ova vrata svakako nisu izvorna. Podataka o izgledu i materijalizaciji izvornih vrata nema, ali su najvjerojatnije bila drvena. Vrata imaju kameni prag koji je od razine terena uzdignut za 50 cm.

Sahat-kula je izgrađena od nepravilnih komada vapnenca, koji su sa vanjske strane omalterisani vapnenom žbukom. Struktura zida i vrsta veziva je vidljiva u unutrašnjosti objekta, koja, kao i kod većine objekata ovog tipa, nije omalterisana. Kutovi su naglašeni pravilno odrezanim naizmjenično složenim kamenim blokovima sličnih dimenzija sa vrlo debelim spojnicama (ćošnjaci).

Debljina zida, u prizemlju, iznosi oko 0,70 m i postupno se smanjuje prema vrhu zidanog dijela objekta, tako da na posljednjoj etaži debljina zidova iznosi 0,60 m.

Do posljednje etaže objekta na kojem se nalazi satni mehanizam pristupa se pomoću strmog, drvenog stubišta koje je postavljeno uz zidove sahat-kule. Stubište ima tri podesta.

Svjetlost u unutrašnjost objekta ulazi kroz posebne prozorske otvore. Na sjevernoj fasadi kule se nalazi jedan prozorski otvor pravokutnog oblika. Dimenzije prozora su 0,52x0,82 m. Prozor se nalazi na posljednjoj etaži (na istoj etaži gdje se nalazi i satni mehanizam).

Na istočnoj fasadi se nalaze dva prozorska otvora, jedan ispod drugog, koji po svom izgledu podsjećaju na puškarnice. Dimenzije ovih otvora u entrerijeru objekta iznose 0,45x0,45 m, dok na fasadi širina ovih otvora je manja i iznosi približno 0,10 m.

Na sahat-kuli nalaze se tri okrugla sata, orijentirana prema gradu-na istok, zapad i jug.

Krov sahat-kule je četverovodni i pokriven je šindrom. Krov je bio uništen u razdoblju 1992.-1995. godine i nova krovna konstrukcija je postavljena 2000. godine. Prostor ispod četverovodnog krova zatvoren je drvenim mušepcima visine 0,85 m. Ispod ovog dijela je izvedena streha također pokrivena šindrom.

3. Dosadašnja zakonska zaštita

Dobro je evidentirano pod nazivom Sahat Kula u Donjem Vakufu i bilo je zaštićeno od Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti N.R. Bosne i Hercegovine rješenjem broj: 1459/50 od 28.10.1950.godine.

Rješenjem Zavoda za zaštitu spomenika kulture N.R. Bosne i Hercegovine broj: 02-745-3 od 18.04.1962. godine, dobro Sahat – kula u Donjem Vakufu upisano je u Registar nepokretnih spomenika kulture, reg. br. 214.

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

-          1952. godine je izvršena rekonstrukcija krova sahat-kule.

-          Nakon perioda 1992-95. godine rađeni su radovi na fasadi, krovnoj konstrukciji i drvenom stubištu u sklopu projekta Sahat-kula: svjedok trajanja, a podržan je kroz program ''Živo naslijeđe'' (program razvitka lokalnih zajednica putem korištenja lokalnih resursa). Zajednički program King Baudouin fondacija (Belgija), Fonda otvoreno društvo u saradnji sa NVO Fondacijom.

-          2000. godine u sahat-kulu je ugrađen satni mehanizam.

5. Sadašnje stanje dobra

            Uvidom na terenu, u septembru 2008. godine, utvrđeno je da postoji opasnost od daljnje degradacije strukture objekta sahat-kule usljed djelovanja vremena, atmosferilija i neadekvatnih radova.

III - ZAKLJUČAK

Primjenjujući Kriterije za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima (“Službeni glasnik BiH” br. 33/02 i 15/03), Povjerenstvo je donijelo odluku kao u dispozitivu. Odluka je utemeljena na sljedećim kriterijima:

A.         Vremensko određenje

B.         Povijesna vrijednost

E.         Simbolička vrijednost

iii.         Tradicionalna vrijednost

v.          Značaj za identitet skupine ljudi.

F.         Ambijentalna vrijednost

i.          Odnos oblika prema ostalim dijelovima cjeline

ii.         Značenje u strukturi i slici grada

iii.         Objekt ili skupina objekata je dio cjeline ili područja

G.        Izvornost

i.          Oblik i dizajn

iv.         Položaj i smještaj u prostoru

Sastavni dio ove odluke su fotodokumentacija i grafički prilozi navedeni u popisu kako slijedi:

Grafički prilozi:

-          zone zaštite povijesnog spomenika Sahat-kule u Donjem Vakufu,

-          kopija katastarskog plana,

-          izvod iz posjedovnog lista,

-          tlocrt objekta.

Fotografije:

-          Fotografije Sahat-kule i okolice iz 2004. godine,

-          Fotografije Sahat-kule i okolice iz 2008. godine.

Korištena literatura

1951.    Mazalić, Đoko, "Biograd-Prusac, stari bosanski grad", Glasnik zemaljskog muzeja u Sarajevu, nova serija, sveska VI, Sarajevo, 1951.

1957.    Kreševljaković, Hamdija, "Sahat-kule u Bosni i Hercegovini", Naše starine IV, Godišnjak Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti NR Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1957.

1957.    Vego, Marko, Naselja bosanske srednjovjekovne države, Sarajevo, 1957.

1971.    Bešlagić, Šefik, Stećci – kataloško-topografski pregled, Sarajevo, 1971.

1988.    Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, Tom II; "Arheološka nalazišta, regija 1-13", Sarajevo, 1988.

1996.    Čelebi, Evlija, Putopis – odlomci o jugoslovenskim zemljama, Sarajevo- Publishing, Sarajevo, 1996.

1998.    Mujezinović, Mehmed, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, knjiga II, Sarajevo-Publishing,  Sarajevo, 1998.

2001.    Čepalo, Husein, Kulturno – historijski spomenici općine Donji Vakuf (Prilozi za historiju spomenika Donjeg Vakufa), Donji Vakuf, 2001.

(1) Na lokalitetu Bagine strane nalazi se i nekoliko arheoloških nalazišta. Za lokalno stanovništvo ovaj lokalitet ima veliku važnost radi održavanja tradicionalne manifestacije ''Sultan mevlud''. Ovaj običaj, prema kazivanju mještana, je poznat od najstarijih dana. Prvog dana proljeća, 21. ožujka, na južnim padinama Bagine strane se okupljaju stanovnici Donjeg Vakufa.

(2) Čepalo, Husein, Kulturno-historijski spomenici općine Donji Vakuf, 2001., 26.

(3) Grobovi su slučajno otkriveni i nekoliko ih je uništeno, Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine; Tom II; "Arheološka nalazišta, regoja 1-13", Sarajevo, 1988., 180.

(4) Ogrlica

(5) Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine; Tom II; "Arheološka nalazišta, regija 1-13", Sarajevo, 1988., 180.

(6) Vego, Marko, Naselja bosanske srednjovjekovne države, Sarajevo, 1957., 98.

(7) Prema tome je župa i dobila ime: usko polje-Uskoplje; Mazalić, Đoko, "Biograd-Prusac, stari bosanski grad", Glasnik zemaljskog muzeja u Sarajevu, nova serija, sveska VI, Sarajevo, 1951., 147.

(8) Čepalo, Husein, Kulturno -historijski spomenici općine Donji Vakuf, 2001., 29.

(9) Bešlagić, Šefik, Stećci – kataloško-topografski pregled, Sarajevo, 1971.,  126.-127.

(10) Čepalo, Husein, Kulturno historijski spomenici općine Donji Vakuf, 2001., 31.

(11) Mujezinović, Mehmed, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1998., 278

(12) Čepalo, Husein, Kulturno historijski spomenici općine Donji Vakuf, 2001., 35.

(13) U Bosni i Hercegovini, do rata 1992.-1995. godine je bilo 19 sahat-kula, i to dvije u Travniku, i po jedna u Banjoj Luci, Donjem Vakufu, Foči, Gornjem Vakufu, Gračanici, Gradačcu, Livnu, Jajcu, Maglaju, Mostaru, Nevesinju, Počitelju, Prozoru, Pruscu, Sarajevu, Tešnju i Trebinju. Pored ovih, 1878. godine su postojale još dvije koje su naknadno srušene – jedna u Stocu i još jedna u Sarajavu uz Bijelu džamiju (Kreševljaković, 1971., 496).

(14) Kreševljaković, Hamdija, "Sahat kule u Bosni i Hercegovini", Naše starine IV, Godišnjak Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti Narodne Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1957., 17-31.

(15) Prema zahtjevu lokalne zajednice Donji Vakuf, a u vezi postavljanja satnog mehanizma na zaštićenom spomeniku kulture, sahat – kuli u Donjem Vakufu, na osnovi članka 11.stavak 6. i 9. i članka 51. stavak 1. Zakona o zaštiti i korištenju kulturno – istorijsko i prirodnog naslijeđa (''Sl. List SR BiH'' broj: 20/85), data je suglasnost za izvođenje radova na postavljanju satnog mehanizma na sahat – kuli u Donjem Vakufu, zaštićenom spomeniku kulture od strane Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Bosne i Hercegovine (Broj: A.N. 39-1/03, Sarajevo, 25.02.2003.godine).