početna stranica    
 
Odluke o proglašenju dobara nacionalnim spomenicima

ODLUKU
o izmjeni odluka o proglašenju nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine donesenih zaključno sa 50. sjednicom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika


Privremena lista nacionalnih spomenika

Privremena lista nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine
KOMPLETNA


O privremenoj listi

Odluka o brisanju spomenika sa Privremene liste

Lista peticija za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima

Odluke o odbijanju prijedloga za proglašenje nacionalnim spomenikom

Ugroženi spomenici

Odluke donesene na posljednjoj sjednici

Online peticije

Pokretno

Nepokretno

MANAGEMENT PLAN
Nomination of the Properties for Inscription on the World Heritage List
Mehmed pasha Sokolovic Bridge in Višegrad
Bosnia and Herzegovina


Nekropole sa stećcima i nišanima Grčko groblje/Svatovsko groblje (Greblje) u selu Donji Močioci, općina Stari Grad, prirodno i historijsko područje

galerija nazad

Status spomenika -> Nacionalni spomenik

           Objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 54/09.


Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovu člana V stav 4 Aneksa 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39 stav 1 Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 9. do 15. septembra 2008. godine, donijela je

 

O D L U K U

 

I

 

Prirodno i istorijsko područje – Nekropola sa stećcima i nišanima Grčko groblje/Svatovsko groblje (Greblje) u selu Donji Močioci, opština Stari Grad – Sarajevo, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik čine nekropola sa 61 stećkom, 15 nišana i jedan osamljeni stećak koji se nalazi izvan nekropole.

Nacionalni spomenik se nalazi na prostoru  označenom kao k.č. 759/1, 760/1 i 761/1 ( stari premjer), ZK izvadak broj 793, k.č. 702/2 (stari premjer), ZK izvadak broj 795, dio k.č. 833/1, ZK izvadak broj 33, k.o. Nahorevo, te dio k.č. 2486/2,  posjedovni list broj 13, k.o. Nahorevo II, k.č. 1102,  posjedovni list broj 101, k.č. 1115, posjedovni list broj 103, k.č. 1117/1,  posjedovni list broj 103, k.č.  1192, posjedovni list broj 91, (novi premjer), k.o. Močioci, opština Stari Grad – Sarajevo, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite utvrđene Zakonom o sprovođenju odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH”, br. 2/02, 27/02, 6/04 i 51/07).

 

II

 

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Vlada Federacije) dužna je da obezbijedi pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljem tekstu: Komisija) utvrdiće tehničke uslove i obezbijediti finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione table sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

 

III

 

Radi trajne zaštite nacionalnog spomenika, na prostoru definisanom u tački I stav 3 ove odluke, utvrđuju se sljedeće mjere zaštite:

-          dozvoljeni su isključivo istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi, uključujući i one koji imaju za cilj prezentaciju spomenika, uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje (u daljem tekstu: nadležno ministarstvo) i stručno nadziranje nadležne službe zaštite nasljeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: nadležna služba zaštite);

-          obavljanje radova na infrastrukturi dozvoljeno je uz odobrenje nadležnog ministarstva i stručno mišljenje nadležne službe zaštite;

-          prostor spomenika biće otvoren i dostupan javnosti, a može se koristiti u edukativne i kulturne svrhe;

-          izvršiti uklanjanje bespravno sagrađenog objekta – vikend kuća na k.č. 1192, posjedovni list broj 91, k.o. Močioci, koji narušava prirodno-istorijski ambijent;

-          prevrnuti stećak u formi sanduka vratiti na autentičnu lokaciju;

-          izvršiti restauraciju i konzervaciju stećaka i nišana;

-          izvršiti postavljanje ograde na zaštićenom području, uključujući radius od 10 m od granice nacionalnog spomenika.

Vlada Federacije  dužna je posebno da  obezbijedi sprovođenje sljedećih mjera:

-          izradu geodetskog snimka postojećeg stanja nacionalnog spomenika;

-          izradu Projekta sanacije, restauracije i konzervacije nekropola.

Projekat sanacije, restauracije i konzervacije treba sadržavati:

-          arheološko istraživanje;

-          čišćenje spomenika od lišaja i mahovine i saniranje oštećenja;

-          uređenje nekropola sa uklanjanjem samonikle vegetacije;

-          uređenje staza za bezbjedan pristup nacionalnom spomeniku;

-          postavljanje klupa, korpi za otpatke, putokaza, oznaka za kretanje i sl.;

-          zaštitu prirodno-istorijskog područja bez narušavanja postojećeg ekološkog sklada;

-          postavljanje granica prirodno-istorijskog područja radi očuvanja i zaštite originalnog stanja;

-          održavanje protoka gena između populacija i teritorija kada je u pitanju divlji životinjski svijet;

-          redovno održavanje spomenika;

-          izradu i provedbu programa prezentacije nacionalnog spomenika.

U cilju zaštite prirodno-istorijskog područja bez narušavanja postojećeg ekološkog sklada, utvrđuje se buffer zona koja obuhvata prostor označen kao k.č. 2486, 2487, 2488, 2489, 1099/1, 1101, 1100, 1183, 1114, 1116, 1117/2 i 1191. Navedene parcele povezane su izohipsama:

-          Sa južne strane izohipsa br. 1128,9 povezuje se sa izohipsom br. 1297,9 u pravcu sjevera;

-          Na sjevernoj strani izohipsa br. 1297,9 povezuje se sa izohipsom br. 1250 i produžava se na zapadnu stranu;

-          Na zapadnoj strani granica se spušta u pravcu juga do dodirne tačke sa izohipsom br. 1100, nakon čega se povezuje preko k. č. 2486, 2487, 2488 i 2489,  sa izohipsom br. 1128,9.

U buffer zoni nije dozvoljena eksploatacija kamena, sječa šume izuzev sanitarne sječe, lociranje potencijalnih zagađivača okoline, izgradnja industrijskih objekata i magistralne infrastrukture i svih objekata koji u toku izgradnje ili u toku eksploatacije mogu da ugroze nacionalni spomenik.

 

IV

 

Stavljaju se van snage svi sprovedbeni i razvojni prostorno-planski akti koji su suprotni odredbama ove odluke.

 

V

 

Svako, a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i opštinske službe, suzdržaće se od preduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu da oštete nacionalni spomenik ili dovedu u pitanje njegovu zaštitu.

 

VI

 

Ova odluka dostaviće se Vladi Federacije, nadležnom ministarstvu, nadležnoj službi zaštite i opštinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra, radi sprovođenja mjera utvrđenih u tač. II - V ove odluke i nadležnom opštinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

 

VII

 

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresovanim licima u prostorijama i na web stranici Komisije (http://www.aneks8komisija.com.ba).

 

VIII

 

Prema članu V stav 4 Aneksa 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.

 

IX

 

Ova odluka stupa na snagu danom narednog dana od dana objavljivanja u «Službenom  glasniku BiH».

 

Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović i  Ljiljana Ševo.

 

Broj: 02-02-68/07-17

10. septembra 2008. godine

Sarajevo

 

Predsjedavajuća Komisije

Ljiljana Ševo

 

O b r a z l o ž e n j e

 

I – UVOD

 

Na osnovu člana 2 stav 1 Zakona o sprovođenju odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini,“nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom, u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za to dobro podnesen zahtjev.

Muhamed Hadžiabdić iz Sarajeva podnio je, dana 29. marta 2007. godine, prijedlog za proglašenje istorijskog područja - Nekropola sa stećcima u Močiocima, opština Stari Grad – Sarajevo, nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

U skladu sa odredbama Zakona, a na osnovu člana V stav 4 Aneksa 8 i člana 35 Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je pristupila sprovođenju postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

       

II - PRETHODNI POSTUPAK

 

U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju, izvršen je uvid u:

-          dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra (kopiju katastarskog plana i zemljišnoknjižni izvadak),

-          podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama na restauraciji ili drugoj vrsti radova na dobru, itd.,

-          istorijsku, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru.

Na osnovu uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:

 

1. Podaci o dobru

Lokacija

Naselje Donji Močioci je od Sarajeva udaljeno oko 7 km zračne linije u pravcu sjevera. Na lokalitetu ''Grčko groblje'' smještena je nekropola sa 61 stećkom u formi sanduka i sljemenjaka. Zapadno na udaljenosti oko 300 metara od nekropole nalazi se muslimansko groblje sa ostacima starih nišana od kojih pojedini sadrže ukrase i zove se ''Svatovsko groblje'' (Greblje). Takođe, dalje zapadno na udaljenosti oko 500 m zračne linije od lokaliteta ''Grčko groblje'', ispod brda Palež i Sokolina, nalazi se osamljen i ukrašen stećak u formi sljemenjaka sa postoljem.

Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji označenoj kao k.č. broj 759/1, 760/1, 761/1, po starom premjeru, broj ZK izvadka 793(1), k.č. broj 702/2, po starom premjeru, broj ZK izvadka 795(2),  k.č. dio broja 833/1, broj ZK izvadka 33(3), k.o. Nahorevo, novi premjer dio k.č. broj 2486/2, broj posjedovnog lista 13, k.o. Nahorevo II, k.č. broj 1102, broj posjedovnog lista 101, k.č. broj 1115, broj posjedovnog lista 103, k.č. broj 1117/1, broj posjedovnog lista 103, k.č. broj 1192, broj posjedovnog lista 91, k.o. Močioci, opština Stari Grad – Sarajevo, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Zemljišne parcele na kojima su smješteni spomenici su u vlasništvu privatne i državne svojine.

Istorijski podaci

Na postojanje naseljenosti područja sarajevske regije iz perioda praistorije upućuju ostaci nekoliko istraženih lokaliteta, kao što su: Butmir, Soukbunar, Zlatište, Debelo Brdo i drugi, od kojih najvredniju pažnju zavređuje «neolitska butmirska kultura». (V. Skarić, 1985, str. 37-42).

Od kasnog brozanog doba (od sredine XI do sredine VIII v. p.n.e.), pa sve do rimskog osvajanja (9 godine n.e.) u gornjem području Bosne i Vrbasa evidentirana je jedinstvena kulturna grupa («srednjobosanska kulturna grupa»), koja na istoku doseže do planine Romanije, a na zapadu do Jajca. Iz pisanih izvora rimskog doba utvrđeno je da su na tom prostoru bile plemenske teritorije Desidijata, politički aktivnog plemena početkom nove ere sa glavnim uporištem u Brezi(4).

U rimsko doba karakterističan je razvoj gradskih naselja koja su izrasla na bazi konjukturnih grana ekonomike: rudarstva i ljekovitih izvora. Tako se na području Sarajeva formirala kolonija Aquae S(ulphureae). (P. Anđelić, 1973, str. 222. i 223).

U srednjem vijeku na području Sarajevskog i Visočkog polja formirana je župa Vrhbosna, koja je obuhvatala prostor gornjeg toka rijeke Bosne i slivove njenih pritoka Miljacke, Željeznice i Zujevine. (V. Mušeta-Aščerić, 1997, str. 36).

Na teritoriji župe Vrhbosna, prema mišljenju istoričara sredinom X vijeka bio je smješten utvrđeni grad Katera, jedan od dva grada koji se spominju u djelu vizantijskog vladara Konstantina VII Porfirogeneta (De administrando imperio). (P. Anđelić, 1973, str. 241). Nastanak feudalnih oblasti pratio je proces rastakanja ranofeudalnih župa, jer ranije ''župe nisu odgovarale kasnofeudalnom konceptu vlasti''. Prema tome i župa Vrhbosna podijeljena je na nekoliko manjih oblasti, s tim da je centralni dio ostao u autentičnom području Bosne i obuhvatao tok Miljacke bez autentičnog područja te područje u slivu rijeke Željeznice sa sjedištem na gradu Hodidjedu.

U slivu Mokranjske Miljacke formirana je župa Mokro-Glasinac, kojoj je iz stare Olovske župe priključena Glasinačka ravan, a u slivu paljanske Miljacke, župa Pale. Ove župe bile su sastavni dio zemlje Pavlovića kao i susjedna Prača.

Drugi dio velike župe Vrhbosne ostao je u oblasti kojom je neposredno gospodario bosanski kralj, u tzv. – "contrata del re" – Kraljevoj oblasti. To je prostor u slivu rijeke Zujevine (današnje područje Hadžića), dok je područje oko ušća rijeke Zujevine u rijeku Bosnu ostalo u okviru župe Vrhbosne. Sa formiranjem teritorijalno-političkih jedinica na sarajevskom području izrastala su i naselja u okviru njih, čiju je tipologiju određivala privredna djelatnost stanovništva. Župa je bila geografski i administrativni pojam, a ono što ju je u suštini činilo su sela. Neposrednu vlast u župi Vrhbosni imali su bosanski banovi, kasnije kraljevi, koji su imali pravo da dijelove svojih oblasti dodjeljuju sebi potčinjenoj vlasteli na ime usluga (npr. vojnih) koje su obavljali za njih. U početku korištenje je bilo s pravom oduzimanja, a kasnije za ''vječna vremena''. (V. Mušeta-Aščerić, 1997, str. 36 – 42).

Veće srednjovjekovne nekropole stećaka u selu Vrutcima, Kotorcu, Mihaljevićima i na Marindvoru (Sarajevo) indiciraju i mjesta gdje bi trebalo tražiti značajnija naselja. Toponimi Varoš – Varošišće u užem području Sarajeva i Rajlovca ukazuju na činjenicu da su tu bila formirana naselja varoškog tipa. Nekoliko mjesnih naziva govori o razgranatim feudalnim posjedima u najplodnijim predjelima današnjeg Sarajevskog polja, npr. ime sela Butmir, Rajlovac, Reljevo, Nahorevo i drugi(5).  Centralno mjesto u Sarajevskom polju zauzimala su sela Gornji i Donji Stup. Imenom stup u razvijenom feudalizmu označavali su se kompleksi vlastelinstva koje obrađuju zavisni seljaci putem rabote. Sličnu kategoriju zemljišta predstavljaju i tzv. zgonovi: to su dijelovi vlastelinstva koje kmetovi obrađuju mobom, zamanicom ili «zgonom». (P. Anđelić, 1973, str. 241 – 243).

Na osnovu popisa Bosanskog sandžaka iz 1468/69. godine utvrđeno je da su u okviru nahije Saraj upisana 64 sela, među kojima se spominje i selo Močelica (u originalu Močeliča – A. S. Aličić je mišljenja da se tu radi o današnjem selu Močioci u okolini Ivanjice). (A. S. Aličić, 2008, str. 25).

Uža zona Sarajeva je oskudna sa srednjovjekovnim nadgrobnim spomenicima – stećcima. Posljednja veća grupa nalazila se na lokalitetu ''Carina'' na Marindvoru. Danas se nalazi nekoliko stećaka ispred Filozofskog fakulteta, zatim kod taksi stajališta na Skenderiji, s lijeve strane rijeke Miljacke i u vrtu Zemaljskog muzeja.

U široj zoni Sarajeva, uključujući i Ilidžu, evidentirano je u 22 naseljena mjesta 37 lokaliteta sa stećcima, među kojima i stećci na lokalitetu u Donjim Močiocima. (Š. Bešlagić, 1971, str. 173 – 177).

Pojava stećaka na području srednjovjekovne Bosne određena je usponom ekonomskih snaga bosanskog feudalnog društva XIV vijeka, otvaranjem rudnika i urbanizacijom, odnosno željom pojedinaca da vanjskim znakom na grobu afirmišu svoj ugled i svoju moć. Veći broj grobova i grobalja bez stećaka upućuje na duboku klasnu diferenciranost tog istog društva, što znači da su stećci u hronološkom pogledu pratili razvoj pa i propast feudalizma, odnosno razvoj gradova i građanske klase.

Ulazak bosanskih i humskih srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika – popularno nazvanih stećcima – u svijet nauke nije se odigrao u najsretnijim okolnostima. To se desilo stotinama godina nakon što je ovaj kulturološki fenomen postao reliktom jedne istorijske epohe, odnosno na prelazu iz XVIII u XIX vijek kada su u zapadni svijet počele prodirati vijesti o postojanju jedne neobične umjetnosti na nadgrobnim spomenicima iz Bosne i Hercegovine i Dalmacije. To su najprije bile putne zabilješke nedovoljno dokumentovane da bi na Zapadu pobudile značajniji odjek, posebno jer je zapadna nauka tada bila zauzeta analizom potpuno drukčijih umjetničkih djela, tako da realistični pa i nezgrapni prizori sa stećaka tada nisu mogli izazvati ni pažnju ni oduševljenje. S druge strane, u tadašnjoj osmanskoj Bosni nije bilo snaga sposobnih za samostalno proučavanje i prezentovanje ovog umjetničkog blaga (A. Benac, 1963, XVII, XXIX). U takvim su okolnostima već od sredine XIX v., kada su se zahuktavali procesi modernih nacionalnih integracija, a pitanje čija je Bosna sve više poprimalo političko pa i apokaliptičko značenje, istraživači su bili skloni umjetnost stećaka tumačiti kao posljedicu bogumilskog učenja (A. Benac, 1963, XXIX). Nisu, takođe, izostali ni pokušaji da se na stećke utisne čisto srpski i hrvatski nacionalni žig (V. Glušac, 1924, 31-35, 36-37, 50; Südland, 1990, 95, 96). Od sredine XX vijeka u nauci je postepeno prevladalo mišljenje da se stećci ne mogu objasniti bogumilizirajućom, kao ni bilo kojom isključivo nacionalnom teorijom nego da ih treba vratiti ih u njihov autentični svijet u kom su nastali, razvijali se i, s nestankom srednjovjekovne bosanske države, krajem XV vijeka doživjeli svoj kraj.

Bosanski kontekst pojave stećaka određen je naraslim ekonomskim snagama bosanskog feudalnog društva XIV vijeka, otvaranjem rudnika i urbanizacijom, odnosno željom pojedinaca da vanjskim znakom na grobu afirmišu svoj ugled i svoju moć. Veći broj grobova i grobalja bez stećaka upućuje na duboku klasnu diferenciranost tog istog društva, što znači da su stećci u hronološkom pogledu pratili razvoj pa i propast feudalizma, odnosno razvoj gradova i građanske klase.

„Domovina“ stećaka oblast je Hercegovine (Đ. Basler, 1990, 130), gdje je njihova umjetnost dostigla i svoje vrhunce. Grobne ploče trebinjskih župana Grda (1151-1178) i Pribilše iz 1241, koje se mogu smatrati prvim poznatim stećcima, ne govore u prilog o njihovom navodnom bogumilskom karakteru. Oba trebinjska župana živjela su u vrijeme kada su Humom i Travunijom upravljali pravoslavni srpski vladari i kada o Crkvi bosanskoj ovdje nije moglo biti ni govora (M. Vego, 1963, 196). Otvaranje rudnika i urbanizacija srednjovjekovne Bosne predstavljaju okvir za pojavu stećaka kao novog izraza označavanja grobova koji u Evropi započinje u XII i XIII vijeku upravo sa razvojem gradova i građanske klase. Srednjovjekovni kameni nadgrobni spomenici karakteristični su za područje stare Bosanske države. (Š. Bešlagić, 1982, str. 32 ). Stećci se javljaju kao dio neprekinutog sepulkralnog kontinuiteta na bosanskom području čiji korijeni sežu duboko u praistorijsko vrijeme, gdje se uočava njihova vezanost za lokalitete starijih epoha – praistorijska naselja i kultna mjesta, antičke aglomeracije i groblja, kasnoantičke i ranosrednjovjekovne crkve i utvrđene gradove. Rašireni su po čitavoj Bosni i Hercegovini (osim Posavine i zapadnog dijela Bosanske Krajine), u manjem broju ima ih na prostorima zapadne Srbije i Crne Gore, zatim u Dalmaciji i mjestimično u Lici.

Prema svjedočanstvima natpisa postoje sljedeći nazivi, koji se preklapaju i paralelno koriste za obilježavanje stećaka: «bilig», «kâm (kamen)», «zlamen» «kuća» i «vječni dom».

Nazivi ukorijenjeni u narodu su: «mramorje», «mašeti» «grčki grobovi», «stare grobnice», «kaursko groblje», «divovsko kamenje».

Najčešće korišten naziv u literaturi je stećak, čije ime dolazi od njegove glavne namjene da «stoji» iznad groba kao spomenik. To je particip prezenta od glagola stajati - stojeći ili, kako se ranije govorilo «steći».

Jedno od prvih značenja stećaka je razvoj, rast i metamorfoza od jednostavnijih i manjih ka složenijim i većim oblicima. Iako sistematizacija stećaka još nije razrađena do kraja, može se poći od ukupno devet njihovih različitih oblika zastupljenih u Radimlji kod Stoca, što znači od ploče, ploče s postoljem, sanduka, sanduka s postoljem i visokog sanduka do visokog sanduka s postoljem, sarkofaga (sljemenjaka) te sarkofaga s postoljem i krsta.

Osnovni oblici stećaka su položeni i uspravni kameni monoliti. Među uspravnim kamenim monolitima raspozanaju se sljedeće varijante: stela, stup (obelisk) i nišan. Spomenici ove vrste u većem broju nalaze se u sjeveroistočnoj Bosni (okolina Srebrenice i Zvornika), dok se u drugim predjelima Bosne i Hercegovine pojavljuju pojedinačno. Najveći broj stećaka pripada vrsti položenih monolita, koji se pojavljuju u tri forme: ploča, sanduk i sarkofag (sljemenjak).

Po zastupljenosti najbrojniju skupinu čine ploče, zatim sanduci, a najmanji broj je sljemenjaka. Položeni spomenici predstavljaju primarnu i glavnu formu stećaka i zastupljeni su na čitavom području njihova rasprostiranja.

Umjetničko oblikovanje stećaka izražava se u formi i ukrasu. Osim čiste funkcije trajnog obilježavanja groba, stećak ima zadatak da kod gledaoca probudi osjećanje lijepoga, čija se estetska tendencija ogleda u formama sljemenjaka (sarkofaga) i tzv. visokih sanduka.

Osnovni umjetnički kvalitet stećaka predstavljaju ukrasi izvedeni u dvije klesarske tehnike. Najčešća tehnika je plitki reljef, ali nisu rijetki ni gravirani klesarski crteži.

Među ukrasnim motivima na stećcima, uz njihov naglašeni simbolizam svojstven srednjovjekovnoj umjetnosti, raspoznaje se pet grupa koje se međusobno prepliću i upotpunjuju: socijalni i religiozni simboli, predstave posmrtnih kola, figuralne predstave i tzv. čisti ornamenti.

Postoji i šesta grupa tzv. neklasifikovanih motiva – motivi simbolične funkcije, znakovi geometrijskog oblika, predstave nekih neobičnih predmeta i oštećeni motivi čije značenje nije moguće odgonetnuti(6). 

Uopšteno uzevši, ornamentika stećaka otkriva shvatanja i osjećanja cijele jedne epohe, kako ljudi koji su sudjelovali u njihovoj izradi tako i pokojnika koji su tu našli svoja zadnja odredišta, po čijoj su želji – kako kažu pojedini natpisi – stećci i klesani(7).

Po brojnosti stećaka prvo mjesto zauzimaju hercegovačke opštine Nevesinje i Konjic sa 3000 do 4000 primjeraka, dok se od bosanskih opština sa 2628 stećaka ističe Rogatica. I brojnost stećaka na pojedinim nekropolama važan je pokazatelj kretanja u društvu srednjovjekovne Bosne XIV i XV vijeka.

S obzirom da najveći broj nekropola sadrži manje od 10 stećaka, a da je broj nekropola sa 300 i više primjeraka koje pripadaju većim zajednicama izuzetak, mala se groblja uopšteno mogu smatrati porodičnim što govori o poodmaklom procesu rastakanja starog rodovskog društva i izdvajanju malih porodičnih zajednica koje, kao znak «novoga» identiteta, organizuju svoja vlastita groblja. (P. Anđelić, 1966, str. 455 – 495). Promjena u srednjovjekovnoj konceptualizaciji smrti nastupila je u zapadnoj Europi s protestantskim reformatorima koji su svoje ideje bazirali jedino na Bibliji, a ne na kombinaciji Biblije i tradicije građene vijekovima (Daniell, 1997, 196-199). Pogrebna praksa personifikovana u stećcima, nakon kraćeg prelaznog perioda obilježenog pojavom jedne varijante stećka-nišana, gasi se u decenijama nakon uspostavljanja osmanske vlasti u Bosni i Humu kada, grobna obilježja poprimaju različita konfesionalna obilježja.

Stećci na lokalitetu u Donjim Močiocima u srednjem vijeku nalazili su se na teritoriji župe Vrhbosna, koja je kasnije podijeljena je na nekoliko manjih oblasti. Nakon te podjele prostor današnjeg sela Močioci bio je sastavni dio zemlje Pavlovića. Po regionalnoj zastupljenosti stećci na ovom lokalitetu pripadaju tampon zoni između stećaka centralne i istočne Bosne. (L. Fekeža, 2008, str. 66).

Za ovu nekropolu karakteristična je i predstava drveća (stabla), koje nije rijetka pojava na stećcima. Stabla su obično klesana vertikalno od kojeg se na jednu i drugu stranu odvajaju po dvije ili više grana koje su nakošene prema gore ili se simetrično spiralno povijaju. Rasprostiranje stećaka sa motivom stabla karakteristično je za istočnu Bosnu, područje sa bujnom vegetacijom, čije se brojne varijante nalaze oko Kladnja, Vlasenice i Bratunca. (Š. Bešlagić, 1982, str. 196 – 200).

Svi stećci na ovoj nekropoli pripadaju vrsti položenih monolita, koji se pojavljuju u dvije forme: sanduk i sarkofag (sljemenjak), dok se umjetničko oblikovanje očituje u formi i ukrasu. Na ovoj nekropoli postignut je visoki nivo estetske vrijednosti forme: stecci imaju duplo postolje, a pojavljuje se i oblik dvojnog groba. Osnovni umjetnički kvalitet stećaka predstavljaju ukrasi izvedeni tehnikom ispupčenog reljefa, udubljivanja, kao i jedan gravirani klesarski crtež.

Uopšteno, brojnost stećaka na nekropolama važan je pokazatelj kretanja u društvu srednjovjekovne Bosne XIV i XV vijeka. S obzirom da najveći broj nekropola sadrži manje od 10 stećaka, a da je broj nekropola sa 300 i više primjeraka koje pripadaju većim zajednicama izuzetak, mala se groblja uopšteno mogu smatrati porodičnim, što govori o poodmaklom procesu rastakanja starog rodovskog društva i izdvajanju malih porodičnih zajednica koje, kao znak «novoga» identiteta, organizuju svoja vlastita groblja. (P. Anđelić, 1966, str. 455 – 495).

Na osnovu navedenog mišljenja nekropola sa stećcima u Donjim Močiocima, po brojnosti stećaka i ukrasnih motiva pripada široj zajednici koja je živjela na tom prostoru. Naime, grobovi velikaša nisu izdvojeni na neko posebno mjesto, već čine sastavni dio nekropole. Jedino se na osnovu ukrasa na nadgrobnicima uočava da su tu sahranjeni velikaši, što svakako ukazuje na činjenicu da tu još nije došlo do posljednje faze procesa rastakanja starog rodovskog društva i izdvajanja malih porodičnih zajednica. Stoga se po vremenu nastanka, vjerovatno mogu svrstati u period XIV vijeka (možda kraj XIV vijeka). U neposrednoj blizini ove nekropole nalazi se muslimansko groblje iz prelaznog perioda što indicira kontinuitet življenja na navedenom prostoru.

Muslimanska groblja u Bosni nisu izdvojena iz naselja i nerijetko se nalaze uz srednjevjekovna groblja sa stećcima. Najčešći nadgrobni oblik na muslimanskim grobljima naziva se – nišan (nišan – perz. riječ – biljeg, znak).

Najstariji identifikovani  nišani koji se datiraju u drugu polovinu XV i u XVI vijek predstavljaju prelazne oblike sa značajnim uticajima srednjovjekovnog tradicionalnog načina izrade nadgrobnog spomenika – stećka. Relativno su velikih dimenzija i razvrstavaju se na: nišane u obliku stele; uspravne ploče ili obeliska, različito oblikovanog završnog dijela.

Ta se groblja u narodu često nazivaju šehidska(8) groblja. Termin „Svatovska groblja“ u usmenom predanju i epskim pjesmama naroda u Bosni i Hercegovini označava zapuštena, nepoznata stara groblja ili pojedine nadgrobne spomenike, uglavnom kamene, za koje narod ne pamti vrijeme nastanka i umrle koji su u njima sahranjeni.

Zabilježena usmena predanja o „Svatovskim grobljima“ kazuju da su to grobovi svatova koji su se nekada davno susreli, međusobno sukobili i izginuli. Hronološki su to najčešće srednjovjekovne nekropole XIV – XV vijeka ili manja muslimanska groblja iz raznih perioda osmanske vladavine na prostoru Balkanskog poluostrva. „Svatovska groblja“ i usmena predaja o njima, osim u Bosni i Hercegovini susreće se i u drugim susjednim državama: dijelovima Hrvatske, Crnoj Gori, Kosovu i Makedoniji. Izvjestan broj podataka o “Svatovskim grobljima“ i sukobima svatova sa tragičnim ishodom zabilježen je i u epskim pjesmama, posebno muslimanskim.

Problem tumačenja i rasvjetljavanja „Svatovskih grobalja“ u nauci je još nerazriješen. Prema V. Palavestri njihov nastanak se s jedne strane vezuje za stare paleobalkanske običaje čija usmena predanja čuvaju uspomene na nekadašnju običajnu praksu svatovskih povorki i sukobljavanje svatova, a sa druge strane za usmena  predanja izazvana postojanjem neobičnih starih nadgrobnih spomenika (stećaka, starih usamljenih krstova, nišana ili nekropola) kojima među živima nema svjedoka(9). (V. Palavestra, 1992-1997, str. 113-116).

Ukrasni motivi na nišanima imaju i određena značenja, npr. grubo klesani obelisk na čijem je vrhu polulopta, simbolizuje ranu poginulog vojnika i smatra se najstarijim oblikom te vrste.

Nišani su obično dekorisani i reljefnim simboličnim motivima prenesenim sa stećaka, kao što su ruka do iza lakta, šaka, luk, strijela, buzdovan, štap, mač, sablja, a česti su i motivi polumjeseca i polulopte, stilizovane zvijezde, često zajedno u kombinaciji(10). 

U čitavom odnosu stećak – nišan posebno važna pojava su natpisi na nišanima. U ranom periodu (druga polovina XV i u XVI v.) javljaju se nišani bez natpisa ili sa natpisima na bosanskoj ćirilici. (Š. Bešlagić, 1978, str. 62).

Od XVI do XX v. javljaju se natpisi na orijentalnim jezicima, i to na osmanskom jeziku, rjeđe na arapskom i perzijskom, pisani arapskim pismom, te natpisi na bosanskom jeziku pisani latiničnim i ćiriličnim pismom.

Sadržajniji tekst epitafa (XVII-XX v.) zabilježio je detaljnije podatke o umrlom: njegovo ime i prezime, porijeklo, vojnu ili građansku titulu, zanimanje, često i karakterne osobine te godinu preseljenja na drugi svijet. Osim dokumentarne, epitafi su visoke umjetničke i kaligrafske vrijednosti, često poetski nadahnuti i misaono filozofski uobličeni. Nišani su uglavnom rađeni od domaćeg kamena, najčešće hreše. Za ljepotu izrade ornamentike i epitafa istaknute kaligrafske vrijednosti, zaslužni su izvrsni, nažalost, anonimni klesari domaće klesarske radionice.

Danas se na području sarajevske regije nalazi preko 200 muslimanskih grobalja iz perioda XV-XX v.

Muslimanska groblja nastaju usred života, naselja, u baščama pored kuća, haremima džamija ili kao samostalna groblja na uočljivim mjestima perifernih dijelova naselja. Često su nastajala uz ili u blizini srednjovjekovnih nekropola, što ukazuje na kontinuitet življenja. (Stara sarajevska groblja, 1998, str. 5 – 12). U ovom slučaju to vrijedi i za nekropolu sa stećcima i groblje na lokalitetu u Donjim Močiocima.

 

2. Opis dobra

U predjelu zvanom Pod stijenom ili Petrovići u Donjim Močiocima na zemljišnoj parceli k.č. broj 759/1, po starom premjeru, k.o. Nahorevo (novi premjer dio k.č. broj 2486/2, k.o. Nahorevo II) nalazi se brežuljak na kojem je smještena veća grupa stećaka (stećci od broja 6 do 61). Nekoliko primjeraka nalazi se na susjednim zemljišnim parcelama k.č. broj 1102 i 1115, po novom premjeru, k.o. Močioci. Stećci od broja 1 do 6 smješteni su na zemljišnoj parceli označenoj kao k.č. br 1115, dok se stećci od broja 45 do 48 nalaze na parceli k.č. br. 1102. Lokalitet nosi naziv ''Grčko groblje'' na kojem je evidentiran 61 stećak (37 u formi sanduka i 24 u formi sljemenjaka)(11). Nakon tehničkog snimanja nekropole utvrđeno je da je stećak, koji nedostaje bio u formi sljemenjaka. Obrada stećaka je dobra, ali su mnogi primjerci okrnjeni, prevrnuti i utonuli u zemlju. Položeni su u nizu od juga prema sjeveru i orijentisani u pravcu zapad – istok i sjever – jug te jedan stećak sjeverozapad – jugoistok. Ukrasni ornamenti evidentirani su na osam (8) stećaka (4 sanduka – br. 7, 9, 13, 33. i 4 sljemenjaka – br. 4, 14, 41. i 43). Njihovi ukrasni motivi su: polumjesec, rozeta, jabuka, mač, stilizovani krst, «svastika», predstava ruke u oklopu i predstava životinje(12). Za ovu nekropolu karakteristična je pojava stećaka sa duplim (udvojenim) postoljem, klesanim iz jednog dijela, (stećci br. 13, 14. i 34)(13), kao i pojava dvojnih grobova istaknutih pomoću dva nivoa gradnje, horizontalne površine (stećak br. 13) i pomoću reljefne trake na sredini gornje površine (stećak br. 33).

U pravcu zapada, na udaljenosti oko 500 m zračne linije od stećaka na lokalitetu ''Grčko groblje'', ispod brda Palež i Sokolina, na zemljišnoj parceli dio k.č. broj 833/1 i 702/2, po starom premjeru, k.o. Nahorevo (novi premejr k.č. broj 1192, k.o. Močioci) nalazi se osamljen i ukrašen stećak u formi sljemenjaka sa postoljem, orijentisan u pravcu jugozapad – sjeveroistok. Njegovi ukrasni motivi su: dvostruka spirala koja podsjeća na ljudsku figuru, biljna stilizacija sa tri para spirala, niz kružnih vijenaca na dršcima i motiv sličan ljudskoj figuri.

Prostor Bosne i Hercegovine je vrlo bogat razlikama klime, flore, faune, vodenih slivova, a takođe i razlikama starih kultura. Prirodni ambijenti, oplemenjeni i obogaćeni čovjekovom kreacijom ulaze u sferu kulturno-istorijske baštine. Doline bosanskohercegovačkih glavnih rijeka i njihovih pritoka i pritočica kriju estetske ljepote najvišeg reda. Same po sebi one ne bi ulazile u krug kulturno-istorijskih vrijednosti, ali one nisu djevičanski prirodne, čiste. Ljudi su im svuda dodavali ponešto svoje, ljudski skromno, ali zbog tih malih dodataka prirodni ambijent ni u jednom slučaju nije gubio.

Naprotiv, istakle su se i one vrijednosti koje bi bez takvih kreacija bile izgubljene u ljepotama prirode. Bosna i Hercegovina i danas ima preko 250 starih gradova-burgova iz srednjeg vijeka i turskog doba, u većim i manjim ostacima. To su djela naših davno nestalih predaka. Njihovim izvanrednim uklapanjem u prirodni ambijent obogaćena je i priroda i selo iznad koga ili kome se prostire ta stara tvrđava. Nekropole – stare ilirske gradine, srednjovijekovne nekropole stećaka, muslimanska, hrišćanska i jevrejska groblja, svjedoče o neprekidnj spontanoj umjetnosti građenja u prirodi, da bi ova bila bogatija i ljepša i čovjeku bliža i razumljivija. (Grupa autora, Prostorni plan Bosne i Hercegovine, faza B, valorizacija, 1980).

Budući da su prirodno nasljeđe i istorijsko nasljeđe sve više ugroženi, na svojoj generalnoj konferenciji, United Nations Educational, Scientific, and Cultural Organization (UNESCO) je 1972. godine usvojio konvenciju za Zaštitu svjetskog istorijskog i prirodnog nasljeđa. Ovaj internacionalni sporazum predstavljao je jedinstveni međunarodni instrument za spoznavanje i zaštitu kulturnog i prirodnog nasljeđa izuzetne univerzalne vrijednosti. Ova je konvencija tek 1992. godine postala prvi međunarodni pravni instrument za zaštitu kulturnog pejzaža. U decembru 1992. godine, Svjetska komisija za nasljeđe usvojila je tri kategorije kulturnog pejzaža koje se integrišu u njihove operativne direktive:             1. pejzaž namjerno osmišljen i stvoren od strane ljudi;

2. organsko nastali pejzaž;

3. asocijativni kulturni pejzaž.

Druga kategorija, organsko nastali pejzaž, dijeli se na dvije podkategorije: fosilni pejzaž i trajeći pejzaž. Trajeći pejzaž je onaj koji zadržava aktivnu društvenu ulogu u sadašnjem društvu vezan za tradicionalni način života i u kojem se evolucionarni proces još uvijek odvija. Ujedno pokazuje signifikantne materijane dokaze svoje evolucije kroz vrijeme. (M. Rössler, 2000, str. 27-28). 

Kako vrednovati prirodni ambijent kad je čist i netaknut, a kako kad je dopunjen udjelom čovjeka? Kad se radi o kulturno-istorijskom blagu i prirodi, objektivni naučni pristup je istovremeno i naučni i emocionalni. (Prostorni plan Bosne i Hercegovine, faza B, valorizacija, 1980). Kulturni pejzaži se nalaze na raskršću imeđu prirode i kulture, opipljivog i neopipljivog nasljeđa, biološkog i kulturnog diverziteta; oni predstavljaju gusto satkanu mrežu veza koje sačinjavaju suštinu kulture i ljudskog identiteta. Kulturni pejzaži su u centru zaštićenih područja unutar konteksta šireg ekosistema i one simbolizuju porast priznavanja svojstvenih veza između društvima i njihovim nasljeđem, i između čovječanstva i njegovog prirodnog okruženja. (IUCN, 2004,s.37).

European Council for Village and Small Town (ECOVAST) izdao je „Landscape Identification, a guide to good practice“, sa ciljem da usmjeri društveni i politički interes ka usvajanju i implementaciji Evropske konvencije o pejzažu, usvojene 20.oktobra 2000. godine od strane zemalja članica Evropskog savjeta (European Council). Ova konvencija je stupila na snagu u martu 2004. godine. Bosna i Hercegovina trenutno još nije potpisala niti implementirala ovu konvenciju. Svaki pejzaž se može posmatrati kao sloj prirodnih i ljudskih faktora. Svi slojevi doprinose karakteru pejzaža. Budući da se konvencija odnosi na sve, a ne samo na pejzaže koji su od strane UNESCO-a proglašene svjetskim naslјeđem, ovaj vodič za identifikaciju uzima u obzir sve karakteristike koje sačinjavaju određeni pejzaž, počevši od kamene podloge, do osjećaja i asocijacija koje taj pejzaž budi.

Važnost ove konvencije se odražava u samom cilju: "Cilj ove konvencije je da podstakne ljude i vlade širom Evrope da se brinu o svim pejzažima kontinenta, kroz procese identifikacije, procjene, zaštite, upravljanja i planiranja." Svaki pejzaž je bitan onima koji žive u njemu. (ECOVAST, 2006. s.3).

Nekropole situirane na područiju Donji Močioci su zbog svoje lokacije vanredne pejzažno-ambijentne vrijednosti. Izbor lokacija za osnivanje grobalja sa stećcima zavisio je od nekoliko faktora. Najprije je vođeno računa da to ne bude daleko od ondašnjih naselja i od ondašnjih puteva, zatim da se u blizini nalazi kamenolom za usijecanje blokova kamena od kojih će se klesati stećci, ili da taj kamenolom ne bude daleko i da je zemljište od kamenoloma do nekropole podesno za prevoženje kamenih blokova, odnosno stećaka. U mnogo slučajeva je nalaz lokaliteta sa kamenom uslovio izbor mjesta za osnivanje groblja pa su, u vezi s tim, nastali stećci od kamena različite vrste i kvaliteta. Najčešće je groblje zasnivano na zaravancima brežuljaka, odakle se lijepo vide okolni predjeli, sa naseljem. U skoro svim slučajevima, mjesta sa grupama stećaka su pogodna za odmor pješaka koji nailaze putem pokraj nekropole. U više slučajeva su na istim mjestima, ili odmah uz te lokalitete sa stećcima, nastala hrišćanska groblja sa krstačama, ili muslimanska sa nišanima. (Š.Bešlagić, 2004, str. 179-180). Sam izbor lokacije za postavljanje stećaka je znači bio uslovljen prirodom i prirodnim resursima poput kamena.

Važno u izboru lokacije je takođe bio i pogled na tadašnje naselje i pejzaž, tako da se ove nekropole nalaze na vrhovima brežuljaka. Pošto su situirane u jednom, u zadnjem ratu napuštenom selu, zemljišta na kojima se nekropole nalaze su pretežno antropogenog karaktera, što znači da su bila na usluzi ljudima i stoci. Ovdje je ponovo očigledan kontinuitet življenja na ovim prostorima.

Specifičan položaj, klimatske prilike, geološka podloga ovog prostora, kao i sam antropogeni faktor je uslovio veliki niz vegetacijskih i ekoloških specifičnosti. Na širem prostoru koji se sjeveroistočno prostire u vidu zaštićene zone 'Spomenik prirode Skakavac, biljni i životinjski svijet posjeduje najviši stepen ekološke raznolikosti. (S. Redžić, 2001, str. 56).

Nekropole “Grčko groblje” i “Svatovsko groblje” situirane su na kamenjarskim pašnjacima na kojima se nalaze brojne biljke, od kojih su najbitnije porijeklom iz klase BROMETALIA ERECTI (W.Koch 1926) Br.-Bl. 1936, TRIFOLIO-GERANIETEA Th.Mull. 1961 i SEDO-SCLERANTHETEA Br. – Bl. Emend Moravec 1967. (S. Redžić, 2001, str. 71-72).                                                        

Životinje uveliko zavise od producentske komponente ekosistema, tako da je njihova diferencijacija upravo ekološka po prisutnim ekosistemima. Za livadske ekosisteme to znači da njihova dinamika uslovljava visoki stepen biodiverziteta zoocenzosa. Najčešće prisutne iz naselja ptica su Montifringilla nivalis, Anthus spinoletta, Falco tinunculus, Gyps fulvus, Carduelis canabina i Corvus cornix. Sisari nisu brojni, osim u vegetacijskom periodu kad ove vrste dolaze iz susjednih ekosistema, između ostalog srna (Capreolus capreolus),  lisica (Vulpes vulpes) i divlja svinja (Sus scrofa). Takođe, na ispašu dolaze životinje u posjedu stanovnika okolnih sela, prije svega konji (Equus caballus) i ovce (Ovis gmelini aries).

U vrijeme dužih kišnih perioda pojavljuju se i alpski vodozemci (Salamandra atra). Veoma mnogo vrsta iz naselja skakavaca i leptira (Orthoptera i Lepidoptera) su takođe prisutni, posebno tokom vegetativnog perioda kad na livadama raste raznoliko medonosno bilje. (S. Redžić, 2001, str. 58).

Na lokalitetu Donji Močioci postoje dva manja vrela, od kojih jedan čini potočić koji presijeca seoski put kroz napušteno selo. Nema indikatora da se u njemu razvio riblji svijet.

Stanje stećaka

Stećak br. 1 – sanduk sa postoljem i vidljivim napuknućem sa zapadne strane, bez ukrasa, utonuo svojom visinom sa sjeverne strane, orijentisan zapad – istok; dimenzije stećka su: 158x65x34 cm; dimenzije postolja su: 180 cm x visina 18 cm, prednja čeona dubina postolja 15 cm i bočna 12 cm.

Stećak br. 2 – ploča bez ukrasa i utonula u visini postolja, orijentisan zapad – istok; dimezije stećka su: 176 cm x 78 x 16 cm; dimenzije postolja su: dužina 193 x širina103 cm, prednja čeona dubina 11 cm i bočna 11 cm.

Stećak br. 3  – ploča bez ukrasa i utonula, orijentisana sjever – jug; dimezije stećka su: 160 cm x 80 cm x vidljiva visina 15 cm.

Stećak br. 4 – sljemenjak sa ukrasom i vjerovatno postoljem, utonuo, orijentisan sjever – jug; dimezije stećka su: 190x 65 x 50 cm.

Na njegovoj istočnoj strani krovne plohe, bliže južnoj čeonoj strani nalazi se ukras u obliku polumjeseca, rađen u vidu reljefnog ispupčenja.

Stećak br. 5 – ploča sa vidljivim udubljenjem na površini u poprečnom pravcu na jugoistočoj strani, utonula i orijentisana u pravcu sjeverozapad – jugoistok; dimenzije stećka su: 185x61x vidljiva visina 16 cm.

Stećak br. 6 – sanduk sa postoljem bez ukrasa u amorfnom stanju, orijentisan zapad – istok; dimezije stećka su: 160 cm x 58 x 35 cm; dimenzije postolja su: 194 x 86 x 16 cm, prednja čeona dubina 17 cm i bočna 14 cm.

Stećak br. 7 – sanuduk sa postoljem i ukrasom na površini, sa istočne strane duž njegove površine do polovine stećka vidljivo je napuknuće, orijentisan zapad – istok; dimezije stećka su: 173 cm x 72 ( donja širina stećka 67 cm) x 34 cm; dimenzije postolja su: 196 x 90 x 26 cm.

Na njegovoj površini u zapadnom dijelu nalazi se ukras u obliku polumjeseca, rađen u vidu reljefnog ispupčenja.

Stećak br. 8 – sljemenjak sa postoljem, bez ukrasa, utonuo, vidljiva napuknuća na krovnoj plohi sa južne strane, orijentisan zapad – istok; dimezije stećka su: 180x 75 ( donja širina stećka 72 cm) x 39 cm; dimenzije postolja su: dužina 200 cm x vidljiva visina 16 cm.

Stećak br. 9 – stećak sa ukrasom, utonuo i obrastao rastinjem sa zapadne strane, vidljiva samo njegova gornja površina, tako da je teško odrediti njegovu formu (ploča ili sanduk), orijentisan zapad – istok; dimenzije stećka su: 150x70x vidljiva visina 5 cm.

Na njegovoj površini u istočnoj dijelu nalazi se ukras u obliku polumjeseca, grubo rađen u vidu reljefnog ispupčenja.

Stećak br. 10 – sljemenjak bez ukrasa, utonuo u visini krovnih ploha, oštećen u sljemenu sa istočne i zapadne strane, obrastao niskim rastinjem, orijentisan zapad – istok; dimezije stećka su: 140 x 80 x vidljiva visina 34 cm.

Stećak br. 11 – sljemenjak bez ukrasa, utonuo, grubo obrađen, u zapadnom dijelu u poprečnom pravcu prepolovljen, orijentisan zapad – istok; dimezije stećka su: 146 x 76 x vidljiva visina 35 cm.

Stećak br. 12 – stećak bez ukrasa, utonuo i obrastao travom i rastinjem, vidljiva samo njegova gornja površina, tako da je teško odrediti njegovu formu (ploča ili sanduk), orijentisan zapad – istok; dimezije stećka su: dužina 160 x širina 62 cm.

Stećak br. 13 – sanduk sa ukrasom, duplim postoljem i dvojnim grobom, oštećen sa istočne čeone strane, orijentisan zapad – istok; dimenzije stećka su: 220 x 106 ( donja širina stećka 93 cm) x visina sa sjeverne strane 70 cm, visina sa južne strane 62 cm; dimenzije donjeg postolja su: 252 x 140 x 30 cm; dimenzije gornjeg postolja su: 226 x 112 x 6 cm.

Karakteristika stećka je da sadrži duplo (udvojeno) postolje klesano iz jednog dijela. Na njegovoj južnoj strani nalazi se motiv ruke do ramena, savijene u laktu, usmjerene ka istoku, sa ispruženim prstima čiji je dio do podlaktice u oklopu. Na horizontalnoj površini stećka naglašeno je postojanje dvojnog groba istaknutio pomoću dva nivoa gradnje. Na gornjem (višem) dijelu predstavljen je motiv mača sa jednoručnim balčakom, jabučica je poluloptastog oblika. Kratki trn se od svog vrha koso širi prema nakrsnici koja je kratka, pljosnata i gotovo neprimјetno povijena prema sječivu.Široko sječivo se od nakrsnice linearno sužava prema dolje. Vrh sječiva nedostaje jer je stećak sa čeone istočne strane oštećen. Na donjem (nižem) dijelu predstavljen je motiv krsta. Motiv su rađeni u vidu reljefnog (plastičnog) ispupčenja.

Na osnovu ukrasa na nadgrobniku može se konstatovati da je pripadao velikašu sa tog područja.

Stećak br. 14 – sljemenjak sa ukrasom i duplim postoljem, orijentisan zapad – istok; dimezije stećka su: 176 cm x 67 ( donja širina stećka 55 cm) x 53 cm; dimenzije donjeg postolja su: 194 x 93 x 15 cm; dimenzije gornjeg postolja su: 170 x 70 x 4 cm.

Karakteristika stećka je da sadrži duplo (udvojeno) postolje klesano iz jednog dijela kao i prethodni stećak i nalazi se tik do njega. Na njegovim čeonim stranama nalaze se različiti ukrasi. Naime, na čeonoj zapadnoj strani nalazi se ukras stilizovanog krsta, čiji se gornji uspravni krak završava kao polukrug, dok se oba poprečna kraka na svojim krajevima račvaju. Na čeonoj istočnoj strani nalazi ukras svastike. Na njegovoj južnoj strani nalazi se predstava životinje, najvjerovatnije psa. Motivi su rađeni u vidu reljefnog (plastičnog) ispupčenja.

Stećak br. 15 – ploča u amorfnom stanju, orijetisana sjever – jug; dimezije stećka su: 110 x 57 x 26 cm.

Stećak br. 16 – sljemenjak sa postoljem, bez ukrasa, sa sjeverne strane zasut zemljom, orijentisan zapad – istok; dimezije stećka su: 175 x 74 (donja širina stećka 66 cm) x 56 cm; dimenzije postolja su: 196 x 100 x 20 cm.

Stećak br. 17 – sljemenjak sa postoljem i oštećenjima sa južne i istočne strane, bez ukrasa, utonuo sa sjevrne strane, orijentisan zapad – istok; dimenzije stećka su: 194 x 74 (donja širina stećka 63 cm) x 64 cm; dimenzije postolja su: 210 cm x 105 x 6 cm.

Stećak br. 18 – sljemenjak sa postoljem i oštećenjima sa južne i istočne strane, kao i na krovnoj plohi sa sjeverne strane, utonuo u visini postolja, orijentisan zapad – istok; dimezije stećka su: 159 x 74 (donja širina stećka 60 cm) x 75 cm; dimenzije postolja su: dužina 185 x širina 93 cm.

Stećak br. 19 – ploča sa postoljem, bez ukrasa i utonula, grubo obrađena, orijentisana zapad – istok; dimezije stećka su: 125 x 70 cm x 31 cm; dimenzije postolja su: 151 x 90 x 22 cm.

Stećak br. 20 – ploča sa postoljem, bez ukrasa i utonula u visini postolja, grubo obrađena, orijentisana sjever – jug; dimezije stećka su: 153 x 70 x 30 cm; dimenzije postolja su: dužina 183 x širina 95 cm.

Stećak br. 21 – sljemenjak sa postoljem, bez ukrasa, vidljivim napuknućima sa istočne strane i na krovnoj plohi sa južne strane, utonuo u visini postolja, orijentisan zapad – istok; dimenzije stećka su: 146 x 48 (donja širina stećka 46 cm) x 47 cm.

Stećak br. 22 – ploča sa postoljem bez ukrasa, iz desnog ugla sa južne strane duž cijelog stećka do lijevog ugla sjeverne strane evidentirano je raspuknuće stećka, orijentisan sjever – jug; dimezije stećka su: 152 x 80 x 30 cm; dimenzije postolja su: 175 x 100 x 30 cm.

Stećak br. 23 – ploča sa postoljem bez ukrasa, grubo obrađen, dijelom utonuo, orijentisan zapad – istok; dimezije stećka su: 150 x 60 x 27 cm; dimenzije postolja su: 170 x 77 x 9 cm.

Stećak br. 24 – sljemenjak sa postoljem, bez ukrasa, utonuo sa istočne i sjeverne strane, orijentisan zapad – istok; dimezije stećka su: 153x 56 (donja širina stećka 51 cm) x 47 cm.

Stećak br.25 – sljemenjak sa postoljem bez ukrasa oštećen sa zapadne strane, orijentiran zapad – istok; dimenzije stećka su: 135 x 58 (donja širina stećka 48 cm) x 50 cm; dimenzije postolja su: 156 x 77 x 30 cm.

Stećak br. 26. – ploča sa postoljem bez ukrasa, sa sjeverne i istočne strane utonula, grubo obrađena sv vidljivim oštećenjima na površini, orijentisan zapad – istok; dimezije stećka su: 158 x 95 x 23 cm; dimenzije postolja su: 185 x 112 x 25 cm.

Stećak br. 27. – ploča utonula bez ukrasa, grubo obrađena, orijentisana zapad – istok; dimenzije stećka su: 170 x 60 x vidljiva visina 15 cm.

Stećak br. 28 – sanduk sa postoljem, bez ukrasa, utonuo sa sjeverne strane, orijentisan zapad – istok; dimezije stećka su: dužina 168 x visina 36 cm; dimenzije postolja su: visina 30 cm.

Stećak br.29 – sljemenjak sa postoljem, bez ukrasa, sa zapadne strane evdentirana su napuknuća, orijentisan zapad – istok; dimenzije stećka su: 165 x 63 (donja širina stećka 50 cm) x 56 cm; dimenzije postolja su: 184 x 85 x 15 cm.

Stećak br. 30 – sljemenjak sa postoljem bez ukrasa, orijentisan zapad – istok; dimezije stećka su: 138 x 44 (donja širina stećka 34 cm) x 44 cm; dimenzije postolja su: 160 x 60 x 20 cm.

Stećak br. 31 – ploča grubo obrađena, bez ukrasa i utonula, orijetisana zapad – istok; dimezije stećka su: 188 x 60 x vidljiva visina 15 cm.

Stećak br. 32 – sanduk sa postoljem, grubo obrađen, pomaknut sa izvorne lokacije i prevrnut na svoju gornju površinu, orijentisan zapad – istok; dimezije stećka su: 180 x 85 x vidljiva visina 30 cm; dimenzije postolja su: 210 x 112 x 26 cm.

Stećak br. 33 – sanduk sa postoljem i ukrasom na površini kojim je naglašen dvojni grob, oštećen sa zapadne čeone strane, orijentisan zapad – istok; dimenzije stećka su: 139 x 73 x 32 cm; dimenzije postolja su: 160 x 100 x 18 cm.

Karakteristika stećka je da na njegovoj horizontalnoj površini, pomoću reljefne trake pružene dužinom stećka, na sredini, naglašeno postojanje dvojnog groba. Motiv je rađen u vidu reljefnog (plastičnog) ispupčenja.

Stećak br. 34 – sljemenjak sa duplim postoljem, bez ukrasa, orijentisan zapad – istok; dimezije stećka su: 165 x 70 (donja širina stećka 58 cm) x 53 cm; dimenzije donjeg postolja su: 190 x 87x 17 cm; dimenzije gornjeg postolja su: 167 x 73 x 7 cm.

Karakteristika stećka je da sadrži duplo (udvojeno) postolje klesano iz jednog dijela.

Stećak br. 35 – sljemenjak sa postoljem, bez ukrasa, utonuo u visini postolja, orijentisan zapad – istok; dimezije stećka su: 152 x 57 (donja širina stećka 48 cm) x 58 cm; dimenzije postolja su: 170x 80 x vidljiva visina 5 cm.

Stećak br. 36 – sanduka sa postoljem, bez ukrasa, grubo obrađen, utonuo sa sjeverne strane, orijentisan zapad – istok; dimezije stećka su: 175 x 74 x 40 cm; dimenzije postolja su: 200 x 100 x 20 cm.

Stećak br. 37 – sljemenjak sa postoljem, bez ukrasa, grubo obrađen i vidljivim oštećenjima sa južne strane, orijentisan zapad – istok; dimenzije stećka su: 125 x 60 (donja širina stećka 50 cm) x 55 cm; dimenzije postolja su: 143 x 70 x 20 cm.

Stećak br. 38 – sljemenjak sa postoljem, bez ukrasa i oštećenjima sa južne strane, orijentisan zapad – istok; dimezije stećka su: 160 cm x 50 (donja širina stećka 41 cm) x 45 cm; dimenzije postolja su: 180 x 70 x 15 cm.

Stećak br. 39 – sljemenjak sa postoljem, bez ukrasa, grubo obrađen sa napuknućima na krovnim plohama, orijentisan zapad – istok; dimezije stećka su: 144 x 69 (donja širina stećka 55 cm) x 60 cm; dimenzije postolja su: 161 x 90 x 10 cm.

Stećak br. 40 – ploča sa postoljem, bez ukrasa, utonula u visini postolja, orijentisana zapad – istok; dimezije stećka su: 171 x 100 x 30 cm; dimenzije postolja su: 190 x 120 cm.

Stećak br. 41 – sljemenjak sa postoljem i ukrasom, utonuo i obrastao rastinjem sa sjeverne strane, orijentisan zapad – istok; dimenzije stećka su: 170 x 58 x 65 cm; dimenzije postolja su: dužina 190 cm x 20 cm.

Na njegovoj krovnoj plohi sa južne strane nalazi predstava mača, rađena u vidu reljefnog (plastičnog) ispupčenja.

Mač je sa jednoručnim balčakom, dok je jabučica poluloptastog oblika. Kratki trn se od svog vrha koso širi prema nakrsnici koja je kratka, pljosnata i gotovo neprimjetno povijena prema sječivu.Široko sječivo se od nakrsnice linearno sužava prema dolje, dok je vrh sječiva zaobljen.

Stećak br. 42 – sljemenjak sa postoljem, bez ukrasa, utonuo sa sjeverne strane u visini krovne plohe, obrastao rastinjem, napuknuća su uočljiva na krovnoj plohi sa sjeverne strane, orijentisan zapad – istok; dimezije stećka su: 160 x 75 (donja širina stećka 65 cm) x 70 cm; dimenzije postolja su: 200 x 100 x 11 cm.

Stećak br. 43 – sljemenjak sa ukrasom, utonuo, orijentisana zapad – istok; dimezije stećka su: 124 x 40 x 30 cm.

Na njegovoj krovnoj plohi sa južne strane nalaze ukrasni motivi polumjeseca i dvije jabučice, rađene u vidu reljefnog (plastičnog) ispupčenja.

Stećak br. 44 – sanduk, utonuo, prekriven zemljom, obrastao travom i rastinjem, vidljiva samo njegova južna strana, orijentisan zapad – istok; dimezije stećka su: dužina 160 x visina 61 cm.

Stećak br. 45 – sanduk bez ukrasa, utonuo, obrastao mahovinom i rastinjem, orijentisan zapad – istok; dimenzije stećka su: 164 x 50 x vidljiva visina 24 cm.

Stećak br. 46 – sljemenjak sa postoljem, bez ukrasa, prevrnut na južnu stranu, obrastao mahovinom i visokim drveće, orijentisan zapad – istok; dimezije stećka su: dužina 155 cm x visina 50 cm; dimenzije postolja su: dužina 185 x visina 16 cm.

Stećak br. 47 – sljemenjak bez ukrasa, utonuo u visini krovnih ploha, orijetisan zapad – istok; dimezije stećka su: 133 x 56 x vidljiva visina 20 cm.

Stećak br. 48 – sljemenjak bez ukrasa, preko krovne plohe sa sjeverne strane zasut zemljom tako da je vidljiva samo južna strana stećka, orijentisan zapad – istok; dimezije stećka su: 195 x 70 x 60 cm.

Stećak br. 49 – ploča utonula, bez ukrasa, obrasla travom, orijentisan zapad – istok; dimenzije stećka su: 150 x 70 x vidljiva visina 13 cm.

Stećak br. 50 – sanduk bez ukrasa, utonuo sa vidljivim oštećenjima na površini, orijentisan zapad – istok; dimezije stećka su: 200 x 90 x vidljiva visina 20 cm.

Stećak br. 51 – stećak utonuo svojom visinom, bez ukrasa, grubo obrađen sa vidljivim oštećenjima na površini, orijentisan zapad – istok; dimezije stećka su: 200 x 90 x vidljiva visina 20 cm.

Stećak br. 52 – stećak utonuo svojom visinom, bez ukrasa, grubo obrađen, obrastao travom, orijentisan zapad – istok; dimezije stećka su: 160 x 70 cm.

Stećak br. 53 – stećak utonuo svojom visinom, bez ukrasa, grubo obrađen, obrastao travom, orijentisan zapad – istok; dimezije stećka su: 160 x 70 cm.

Stećak br. 54 – stećak utonuo svojom visinom, bez ukrasa, grubo obrađen, obrastao travom, orijentisan zapad – istok; dimezije stećka su: 140 x 50 x vidljiva visina 31 cm.

Stećak br. 55 – stećak utonuo svojom visinom, bez ukrasa, grubo obrađen, obrastao travom, orijentisan zapad – istok; dimezije stećka su: 180 x 60 cm.

Stećak br. 56 – stećak utonuo svojom visinom, bez ukrasa, grubo obrađen, obrastao travom, orijentisan zapad – istok; dimezije stećka su: 180 x 80 x vidljiva visina 35 cm.

Stećak br. 57 – stećak utonuo svojom visinom, bez ukrasa, grubo obrađen, obrastao mahovinom i travom, orijentisan zapad – istok; dimezije stećka su: 170 x 60 x vidljiva visina 20 cm.

Stećak br. 58 – sljemenjak bez ukrasa, utonuo sa sjeverne strane u visini krovne plohe, orijentisan zapad – istok; dimenzije stećka su: 184 x 77 x 50 cm.

Stećak br. 59 – stećak utonuo svojom visinom, bez ukrasa, grubo obrađen, obrastao mahovinom i travom, orijentisan zapad – istok; dimezije stećka su: 190 x 124 cm.

Stećak br. 60 – stećak je evidentiran naknadnim obilaskom nekropole, smješten između stećaka br. 3 i 4 u formi sanduka ili ploče, utonuo i obrastao travom tako da se uočavaju samo obrisi, orijentisan sjever – jug.

Stećak br. 61 – stećak je evidentiran naknadnim obilaskom nekropole, smješten između stećka br. 58 i 59 u formi sanduka ili ploče, utonuo i obrastao travom tako da se uočavaju samo obrisi, orijentisan sjever – jug.

Osamljeni stećak - Sljemenjak sa postoljem i ukrasom, vidljiva napuknuća, orijentisan jugozapad – sjeveroistok, smješten ispod brda Palež i Sokolina, od nekropole udaljen oko 500 m vazdušne linije u pravcu zapada; dimezije stećka su: 170 x 70 (donja širina stećka 64 cm) x 65 cm; dimenzije postolja su: 200 x 100 x 20 cm.

Stećak je ukrašen sa tri strane, obje čeone i jedne bočne. Na njegovim čeonim stranama nalaze se različiti ukrasi. Naime, na čeonoj jugozapadnoj strani nalazi se stilizovana predstava stabla sa tri para spiralnih zavoja. Na sjeveroistočnoj strani nalazi se stilizovana predstava dvostruke spirale, koja prema Š. Bešlagiću ''podsjeća na ljudsku figuru''. Na jugoistočnoj bočnoj strani nalazi se niz kružnih vijenaca na dršcima i takođe, prema Š. Bešlagiću ''motiv je sličan ljudskoj figuri''. Motivi su rađeni u kombinaciji reljefnog (plastičnog) ispupčenja i udubljenja.

Nišani na lokalitetu ''Svatovsko groblje'' (Greblje)

U pravcu zapada na udaljenosti oko 300 metara od nekropole (na potezu između nekropole i osamljenog stećka) na zemljišnoj parceli k.č. broj 1117/1, po novom premjeru, k.o. Močioci, nalazi se muslimansko groblje sa ostacima starih nišana od kojih pojedini sadrže ukrasne motive. Prostor na kojem je smješteno groblje je nepravilne tlocrtne osnove približnih mjera 50x20m sa okvirnom površinom oko 1100m².

Groblje je u novije vrijeme bilo ograđeno drvenom ogradom koja je dijelom oštećena unutar kojeg se nalazi 15 nišana koji su prevaljeni, utonuli u zemlju i oštećeni. Jedan prevaljeni nišan nalazi se izvan ograde groblja na udaljenosti oko 30 metara u pravcu sjeveroistoka.

Po analogiji datiranja nišana koju je uradio Mehmed Mujezinović(14) na groblju Nadkovači, nišani na ovom lokalitetu sadrže iste ukrasne motive i po vremenu nastanka smještaju se u drugu polovinu XV vijeka. Na osnovu navedenog oni predstavljaju prelazni oblik sa srednjovjekovnih nadgrobnika.

Njihova karakteristika je što su pojedini nišani visoki, grube obrade bez turbana i natpisa. Spomenici su rađeni u formi široke stele i obeliska sa piramidalnim završetkom.

Stanje nišana

Nišan br. 1a

Kameni nišan pravougaone osnovice 41 x 33 cm i visine 110 cm. Na sve četiri strane ovog nišana piramidalnog završetka unutar pravougaonih okvira, isklesani su simboli. Na istočnoj strani nišana isklesan je luk i u gornjem dijelu dvije polulopte (jabučice), dok na zapadnoj strani nema ukrasa, samo je uklesan pravougaonik. Sa sjeverne strane u uklesanom pravougaoniku nalazi se predstava sablje i polulopte (jabučice), na južnoj strani u uklesanom pravougaoniku nalazi se predstava čomage (štapa). Prilikom izrade nišana korištena je kombinacija tehnike udubljivanja (pravougaonik) i tehnika reljefnog ispupčenja.

Nišan br. 1b

Nožni nišan u obliku stele dimenzija: 53 x 22 x 90 cm sa isklesanom poluloptom sa istočne strane u lijevom gornjem dijelu.

Nišan br. 2

Pognuti nišan u pravcu istoka u obliku stele, bez natpisa i vidljivih simbola, grubo obrađen; dimenzija osnovice 60 x 30 cm i visine 140 cm.

Nišan br. 3

Oboren nišan u pravcu juga u obliku stele, bez natpisa i sa isklesanom poluloptom u gornjem dijelu; dimenzija osnovice 56 x 26 cm i visine 110 cm.

Nišan br 4

Oboren nišan u pravcu sjevera u obliku stele, bez natpisa i vidljivih simbola, grubo obrađen i oštećen; dimenzija osnovice 43 x 18 cm i visine 128 cm.

Nišan br. 5

Oboren nišan u obliku stele, bez natpisa i vidljivih simbola, širine 50 cm i visine 140 cm. Debljina nišana nije bila mjerljiva jer je utonuo u zemlju.

Nišan br. 6

Prelomljen nišan u obliku stele, bez natpisa i vidljivih simbola; dimenzija osnovice 45 x 14 cm i visine 46 cm.

Nišan br. 7

Pognut nišan u  pravcu zapada u obliku stele, bez natpisa i vidljivih simbola; dimenzija osnovice 54 x 22 cm i visine 120 cm.

Nišan br. 8

Oboren nišan u obliku stele, bez natpisa i vidljivih simbola, širine 56 cm i visine 134 cm. Debljina nišana nije bila mjerljiva jer je utonuo u zemlju.

Nišan br. 9

Nišan u obliku stele, pognut u pravcu istoka, bez natpisa i vidljivih simbola; dimenzija osnovice 40 x 15 cm i visine 49 cm.

Nišan br. 10

Nišan u obliku stele, pognut u pravcu zapada, bez natpisa i vidljivih simbola; dimenzija osnovice 56 x 18 cm i visine 87 cm.

Nišan br. 11

Nišan u obliku stele, oboren u pravcu istoka, bez natpisa i vidljivih simbola; dimenzija osnovice 48 x 14 cm i visine 82 cm.

Nišan br. 12

Nišan bez natpisa i vidljivih simbola, oboren u pravcu sjeveroistoka i utonuo u zemlju, širine 38 cm i visine 195 cm.

Nišan br. 13

Nišan u obliku stele, bez natpisa i vidljivih simbola, oboren na zemlju u pravcu juga; dimenzija osnovice 43 x 15 cm i visine 95 cm.

Nišan br. 14

Nišan u obliku stele, bez natpisa i vidljivih simbola sa naznačenim završecima pri vrhu, nagnut u pravcu juga; dimenzija osnovice 39 x 18 cm i visine 100 cm.

Nišan br. 15

Nišan bez natpisa i vidljivih simbola, oboren u pravcu sjeveroistoka i utonuo u zemlju, širine 56 cm i visine 140 cm.

 

3. Dosadašnja zakonska zaštita

U Prostornom planu BiH do 2000. godine na području opštine Sarajevo – Centar kao spomenik III kategorije uvršteno je 10 lokaliteta nekropola sa stećcima (343 stećka) bez preciznije identifikacije.

U dopisu Zavoda za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta od 28. aprila 2008. godine, navedeno dobro je evidentirano pod nazivom «Grčko groblje/Svatovsko groblje, greblje», Donji Močioci, srednjovjekovna nekropola Sarajevo – Centar (prema prijeratnom popisu opština 1992 – 1995), ali nije bilo upisano u Registar spomenika kulture Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine.

U dopisu Kantonalnog zavoda za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa Sarajevo od 28. aprila 2008. godine, navedeno dobro je evidentirano kao spomenik kulture i upisano u Listu evidentiranih, prethodno zaštićenih i zaštićenih nepokretnih spomenika kulture i prirodne baštine Kantona Sarajevo pod brojem 9103004E-1.

 

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

Istraživačke radove u smislu evidentiranja i prikupljanja podataka o stećcima vršila je Snježana Mutapčić 1987. godine.

Konzervatorsko – restauratorski radovi nisu preduzimani.

 

5. Sadašnje stanje dobra

Uvidom na licu mjesta, 18. aprila, 04. maja i 26. juna 2008. godine, ustanovljeno je sljedeće:

-          Područje nekropole i groblja sa oživljavanjem vegetacije obrasta korijenjem, travom i niskim rastinjem;

-          Stećci i nišani su izloženi ubrzanom propadanju usljed nedostatka redovnog održavanja;

-          Pojedini stećci i većina nišana su okrnjeni, oštećeni, prevrnuti, dijelom ili upotpunosti utonuli u zemlju;

-          Lokalitet sa stećcima i groblje nalaze se na parcelama koje nisu ograđene, što omogućava lokalnom stanovništvu da navedene parcele koristi kao ispašu za stoku;

-          Stećak izvan nekropola se nalazi na udaljenosti oko 50 m od stambenog objekta (kuća) u pravcu jugozapada, pored kojeg prolazi lokalni prilazni put prema navedenom objektu.

 

6. Specifični rizici

-          vandalizam (pomjeranje stećaka, npr. stećak br. 32);

-          ugroženost stećka izvan nekropole u slučaju proširivanja prilaznog puta prema stambenom objektu;

-          opasnost od odrona nekropola ukoliko bi na jugozapadnoj strani padine došlo do nekontrolisane sječe šume;

-          dezintegracija nekropole i groblja zbog dugogodišnjeg neodržavanja;

-          nepovoljni uticaji atmosferalija;

-          samonikla vegetacija.

 

III - ZAKLJUČAK

 

Primjenjujući Kriterijume za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom (“Službeni glasnik BiH”, br. 33/02 i 15/03), Komisija donosi odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijumima:

A.         Vremensko određenje

B.         Istorijska vrijednost

C.         Umjetnička i estetska vrijednost

i.          Kvalitet obrade,

ii.         Kvalitet materijala,

v.          Vrijednost detalja

D.         Čitljivost (dokumentarna, naučna, obrazovna vrijednost)

i.          Materijalno svjedočanstvo o manje poznatim istorijskim periodima,

iv.         Svjedočanstvo o određenom tipu, stilu ili regionalnom maniru.

E.         Simbolička vrijednost

ii.         Sakralna vrijednost,

iii.         Tradicionalna vrijednost,

v.          Značaj za identitet grupe ljudi.

F.         Ambijentalna vrijednost

iii.         Objekat ili grupa objekata je dio cjeline ili područja.

G.        Izvornost

i.          Oblik i dizajn,

ii.         Materijal i sadržaj,

iv.         Tradicija i tehnike,

v.          Položaj i smještaj u prostoru.

 

Sastavni dio ove odluke su:

-          kopija katastarskog plana,

-          zemljišnoknjižni izvadak,

-          fotodokumentacija sa terena.

 

Korišćena literatura

U toku vođenja postupka proglašenja dobra nacionalnim spomenikom BiH, korišćena je sljedeća literatura:

 

1924.    Glušac, Vaso, Srednjovekovna "bosanska crkva", u: Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor, IV, Beograd, 1924.

 

1963.    Benac, Alojz, Stećci, Prosveta, Beograd, 1963.

 

1965.    Wenzel, Marian, Ukrasni motivi na stećcima, Sarajevo, 1965.

 

1966.    Anđelić, Pavao, Doba srednjovjekovne bosanske države u Kulturna istorija Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do početka turske vladavine, Sarajevo, 1966.

 

1971.    Bešlagić, Šefik, Stećci, kataloško-topografski pregled, Sarajevo, 1971.

 

1973.    Anđelić, Pavao, Bobovac i Kraljeva Sutjeska (Stolna mjesta bosanskih vladara u XIV i XV vijeku), «Veselin Masleša», Sarajevo, 1973.

 

1978.    Bešlagić, Šefik, Nišani XV i XVI vijeka u Bosni i Hercegovini, ANUBiH djela, knj. LIII, Odjeljenje društvenih nauka, knj. 30, Sarajevo, 1978.

 

1980.    Grupa autora, Prostorni plan Bosne i Hercegovine, faza b – valorizacija, prirodne i kulturno-istorijske vrijednosti, Institut za arhitekturu, urbanizam i prostorno planiranje Arhitektonskog fakultet u Sarajevu i Urbanistički zavod za Bosnu i Hercegovinu Sarajevo, Srajevo, 1980, str. 51.

 

1982.    Bešlagić, Šefik, Stećci – kultura i umjetnost, Sarajevo, 1982.

 

1985.    Skarić, Vladislav, Sarajevo i njegova okolina od najstarijih vremena do austrougarske okupacije, Izabrana djela, knj. I, Sarajevo, 1985.

 

1987.    Mutapčić, Snježana, Podaci sa terena 06. avgusta 1987. godine u dopisu Kantonalnog zavoda za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa Sarajevo, od 28. aprila 2008. godine.

 

1990.    Basler, Đuro, Kršćanska arheologija, II izdanje, Crkva na kamenu, Mostar, 1990.

 

1990.    Südland, L. V. (Ivo Pilar), Južnoslovensko pitanje. Prikaz cjelokupnog pitanja,. Varaždin. Naslov originala: L. v. SÜDLAND, Die Südslawische Frage und der Weltkrieg.Übersichtliche Darstellung des Gesamt-Problems, Wien 1990.

 

1992.-1997.       Palavestra, Vlajko, “Svatovska groblja“- problemi istraživanja, u: Godišnjak XXX, Centar za balkanološka ispitivanja, knj. 28, ANUBiH, Sarajevo, 1992-1997.

 

1997.    Daniell, Christopher, Death and burial in medieval England 1066-1550,     Routledge, London  and New York 1997.

 

1997.    Mušeta-Aščerić, Vesna, Srednjovjekovna naselja na mjestu današnjeg Sarajeva u Prilozima istoriji Sarajeva, Radovi sa naučnog simpozijuma «Pola milenija Sarajeva» održanog od 19. do 21 marta 1993. godine. Institut za istoriju i Orijentalni institut, Sarajevo, 1997.

 

1998.    Mujezinović, Mehmed, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, knj. I, Sarajevo, 1998.

 

1998.    Kantonalni zavod za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa Sarajevo, Stara sarajevska groblja, Galerija "Novi hram" Sarajevo, mart 1998. godine.

 

2000.    Rössler, Mechtild (2000) LANDSCAPE STEWARDSHIP: NEW DIRECTIONS IN CONSERVATION OF NATURE AND CULTURE, The George Wright Forum 17(1), 1. 27-34.

 

2001.    Čelić-Ćemerlić, Valida, Valorizacija prirodnih vrijednosti područja Bijambara, Sarajevo, 2001.

 

2001.    Redžić, Sulejman, CEPRES Valorizacija prirodnih vrijednosti područija Skakavac, Sarajevo, 2001.

 

2004.    Bešlagić, Šefik, Leksikon stećaka, Sarajevo, 2004.

 

2004.    Brown, Jessica, Mitchell, Nora and Beresford, Michael (Eds.) (2004). The Protected Landscape Approach: Linking Nature, Culture and Community.IUCN, Gland, Switzerland and Cambridge, UK.

 

2005.    Mušeta-Aščerić, Vesna, Sarajevo i njegova okolina u 15. vijeku, Sarajevo, 2005.

 

2006.    Spiegler,Arthur, Dower, Michael (2006). Landscape Identification A guide to good practice, ECOVAST, Wien, Austria and Cheltenham, England.

 

2008.    S. Aličić, Ahmed, Sumarni popis sandžaka Bosna iz 1468/69. godine, Islamski kulturni centar Mostar, Mostar, 2008.

 

2008.    Fekeža, Lidija, Stećci olovskoga kraja, u: Zborniku radova sa znanstvenoga skupa “Tristota obljetnica stradanja samostana i crkve u Olovu (1704-2004)", Sarajevo, 2008.

 

(1) Dana 06. maja 2008. godine preuzeto iz ZK ul. br. 150, k.o. Nahorevo.

(2) Dana 06. maja 2008. godine preuzeto iz ZK ul. br. 44, k.o. Nahorevo.

(3) Dana 23. aprila 2008. godine preuzeto iz ZK ul. br. 139, k.o. Nahorevo.

(4) Na prostoru Breze pronađen je nadgrobni spomenik plemenskog starješine («princeps Daesitiatum»), a tu je vjerovatno bila i završna tačka ceste ''a Salona ad He . . ., castellum Daesitiatum'', koja je izgrađena 20/21. godine nove ere. (P. Anđelić, 1973, str. 222).

(5) Ovdje se iznad sela Nahorevo nadovezuje čitav gornji kraj kojem pripada i selo Močioci, čiji geografski položaj stvara sliku jednog feudalnog posjeda.

(6) Svijet bosanskih i humskih stećaka, prebogat je simbolima, ispunjen krstovima, polumjesecima, solarnim krugovima, svastikama i zvijezdama, scenama razigranih kola, predstavama turnirskih dvoboja, povorkama konjanika, bojnim oružjem, štitovima i arkadama, lozama i grozdovima, stilizovanim ljiljanima i rozetama, jelenima i veprovima, grbovima, mačevima i kopljima, portretima pokojnika s uzdignutom desnicom neproporcionalno uvećanog dlana i knjigama, krovovima i predstavama kuća.

(7) Uz specifične političke, ekonomske i kulturne prilike pojedinih regija, umijeće klesanja stećaka dovelo je do formiranja posebnih lokalnih stilova. Vodeće mjesto među njima pripada klesarskoj radionici na području Hercegovine, sa centrima u okolini Stoca, na području Trebinja i Bileće, zatim Gacka i Nevesinja. Četvrta radionica djelovala je u široj oblasti Konjica, a peta u okolini Lištice. Glavni klesarski centri u zapadnoj Bosni pokrivali su područje između Kupresa i Duvna, a u centralnoj Bosni okolinu Travnika. U istočnoj Bosni zapaženo je djelovanje četiriju radionica – jedne između Kladnja, Olova i Ilijaša, druge oko Zvornika, treće na Ludmeru i četvrte u okolini Rogatice. Slično klesarskim, postojala su i pisarski centri među kojima je, vjerovatno s nekoliko centara ili radionica, vodeće mjesto pripadalo hercegovačkoj školi. Snažan centar ove epigrafske pismenosti nalazio se u okolini Stoca sa Semoradom kao najistaknutijom figurom (Š. Bešlagić, 1982, 479-482).

(8) Šehid znači: svjedok – u prenesenom značenju onaj koji je svojim životom posvjedočio vjeru u Boga i Božijeg poslanika. Ekvivalent toj riječi u hrišćanskoj tradiciji je: mučenik (martyr). Šehidi su oni koji su izgubili život, u borbi ili izvan nje, zato su muslimani. Riječju šehidska groblja  u Bosni su označena sva rana groblja, jer u narodu se čuva idealizovanje prve zajednice muslimana kao šehidske zajednice.

(9) Iz neobjavljenog teksta Amre Hadžimuhamedović, naziv „Svatovsko groblje“ se vezuje za snažanu ulogu mevlevija u širenju islama u Osmanskom carstvu. Najstarije tekije u Bosni su mevlevijske, a prisutnost mevlevijskog tarikata širila se ispred osmanske vojske. Dan polaganja u grob tijela Dželaludina Rumija, hazreti Mevlane, obilježava se 17. decembra kao nevjestina noć, kao noć radosti, Šebi Arus. Groblja šehida, u toj tradiciji, označavaju se kao groblja slavljenika – svatovska groblja. U tom nazivu sadržan je odnos prema smrti.

Naziv dovište na kojem se obilježava dan rođenja vjerovjesnika Jahjaa (sv. Jovana Preteče, sv. Ivana Krstitelja) dodatno ukazuje na kontinuitet sakraklnih tradicija koje istorijsko područje ima. Dova koja se održava 24. juna, može označiti kontinuitet i davanje nove forme starom, prastarom običaju slavljenja ljetnog solsticija, što je u Bosni zadržano i u muslimanskom i u hrišćanskom predanju kao slavljenje dana rođenja Ivana Krstitelja (vjerovjesnika Jahjaa).

O tom kontinuitetu nesumnjivo svjedoči i stari naziv lokaliteta Slavanj, što etimološki može biti vezano za naziv ''slava“, kojim pravoslavni vjernici obilježavaju dane koji se vezuju za rođenja svetih ličnosti – svetaca zaštitnika.

(10) Muslimanski nadgrobnik – nišan – kroz svoju evoluciju od XV –XX v. postajao je raznovrsnijeg oblika, sadržajnijeg epitafa, pisanog različitim jezikom i pismom. Svojim oblikom ukazivao je polnu pripadnost umrlog (merhuma), njegovu vojnu ili građansku titulu te stepen obrazovanja. Po obliku razlikuju se muški i ženski nišani.

Muški nišani su:

o        ulemanski nišani naučnika s mušebek (mrežastim) turbanom koji označava visoko obrazovane osobe: kadije, muftije, hafize, muderise, te sa turbanom sa prevojem na pero (račvasti turban) koji označava ostale naučnike,

o        derviški nišani, ima ih više vrsta zavisno od toga kojem redu je umrli pripadao (nišani kaderija – su sa turbanom sa horizontalnim prevojem u obliku opruge; nišani mevlevija – su sa turbanom sa nekoliko horizontalnih prevoja sa jednim ili više kosih prevoja; nišani nakšibendija – su sa turbanom u vidu čunja),

o        aginski nišani janičarskih zapovjednika su sa turbanom nešto širim pri vrhu sa više uzdužnih prevoja,

o        pašinski nišani – paša, vezira ili drugih velikodostojnika sa turbanima – kod njih su turbani sa četverostranom pri vrhu presječenom piramidom sa tankim plosnatim prevojima,

o        nišani sa fesom – javljaju se od druge polovine XIX v.,

o        nišani uglednih trgovaca, posjednika i viđenijih ljudi s turbanom u gužve sa jednim prevojem preko,

o        nišani umrlih zanatlija sa turbanom u gužve bez prevoja.

Ženski nišani se javljaju u obliku stele sa završnim dijelom koji je zaobljen ili u vidu krova na dvije vode, zatim u obliku bogato ukrašene kape sa motivom rozete sa floralnim dekoracijama, kao i sa ženskim fesićem. (Stara sarajevska groblja, 1998, str. 10 – 11).

(11) Šefik Bešlagić i Snježana Mutapčić su na navedenom lokalitetu evidentirali 62. stećka (37 u formi sanduka i 25 u formi sljemenjaka). (Š.Bešlagić, 1971, str. 174; S.Mutapčić, 1987, Podaci sa terena 06. avgusta 1987. godine).

(12) Š. Bešlagić i M. Wenzel su mišljenja da se radi o predstavi psa, dok S. Mutapčić osim mogućnosti da se radi o predstavi psa navodi i mogućnost da se radi o prikazu lavice. (Š.Bešlagić, 1971, str. 174; M.Wenzel, 1965, str. 281; S.Mutapčić, 1987, Podaci sa terena 06. avgusta 1987. godine).

(13) Š. Bešlagić je evidentirao samo dva stećka sa duplim (udvojenim) postoljem. (Š.Bešlagić, 1971, str. 174). Međutim, tri stećka na ovom lokalitetu imaju duplo postolje (2 sljemenjaka i 1 sanduk).

(14) M. Mujezinović, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, knj. I, Sarajevo, 1998, str. 132-135.

 

 

 

 



Donji MočiociDonji Močioci, raspored lokalitetaPlan nekropoleNekropola sa stećcima
Nekropola sa stećcimaStećciGrupa stećaka, stećak br. 13Stećak br. 14
Stećak br. 34Nekropola sa nišanimaNekropola sa nišanimaNišani
Nišan br. 14Osamljeni stećak  


ENGLISH 
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika © 2003. Razvoj i dizajn: