Status spomenika -> Nacionalni spomenik

           Objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 55/09.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovu člana V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 9. do 15. septembra 2008. godine donijela je

O D L U K U

I.

Prirodno i historijsko područje – nekropole sa stećcima, nišanima, obeliskom i ostacima crkve sv. Roka u Bakićima Donjim, u selu Bakići Donji, općina Olovo, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik čine: dva stećka na lokalitetu Pod Klisa ili Varošište, ostaci srednjovjekovne crkve sv. Roka (svetište Gospe olovske) i nekropola sa 24 stećka na lokalitetu Klisa; nekropola sa 14 stećaka na lokalitetu Grebljica; obelisk (stub, nišan) na lokalitetu Vlaškovac; nekropola sa 43 stećka na lokalitetu Slavanj i 16 nišana na lokalitetu Svatovsko Greblje.

Nacionalni spomenik se nalazi na prostoru označenom kao k.č. 510, posjedovni list broj 510, k.č. 497, posjedovni list broj 502, k.č. 499, posjedovni list broj 503, k.č. 3115/1, posjedovni list broj 510, k.č. 3115/1, posjedovni list broj 188, k.č. 424, posjedovni list broj 156 i k.č. 471, posjedovni list broj 489, k.o. Dolovi, općina Olovo, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite, utvrđene Zakonom o provedbi odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika, uspostavljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini („Službene novine Federacije BiH” br. 2/02, 27/02, 6/04 i 51/07).

II.

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je osigurati pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione table sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

III.

S ciljem zaštite nacionalnog spomenika na prostoru definiranom u tački I stav 3. ove odluke primjenjuju se sljedeće mjere zaštite:

-          dopušteni su isključivo istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi, uključujući i one koji imaju za cilj prezentaciju spomenika, uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje (u daljnjem tekstu: nadležno ministarstvo) i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nadležna služba zaštite);

-          izvršiti uklanjanje visoke vegetacije koja na bilo koji način ugrožava nacionalni spomenik (stećke, nišane, obelisk);

-          izvršiti dislokaciju postojećeg puta za izvoženje stabala i njegovo uspostavljanje na udaljenost veću od 30 m od nacionalnog spomenika;

-          izvršiti postavljanje zaštitne ograde na cjelokupnim zemljišnim parcelama uključujući radijus od 10 m od granice nacionalnog spomenika s ciljem zaštite od mogućeg daljeg oštećenja;

-          izvršiti postavljanje odgovarajućih vrata na ulazu u crkvu;

-          prostor spomenika bit će otvoren i dostupan javnosti, a može se koristiti u edukativne i kulturne svrhe;

-          obavljanje radova na infrastrukturi dopušteno je samo uz odobrenje nadležnog ministarstva i stručno mišljenje nadležne službe zaštite;                   

-          izvršiti uklanjanje bespravno sagrađenih objekata koji narušavaju prirodno-historijski ambijent i tradiciju domicilnog stanovništva;

-          zona zaštite je potencijalno arheološko nalazište, te stoga nije dopušteno izvođenje bilo kakvih radova koji bi na bilo koji način utjecali na izmjenu područja i ugrožavanje spomenika, bez nadzora nadležnih službi i bez prisustva arheologa.

Vlada Federacije je dužna posebno da osigura provođenje sljedećih mjera:

-          izradu geodetskog snimka postojećeg stanja,

-          izradu Projekta sanacije, restauracije i konzervacije nekropola, obeliska i ostataka crkve.

Projekat sanacije, restauracije i konzervacije treba da sadrži:

-          arheološko istraživanje,

-          čišćenje spomenika od lišaja i mahovine i saniranje oštećenja,

-          uređenje nekropola sa uklanjanjem samonikle vegetacije,

-          uređenje staza za siguran pristup spomenicima,

-          postavljanje klupa, korpi za otpatke, putokaza, oznaka za kretanje i sl.,

-          zaštitu prirodno-historijskog područja bez narušavanja postojećeg ekološkog sklada,

-          granice prirodno-historijskog područja postaviti tako da se očuva i zaštiti izvorno stanje,

-          održati protok gena između populacija i teritorija kada je u pitanju divlji životinjski svijet,

-          redovno održavanje spomenika spriječit će oštećenja od strane flore i učiniti ih reprezentativnim za edukacione svrhe,

-          izradu i provedbu programa prezentacije nacionalnog spomenika,

-          provođenje kontinuiranih mjera pošumljavanja i izravnavanja zemljišta na kojem su vidljivi znaci erozije u neposrednoj blizini nacionalnog spomenika kako bi se spriječila dalja erozija i nastanak klizišta.

S ciljem zaštite prirodno-historijskog područja bez narušavanja postojećeg ekološkog sklada utvrđuje se buffer zona koja obuhvata prostor u radijusu od 1 km od granica nacionalnog spomenika.       U buffer zoni nije dopuštena eksploatacija kamena, sječa šume izuzev sanitarne sječe, lociranje potencijalnih zagađivača okoline utvrđenih propisima, izgradnja industrijskih objekata i magistralne infrastrukture i svih objekata koji u toku izgradnje ili u toku eksploatacije mogu da ugroze nacionalni spomenik i zaštićeno područje.

IV.

Svi pokretni nalazi, koji budu nađeni u toku arheološkog istraživanja, bit će pohranjeni u najbližem muzeju ili u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine u Sarajevu, obrađeni i prezentirani na odgovarajući način.

Iznošenje pokretnih nalaza, koji u toku arheološkog istraživanja budu pronađeni na lokalitetu, iz Bosne i Hercegovine, nije dopušteno. 

Izuzetno od odredbe prethodnog stava, ukoliko voditelj istraživanja utvrdi da je neophodna obrada nekog nalaza izvan zemlje, dokaze o tome će prezentirati Komisiji, koja može dopustiti privremeno iznošenje nalaza iz zemlje pod detaljno utvrđenim uvjetima njegovog izvoženja, postupanja s njim u toku boravka izvan zemlje i njegovog povratka u Bosnu i Hercegovinu.

Nakon dostavljanja izvještaja o provedenom istraživanju, Komisija će utvrditi pokretne nalaze na koje će biti primjenjivane mjere zaštite koje Komisija utvrđuje.

V.

Stavljaju se izvan snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski akti koji su suprotni odredbama ove odluke.

VI.

Svako a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe, suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu da oštete nacionalni spomenik ili dovedu u pitanje njegovu zaštitu.

VII.

Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, nadležnom ministarstvu, nadležnoj službi zaštite i općinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra, radi provedbe mjera utvrđenih u tač. II - VI ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

VIII.

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim licima u prostorijama i na web stranici Komisije (http://www.aneks8komisija.com.ba).

IX.

Prema članu V, stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.

X.

Ova odluka stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku BiH“.

            Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović i Ljiljana Ševo.

Broj: 02-02-170/08-12

10. septembra 2008. godine

Sarajevo

Predsjedavajuća Komisije

Ljiljana Ševo

O b r a z l o ž e n j e

I. – UVOD

Na osnovu člana 2. stav 1. Zakona o provođenju odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, „nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.

Općina Olovo dostavila je, dana 29. oktobra, 11. novembra 2007. godine i 14. augusta 2008. godine, prijedlog za proglašenje nepokretnog dobra Obelisk - Bakići, crkva sv. Roka – Bakići, srednjovjekovna nekropola – lokalitet Grebljica – Bakići, srednjovjekovna nekropola – zaselak Slavanj – Bakići, stećci na lokalitetu Pod Klisa ili Varošište – Bakići i Nišani na lokalitetu „Svatovsko groblje“ (dovište) u selu Slavanj – Bakići Donji, općina Olovo, nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

U skladu sa odredbama Zakona, a na osnovu člana V, stav 4. Aneksa 8. i člana 35. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je pristupila provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

II. – PRETHODNI POSTUPAK

U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju, izvršen je uvid u:

-          dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra (kopiju katastarskog plana i zemljišnoknjižni izvadak),

-          podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama na restauraciji ili drugoj vrsti radova na dobru, itd.,

-          historijsku, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru.

Na osnovu uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:

1. Podaci o dobru

Lokacija

Naselje Donji Bakići je od Olova udaljeno oko 4 km zračne linije u pravcu juga na čijem području su u prečniku jednog kilometra smješteni spomenici raspoređeni na šest lokaliteta.

U centralnom dijelu na manjem uzvišenju nalazi se šumarnica (šumarski dom) od kojeg se u pravcu istoka na udaljenosti oko 50 m nalaze dva osamljena stećka u formi sanduka – lokalitet nosi naziv Pod Klisa ili Varošište.

U pravcu sjeverozapada na udaljenosti oko 200 m zračne linije od lokaliteta Pod Klisa ili Varošište nalazi se lokalitet Klisa sa ostacima crkve posvećene sv. Roku i nekropola sa 24 stećka (16 u formi sljemenjaka, 4 u formi sanduka, 3 ploče i 1 stećak čiji su dijelovi razbijeni te se ne može utvrditi oblik). Spomenici su srednje obrađeni i očuvani, orijentirani u pravcu zapad–istok i sjever–jug.

Od lokaliteta Klisa na udaljenosti oko 500 m zračne linije u pravcu jugozapada nalazi se obelisk – napravljen od krečnjačkog monolita na lokalitetu nazvanom Vlaškovac. Za taj dio šumskog kompleksa danas se koristi naziv Konjsko. Između lokaliteta Klisa i Vlaškovac, pruža se manji greben – Grebljica, obrastao borovom šumom na kojem je smještena nekropola sa 14 stećaka (10 sanduka, 3 sljemenjaka i 1 ploča). Spomenici su slabije obrađeni, orijentirani u pravcu zapad–istok. Na udaljenosti od 500 do 800 m zračne linije od lokaliteta Pod Klisa ili Varošište u pravcu istoka, nalazi se zaselak Slavanj sa nekoliko kuća. U centru naselja, na brežuljku, između seoskih kuća, na mjestu koje lokalno stanovništvo zove „Slava“, smještena je nekropola sa 43 stećka (25 sljemenjaka, 13 sanduka i 5 ploča). Spomenici su dobro obrađeni i orijentirani u pravcu sjeverozapad–jugoistok i jugozapad–sjeveroistok. U podnožju brežuljka na udaljenosti od nekropole Slavanj, oko 150 m zračne linije u pravcu jugozapada nalaze se ostaci monumentalnih ukrašenih nišana i aktivno muslimansko groblje. Za taj lokalitet koristi se naziv – Svatovsko Greblje (dovište).

Nacionalni spomenik se nalazi na prostoru označenom kao k.č. 510, posjedovni list broj 510, k.č. 497, posjedovni list broj 502, k.č. 499, posjedovni list broj 503 i k.č. 3115/1, posjedovni list broj 510, te k.č. 3115/1, posjedovni list broj 188, k.č. 424, posjedovni list broj 156, k.č. 471, posjedovni list broj 489, k.o. Dolovi, općina Olovo, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina(1).

Zemljišna parcela na kojoj se nalazi crkva sv. Roka sa stećcima vlasništvo je 1/1. Franjevačkog samostana „Svetište Majke Božije“ u Olovu, put do lokaliteta je susvojina franjevačkog samostana ½ i Osmana (Abdulaha) Zukića ½.

Parcele na kojima se nalaze lokaliteti Pod Klisa ili Varošište, Grebljica i Vlaškovac, gdje je smješten obelisk, vlasništvo je 1/1. DP „Stupčanica“, Olovo. Zemljišna parcela na kojoj je smješten lokalitet Slavanj u vlasništvu je Mustafe (Smaje) Bolića i parcela gdje je smješten lokalitet „Svatovsko groblje“ vlasništvo je Odbora Islamske zajednice Olovo.

Historijski podaci

Olovo je smješteno ispod planine Stoborja, na ušću rijeka Stupčanice i Bioštice, koje dalje čine rijeku Krivaju. Prvi put se spominje 1382. godine pod nazivom „Olovo Plumbum“, a 1415. godine pod nazivom „città de Piombo“. Bogatstvo rudama i mineralima odredili su njegov historijski razvoj, tako da su naselje i grad dobili naziv po rudi olovo. (K. Horman, 1889. str. 63.).

Stari rudnik olova poznat je još iz vremena rimske prevlasti u Panoniji, Dalmaciji i Iliriku.

Sedamdesetih godina XIV st. u Bosni dolazi do intenzivnijeg razvoja rudarstva, kada svoj rad oživljava i olovski rudnik (P. Živković, 2008., str. 56.). U srednjem vijeku na navedenom prostoru formiralo se naselje Olovo sa gradom koji se zvao Olovac (M. Vego, 1957. str. 84.). Uz Olovo usko je povezan i rudnik Kamenica koji se u dubrovačkim prepiskama spominje 1376. godine, ranije nego Olovo (D. Kovačević, 1961. str. 26.).

Izvornu lokaciju rudnika Kamenica K. Jireček je poistovjetio sa selom Kamensko, konstatirajući da se nalazi u neposrednoj blizini Olova. Međutim, M. Filipović je rudnik Kamenica locirao u područje današnjeg naselja Bakića Donjih, gdje se nalazi istoimeni izvor Kamenica, tragovi naselja, rudnika i jedna crkva (P. Živković, 2008., str. 56.). Iz tog konteksta kao i iz razloga što se rupe (rovovi ili rudarska okna) nisu nalazili u Olovu nego oko njega, iznio je mišljenje da su Kamenica i Olovo bili jedno naselje (M. Filipović, 1934. str. 11.).

U okolini Olova osim rudnika Kamenica, spominju se i drugi manji rudnici (olova); Kruševo, Donje Podgrađe i Čečelj (A. Handžić, 1999. str. 292. i 293.).

Rudnici olova i srebra u slivu rijeke Krivaje (okolina Olova i Duboštice) spadali su u regalna prava srednjovjekovnih bosanskih vladara. Njihova eksploatacija se obično vršila putem zakupa. Tako npr. u vrijeme vladavine bana i kralja Tvrtka I Kotromanića (1353. – 1391.), carina u Kamenici davana je u zakup na osam godina, a u vrijeme kralja Stjepana Dabiše i kraljice Jelene Grube (1391. – 1399.) upravu nad Olovom vršio je protovestijar Žore Bokšić. Krajem XIV stoljeća varoš i grad Olovo ušli su u sastav posjeda vlasteoske porodice Pavlovića, odnosno u kondomij (zajednička imovina) Pavlovića i Kosača, dok je donje porječje rijeke Krivaje sve do pada bosanskog kraljevstva 1463. godine ostalo u kraljevoj zemlji, na što upućuje toponim Kraljev potok u zaseoku sela Duboštice. (P. Anđelić, 1973. str 245. i 246.). Godine 1462. za Olovo se izričito kaže da je na teritoriji vojvode Petra Pavlovića i kneza Nikole, njegovog brata. Tako je Olovo ostalo porodično dobro Pavlovića, što podrazumijeva i njihovo korištenje prihodima od olovske carine (D. Kovačević-Kojić, 1978., str. 75.-77.).

Razvojem rudarstva i trgovine u drugoj polovici XIV i prvoj polovici XV stoljeća ruda olovo zauzima sve značajnije mjesto u razmjeni Dubrovčana s Olovljanima, kao i trgovcima s ostalih trgovišta na zemlji Pavlovića. Podaci o trgovini olovom između Dubrovčana i domaćih trgovaca postali su brojniji u XV st. kada se dio domaćih ljudi uključuje u kreditno-trgovinske poslove (P. Živković, 2008., str. 57.). U Olovu je vađena kvalitetnija ruda koja se zvala plumbum dulce ili rjeđe plumbum suptile, tj. mekše olovo – za razliku od srebreničkog, zvanog plumbum durum (tvrdo olovo) (Andrija Zirdum 2008., str. 134.). Osim rude olova veoma tražena bila je i ruda nazvana terra gleta ili tera gheta – odnosno olovni oksid (P. Živković, 2008., str. 56. – 64.).

Za razliku od drugih rudarskih srednjovjekovnih naselja u Bosni (Srebrenica, Fojnica, Kreševo) u Olovu nije evidentirano postojanje dubrovačkog naselja, niti rudara Sasa, ali su bili tzv. rudari – rupari. Od početka XV st. postojala je tvrđava koja je služila za odbranu, što pridodaje značaju naselja jer su se utvrde gradile samo u važnijim i razvijenijim naseljima.

U okolici rudnika i tvrđave između olovskog crkvišta i Dolova nastala su naselja. Takva situacija bila je i na prostoru Bakića, gdje su očuvani toponimi Varošište i Trgovište (Andrija Zirdum 2008., str. 134.).

Geografski položaj naselja Bakića čini jednu prirodnu cjelinu koja se odražava na specifičnim primjercima nadgrobnih spomenika (stećaka, ostatka crkvišta i nišana). Stećci olovskoga kraja nalaze se u prijelaznoj (tampon) zoni između centralne i istočne Bosne, gdje su zastupljeni svi oblici stećaka od ploča do stubova, relativno su niski, dugački i uski. Najbrojniji su sljemenjaci, koji odslikavaju specifičnosti oblikovanja nadgrobnika ove regije u gabaritu i sužavanju donjeg kraja spomenika, koje je izvedeno gotovo redovno po dužini, dok su rijetki oni kod kojih je sužavanje izvedeno na svim stranama. U obliku stuba evidentirana su 4 stećka. U olovskom kraju evidentirano je trinaest malih porodičnih nekropola (od 2 do 7 ili 8 spomenika). Ostale nekropole odražavaju sliku zajedničkih grobalja na kojima se često izdvajaju grupe bolje obrađenih i ukrašenih spomenika u centru ili uz rub groblja. Takav slučaj je i na Klisi i Grebljici u Bakićima. Zajednička groblja, deset do trideset grobova, pripadala su pojedinim rodovima, a ona veća od pedeset i više bila su groblja seoskih općina (L. Fekeža, 2008., str. 65. – 67.). Ulazak bosanskih i humskih srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika – popularno nazvanih stećcima – u svijet znanosti nije se odigrao u najsretnijim okolnostima. To se desilo stotinama godina nakon što je ovaj kulturološki fenomen postao reliktom jedne povijesne epohe, odnosno na prijelazu iz XVIII. u XIX. stoljeće kada su u zapadni svijet počele prodirati vijesti o postojanju jedne neobične umjetnosti na nadgrobnim spomenicima iz Bosne i Hercegovine i Dalmacije. To su najprije bile putne zabilješke nedovoljno dokumentirane da bi na Zapadu pobudile značajniji odjek, posebno jer je zapadna znanost tada bila zauzeta analizom potpuno drukčijih umjetničkih djela, tako da realistični pa i nezgrapni prizori sa stećaka tada nisu mogli izazvati ni pažnju ni oduševljenje. S druge strane, u tadašnjoj osmanskoj Bosni nije bilo snaga sposobnih za samostalno proučavanje i prezentiranje ovog umjetničkog blaga (A. Benac, 1963., XVII., XXIX.). U takvim su okolnostima već od sredine XIX. st., kada su se zahuktavali procesi modernih nacionalnih integracija, a pitanje čija je Bosna sve više poprimalo političko pa i apokaliptičko značenje, istraživači su bili skloni umjetnost stećaka tumačiti kao posljedicu bogumilskog učenja (A. Benac, 1963., XXIX.). Nisu također izostali ni pokušaji da se na stećke utisne čisto srpski i hrvatski nacionalni žig (V. Glušac, 1924., 31.-35., 36.-37., 50; Südland, 1990., 95., 96). Od sredine XX. stoljeća u znanosti je postupno prevladalo mišljenje da se stećci ne mogu objasniti bogumilizirajućom kao ni bilo kojom isključivo nacionalnom teorijom nego da ih treba vratiti ih u njihov izvorni svijet u kom su nastali, razvijali se i, s nestankom srednjovjekovne bosanske države, koncem XV. stoljeća doživjeli svoj kraj.

Bosanski kontekst pojave stećaka određen je naraslim ekonomskim snagama bosanskog feudalnog društva XIV. stoljeća, otvaranjem rudnika i urbanizacijom odnosno željom pojedinaca da vanjskim znakom na grobu afirmiraju svoj ugled i svoju moć. Veći broj grobova i grobalja bez stećaka upućuje na duboku klasnu diferenciranost tog istog društva, što znači da su stećci u hronološkom pogledu pratili razvitak pa i propast feudalizma, odnosno razvoj gradova i građanske klase.

„Domovina“ stećaka oblast je Hercegovine (Đ. Basler, 1990., 130.), gdje je njihova umjetnost dosegnula i svoje vrhunce. Grobne ploče trebinjskih župana Grda (1151. – 1178.) i Pribilše iz 1241., koje se mogu smatrati prvim poznatim stećcima, ne govore u prilog o njihovom navodnom bogumilskom karakteru. Oba trebinjska župana živjela su u vrijeme kada su Humom i Travunijom upravljali pravoslavni srpski vladari i kada o Crkvi bosanskoj ovdje nije moglo biti ni govora (M. Vego, 1963., 196.). Otvaranje rudnika i urbanizacija srednjovjekovne Bosne predstavljaju okvir za pojavu stećaka kao novog izraza označavanja grobova koji u Evropi započinje u XII. i XIII. stoljeću upravo sa razvojem gradova i građanske klase. Srednjovjekovni kameni nadgrobni spomenici karakteristični su za područje stare Bosanske države (Š. Bešlagić 1982. str. 32 ). Stećci se javljaju kao dio neprekinutog sepulkralnog (lat. sepulcralis – grobni, nadgrobni, pogrebni) kontinuiteta na bosanskom području čiji korijeni sežu duboko u prahistorijsko vrijeme, gdje se uočava njihova vezanost za lokalitete starijih epoha – prahistorijska naselja i kultna mjesta, antičke aglomeracije i groblja, kasnoantičke i ranosrednjovjekovne crkve i utvrđene gradove. Rašireni su po čitavoj Bosni i Hercegovini (osim Posavine i zapadnog dijela Bosanske Krajine), u manjem broju ima ih na prostorima zapadne Srbije i Crne Gore, zatim u Dalmaciji i mjestimično u Lici.

Prema svjedočanstvima natpisa postoje sljedeći nazivi, koji se preklapaju i paralelno koriste za obilježavanje stećaka: „bilig“, „kâm (kamen)“, „zlamen“ „kuća“ i „vječni dom“.

Nazivi ukorijenjeni u narodu su: „mramorje“, „mašeti“ „grčki grobovi“, „stare grobnice“, „kaursko groblje“, „divovsko kamenje“.

Najčešće korišten naziv u literaturi je stećak, čije ime dolazi od njegove glavne namjene da „stoji“ iznad groba kao spomenik. To je particip prezenta od glagola stajati - stojeći ili, kako se ranije govorilo „steći“.

Jedno od prvih značenja stećaka je razvoj, rast i metamorfoza od jednostavnijih i manjih ka složenijim i većim oblicima. Iako sistematizacija stećaka još nije razrađena do kraja, može se poći od ukupno devet njihovih različitih oblika zastupljenih u Radimlji kod Stoca, što znači od ploče, ploče s postoljem, sanduka, sanduka s postoljem i visokoga sanduka do visokoga sanduka s postoljem, sarkofaga (sljemenjaka) te sarkofaga s postoljem i križa.

Osnovni oblici stećaka su položeni i uspravni kameni monoliti. Među uspravnim kamenim monolitima raspoznaju se sljedeće varijante: stela, stup (obelisk) i nišan. Spomenici ove vrste u većem broju nalaze se u sjeveroistočnoj Bosni (okolina Srebrenice i Zvornika), dok se u drugim predjelima Bosne i Hercegovine pojavljuju pojedinačno. Najveći broj stećaka pripada vrsti položenih monolita, koji se pojavljuju u tri forme: ploča, sanduk i sarkofag (sljemenjak).

Po zastupljenosti najbrojniju skupinu čine ploče, zatim sanduci, a najmanji broj je sljemenjaka. Položeni spomenici predstavljaju primarnu i glavnu formu stećaka i zastupljeni su na čitavom području njihova rasprostiranja.

Umjetničko oblikovanje stećaka očituje se u formi i ukrasu. Osim čiste funkcije trajnog obilježavanja groba, stećak ima zadatak da kod gledaoca probudi osjećanje lijepoga, čija se estetska tendencija ogleda u formama sljemenjaka (sarkofaga) i tzv. visokih sanduka.

Osnovni umjetnički kvalitet stećaka predstavljaju ukrasi izvedeni u dvije klesarske tehnike. Najčešća tehnika je plitki reljef, ali nisu rijetki ni gravirani klesarski crteži.

Među ukrasnim motivima na stećcima, uz njihov naglašeni simbolizam svojstven srednjovjekovnoj umjetnosti, raspoznaje se pet grupa koje se međusobno prepliću i upotpunjuju: socijalni i religiozni simboli, predstave posmrtnih kola, figuralne predstave i tzv. čisti ornamenti.

Postoji i šesta grupa tzv. neklasificiranih motiva – motivi simbolične funkcije, znakovi geometrijskog oblika, predstave nekih neobičnih predmeta i oštećeni motivi čije značenje nije moguće odgonetnuti(2). 

Općenito uzevši ornamentika stećaka otkriva shvaćanja i osjećanja cijele jedne epohe, kako ljudi koji su sudjelovali u njihovoj izradi tako i pokojnika koji su tu našli svoja zadnja odredišta, po čijoj su želji – kako kažu pojedini natpisi – stećci i klesani(3).

Po brojnosti stećaka prvo mjesto zauzimaju hercegovačke općine Nevesinje i Konjic sa 3000 do 4000 primjeraka, dok se od bosanskih općina sa 2628 stećaka ističe Rogatica. I brojnost stećaka na pojedinim nekropolama važan je pokazatelj kretanja u društvu srednjovjekovne Bosne XIV. i XV. st.

S obzirom da najveći broj nekropola sadrži manje od 10 stećaka, a da je broj nekropola sa 300 i više primjeraka koje pripadaju većim zajednicama izniman, mala se groblja općenito mogu smatrati porodičnim što govori o poodmaklom procesu rastakanja starog rodovskog društva i izdvajanju malih porodičnih zajednica koje, kao znak „novoga“ identiteta, organiziraju svoja vlastita groblja (P. Anđelić, 1966. str. 455. – 495.). Promjena u srednjovjekovnoj konceptualizaciji smrti nastupila je u zapadnoj Europi s protestantskim reformatorima koji su svoje ideje bazirali jedino na Bibliji, a ne na kombinaciji Biblije i tradicije građene stoljećima (Daniell, 1997., 196.-199.). Pogrebna praksa personificirana u stećcima, nakon kraćeg prijelaznog razdoblja obilježenog pojavom jedne varijante stećka-nišana, gasi se u decenijama nakon uspostave osmanske vlasti u Bosni i Humu kada grobna obilježja poprimaju različite konfesionalne oznake(4).

Nekropole sa stećcima, ukazuju na činjenicu da su na prostoru olovskoga kraja postojala dva centralna mjesta i to Bakići i Križevići. U širem dijelu Bakića smještene su grobnice gdje su stanovale moćnije i bogatije feudalne porodice koje se svojim spomenicima izdvajaju na nekropolama formiranim u posebne grupe, dok određeni dijelovi pripadaju vojnicima i slobodnim seljacima. Na takav zaključak upućuju manja „siromašnija“ groblja (lokalitet – Grebljica), što ukazuje da su tu sahranjeni stanovnici niže klase; možda kmetovi. Tu su još i porodični grobovi Pod Klisom i obelisk na Vlaškovcu, kao i nekropola sa stećcima na lokalitetu Slavanj u čijoj su neposrednoj blizini smješteni i muslimanski nišani na lokalitetu „Svatovsko Greblje“. Uzrok bogaćenja i blagostanja feudalnih porodica bili su upravo rudnici olova u Dolovima, Bakićima i Prgoševu (A. Benac, 1951., str. 59. i 60.). Tako raspoređeni sistem grobišta potvrđuje, ne samo činjenicu o gusto naseljenom mjestu sa zaseocima nego i kontinuitet življenja na navedenom prostoru.

Na lokalitetu Pod Klisa ili Varošište smještena su dva stećka, dok se na lokalitetu Klisa(5) nalaze ostaci crkve, u čijem je okruženju smještena nekropola sa stećcima. To je katolička crkva posvećena sv. Roku ili sv. Mariji (Fra Nikola Bošnjak, 2008., str. 397.).

Iako se u pisanim izvorima spominje tek u XVI i XVII stoljeću, plan i ambijent u kojem je podignuta (plan, stećci oko crkve, toponim Varošište kraj crkve), ukazuju na njeno srednjovjekovno porijeklo. Na ovom lokalitetu arheološko istraživanje vršio je prof. fra Krunoslav Misilo 1968. i 1969. godine. Rezultat tog istraživanja je da su otkrivene ruševine zidova do cca dva metra visine. Osnovne karakteristike plana ove crkve su izrazito potencirani prezbiterij i pravougaona apsida, dok je lađa u formi jednostavne dvorane. Iz statičkih razloga uz apsidalni prostor postavljeni su kontrafori.

Sve to upućuje na činjenicu da je crkva po funkciji bila varoška, svrstana u okvire gotike i to u grupu tzv. propovjedničkih crkava (P. Anđelić, 1973., str. 203. – 206.)(6).

U pravcu jugozapada na udaljenosti do 500 m zračne linije od crkve sv. Roka, nalazi se grandiozan spomenik – obelisk. U literaturi je uvriježeno mišljenje da je obelisk poseban tip nadgrobnog spomenika i da je pripadao domaćem feudalcu, koji je vremenom prihvatio islam (M. Filipović, 1928., str. 76.). Nadgrobnik je u obliku nišana, a ornamentika na njemu bliska je ukrasima sadržanim na stećcima od kojih se on ne može odvojiti, što se naročito odnosi na spiralne zavoje, S-motive, rozete i tordiranu vrpcu što nije neuobičajeno za nišane prijelaznog doba. Po vremenu nastanka obelisk se može svrstati u drugu polovicu XV. stoljeća, možda i na sam kraj XV. stoljeća, dok se nastanak ostalih nekropola svrstava u vremenski razmak od kraja XIV. do kraja XV. stoljeća (A. Benac, 1951., str. 57. i 58.).

2. Opis dobra

Prostor Bosne i Hercegovine je vrlo bogat razlikama klime, flore, faune, vodenih slivova, a takođe i razlikama starih kultura. Prirodni ambijenti, oplemenjeni i obogaćeni čovjekovom kreacijom ulaze u sferu kulturno-historijske baštine. Doline bosanskohercegovačkih glavnih rijeka i njihovih pritoka i pritočica kriju estetske ljepote najvišeg reda. Same po sebi one ne bi ulazile u krug kulturno-historijskih vrijednosti, ali one nisu djevičanski prirodne, čiste. Ljudi su im svuda dodavali ponešto svoje, ljudski skromno, ali zbog tih malih dodataka prirodni ambijent ni u jednom slučaju nije gubio.

Naprotiv, istakle su se i one vrijednosti koje bi bez takvih kreacija bile izgubljene u ljepotama prirode. Bosna i Hercegovina i danas ima preko 250 starih gradova-burgova iz srednjeg vijeka i osmanskog doba, u većim i manjim ostacima. Njihovim izvanrednim uklapanjem u prirodni ambijent obogaćena je i priroda i selo iznad koga ili kome se prostire ta stara utvrda. Nekropole – stare ilirske gradine, srednjovjekovne nekropole stećaka, muslimanska, i kršćanska i jevrejska groblja, svjedoče o neprekidnoj spontanoj umjetnosti građenja u prirodi, da bi ova bila bogatija i ljepša i čovjeku bliža i razumljivija (Grupa autora, Prostorni plan Bosne i Hercegovine, faza B, valorizacija, 1980.).

Budući da su prirodno naslijeđe i historijsko naslijeđe sve više ugroženi, na svojoj generalnoj konferenciji, United Nations Educational, Scientific, and Cultural Organization (UNESCO) je 1972. godine usvojio konvenciju za Zaštitu svjetskog historijskog i prirodnog naslijeđa. Ovaj internacionalni sporazum predstavljao je jedinstveni međunarodni instrument za spoznavanje i zaštitu kulturnog i prirodnog naslijeđa iznimne univerzalne vrijednosti. Ova je konvencija tek 1992. godine postala prvi međunarodni pravni instrument za zaštitu kulturnog pejsaža. U decembru 1992. godine, Svjetska Komisija za naslijeđe usvojila je tri kategorije kulturnog pejsaža koji se integrišu u njihove operativne direktive:

1. pejsaž namjerno osmišljen i stvoren od strane ljudi;
2. organsko nastali pejsaž, i
3. asocijativni kulturni pejsaž.

Druga kategorija, organsko nastali pejsaž, dijeli se na dvije podkategorije: fosilni pejsaž i trajeći pejsaž.

Trajeći pejsaž je onaj koji zadržava aktivnu društvenu ulogu u sadašnjem društvu vezan za tradicionalni način života i u kojem se evolucionarni proces još uvijek odvija. Ujedno pokazuje signifikantne materijalne dokaze svoje evolucije kroz vrijeme (M. Rössler, 2000. str. 27-28)

Kako vrednovati prirodni ambijent kad je čist i netaknut, a kako kad je dopunjen udjelom čovjeka? Kad se radi o kulturno-historijskom blagu i prirodi, objektivni naučni pristup je istovremeno i naučni i emocijonalni (Grupa autora, Prostorni plan Bosne i Hercegovine, faza B, valorizacija, 1980.).

Kulturni pejsaži se nalaze na raskršću između prirode i kulture, opipljivog i neopipljivog naslijeđa, biološkog i kulturnog diverziteta. Oni predstavljaju gusto satkanu mrežu veza koje sačinjavaju suštinu kulture i ljudskog identiteta. Kulturni pejsaži su u središtu zaštićenih područja unutar konteksta šireg ekosistema, i one simboliziraju porast priznavanja svojstvenih veza među društvima i njihovim naslijeđem i između čovječanstva i njegovog prirodnog okruženja (IUCN, 2004., s. 37).

European Council for Village and Small Town (ECOVAST) izdao je „Landscape Identification, a guide to good practice“, sa ciljem da usmjeri društveni i politički interes ka usvajanju i implementaciji Evropske konvencije o pejsažu, usvojene 20. oktobra 2000. godine od strane zemalja članica Evropskog vijeća (European Council). Ova konvencija je stupila na snagu u martu 2004. godine. Bosna i Hercegovina trenutno još nije potpisala niti implementirala ovu konvenciju. Svaki pejsaž se može posmatrati kao sloj prirodnih i ljudskih faktora.

Svi slojevi doprinose karakteru pejsaža. Budući da se konvencija odnosi na sve, a ne samo na pejsaže koji su od strane UNESCO-a proglašene Svjetskim naslijeđem, ovaj vodič za identifikaciju uzima u obzir sve karakteristike koje sačinjavaju određeni pejsaž, počevši od kamene podloge, do osjećaja i asocijacija koje taj pejsaž budi.

Važnost ove konvencije se odražava u samom cilju: "Cilj ove konvencije je da podstakne ljude i vlade širom Evrope da se brinu o svim pejsažima kontinenta, kroz procese identifikacije, procjene, zaštite, upravljanja i planiranja". Svaki pejsaž je bitan onima koji žive u njemu (ECOVAST, 2006. s. 3,).

Izbor lokacija za osnivanje grobalja sa stećcima ovisio je o nekoliko faktora. Najprije je vođeno računa da to ne bude daleko od ondašnjih naselja i od ondašnjih puteva, zatim da se u blizini nalazi kamenolom za usijecanje blokova kamena od kojih će se klesati stećci ili da taj kamenolom ne bude daleko i da je zemljište od kamenoloma do nekropole podesno za prevoženje kamenih blokova, odnosno stećaka. U mnogo slučajeva je nalaz lokaliteta sa kamenom uslovio izbor mjesta za osnivanje groblja pa su, u vezi s tim, nastali stećci od kamena različite vrste i kvalitete. Najčešće je groblje zasnivano na zaravancima brežuljaka, odakle se lijepo vide okolni predjeli, sa naseljem. U skoro svim slučajevima, mjesta sa skupinama stećaka su pogodna za odmor pješaka koji nailaze putem pokraj nekropole. U više slučajeva su na istim mjestima, ili odmah uz te lokalitete sa stećcima, nastala kršćanska groblja sa krstačama ili muslimanska sa nišanima (Š. Bešlagić, 2004., str. 179.-180.).

Geografski položaj naselja Bakića, okruženost proplancima i šumama, odaju sliku jedne prirodno zatvorene cjeline sa brojnim ostacima spomenika na čijem području je evidentirano šest lokaliteta sa spomenicima: Pod Klisa ili Varošište, Klisa, Grebljica, Vlaškovac, Slavanj i „Svatovsko Greblje“. Ovo naselje je još uvijek naseljeno. Stanovništvo se pretežno bavi poljoprivredom i stočarstvom, zanimanjima koja su, skupa sa rudarstvom, u prethodnim stoljećima uticala na formiranje kulturnog pejsaža ovog naselja. Kontinuitet življenja i rada na ovim prostorima je očit.

U centralnom dijelu na manjem uzvišenju nalazi se šumarnica (šumarski dom) od kojeg se u pravcu istoka na udaljenosti oko 50 m nalaze dva osamljena stećka u formi sanduka – lokalitet nosi naziv Pod Klisa ili Varošište. U pravcu sjeverozapada na udaljenosti oko 200 m zračne linije od lokaliteta Pod Klisa ili Varošište nalazi se lokalitet Klisa sa ostacima crkve posvećene sv. Roku i nekropola sa 24 stećka (16 u formi sljemenjaka, 4 u formi sanduka, 3 ploče i 1 stećak čiji su dijelovi razbijeni te se ne može utvrditi oblik). Spomenici su srednje obrađeni i očuvani, orijentirani u pravcu zapad–istok i sjever–jug.

Od lokaliteta Klisa na udaljenosti oko 500 m zračne linije u pravcu jugozapada nalazi se obelisk – napravljen od krečnjačkog monolita – lokalitet Vlaškovac. Obelisk je smješten između visokih omorika pokraj puta, koji vodi iz Donjih Bakića u selo Krivajeviće, u šumi Vlaškovac, za kojeg lokalno stanovništvo koristi naziv – nišan(7). Za taj dio šumskog kompleksa danas se koristi naziv Konjsko.

Između lokaliteta Klisa i Vlaškovac, pruža se manji greben – Grebljica, obrastao borovom šumom na kome je smještena nekropola sa 14 stećaka (10 sanduka, 3 sljemenjaka i 1 ploča). Spomenici su slabije obrađeni, orijentirani u pravcu zapad–istok.

A. Benac je mišljenja da je postojala još jedna nekropola uz zdenac (izvor) Kamenicu (A. Benac 1951., str. 59.).

Na udaljenosti od 500 do 800 m zračne linije od lokaliteta Pod Klisa ili Varošište u pravcu istoka, nalazi se zaselak Slavanj. U centru naselja, na brežuljku, između seoskih kuća, na mjestu koje lokalno stanovništvo zove „Slava“, smještena je nekropola sa 43 stećka (25 sljemenjaka, 13 sanduka i 5 ploča). Spomenici su dobro obrađeni i orijentirani sjeverozapad–jugoistok i jugozapad–sjeveroistok. U podnožju brežuljka na udaljenosti od nekropole Slavanj, oko 150 m zračne linije u pravcu jugozapada nalaze se ostaci monumentalnih ukrašenih nišana i aktivno muslimansko groblje. Za taj lokalitet koristi se naziv „Svatovsko Greblje“, a lokalno domaće stanovništvo koristi naziv „dovište“. Na tom mjestu se svake godine u mjesecu junu (24. juna) obavlja muslimanska molitva (dova), iz čega proizilazi i sam naziv – dovište.

Stećci na lokalitetu Pod Klisa ili Varošište

U centralnom dijelu na manjem uzvišenju nalazi se šumarnica (šumarski dom) od kojeg se u pravcu istoka na udaljenosti oko 50 m nalaze dva osamljena stećka u formi sanduka. Neki drugi materijalni ostaci ne upućuju da je tu bila neka veća nekropola. Ovaj lokalitet sačinjava šumska čistina nastala uticajem stanovništva, dakle antropogenog karaktera, kojom dominira niska vegetacija, u najvećem broju paprat (Polypodiophyta). Sjeverno od date čistine, nalazi se šuma kojom dominira zajednica ekosistema jelovo-smrčevih šuma Abieti-Pieceetum illyricum koja se razvija na krečnjačkom tlu.

Stanje stećaka

Stećak br. 1 – sanduk bez postolja sa ukrasom, oštećen, orijentiran sjeverozapad–jugoistok;

dimenzije stećka su: 200 x 100 x 64 cm; dimenzije „vodenice“: promjer 24 cm, dubina 7 cm,

Na njegovoj površini nalazi se predstava krsta u vidu reljefnog ispupčenja, čija veličina odgovara veličini plohe. Gornja tri kraka su jednaka, a donji je uspravan i duži. Krsnice se završavaju kružnim ispustom, s tim da je lijevi krak krsnice oštećen. Vertikalni krak je ispupčen i zaobljen, dok su horizontalni krakovi i kružni završetak izrađeni u plitkom reljefu. Na desnoj strani ispod lijevog kraka krsta nalazi se udubljena i okrugla „vodenica“'.

Stećak br. 2 – sanduk sa oštećenim postoljem, utonuo na sjeveroistočnu stranu, orijentiran sjeverozapad–jugoistok; dimenzije stećka su: 212 x 114 x 82 cm; dimenzije postolja su: dužina 240 cm x visina 25 cm,

Na njegovoj površini sa lijeve i desne strane simetrično je naznačena viša gornja površina stećka, čijom se sredinom pruža duž cijelog stećka ukrasni motiv – rebro, rađeno u vidu reljefnog ispupčenja.

Ostaci srednjovjekovne crkve sv. Roka

Prema konceptu prostorne organizacije crkva sv. Roka kod Olova pripada jednobrodnim bazilikama. U prostornoj organizaciji uočljiva su sa dva dijela, prostraniji ulazni dio i oltarski prostor. Crkva je orijentisana istok–zapad, sa ulazom na zapadnoj strani sa pravougaonom osnovom. Dimenzije stranica objekta, mjerene izvana, iznose oko 18 x 9,50 m (dužina x širina). Sačuvana visina objekta, mjerena od nivoa terena okolo crkve, iznosi od 1,00 do 1,50 m (očuvani zidovi ulaznog dijela su viši od zidova oltarskog prostora).

Objekat crkve je, u odnosu na okolni teren, ukopan za oko 90 cm i izveden je od kamena sa zidovima debljine od 100 do 110 cm. Zidovi su sa vanjske strane izvedeni od pravilno klesanog kamena za čiju su izradu upotrijebljeni kameni blokovi većih dimenzija (visina od 30 do 55 cm, širina od 40 do 90 cm).

Sa unutrašnje strane zidovi su izvedeni od neobrađenog kamena redanog u pravilne horizontalne redove, dok su svi uglovi također, sa unutrašnje strane izvedeni od pravilno klesanog kamena. Konzervatorsko-restauratorskom intervencijom zidovi crkve su završeni sa dva reda grubo obrađenog kamena u cementnom malteru. Prozorski otvor je očuvan jedino na zapadnom zidu crkve, u oltarskom prostoru, dok je manji kvadratni otvor uokviren kamenim pločama. U prostor crkve pristupa se sa zapadne strane.

Ulazni portal crkve, širine 98 cm sa vanjske, odnosno 144 cm sa unutrašnje strane, je uokviren kamenim dovratnicima bez profilacija. Očuvani kameni dovratnici su izvedeni iz jednog bloka kamena. Dimenzije južnog dovratnika iznose 146 x 70 cm a sjevernog 162 x 82,5 cm (visina x širina).

Pored glavnog ulaza u crkvu, na sjevernom zidu u oltarskom prostoru je izveden još jedan ulaz. Ulazni portal, širine 63 cm sa vanjske odnosno 149 cm sa unutrašnje strane, je uokviren kamenim dovratnicima bez profilacija. Na dovratnicima su vidljivi tragovi nosača vrata.

Unutrašnji prostor crkve, ukupne površine oko 97,5 m, u oblikovnom smislu podijeljen je na dva dijela. Ulazni dio, namijenjen okupljanju vjernika, kvadratne je osnove, dimenzija 7,50 x 7,40 m (dužina x širina), površine 59 m. Oltarski prostor je pravougaone osnove, dimenzija 6,50 x 5,70 m, površine 38,5 m. Središnje mjesto oltarskog prostora zauzima oltar, koji je formiran od dva stećka u formi sanduka sa postoljem (br. 22. i 23.). Ispred navedena dva stećka u pravcu istoka nalazi se jedna ploča Na istočni, oltarski, zid crkve, a u produžetku sjevernog i južnog zida, naslanjaju se dva zida (kontrafori). Prema završetku zida crkve i načinu gradnje zidova zaključuje se da ovi zidovi nisu izvedeni u isto vrijeme kada i crkva. Zidovi su izvedeni od kamenih blokova i očuvani u visini od oko 90 cm. Očuvani su u dimenzijama od oko 1,50 x 1,00 m (dužina x širina). Konzervatorsko-restauratorskom intervencijom, završni red zidova je izveden od neobrađenog kamena u cementnom malteru.

Nekropola sa stećcima na lokalitetu Klisa

Na manjem brijegu, oko ostataka srednjovjekovne crkve posvećene sv. Roku, situirana je nekropola sa 24 stećka (16 u formi sljemenjaka, 4 u formi sanduka, 3 ploče i 1 stećak čiji su dijelovi razbijeni te se ne može utvrditi oblik)(8).

Stećci su srednje obrađeni i očuvani, položeni u nizovima i orijentirani u pravcu zapad–istok i sjever–jug. Svi spomenici sa postoljem izrađeni su od monolitnog kamena.

Ukrasni ornamenti vidljivi su na sedam stećaka od kojih su 4 sljemenjaka i 3 sanduka (sljemenjaci br. 5, 16, 18 i 19, sanduci br. 6, 20 i 21). Po bogatstvu ukrasnih motiva među nekropolama u okolini Bakića, nekropola na lokalitetu Klisa svrstava se na prvo mjesto.

Ukrasni ornamenti zastupljeni na ovoj nekropoli su spiralni zavoji (br. 5, 16 i 18), potom rozete br. 5 i 18) koje u tri slučaja stoje na stiliziranim stupovima (br. 16, 18 i 20). Tordirana vrpca pojavljuje se na dva stećka (br. 5 i 19). Jedino se na stećku br. 5 uočavaju dugmad u vidu reljefnog ispupčenja i krug od tordirane vrpce(9). Na spomenicima Klise relativno je česta i predstava krsta (br. 5 i 6)(10). Osim ovih ornamenta na spomeniku (br. 16) prikazana je predstava ruke savijene u laktu, a na drugom (br. 21) ruka je kombinovana sa mačem. U načinu ornamentisanja potrebno je naglasiti da su ukrasi na stećcima (br. 5 i 16) u vidu ispupčenog reljefa, dok su na drugim stećcima ukrasi rađeni tehnikom udubljivanja. Samo na stećku br. 16 kod predstave ruke vršena je kombinacija tehnike udubljivanja sa plitkim reljefnim ispupčenjima. Potrebno je spomenuti i činjenicu da je A. Benac prilikom obrađivanja lokaliteta Klisa, evidentirao i priličan broj komada od razlupanih stećaka oko vrela Kamenice, ispod lokaliteta Klise (udaljenost oko 200 m zračne linije u pravcu juga).

Moguće je da su sa neke druge nekropole u okolini Bakića ili su možda samo svučeni sa Klise i razbijeni radi izgradnje bazena za vodu (A. Benac, 1951. str. 24.). Stećci br. 22, 23 i 24 nalaze se u oltarskom prostoru crkve. Pored crkve u pravcu juga i između stećaka u novije vrijeme napravljena je kuća od drvene konstrukcije. Ovaj lokalitet sačinjavaju kuća i pašnjak antropogenog karaktera kojim dominira niska vegetacija, prije svega trava (Poaceae). Zemljište je u privatnom vlasništvu na kojem se živi i redovno kosi. Također su uočena pojedinačna stabla: smrča (Pieceetum illyricum), hrast (Quercus robur), lipa (Tilia tomentosa), trešnja (Prunus avium), lijeska (Corylus avellana); a u voćnjaku: šljiva (Prunus domestica L.) i jabuka (Malus domestica).

Stanje stećaka

Stećak br. 1 – sljemenjak, bez ukrasa, vidljiva oštećenja sa južne strane krovne plohe, sa zapadne strane utonuo u visini krovnih ploha; dimenzije stećka su: 140 x 50 x 30 cm.

Stećak br. 2 – sljemenjak, bez ukrasa, vidljiva oštećenja sa južne i sjeverne strane krovnih ploha, sa zapadne strane utonuo u visini krovnih ploha; dimenzije stećka su: 145 x 72 x 35 cm.

Stećak br. 3 – sljemenjak, bez ukrasa, slabije obrade, utonuo sa zapadne strane do vrha sljemena; dimenzije stećka su: 140 x 58 x 34 cm.

Stećak br. 4 – dijelovi razbijenog spomenika kojem se ne može utvrditi oblik; dimenzije stećka su: vidljiva dužina 140 x 65 x vidljiva visina 28 cm.

Stećak br. 5 – sljemenjak, sa ukrasom, utonuo i obrastao mahovinom; dimenzije stećka su: 170 x 75 x vidljiva visina 57 cm.

Na čeonim stranama stećka nalaze se ukrasi. Sa istočne čeone strane nalazi se ukras krsta, čiji je vertikalni krak u donjem dijelu izrađen u obliku debele tordirane vrpce, dok su mu gornji dio vertikalnog kraka i strane poprečnog kraka u obliku latica. Na sredini krsta ističe se dugme u vidu reljefnog ispupčenja. Ispod horizontalnih krakova su široki spiralni zavoji, a iznad njih – u svakom uglu – po jedan krug izveden u obliku tordirane vrpce.

Sa zapadne čeone strane u sljemenu je smještena sedmokraka rozeta sa lijepo stiliziranim laticama i malim krugom u sredini. Desno i lijevo u vidu reljefnog ispupčenja smješteno je po jedno dugme.

Na ostalom dijelu čeone strane glavni motiv sačinjavanju dva spiralna zavoja, čiji se krajevi stapaju sa rubovima stećka. Spiralni zavoji su opkoljeni tordiranom vrpcom. Gornji krajevi tordirane vrpce imaju stilizaciju čvora.

Svi ukrasi su u vidu visokog reljefnog ispupčenja, koje uvećava bogatstvo ornamenata. Spiralni zavoji i tordirane vrpce imaju ovalan presjek.

Stećak br. 6 – ploča utonula sa ukrasom, nemarne izrade; dimenzije stećka su: 130 x 60 cm.

Na njegovoj površini u zapadnom dijelu stećka nalazi se predstava krsta, koji se na vrhu završava sa polukrugom. Ukras je rađen u vidu reljefnog ispupčenja.

Stećak br. 7 – sljemenjak, bez ukrasa, utonuo svojom visinom i dužinom; dimenzije stećka su: 165 x 64 x vidljiva visina 25 cm.

Krovne plohe su neobično blago nagnute, a njegovo sljeme (hrbat) je izveden u vidu reljefnog ispupčenja.

Stećak br. 8 – sljemenjak, bez ukrasa, utonuo svojom dužinom u visini krovnih ploha i sljemena sa zapadne strane; dimenzije stećka su: 175 x 64 x 25 cm.

Stećak br. 9 – sljemenjak s postoljem, bez ukrasa, prema dole sužen i fino obrađen, nagnut na sjevernu stranu sa koje je utonuo u visini krovne plohe, a sa zapadne strane utonuo je u visini sljemena; dimenzije stećka su: 196 x 72 x 63 cm.

Stećak br. 10 – sljemenjak, bez ukrasa, utonuo tako da je moguće bilo samo uzeti njegovu dužinu: 120 cm.

Stećak br. 11 – sljemenjak bez ukrasa, utonuo; dimenzije stećka su: 160 x 60 x vidljiva visina 20 cm.

Stećak br. 12 – stećak u obliku amorfne ploče; dimenzije stećka su: 120 x 20 x 48 cm.

Stećak br. 13 – sljemenjak sa postoljem, bez ukrasa, grube obrade, sljeme krova oštećeno, sa zapadne strane utonuo u visini krovnih ploha; dimenzije stećka su: 180 x 94 x 55 cm; dimenzije postolja su: 200 x 120 cm.

Stećak br. 14 – sljemenjak bez ukrasa, u potpunosti utonuo, smješten iza novoizgrađenog objekta (kuća); dimenzije stećka su: dužina 150 cm.

Stećak br. 15 – sljemenjak bez ukrasa, u potpunosti utonuo, nalazi se tik do stećka br. 14; dimenzije stećka su: vidljiva dužina 100 cm.

Stećak br. 16 – sljemenjak sa postoljem i ukrasom, sa zapadne strane utonuo u visini postolja; dimenzije stećka su: 160 x 72 x 61 cm; dimenzije postolja su: dužina 200 x 90 cm.

Na stećku su ukrašene obje čeone strane i južna bočna strana. Strehe krovnih ploha istaknute su usječenim ispustom.

Čeona istočna i zapadna strana sadrže istu dekoraciju. Njihovom sredinom uzdiže se jedan stup u vidu reljefnog ispupčenja i završava se šestokrakom rozetom, koja djeluje kao krošnja na stablu.

Sa obje strane stupa izveden je po jedan spiralni zavoj, čiji se krajevi produžavaju u ugao stranice. Ukrasi su rađeni u vidu visokog reljefnog ispupčenja uz izvjesnu primjenu tehnike udubljivanja.

Na južnoj bočnoj strani prikazana je predstava ruke savijene u laktu, čiji su prsti ispruženi, osim palca koji je uzdignut. Predstava ruke izvedena je tehnikom udubljivanja uz vrlo nisko reljefno ispupčenje.

Stećak br. 17 – sljemenjak bez postolja i ukrasa, prevrnut na sjevernu stranu i cijelom svojom dužinom utonuo; dimenzije stećka su: 150 x vidljiva širina 25 x 52 cm.

Stećak br. 18 – sljemenjak sa ukrasom, obrastao mahovinom, oštećen, prevrnut i utonuo, njegov grob je u potpunosti prekopan; dimenzije stećka su: 130 x širinu nije bilo moguće uzeti x visina do krovne plohe 33 cm.

Evidentirani su ukrasi samo sa njegove južne strane(11). Južna strana ima lijevo i desno po dva spiralna zavoja, čiji se krajevi vertikalno produžuju prema podnožju. U sredini je šestokraka rozeta na vertikalnom kraku. Rozeta je podbočena sa još dva kosa stupa(12).

Stećak br. 19 – sljemenjak sa ukrasom, osim istočne strane sa svih drugih je utonuo; dimenzije stećka su: vidljiva dužina 80 x 50 x 50 cm.

Ispod strehe sa čeone i bočnih strana uočava se traka u obliku debele tordirane vrpce(13). Na čeonoj istočnoj strani evidentiran je krinoliki krst. I tordirana vrpca i ornamenti su u vidu reljefnog ispupčenja.

Stećak br. 20 – sanduk sa postoljem i ukrasom, prevrnut u pravcu juga, postolje mu je sa sjeverne strane obijeno; dimenzije stećka su: 180 x vidljiva širina 60 x 55 cm; dimenzije postolja su: 210 x vidljiva širina 55 x 20 cm.

Sjeverna bočna strana ukrašena kombinovanim motivom. U sredini na vertikalnom stupu je teško uočljiva šestokraka rozeta. Sa lijeve i desne strane vertikalnog stupa nalaze se po dva spiralna zavoja, čiji se krajevi produžavaju prema podnožju. Grupe ovih zavoja smještene su u ograničenom trougaonom prostoru. Da li je i na suprotnoj južnoj strani postojao ukras nije se moglo ustanoviti(14). 

Stećak br. 21 – sanduk sa ukrasom, oštećen sa svih strana, gotovo pa u amorfnom stanju; dimenzije stećka su: 155 x 62 x vidljiva visina 50 cm.

Na južnoj bočnoj strani prikazana je predstava ruke koja dugački mač. Predstava mača je potpuna, tako da njegova drška prekriva šaku ruke. Ukras je izveden tehnikom udubljivanja.

Stećak br. 22 – sanduk sa postoljem, orijentiran sjever–jug, bez ukrasa, nalazi se unutar crkve u oltarskom prostoru, fino obrađen i očuvan; dimenzije stećka su: 152 x 52 x 32 cm; dimenzije postolja su: 170 x 64 x 18 cm.

Stećak br. 23 – sanduk sa postoljem, orijentiran sjever–jug, također se nalazi unutar crkve u oltarskom prostoru i to na stećku br. 22, prevrnut na površinu sanduka, fino obrađen i očuvan, njegova udubljenja pri postolju ne završavaju se pod pravim uglom, već pod uglom od 70º; dimenzije stećka su: 167 x 70 x 29 cm; dimenzije postolja su: 190 x 78 x 11 cm, kosa čeona dubina postolja 17 cm i bočna 12 cm.

Stećak br. 24 – ploča bez ukrasa, u potpunosti utonula, orijentirana sjever–jug, nalazi se također u oltarskom prostoru, ispred stećaka br. 22 i 23 u pravcu istoka; dimenzije stećka su: 155 x 100 cm.

Obelisk (stub, nišan) na lokalitetu Vlaškovac

Na putnom pravcu iz Donjih Bakića u selo Krivajeviće, u šumi Vlaškovac (oko 300 m iznad vrela Kamenice) među visokim omorikama uzdiže se obelisk ili stub u narodu nazvan nišan. Napravljen je od krečnjačkog monolita. Osnova stuba je romboidna. Prema vrhu neznatno se sužava i završava pravilnom četverostranom piramidom, na čijem se vrhu nalazi veća kamena kugla od koje je jedna trećina odbijena. Na obelisku su primjetna oštećenja sa njegovih strana i na vrhu kamene kugle. Prilikom sječe drveća nepoznati drvosječa je srušio jednu omoriku, koja je pri padu prouzrokovala navedena oštećenja. Donji rubovi piramide prelaze obim stuba i odaju predstavu krovne strehe. Spomenik sadrži bogate ukrase. Svi njegovi bridovi optočeni su tordiranom vrpcom, koja svojim ispupčenjem nadvisuje okolnu površinu. Unutar ploha tordirana vrpca služi za diobu ukrasnih polja. Dimenzije spomenika su: visina od postolja do četvrtaste piramide 300 cm, do kamene kugle 365 cm i od postolja do samog vrha 410 cm. Visina piramide je 65 cm, visina kamene kugle 45 cm.

Dimenzije južne stranice su: širina iznad postolja 85,5 cm, širina ispod četvrtaste piramide 74 cm, donja širina piramide 85 cm, gornja širina piramide 30 cm. Dimenzije sa istočne strane: širina iznad postolja 86 cm, širina ispod četvrtaste piramide 64 cm, donja širina piramide 68,5 cm, gornja širina piramide 27 cm, širina postolja 95 cm i vidljiva visina postolja 60 cm. Sa istočne strane primjetna su oštećenja kugle.

Dimenzije sa sjeverne strane: širina iznad postolja 88 cm, širina ispod četvrtaste piramide 74 cm, donja širina piramide 81,5 cm, gornja širina 30 cm, širina postolja 108 cm. Osnova spomenika je u obliku romboida stranica: 88 x 86 cm i uglova 12 cm.

Osim što je zanimljiv po svom obliku i veličini, spomenik je i bogato ukrašen simboličnim predstavama. Ukrašene su mu sve četiri strane, a ukrasi su podijeljeni po poljima. Mjesto oštrih ivica spomenik ima sa svih strana tordiranu vrpcu kao ornament, koja služi i za diobu ukrasnih polja i koja je oštećena. Četvrtasta piramida, osim tordirane vrpce po ivicama nema drugih ukrasa.

Istočna strana je razdijeljena tordiranom vrpcom na dva ukrasna polja. Gornje polje sadrži više ukrasnih motiva, gdje se nalaze dva simetrično postavljena S-motiva, a ispod njih u istoj vertikali, dva spiralna zavoja čiji se kraci produžavaju prema gornjim S-motivima. Ispod se nalazi stilizirani životinjski lik(15) pod kojim je paralelno sa trupom životinje smješten štit. Životinja ima dugačku i nesrazmjerno veliku glavu sa otvorenim raljama i istaknutim donjim zubom, dok je trup izdužen, a rep savijen.

Iznad trupa životinje je šestokraka rozeta koja ispunjava prazan prostor prema gornjem spiralnom zavoju, a pod glavom je još jedan spiralni zavoj sa produženim krajem prema štitu. Donje polje je ispunjeno samo sa dva odgovarajuća S-motiva i ispod njih dvije okomito postavljene linije u sredini polja.

Zapadna strana je relativno manje ukrašena u odnosu na ostale. Razdijeljena je tordiranom vrpcom na tri polja. Samo je gornje polje ukrašeno i jednom vrpcom vodoravno raspolovljeno.

Tu se nalaze dva simetrično postavljena spiralna zavoja i između njih u gornjem dijelu šestokraka rozeta na stupu. Ispod spiralnih zavoja su tri grozda. Potom slijedi prikaz životinje kao i na istočnoj strani. Iznad trupa životinje nalazi se rozeta sa devet latica, dok se ispod glave životinje nalazi spiralni zavoj i iznad njega dvije tačke.

Južna strana je najbogatije ukrašena, također podijeljena u tri polja od kojih je srednje najmanje. Gornje polje ima dva simetrična S-motiva ispod kojih je ista stilizacija životinjskog lika kao i na drugim stranama. Ispod životinje je štit, do njega rozeta sa jedanaest latica. Iznad trupa su dvije tačke i veća rupa gdje se vide oštećenja.

U srednjem polju su smještena dva S-motiva sa rozetom od jedanaest latica iznad njih. Uglovi polja su obilježeni sa po jednom tačkom.

Donje polje ima dva spiralna zavoja čiji se kraci produžavaju prema dole. Između njih je oštećena, slična rozeta kao i u prethodnom polju, ispod koje je kvadrat u reljefu, dok se ispod svakog zavoja nalazi po jedan grozd.

Sjeverna strana se sastoji od četiri polja. Gornje polje ima dva S-motiva (gusto uvijena) i oštećenu ivicu sa istočne strane, dok se između njih – u sredini – nalazi jedna tačka.

Drugo polje sadrži uobičajenu predstavu životinje i štita sa rozetom i spiralnim zavojem.

U trećem polju se nalaze dva spiralna S-motiva i između njih dvije osmokrake rozete.

U četvrtom polju nalaze se dva spiralna zavoja sa produženim krajevima prema dole.

Svi ukrasi su rađeni u vidu reljefnih ispupčenja. Osnovni motivi na obelisku su: S-motivi i životinjski lik sa štitom. Potom dolaze spiralni zavoji, grozdovi i tačkice. Kompozicija životinje sa štitom bi trebalo da označava heraldički znak, ponavlja se na sve četiri strane i svakako je jedan od rijetkih na spomenicima ove vrste u Bosni i Hercegovini. Obelisk i nekropola sa stećcima na lokalitetu Grebljica su situirani u šumi kojom dominira zajednica ekosistema jelovo-smrčevih šuma Abieti-Pieceetum illyricum. Šuma je razdobna, što znači da su vidljiva stabla svih uzrasta do maksimalno 80 godina starih. Neposredno do obeliska su vidljiva stabla bijelog bora (Pinus albicaulis) koji je u ovoj šumi u sukcesiji, što znači da će uskoro biti zamijenjen drugom vrstom rastinja. Od niskog rastinja područjem dominira grmlje kupina (Rubus fruticosus agg.).

U faunističkom smislu su prisutni: lisica (Vulpes vulpes), divlja svinja (Sus scrofa), vuk (Canis lupus), veliki šumski miš (Apodemus flavicola), vjeverica (Sciurus vulgaris) i srna (Capreolus capreolus) (V. Čelić-Ćemerlić, 2001., str. 57.) Područje neposredno pored obeliska je obilježeno plitkom erozijom koja je nastala kao posljedica izvoženja stabala iz šume i kasnijem otoku vode u proljeće.

Nekropola sa stećcima na lokalitetu Grebljica

Između lokaliteta Klisa i Vlaškovac, pruža se manji greben – Grebljica, obrastao borovom šumom, na kome je smještena nekropola sa 14 stećaka (10 sanduka, 3 sljemenjaka i 1 ploča). Na ovom lokalitetu preovlađuju stećci u formi sanduka sa samo dva ukrašena (stećak br. 6 i 9) na kojima se nalaze predstave krsta, osim kojeg nije evidentiran bilo kakav drugi ornament. Za ovu nekropolu karakteristična je i slabija obrada većeg broja stećaka, dok im je orijentacija u pravcu zapad–istok.

Stanje stećaka

Stećak br. 1 – sanduk, bez ukrasa i slabije izrade, sa grubo klesanim plohama i poprilično nepravilnog oblika, gornja površina je blago ovalna; dimenzije stećka su: 180 x 80 x 55 cm.

Stećak br. 2 – sanduk, bez ukrasa, sa zapadne strane zasut zemljom; dimenzije stećka su: 140 x 70 x 50 cm.

Stećak br. 3 – ploča bez ukrasa, utonula, vidljiva samo gornja površina; dimenzije stećka su: dužina 160 cm x širina 80 cm.

Stećak br. 4 – sanduk bez ukrasa, obrastao mahovinom; dimenzije stećka su: 170 x 75 x 38 cm.

Stećak br. 5 – sljemenjak bez ukrasa, utonuo i obrastao mahovinom; dimenzije stećka su: 170 x 70 x 28 cm.

Spomenik je bolje izrade od prethodnog, krov je sa istočne strane blago nagnut, dok su strehe naglašene uklesanim ispustom na širim stranama.

Stećak br. 6 – sanduk sa ukrasom, obrastao mahovinom i utonuo; dimenzije stećka su: 170 x 80 x 20 cm.

Na njegovoj površini u zapadnom dijelu stećka nalazi se predstava krsta, za razliku od donjeg uspravnog kraka, ostala tri se završavaju sa polukrugom. Ukras je rađen u vidu reljefnog ispupčenja.

Stećak br. 7 – sanduk bez ukrasa, oštećen, utonuo i obrastao mahovinom, površina grubo obrađena; dimenzije stećka su: 135 x 70 x 25 cm.

Stećak br. 8 – sanduk bez ukrasa, obrastao mahovinom, utonuo tako da je vidljiva samo gornja površina, koja je dobro obrađena i uglačana; dimenzije stećka su: 175 x 75 x 10 cm.

Stećak br. 9 – sanduk sa ukrasom, obrastao mahovinom, utonuo, sa južne strane nalazi se stablo bora čije korijenje znatno ugrožava stećak; dimenzije stećka su: 155 x 70 x 30 cm.

Na njegovoj površini u zapadnom dijelu nalazi se predstava krsta, kod kojeg se samo gornji krak završava polukrugom. Ukras je rađen u vidu plitkog reljefnog ispupčenja.

Stećak br. 10 – sanduk bez ukrasa, obrastao mahovinom i prekriven humusom, utonuo tako da je vidljiva samo gornja površina, između ovog stećka i prethodnog (br. 9) nalazi se stablo bora čije korijenje ugrožava oba stećka; dimenzije stećka su: 160 x 60 x 10 cm.

Stećak br. 11 – sanduk bez ukrasa, utonuo, obrastao mahovinom i niskim rastinjem; dimenzije stećka su: 120 x 60 x 40 cm.

Stećak br. 12 – sanduk bez ukrasa, utonuo obrastao mahovinom i prekriven humusom, sa južne strane nalazi se stablo bora čije korijenje znatno ugrožava stećak; dimenzije stećka su: 210 x 100 x 35 cm.

Stećak br. 13 – sljemenjak sa postoljem, bez ukrasa, utonuo u visini postolja, obrastao mahovinom i sa istočne strane prekriven humusom i šibljem; dimenzije stećka su: 190 x 107 x 45 cm.

Stećak br. 14 – sljemenjak bez ukrasa, utonuo, obrastao mahovinom; dimenzije stećka su: 160 x 80 x 40 cm.

Nekropola sa stećcima na lokalitetu Slavanj

Na udaljenosti od 500 do 800 m zračne linije od lokaliteta Pod Klisa ili Varošište u pravcu istoka, nalazi se zaselak Slavanj sa nekoliko kuća. U centru naselja, na brežuljku, između seoskih kuća, na mjestu koje lokalno stanovništvo zove „Slava“, smještena je nekropola sa 43 stećka od toga su: 23 sljemenjaka sa postoljem, 2 sljemenjaka bez postolja, 9 sanduka sa postoljem, 4 sanduka bez postolja i 5 ploča. Iz gore navedenog uočava se da su najzastupljeniji stećci u formi sljemenjaka. Svi spomenici sa postoljem izrađeni su od monolitnog kamena. Pojedini sljemenjaci su rađeni tako da se sužavaju prema dole (br. 1, 6, 11, 22 i 29). Na stećku br. 17 evidentiran je primjerak čiji je krov sveden „na četiri vode“ što u različitim modelacijama odaje imitaciju planinske kuće. Ukrasni ornamenti evidentirani su na devet stećaka (br. 1, 2, 3, 5, 6, 7, 11, 20 i 39). Od ukrasa najzastupljeniji su spiralni zavoji (stećci br. 1, 2, 6, 7 i 11). Na jednom stećku (br. 7) evidentiran je spiraloidni motiv u obliku položenog slova S. Drugi ukrasni ornament po zastupljenosti na ovoj nekropoli je rozeta (stećci br. 1, 2, 6, 7 i 11), koja je obično u kombinaciji sa spiralnim zavojima, osim na stećku br. 6 Čest motiv je i predstava krsta (stećci br. 5, 20 i 39), dok je polumjesec evidentiran samo na stećku br. 20. Među ornamentima evidentirani su: tordirana vrpca (stećci br. 1 i 2), kružići sa tačkama (stećci br. 2 i 7) i obična udubljena linija (stećci br. 3 i 11). Za razliku od stećaka na lokalitetu Klisa, gdje preovladavaju ukrasi rađeni u vidu reljefnog ispupčenja, ukrasi na ovoj nekropoli uglavnom su izvođeni tehnikom udubljivanja, osim na stećcima br. 20 i 39, gdje su predstave krstova i polumjeseca izvedene tehnikom reljefnog ispupčenja. Spomenici su dobro obrađeni i orijentirani sjeverozapad–jugoistok i jugozapad–sjeveroistok. Nekropola sa stećcima je situirana u naselju. Dio nekropole se nalazi u šljiviku gdje dominira nisko rastinje, pretežno trava i stabla šljive (Prunus domestica L.), dok je drugi dio situiran na ograđenom dijelu koji se trenutno koristi kao tor za ovce.

Stanje stećaka

Stećak br. 1 – sljemenjak sa postoljem i ukrasom, prevrnut na jugozapadnu bočnu stranu i utonuo, obrastao mahovinom i travom, orijentiran u pravcu sjeverozapad–jugoistok; dimenzije stećka su: 147 x 60 x 55 cm; dimenzije postolja su: dužina 180 cm x visina postolja 25 cm.

Na njegovim čeonim stranama nalaze se identični ukrasni motivi. Zabat stećka je uokviren tordiranom vrpcom. U sredini se nalazi šestokraka rozeta sa trougaonim laticama. Na suprotnoj strani se nalazi rozeta sa četiri latice. Ispod uokvirenog zabata vertikalno se pružaju dva spiralna zavoja, čiji se kraci spuštaju do samog postolja. Ornament je izveden tehnikom udubljivanja.

Stećak br. 2 – sljemenjak sa postoljem i ukrasom, fino obrađen, utonuo, obrastao mahovinom, travom i niskim rastinjem, oštećen u sljemenu sa sjeverozapadne strane, orijentiran u pravcu sjeverozapad–jugoistok; dimenzije stećka su: 200 x 95 x 110 cm.

Na njegovim čeonim stranama nalaze se isti ukrasni ornamenti kao i na stećku br. 2, s tim da je oštećena rozeta sa sjeverozapadne strane.

Stećak br. 3 – sljemenjak sa postoljem i ukrasom, fino obrađen, obrastao mahovinom i travom, preko krovnih ploha nalazi se čelična žica i rastinje, orijentiran u pravcu sjeverozapad–jugoistok; dimenzije stećka su: 180 x 85 x 65 cm.

Na njegovim krovnim plohama nalazi se kao ukras uz rubove jedna udubljena linija, rađena vrlo plitko i odaje predstavu kućnog krova.

Stećak br. 4 – sanduk sa postoljem bez ukrasa, grubo obrađen, obrastao mahovinom i travom, orijentiran u pravcu sjeverozapad–jugoistok; dimenzije stećka su: 150 x 45 x 20 cm; dimenzije postolja su: 185 x 65 x 25 cm.

Zbog omjera između dužine i širine, A. Benac je ovaj stećak okarakterisao kao sanduk sa postoljem.

Stećak br. 5 – sljemenjak sa postoljem i ukrasom, fino obrađen, utonuo, obrastao mahovinom i travom, oštećen sa čeone sjeverozapadne strane i napuknut preko krovnih ploha u poprečnom pravcu, orijentiran u pravcu sjeverozapad–jugoistok; dimenzije stećka su: 160 x 55 x vidljiva visina 20 cm.

Krovne plohe su blago nagnute, dok se ukras nalazio sa sjeverozapadne strane (danas oštećen) od čega je ostao dio donjeg dijela vertikalnog kraka krsta. Prema A. Bencu gornji dio i dugački kraci su se završavali u obliku kruga. (A. Benac, 1951, str. 29.). Sa jugoistočne strane prikazan je manji krst sa kracima jednake dužine. Ukrasi su izvedeni tehnikom udubljivanja.

Stećak br. 6 – sljemenjak sa postoljem i ukrasom, fino obrađen, utonuo u visini krovnih ploha tako da se samo naziru ukrasni ornamenti sa čeonih strana, obrastao travom i oštećen u sljemenu sa obje strane, orijentiran u pravcu jugozapad–sjeveroistok; dimenzije stećka su: dužina 160 cm x vidljiva visina 15 cm.

Prema A. Bencu: „Stećak sadrži identične ukrasne ornamente na čeonim stranama. U sredini je šestokraka rozeta koja stoji na – prema dole proširenom – stupu. Sa obje strane su spiralni zavoji, čiji se krajevi produžuju uz rubove čeonih strana i spajaju na vrhu zabata. Ornament je izveden tehnikom udubljivanja.“ (Ibidem, 1951, str. 29.).

Stećak br. 7 – sljemenjak sa postoljem i ukrasom, fino obrađen, sa vidljivim napuknućima preko krovnih ploha, čeona jugozapadna strana stećka je oštećena dok je sa jugoistočne strane stećak zasut zemljom, obrastao mahovinom i travom, orijentiran u pravcu jugozapad–sjeveroistok; dimenzije stećka su: 155 x 60 x 45 cm.

Na stećku su bile ukrašene obje čeone i bočne strane. Sa sjeveroistočne strane u zabatu stećka nalazi se šestokraka rozeta i sa njenih strana u širinu postavljen je po jedan kružić sa tačkicom u sredini. Ispod se nalaze dva spiralna zavoja, čiji se kraci produžuju do postolja. Jugozapadna čeona strana je oštećena tako da danas ne postoji ukras. A. Benac je sa te strane evidentirao kao ukras samo šestokraku rozetu postavljenu na istom mjestu kao i rozeta sa sjeveroistočne strane (Ibidem, 1951, str. 29.). Na sjeverozapadnoj bočnoj strani nalazi se veliki spiraloidni motiv u obliku položenog slova S, prema A. Bencu isti ukras je evidentiran i sa suprotne sjeveroistočne bočne strane (Ibidem, 1951, str. 29.).

Stećak br. 8 – sljemenjak sa postoljem bez ukrasa, fino obrađen, sa sjeveroistočne strane zasut zemljom, orijentiran u pravcu sjeverozapad–jugoistok; dimenzije stećka su: 165 x 53 x 36 cm; dimenzije postolja su: dužina 185 x visina 15 cm.

Stećak br. 9 – sanduk bez postolja i ukrasa, grubo obrađen i oštećen, orijentiran u pravcu sjeverozapad–jugoistok; dimenzije stećka su: 130 x 100 x 50 cm.

Stećak br. 10 – sanduka sa postoljem i bez ukrasa, utonuo u visini postolja, vidljiva oštećenja sa bočne sjeveroistočne strane, orijentiran u pravcu sjeverozapad–jugoistok; dimenzije stećka su: 175 x 55 x 30 cm.

Stećak br. 11 – sljemenjak sa postoljem i ukrasom, utonuo u visini postolja i nagnut na jugozapadnu stranu sa koje mu je oštećena ivica krovne plohe po čitavoj dužini, orijentiran u pravcu sjeverozapad–jugoistok; dimenzije stećka su: dužina 170 x 70 x vidljiva visina 60 cm.

Na njegovim čeonim stranama nalaze se identični ukrasni motivi. U zabatu se nalazi osmokraka rozeta, čije su vertikalne latice u obliku romba nešto veće od ostalih. Rozeta svojim donjim dijelom ulazi u međuprostor dva spiralno postavljena zavoja. Krajevi spiralnih zavoja produžuju se do postolja. Ispod krovnog dijela čitav motiv je oivičen jednom linijom. Ornament je izveden tehnikom udubljivanja.

Stećak br. 12 – sanduk sa postoljem, bez ukrasa, nagnut na jugozapadnu stranu i utonuo svojom dužinom, orijentiran u pravcu sjeverozapad–jugoistok; dimenzije stećka su: 150 x 50 x 35 cm; dimenzije postolja su: dužina 170 x visina 20 cm.

Stećak br. 13 – ploča bez ukrasa, utonula tako da je vidljiva samo gornja površina, orijentiran u pravcu sjeverozapad–jugoistok; dimenzije stećka su: dužina 190 x širina 95 cm.

Stećak br. 14 – sljemenjak sa postoljem i bez ukrasa, vidljiva oštećenja sa čeone jugoistočne strane kao i napuknuća na krovnim plohama, utonuo u visini postolja, orijentiran u pravcu sjeverozapad–jugoistok; dimenzije stećka su:150 x 65 x 35 cm; dimenzije postolja su: širina 90 cm x 18 cm.

Stećak br. 15 – ploča bez postolja i ukrasa, grube izrade, čija je površina neravna i ispucala, orijentiran u pravcu sjeverozapad–jugoistok; dimenzije stećka su:170 x 80 x vidljiva visina 20 cm.

Stećak br. 16 – sanduk bez postolja i ukrasa, gornja površina je oštećena, orijentiran u pravcu sjeverozapad–jugoistok; dimenzije stećka su:175 x 85 x vidljiva visina 35 cm.

Stećak br. 17 – sljemenjak sa postoljem i bez ukrasa, sa krovnim dijelom „na četiri vode“, utonuo u visini krovnih ploha, orijentiran u pravcu sjeverozapad–jugoistok; dimenzije stećka su:125 x 60 x vidljiva visina 40 cm.

Stećak br. 18 – sanduk sa postoljem i bez ukrasa, na gornjoj površini vidljiva su napuknuća i oštećenja, utonuo u visini postolja, a sa jugozapadne strane stećak je zasut zemljom, orijentiran u pravcu sjeverozapad–jugoistok; dimenzije stećka su:125 x 60 x vidljiva visina 40 cm.

Stećak br. 19 – sljemenjak sa postoljem i bez ukrasa, u potpunosti utonuo, vidljiv samo hrbat stećka, obrastao travom, orijentiran u pravcu sjeverozapad–jugoistok; dimenzije stećka su: dužina 180 cm.

Stećak br. 20 – sljemenjak sa postoljem i ukrasom, utonuo u visini postolja i sa čeone sjeverozapadne strane, obrastao mahovinom i travom, orijentiran u pravcu sjeverozapad–jugoistok; dimenzije stećka su: 175 x 55 x vidljiva visina 40 cm.

Na njegovim čeonima stranama nalaze se različiti ukrasi. Sa jugoistočne čeone strane nalazi se ukras u vidu reljefnog ispupčenja – polumjesec. Sjeverozapadna strana je utonula i ukras se ne vidi, prema A. Bencu sa navedene strane nalazio se ukras krsta čiji se gornji dio vertikalnog kraka kružno završava, a rađen je također u vidu reljefnog ispupčenja (A. Benac, 1951, str. 31.).

Stećak br. 21 – sljemenjak sa postoljem i bez ukrasa, utonuo u visini postolja i sa čeone sjeverozapadne strane, obrastao mahovinom i travom, orijentiran u pravcu sjeverozapad–jugoistok; dimenzije stećka su: 150 x 50 x vidljiva visina 50 cm.

Stećak br. 22 – sljemenjak sa postoljem i bez ukrasa, utonuo, obrastao travom i preko njega su postavljene daske i drveće, orijentiran u pravcu sjeverozapad–jugoistok; dimenzije stećka su: 170 x 55 x vidljiva visina 25 cm.

A. Benac je na krovnom dijelu evidentirao jedno reljefno ispupčenje i da su rubovi zaobljeni. (Ibidem, 1951., str. 31.).

Stećak br. 23 – sljemenjak sa postoljem i bez ukrasa, oštećen sa čeonih strana, utonuo, obrastao travom, orijentiran u pravcu sjeverozapad–jugoistok; dimenzije stećka su: 190 x 60 x vidljiva visina 25 cm.

Stećak br. 24 – sljemenjak sa postoljem i bez ukrasa, oštećen sa čeonih strana, utonuo, obrastao travom, orijentiran u pravcu sjeverozapad–jugoistok; dimenzije stećka su: 175 x 50 x vidljiva visina 30 cm.

Stećak br. 25 – sljemenjak sa postoljem i bez ukrasa, oštećene su mu ivice krovnih ploha na bokovima, utonuo u visini krovnih ploha, orijentiran u pravcu sjeverozapad–jugoistok; dimenzije stećka su: 155 x 70 x vidljiva visina 20 cm.

Stećak br. 26 – sljemenjak sa postoljem i bez ukrasa, grubo obrađen, utonuo, krov je blago nagnut i više obilježen jednim ispupčenjem na sljemenu, orijentiran u pravcu sjeverozapad–jugoistok; dimenzije stećka su: 185 x 100 x 55 cm.

Stećak br. 27 – sanduk bez postolja i ukrasa, grubo obrađen i utonuo, orijentiran u pravcu sjeverozapad–jugoistok; dimenzije stećka su: 175 x 75 x vidljiva visina 50 cm.

Stećak br. 28 – sanduk bez postolja i ukrasa, oštećen i utonuo, orijentiran u pravcu sjeverozapad–jugoistok; dimenzije stećka su: 170 x 70 x vidljiva visina 60 cm.

Stećak br. 29 – sljemenjak sa postoljem i bez ukrasa, utonuo u visini krovnih ploha, orijentiran u pravcu sjeverozapad–jugoistok; dimenzije stećka su: 170 x 50 x vidljiva visina 20 cm.

Stećak br. 30 – sljemenjak sa postoljem i bez ukrasa, utonuo, krov je blago nagnut i obilježen jednim ispupčenjem na sljemenu, preko krova stećka posložena su drva, orijentiran u pravcu sjeverozapad–jugoistok; dimenzije stećka su: 180 x 70 x vidljiva visina 20 cm.

Stećak br. 31 – sanduk bez postoljem i bez ukrasa, utonuo i sa bočne sjeveroistočne strane, obrastao mahovinom i travom, orijentiran u pravcu sjeverozapad–jugoistok; dimenzije stećka su: 180 x 110 x vidljiva visina 20 cm.

Stećak br. 32 – sljemenjak sa postoljem i bez ukrasa, utonuo sa sjeverozapadne strane u visini sljemena, oštećen sa čeone jugoistočne strane, obrastao mahovinom i travom, orijentiran u pravcu sjeverozapad–jugoistok; dimenzije stećka su: 110 x 50 x vidljiva visina 20 cm.

Stećak br. 33 – sljemenjak bez ukrasa, grubo obrađen. Na sjeverozapadnoj strani evidentiran je početak rada krova „na četiri vode“, utonuo, orijentiran u pravcu sjeverozapad–jugoistok; dimenzije stećka su: 110 x 50 x 10 cm.

Stećak br. 34 – sanduk bez postolja i ukrasa, grubo obrađen, utonuo tako da je vidljiv samo dio gornje površine, obrastao travom, orijentiran u pravcu sjeverozapad–jugoistok; dimenzije stećka su: dužina 140 x širina 40 cm.

Stećak br. 35 – sanduk bez postolja i ukrasa, grubo obrađen, gornja površina neravna, utonuo i nagnut na jugozapadnu stranu, orijentiran u pravcu sjeverozapad–jugoistok; dimenzije stećka su: 145 x 75 x vidljiva visina 30 cm.

Stećak br. 36 – sanduk bez postolja i ukrasa, grubo obrađen, utonuo i nagnut na sjeveroistočnu stranu, na gornjoj površini evidentna su napuknuća, orijentiran u pravcu sjeverozapad–jugoistok; dimenzije stećka su: 200 x 90 x vidljiva visina 80 cm.

Stećak br. 37 – ploča bez postolja i ukrasa, utonula, vidljiv samo dio ploče, orijentiran u pravcu sjeverozapad–jugoistok; dimenzije stećka su: vidljiva dužina 50 x vidljiva širina 25 cm.

Stećak br. 38(16) – stećak utonuo i bez ukrasa, vidljiv samo dio površine stećka tako da je teško odrediti njegovu formu, grubo obrađen, orijentiran u pravcu sjeverozapad–jugoistok; dimenzije stećka su: vidljiva dužina 170 x vidljiva širina 40 cm.

Stećak br. 39 – ploča bez postolja sa ukrasom, utonula svojom dužinom, gornja površina je grubo obrađena i ispucala, orijentiran u pravcu sjeverozapad–jugoistok; dimenzije stećka su: 170 x 70 x vidljiva visina 20 cm.

Na njenoj gornjoj površini nalazi se predstava krsta čiji se gornji dio vertikalnog kraka završava kružno.

Stećak br. 40 – sanduk bez postoljem i ukrasa, utonuo i oštećen, grubo obrađen, gornja površina ispucala, orijentiran u pravcu sjeverozapad–jugoistok; dimenzije stećka su: 175 x 90 x vidljiva visina 35 cm.

Stećak br. 41 – ploča bez postolja i ukrasa, orijentiran u pravcu sjeverozapad–jugoistok; dimenzije stećka su: 120 x 60 x vidljiva visina 25 cm.

Stećak br. 42 – sljemenjak sa postoljem i bez ukrasa, fino obrađen, utonuo u visini postolja, vidljiva su napuknuća na čeonim stranicama krovnih ploha, orijentiran u pravcu jugozapad–sjeveroistok; dimenzije stećka su: 190 x 65 x vidljiva visina 40 cm.

Stećak br. 43 – sljemenjak sa postoljem i bez ukrasa, fino obrađen, sa sjeverozapadne strane utonuo u visini sljemena, orijentiran u pravcu jugozapad–sjeveroistok; dimenzije stećka su: 170 x 65 x vidljiva visina 20 cm.

Nišani na lokalitetu „Svatovsko Greblje“ (dovište) u selu Slavanj

U podnožju brežuljka na udaljenosti od nekropole Slavanj, oko 150 m zračne linije u pravcu zapada nalaze se staro muslimansko i još aktivno groblje. Za taj lokalitet koristi se naziv „Svatovsko Greblje“ ili dovište, na kojem se svake godine u mjesecu junu (24. juna) obavlja muslimansko molitveno učenje – dova, iz čega proizilazi naziv za taj lokalitet – dovište. Pored petnaestak novih nišana pod kojima leže članovi porodice Bolić stoje obrasli šumom monumentalni stari šehidski nišani.

Pored desetak nišana sačuvanih do danas u ovom mezaristanu vidljiv je i veći broj mezara oivičenih kamenim santračem na kojima danas nema nišana. Termin „Svatovska groblja“ u usmenom predanju i epskim pjesmama naroda u Bosni i Hercegovini označava zapuštena, nepoznata stara groblja ili pojedine nadgrobne spomenike, uglavnom kamene, za koje narod ne pamti vrijeme nastanka i umrle koji su u njima sahranjeni. Zabilježena usmena predanja o „Svatovskim grobljima“ kazuju da su to grobovi svatova koji su se nekada davno susreli, međusobno sukobili i izginuli. Hronološki su to najčešće srednjovjekovne nekropole XIV.–XV. stoljeća ili manja muslimanska groblja iz raznih perioda osmanske vladavine na prostoru Balkanskog poluotoka. „Svatovska groblja“ i usmena predaja o njima, osim u Bosni i Hercegovini susreće se i u drugim susjednim državama: dijelovima Hrvatske, Crnoj Gori, Kosovu i Makedoniji. Izvjestan broj podataka o „Svatovskim grobljima“ i sukobima svatova sa tragičnim ishodom zabilježen je i u epskim pjesmama, posebno muslimanskim.

Problem tumačenja i rasvjetljavanja „Svatovskih grobalja“ u nauci je još nerazriješen.

Prema V. Palavestri njihov nastanak s jedne strane vezuje za stare paleobalkanske običaje čija usmena predanja čuvaju uspomene na nekadašnju običajnu praksu svatovskih povorki i sukobljavanje svatova, a sa druge strane za usmena predanja izazvana postojanjem neobičnih starih nadgrobnih spomenika (stećaka, starih usamljenih križeva, nišana ili nekropola) kojima među živima nema svjedoka(17) (V. Palavestra, 1992.-1997., str. 113.-116.).

Nišani na lokalitetu „Svatovsko Greblje“ su obrasli stablima smrče (Pieceetum illyricum) koja su maksimalno do 20 godina stara. Niskim rastinjem dominira paprat (Polypodiophyta) koja raste na krečnjačkom tlu. Ova lokacija se nalazi na rubu šume, pa se može pretpostaviti da je šuma u zadnjih 20 godina pomakla svoje granice ka lokalitetu „Svatovsko Greblje“i da se sljedeće životinje ponekad zateknu u ovom području: lisica (Vulpes vulpes), divlja svinja (Sus scrofa), vuk (Canis lupus), veliki šumski miš (Apodemus flavicola), vjeverica (Sciurus vulgaris) i srna (Capreolus capreolus) (V. Čelić-Ćemerlić, 2001., str. 57.).

Stanje nišana

Nišan br. 1 a i b

Nišan sa turbanom u gužve, sa odlomljenim mudževezom (vrhom nišana), prethodno je bio oboren, ali su ga stanovnici Slavnja uspravili i postavili mu betonsko postolje. Na sjeveroistočnoj strani nišana nalazi se ukras isklesanog štapa (čomaga). Dimenzije osnovice nišana su 35 x 33 cm. Visina osnovice nišana je 180 cm, a ukupna visina nišana sa turbanom je 240 cm.

Nožni nišan se završava trokutasto i njegove dimenzije osnovice su: 37 x 33 cm i visine 170 cm. Na vrhu nišana je poluloptasto ispupčenje.

Nišan br. 2 a i b

Nišan sa turbanom u gužve sa prelomljenim mudževezom (vrhom nišana) i isklesanim štapom na sjeveroistočnoj strani. Dimenzije kvadratne osnovice nišana su 32 x 32 cm. Visina osnovice nišana je 120 cm, a ukupna visina nišana sa turbanom je 180 cm.

Nožni nišan je prelomljen i njegove dimenzije su: 38 x 36 cm i visine 160 cm. Visina prelomljenog dijela koji leži na zemlji je 120 cm. Nišan je oblikom jednak prethodnom nožnom nišanu.

Nišan br. 3 a i b

Prelomljen nišan sa isklesanim štapom (čomagom) na sjeveroistočnoj strani. Njegove dimenzije osnovice su: 40 x 26 cm i ukupnu visinu 155 cm. Nišan ima trokutasti završetak. Visina prelomljenog dijela koji leži na zemlji je 115 cm.

Nožni nišan prelomljenog vrha je oboren na zemlju. Njegove dimenzije su 40 x 25 x 160 cm.

Nišan br. 4 a i b

Nišan sa turbanom u gužve oboren na zemlju. Na nišanu je sa sjeveroistočne strane isklesana sablja u koricama, a sa prednje jugoistočne strane je isklesan krug. Dimenzije kvadratne osnovice nišana su 31 x 31 cm. Visina nišana je 268 cm, a ukupna visina nišana sa postoljem nišana koje ide u zemlju je 315 cm.

Nožni nišan je također oboren na zemlju i prelomljen. Nišan je trokutastog završetka sa ispupčenjem na vrhu. Njegove dimenzije su 28 x 28 x 145 cm.

Nišan br. 5 a i b

Prelomljen nišan sa turbanom u gužve. Na nišanu je sa sjeveroistočne strane isklesan štap (čomaga). Dimenzije osnovice nišana su 44 x 40 cm. Visina nišana je 234 cm, a prelomljen je na 104 centimetru.

Nožni nišan je prelomljen sa dimenzijama 37 x 25 cm i visine 194 cm. Visina prelomljenog dijela je 76 cm. Nišan je u obliku stele, a na tri njegove strane (sjeveroistočna, jugozapadna i sjeverozapadna strana) su isklesana poluloptasta ispupčenja.

Nišan br. 6. a i b

Nišan sa turbanom u gužve koji sa sjeveroistočne strane ima isklesanu sablju u koricama. Dimenzije osnovice nišana su 32 x 26 cm. Visina nišana je 195 cm.

Nožni nišan je u obliku stele, prelomljena vrha dimenzija 33 x 25 x 150 cm.

Ostaci mezarja br. 7

Mezar sa kamenim santračem dimenzija 130 x 238 cm, bez nišana.

Ostaci mezarja br. 8

Mezar sa kamenim santračem dimenzija 135 x 245 cm, bez nišana.

Ostaci mezarja br. 9

Mezar sa kamenim santračem dimenzija 140 x 254 cm, bez nišana.

Nišan br. 10

Nišan u obliku stele dimenzija osnovice 16 x 11 cm i visine 44 cm, bez natpisa i ukrasa.

Nišan br. 11

Nišan u obliku stele dimenzija osnovice 18 x 9 cm i visine 24 cm, bez natpisa i ukrasa.

Nišan br. 12

Nišan u obliku stele dimenzija osnovice 18 x 9 cm i visine 18 cm, bez natpisa i ukrasa, oboren na zemlju.

Nišan br. 13

Turban bez osnovice nišana, leži na zemlji. Visina mu je 22 cm, a prečnik 23 cm. (broj nišana na fotografiji je 12).

Nišan br. 14

Nišan u obliku stele dimenzija osnovice 18 x 9 cm i visine 18 cm, bez natpisa i ukrasa, oboren na zemlju (broj nišana na fotografiji je 13).

Nišan br. 15

Preko puta groblja u šipražju se nalazi prelomljen nišan osmougaone osnovice stranica 18 cm i visine 48 cm.

3. Dosadašnja zakonska zaštita

U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju izvršen je uvid u spise o zaštiti dobra i utvrđeno je:

U Prostornom planu BiH do 2000. godine na području općine Olovo kao spomenik III. kategorije uvršteno je 14 lokaliteta nekropola sa stećcima (428 stećaka) bez preciznije identifikacije (Grupa autora, 1980., str. 51).

U dopisu Zavoda za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta od 8. aprila i 3. jula 2008. godine, na području Donjih Bakića evidentirane su dobra pod nazivima:

-          Srednjovjekovna crkva sv. Roka (svetište „Gospe olovske“), Donji Bakići, lokalitet Klisa, Olovo;

-          „Crni kamen“ (ostatak negdašnje crkve);

-          Varošište, Donji Bakići – Kamenica, Srednjovjekovni spomenici;

-          Grebljica, Donji Bakići, Srednjovjekovna nekropola;

-          Slavanj, Srednjovjekovna nekropola.

Navedena dobra nisu bila upisana u Registar spomenika kulture Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine.

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

Evidentiranje i opisivanje lokaliteta na području općine Olovo, vršio A. Benac i publikovao 1951. godine. Arheološko istraživanje na lokalitetu Klisa ispred Zemaljskog muzeja vršio je 1968. i 1969. godine prof. fra Krunoslav Misilo(18).

5. Sadašnje stanje dobra

Uvidom na licu mjesta, 14. marta, 9. i 18. juna 2008. godine, ustanovljeno je sljedeće:

-          Na lokalitetu Pod Klisa ili Varošište evidentirana su dva stećka sa ukrasima, koji su oštećeni i dijelom utonuli;

-          Na širem platou Varošišta evidentirano je nekoliko ostataka rupa ili rovova (rudarska okna);

-          Na lokalitetu Klisa objekat crkve je u relativno dobrom stanju;

-          Na zidovima objekta nisu primjetne pukotine kao ni značajnija pojava vegetacije;

-          Pod crkve prekriven je niskom vegetacijom (travom);

-          Na lokalitetu se nalazi 24 stećka (16 u formi sljemenjaka, 4 u formi sanduka, 3 ploče i 1 stećak čiji su dijelovi razbijeni te se ne može utvrditi oblik);

-          Većina stećaka je srednje obrade i slabo očuvana;

-          Svi spomenici sa postoljem izrađeni su od monolitnog kamena;

-          Stećak koji je bio jedinstven zbog svojih plastičnih rebara, koja predstavljaju imitaciju drvenih oblica na kući, nedostaje;

-          Pojedini stećci su okrnjeni, oštećeni, prevrnuti, dijelom ili u potpunosti utonuli u zemlju, dok su ispod pojedinih stećaka grobovi prekopavani;

-          Ukrasni ornamenti vidljivi su na šest stećaka od kojih su 4 sljemenjaka i 2 sanduka;

-          Na lokalitetu se nalazi objekat (zgrada vjerske zajednice), napravljen od drvene konstrukcije postavljen na temelje od betona;

-          U razgovoru sa predstavnikom općine Olovo, vezano za izgradnju objekta nismo dobili određenije informacije;

-          U blizini nekropole na udaljenosti do 100 m u pravcu zapada nalazi se privatni objekat namijenjen za stoku (ovce);

-          Lokalitet sa stećcima i crkvom nalazi se na parceli koja nije ograđena, što omogućava lokalnom stanovništvu da navedenu parcelu koristi kao ispašu za stoku;

-          Na lokalitetu Vlaškovac nalazi se obelisk na kojem su primjetna oštećenja ivica i na vrhu kamene kugle;

-          Grane od drveća direktno se naslanjaju na obelisk i prilikom promjene vremenskih uticaja izazivaju dodatna oštećenja spomenika;

-          Stećci na lokalitetu Grebljica se nalaze na istoimenom brežuljku u visokoj borovoj šumi, dijelom ili u potpunosti utonuli i obrasli mahovinom;

-          Stećci su slabije obrade i samo dva sadrže ukrasni ornament;

-          Na lokalitetu Slavanj u centru naselja, na brežuljku, između seoskih kuća, na mjestu koje lokalno stanovništvo zove „Slava“, evidentirana je nekropola sa 43 stećka;

-          Pojedini stećci su okrnjeni, oštećeni, prevrnuti, dijelom ili u potpunosti utonuli u zemlju;

-          Ukrasni ornamenti vidljivi su na devet stećaka od kojih su 8 sljemenjaka i 1 ploča;

-          Zemljišni prostor gdje su smješteni stećci je ispregrađivan drvenom ogradom na kojem se nalaze torovi za ovce lokalnog stanovništva;

-          Nekropole na području Bakića Donjih sa oživljavanjem vegetacije obrastaju travom, rastinjem i granjem;

-          Stećci su izloženi ubrzanom propadanju uslijed nedostatka redovnog održavanja;

-          Na lokalitetu „Svatovsko groblje“ – dovište evidentirano je postojanje aktivnog muslimanskog groblja u kojem se ukopavaju stanovnici sela Slavanj, uglavnom članovi porodice Bolić;

-          Pored mezarja novijeg doba evidentiran je i veći broj starijih mezara oivičenih kamenim santračem na kojima danas nema nišana;

-          Unutar groblja evidentirano je petnaest starih nišana, od kojih su pojedini oboreni, prepolovljeni i nagnuti;

-          Nišani su obrasli šumom, pretežno borovinom, dok su pojedini zarasli u žbunje i šipražje;

-          Područje groblja sa oživljavanjem vegetacije obrasta korijenjem, travom, niskim rastinjem i šumom;

-          Nišani su izloženi ubrzanom propadanju uslijed nedostatka redovnog održavanja.

6. Specifični rizici

-          opasnost od odrona nekropola na lokalitetu Grebljica i obeliska na lokalitetu Vlaškovac ukoliko se nastavi izvoženje stabala iz šume neposredno pored spomenika,

-          bespravna izgradnja,

-          vandalizam,

-          postavljanje torova za ovce na prostoru gdje se nalaze stećci,

-          dugogodišnja dezintegracija i neodržavanje lokaliteta,

-          nepovoljni vremenski uticaji,

-          samonikla vegetacija.

III. – ZAKLJUČAK

Primjenjujući Kriterije za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom („Službeni glasnik BiH” br. 33/02 i 15/03), Povjerenstvo donosi odluku kao u dispozitivu. Odluka je utemeljena na sljedećim kriterijima:

A)         Vremensko određenje

B)         Historijska vrijednost

C)         Umjetnička i estetska vrijednost

i.          Kvalitet obrade

ii.         Kvalitet materijala

iii.         Proporcije

iv.         Vrijednost detalja

v.          Vrijednost konstrukcije

D)         Čitljivost (dokumentarna, naučna, obrazovna vrijednost)

i.          Materijalno svjedočanstvo o manje poznatim historijskim razdobljima

iv.         Svjedočanstvo o određenom tipu, stilu ili regionalnom maniru

E)         Simbolička vrijednost

i.          Ontološka vrijednost

ii.         Sakralna vrijednost

iii.         Tradicionalna vrijednost

iv.         Vezanost za rituale ili obrede

v.          Značaj za identitet skupine ljudi

F)         Ambijentalna vrijednost

iii.         Objekat ili skupina objekata je dio cjeline ili područja

G)        Izvornost

i.          Oblik i dizajn

ii.         Materijal i sadržaj

iii.         Namjena i upotreba

iv.         Tradicija i tehnike

v.          Položaj i smještaj u prostoru

Sastavni dio ove odluke su:

-          kopije katastarskih planova,

-          zemljišnoknjižni izvadak,

-          fotodokumentacija sa terena,

-          grafički prilozi

Korištena literatura

U toku vođenja postupka proglašenja dobra nacionalnim spomenikom BiH, korištena je sljedeća literatura:

1889.    Hörman, Kosta, Olovo, GZM, Sarajevo, januar-mart 1889.

1928.    Filipović, S. Milenko, Starine u Bakićima kod Olova, GZM, Sarajevo 1928.

1934.    Filipović, Milenko, Varošica Olovo s okolinom, Beograd 1934.

1951.    Benac, Alojz, Olovo (Srednjovjekovni nadgrobni spomenici Bosne i Hercegovine II), Beograd 1951.

1957.    Vego, Marko, Naselja bosanske srednjovjekovne države, Sarajevo 1957.

1961.    Kovačević, Desanka, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, Sarajevo 1961.

1971.    Bešlagić, Šefik, Stećci, kataloško-topografski pregled, Sarajevo 1971.

1973.    Anđelić, Pavao, Pogled na Franjevačko graditeljstvo XIV i XV vijeka u Bosni, u Radovi sa simpozijuma „Srednjovjekovna Bosna i evropska kultura“, Izdanje Muzej Grada Zenice, Zenica 1973.

1973.    Anđelić, Pavao, Bobovac i Kraljeva Sutjeska (Stolna mjesta bosanskih vladara u XIV i XV stoljeću), „Veselin Masleša“, Sarajevo 1973.

1978.    Kovačević-Kojić, Desanka, Gradska naselja srednjovjekovne bosanske države, Sarajevo 1978.

1978.    Bešlagić, Šefik, Nišani XV i XVI vijeka u Bosni i Hercegovini, Sarajevo 1978.

1980.    Grupa autora, Prostorni plan Bosne i Hercegovine, faza b – valorizacija, prirodne i kulturno-historijske vrijednosti, Institut za arhitekturu, urbanizam i prostorno planiranje Arhitektonskog fakultet u Sarajevu i Urbanistički zavod za Bosnu i Hercegovinu, Sarajevo 1980.

1992.-1997.       Palavestra, Vlajko, „Svatovska groblja“ - problemi istraživanja u Godišnjak XXX. Centar za balkanološka ispitivanja, knj. 28, ANUBiH, Sarajevo 1992.-1997.

1999.    Handžić, Adem, Rudarstvo i rudarski trgovi u Bosni u drugoj polovini XV vijeka u Radovi – Simpozijum – rudarstvo i metalurgija Bosne i Hercegovine od prahistorije do početka XX vijeka, Zenica 1999.

2000.    Rössler, Mechtild (2000) LANDSCAPE STEWARDSHIP: NEW DIRECTIONS IN CONSERVATION OF NATURE AND CULTURE, The George Wright Forum 17(1), 1. 27-34.

2001.    Čelić-Ćemerlić, Valida, Valorizacija prirodnih vrijednosti područja „Bijambara“, Sarajevo 2001.

2004.    Bešlagić, Šefik, Leksikon stećaka, Sarajevo 2004.

2004.    Brown, Jessica, Mitchell, Nora and Beresford, Michael (Eds.) (2004). The Protected Landscape Approach: Linking Nature, Culture and Community. IUCN, Gland, Switzerland and Cambridge, UK.

2005.    Mušeta-Aščerić, Vesna, Sarajevo i njegova okolina u 15. stoljeću, Sarajevo 2005.

2006.    Spiegler, Arthur, Dower, Michael (2006). Landscape Identification A guide to good practice, ECOVAST, Wien, Austria and Cheltenham, England.

2008.    Fekeža, Lidija, Stećci olovskoga kraja u Zborniku radova sa znanstvenoga skupa „Tristota obljetnica stradanja samostana i crkve u Olovu(1704-2004)“, Sarajevo 2008.

2008.    Fra Bošnjak, Nikola, Rasprava u Zborniku radova sa znanstvenoga skupa “Tristota obljetnica stradanja samostana i crkve u Olovu(1704-2004)“, Sarajevo 2008.

2008.    Zirdum, Andrija, Olovski (crni) kamen čuvar tradicija u Zborniku radova sa znanstvenoga skupa “Tristota obljetnica stradanja samostana i crkve u Olovu (1704-2004)“, Sarajevo 2008.

2008.    Živković, Pavo, Veze Olova i Dubrovnika u srednjem vijeku u Zborniku radova sa znanstvenoga skupa „Tristota obljetnica stradanja samostana i crkve u Olovu (1704-2004)“, Sarajevo 2008.

(1) U dopisu općine Olovo – služba za ekonomske poslove – od 17. marta 2008. godine, navedeno je da se podaci za zemljišne knjige nalaze na obradi kod gore navedene službe i da će nakon istog biti predate Općinskom sudu Visoko, nadležnom za izdavanje podataka iz zemljišne knjige.

(2) Svijet bosanskih i humskih stećaka, prebogat je simbolima, ispunjen križevima, polumjesecima, solarnim krugovima, svastikama i zvijezdama, scenama razigranih kola, predstavama turnirskih dvoboja, povorkama konjanika, bojnim oružjem, štitovima i arkadama, lozama i grozdovima, stiliziranim ljiljanima i rozetama, jelenima i veprovima, grbovima, mačevima i kopljima, portretima pokojnika s uzdignutom desnicom neproporcionalno uvećanog dlana i knjigama, krovovima i predstavama kuća.

(3) Uz specifične političke, ekonomske i kulturne prilike pojedinih regija, umijeće klesanja stećaka dovelo je do formiranja posebnih lokalnih stilova i umjetničkih škola. Vodeće mjesto među njima pripada klesarskoj školi na području Hercegovine, sa središtima u okolici Stoca, na području Trebinja i Bileće, zatim Gacka i Nevesinja. Četvrta radionica djelovala je u široj oblasti Konjica, a peta u okolici Lištice. Glavni klesarski centri u zapadnoj Bosni pokrivali su područje između Kupresa i Duvna, a u središnjoj Bosni okolicu Travnika. U istočnoj Bosni zapaženo je djelovanje četiriju radionica – jedne između Kladnja, Olova i Ilijaša, druge oko Zvornika, treće na Ludmeru i četvrte u okolici Rogatice. Slično klesarskim postojala su i pisarska središta među kojima je, vjerojatno s nekoliko centara ili radionica, vodeće mjesto pripadalo hercegovačkoj školi. Snažan centar ove epigrafske pismenosti nalazio se u okolici Stoca sa Semoradom kao najistaknutijom figurom (Š. Bešlagić, 1982., 479.-482.).

(4) Tekst preuzet iz Odluke o proglašenju nacionalnim spomenikom: Historijsko područje – Nekropola sa stećcima u Donjim Ivančićima, općina Ilijaš.

(5) Klisa (od ekklisia, grč. ecclesia, lat. - crkva) - raširen naziv za stara crkvišta na prostoru srednje Bosne. (M. Filipović, 1928., str. 72.).

(6) Kompletnu dokumentaciju sa rezultatima arheoloških istraživanja koje je vršio prof. fra Krunoslav Misilo 1968. i 1969. godine, nisam uspio pronaći. Naime, u razgovoru sa franjevcima u samostanu Olovo i Kraljeva Sutjeska dobio sam informacije da je fra Krunoslav Misilo angažovan u ime Zemaljskog muzeja da vrši arheološka istraživanja. U arhivu Zemaljskog muzeja nisu uspjeli pronaći traženu dokumentaciju.

(7) Ovaj obelisk publikovali su: Ćiro Truhelka – Dva heraldička spomenika iz Bosne, GZM 1889., str. 73. – 76.; dr. Milenko S. Filipović – Starine u Bakićima kod Olova, GZM 1928., str. 69. – 78.; Alojz Benac – Olovo - Srednjovjekovni nadgrobni spomenici Bosne i Hercegovine II, Beograd 1951. str. 26. – 28.; Šefik Bešlagić – Nišani XV i XVI vijeka u Bosni i Hercegovini, Sarajevo 1978., str. 33. – 34.

(8) A. Benac je u svom radu evidentirao 25 stećaka ( 15 sljemenjaka sa postoljem, 4 sljemenjaka bez postolja, 1 sanduk sa postoljem, 1 sanduk bez postolja i 4 ploče. ). Uvidom u Plan nekropole sa stećcima, danas nedostaju stećci br. 1, 2, 3 i 14 (A. Benac, 1951. str. 20. i Plan II.).

(9) Stećak br. 19 u Planu II kod A. Benca, bio je jedinstven zbog svojih plastičnih rebara, koja predstavljaju imitaciju drvenih oblica na kući, danas jednostavno nedostaje. (Ibidem. str. 24.).

(10) Osim stećaka br. 5 i 6 – u Planu II to su stećci br. 7. i 9., A. Benac je i kod stećaka br. 20 i 23 evidentirao predstave krsta (Ibidem. str. 24.).

(11) A. Benac je opisao čeonu zapadnu stranu na kojoj je bio prikazan krst, čiji se vertikalni krak prema dole širi, dok se gornji dio vertikalnog kraka i horizontalni krakovi kružno završavaju. Pored horizontalnih krakova na svakoj strani je po jedna šestokraka rozeta. Istočna čeona strana nije ukrašena (A. Benac, 1951., str. 22. i 23.).

(12) Da li je bila ukrašena i sjeverna strana nije evidentirano iz razloga što je stećak prevrnut (Ibidem, str. 23.).

(13) Čeone strane sadrže isti ukras, dok bočne strane nisu ornamentisane (Ibidem, 1951. str. 23.).

(14) A. Benac je evidentirao ukrase i sa čeonih strana i to: na čeonoj zapadnoj strani evidentirao je predstavu krsta, koji je tada bio dosta obijen. Krst ima četiri jednaka kraka sa po jednim kružićem u vrhu svakog kraka. Na istočnoj čeonoj strani u gornjim uglovima uočljiva su dva udubljena kruga. Majstor je tu počeo da pravi spiralne zavoje, ali je posao prekinuo. Međutim, danas se ti ukrasi teško ili gotovo nikako ne uočavaju (Ibidem, str. 23.).

(15) U literaturi se navode različita mišljenja da je to lik zmaja (A. Benac, 1951. str. 27.; Ć. Truhelka, 1889., str. 74.; M. S. Filipović, 1928., str. 74.),  odnosno vepra (Š. Bešlagić, 1978., str. 34.).

(16) A. Benac je ovaj stećak evidentirao u formi sljemenjaka, slabije izrade i bez ukrasa sa blago nagnutim krovom (A. Benac 1951., str. 32.).

(17) Iz neobjavljenog teksta Amre Hadžimuhamedović, naziv „Svatovsko groblje“ se vezuje za snažnu ulogu mevlevija u sirenju islama u Osmanskom carstvu. Najstarije tekije u Bosni su mevlevijske, a prisutnost mevlevijskog tarikata širila se ispred osmanske vojske. Dan polaganja u grob tijela Dželaludina Rumija, hazreti Mevlane, obilježava se 17. decembra kao nevjestina noć, kao noć radosti, Šebi Arus. Groblja šehida, u toj tradiciji, označavaju se kao groblja slavljenika – svatovska groblja. U tom nazivu sadržan je odnos prema smrti.

Naziv dovište na kome se obilježava dan rođenja vjerovjesnika Jahjaa (sv. Jovana Preteče, sv. Ivana Krstitelja) dodatno ukazuje na kontinuitet sakralnih tradicija koje historijsko područje ima. Dova koja se održava 24. juna, može označiti kontinuitet i davanje nove forme starom, prastarom običaju slavljenja ljetnog solsticija, što je u Bosni zadržano i u muslimanskom i u kršćanskom predanju kao slavljenje dana rođenja Ivana Krstitelja (vjerovjesnika Jahjaa).

O tom kontinuitetu nedvojbeno svjedoči i stari naziv lokaliteta Slavanj, što etimološki može biti vezano za naziv ''slava“, kojim pravoslavni vjernici obilježavaju dane koji se vezuju za rođenja svetih ličnosti – svetaca zaštitnika.

(18) Detaljni rezultati tog istraživanja nisu pronađeni. Na osnovu pregleda stanja na terenu utvrđeno je da su vršeni i konzervatorski radovi, međutim bez mogućeg preciznijeg datiranja, kada i ko je izvodio navedene radove.