početna stranica    
 
Odluke o proglašenju dobara nacionalnim spomenicima

ODLUKU
o izmjeni odluka o proglašenju nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine donesenih zaključno sa 50. sjednicom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika


Privremena lista nacionalnih spomenika

Privremena lista nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine
KOMPLETNA


O privremenoj listi

Odluka o brisanju spomenika sa Privremene liste

Lista peticija za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima

Odluke o odbijanju prijedloga za proglašenje nacionalnim spomenikom

Ugroženi spomenici

Odluke donesene na posljednjoj sjednici

Online peticije

Pokretno

Nepokretno

MANAGEMENT PLAN
Nomination of the Properties for Inscription on the World Heritage List
Mehmed pasha Sokolovic Bridge in Višegrad
Bosnia and Herzegovina


Čaršijska džamija (Džudža Džaferova džamija) sa haremom, graditeljska cjelina

galerija nazad

Status spomenika -> Nacionalni spomenik

Objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 03/09

           

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovu člana V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 9. do 15. septembra 2008. godine donijela je

O D L U K U

 

I

 

Graditeljska cjelina Čaršijska (Džudža Džaferova) džamija sa haremom u Tomislavgradu proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik čini džamija i harem sa mezarjem.

Nacionalni spomenik se nalazi na prostoru označenom kao k.č. 1893, posjedovni list broj 628, z.k. uložak broj 128, k.o. Tomislavgrad, općina Tomislavgrad, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Sofe džamije ne uživaju režim zaštite utvrđen ovom odlukom, jer nisu izvedene u skladu sa izvornim stanjem, pa ne ispunjavaju Kriterije za donošenje odluka o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom („Službeni glasnik BiH” br. 33/02 i 15/03).

Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite i rehabilitacije utvrđene Zakonom o provedbi odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini („Službene novine Federacije BiH” br. 2/02, 27/02, 6/04 i 51/07).

 

II

 

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je da osigura pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju, prezentaciju i restauraciju nacionalnog spomenika.

            Vlada Federacije dužna je da osigura sredstva za izradu i provođenje potrebne tehničke dokumentacije za restauraciju nacionalnog spomenika.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljem tekstu: Komisija) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione table sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

 

III

 

            S ciljem trajne zaštite nacionalnog spomenika na prostoru definiranom u tački I, stav 3. ove odluke utvrđuju se sljedeće mjere:              

-          dopušteni su samo konzervatorsko-restauratorski radovi, a u skladu sa odobrenjem federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine.

 

Restauracija džamije mora da bude provedena u skladu sa sljedećim uvjetima:

-          izvršiti konstruktivnu sanaciju i konsolidaciju oštećenih zidova;

-          oštećene dijelove krovne i stropne konstrukcije zamijeniti novim po uzoru na stare;

-          koristiti iste ili istovrsne materijale kojima je objekat izgrađen i primijeniti iste tehnike građenja i obrade materijala;

-          uraditi projekat rekonstrukcije, restauracije i reintegracije malterisanih zidnih površina kao i zidnih dekoracija u enterijeru džamije koji će biti zasnovani na rezultatima stratografskog ispitivanja ostataka izvornog maltera i boje, hemijskog sastava, te prirode maltera s obzirom na njegovu granulometriju i upotrijebljeni materijal;

-          Izvršiti redizajn sofa na taj način da se poštuje njihovo izvorno stanje, spratnost i nagib krova;

-          sofe moraju biti usklađene sa krovom na glavnom dijelu objekta.

           

IV

           

            Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski akti koji su suprotni odredbama ove odluke.

           

V

             

            Svako a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe suzdržat će se od preduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu da oštete nacionalni spomenik ili da dovedu u pitanje njegovu zaštitu i rehabilitaciju.

           

VI

           

            Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, federalnom ministarstvu nadležnom za prostorno uređenje, nadležnoj službi zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine i općinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra radi provođenja mjera utvrđenih u tač. II - V ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

           

VII

           

            Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresovanim licima u prostorijama i na web stranici Komisije (http://www.aneks8komisija.com.ba).

 

 

VIII

           

            Prema članu V, stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.

           

IX

           

            Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u „Službenom glasniku BiH”.

 

 

            Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

 

 

            Predsjedavajuća Komisije

           

             Ljiljana Ševo

Broj: 02-02-662/03-11

10. septembra 2008. godine

Sarajevo

           

 

 

O b r a z l o ž e nj e

           

I – UVOD

            Na osnovu člana 2. stav 1. Zakona o provođenju odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, „nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za šta ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.

Centar za Islamsku arhitekturu iz Sarajeva podnio je dana 17.3.2003. godine prijedlog/peticiju za proglašenje Džudža Džaferove džamije (Čaršijske džamije) u Tomislavgradu nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

U skladu sa odredbama Zakona, a na osnovu člana V, stav 4. Aneksa 8. i člana 35 Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je pristupila provođenju postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

 

 

II – PRETHODNI POSTUPAK

            U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju izvršen je uvid u:

• dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra (kopiju katastarskog plana),

• podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o eventualnim oštećenjima u toku rata, podatke o eventualnim intervencijama na restauraciji ili drugoj vrsti radova na dobru, itd.,

• istorijsku, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru.

 

            Na osnovu uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra utvrđeno je sljedeće:

 

1. Podaci o dobru

 

Lokacija

            Čaršijska (Džudža Džaferova) džamija sa haremom se nalazi u samom centru Tomislavgrada, na udaljenosti od oko 100 m zapadno od ulice Mijata Tomića, koja iz ovog mjesta vodi prema Šujici. Sa zapadne i sjeverne strane od džamije nalazi se ulica Mehmed-age Prušćanina (nekadašnja ulica Omladinskih brigada). Sa istočne strane se nalaze privatni posjedi i Pijačna ulica.

Čaršijska (Džudža Džaferova) džamija se nalazi na lokaciji označenoj kao k.č. broj 1893, upisan u p.l. broj 628, k.o. Tomislavgrad, općina Tomislavgrad, upisan u z.k. uložak broj 128, Federacija BiH, Bosna i Hercegovina.

 

Historijski podaci

Tomislavgrad je grad u jugozapadnoj Bosni koji se nalazi na sjeverozapadnoj ivici Duvanjskog polja, na sporednom putu koji vodi iz Dalmacije u Bosnu. U ranom srednjem vijeku, Tomislavgrad, odnosno Duvno, kako se tada grad nazivao , bio je župa Hrvatske države , a ovaj kraj je ušao u sastav Bosne u vrijeme bana Stjepana Kotromanjića. U drugoj polovini XV vijeka, grad su osvojili Turci . Na mjestu današnjeg grada, početkom XVII vijeka nalazila se varoš koja se zvala Županj – Potok. Pod ovim imenom ovaj grad se spominje 1615. godine od strane putopisca Livnjaka hadži-Jusufa koji kaže da se ovo mjesto nalazi u duvanjskoj nahiji. Hamdija Kreševljaković spominje, pod imenom Duvno, palanku s kraja XVII vijeka, i navodi da je ova palanka pretvorena u kapetaniju prvih godina XVIII vijeka . Prije Prvog svjetskog rata, grad se naziva Županjac, ali se ovaj naziv mijenja 1929. godine u Tomislavgrad. Nakon Drugog svjetskog rata grad ponovo dobija ime Duvno, koje se koristilo u srednjem vijeku da bi mu 1990. godine bilo vraćeno ime Tomislavgrad.

Sredinom XVII vijeka Evlija Čelebija za Duvno kaže da „Sliči rajskoj bašći, pripada klišnom sandžaku i ima četiri stotine kuća i jednu impozantnu džamiju, više mesdžida, jedan han, mali hamam i deset dućana“. Za Čaršijsku (Džudža Džaferovu) džamiju u Duvnu kaže da ima kupolu pokrivenu bakrom, a ulaz joj se nalazio na sjevernoj strani, iz doksata na kome se nalazilo više sova u obliku luka.

Od svih javnih objekata koje spominje Čelebija, do danas je očuvana samo Čaršijska džamija.

O Džudža Džaferu nema mnogo historijskih podataka, a nije poznata ni tačna godina podizanja džamije, ali se pouzdano zna da je podignuta prije 1615. godine, kada je spominje putopisac hadži-Jusuf, inače mujezin džamije. Za dobrotvora Džafera se zna da je bio beg ili aga, ali se ne zna da li je Džudža prezime ili nadimak (čovječuljak). Pretpostavlja se da je Džafer u stvari iz porodice Kopčić, gdje je ovo ime bilo često.

            Važan datum vezan za historiju ove građevine je 1791. godina, kada je usljed eksplozije baruta u gradu – tvrđavi  (Sedidžedidu), gdje se nalazilo još 75 kuća, ova građevina teško stradala. Nakon toga, umjesto kupole džamije napravljen je četverovodni krov, a na mjestu sofa podignut je čvrsti objekat pokriven jednovodnim krovom . Ovaj dograđeni dio neće mijenjati svoj oblik punih 186 godina, nakon čega će izvršiti njegova temeljita rekonstrukcija.

            Od dvadesetih do pedesetih godina XX vijeka vođena je knjiga Domovnica sa biografskim podacima džematlija, i ovi dokumenti se čuvaju u arhivu koji se nalazi u dograđenom dijelu.

Od ostalih podataka vezanih za upravljanje dobrom, pouzdano se zna da su džamijski imami bili: Omer Livnjak (oko 1615. godine), Mula Salih, Salih efendija (1789. godina), sin Hasanov (1795. godina), Balić Husein, Hotić Salih (1894. godina), Derviš Hotić. Mahmut efendija, Hasan efendija Kustović, Mehmed efendija Pehlivanović, Abdulah Srebrenković, Sulejman Karađoz i Omer Kozić.

Mujezini su bili: Jusuf Livnjak (oko 1615), Isak Vedo (1894), Tahir Aral, Salih Jerlagić, Abid Musagić-Bidžan, Muharem Hadžić i Osman Musagić-Šesto.

Godine 1977. promijenjen je pokrov dograđenog dijela, i ovaj aneks dobija krov sastavljen od tri kupole pokrivene bakrom, dar duvanjskog samostana.

            Nakon toga, 1988. godine povećana je visina munare na 33 metra.

Tokom rata u BiH (period 1992-95.) džamija nije oštećena, ali jeste nakon rata 1997. godine, kada je podmetnuta eksplozivna naprava na katu hajata pored same munare. Ovom prilikom uništen je dograđeni dio, a munara je ostala neoštećena.

Naredne, 1998. godine izveden je projekat rekonstrukcije dograđenog dijela, arhitekte Hasana Dizdarevića. Ovaj projekat je predviđao i uklanjanje četverovodnog krova i izgradnju armiranobetonske kupole, ali to nije izvedeno.

 

2. Opis dobra

            Čaršijska (Džudža Džaferova) džamija je u izvornoj formi pripadala tipu jednoprostornih džamija zidanih od kamena, pokrivenih kupolom sa sofama ispred ulaznog dijela i kamenom munarom. Originalni dio džamije je kvadratne tlocrtne osnove dimenzija 13,50 m x 13,50 m. Visina kamenih zidova iznosi 10,85 m .

            Nakon oštećenja iz 1791. godine, džamija nije obnavljana u izvornom obliku, već je kamena kupola zamijenjena četverovodnim krovom sa drvenim ravnim stropom . Visina sljemena današnjeg četverovodnog krova iznosi 16,00 m.

            Nakon 1791. godine, ispred ulaznog dijela džamije, na mjestu sofa, izgrađen je aneks  priljubljen uz sjeverozapadno pročelje objekta. Danas je ovaj aneks pokriven sa tri kupole. Širina dograđenog dijela je nešto manja od originalne širine džamije, i iznosi 13,00 m, a njegova dužina iznosi 6,40 m .

Na taj način su ukupne tlocrtne dimenzije povećane na 13,50 m x 19,90 m, s tim da je kat konzolno izbačen za dodatnih 65 cm.

 

Prizemni dio dograđenog dijela na sjeverozapadu povezuje harem i originalni dio džamije. Dvokrilna ulazna vrata dograđenog dijela su dimenzija 150 cm x 222 cm.

U prizemlju se nalazi ulazni hol širine 3,00 m i dužine od 6,10 m. Sa zapadne strane hajata se nalazi kancelarija Islamske zajednice širine od 4,15 m i dužine od 6,10 m, a sa istočne strane prostorija namijenjena manjim skupovima istih dimenzija.

Ulazni hol se nalazi na koti ±0,00 m, u nivou terena, a bočne prostorije su uzdignute i nalaze se na visinskoj koti od +0,50 m. Bočne prostorije su odvojene od hola zidanim parapetom i pjeskarenim staklom . Na kraju hola se nalaze dvokrilna vrata koja povezuju dograđeni dio sa originalnim dijelom džamije.

Kat je povezan istim stepeništem sa prizemljem, a na katu se nalazi kancelarija imama sa bibliotekom, arhivom i fonotekom i mekteb.

Kancelarija imama, u koju se ulazi iz mekteba je unutrašnjih dimenzija 4,25 m x 6,40 m.

Mekteb je opremljen kompjuterima, školskom tablom i stolicama, kao i drugom nastavnom opremom. Ovaj prostor unutrašnjih dimenzija 7,45 m x 6,40 m je povezan sa mahvilom džamije dvokrilnim vratima dimenzija 150 cm x 210 cm. Cjelokupan kat se nalazi na visinskoj koti od +3,80 m u odnosu na nivo terena.

Ovaj novoizgrađeni dio je pokriven sa tri kupole poluprečnika od 140 cm, a tjeme kupola se nalazi na visinskoj koti od +8,64 m.

U podrumskom dijelu se nalazi kotlovnica, abdesthana, toaleti i gusulhana (prostor za opremanje umrlih). Ovaj prostor je povezan sa prizemljem pomoću stepeništa na „L“ širine od 155 cm koje se nalazi na zapadnoj strani. Tik do stepenica, na zapadnoj strani se nalazi prostor kotlovnice dimenzija 288 cm x 245 cm. U centralnom dijelu se nalazi abdesthana povezana sa dva toaleta. Ukupne dimenzije ovog dijela su 300 cm x 288 cm. Abdesthana je povezana sa gasulhanom na istoku, holom širine 150 cm. Unutrašnje dimenzije abdesthane iznose 415 cm x 450 cm. Novoizgrađeni podrum je odmaknut u odnosu na izvorni dio džamije, za 1,30 m. Cjelokupan prostor podruma se nalazi na visinskoj koti od -2,64 m u odnosu na kotu poda prizemlja . Osim gasulhane, cjelokupan prostor podruma je osvijetljen prirodnom svjetlošću podrumskim prozorima i svjetlarnicima.

 

U izvorni dio džamije se ulazi iz prizemlja dograđenog dijela preko dvokrilnog portala dimenzija 138 cm x 200 cm. Ova vrata su zelene boje, a pri vrhu su završena šiljastim lukom i aplikacijom koja asocira na mušepak.

Unutrašnji prostor džamije ima kvadratnu formu dimenzija 11,40 m x 11,40 m i visinu od 10,85 m do oslikanog stropa. Debljina masivnih originalnih zidova od slaganog kamena iznosi 105 cm.

Mahvil se proteže duž tri unutrašnje stranice izvornog dijela džamije, a njegova dubina iznosi 275 cm. Mahvil se nalazi na visinskoj koti +3,10 m u odnosu na kotu poda prizemlja, i oslonjen je na 10 drvenih stubova kružnog presjeka, prečnika od 22 cm. Svaki od ovih stubova je oslonjen na drveni postament koji imaju kvadratnu osnovu širine 25 cm.

Mahvil je građen od borovog drveta, a njegova ograda je premazana bijelom i zelenom bojom.

U centralnom dijelu mahvila, na sjeverozapadnoj strani se nalazi istureni balkon dimenzija 160 cm x 85 cm. Ovaj balkon je ograđen istovjetnom ogradom kao i ostatak mahvila, a bočne strane su mu srezane pod uglom od 45 stepeni, tako da ovaj istak u tlocrtu ima petougaonu osnovu.

Na zapadnoj strani mahvila se nalazi jedini ulaz u munaru dimenzija 65 cm x 190 cm.

            Mahvil je sa prizemljem povezan sa dva stepeništa. Prve stepenice se nalaze na sjevernom unutrašnjem uglu, i njihova širina iznosi 85 cm. Ove drvene stepenice su građene u obliku slova „L“, a ispod njih se nalazi ostava površine od oko 1,50 m² kojoj se pristupa drvenim vratima iz unutrašnjeg prizemnog dijela džamije .

            Zapadno od ulaza u izvorni dio džamije nalaze se kružne stepenice širine 65 cm koje spajaju mahvil sa prizemljem. Ulazni otvor s mahvila na ovo stepenište je dimenzija 60 cm x 180 cm i na njemu se ne nalaze vrata, dok je sličan otvor u prizemlju opremljen drvenim vratima. Ove stepenice su kamene, sa izuzetkom prva četiri stepenika odozgo koja su drvena.

Na unutrašnjem jugoistočnom zidu se nalazi polukružna niša mihraba, visine od 390 cm do vrha mihrabske krune, i prečnika 120 cm. Mihrabski polukrug je u osnovi izlomljen na sedam fragmenata obojenih u različite nijanse zelene boje sve do visine od 3,00 m. Otvor niše se na toj visini postepeno počinje sužavati, i tu se nalaze stalaktitni ukrasi poredani u šest redova, koji se završavaju mihrabskom krunom. Stalaktiti, kao i mihrabska kruna, su hromatski tretirani jarkim bojama, a stalaktiti u donjoj zoni završavaju sa šest mihrabskih „suza“. Ispod se nalazi natpis, dio 37. ajeta sure Ali Imran.

Kad god bi joj Zekerija u hram ušao.

Ispod ovog ajeta u udubini mihraba ispisana su imena: “Allah” i “Muhammed” u mussena (duplo, u ogledalu) stilu arapskog pisma.

Oko mihrabske niše je izrađen profilisani mihrabski ram, koji je u odnosu na ravan unutrašnjeg zida izvučen između 17 cm i 23 cm. Ukupna širina ovog rama  iznosi 60 cm. Gornja ivica mihrabskog okvira je visine od 5,00 m, a sam okvir je obojen zelenom i bijelom bojom.            Prostor između mihraba i okvira je bogato dekorisan i hromatski tretiran, i tu se nalazi uokvireni natpis , dio 39. ajeta treće kur'anske sure – sure Ali Imran.

I dok se on u hramu stojeći molio, meleki ga zovnuše.

Iznad okvira se nalaze dva simetrično raspoređena uokvirena medaljona prečnika 60 cm sa natpisima:

Medaljon u južnom uglu: Allah Svevišnji

Medaljon u istočnom uglu: Muhammed, mir s njim.

Južno i istočno od mihraba se nalazi ograđeni prostor širine 97 cm, Ovaj prostor je odvojen od ostatka prizemnog dijela džamije drvenom ogradom visine 80 cm. Na istočnoj strani, ovaj ograđeni prostor je prekinut drvenim ćursom , dimenzija 97 cm x 90 cm,

Na južnoj strani se nalazi mimber širine od 72 cm (ne računajući ogradu), i dužine od 3,45 m. Najviši nivo mimbera se nalazi na visinskoj koti od +2,20 m.

Mimber se sastoji iz tri dijela:

-          portala  sa stepeništem i drvenom ogradom

-          gornjeg dijela koji nose četiri drvena stuba

-          bočnih trouglastih stranica

            Unutrašnjost originalnog dijela džamije je osvijetljena sa 12 prozora od kojih se po pet nalazi na bočnim a 2 na mihrabskom zidu.

Prozori na bočnim zidovima (jugozapadnom i sjeveroistočnom) smješteni su u tri pojasa. Po dva prozora se nalaze u prvom i drugom pojasu i po jedan prozor, centralno smješten u odnosu na površinu zida u trećem pojasu. Prozori na mihrabskom zidu se nalaze samo u prvom pojasu. Svi prozori donjeg pojasa su pravougaoni dimenzija 100 cm x 140 cm. Prozori drugog horizontalnog pojasa su postavljeni u istim vertikalnim osovinama kao i prozori prvog pojasa, manjih su dimenzija i završavaju se prelomljenim lukom. Ukupne dimenzije ovih prozora su 80 cm x 190 cm. Prozori trećeg pojasa su postavljeni u gornjoj zoni kubusa džamije, po jedan u centralnoj osovini zida, u centru polja zatvorenog slijepim lukovima. Ovi prozori imaju nešto manje dimenzije u odnosu na prozore drugog pojasa i završavaju se također prelomljenim lukom. Njihove dimenzije iznose 80 cm x 190 cm. Na jugozapadnoj i sjeveroistočnoj unutrašnjoj strani zida, između prozora drugog pojasa, nalaze se po tri medaljona.

Na jugozapadnom zidu su imena trojice pravovjernih halifa.

-          U južnom uglu je ime: Ebu Bekr iskreni, Allah bio zadovoljan s njim.

-          U sredini je ime: Osman, Allah bio zadovoljan s njim.

-          U zapadnom uglu je ime: Husejn, Allah bio zadovoljan s njim. 1393 (1973. g.)

Na sjeveroistočnom zidu su imena druge trojice pravovjernih halifa.

-          U istočnom uglu je ime: Omer pravedni, Allah bio zadovoljan s njim.

-          U sredini je ime: Ali, Allah bio zadovoljan s njim.

-          U sjevernom uglu je ime: Hasan, Allah bio zadovoljan s njim.

Prelaz sa kvadratične osnove kubusa u kružni tambur, bio je izveden preko ugaonih trompi, koje predstavljaju dokaz da je ovdje bila prisutna kupola. Trompe su postavljene u uglovima objekta, a ispod svake trompe izvedeni su stalaktiti. Svaka trompa izvedena je u formi trodijelne kriškaste sferične konstrukcije. Na centralnim dijelovima zidova, između trompi, oslikani su slijepi lukovi. Visina trompi iznosi 3,90 cm, a njihova širina je oko 4,40 m. U zonama ispod srednjih kriški nalaze se dekorisani stalaktiti. Ovi stalaktiti se sastoje od 6 bogato hromatski tretiranih redova, koji se prema dolje postepeno sužavaju. Iznad trompi se nalazi dekorisani horizontalni strop. Ovaj strop u tlocrtu ima oblik kružnice poluprečnika 5,70 m, a nalazi se na visinskoj koti od + 10.85 m u odnosu na kotu poda prizemnog dijela. U centralnom dijelu stropa oslikana je kružnica prečnika 180 cm, koja je u unutrašnjosti obojena zelenom bojom. Ostatak stropa je podijeljen na osam različito hromatski tretiranih dijelova na kojima su oslikani polumjeseci i zvijezde, kao i drugi dekorativni elementi.

Kaligrafski natpisi postavljeni na strop su pravilno odabrani:

U centralnom dijelu plafona napisana je 112 kur'anska sura, sura Ihlas slobodnim stilom arapskog pisma.

U ime Boga, Milostivog, Samilosnog. Reci: On, Allah je Jedan! Allah je Utočište svakom! Nije rodio i rođen nije, i niko mu ravan nije!

U dva prstena koji oivičavaju slikariju na plafonu upisani su ovi tekstovi:

-          U unutrašnjem prstenu napisana je prva Kur'anska sura El-Fatiha.

U ime Boga, Milostivog, Samilosnog. Tebe, Allaha, Gospodara svjetova hvalimo, Milostivog, Samilosnog, Vladara Dana sudnjeg, Tebi se klanjamo i od Tebe pomoć tražimo! Uputi nas na pravi put, na put onih kojima si milost Svoju darovao, a ne onih koji su protiv sebe srdžbu izazvali, niti onih koji su zalutali!

-          U vanjskom prstenu napisana je Ajetul-kursija - 255 ajet sure Bekara.

U ime Boga, Milostivog, Samilosnog. Allah je – nema boga osim Njega – Živi i Vječni! Ne obuzima Ga ni drijemež ni san! Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na zemlji! Ko se može pred Njim zauzimati za njekoga bez dopuštenja Njegova?! On zna šta je bilo prije njih i šta će biti poslije njih, a od onoga što on zna – drugi znaju samo onoliko koliko On želi. Moć Njegova obuhvata i nebesa i zemlju i Njemu ne dojadi održavanje njihovo; On je Svevišnji i Veličanstveni!

 

Od ostale kaligrafije u džamiji se nalaze još tri levhe nastale sredinom XX vijeka na pokretnom nosiocu koje vrijedi spomenuti. Na jugozapadnom zidu ispod mahfile nalazi se levha u kružnom okviru napisana crnim mastilom na papiru:

Allah, nema boga osim Njega, Živi i Vječni.

Na jugoistočnom zidu, u južnom i istočnom uglu u odnosu na mihrab nalaze se dvije levhe na staklu, manjeg formata sa natpisom:

-          Južno – Allah Svevišnji.

-          Istočno – Muhammed, mir s njim.

U džamiji se nalazi još nekoliko starijih litografija sa slikama Meke i Medine .

 

Munara građena od kamena ukupne je visine od 33,00 m, ne računajući visinu alema . Munara je postavljena na jugozapadnoj strani džamije, a veza munare i unutrašnjosti džamije vodi preko mahvila. Pristup munari iz prizemnog dijela nije moguć. Munara se sastoji od visokog postolja, poligonalnog (dvanaestostraničnog) tijela munare, šerefe, kace i završne kape sa metalnim alemom. Šerefa nije dekorirana.

U unutrašnjosti džamije postavljeno je spiralno kameno stepenište širine od 65 cm.

Visoko postolje munare je visine od 6,50 m i tlocrtnih mjera 240 cm x 250 cm.

Prelaz postamenta u dvanaestougaonu osnovu ostvaren je preko struka munare koji ima visinu od 90 cm. Na visini od 7,40 m prečnik kružnice munare, u koji je upisan dvanaestougaonik, se sužava na 195 cm. Struk munare je odvojen od postolja kao i od tijela munare blago naglašenim kamenim vijencem. U gornjoj zoni, na tijelo munare nadovezuje se čaša šerefe visine od 110 cm. Iznad se nalazi kaca munare, zatim kapa munare pokrivena bakrom visine od 200 cm i alem.

            Ulazna sjeverozapadna fasada je dužine od 13.00 m, i sastoji se od prizemnog dijela i isturenog sprata. U prizemnom dijelu je smješten dvokrilni drveni portal dimenzija 150 cm x 222 cm. Portal je sa bočnih strana uokviren naglašenom zidnom profilacijom ukupne širine od 70 cm. Iznad se nalazi okvir sastavljen od polucilindara visine od 21 cm. Iznad ovog okvira se nalazi crna mermerna ploča dimenzija 180 cm x 57 cm postavljena 2005. godine sa uklesanim kuranskim ajetom: Uđite u nju, mirni i spašeni.

Sa bočnih strana prizemlja se nalaze po dva dvokrilna prozora dimenzija 90 cm x 120 cm. Ovi prozori imaju blago naglašeni okvir širine 15 cm. Kat je konzolno isturen u odnosu na prizemlje za 65 cm, i na ovom dijelu fasade se nalazi ukupno pet lučno završenih prozora dimenzija 90 cm x 160 cm. Na vrhu se nalaze tri bakrene kupolice poluprečnika od 140 cm, a u pozadini iznad, se nalazi vanjski zid originalnog dijela džamije. Kompletna fasada je obrađena bijelom završnom bojom, osim okvira prozora koji su drugačije hromatski tretirani.

Jugozapadna fasada se sastoji iz dva dijela. Južna strana je originalna i njena dužina iznosi 13,50 m. Na zapadnom kraju se nalazi kamena munara. Na ovom dijelu džamije se nalaze dva pravougaona prozora dimenzija 100 cm x 140 cm u donjoj zoni i dva lučno završena prozora dimenzija 90 cm x 190 cm u gornjoj zoni. Iznad, u srednjem dijelu fasade se nalazi još jedan lučno završeni prozor dimenzija 80 cm x 190 cm. Završni sloj ove fasade je malter sive boje.

            Zapadna strana je novoizgrađena, i njena dužina iznosi 6,40 m, ne računajući konzolni istak od 65 cm na spratu. Na ovoj fasadi se u južnom uglu nalaze dva prozorska otvora. U donjoj zoni se nalazi pravougaoni, a u gornjoj zoni se nalazi lučno završeni prozorski otvor. Dimenzije i oblik otvora odgovaraju otvorima sa sjeverozapadne fasade. Završni sloj ove fasade je bijela fasadna boja.

Sjeveroistočna fasada se također sastoji od novog i starog dijela. Raspored elemenata, dimenzije i struktura ove fasade su gotovo isti kao na jugozapadnoj fasadi.

Stražnja jugoistočna fasada je dužine od 13,50 m. Na ovoj fasadi se nalaze dva pravougaona prozora dimenzija 100 cm x 140 cm u donjoj zoni, a završna obrada kompletne fasade predstavlja malter sive boje, po uzoru na sjeveroistočnu i jugozapadnu fasadu originalnog dijela.

            Pojas širine od 90 cm oko vanjskih zidova džamije predstavlja betonski trotoar ispod kojeg je izveden vertikalni hidroizolacioni sloj.

 

U pogledu materijala i konstrukcije, originalni dio džamije je pravljen od slaganog kamena, a debljina ovih zidova iznosi 105 cm. Isti je slučaj sa munarom koja je rađena od kamena. Originalna kupola džamije je bila kamena, presvučena bakrom, a kasnije je zamijenjena sa četverovodnim krovom, drvene konstrukcije, pokrivenim crijepom. Na vrhu četverovodnog krova se nalazi bakreni istak sa šiljkom na vrhu sličnom alemu.

            Pokrov munare je bakreni, a kamena konstrukcija munare nije obrađena malterom. Ostatak izvornog dijela džamije je obrađen malterom, koji nije bojen, osim sjeverozapadnog dijela koji je obojen u bijelo.

            Dograđeni dio na sjeverozapadnoj strani je izveden u armiranom betonu, sa ispunom od blok opeke. Ova konstrukcija je obložena termoizolacionim materijalom, a završni sloj je tretiran produžnim malterom bojenim u bijelo. Tri pokrovne kupolice su također armiranobetonske i prekrivene su bakrom.

            Vanjska i unutrašnja stolarija originalnog i dograđenog dijela je drvena. Pod izvornog dijela džamije, kao i mahvil i mimber su drveni.

            Pod podruma dograđenog dijela je kameni. Ista je obloga stepenica novog dijela, kao i ulazni prizemni dio, dok su podovi na katu obrađeni bukovim parketom.

Sjeverne unutrašnje stepenice koje povezuju mahvil i prizemni dio originalnog dijela džamije su drvene, dok su kružne stepenice na zapadnoj strani kamene, osim prvih nekoliko stepenika koji su zamijenjeni drvetom.

            Visina originalnog dijela džamije do stropa iznosi 10,85 m, a visina od stropa do vrha krova iznosi 5,15 m. Mahvil se nalazi na visini od 3,10 m, a drvena konstrukcija mahvila ne prelazi ukupnu debljinu od 15 cm. Debljina kamenih zidova originalnog dijela džamije iznosi 105 cm , a debljina armiranobetonskih zidova dograđenog dijela iznosi 30 cm i 25 cm.

Svijetla visina prizemlja dograđenog dijela iznosi 270 cm i 320 cm. Svijetla visina podruma iznosi 235 cm, a katna visina, ne računajući prostor unutar kupolica iznosi 280 cm. Ukupna debljina međukatne konstrukcije dograđenog dijela iznosi 29 cm.

Trotoar postavljen oko džamije je betonski, kao i zid koji opasava harem, s tim da je ovaj kombinovan sa metalnom ogradom.

            Konstrukcija šadrvana je armiranobetonska, a šadrvan je pokriven bakrenom kupolom po uzoru na kupolice koje pokrivaju dograđeni dio na sjeverozapadnom dijelu džamije.

 

Dvorište sa haremom, uz džamiju, koje ima približno pravougaoni oblik, ograđeno je betonskom ogradom kombinovanom sa metalom, približne visine od 2,00 m. Dimenzije dvorišta  iznose 58,00 m x 33,00 m.

 Sjeverozapadno od objekta se nalaze kapija, prilazni put, kameni mejt i šadrvan. Kapija, prilazni put i šadrvan su izvedeni početkom XXI vijeka, a originalni kameni mejt je u istom periodu postavljen na betonsko postolje. Ovaj mejt se nalazi na udaljenosti od 12,50 m od sjeverozapadnog vanjskog zida dograđenog dijela džamije. Mejt ima pravougaoni tlocrtni oblik dimenzija 80 cm x 66 cm, a visina originalnog dijela se kreće između 39 cm i 45 cm. Računajući i betonsko postolje, njegova visina iznosi 60 cm.

Šestougaoni šadrvan pokriven bakrenom kupolom je izgrađen 2000. godine i njegova ukupna visina iznosi oko 4,50 m. Visina konstrukcije šadrvana do kupole iznosi 3,00 m. Šestougaonik je upisan u kružnicu prečnika od 4,00 m, a njegovu konstrukciju čini 6 stubova kružnog presjeka između kojih se nalaze betonski zidići visine od 90 cm, osim na jugozapadnoj ulaznoj strani. U sredini se nalazi šestougaona fontana visine od 250 cm, a iznad ulaznog dijela se nalazi kamena ploča sa natpisom:

I da mi od vode sve živo stvorimo,

Ovaj šadrvan podižu pred

dušu rahmetlije

Đugum Ilijaza (1937-1999)

Žena i djeca

 

Zapadno i sjeverozapadno  od džamije se nalazi groblje sa pedesetak nišana.

Od toga, tridesetak nišana su stariji od jednog vijeka i većina njih nema tarih. Neki se izdvajaju svojom masivnošću što je karakteristika starijih nišana ovog kraja:

 

1. Muški nišan sa oblim turbanom, kvadratne osnovice 24 x 24 cm i visine 170 cm, izvaljen, leži pod stepeništem imamske kuće u jugoistočnom dijelu harema. U ovom dijelu harema su prenesene kosti umrlih iz Spahinog harema na kojem je 1968. g. izgrađen hotel. Ovaj i nišan br. 2 pripadaju Spahinom haremu. Na nišanu se nalazi tarih na kojem piše:

هو الله يا واقفا بقبري متفكرا بامري تالامس كنت مثلك و غدا تصير مثلي صاحب القبر درويش ابن الحاج صالح لقمان روحيجون رضاء لله الفاتحة سنة 1299

On, Allah! Ti koji stojiš na mom grobu razmisli o mom stanju, jučer sam bio poput tebe, ti ćeš sutra biti poput mene. Vlasnik ovog kabura je Derviš, sin hadži Saliha Lokmić. Za Božje zadovoljstvo i njegovu dušu (proučite) Fatihu. Godina 1299. (1881/82).

2. Izvaljen muški nišan sa turbanom, osmougaone osnovice stranica 18 i 9 cm i visine 213 cm. U udubljenoj niši s prednje strane nišana nalazi se teško čitljiv tarih.

يا الله الباقي اين صاحب القبري و المقان ....الحاج ابراهيم بن الحاج محمد اغا ..... سنة 1260

O Vječni Bože! Vlasnik ovog groba ……… je hadži Ibrahim, sin haždi Muhamed-age ……Godina 1260. (1844).

3. Nišan sa ženskom kapom, utonuo u zemlju, bez natpisa, dimenzija osnovice 19 x 16 cm i visine 62 cm.

4. Nišan sa ženskom kapom, bez natpisa, dimenzija osnovice 19 x 16 cm i visine 89 cm.

5. Nišan sa odbijenim vrhom, bez natpisa, dimenzija osnovice 16 x 15 cm i visine 80 cm.

6. Muški nišan sa turbanom u gužve, bez natpisa, pravougaone osnovice 16 x 12 cm i visine 92 cm. Nožni nišan je u obliku stele.

7. Masivni muški nišan sa velikim turbanom kvadratne osnovice 28 x 28 cm i visine 150 cm, bez natpisa. Obim turbana je 156 cm. Nožni nišan je kvadratne osnovice sa piramidalnim završetkom.

8. Masivni muški nišan sa velikim turbanom pravougaone osnovice 33 x 29 cm i visine 165 cm, bez natpisa. Obim turbana čija je mudževeza odbijena je 160 cm. Na nišanu je isklesana niša. Nožni nišan nedostaje.

9. Masivni muški nišan sa velikim glatkim turbanom pravougaone osnovice 27 x 25 cm i visine 150 cm, bez natpisa. Obim turbana je 175 cm. Pozadina nišana je oštećena. Nožni nišan je kvadratne osnovice sa piramidalnim završetkom.

10. Nišani koji po predaji pripadaju Džudža Džaferu, osnivaču džamije . Od starih nišana ostao je samo turban u gušve koji je postavljen na nišane novije izrade. Grob je omeđen santračem novije izrade. Obim turbana je 120 cm .

11. Prelomljen nišan dimenzija 18 x 12 x 60 cm sa nožnim nišanom u obliku stele.

12. Nišan sa ženskom kapom, bez natpisa, dimenzija osnovice 16 x 14 cm i visine 60 cm.

13. Prelomljen nišan dimenzija 24 x 21 x 87 cm sa nožnim osmougaonim nišanom stoji na grobu koji je omeđen kamenim santračem 175 x 97 cm čija je visina 43 cm. Nišan je bez natpisa sa isklesanom nišom na prednjem dijelu nišana koja je linijom podijeljena na dva dijela.

14. Muški nišan sa turbanom, bez natpisa, lijepo obrađenih ivica osnovice nišana, kvadratne osnovice 20 x 20 cm i visine 125 cm. Obim turbana je 125 cm. Grob je omeđen kameni santračem dimenzija 180 x 95 cm. Profilisane ploče santrača su visoke 58 cm.

15. Muški nišan sa turbanom, bez natpisa, dimenzija osnovice 21 x 19 cm i visine 132 cm.

16. Mezar bez uzglavnog nišana. Nožni nišan je dimenzija 23 x 15 x 114 cm. Kameni santrač koji opasuje grob je dimenzija 188 x 76 cm i visine 15 cm.

17. Muški nišan sa turbanom, bez natpisa, pravougaone osnove 22 x 20 cm i visine 94 cm. Prednji dio turbana je oštećen. Nožni nišan je dimenzija 24 x 23 x 94 cm, ravna vrha.

18. Muški nišan sa turbanom, bez natpisa, pravougaone osnove 19 x 18 cm i visine 74 cm.

19. Muški nišan sa turbanom, bez natpisa, kvadratne osnove 18 x 18 cm i visine 75 cm.

20. Nišan bez natpisa, pravougaone osnove 17 x 13 cm i visine 43 cm.

21. Muški nišan sa turbanom, bez natpisa, pravougaone osnove 19 x 16 cm i visine 60 cm.

22. Oštećen nišan bez natpisa, pravougaone osnove 17 x 15 cm i visine 65 cm.

23. Ženski nišan, bez natpisa, pravougaone osnove 16 x 14 cm i visine 90 cm.

24. Masivni muški nišan sa turbanom pravougaone osnovice 31 x 30 cm i visine 210 cm, bez natpisa.

25. Muški nišan sa turbanom u gužve, pravougaone osnovice 22 x 18 cm i visine 105 cm, bez natpisa.

26. Muški nišan sa turbanom u gužve, pravougaone osnovice 28 x 20 cm i visine 75 cm, bez natpisa.

27. Muški nišan sa turbanom u gužve, pravougaone osnovice 20 x 17 cm i visine 120 cm, sa natpisom na arapskom jeziku.

هو الخلاق الباقي كل حي يموت كل مرزوق يفوت هذا صاحب قبر و نشان نائب علي افندي بن درويش خليل درويشويك عليه الرحمة و المغفرة روحيجون الفاتحة سنة 1293

On je Vječni Tvorac. Sve što je živo umrijet će, svaki opskrbljeni nestat će. Vlasnik kabura i nišana Naib Ali-efendi, sin derviša Halila Dervišević, allah mu se smilovao i oprostio mu. Fatiha za njegovu dušu. Godina 1293. (1876).

28. Muški nišan sa turbanom u gužve, pravougaone osnovice 16 x 15 cm i visine 85 cm, bez natpisa.

29. Nišan odsječena turbana, pravougaone osnovice 32 x 22 cm i visine 124 cm, bez natpisa stoji na kaburu koji je opasan kamenim santračem dimenzija 210 x 110 i visine 36 cm.

30. Muški nišan sa turbanom u gužve, pravougaone osnovice 30 x 21 cm i visine 129 cm, bez natpisa.

31. Prelomljen i oboren nišan bez turbana, osmougaone osnovice čije su stranice 10 i 8 cm, a visina 170 cm. Grob je opasan kamenim santračem dimenzija 190 x 81 cm. Visina santrača je 43 cm.

32. Masivni muški nišan sa velikim glatkim turbanom, pravougaone osnovice 35 x 33 cm i visine 257 cm, bez natpisa. Obim turbana je 210 cm. Prednji dio nišana je oštećen.

33. Muški nišan sa turbanom u gužve, prelomljen i oboren na zemlju, kvadratne osnovice 22 x 22 cm i visine 101 cm, bez natpisa. Rubovi osnovice nišana su obrađeni. Na prednjoj strani nišana je isklesana niša podijeljena na dva dijela. Kameni santrač oko kabura je dimenzija 192 x 76 x 39 cm.

            Na ovom mezarju se nalaze sljedeći nišani: Saliha, sina Mustafe, hanedana Dumna, um. 1261. (1845); Ibrahima Hafiza, sina Derviš Alije, um. 1275. (1858); Duvnjaka Abdulkerima Pehlivanovića, um. 1280. (1863); Mustafe, sina Ibrahima Mulamuratovića, um. 1290. (1873); Hadži Husejin efendije, imama i hatiba, um. 1290. (1873); Naiba Ali efendije, sina Derviš Halila Derviševića, 1292. (1875); Emine, kćeri Mula Hasana Tuco, 1299. (1881). Pretpostavlja se da je ovdje sahranjen i hadži Jusuf, koji je bio, kako je već spomenuto, mujezin ove džamije . Pored toga, ovdje se nalaze i novije datirani nišani.

                        Južno se nalazi kuća imama izgrađena šezdesetih godina XX vijeka, spratnosti P+1, pravougaone tlocrtne osnove dimenzija 6,00 m x 7,00 m.

 

3. Dosadašnja zakonska zaštita

            Po raspoloživim podacima, Čaršijska (Džudža Džaferova) džamija nije ranije evidentirana, niti upisana u registar spomenika kulture na bilo kojem nivou.

           

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

            U pogledu konzervatorsko-restauratorskih radova na Čaršijska (Džudža Džaferova), džamija najznačajniji datum vezan za ovaj objekat je 1791. godina. Te godine džamija je teško oštećena, a kasnijom rekonstrukcijom je izmijenjena originalna fizionomija objekta. Na mjestu kamene kupole je izgrađen četverovodni krov, a sofe su zatvorene zidom i na tom mjestu je podignut objekat priljubljen uz džamiju pokriven jednovodnim krovom . U prizemlju se nalazio hajat i različite prostorije poput gusulhane (prostorija za opremanje umrlih), abdesthane (za ritualno pranje pred namaz) i prostorije za vjerskog službenika. Na spratu se nalazio višenamjenski prostor koji je uglavnom služio kao mekteb. Tu su se nalazili čitaonica i sala za zborove i prijeme.

 

Tokom postojanja ovog dograđenog dijela, vršeni su radovi redovnog održavanja i konstruktivne sanacije, a 1977. godine izvršena je temeljita rekonstrukcija i nadogradnja hajata. Tada je izgrađen dvospratni objekat (prizemlje + kat) sa mektebom na katu i gasulhanom, abdesthanom, kancelarijom i predulazom u prizemlju. Izmijenjen je i originalni jednovodni krov, i na njegovom mjestu je izgrađen krov sastavljen od 3 kupole pokrivene bakrom. U istom periodu vršeni su enterijerski radovi, i tada enterijer džamije dobija svoj današnji izgled .

Od prethodnih radova vezanih za objekat džamije treba izdvojiti period između 1965. i 1970. godine, kada je vanjska kamena konstrukcija džamije obložena fasadnim malterom .

U ljeto 1988. godine, izvršena je rekonstrukcija munare sa konstruktivnom sanacijom. Tom prilikom je povećana visina munare na 33 metra. Voditelj rekonstrukcije je bio Omer Karahmet iz Višnjice kod Kiseljaka, a radove, koji su trajali tri mjeseca, nadzirali su Hasan Dizdarević i Anđelko Zelenika, službenici Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika iz Mostara .

            1995. godine, još prije potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma za BiH, izvršena je sanacija vertikalne hidroizolacije džamije, a oko objekta je izgrađen betonski pojas.

            1998. godina izvršena je nova rekonstrukcija dograđenog dijela, koji je prethodno uništen.

Na njegovom mjestu je izgrađen objekat slične namjene, koji je ponovo pokriven sa tri kupole. Tom prilikom je povećana dužina ovog objekta za oko 1 metar, a kat je konzolno izbačen za još 65 cm. Pored prizemlja i kata izgrađen je i suteren, gdje su prebačeni gasulhana i abdesthana, a izveden je i sanitarni čvor. Iz projektne dokumentacije se može zaključiti da su postojali dodatni planovi preuređenja enterijera, ali i skidanja četverovodnog krova i građenja armiranobetonske kupole. Ovi radovi nikada nisu izvedeni.

            Nakon toga, na prelazu iz XX u XXI vijek izvršeno je uređenje harema i dvorišta džamije. Izgrađen je šadrvan, prilazni put i rekonstruisana je ograda harema džamije. Izvršena je i dislokacija oštećenih mezara, koji su premješteni na druga mjesta u okviru istog harema.

 

5. Sadašnje stanje dobra

            Ukupno gledajući, Čaršijska džamija (Džudža Džaferova džamija) u Tomislavgradu se nalazi u vrlo dobrom konstruktivnom stanju. Izuzetak je jugoistočni vanjski zid na kojem se mogu primijetiti konstruktivne deformacije uzrokovane najvjerovatnije slijeganjem terena ili oštećenjima temelja.

            Fasade originalnog dijela džamije su djelimično oštećene, i u donjoj zoni primjetno je opadanje fasadnog maltera.

            Na stropu i trompama su vidljive pukotine uzrokovane deformacijama jugoistočnog vanjskog zida, ali i potresom koji je izazvala eksplozija iz 1997. godine. Unutrašnjost džamije, uključujući drvenu konstrukciju mahvila, se nalazi u veoma dobrom stanju i redovno se održava.

            Prodor vlage u objekat je spriječen postavljanjem kvalitetne vertikalne hidroizolacije oko perimentralnih zidova džamije, 1995. godine, kao i redovnim održavanjem četverovodnog pokrova od crijepa.

            Kamena munara džamije je u vrlo dobrom konstruktivnom stanju, bez obzira na snažnu eksploziju u njenoj neposrednoj blizini koja se dogodila 1997. godine.

            Dograđeni armiranobetonski dio iz 1998. godine je besprijekorno održavan i nalazi se u odličnom konstruktivnom stanju.

            Harem džamije se nalazi u gotovo besprijekornom stanju i redovno je održavan. Pored redovnog održavanja prilaznog puta, šadrvana, kamenog mejta, ograde i mezarja, primjetna je i briga o hortikulturnom uređenju. Nekoliko nišana polomljenih usljed pomenute eksplozije su položeni u haremu džamije.

 

6. Specifični rizici

Konstruktivne deformacije jugoistočnog zida uzrokovane slijeganjem terena ili oštećenjima temelja.

 

III – ZAKLJUČAK

Primjenjujući Kriterijume za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom („Službeni glasnik BiH” br. 33/02 i 15/03), Komisija je donijela odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijumima:

 

A) Vremensko određenje

(dobra nastala od prahistorije do kraja XX vijeka)

B) Historijska vrijednost

(veza građevine, cjeline ili područja sa historijskom ličnošću ili značajnim događajem u historiji)

C) Umjetnička i estetska vrijednost

v. Vrijednost detalja,

vi. Vrijednost konstrukcije.

E) Simbolička vrijednost

ii. Sakralna vrijednost,

iii. Tradicionalna vrijednost,

v.  Značaj za identitet grupe ljudi.

G) Izvornost

v. Položaj i smještaj u prostoru.

 

Sastavni dio ove odluke su:

- kopije katastarskih planova,

- z.k. izvod, posjedovni list,

- fotodokumentacija,

- grafički prilozi.

 

 

Korištena literatura

1900. Safvet-beg Bašagić-Redžepagić, Kratka uputa u prošlost BiH od 1463 do 1850. godine, Vlastita naklada, Sarajevo

 

1953., Bejtić, Alija, Spomenici osmanlijske arhitekture u Bosni i Hercegovini, separat – Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom vladavinom, sv. III - IV, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1953.

 

1982., Hazim Šabanović, Bosanski pašaluk, Svjetlost Sarajevo

 

1982., Husref Redžić, Umetnost na tlu Jugoslavije, Islamska umjetnost, Izdavački zavod Jugoslavija, Beograd

 

1984., Andrejević, Andrej, Islamska monumentalna umetnost XVI veka u Jugoslaviji – kupolne džamije, Filozofski fakultet u Beogradu, Institut za istoriju umetnosti, Beograd, 1984.

 

1988., Ešref Selimović, Istine i legende o Duvnu iz Turskog perioda, Duvanjski dani kulture, SIZ kulture Duvno.

 

1995., Hamid Begić, Sehara – prilozi historiji kulture i književnosti jugozapadne BiH, prvo izdanje, Minhen.

 

1998., Mujezinović, Mehmed, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, knjiga I, Sarajevo Publishing, Sarajevo.

 

2000., Werner Mueller, Gunther Vogel: Atlas arhitekture, knjiga 1, Zagreb

 

2008., Hazim Numanagić, Izvještaj Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika, Čaršijska džamija (Džudža Džaferova džamija) u Tomislavgradu



Čaršijska džamija prije 1977. godineČaršijska džamijaČaršijska džamija, historijski prikazČaršijska džamija nakon rušenja 1997. godine
Sjeverozapadna fasadaJugoistočna fasadaJugozapadna fasadaJugozapadna fasada, detalj
Unutrašnjost džamijeUnutrašnjost, mahfilMahfilMahfil, veza sa dograđenim dijelom objekta
MihrabMimberĆursStrop
Levhe LevheHaremMejtaš
Nišan br. 1Nišan br. 7Nišan br. 16Nišan br. 31
Nišan br. 33   


ENGLISH 
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika © 2003. Razvoj i dizajn: