Status spomenika -> Nacionalni spomenik

Objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 75/08.

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika, na temelju članka V. stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i članka 39. stavak 1. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 28. ožujka do 1. travnja 2008. godine, donijelo je

O D L U K U

I.

Povijesni spomenik – Musafirhana (Salihagića kuća) u Fojnici proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik se nalazi na k.č. 1009, k.o. Fojnica, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite, utvrđene Zakonom o provedbi odluka Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika, uspostavljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH”, broj 2/02, 27/02, 6/04 i 51/07).

II.

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je osigurati pravne, znanstvene, tehničke, administrativne i financijske mjere za zaštitu i prezentaciju nacionalnog spomenika.

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati financijska sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

III.

Na  prostoru definiranom u točki I. stavak 2. ove odluke, utvrđuju se sljedeće mjere zaštite:

-          dopušteni su samo konzervatorsko-restauratorski radovi, uključujući i radove koji imaju za cilj prezentaciju nacionalnog spomenika, uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje i uz stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na razini Federacije Bosne i Hercegovine;

-          objekt se može koristiti u stambene, obrazovne i kulturne svrhe, odnosno na način koji neće ugroziti integritet objekta i njegovo značenje u strukturi grada.

Zaštitni pojas obuhvata prostor parcela koje graniče sa parcelom na kojoj se nalazi nacionalni spomenik. U tom pojasu nije dopuštena dogradnja postojećih niti izgradnja novih objekata koji bi dimenzijama, izgledom ili na neki drugi način mogli ugroziti nacionalni spomenik.

IV.

Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski spisi koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.

V.

Svatko, a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe, suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.

VI.

Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, federalnom ministarstvu nadležnom za  prostorno uređenje, nadležnoj službi zaštite naslijeđa na razini Federacije Bosne i Hercegovine i općinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra, radi provedbe mjera utvrđenih u toč. II. – V. ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

VII.

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim osobama u prostorijama i na web stranici Povjerenstva  (http://www.aneks8komisija.com.ba).

VIII.

Prema članku V. stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Povjerenstva su konačne.

IX.

Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u «Službenom glasniku BiH».

Ovu odluku Povjerenstvo  je donijelo u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

Broj: 06.1-2-36/2008-8

29. ožujak 2008. godine                                                                                  

Sarajevo                                  

Predsjedateljka Povjerenstva

Amra Hažimuhamedović

O b r a z l o ž e n j e

I – UVOD

Na temelju članka 2. stavak 1. Zakona o provedbi odluka Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika proglasilo nacionalnim spomenikom, u skladu sa čl. V. i VI. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Povjerenstvo ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.

Povjerenstvo je, dana 4. veljače 2008. godine primilo prijedlog/peticiju Suvada Džafića iz Fojnice  za proglašenje Musafirhane u Fojnici nacionalnim spomenikom BiH. U skladu sa odredbama Zakona, a na temelju članka V. stavak 4. Aneksa 8. i članka 35. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, Povjerenstvo je pristupilo provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

II – PRETHODNI POSTUPAK

U toku vođenja postupka, izvršen je uvid u:

-          podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama i  radovima na dobru, itd.,

-          uvid u sadašnje stanje objekta,

-          kopiju katastarskog plana,

-          povijesnu, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru, koja je data u popisu korištenja dokumentacije u sklopu ove odluke.

Na temelju uvida u  prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno   je sljedeće:

1. Podaci o dobru

Lokacija           

Objekt Musafirhane se nalazi u najstarijem dijelu Fojnice, u Atik mahali, 20 m zapadno od reguliranog korita rijeke Šćone, a 50 m sjeverozapadno od Atik džamije. Parcelu, površine cca 719 m2, na kojoj je izgrađena Musafirhana, sa sjeverne strane tangira Bosanska ulica, a sa istočne strane ulica Konak. U njezinom okruženju su izgrađeni individualni stambeni objekti, katnosti prizemlje+kat do prizemlje+kat+potkrovlje. 

Nacionalni spomenik se nalazi na k.č. 1009, k.o. Fojnica, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Povijesni podaci

Region oko današnje Fojnice u srednjem vijeku je bio poznat po rudnicima srebra, a početak rudarstva u ovim krajevima se veže za dolazak njemačkih rudara Sasa u vrijeme bana Stjepana II. Kotromanića. Godine 1349. spominju se rudnik  srebra Ostružnica (u neposrednoj blizini Fojnice) i dubrovački trgovci koji su izvozili srebro. Mjesto Fojnica se prvi put spominje 1365. godine. U blizini Fojnice, otvaraju se početkom 15. stoljeća novi rudnici u Deževicama (1403.) i Dusini (1413.). U periodu 1430.-1450. godine, u Fojnici je boravilo ukupno 365 dubrovačkih trgovaca, što je predstavljalo najbrojniju dubrovačku koloniju na području bosanske države. Prema podacima iz deftera iz 1468./1469. godine, Fojnica je imala 329 domaćinstava i 20 oženjenih, što upućuje na zaključak da je tada Fojnica imala najmanje oko 1600 stanovnika. U razvoju urbane strukture mjesta i razvoju srednjovjekovne Fojnice važno mjesto pripada Franjevačkom samostanu sv. Marije, podignutom 1442. godine na lokalitetu Pazarnice, koji je, početkom 16. stoljeća, preseljen na današnje mjesto, pod brdom Križ.

Džamija u Atik mahali u Fojnici je sagrađena prije 1570. godine, a podigao ju je Mustafa, sin Hizra. Glavnica vakufa ove džamije, po popisu iz 1604. godine, iznosila je 28.000 akči, a od te sume službenici džamije su dobijali plaće: imam i hatib (halifa Mehmed) 6 akči dnevno, mujezin (Isa, sin Husrefov) 4 akče, poslužitelj 1 akču i upravnik vakufa 2 akče dnevno(1). 

U Atik džamiji se čuvaju četiri čiraka od kojih je dva čiraka uvakufio Mehmed-aga Salihagić 1894. godine, a druga dva je zavještala Derviša, kći Ali-bega Džinića iz Sarajeva 1902./1903. godine.

Atik džamija je obnovljena 1820. godine, o čemu svjedoči natpis iznad ulaznih vrata, koji je napisao šejh Abdurrahman Sirrija. Njezinom obnovom je rukovodio Sirri -baba, šejh tekije na Oglavku.

Nema točnih podataka o vremenu nastanka Musafirhane. Objekt je nastao vjerojatno u prvoj polovici 19. stoljeća, budući da su ga sagradili braća Muhamed-aga, Mehmed-aga i Mahmut-aga Salihagić, koji su bili sinovi (ili unuci) Salih-age Iskrića, koji je, kao aga, sudjelovao u Dubičkom ratu (1788.-1791.) i odlikovan čalenkom, koja se čuva u ovoj obitelji. U vrijeme austrogarske vladavine u BiH, služio je kao musafirhana (besplatno konačište). Na krovu kuće se nalazila prikraćena piramida sa šiljkom, što je bio znak po kome je putnik mogao znati da se u toj kući može besplatno konačiti najduže tri dana, te u tom periodu dobiti besplatnu hranu za sebe i konja.

U musafirhani su nastala i čuvala se dva rukopisna primjerka Kur’ana iz 1615. i 1648. godine. Jedan od ovih primjeraka, pisan 1648. godine, još je u Fojnici, dok se drugi poslije Drugog svjetskog rata našao u Dubrovniku. Prepisivač prvog rukopisa je bio Husrev sin Mustafin, a drugog „mevlevija Mustafa“, koji je vjerovatno identičan sa Katibi Mustafom-Bošnjakom, poznatim prepisivačem i kaligrafom(2).

Primjerak Kur'ana iz 1648. godine, koji navodi Halid Buljina, se ne nalazi u objektu Musafirhane.

Vlasnici Musafirhane, prema katastarsko-knjižnom izvatku su: Kazaferović (Subhije) Fatima iz Visokog, sa suvlasničkim dijelom 8/40, Salihagić (Subhije) Munib iz Fojnice, sa suvlasničkim dijelom 11/40, te Salihagić (Subhije) Mujo iz Fojnice, sa suvlasničkim dijelom 11/40. Pošto je Salihagić (Subhije) Munib umro, njegov dio su naslijedili sin Edin Salihagić i kćerka Aida Memija iz Fojnice. Isto tako, suvlasnički dio umrlog  Salihagić (Subhije) Muje, naslijedila je njegova kćerka Muhić Sabira iz Fojnice.

2. Opis dobra

Od ukupne površine parcele (cca 719 m2), Musafirhana zauzima 110 m2. Na istočnom kraju parcele se nalaze dva pomoćna objekta, a jugostočno od Musafirhane je bašta sa voćnjakom, cvijetnjakom, ukrasnim grmovima šimšira i kaldrmisanom stazom, koja vodi od kuće do ulazne kapije, kojoj se pristupa iz Bosanske ulice. Parcela je ograđena kamenim zidom sa sjeveroistočne strane (prema Bosanskoj ulici) i sa jugoistočne strane (prema ulici Konak).

Kuća ima osnovu pravokutnika, gabarita cca 6,62x15,52 m (gabariti prizemnog dijela) sa pravokutnim istakom ulaznog dijela (na jugoistoku), dimenzija cca 1,88x5,36 m. Objekt ima prizemlje i kat, a pokriven je strmim (nagib krovnih ravni je cca 55-60 stupnjeva) četverovodnim krovištem, a kao pokrov je korištena šimla (drvena šindra).

Katna etaža ima veću površinu od prizemlja objekta:

-          krajnji jugostočni dio kata je istaknut za cca 145 cm (u odnosu na prizemni dio), a prepuštene grede sobe kata, preko drvene podvlake (dužine cca 440 cm) oslonjene su na drveni stup (presjeka 15x21 cm, visine cca 230 cm, oslonjen na kamenu bazu, visine cca 15 cm);

-          iznad ulaza u Musafirhanu je prepušten doksat (za cca 110 cm u odnosu na vertikalnu ravan fasade drugog kata, odnosno za cca 255 cm u odnosu na vertikalnu ravan fasade drugog kata).  

            Materijal korišten kod zidanja prizemlja objekta je različit: kod sjeverozapadnog (debljine cca 72 cm)   i sjeveroistočnog zida (debljine cca 65 cm)  primijenjen je zid od lomljenog kamena sa drvenih hatulama, dok je kod jugozapadnog i jugoistočnog zida primijenjen ćerpić (debljine zidova su cca 46-48 cm) sa drvenih hatulama. Na katu je primijenjena drvena bondručna konstrukcija sa ispunom od ćerpića (debljine zidova su cca 18 cm). Međukatna konstrukcija Musafirhane je drvena, „svijetle“ visine prostorija u prizemlju su cca 216-227 cm, a na katu cca 257-269 cm ( na kamariji cca 274 cm).

Kota poda hajata (predsoblja) je za cca 40 cm odignuta u odnosu na kotu terena, a hajatu se pristupa preko dva stubišta. Lijevo (jugozapadno) i desno (sjeveroistočno) od hajata (gabarita cca 390x389 cm) je po jedan halvat, dimenzija respektivno: 462x360 cm, odnosno 455x391 cm. Svaki halvat je povezan sa manjom prostorijom (282x176 cm, odnosno, 476x146 cm) prislonjenom uz sjeverozapadni zid Musafirhane. Sjeverozapadno od hajata se nalazila hudžera ( dimenzija cca 144 do 153x318 cm) koja se u vidu zračnog prostora provlačila kroz obje etaže. U nekoj od intervencija ovaj prostor u prizemlju je adaptiran u kupaonicu.

Drveno stubište, smješteno u kutu hajata, preko dva kraka (širina kraka cca 90 cm) postavljeno je pod pravim kutom, penje se na katnu etažu i izlazi na kamariju (490x447 cm). Dio kamarije, okrenut njezinom doksatnom istaku, je deniveliran za cca +20 cm u odnosu na komunikacioni dio kamarije iz kojeg se pristupa dvjema sobama na jugozapadu (dimenzija cca 448x424 cm i 484x348 cm), odnosno najvećoj sobi (cca 442 do 507x662 cm) - divanhani Musafirhane. Divanhana ima musandaru sa dušeklukom, sećije (mindere), a zastrta je ručno tkanim vunenim ćilimom. Divanhana ima ukupno 6 prozora (85x136 cm), a dva su postavljena na kutovima sobe na katu na specifičan način: krajnji kutovi sobe su „zasječeni (odrezani)“ pod kutom od 45 stupnjeva, tako da se sa tih prozora pružaju veoma lijepe vizure duž Bosanske ulice. Zanimljivo je da su prozori u divanhani širi za cca 20 cm od prozora u ostalim sobama kata. Prozori u prizemlju (vanjske zidarske mjere: cca 87x102 cm; unutrašnje zidarske mjere: cca 118x166 cm), budući da su postavljeni u debljim zidovima, izvedeni su sa dubokim nišama (dubina niše cca 33-36 cm) i prelomljenim svodovima (visina strijele svoda cca 60 cm).

Tavanice svih soba na katu su drvene šiše, a u prizemlju manje prostorije pozicionirane uz sjeverozapadni zid imaju žbukane plafone, a veće sobe okrenute bašti musafirhane imaju šiše.

Kod krovišta je primijenjeno tzv. „prosto krovište“ strmog nagiba (cca 55-60 stupnjeva), sa pajantama (horizontalnim gredama ukrutama), postavljenim, u gornjoj zoni krovišta, u dvije razine (na vertikalnom međurazmaku od cca 120 cm). U vrhu, rogovi su povezani sljemenom gredom, a svojim donjim krajem, rogovi su oslonjeni na grede vjenčanice.

Musafirhana nije imala dimnjake i sav dim iz hudžere je provođen u prostor krovišta, a vani evakuirao preko badža (danas na krovu musafirhane ima jedna badža u gornjoj trećoni sjeverozapadne krovne plohe). Na taj način se postizao dvojak efekat: jedan dio prostora krovišta se koristio kao sušionica za meso, a dim je istovremeno karbonizirao drvenu krovnu konstrukciju, naročito šindru (koja je najizloženija utjecaju vlage) i na taj način je dodatno zaštitio od djelovanja vlage i gljivica. Kako se od takvog koncepta življenja odustalo, iznad rogova Musafirhane, na daščanom pokovu je postavljena hidroizolacija, pa tek onda fiksirana drvena šindra.

3. Dosadašnja zakonska zaštita

Rješenjem broj 1303/50, od 9. listopada 1950. godine, Musafirhana (Salihagića kuća) u Fojnici je bila stavljena pod zaštitu države i upisana u Registar nepokretnih spomenika kulture Zavoda za zaštitu spomenika kulture  NR BiH iz  Sarajeva.

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi i intervencije na objektu

U tekstulanom opisu Kartona zaštite se navodi :”...Kuća je u osnovici pravokutnik. Donji boj je građen od kamena, a gornji od dizme. U prizemlju su dva halvata, hajat (predsoblje) i mutvak (kuhinja) bez stropa, otvorena do krova. Iz hajata vode stepenice na sprat. Tu su tri sobe i kamarija. Prije adaptacije basamci su bili izvan unutarnjeg prostora prislonjeni uza zid kuće. Osim halvata, ostali dio prizemlja imao je nešto drugačiji raspored. Pri adaptaciji izmjenjena su sva vrata i prozori osim onih pet na luk na kameriji. Uklonjeni su i stari dulafi i rafe, lijepi rezbarski radovi. Samo u jednom čardaku ostala su stara vrata na banjici i rafe oko peći. Nestalo je i okretnog djulafa, što je bio u zidu jednog halvata i hudžera, kroz koji se davalo jelo musafiru i vraćalo prazno sudje.” (3)

Predmjer sa predračunom radova na sanaciji krova Musafirhane iz 1989. godine pruža podatke o vrsti i obimu radova sanacije: skinuto je ukupno 248 m2 dotrajale šindre i letvi, te skinut ukupno 71 m dotrajalih rogova strehe; skinuta su 22 dotrajala roga,  presjeka 14x16cm, te 6 m’ dotrajalih greda vjenčanica (15x18 cm), te skinut potez od ukupno 8,70 m’ daščanog opšava strehe; upotrebljiva građa, kao i 5 m3 šindre (za 248 m2 krova) je impregnirana pod pritiskom rastvorom Volmanovih soli(4) po tehnološkom postupku firme Impregnacija iz Viteza(5); izvršeno je postavljanje rogova i postavljanje opšava-pokova smrčevom daskom, debljine 24 mm na površini od cca 248 m2  i letvisanje krova letvama, presjeka 5x5 cm, postavljenim na razmaku 40 cm na cijelom krovištu; postavljeni su novi kratki rogovi, 8x10 cm, od smrčeve građe, uz strehu, ukupno 71 m’; postavljeno cca 30 m’ novih rogova,  presjeka 14x16 cm, te postavljeno cca 6 m’ novih greda vjenčanica (15x18 cm), kao i novog opšava sljemena u dužini od cca 8,70 m’; preko daščane obloge rogova, postavljeno je cca 248 m2 hidroizolacione trake Biverplast T-30 u jednom sloju. Ukupna vrijednost izvedenih radova je bila 129.263.360 dinara, a radove je izveo Pugonja Asif iz Ragala(6). 

Drvenu građu za sanaciju Musafirhane je osigurao Mujo Salihagić, usjekavši potrebnu građu u vlastititoj šumi, a Biverplast(8) je nabavila Mjesna zajednica Fojnica. Prema Otpremnom iskazu(9),  građa za sanaciju krova Musafirhane je bila usječena 1988. godine.

Simbol Musafirhane (tlocrtne šestokutne forme, sa stranicom 80 cm, ukupne visine oko 300 cm, oslonjenom na drvenu gredu stožera dugačku cca 8 m, sa opšavom vidnog dijela iznad krova od blanjane daske i pokrovom od sitne šindre) nije izveden, jer je nedostajalo sredstava(10).

5. Sadašnje stanje dobra

Objekt Musafirhane nije u upotrebi i u njemu niko ne stanuje. Objekt se nalazi u lošem stanju. Prizemni zidovi objekta su napadnuti djelovanjem vlage, a žbuka fasade, sa jugozapadne i jugoistočne strane objekta, je skoro u cjelosti ruinirana, ili otpala, što, s obzirom na strukturu zidova (ćerpić), ima dalekosežne negativne implikacije. Prisutne su brojne pukotine u zidovima, a one u sjeverozapadnom nosivom zidu objekta se mogu okarakterizirati kao konstruktivne pukotine, koje mogu ugroziti stabilnost tog zida i objekta u cjelosti. Šiše tavanica prvog kata su veoma oštećene. Drvena bondručna konstrukcija je još uvijek u dobrom stanju, kao i krovna konstrukcija, dok je pokrov šindrom na jugozapadnoj stani objekta potpuno uništen. Prema riječima podnositelja peticije, šindra na toj plohi krovišta je, prilikom izvođenja sanacionih radova na krovištu, dopremljena naknadno i bila je znatno lošije kvalitete nego šndra koja je ugrađena na preostalom dijelu krovišta.

Bršljen zasađen blizu ulaznog dijela objekta je obrastao veći dio jugoistočne fasade i ima agresivno djelovanje na objekt.

Ogradni kameni zid na jugoistočnoj granici parcele se svojim većim dijelom obrušio.

III -  ZAKLJUČAK

Primjenjujući Kriterije za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom (“Službeni glasnik BiH”, broj 33/02 i 15/03), Povjerenstvo je donijelo odluku kao u dispozitivu. Odluka je utemeljena na sljedećim kriterijima:

A.         Vremensko određenje

            (dobra nastala od prapovijesti do 1960. godine) 

C.         Umjetnička i estetska vrijednost

i.          Kvaliteta obrade

ii.         Kvaliteta materijala

iii.         Proporcije

iv.         Kompozicija

v.          Vrijednost detalja

vi.         Vrijednost konstrukcije

D.         Čitljivost (dokumentarna, znanstvena, obrazovna vrijednost)

i.          Svjedočanstvo o određenom tipu, stilu ili regionalnom maniru

E.         Simbolička vrijednost

i.          Tradicionalna vrijednost

ii.         Vezanost za rituale ili obred

F.         Ambijentalna vrijednost

i.          Odnos oblika prema ostalim dijelovima cjeline

ii.         Značenje u strukturi i slici grada

iii.         Objekt ili skupina objekata je dio cjeline ili područja

G.        Izvornost

i.          Materijal i sadržaj

ii.         Namjena i upotreba

iii.         Tradicija i tehnike

iv.         Položaj i smještaj u prostoru

v.          Duh i osjećanja

H.         Jedinstvenost i reprezentativnost

i.          Jedinstven ili rijedak primjerak određenog tipa ili stila

Sastavni dijelovi ove odluke

-          Imovinsko-vlasnička dokumentacija

o        Kopija katastarskog plana, k.č. broj 1009, k.o. Fojnica,  p.l. 1058, broj plana 6 F 16-27-2, razmjera 1:1000, izdata 22. veljače 2008. godine  od strane Službe za urbanizam, obnovu, građenje, katastar i imovinsko-pravne poslove, Općina Fojnica, Srednjobosanski kanton, Federacija BiH, Bosna i Hercegovina

o        Katastarskoknjižni izvadak za zemljišnu parcelu broj 1009, k.o. Fojnica (3), broj katastarskoknjižnog izvatka 1058, izdat 22. veljače 2008. godine  od strane Službe za geodetske, imovinsko-pravne poslove i katastar nekretnina, Općina Fojnica, Srednjobosanski kanton, Federacija BiH, Bosna i Hercegovina

-          Dokumentacija o prethodnoj zaštiti dobra

o        Dopis Zavoda za zaštitu spomenika pri Federalnom ministarstvu kulture i sporta, broj 07-40-4-607-1/08, od 22. veljače 2008. godine

o        Rješenje broj 1303/50, od 9. listopada 1950. godine, kojim je Musafirhana (Salihagića kuća) u Fojnici bila stavljena pod zaštitu države i upisana u Registar nepokretnih spomenika kulture Zavoda za zaštitu spomenika kulture  NR BiH iz  Sarajeva

-          Fotodokumentacija

o        Stare fotografije Musafirhane u Fojnici, preuzete iz korištene literature

o        Fotografije objekta Musafirhane u Fojnici, snimljene 20. ožujka 2006. godine, preuzete od Općine Fojnica

o        Fotografije objekta Musafirhane u Fojnici, snimljene 29. veljače 2008. godine, fotografirao arh. Emir Softić, korišten digitalni foto-aparat Canon PowerShot  A450

Korištena literatura       

U toku vođenja postupka proglašenja povijesnog spomenika Musafirhane u Fojnici nacionalnim spomenikom BiH,  korištena je sljedeća literatura:

1957.    Kreševljaković, Hamdija, Hanovi i karavansaraji u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1957.

1984.    Kreševljaković, Muhamed, Hanovi i musafirhane, Sarajevo, 1984.

1986.    Hatidža Čar-Drnda, Prilog proučavanju prošlosti Fojnice i Kreševa od uspostave osmanske vlasti do početka 17. stoljeća, Prilozi 35, Orijentalni institut u Sarajevu, POF 35/1985, Sarajevo, 1986.

1991.    Buljina, Halid, Tekije u fojničkom kraju, “Svjetlost”, 1991.

KORIŠTENA DOKUMENTACIJA – USTUPIO PODNOSITELJ PETICIJE SUVAD DŽAFIĆ IZ FOJNICE

1. Dopis Salihagića Mustafe iz Fojnice (Zahtjev za odobrenje za pokrivanje krova Musafirhane) Zavodu za zaštitu spomenika kulture i prirodnih znamenitosti i rijetkosti Bosne i Hercegovine u Sarajevu (zahtjev nije datiran, ali je svakako iz 90-ih godina 20. stoljeća)
2. Dopis Salihagića Mustafe iz Fojnice (Zahtjev za pozajmicu radi pokrivanja krova Musafirhane) Izvršnom odboru Skupština Općine Fojnica (zahtjev nije datiran, ali je svakako iz 90-ih godina 20. stoljeća)
3. Molba Sekcije za kulturu Općinske konferencije Fojnica (Socijalističkog saveza radnog naroda BiH) broj 140/88, od 20. svibnja 1988. godine, upućena Radničkom savjetu OOUR „Šumarstvo“ iz Fojnice, radi odobravanja 10 m3 „cjepkog“ smrčevog drveta radi izrade kaplame (šindre)
4. Otpremni iskaz, broj 1358, 25. listopad 1988. godine, „Šipad-Jahorina“, OOUR – Šumarstvo, Fojnica
5. Narudžbenica broj 31/89 (Materijal za Musafirhanu u Fojnici), od 12. rujna 1989. godine, Mjesna zajednica Fojnica
6. Službena zabilješka, 24. kolovoz 1989. godine, Skupština Općine Fojnica
7. Potvrda Mjesne zajednice Fojnica, broj 61/89, od 31. kolovoza 1989. godine, o učestvovanju u radovima sanacije na Musafirhani (nabavka Biverplasta)
8. Službena zabilješka o povjeravanju radova na pokrivanju krova Pugonji Asifu iz Ragala i plaćanju obaveza za navedene radove, 26. rujan 1989. godine, Skupština Općine Fojnica
9. Sprovodnica broj 484, od 9. listopada 1989. godine,  za 5 m3 jelove šindre i jednu kantu od 50 l rastvora Volmanove soli, “Šipad”- Sebešić Travnik, OOUR Impregnacija, Vitez

KORIŠTENI PODACI IZ PROJEKATA, ELABORATA, PREDMJERA I PREDRAČUNA RADOVA

1. Projekat sanacije krova Musafirhane u Fojnici, Zavod za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa Bosne i Hercegovine, projektant arh. Alma Simić, Sarajevo, lipanj 1989. godine

   ---

(1) Hatidža Čar-Drnda, Prilog proučavanju prošlosti Fojnice i Kreševa od uspostave osmanske vlasti do početka 17. stoljeća, Prilozi 35, Orijentalni institut u Sarajevu (preuzet podatak iz Ankara, TD No 477, OIS br. 203, f. 142)

(2) Buljina, Halid, Tekije u fojničkom kraju, “Svjetlost”, 1991., str.14.

(3) Podaci iz Kartona zaštite (kraći opis, kao sastavni dio Rješenja broj 1303/50, od 9. listopada 1950. godine, Zavoda za zaštitu spomenika kulture  NR BiH iz  Sarajeva)

(4) Termin je pronađen u dokumentaciji o intervencijama. Prema dostupnoj literaturi (Antun Stipetić, Željeznički kolodvori, Zagreb, 1995.), Volmanove soli se koriste za impregnaciju drveta. Radi se o antiseptičkom sredstvu, topivom u vodi, koji se utiskuje u ćelije drveta u cilju spriječavanja razvoja gljivica i truleži, a istovremeno onemogućava štetno djelovanje insekata. Kemijski sastav Volmanovih soli je jedinjenje sastavljano od natrijumfluorida, natrijumbikromata, natrijumarsenata i dinitrofenola.

(5) Sprovodnica broj 484, od 9. listopada 1989. godine,  za 5 m3 jelove šindre i jednu kantu od 50 l rastvora Volmanove soli, “Šipad”- Sebešić Travnik, OOUR Impregnacija, Vitez

(6) Dopis Salihagića Mustafe iz Fojnice (Zahtjev za pozajmicu od 2.000,00 dinara radi pokrivanja krova Musafirhane) Izvršnom odboru Skupština Općine Fojnica (zahtjev nije datiran, ali je svakako iz 90-ih godina 20. stoljeća)

(7) Podatak iz Službene zabilješke, 24. kolovoz 1989. godine, Skupšina Općine Fojnica

(8) Narudžbenica broj 31/89 (Materijal za Musafirhanu u Fojnici), od 12. rujna 1989. godine, Mjesna zajednica Fojnica

(9) Otpremni iskaz, broj 1358, 25. listopad 1988. godine, „Šipad-Jahorina“, OOUR – Šumarstvo, Fojnica

(10) Podatak iz Službene zabilješke, 24. kolovoz 1989. godine, Skupšina Općine Fojnica.