početna stranica    
 
Odluke o proglašenju dobara nacionalnim spomenicima

ODLUKU
o izmjeni odluka o proglašenju nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine donesenih zaključno sa 50. sjednicom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika


Privremena lista nacionalnih spomenika

Privremena lista nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine
KOMPLETNA


O privremenoj listi

Odluka o brisanju spomenika sa Privremene liste

Lista peticija za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima

Odluke o odbijanju prijedloga za proglašenje nacionalnim spomenikom

Ugroženi spomenici

Odluke donesene na posljednjoj sjednici

Online peticije

Pokretno

Nepokretno

MANAGEMENT PLAN
Nomination of the Properties for Inscription on the World Heritage List
Mehmed pasha Sokolovic Bridge in Višegrad
Bosnia and Herzegovina


Gradska tržnica (Markale, ili Markthalle), historijski spomenik

galerija nazad

Status spomenika -> Nacionalni spomenik

Objavljeno u „Službenom glasniku BiH“, broj 75/08.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovu člana V stav 4 Aneksa 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39 stav 1 Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 28. marta do 1. aprila  2008. godine, donijela je

 

O D L U K U

 

I

 

Istorijski spomenik – Gradska tržnica (Markale, ili Markthalle) u Sarajevu proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine ( u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik se nalazi na k.č. 1990, k.o. Sarajevo IV (novi premjer), što odgovara k.č. 232 (stari premjer), z.k. uložak broj XXXIX/120, k.o. Sarajevo, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite utvrđene Zakonom o sprovođenju odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljene prema Aneksu 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH”, br. 2/02, 27/02, 6/04 i 51/07).

 

II

 

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je da obezbijedi pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu i prezentaciju nacionalnog spomenika.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrdiće tehničke uslove i oobezbijediti finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione table sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

 

III

           

Radi trajne zaštite nacionalnog spomenika, utvrđuju se sljedeće zone zaštite:

I zona zaštite obuhvata prostor definisan u tački I stav 2 ove odluke. U toj zoni  utvrđuju se sljedeće mjere:

-          dozvoljeni su isključivo konzervatorsko-resturatorski radovi, radovi na prezentaciji nacionalnog spomenika i redovnog održavanja, kao i interpolacija neophodnih instalacija za ovakvu vrstu javnih  objekata na način koji neće ugroziti  vrijednost objekta, uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje (u daljnjem tekstu: nadležno ministarstvo) i uz stručno nadziranje nadležne službe zaštite nasljeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nadležna služba zaštite);

-          moguće je izvršiti adaptaciju podrumskih prostora Gradske tržnice novoj namjeni, uz uslove da funkcija podruma bude komplementarna funkciji tržnice, te da takva intervencija bude učinjena u najvećoj mogućoj mjeri u skladu sa originalnim projektom Gradske tržnice iz 1895. godine, uz odobrenje nadležnog ministarstva  i uz stručno nadziranje nadležne službe zaštite.

 

IV

 

Stavljaju se van snage svi sprovedbeni i razvojni prostorno-planski akti koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.

 

V

 

Svako, a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i opštinske službe suzdržaće se od preduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu da oštete nacionalni spomenik ili dovedu u pitanje njegovu zaštitu.

           

VI

 

Ova odluka dostaviće se Vladi Federacije, nadležnom  ministarstvu, nadležnoj službi zaštite  i opštinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra, radi sprovođenja mjera utvrđenih u tač. II - V ove odluke i nadležnom opštinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

 

VII

 

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresovanim licima u prostorijama i na web stranici Komisije  (http://www.aneks8komisija.com.ba).

 

VIII

 

Prema članu V stav 4 Aneksa 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.

 

IX

 

Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objaviće se u «Službenom glasniku BiH».

 

Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

 

Broj: 06.1-2-235/07-10  

29. marta 2008. godine                                                                                   

Sarajevo                                                                                 

 

Predsjedavajuća Komisije

Amra Hadžimuhamedović

 

O b r a z l o ž e n j e

 

I – UVOD

 

Na osnovu člana 2 stav 1 Zakona o sprovođenju odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom, u skladu sa članovima V i VI Aneksa 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za to dobro podnesen zahtjev.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika uvrstila je navedeno dobro na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik BiH”, broj 33/02) u sklopu Gradske ambijentalne cjeline Sarajevo, pod rednim brojem 546.

U skladu sa odredbama zakona, a na osnovu člana V stav 4 Aneksa 8 i člana 35 Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je pristupila provođenju postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

 

II – PRETHODNI POSTUPAK

 

U toku vođenja postupka izvršen je uvid u:

-          podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama i  radovima na dobru, itd.,

-          uvid u sadašnje stanje objekta,

-          kopiju katastarskog plana,

-          istorijsku, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru, koja je data u popisu korišćenja dokumentacije u sklopu ove odluke.

 

Na osnovu uvida u  prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno   je sljedeće:

 

1. Podaci o dobru

Lokacija           

Objekat Gradske tržnice je situiran u najužoj centralnoj zoni Sarajeva. Svojom sjevernom fasadom, na kojoj se nalazi i pomoćni ulaz u tržnicu, objekat čini dio južne strane uličnog niza frekventne Mula Mustafe Bašeskije(1) ulice, a svojom južnom stranom, odnosno glavnim ulazom, orijentisan je na pješačku zonu ulice Ferhadija, koja povezuje centar grada sa strarim zanatskim dijelom grada, Baščaršijom. Gradska tržnica je izgrađena u zoni u kojoj preovladavaju objekti izgrađeni u austro-ugarskom periodu, uglavnom sa mješovitom stambeno-komercijalnom namjenom, a u neposrednom okruženju četiri objekta su sagrađena poslije II svjetskog rata: poslovni objekat u ul. Ferhadija 11 (u kojem je smješten projektantski biro Projekt), poslovni objekat u ul. Mula Mustafe Bašeskije 6 (u kojem su smještene projektantske kuće „Traser“ i „Arhitekt“), poslovni objekat ul. Muhameda Kantardžića 3 (izdavačka kuća „Svjetlost“) i zgrada u ul. Trg oslobođenja Alije Izetbegovića 1. (Ekonomski fakultet), dok je nekoliko objekata, na južnoj strani ulice Ferhadija, u potezu od Vakufskog nebodera do ukrštanja sa ulicom Ćemaluša, izgrađeno u periodu između I i II svjetskog rata.

Istorijski podaci

Ferhadija ulica je nastala u 16. vijeku: njen istočni dio se formirao 1531. godine u Gazi Husrev-begovoj mahali, a zapadni dio u mahali Ferhadiji(2) formirao se oko 1562. godine. Svoj naziv ulica je dobila prema bosanskom sandžak-begu Ferhad-begu.

Na austrougarskoj karti Sarajeva iz 1879. (Plan von Sarajevo, K und K Kriegs-Arcvih, Glh 621-13, Wien), gabarit Ferhadije ulice je skoro identičan njenom današnjem gabaritu. Veliki požar koji je zadesio Sarajevo 1879. godine, u prvim godinama austrougarske okupacije, ubrzao je proces regulacije ulica, posebno na potezu između Ferhadije i Franc Josefove ulice (danas ul. Zelenih beretki). 

Godine 1884., na prostoru današnjeg Trga oslobođenja Alije Izetbegovića, počinje se graditi kolodvor(3) za konjsku željezničku prugu, a iste godine i objekat za istovar robe, te remiza za konje u ondašnjoj Rudolfovoj ulici (današnja Strossmayerova).

Oko Gradskog kolodvora se razvija centar sa brojnim trgovinama mesa i zeleni, što rezultira idejom za projektovanje zgrade gradske tržnice u koju su se trebali preseliti „ svi mesari trgovci zeleni iz Franje Josipa, Ferhadije, Ćemaluše, Kujundžiluka i Predimaret ulice jer se prodaja mesa i zeleni u tijem ulicama od 1. novembra dalje neće više dozvoliti...“ (4).

Dnevni i sedmični pazari u Sarajevu održavani su na nekoliko mjesta: „...Od davnina imala je čaršija svog tržnog nadzornika, zvanog čarši-ćehaju. Gradsko poglavarstvo postavilo је za tržnog nadzornika Mirka Đurkovečkog. On јe postavio na našem trgu novi red i raspored mjesta, gdje se što imalo prodavati. Prema njegovu prijedlogu od 27. aprila 1880. prodavali su se pojedini artikli u ovim dijelovima čaršije: Drva, kolje, ugljen i kreč na Filipovića trgu (Park cara Dušana); sijeno i ѕlama na Mustajpašinu mejdanu (kod Vijećnice); žito u gornjem dijelu Baščaršije; mlivo па Novoj cesti, kao i prije; povrće, voće, sir, јаја itd. u Donjoj čaršiji (јužno od sebilja); sve ostale stvari (oruđe, bakreni kotlovi, platno itd. ) uz sebilj; stoka sitnog i krupnog zuba kod malte prema Klaonici (iza današnjе Fabrike duvana). Ро prijedlogu istog tržnog nadzornika odobrilo je 22. I 1881. Gradsko poglavarstvo neke vrlo umjesne propise o pekarima, mesarima, vagama, donosiocima robe na tržište, pogodbi itd. Sve  је to kasnijе dopunjeno i objavljeno u naročitom Tržnom redu za grad Sarajevo, komu su kasnije pridodani i propisi za tržnicu.(5) 

U jednoj objavi Gradskog zastupstva od 25. jula 1880. godine, Zemaljska vlada je odredila srijedu kao pazarni dan u gradu. Pored dnevnih i sedmičnih pazara, Vlada je uvela i polugodišnje sajmove koji su se održavali svakog 1.maja  i 1. novembra.

Prvobitno je lokacija za izgradnju „sajmenog trga za prodaju voća i povrća“ bila planirana na lokalitetu, na kojem je izgrađena Katedrala, ali je 1883. godine donesena odluka o izmjeni namjene  Gajevog trga (današnjeg Trga fra Grge Martića), te prostor Gajevog trga uredila za otvoreno sajmište. Na tom prostoru ranije se nalazilo nekoliko kuća, a dvije od njih su pripadale staroj sarajevskoj porodici Džino. Prostor Gajevog trga je dobio i službeni naziv Sajmište i pod tim nazivom je upisan u prvom katastarskom planu. Naziv Sajmište je 1919. godine promijenjen u Gajev trg. Deset godina nakon otvaranja Sajmišta, 1893, Gradska opština je odlučila da se na tom prostoru gradi zatvorena tržnica(6). 

Idejni projekat Markthalle für Sarajevo, datiran sa 22. majem 1894. godine, izrađen je u Građevinskoj direkciji Zemaljske vlade (Baudirektion der Landesregierung), a nacrti izvedbenih detalja su rađeni u periodu mart-avgust 1895. Idejni projekti nisu potpisani, neki autori (Alija Bejtić, Todor Kruševac), navode arhitektu Josipa Vancaša (1859-1937)(7) kao projektanta, a na nacrtima izvedbenih detalja je potpisan August Butscha (Buča)(8).

Tržnica je otvorena 31. novembra 1895. godine uz prisustvo poglavara Apela, barona Kučere, rukovodstva Zemaljske vlade, kao i cijelog opštinskog zastupstva. O tom događaju svjedoči novinski članak Sarajevskog lista: „Kako javismo otvorena je nova gradska tržnica u četvrtak na veče uz sudjelovanje vojene kapele. Mnogobrojna publika vrvila je oko nje i po njoj razgledajući smještene dućane za razno hranivo. Desno i lijevo su dućani za mesare, a sredinu zauzimaju prodavači zeleni, voća i druge robe. Cijela uredba u tržnici prezentira se vrlo lijepo. Iza 6 sah. došao je gragjanski doglavnik preuzv. baron Kutchera sa suprugom u tržnicu. Gragjevinski direktor Stix i kotarski predstojnik Braun pozdraviše Njih Preuzvišenosti u pridvorju i uvedoše ih u tržnicu, gdje je mala cura Speranza Perić ispred prodavača zeleni i cvijeća uručila preuzv. gospogji kitu svježa cvijeća. Njih. Preuzvišenosti razgledaše sve dućane pa i podrume izrazivši svoje zadovoljstvo i priznanje svemu. U 7 sah. stiže u novu tržnicu poglavar Appel pozdravljen od prisutnih honoracija. Podnačelnik g. Petro T. Petrović zahvalio je sa nekoliko usrdnih riječi poglavaru zemlje na počasti, koju je svojom posjetom ukazao ovoj novoj opće korisnoj ustanovi zemaljskog glavnog grada. Kad je poglavar zemlje unišao u tržnicu, pozdravi ga vojena kapela carevkom, a prisutna publika glasnim: Živio! Preuzv. baron Appel razgledao je sve podrobno u tržnici, hvaleći lijepu uredbu i čistoću robe u njoj. Kad je poglavar zemlje pošao iz tržnice i sjeo u kočija, sa kitom cvijeća, koja je njegovoj supruzi namjenjena, zasja bengalska vatra u pridvorju tržnice, a publika opet zabruja iz hiljadu grla: Hurra! i živio! Isto veče pohodili su novu tržnicu i strani konsuli, mnogi viši činovnici i oficiri sa svojim suprugama. Jučer na dan 1. novembra stupila je gradska tržnica u život i otpočeo javni promet u njoj.“ (9)   

U novu tržnicu su se odmah uselili svi mesari i trgovci zeleni iz ulica Franca Jozefa, Ferhadije, Ćemaluše, Kujundžiluka i Predimareta. Takođe je i pazar za živinu i jaja, koji se dotad nalazio u blizini Latinske ćuprije, prenesen pored nove tržnice čime je veći dio namirnica koncentrisan na jednom mjestu.

Nekoliko godina kasnije, prema projektu Josipa Vancaša iz 1897-1898, sjeverno od lokacije Gradske tržnice, kao objekti funkcije komplementarne Gradskoj tržnici, grade se magacini u Ćemaluši. Magazini su bili povezani sa tramvajskom prugom, pa se roba u njih dopremala teretnim vagonima.

Sa urbanističkog stanovišta Gradska tržnica je prepoznatljiv reper grada, a njena funkcija , kao jednog od snabdjevačkih centara grada, ostala je nepromijenjena od 1895. godine sve do danas. Naziv Markt-halle,  (tržnica, tržna hala), je, vremenom, u svakodnevnoj govornoj upotrebi, „iskrenut“ u naziv Markale i zadržao se do danas.

U građevinskom smislu, objekat je zanimljiv i po tome što je prvi put, u Sarajevu, za izgradnju krovišta objekta, primijenjena čelična konstrukcija(10). 

U periodu april-novembar 1992, kao posljedica direktnih pogodaka objekta iz artiljerijskih oruđa, kao i detonacija i rasprskavanja granate u neposrednoj blizini objekta, došlo je do sljedećih oštećenja: oštećenja na krovnoj kunstrukciji (na južnoj strani objekta); od direktnog pogotka granate, razrušen je bio limeni pokrov sa daščanom oplatom, te teže oštećen rešetkasti krovni vezač, kao i plafon sa potkonstrukcijom u površini od 50 m2; probojima gelera oštećena je gotovo cijela površina krova, a od detonacija granata uništena sva stakla(11).  

Od posljedica eksplozije minobacačke granate, koja je 28. augusta 1995. godine pala u neposrednoj blizini zgrade Gradske tržnice, ubijene su 43 osobe, a ranjene su 84 osobe. Spomen-ploča poginulim i ranjenim građanima Sarajeva postavljana je na sjevernoj fasadi objekta.

           

2. Opis dobra

Pišući o primijenjenim stilskim elementima, prof Ibrahim Krzović, o zgradi Markala piše: „...Zgrada Gradske tržnice (Markthalle) slično Društvenom domu, građena je u dvojnom slogu – pa neorenesans preovlađuje na podužnim fasadama, dok je trijem izveden u duhu antičke arhitekture(12).“

Objekat Gradske tržnice je pravougaone osnove sa gabaritnim tlocrtnim mjerama cca 19,90 x 46 m, a  trijem izgrađen na južnoj starni objekta, gabaritnih je mjera cca 10,68x 3,35 m, dok je ulazno stepenište gabarita cca 10,40x 2,85 m.

Tržnica ima dva ulaza za potrošače: glavni, na južnoj strani od ulice Ferhadija, te pomoćni, na sjevernoj strani od ulice Mula Mustafe Bašeskije. Teren na kojem je sagrađena Tržnica, je u padu od sjevera prema jugu (od ulice Mula Mustafe Bašeskije prema Ferhadiji), pa se zbog navedene denivelacije terena, glavnom ulazu pristupa preko jednokrakog stepeništa (širina kraka cca 9,70 m) koje ima devet stepenika. Pristupno stepenište ima krilne ogradne pune zidove (debljine cca 35 cm) koji imaju završnu oblogu od „kulira“. Glavni ulaz je naglašen natkrivenim trijemom, a kroz troja hrastova vrata (dvokrilna vrata 205x360 cm, sa polukružnom lunetom/nadsvjetlom visine 115cm) se ulazi u vjetrobranski prostor (širine  9,96 m i dubine 4,10 metara). Na sjeverozapadnom rizalitnom istaku, u nivou prizemne etaže, postoji dodatni, ekonomski ulaz, kojim se putem jednokrakog stepeništa pristupa podrumskoj etaži, a kojim se koriste isključivo snabdjevači robom.

Trijem iznad glavnog, južnog ulaza u Markale, ima tri luka, iznad kojih se nalazi timpanon. Trijem je oslonjen na 4 stuba (65 x 65 cm) koja imaju visinu od cca 3,80m. Na stubove se oslanjuju polukružni lukovi (radijus luka je cca 1,36 m). Prostor iznad traveja (dimenzije traveja su 2.70 x 2.70 m) je zasveden kalotama (visina  kalote, mjerena od tjemenog završetka luka je cca 65 cm), a prelaz iz kvadratne osnove u kalotu, izveden je preko pandantifa. Potkonstrukcija i pandantifa i kalote je izvedena od drveta. Geometrijska forma kalote postignuta je konstrukcijom ”roštilja” od drvenih gredica 8x8 cm, postavljenih u 8 redova ”drvenih prstenova”, oslonjenih jedan na drugi, kod kojih se ”dijametar” prstena smanjuje, respektivno, od najdonjeg, do završnog prstena u tjemenu kalote. Na tako formirani ”drveni roštilj” koji aproksimira geometrijskoj formi kalote, postavljeno je ”rabic pletivo” (čelična mreža u funkciji nosioca maltera), a na nju nabačen sloj maltera u debljini od 3 cm. Geometrijske forme pandantifa su formirane savijanjem tankih i uskih drvenih dasaka (presjeka 2x10 cm), na koje je učvršćeno ”rabic pletivo” i nabačen sloj maltera u debljini od 3 cm.

Kroz troja dvokrilna, mimokretna, vrata (2x 97/205 cm) izvedena od hrastovog drveta, iz vjetrobranskog prostora na južnom dijelu, ulazi se u halu Tržnice. Hala je gabaritnih mjera cca 18 x 35,40 metara i ima ukupnu korisnu površinu od cca 637,20 m2: u centralnom prostoru su pultovi za prodaju proizvoda i prerađevina od mlijeka i mesa, a uz bočne zidove, prateći ritam prozorskih otvora, postavljeno je, sa svake strane, po 11 boksova (u kojima su smještene mesnice i prodavnice prehrambenih proizvoda), ograđenih laganim pregradama izvedenim od aluminijskih tabli i profila. Podovi hale obloženi su keramičkim pločama, a zidovi su obojeni. U enterijeru, na zidovima  (u visini vanjskog vijenca) postavljeni su profilisani dekorativni vijenci, a profilacijama su naglašeni i otvori na podužnim zidovima.

Iz sjevernog trakta Markala, preko jednokrakog stepeništa (u sjeveroistočnom dijelu) i teretnog lifta (u sjeverozapadnom dijelu) pristupa se skladišnim prostorima dijela podruma, odnosno    kancelarijama i prostorima Uprave ”Tržnice-Pijaca na malo”, koji su smješteni na   prvom i drugom spratu.

Konstruktivna visina od kote poda podruma, do kote poda prizemlja, prema originalnom nacrtu iz 1895., iznosi cca 2,70m,  a svijetla visina podrumskih prostorija cca 2,20-2,25 m.

Raspored nosivih zidova u podrumu je proistekao iz statičkog rješenja („svijetli“ raspon hale u prizemlju je cca 16m) preuzimanja opterećenja teške međuspratne konstrukcije (primijenjena je „Henebik“ konstrukcijama sa primarnim nosačima od čeličnih profila „I“ presjeka, na koju su oslonjeni plitki svodovi od opeke kao sekundarna konstrukcija), pa je  primijenjen sistem podužnih masivnih zidova od opeke (debljine cca 50cm, postavljenih na međurazmacima od: od zapada prema jugu, respektivno, 544cm, 600cm i 566cm) i ukrutnih poprečnih zidova od opeke debljine cca 50cm. Ispod sjevernog dijela podruma, obimni zidovi hladnjače su debeli cca 90 cm. Uz perimetralne podrumske zidove (zbog prozora, 120x80cm. koji su postavljeni u obimnim zidovima) smještene su različite radionice, a u centralnom dijelu su magacinski prostori i velika hladnjača (unutrašnjeg tlocrtnog gabarita cca 5,22x13,08 m). Južno, zapadno i sjeverno od prostorija centralnog dijela podruma, je hodnik širine cca 175 cm.

Svijetla visina hale (do ravni rešetkastih nosača) cca 6,20 metara. Debljina podrumskih zidova iznosi cca 90cm, a širina zidova prizemlja cca 75 cm, a zidovi su izvedeni od pune opeke austrijskog formata (dimenzija 30 x 15 x 7 cm).

Krov iznad glavne hale je dvostrešni nagiba krovnih površina od cca 15 stepeni, a pokriven je limom postavljenim na daščanoj oplati. Oplata je prikucana za drvene rogove (11x14cm), koji su, na rasponima od cca 3,10 m oslonjeni na drvene podrožnice (18x22cm), a podrožnice su oslonjene na krovne vezače postavljene u poprečnom pravcu hale, na svakih cca 3,20 metara. Sam vezač je, u statičkom smislu, urađen kao rešetkasti, ali je primijenjeno zanimljivo rješenje - i čelik i drvo kao konstruktivni elementi rešetke. Nosač  tzv. gornjeg pojasa je urađen u kombinaciji drvene grede (19x24cm) i čeličnih uzengija i čeličnih okova-ojačanja postavljenih u statičkim tačkama zglobova rešetke, dok su svi ostali „konstruktivni štapovi“ rešetke urađeni od čeličnih profila različitih kružnih presjeka.

Prislonjena uz južnu fasadu Markala, postavljena su dva jednokraka stepeništa (sa svake strane ulaznog trijeme po jedno). Stepenišnim krakovima širine cca 130 cm, preko 11 stepenika, se pristupa javnom toaletu, koji je smješten ispod nivoa ulaznog trijema. Stepeništa su sa južne strane (prema ulici Ferhadija) ograđena niskim krilnim zidovima širine 24 cm i dužine 3,65 metara.

Iznad trijema je timpanon čiji vrh je na visini od +8,77 m (u odnosu na kotu poda u trijemu), a na njemu je postavljena akroterija urađena od terakote. 

Istočna i zapadna fasada Markala, koja ima ukupnu dužinu od cca 46m, je raščlanjena bočno postavljenim, plitkim rizalitima: dužina rizalitno istaknutog dijela objekta je cca 5,20m, a dubina istaka prema vani, u odnosu na ravan fasade, je cca 20 cm. Na fasadama južnih rizalitnih istaka  rekonstruisane su zidne niše sa ”slijepim” prozorima i medaljonima iznad njih: prozorska niša, 85x210cm, je polukružno zasvedena imaju tjemeni kamen, profilisani vijenac natprozornika (visine 35 cm), a iznad prozora su medaljoni dijametra cca 120 cm. U dijelovima istočne i zapadne fasade između rizalita, postavljeno je 11 prozororskih otvora: polukružno zasvedeni prozori su dimenzija  cca 200x370 cm. Prostor između prozorskih otvora je naglašen profilisanim međustupcima i arhivoltama.      Između profilisanih arhivolti postavljeni su medaljoni. Cijelim obimom, na visini od cca +6,68 m (u odnosu na kotu tla kod južne fasade), izveden je profilisani vijenac koji ima visinu od cca 149 cm.

Zidne plohe fasada su riješene u vidu glatke kvaderske rustike, a samo su uglovi zgrade istaknuti dubokom kvaderskoj rustikom: dimenzija plitkih kvadera na fasadi je cca 90x35,8cm, a ugaonih, kvadera rustike cca 70x30cm.

 

3. Dosadašnja zakonska zaštita

Zgrada Gradske tržnice nije bila stavljena pod zaštitu države, niti upisana u Registar nepokretnih spomenika kulture Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti NRBiH iz Sarajeva (ni Zavoda za zaštitu spomenika kulture  NRBiH iz Sarajeva)(13), ali je bilo evidentirano pod nazivom Gradska tržnica.

Prostornim planom Bosne i Hercegovine iz 1980. godine, ovo dobro nije bilo evidentirano kao kulturno-istorijsko dobro.

Gradska tržnica Markale je evidentirana kao spomenik kulture i upisana u Listu evidentiranih, prethodno zaštićenih i zaštićenih nepokretnih spomenika kulture i prirodne baštine Kantona Sarajevo pod brojem 7301001E-2(14).

 

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi i intervencije na objektu

Prije II svjetskog rata, na objektu su uklonjeni svi dekorativno-plastični ukrasi, a originalni ulazni trijem je zamijenjen novim trijemom, čija konstrukcija se sastojala od četiri armiranobetonska stuba i tanke armiranobetonske ploče (debljine 15 cm), koja se preko horizontalne grede podvlake (30x30 cm) oslanjala na stubove.

Originalni(15) trijem je imao tri polja traveja (dimenzija 2.70 x 2.70 m), bio je oslonjen na 4 stuba (65 x 65 cm), a natkrivenom ulaznom platou se pristupalo sa dvije stane (zapadne i istočne) preko dva stepenišna kraka širine cca 2,70m. Južno od ulaznog trijema, bilo je prislonjeno manje stepenište (gabaritnih mjera cca 180x520cm)  kojim se, sa zapadne, odnosno istočne strane (sa svake strane je bio po jedan stepenišni krak120x185cm) pristupalo podrumskim prostorijama tržnice.

Markale su imale i dva bočna pomoćna ulaza na istočnoj strani (širine 240cm), kojima se pristupalo preko tri stepenika. Otvori vrata na istočnoj fasadi bili su postavljeni potpuno simetrično, a osovine tih otvora su bile na udaljenosti od cca 13,40m od ravni južne, odnosno sjeverne fasade. Uz oba bočna ulaza na istočnom perimetralnom zidu Markala, u unutrašnjosti objekta, bila su pozicionirana jednokraka stepeništa,  prislonjene uz istočni zid, koja su vodila u podrumsku etažu.

Jedan pomoćni ulaz (širine 240cm) bio je postavljen i u zapadnom fasadnom zidu, u njegovoj osovini.

Novi trijem je bitno bio narušio kompoziciju cjeline. Osim toga, na atici južne fasade su napravljenja tri nova prozorska otvora (cca 300 x 275 cm) u koje su ubačeni prozori sastavljeni od 9 jednakih prozorskih polja (postavljenih u matrici 3 x 3 polja). Originalna, bočno postavljena ulazna stepeništa na južnoj strani objekta, zamijenjena su novim, centralno postavljenim.

Postojeća atika na sjevernoj fasadi objekta povećana je radi dobijanja potrebne konstruktivne visine za nove kancelarijske prostore. Osim toga, zbog potreba dobijanja prirodnog osvjetljenja, na sjevernom fasadnom zidu Tržnice, u nivou drugog sprata je probijeno 5 novih prozorskih otvora (u koje su ubačeni trokrilni prozori dimenzija cca 200x140cm), a u nivou prvog sprata, umjesto 5 originalnih polukružnih luneta (visine 115cm),  probijeno 5 novih prozorskih otvora (u koje su ubačeni trokrilni prozori dimenzija cca 200x140cm).

Promijenjena je i  unutrašnja dispozicija prostora u hali tržnice: prodajni boksovi su postavljeni samo uz obimne zidove objekta, a centralni dio je ostao prazan, čime je narušen originalni projektovani koncept ”eksterijera u enterijeru” javnog objekta. Ispod, originalno projektovane vidljive krovne konstrukcije, je obješena plafonska konstrukcija, čime su zatvorene vizure na konstrukciju, te promijenjena vizuelna percepcija prostora unutar hale.

Godine 1978. izvršene su manje promjene u dispoziciji poslovnih prostora Uprave ”Tržnice-Pijaca na malo”, u sjevernom traktu Markala. Na prvom spratu su srušena dva poprečna pregradna zida (debljine cca 18 cm), a pregrađivanje između prostorija je izvršeno drvenim pregradama-ugrađenim plakarima (visine od poda do plafona), a na 2. spratu je od prostorije gabarita 4,14x10,55 m, koju je ranije koristila veterinarska inspekcija, ugradnjom drvenih pregrada-ugrađenih plakara, dispozicija prostora promijenjena: napravljene tri manje kanceralije. Osim toga, izvršene su određene intervencije na elektroinstalacijama, zamijenjene podne obloge od itisona, izvršeno krečenje poslovnih prostorija, a ukupna cijena izvedenih radova je iznosila 173.524,40 dinara(16). 

Za radove rekonstrukcije na Markalama, Uslužna radna organizacija Tržnice na malo, su, 1983. godine, dobile Rješenje o urbanističkoj saglasnosti(17). Isti opštinski organ, na osnovu prethodnu izdate Ubanističke saglasnosti i Glavnog građevinskog projekta sanacije Gradske tržnice, kojeg je jula 1984. godine izradila firma SOUR ”Unioninvet” – Sarajevo, RO ”Montaža” – OOUR ”Projektovanje” iz Sarajeva,  izdaje 20.12.1984. godine Rješenje o odobrenju za izvođenja radova(18).

Iz Izvještaja o izvršenom tehničkom pregledu izvedenih radova na Gradskoj tržnici od 24.12.1984. godine, koji je bio sastavni dio Rješenja o odobenju za upotrebu Gradske tržnice(19), saznajemo sljedeće podatke: investitor radova je bila KRO Tržnice na malo; radove je izvela firma ”Interpublik” Sarajevo sa kooperantskim firmama; Ugovorena cijena radova je iznosila 16.644.039,00 dinara, naknadni  radovi su iznosili 3.198.025,50 dinara, a ukupna cijena radova 19.842.064,50 dinara; prema podacima iz građevinskog dnevnika, radovi su bili započeti 20.08.1984. godine, a završeni 24.12.1984. godine; stručni nadzor je obavljala firma ”Unioninvest” is Sarajeva (nadzorni inžinjer je bio Tanović Dženan). 

Izvještaj o izvršenom tehničkom pregledu i Glavni građevinski projekat sanacije Gradske tržnice (iz jula 1984.) pružaju podatke o vrsti sanacionih radova koji su bili urađeni u periodu avgust-decembar 1984.: u prizemlju hale tržnice, rušenje 6 pregradnih zidova između prodajnih boksova, prodavnica pozicioniranih uz istočni i zapadni obimni zid, te zidanje dva nova pregradna zida, kao i produživanje ukupno 6 pregradnih zidova u dužini od 105 cm; u podrumskoj eteži, rušenje i doziđivanje pregradnih zidova, promjena položaja vrata pojedinih prostorija-zaziđivanje postojećih otvora vrata i uspostavljanje novih otvora; postavljanje novih podova u radionicama u podrumu na površini od cca 57 m2 (na potpatosnice 5/8cm, postavljenim na osovinskom razmaku od 58 cm, postavljen je brodski pod; između potpatosnica je postavljen sloj od 5cm Tervola i PVC folija); ispod cijele površine podova u prizemlju postavljena je hidroizolacija (2 vruća premaza i jedan sloj Verbitexa); izveo se novi pod u prizemlju tržnice od livenog terazza u poljima površine cca 2x2m, a dilatacione razdjelnice su se ispunile trajno elastičnim kitom (uz dilatacione razdjelnice su rađene bordure napravljene od crnog rizla, a u poljima je kao agregat terazza korištena smjesa crnog i bijelog rizla u razmjeri 2:1); izvršeno obijanje maltera sa zidova prizemlja i plafona te postavljanje novog maltera; izvršeno krečenje zidova prizemlja; u podrumskoj etaži su takođe izmijenjene podne obloge i postavljene nove od zaribanog betona i keramičkih pločica; izvršena potpuna zamjena elektroinstalacija i instalacija vode i kanalizacije, te izvršen popravak i remont ostalih intalacija i pratećih uređaja unutar objekta.

Na osnovu podataka iz Rješenja o urbanističkoj saglasnosti za izvođenje radova djelimične rekonstrukcije i bojenja fasada na Gradskoj tržnici iz 1985. godine,  može se zaključiti da su navedeni radovi već bili izvedeni. Projekat iz 1984-1985, pod šifrom 299/85, ovjeren od GPRO ”Skenderija”, OOUR ”Inženjering”, na koji je izdata urbanistička saglasnost, uradio je arhitekta Nedžad Kurto(20).

Prema rješenjima predloženim u projektu, izvršena je djelimična rekonstrukcija izvornog arhitektonskog izraza: izvršena je rekonstrukcija profilacija i arhitektonske plastike fasada objekta: profilacija baza stubova trijema, horizontalne rustike stubova, profilaciju i plastiku kapitela stubova, profilaciju arhivolti i tjemenog kamena luka, profilacija grednika trijema, timpanona, rekonstrukciju kalota u travejima trijema, profilaciju arhivolti i međuprozorskih stubaca na bočnim fasadama. Na zidnim plohama južne fasade, bočno od trijema, rekonstruisane su zidne niše sa ”slijepim” prozorima i medaljonima iznad njih, a isti motiv je rekonstruisan i na južnim rizalitnim istacima istočne i zapadne fasade Markala. Zidnim fasadnim plohama vraćena je glatka kvaderske rustike, a uglovima zgrade duboka kvaderska rustika.

Okončana situacija(21) iz marta 1989. godine, pruža podatke o radovima na održavanju Markala:  bojenje polikolorom zidova hale ( cca 1690 m2), zajedničkih prostorija (254 m2), prostorija I i II sprata (460 m2), te krečnim mlijekom podrumskih prostorija (1640 m2); bojenje bravarije i stolarije. Ukupna vrijednost izvedenih radova je iznosila 18.728.360,00 dinara.

Institut za arhitekturu, urbanizam i prostorno planiranje Arhitektonskog fakulteteta u Sarajevu je, jula 1995, uradio Idejni projekat rekonstrukcije Gradske tržnice ”Markthalle” u Sarajevu. Nosioci izrade arhitektonske faze projekta su bili: prof. Nedžad Kurto, arh. Amir Polić i arh. Dijana Bojović. Idejnim projektom je bilo predviđeno sljedeće:

U podrumu - Reorganizacija prostora koja je podrazumjevala zadržavanje postojeće funkcije uskladištenja prehrambenih proizvoda na cca 50% korisne površine podruma (sjeverna polovina podruma), te adaptacija južne polovine podrumske etaže u restoran više kategorije, koji bi se svojom ponudom oslanjao na asortiman Tržnice. Takvo rješenje je neizbježno pretpostavljalo složen konstruktivni zahvat - spuštanje nivoa poda podrumskih prostorija za cca 30 cm, ukopavanjem u dubinu. Na taj način postojeća svijetla visina podrumskih prostora bi se povećala sa cca 230 cm na cca 260 cm. Pristup restoranu je bio predviđen izgradnjom trokrakog stepeništa u jugozapadnom uglu tržnice, a za pristup skladišnim prostorima sjevernog dijela podruma zadržane su postojeće vertikalne komunikacije: jednokrako stepenište i teretni lift, te dodalo još jedno jednokrako stepenište prislonjeno uz sjeverni zid (pozicionirano u sjeverozapadnom uglu objekta).

U nivou prizemlja – Konstruisanje i ponovno uspostavljanje vjetrobrana na južnoj i sjevernoj ulaznoj partiji prizemlja Markala (prvobitno, tlocrtnim rješenjem iz 1895.,  gradska tržnica je imala dva manja vjetrobranska prostora u prizemlju). Otvaranje dvoje pomoćnih ulaznih vrata: jedna u sredini  istočnog, a druga u sredini zapadnog fasadnog zida (u rješenju iz 1895., Markale su imale jedan pomoćni ulaz u sredini zapadnog fasadnog zida i dva simetrično postavljena pomoćna ulaza u istočnom fasadnom zidu). Stavljanje u funkciju prvobitnih ventilacionih otvora, koji su bili pozicionirani u visini strešnog vijenca. Rekonstrukcija plitke plastike u enterijeru glavne hale Markala (horizontalnih vijenaca iznad prozora, profilacija oko prozora). Uspostavljanje prodajnog prostora u jugozapadnom uglu, te izgradnja kafane iznad južnog vjetrobranskog prostora: kafana bi na sjevernoj strani imala vizuelni kontakt sa prodajnim prostorm hale, a kroz lunete na južnoj fasadi Markala, atraktivan pogled na pješačku zonu ulice Ferhadija. Južna vjetrobranska vrata bi se, nakon isteka radnog vremena prodavnica iz centralne hale Markala, zaključavala, a preko južnih ulaznih vrata bio bi omogućen nesmetan pristup kafani na spratu, kao i restoranu u podrumu.

U sjevernom dijelu Markala, zadržali bi se postojeći poslovni  prostori uprave JKP „Tržnice-Pijace“ iz Sarajeva.

Navedenim idejnim projektom bila je predviđena rekonstrukcija i sanacija, te modernizacija tadašnje infrastrukture Markala: sistema vodovovoda i kanalizacije, elektroinstalacija, instalacija centralnog grijanja, klimatizacije i ventilacije.

Postojao je još jedan projekat za adaptaciju južnog vjetrobranskog prostora Gradske tržnice(22). Predloženo rješenje je predviđalo uspostavljanje šanka u prizemlju (u prostoru istočno od ulaznih vrata), a trokrakim  čeličnim stepeništem, smještenim u prostoru zapadno od ulaznih vrata, pristupalo se kafani na galeriji. Bila je predviđena tavanica od čeličnih nosača (na osovinskom razmaku od 97.5 cm) sa podom od jasenove dužice. Ovim rješenjem bilo je predviđeno otvaranje zazidanih luneta prozora, kao i konstruisanje galerijskog istaka (dubina/širina istaka: 150x800cm) u prostor hale Tržnice. Na osnovu postojećeg stanja iz 2008, može se zaključiti da ideja uspostavljanja galerijskog istaka u prostor hale Tržnice nije nikada realizovana, niti je napravljen šank u prizemlju (u prostoru istočno od ulaznih vrata).

Podaci iz Okončane situacije(23) iz 1997. godine pružaju podatke o radovima koji su izvedeni na prostoru južne ulazne partije Gradske tržnice: izvršena je demontaža dviju prodavnica u prizemlju (ukupne površine od 41 m2); obijanje keramičkih pločica sa zidova (sa površine od 45 m2); otvaranje-raziđivanje 3 zazidane lunete; napravljeno trokrako stepenište; izvršeno grubo i fino malterisanje  površine od 189 m2, produžnim malterom 1:3:9; bojenje zidova i stropova disperzivnim bojama, ukupne površine cca 345 m2; napravljena i postavljena troja nova mimokretna vrata od hrastovog drveta, kao i fiksni dijelovi vrata i okvira (ukupna površina 42,90m2); izvedena 3 prozora od hrastovog drveta i postavljena u otvore lunete; ugradnja stropne konstrukcije od hrastovih talpi presjeka 90/220 mm, te poda od jasenove dužice na površini od 37,40 m2; izvršeno oblaganje stepeništa hrastovim talpama debljine 40 mm, te postavljanje rukohvata ograde od hrastovog drveta; izvršeno zatvarenje parapeta stijenke (prema tržnoj hali) okvirima od crne bravarije i staklom debljine 6 mm (površina od 6,18 m2); na povšini od cca 70 m2, postavljen je spušteni strop od zavješane aluminijske konstrukcije; urađen sanitarni čvor (sa ženskim i muškim toaletom) te postavljene potrebne instalacije centralnog grijanja, elektroinstalacije, ventilacije i vodovoda i kanalizacije.

Vrijednost izvršenih radova, prema navedenoj  Situaciji iznosila je 113.128,70 DEM (Njemačkih maraka).

Nakon 1996. godine izvedeni su radovi na demontaži cca 640 m2 spuštenog stropa, izvršeno je bojenje cca 520 m2 površine unutrašnjih zidova i postavljen je viseći sat unutar hale(24). 

Na osnovu Ugovora br.03-13712-99, zaključenog dana 17.12.1999.godine izmedu D.D. ”Tržnice i pijace” i lnstituta za arhitekturu, urbanizam i prostorno planiranje Sarajevo, izrađen je Glavni projekat rekonstrukcije podrumskog dijela objekta Gradske tržnice u Sarajevu.

Projektna dokumentacija, razvija drugu i završnu fazu rekonstrukcije objekta i razvija Idejni projekat rekonstrukcije Gradske tržnice ”Markthalle” iz jula 1995.

U skladu sa projektnim zadatkom i ocjenom mogućnosti rekonstruktivnog zahvata u odnosu na sanitarne, tehničke, funkcionalne i ekonomske opravdane zahtjeve, glavni projekat predviđa sva neophodna inžinjersko-tehnička rješenja, uključujući i obavezna ispitivanja geoloških i geotehničkih karakteristika tla kao osnovnog preduslova projektovanog zahvata.

Vezano za funkciju:

Podrumski dio gradske tržnice, projektovan kao skladišni prostor objekta, koristi se u nepromijenjenom obliku, bez ozbiljnijih zahvata, od 1898.godine. Osnovni nedostatak podrumskih prostora objekta je veoma mala visina (cca 220 cm), što onemogućava korištenje podruma u skladu sa savremenim sanitarnim i tehničkim zahtjevima u osnovnoj namjeni skladišnog prostora, a istovremeno i djelimično pretvaranje u nove prodajne prostore, s obzirom na veoma povoljnu mogućnost povezivanja sa frekventnom pješačkom zonom

ldejnim projektom iz 1995.godine, u sklopu cjelovite rekonstrukcije Gradske tržnice, podrumski dio objekta predviđen je dijelom kao poslovni (restoran-pivnica), a glavnim projektom je definisan kao trgovački, u ukupnoj površini od 421,02m2, dok je ostatak od 268,61m2 zadržan kao ekonomsko-skladišni.

Dispozicionim rješenjem glavni ulaz u postojeće sadržaje spratnog i podrumskog dijela objekta Markthalle mijenja se u skladu sa projektom istorijske rekonstrukcije iz 1984-1985 (projekat prof. Nedžada Kurte) i vraća u prvobitno rješenje iz 1895, tako da se umjesto postojećeg, centralno postavljenog stepeništa, projektuju i predviđaju dva bočna stepenišna kraka (ulica Ferhadija) i dva bočna silazna kraka prema podrumskom dijelu, paralelna čeonoj fasadi objekta.

U skladu sa minimalnim tehničkim propisima, u Izvedbenom projektu je, sa zapadne strane objekta, predviđen sporedni (nužni) izlaz iz dijela podruma predviđenog za prodajne prostore.

Projektovani trgovački prostori koncipirani su kao niz prodajnih boksova različite namjene i u osnovi predstavljaju repliku već izgrađenih prodajnih sadržaja u hali prizemlja Tržnice. U ekonomskom dijelu podruma projektovani su obavezni sadržaji koji obezbjeđuju zadovoljenje sanitarnih uslova, te funkcionalnije korištenje skladišnog prostora (montažni rashladni uređaji), a postojeće vertikalne komunikacije sa spratom rekonstruisane su i prilagodene u funkcionalnom smislu.

Vezano za konstrukcije i materijale:

U skladu sa koncepcijom rekonstrukcije objekta, a u okviru priprema za projektovanje, izvršeni su temeljiti istražni radovi od strane Zavoda za geotehniku i fundiranje, te kao poseban separat sastavni su dio projektne dokumentacije, zajedno sa posebno obrađenim dijelom rekonstrukcije temelja i spuštanja nivoa poda objekta.

 

5. Sadašnje stanje dobra

Prilikom uvida u stanje objekta na terenu u januaru i februaru 2008. godine, konstatovano je da se objekat nalazi u dobrom stanju i da se dobro održava. U podrumskoj etaži, skoro polovina korisne površine podruma se nalazi van upotrebe.

 

III -  ZAKLJUČAK

 

Primjenjujući Kriterijume za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom (“Službeni glasnik BiH”, br. 33/02 i 15/03), Komisija je donijela odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijumima:

A.      Vremensko određenje

(dobra nastala od praistorije do 1960. godine) 

B.      Istorijska vrijednost

(veza građevine, cjeline ili područja sa istorijskom ličnošću ili značajnim događajem u hstoriji)

C.         Umjetnička i estetska vrijednost

i.          Kvalitet obrade,

ii.         Kvalitet materijala,

iii.         Proporcije,

iv.         Kompozicija,

v.          Vrijednost detalja,

vi.         Vrijednost konstrukcije.

D.         Čitljivost

(dokumentarna, naučna, obrazovna vrijednost)

i.          Svjedočanstvo o istorijskim promjenama,

ii.         Svjedočanstvo o određenom tipu, stilu ili regionalnom maniru.

F.         Ambijentalna vrijednost

i.          Odnos oblika prema ostalim dijelovima cjeline,

ii.         Značenje u strukturi i slici grada,

iii.         Objekat ili grupa objekata je dio cjeline ili područja.

G.        Izvornost

i.          Namjena i upotreba,

ii.         Položaj i smještaj u prostoru.

iii.         Duh i osjećanja,

H.         Jedinstvenost i reprezentativnost

i.          Jedinstven ili rijedak primjerak određenog tipa ili stila,

 

Sastavni dio ove odluke su:

-          Imovinsko-vlasnička dokumentacija

o        Kopija katastarskog plana, kat. parcela 1990, k.o. Sarajevo IV (po novom premjeru),  p.l. 820, Br. plana SA 148, Razmjera 1:1000 (stari premjer k.č.br. 232, k.o. Sarajevo XXXIV), izdata 14.01.2008. godine  od strane Službe za imovinsko-pravne, geodetske poslove i katastar Opštine Centar,

o        Zemljišnoknjižni izvadak za zemljišnu parcelu br. 232, k.o. Sarajevo, broj z.k. uloška XXXIX/120 (po starom premjeru), Nar. br. 4594, 4595, izdao 15.02.2008. godine Općinski sud u Sarajevu, Kanton Sarajevo, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

-          Dokumentacija o prethodnoj zaštiti dobra

o        Dopis Zavoda za zaštitu spomenika pri Federalnom mistarstvu kulture i sporta, br. 07-40-4-5358-1/07, od 08.01.2008. godine,

o        Dopis Kantonalnog zavoda za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa Sarajevo, br. 1841-01/07, od 16.01.2008. godine.

-          Fotodokumentacija:

o        Stare fotografije Gradske tržnice, preuzete iz monografije Škoro, Magbul, Pozdrav iz Sarajeva, 2002;

o        Fotografije objekta Gradske tržnice snimljene prije 1984. godine, preuzete iz Projekta djelimične rekonstrukcije fasada objekta Gradske tržnice u Sarajevu, arh. Nedžad Kurto, Sarajevo, 1984-1985;

o        Fotografije objekta Gradske tržnice snimljene 8. januara i 27.februara 2008. godine, fotografisao arh. Emir Softić, korišćen digitalni foto-aparati Canon PowerShot  A450.

 

Korišćena literatura

U toku vođenja postupka proglašenja istorijskog spomenika Gradska tržnica (Markale, ili Markthalle) u Sarajevu, nacionalnim spomenikom BiH,  korišćena je sljedeća literatura:

 

1895.    Otvaranje gradske tržnice, Sarajevski list br. 131/1895, 2. novembar  1895.

 

1966.    Bejtić, Alija, Gradska tržnica, Oslobođenje, 27. februar 1966.

 

1987.    Arhitektura Bosne i Hercegovine 1878-1918 (katalog), koncepcija izložbe i izbor djela Ibrahim Krzović, Umjetnička galerija Bosne i Hercegovine,1987.      

 

1991.    Kreševljaković, Hamdija, Izabrana djela IV: prilozi za političku istoriju Bosne i Hercegovine u XVIII i XIX stoljeću / Hamdija Kreševljaković, Sarajevo , "Veselin Masleša", 1991. - 342 str.: ilustr.; 22 cm. - (Biblioteka Kulturno nasljeđe)

 

1996.    Čelebi, Evlija, Putopis – odlomci o jugoslovenskim zemljama, Sarajevo Publishing, Sarajevo, 1996.

 

2002.    Škoro, Magbul, Pozdrav iz Sarajeva, 285 str.: ilustr. (djelimično u bojama), Graphic Car /Ljubljana : Mladinska knjiga -, Sarajevo,  2002.

 

KORIŠĆENA DOKUMENTACIJA JKP „TRŽNICE-PIJACE“ IZ SARAJEVA:

  1. Rješenje o urbanističkoj saglasnosti, za rekonstrukciju objekta Gradske tržnice I faza na Gajevom trgu;  br. 07/C-AL/TS-364-576/83, od 05.12.1983. godine, izdala Opštinska komisija za urbanizam i građenje, imovinsko-pravne poslove i katastar, Opština Centar Sarajevo;
  2. Rješenje o odobrenju za izvođenje radova  rekonstrukcije objekta Gradske tržnice I faza na Gajevom trgu;  br. 07/C-AL/UN-360-190/84, od 20.12.1984. godine, izdala Opštinska komisija za urbanizam i građenje, imovinsko-pravne poslove i katastar, Opština Centar Sarajevo;
  3. Izvještaj o izvršenom tehničkom pregledu izvedenih radova na Gradskoj tržnici od 24.12.1984. godine;
  4. Rješenje o odobrenju za upotrebu Gradske tržnice na Gajevom trgu;  br. 07/C-AL/TS-360-217/84, od 29.01.1985. godine, izdala Opštinska komisija za urbanizam i građenje, imovinsko-pravne poslove i katastar, Opština Centar Sarajevo;
  5. Rješenje o urbanističkoj saglasnosi, za djelimičnu rekonstrukciju objekta i bojenje fasada na Gradskoj tržnici na Gajevom trgu; br. 07/C-ZZ/RM-364-54/85, od 23.06.1985. godine, izdala Opštinska komisija za urbanizam i građenje, imovinsko-pravne poslove i katastar, Opština Centar Sarajevo;
  6. Ugovor za izvođenje radova na uređenju Gradske tržnice sklopljen između KRO Tržnice na malo i firme ”Interpublik” Sarajevo, br. 495-1, od  16/08/1984;
  7. Rješenje o saglasnosti za rekonstrukciju Gradske tržnice, br. 07/A-AA-364-226/95, od 04.12.1995. godine, izdao Opštinski sekretarijat za prostorno uređenje i stambene poslove, Opština Centar Sarajevo;
  8. Načelna saglasnost za izdavanje urbanističke saglasnosti na Idejni projekat rekonstrukcije Gradske tržnice, br. EJ/ŠL-212/05, od 23.10.1995. godine, Gradski zavod za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa Sarajevo.

KORIŠĆENI PODACI IZ PROJEKATA, ELABORATA, PREDMJERA I PREDRAČUNA RADOVA:

  1. Dokumentacija  o originalnom izgledu Gradske tržnice, nacrti Augusta  Butscha iz 1895. (Arhiv Zavoda za planiranje razvoja Kantona Sarajevo);
  2. Predmjer i predračun građevinsko zanatskih radova (za II sprat) interijerskog uređenja kancelarijskih prostorija, Sarajevo, 20/11/1978;
  3. Glavni građevinski projekat sanacije Gradske tržnice, izradio SOUR ”Unioninvest” – Sarajevo, RO ”Montaža” – OOUR ”Projektovanje” iz Sarajeva,  jul 1984;
  4. Ponuda sa predmjerom i predračunom za izvođenje radova na uređenju Gradske tržnice u Sarajevu, broj LL/ŽV-40/1214-1, od 13.08.1984. godine, „Intering“ Sarajevo (Napomena: Prihvaćena ponuda je sastavni dio Ugovora za izvođenje radova na uređenju Gradske tržnice sklopljen između KRO Tržnice na malo i firme ”Interpublik” Sarajevo, br. 495-1, od  16/08/1984);
  5. Projekat djelimične rekonstrukcije fasada objekta Gradske tržnice u Sarajevu, arh. Nedžad Kurto, Sarajevo, 1984-1985;
  6. Okončana situacija (po ugovoru 919/88 od 11/07/1988) za molersko farbarske radove na objektu „Tržnica“, RO Likovnih i primijenjenih umjetnosti iz Sarajeva, od  22/03/1989;
  7. Elaborat: Program sanacionih radova na otklanjanju štete usljed ratnih razaranja, Institut za arhitekturu, urbanizam i prostorno planiranje Arhitektonskog fakulteteta u Sarajevu, novembar 1992;
  8. Idejni projekat rekonstrukcije Gradske tržnice ”Markthalle” u Sarajevu,  Institut za arhitekturu, urbanizam i prostorno planiranje Arhitektonskog fakulteteta u Sarajevu, Projektanti arhitektonske faze: prof. Nedžad Kurto, arh. Amir Polić, arh. Dijana Bojović; Sarajevo, juli 1995;
  9. Glavni projekat Kafane sa galerijom, Gradska tržnica „Markhalle“ Sarajevo, Institut za arhitekturu, urbanizam i prostorno planiranje Arhitektonskog fakulteteta u Sarajevu, decembar 1995;
  10. Predmjer i predračun I faze unutrašnjeg uređenja hale (sa detaljima vrata vjetrobrana), Gradska tržnica „Markhalle“ Sarajevo, Institut za arhitekturu, urbanizam i prostorno planiranje Arhitektonskog fakulteteta u Sarajevu, januar 1996;
  11. Okončana situacija od 07.02.1997. godine, na ime sklopljenog ugovora br. 03-4-65-1, od 17/03/1996 i Aneksa Ugovora 03-4-65-1- I, od 03/05/1996, D.d. „Unigradnja“, Sarajevo;
  12. Glavni projekat rekonstrukcije podrumskog dijela objekta Gradske tržnice u Sarajevu, Institut za arhitekturu, urbanizam i prostorno planiranje Arhitektonskog fakulteteta u Sarajevu, januar 2000.

(1) Jedna od glavnih longitudinalnih ulica u Sarajevu, koja vodi od Baščaršije prema Marindvoru. Ulica je mijenjala nazive: u osmanskom periodu nazivala se Ćemaluša, u austrougarskom ulica Franza Josefa, za vrijeme Kraljevine SHS Petra I Karađorđevića, u vrijeme NDH-a ulica dr Ante Pavelića; u periodu 1945 - 1992 zvala se ulica Maršala Tita. Nakon 1992. jedan dio ulice je preimenovan u ulicu Mula Mustafe Bašeskije.

(2) Ferhad-beg Vuković-Desisalić podigao je hidžr. 969. (1561./1562.) godine svoju džamiju, oko koje je kasnije nastala posebna mahala, po osnivaču poznata kao Ferhadija. Datum izgradnje džamije se vidi iz hronograma iznad portala. Evlija Čelebi u svom putopisu navodi: „Dolje u šeheru lijepa je Ferhad-pašina džamija, koja je pokrivena olovom. Ferhad-beg Vuković-Desisalić je bio, koliko se sada zna, prvo sandžak-beg kliški (1556-57), zatim sandžak-beg pakrački 1557-1566 i sandžak-beg bosanski od aprila 1568. do svoje smrti, nešto prije kraja juna 1568. godine.“ (Čelebi, Evlija, Putopis – odlomci o jugoslovenskim zemljama, Sarajevo Publishing, Sarajevo, 1996., str. 106)

(3) Gradski kolodvor je srušen u periodu 1938.-1939. (Kreševljaković, Hamdija, Izabrana djela IV: prilozi za političku istoriju Bosne i Hercegovine u XVIII i XIX stoljeću , Sarajevo: "VeselinMasleša", 1991., 204

(4)  Sarajevski list br. 128/1895, 26. oktobar 1895

(5) Kreševljaković, Hamdija, Izabrana djela IV: prilozi za političku istoriju Bosne i Hercegovine u XVIII i XIX stoljeću , Sarajevo: "VeselinMasleša", 1991., 256-257

(6) Bejtić, Alija, Gradska tržnica, Oslobođenje, 27. februar 1966.

(7) Josip pl. Vancaš, arhitekt (Šopronj, Mađarska, 22.11. 1859 - Zagreb, 15. XII 1932). Završio Visoku tehničku školu, Odsjek arhitekture u Beču 1881. godine, a od 1882. do 1884. godine studirao arhitekturu kod prof. Schmidta na Akademiji likovnih umjetnosti u Beču. Najprije radio u ateljeu Fellmera i Helmera i Schmidta. U Sarajevo došao prvi put 1893. godine, a od 1894. godine nastanio se u Sarajevu. Od 1890. godine djelovao kao civilni arhitekt. U Sarajevu razvio veliku djelatnost, gradio u istorijskim slogovima, a kasnije i u stilu secesije. Od 1908. godine tragao za bosanskim slogom. U dugogodišnjoj graditeljskoj djelatnosti projektovao je 70 crkava i opštinskih zgrada, deset zavoda i škola, šest kafana i hotela, deset banaka, stotinu i dvije najamne i privatne kuće, šest fabrika i sedam oltara i enterijera, deset pregradnja i adaptacija, ukupno nacrta objekata izradio je dvije stotine i četrdeset od kojih je većina izvedena. Učestvovao sa svojim radovima na izložbama u Parizu, Beču i Budimpešti za koje je odlikovan. Do 1922. godine živio u Sarajevu. Uviđajući vrijednosti narodnog graditeljstva i arhitektonskog graditeljstva u cjelini, i podržan u tome od nekoliko arhitekata i inženjera, iznio je u Bosanskom saboru 1911. godine Rezoluciju o zaštiti spomenika kulture, njihovoj evidenciji, snimanju, čuvanju i povlasticama za gradnju u bosanskom slogu.

Izvor: Arhivi Visoke tehničke škole i Akademije likovnih umjetnosti u Beču.

Bibl: Vancaš, Josip, Ueber bosnische Bauweise. Ein Epilog zum Vortrag des Professors I. Strygowsky. Der Morgen, Zagreb, 11/1924, broj 355, str. 11; Josip Vavcaš, Bosansko narodno graditeljstvo, Tehnički list, Zagreb, X, 24, 31. XII 1928, 353-356; Josip pl. Vancaš, 0 kazalištima u državi Srba, Hrvata i Slovenaca, Novosti, Zagreb, 8, 1929, 25-31; Vancaš Josip, Kako sam kao arhitekta došao u Bosnu, Večernja pošta, Zagreb, X, 2724, 1930, 9; Lit: Ljetopis JAZU, sv. II, Zagreb, 1930, str. 80-85; Alfred Makanec, Josip Pl. Vavcaš Požeški. Katolički tjednik, Sarajevo, VIII-X, 1932, 52; R. Horvat, Arhitekt Josi Vavcaš, Hrvatska revija, Zagreb, 1933; Dž. (emal) Č(elić) R. ELU 4. Zagreb, 1966, 489; Alija Bejtić, Ulice i trgovi Sarajeva, Muzej grada Sarajeva, Sarajevo, 1973, 330.” (Arhitektura Bosne i Hercegovine 1878-1918 (katalog), Koncepcija izložbe i izbor djela Ibrahim Krzović, Umjetnička galerija Bosne i Hercegovine, str. 253.)              

(8) Arhitekta (NÉMEŠŤ nad Oslavon, Moravska, 5.8.1855 – Brno, 12.1.1925). Završio umjetničku školu, Specijalnu školu za arhitekturu na Akademiji likovnih umjetnosti u Beču. Službovao kod arhitekte Georga Demskog u Beču. U Bosni 1894. godine (Arhitektura Bosne i Hercegovine 1878-1918. (katalog), koncepcija izložbe i izbor djela Ibrahim Krzović, Umjetnička galerija Bosne i Hercegovine, 1987, str. 248).

(9) Otvaranje gradske tržnice, Sarajevski list br. 131/1895, 2. novembar  1895.

(10) Bejtić, Alija, Gradska tržnica, Oslobođenje, 27. februar 1966.

(11) podaci iz Elaborata: Program sanacionih radova na odklanjanju štete usljed ratnih razaranja, Institut za arhitekturu, urbanizam i prostorno planiranje Arhitektonskog fakulteteta u Sarajevu, novembar 1992.

(12) Arhitektura Bosne i Hercegovine 1878-1918. (katalog), koncepcija izložbe i izbor djela Ibrahim Krzović, Umjetnička galerija Bosne i Hercegovine, 1987, str.24.

(13) Dopis Zavoda za zaštitu spomenika pri Federalnom mistarstvu kulture i sporta, br. 07-40-4-5358-1/07, od 08.01.2008. godine.

(14) Dopis Kantonalnog zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajevo, br. 1841-01/07, od 16.01.2008. godine.

(15) Dokumentacija  o originalnom izgledu Gradske tržnice, preuzeti iz nacrta August Butscha iz 1895 (Arhiv Zavoda za planiranje razvoja Kantona Sarajevo)

(16) Predmjer i predračun građevinsko zanatskih radova (za II sprat) interijerskog uređenja kancelarijskih prostorija, Sarajevo, 20/11/1978

(17) Rješenje o urbanističkoj saglasnosti, za rekonstrukciju objekta Gradske tržnice I faza na Gajevom trgu;  br. 07/C-AL/TS-364-576/83, od 05.12.1983. godine, izdala Opštinska komisija za urbanizam i građenje, imovinsko pravne poslove i katastar, Opština Centar Sarajevo

(18) Rješenje o odobrenju za izvođenje radova rekonstrukcije objekta Gradske tržnice I faza na Gajevom trgu;  br. 07/C-AL/UN-360-190/84, od 20.12.1984. godine, izdala Opštinska komisija za urbanizam i građenje, imovinsko pravne poslove i katastar, Opština Centar Sarajevo

(19) Rješenje o odobrenju za upotrebu Gradske tržnice na Gajevom trgu; br. 07/C-AL/TS-360-217/84, od 29.01.1985. godine, izdala Opštinska komisija za urbanizam i građenje, imovinsko pravne poslove i katastar, Opština Centar Sarajevo

(20) Rješenje o urbanističkoj saglasnost, za djelomičnu rekonstrukciju objekta i bojenje fasada na Gradskoj tržnici na Gajevom trgu; br. 07/C-ZZ/RM-364-54/85, od 23.06.1985. godine, izdala Opštinska komisija za urbanizam i građenje, imovinsko pravne poslove i katastar, Opština Centar Sarajevo

(21) Okončana situacija (po ugovoru 919/88 od 11/07/1988) za molersko farbarske radove na objektu „Tržnica“, RO Likovnih i primjenjenih umjetnosti iz Sarajeva, od  22/03/1989.

(22) Glavni projekat Kafane sa galerijom, Gradska tržnica „Markhalle“ Sarajevo, Institut za arhitekturu, urbanizam i prostorno planiranje Arhitektonskog fakulteteta u Sarajevu, decembar 1995.

(23) Okončana situacija od 07.02.1997. godine, na ime sklopljenog Ugovora br. 03-4-65-1, od 17/03/1996 i Aneksa Ugovora 03-4-65-1- I, od 03/05/1996, D.d. „Unigradnja“, Sarajevo

(24) Predmjer i predračun I faze unutrašnjeg uređenja hale (sa detaljima vrata vjetrobrana), Gradska tržnica „Markhalle“ Sarajevo, Institut za arhitekturu, urbanizam i prostorno planiranje Arhitektonskog fakulteteta u Sarajevu, januar 1996.

 

 



Gradska tržnica Markale, razglednica iz austro-ugarskog perioda Gradska tržnica na početku 20. stoljećaGradska tržnica prije 1984
Gradska tržnica prije 1984, sjeverna fasada Gradska tržnica prije 1984, sjeverna fasada Istočna fasada Detalj
Unutrašnjost Gradske tržniceUnutrašnjost, kafanaKafana, detalj 


ENGLISH 
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika © 2003. Razvoj i dizajn: