početna stranica    
 
Odluke o proglašenju dobara nacionalnim spomenicima

ODLUKU
o izmjeni odluka o proglašenju nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine donesenih zaključno sa 50. sjednicom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika


Privremena lista nacionalnih spomenika

Privremena lista nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine
KOMPLETNA


O privremenoj listi

Odluka o brisanju spomenika sa Privremene liste

Lista peticija za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima

Odluke o odbijanju prijedloga za proglašenje nacionalnim spomenikom

Ugroženi spomenici

Odluke donesene na posljednjoj sjednici

Online peticije

Pokretno

Nepokretno

MANAGEMENT PLAN
Nomination of the Properties for Inscription on the World Heritage List
Mehmed pasha Sokolovic Bridge in Višegrad
Bosnia and Herzegovina


Firuz-begov hamam, mjesto i ostaci historijske građevine

galerija nazad

Status spomenika -> Nacionalni spomenik

Objavljeno u „Službenom glasniku BiH“, broj 100/08.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovu člana V stav 4 Aneksa 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39 stav 1 Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na 37. sjednici održanoj od 28.  marta do 1. aprila 2008. godine, donijela je

 

O D L U K U

 

I

 

Mjesto i ostaci istorijske građevine– Firuz-begov hamam u Sarajevu proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik nalazi se na prostoru označenom kao k.č. 485 i 476 (novi premjer), što odgovara k.č. 12 i 28 (stari premjer),  k.o. Sarajevo, mahala XXX, z.k. uložak br. XXX/25 i XXX/24, k.o. Sarajevo, opština Stari Grad, Sarajevo, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik primjenjuju se mjere zaštite utvrđene Zakonom o sprovođenju odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika, ustanovljene u skladu sa Aneksom 8. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH”, br. 2/02, 27/02, 6/04 i 51/07).

 

II

 

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Vlada Federacije) dužna je da obezbijedi pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljem tekstu: Komisija) utvrdiće tehničke uslove i obezbijediti finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione table sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

 

III

 

Radi trajne zaštite nacionalnog spomenika, na prostoru definisanom u tački I stav 2 ove odluke, potrebno je sprovesti sljedeće  mjere zaštite:

-          prije izvođenja bilo kakvih radova, potrebno je izvršiti detaljno snimanje ostataka hamama;

-          sistematska arheološka istraživanja potrebno je izvesti na način da iskopi prate temeljne zidove i da budu istražene sve supstrukture hamama;

-          dozvoljeno je uklanjanje prizemnog objekta iz XX vijeka, a koji se nalazi sa zapadne strane od ostataka hamama. Ove aktivnosti uraditi pažljivo uz upotrebu fizičke radne snage;

-          sav pokretni arheološki materijal mora biti evidentiran, konzervisan i prezentovan;

-          nakon završetka arheoloških radova moguća je interpolacija minimalno potrebne jednostavne konstrukcije, koja će omogućiti zaštitu i punu prezentaciju ostataka hamama, a pod uslovom da u toku i nakon izvođenja ni jedan dio ostataka hamama ne bude ni privremeno ni trajno uklonjen;

-          sve intervencije moraju biti reverzibilne, a svi ostaci jasno i korektno prezentovani i istaknuti upotrebom novog materijala;

-          najviši dijelovi interpolirane strukture moraju biti niži ili jednaki visini postojećeg, najočuvanijeg zida hamama;

-          prostor spomenika biće otvoren i dostupan javnosti i može se koristiti u edukativne i kulturne svrhe.

Izvještaj o izvršenim istraživanjima, kao i svi eventualni nalazi biće prezentovani Komisiji, radi eventualne izmjene ove odluke u skladu sa Poslovnikom o radu Komisije.

 

IV

 

Svi pokretni nalazi koji u toku arheološkog istraživanja budu nađeni biće uskladišteni u najbližem muzeju koji ispunjava kadrovske, materijalne i tehničke uslove za obradu, konzervaciju, prezentaciju i uskladištenje arheološkog materijala.

Iznošenje arheološkog materijala iz stava 1 ove tačke (u daljem tekstu: pokretno nasljeđe) iz Bosne i Hercegovine nije dozvoljeno.

Izuzetno, dozvoljeno je privremeno iznošenje pokretnog nasljeđa iz Bosne i Hercegovine radi prezentacije ili konzervacije, ukoliko se utvrdi da konzervatorske radove nije moguće izvršiti u Bosni i Hercegovini.

Odobrenje u smislu prethodnog stava daje Komisija, ukoliko nesumnjivo bude utvrđeno da to ni na koji način neće ugroziti pokretno nasljeđe.

Komisija u svom odobrenju za privremeno iznošenje pokretnog nasljeđa iz Bosne i Hercegovine utvrđuje sve uslove pod kojima se to iznošenje može izvesti, rok za vraćanje u zemlju, kao i zaduženja pojedinih organa i institucija na obezbjeđenju tih uslova, te o tome obavještava Vladu Federacije, nadležnu službu sigurnosti, carinsku službu Bosne i Hercegovine i javnost.

 

V

 

Stavljaju se van snage svi sprovedbeni i razvojni prostorno-planski akti koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.

 

VI

 

Svako, a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i opštinske službe, suzdržaće se od preduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu da oštete nacionalni spomenik  ili dovedu u pitanje njegovu zaštitu.

 

VII

 

Ova odluka dostaviće se Vladi Federacije, federalnom ministarstvu nadležnom za prostorno uređenje, nadležnoj službi zaštite nasljeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine i opštinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra, radi sprovođenja mjera utvrđenih u tač. II - V ove odluke i nadležnom opštinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

 

VIII

 

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresovanim licima u prostorijama i na web stranici Komisije (http://www.aneks8komisija.com.ba).

 

IX

 

Prema članu V stav 4 Aneksa 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.

 

X

 

Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objaviće se u «Službenom glasniku BiH».

 

Ovu odluku Komisija  je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

 

Broj: 02-2-137/2008-14

29. mart 2008.godine

Sarajevo

 

Predsjedavajuća Komisije

Amra Hadžimuhamedović

 

O b r a z l o ž e n j e

 

I – UVOD

 

Na osnovu člana 2 stav 1 Zakona o sprovođenju odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika, ustanovljene u skladu sa Aneksom 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini,“nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom, u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za to dobro podnesen zahtjev.

Istorijska građevina – Firuz-begov hamam u Sarajevu nalazi se u sklopu „Gradske ambijentalne cjeline Sarajeva“ koja se na Privremenoj listi nalazi pod rednim brojem 546.

U skladu sa odredbama Zakona, a na osnovu člana V stav 4 Aneksa 8 i člana 35 Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je pristupila sprovođenju postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

 

II – PRETHODNI POSTUPAK

 

U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom, izvršen je uvid u:

-          dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra,

-          sadašnje stanje i namjenu dobra, uključujući opis i fotografije, podatke o oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama na restauraciji i drugoj vrsti radova na dobru, itd.,

-          istorijsku, arhitektonsku i drugu dokumentarnu građu o dobru, koja je data u popisu korišćenja dokumentacije u sklopu ove odluke.

Na osnovu uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:

 

1. Podaci o dobru

Lokacija

Istorijska građevina – Firuz-begov hamam u Sarajevu nalazi se u neposrednoj blizini Baščaršijskog trga.

            Zapadnim krajem ova istorijska građevina je usmjerena na ulicu Prote Bakovića, dok je jugozapadni dio povezan sa ulicom Ćulhan.

Sjeverno od hamama se nalazi saobraćajnica, ulica Mula Mustafe Bašeskije, a južno se nalazi šetalište, ulica Sarači. Ovim ulicama zona Firuz-begovog hamama i kompletan Stari Grad su povezani sa centralnom gradskom zonom na zapadu.

Nacionalni spomenik nalazi se na zemljištu označenom kao k.č. 485 i 476 (novi premjer), odnosno k.č. 12 i 28 (stari premjer),  k.o. Sarajevo mahala XXX,  z.k. uložak br. XXX/25 i XXX/24 , k.o. Sarajevo, općina Stari Grad, Sarajevo, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Istorijski podaci

Mjesto na kojem se nalaze ostaci građevine koja je nekad bila Firuz-begov hamam, nalazi  se na Baščaršiji, odnosno u zoni  u kojoj se intenzivno gradilo u periodu između 1502. godine i 1565. godine, kada i nastaje ova jedinstvena istorijska građevina(1). 

Firuz-begov hamam(2)  je izgrađen u periodu između 1505. i 1512. godine.

Njegov osnivač Feriz-beg bio je bosanski sandžak-beg(3), a ovu građevinu je uvakufio za potrebe svoje medrese. Gradnja hamama je najvjerovatnije započeta sredinom 1509. godine, jer je 11. maja 1509. godine dubrovačko Vijeće umoljenih udovoljilo Feriz-begovoj molbi i poslalo je u Sarajevo dva zidara i četiri „magistroscognera“(pomoćna radnika), sa zadatkom da započnu radove na gradnji objekta.

Firuz-begov hamam se spominje u Čekrekčinoj zakladnici od 1526. godine, a u jednom sačuvanom dokumentu zabilježen je iznos kirije koji je plaćan Firuz-begovom vakufu za iznajmljivanje hamama. Zakup je plaćan 6.600 akči, što je bilo znatno više od kirija za ostale hamame koji su bili u upotrebi u tom periodu. Razlog visine kirije nije ležao u veličini ili posebnoj opremljenosti, već u izvanrednoj lokaciji hamama, koji se nalazio u samom središtu Čaršije(4).

Medresa, za koju je bio određen prihod ovog hamama, izgorjela je u požaru 1697. godine  i  nikada nije obnovljena. Ova medresa je bila jedina Firuz-begova zadužbina i nije poznato na koji način i u koje svrhe je trošen prihod od hamama i okolnih dućana.

Postoje istorijski podaci koji svjedoče o tome da je hamam radio početkom XIX vijeka, ali 1810. godine uprava Firuz-begovog vakufa je bila prisiljena da zatvori objekat s obzirom da su mu kubeta (kupole) bila u takvom stanju da je prijetila opasnost od obrušavanja. Vakuf u tom periodu nije imao finansijskih mogućnosti da izvrši opravke, tako je objekat bio prepušten daljnjem propadanju(5). Četrdeset godina objekat je bio potpuno zapostavljen, i u tom periodu usljed neodržavanja biva teško oštećen.

Konačno, 8. aprila 1849. godine ovo dobro biva prodato Fadil-paši Šerifoviću, imućnom čovjeku koji je imao veliki uticaj u tadašnjem javnom životu Sarajeva, ali i čitave Bosne. Mutevelija Firuz-begovog vakufa je, uz znanje tadašnje vlasti, prodao vakufsku imovinu, koja po definiciji predstavlja dobro koje se ne može prodati(6).

U narednom periodu objekat je bio u jako lošem stanju(7). Neposredno pred I svjetski rat objekat je gotovo u potpunosti srušen(8).

Polovinom XX vijeka, nakon okončanja II svjetskog rata, cjelina Firuz-begovog hamama bila je dodatno degradirana. Na dijelu ostataka hamama, izgrađen je prizemni  objekat  u kome su smještene poslovne prostorije preduzeća „Instalater“, čiji prizemni dio 1955. godine, mijenja namjenu  i postaje ugostiteljskim objektom „Treskavica“ sa ljetnom baštom. Nakon 1995. godine ovaj objekat nije u upotrebi.

Istočni, slobodni dio istorijske cjeline, gdje su vidljivi arheološki ostaci hamama, kasnih osamdesetih godina XX vijeka dobija ugostiteljsku namjenu. Ovdje se otvara ljetna kafana sa galerijom, koja se koristi sve do 2007. godine.

Godine 2007. Fabrika duhana Sarajevo postaje jedini vlasnik cjelokupnog područja gdje se nalazio Firuz-begov hamam. Te godine kompletno područje se ograđuje i onemogućava slobodan pristup arheološkim ostacima.

 

2. Opis dobra

U Bosni i Hercegovini su postojale dvije vrste hamama(9): jednostruki i dvostruki (čifte hamami). Prvi su građeni za jedan, a drugi, u koje spada i Firuz-begov hamam, za oba pola. Dvostruki hamam je po pravilu jedinstvena i simetrična  zgrada, u kojima se u enteijeru nalaze odijeljene prostorije za muškarce i žene, sa posebnim ulazima.

Firuz-begov hamam je izgrađen na parceli nepravilnog oblika. Dužina sjeverne stranice  usmjerene prema unutrašnjem dvorištu susjednih objekata iznosi 32,50m, dužina istočne stranice usmjerene prema Baščaršijskom trgu iznosi 24,00m, dužina zapadne stranice prema ulici Prote Bakovića iznosi 15,00m a ukupna dužina nepravilne južne stranice prema ulici Ćulhan iznosi 28,00m. Širina prolaza na jugoistoku, kojim je istorijska građevina hamama povezana sa ulicom Ćulhan iznosi  5,00m.

Na južnoj strani, između ulice Ćulhan i parcele nalaze se prizemne trgovke, a na jugozapadnoj strani se nalazi poslovni objekat spratnosti P+1.

Ulaz u hamam je bio sa Baščaršijskog trga(10), odnosno sa istoka, dok je  ložionica (ćulhan) bila smještena u Malim Saračima, koji su kasnije prozvani „Ćulhan“(11). Firuz-begov hamam je imao muško i žensko odjeljenje(12), kao i Isa-begov hamam, što se vidi i po rasporedu arheoloških ostataka(13).

Većina prostorija je bila zasvođena kubetima, a danas su vidljivi još samo ostaci zidova  nekadašnje građevine(14).

Najočuvaniji dio Firuz-begovog hamama predstavljaju ostaci objekta nepotpune pravougaone osnove dimenzija 10,00m x 21,00m vidljivi na istočnom dijelu parcele. Krajnji jugoistočni dio ovog objekta direktno je povezan sa ulicom Ćulhan. U ovom prostoru uočljive su dvije zasebne prostorne cjeline međusobno odijeljene visokim kamenim zidom debljine od 1,00m i visine koja se kreće od 6,00m na istočnoj strani do 8,11m na zapadnoj strani. Na ovom mjestu se nalazi ostatak dijela kupole.

Na južnoj plohi ovog zida izvedene su tri niše duboke 45cm na visini od 120cm od kote terena.

U sredini zida izvedena je lučno završena niša, širine 130cm i ukupne visine od 250cm, uokvirena  ciglama širine od 30cm. Na istočnoj i zapadnoj strani nalaze se pravougaone niše širine od 90cm i visine od 140cm.

Ostaci južne prostorije su pravougaonog tlocrtnog  oblika ukupnih dimenzija 10,00m x 11,75m, dok su ostaci sjeverne prostorije približno kvadratnog tlocrtnog oblika dimenzija 10,00m x 9,25m. 

Na ostatku južnog zida južne prostorije, čija se visina kreće između 30cm i 100cm, nalazi se otvor širine 130cm, kojim je unutrašnjost ove otvorene prostorije povezana sa ulicom Ćulhan.

Ostatak istočnog zida je stepenasta kamena konstrukcija širine od 1,00m. Visina ovog zida se kreće od 100cm na jugu do 450cm na sjeveru, gdje se nalaze ostaci pravougaone niše iste kao na poprečnom zidu. Nastavak istočnog zida koji ograničava sjevernu otvorenu prostoriju je iste širine i visine koja ne prelazi 80 cm. U srednjem dijelu zida se nalazi otvor širine 2,80m.

Na južnoj strani ovog zida se nalazi otvor širok 1,80m, a na sjevernoj strani ovog otvora nalaze se ostaci poprečnog zida širokog 90cm.

Zapadni zid južne prostorije je priljubljen uz objekat izgrađen polovinom XX vijeka. Njegova širina iznosi 1,00m, a visina sjevernog dijela iznosi oko 7,50m. Ovaj zid se stepenasto spušta prema jugu, a na krajnjem južnom dijelu se nalazi otvor širine od 2,00m. Na sjevernom kraju ovog otvora se nalaze ostaci poprečnog zida visine od 2,00m i širine od 90cm. Sa suprotne, istočne strane, u istoj ravni se nalazi ostatak zida iste širine, i osnovano se može pretpostaviti da se, u originalnoj formi, radilo o kontinuiranoj zidanoj cjelini.

Na sjevernom dijelu ovog zida, u uglu do poprečnog zida koji dijeli južnu od sjeverne prostorije, nalazi se nepravilni otvor širok 70cm i visok oko 2,00m gdje se nazire ostatak luka izrađenog od opeke. Iznad se nalazi otvor dimnjaka u zidu kvadratne osnove dimenzija 35cm x 35cm. Nastavak zapadnog zida koji ograničava sjevernu otvorenu prostoriju je iste širine i visine od oko 7,00m. Na južnoj strani ovog zida se nalazi nepravilni otvor širine od 70 cm i visine od 190cm iznad kojeg se nalazi dimnjak istog oblika i dimenzija kao i na južnom dijelu.

Krajnji sjeverni zid sjeverne prostorije je širine od 75cm i visine od 5,50m, s tim da mu je istočni kraj niži za 1,00m. Na ovom zidu se nalaze dvije simetrično raspoređene pravougaone niše, istovjetne sa pravougaonim nišama na južnoj plohi pregradnog zida koji dijeli sjevernu i južnu prostoriju.

Sjeverna prostorija je popločana žutim pravougaonim elementima od vještačkog kamena (klinker) proizvedenim tokom XX vijeka, dok popločanje južne prostorije predstavljaju nepravilne kamene ploče.

Na zapadnoj strani parcele se nalazi prizemni objekat građen polovinom XX vijeka, tlocrtnog oblika koji podsjeća na slovo „L“. Veći istočni dio objekta, priljubljen na zapadni ostatak zida Firuz-begovog hamama, je dimenzija 9,00m x 19,00m. Manji sjeverozapadni dio objekta je dimenzija 8,75m x 4,75m. Ovaj objekat uokviruje jugozapadnu otvorenu površinu dimenzija 8,50m x 10,20m, koja je usmjerena ka ulici Prote Bakovića i odvojena od nje visokom ogradom i  kapijom.

Kamen i sedra su bili  glavni materijali za gradnju hamama, a upotrebljavao se i kreč u većim količinama. Zidovi su bili debljine od 70cm do 155cm, s tim da su vanjski uvijek bili širi u odnosu na unutrašnje. Hamami su bili popločani velikim kamenim pločama, a presvođeni kubetima i bačvastim svodovima od sedre s olovnim krovom. Jedan dio hamama je uvijek bio ukopan, a u unutrašnjim prostorijama je nekad moguće pronaći ostatke podnog mozaika.

Voda za potrebe hamama dovođena je u Firuz-begov hamam posebnim vodovodom(15). Svaki vodovod koji je opsluživao hamame, pa i Firuz-begov hamam, je pri izvoru imao jednu tereziju, a isto tako i pred haznom (rezervoarom za vodu) gdje se završavao. Višak vode je oticao u šadrvan i česme na ulici uz hamam. Voda za Firuz-begov hamam je dovođena iz dva vrela koja se nalaze sjeverno i istočno  u odnosu na grad. Jedno vrelo je bilo u selu Mrkovići, a drugo na Sedreniku. Ovaj vodovod je proveden preko Budakovića i Jahja-pašine mahale. Negdje na Budakovićima odvajao se jedan dio vode do Firuz-begove medrese(16) koja se nalazila pored Hubjaragine džamije u današnjoj mahali Medrese(17).

Vodovod se nazivao Sedrenički(18), odnosno Firuz-begov vodovod, a voda je tekla od izvora do hamama kroz zemljane, a kasnije, mjestimično i borove ćunkove (drvene cijevi). Ukupna dužina vodovoda je iznosila oko 2 km.

Zadnja česma ovog vodovoda prestala je s radom 1937. godine, kada je ovo vrelo ubačeno u sistem gradskog vodovoda(19).

 

3. Dosadašnja zakonska zaštita

Na Privremenoj listi nacionalnih spomenika Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika,   Istorijska građevina – Firuz-begov hamam je upisan pod rednim brojem 546, u sklopu „Gradske ambijentalne cjeline Sarajeva“.

Po podacima dobijenim iz Zavoda za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa Kantona Sarajevo Firuz-begov hamam je upisan na Listu evidentiranih, prethodno zaštićenih i zaštićenih nepokretnih spomenika kulture i prirodne baštine Kantona Sarajevo pod rednim brojem 7103001E-5.

     

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

Tokom postojanja Firuz-begovog hamama, nikada nisu vršeni sistematski istraživački ili konzervatorsko-restauratorski radovi. Danas je nemoguće izvršiti kompletno istraživanje, jer nisu sačuvani originalni, ili bilo kakvi drugi nacrti objekta, a ne postoje čak ni istorijske fotografije ili skice.

Dokumentaciju izgleda objekta čine nepotpuni pisani opisi hamama.

Iz tog razloga pravi izgled ovog hamama najvjerovatnije će zauvijek ostati nepoznat, i to je razlog zašto je prilikom pravljenja makete sarajevske Čaršije(20) na mjestu Firuz-begovog hamama ostavljen prazan prostor.

            Godine 1810. propuštena je prilika da se izvrši prijeko potrebna sanacija kupola hamama i  zato je  objekat ubrzo potpuno propao.

Ni promjena vlasništva 1849. godine nije donijela ništa novo. Fadil-paša Šerifović nije uložio sredstva i napore u obnovu hamama.

Napuštena građevina je bila prepuštena sama sebi, a jedan dio ploča iz hamama odnijela su braća Džindžafići nešto prije početka austrougarskog perioda. Ovim pločama braća su popločali hajat u svojoj kući u ulici Ulomljenica, a  ploče se nalaze na istom mjestu i danas.

Prilikom konačnog rušenja hamama, koje se odigralo neposredno pred I svjetski rat, iz njega su odnesene tri vrijedne kurne koje i danas služe kao korita česmi po sarajevskim kućama. Ove kurne se nalaze u staroj Morića kući (danas kuća S. Kamenice) u ulici Stojana Protića, druga je u kući Kreševljakovića u Skender-pašinoj čikmi i treća je u kući M. Komašina u Džininoj ulici.

Dodatna šteta po arheološki lokalitet nastaje sredinom XX vijeka, kada se umjesto poduzimanja koraka na zaštiti i konzervaciji ostataka hamama, na ovom području gradi objekat u sukobu sa ambijentalnom cjelinom Starog Grada. Do sada nije istražen uticaj ove prizemne konstrukcije na arheološki lokalitet, ali je gotovo sigurno da su temelji objekta dodatno oštetili ovo arheološko područje.

Regulacionim planom sanacije, konzervacije, restauracije i revitalizacije sarajevske Čaršije iz 1975. godine, predviđena je restauracija Firuz-begovog hamama u njegovom „istorijskom obliku na današnjem zauzetom prostoru“. Istim planom je predviđeno prethodno rušenje objekta bez ikakve ambijentalne vrijednosti izgrađenog polovinom XX vijeka na dijelu ostataka hamama(21).

Sredinom osamdesetih godina XX vijeka kameni ostaci šadrvana hamama pohranjeni su u skladištu građevinskog preduzeća „Sedrenik“ iz Sarajeva.

Avgusta 2007. godine Muzej grada Sarajeva planira „Projekat istraživanja prostora na lokalitetu Firuz-begova hamama“(22). 

 

5. Sadašnje stanje dobra

Firuz-begov hamam danas predstavlja arheološki lokalitet(23) na čijoj se istočnoj strani nalaze ostaci objekta a na zapadnoj strani se nalazi devastirani objekat podignut na ostacima hamama.

Do 2007. godine pristup istočnom dijelu je bio omogućen svim posjetiocima, s obzirom da je ljeti na ovom mjestu bila u funkciji otvorena kafana sa galerijom. Danas je cjelokupan posjed ograđen i nije moguć slobodan pristup ovoj cjelini.

Trenutno se na južnom dijelu slobodnog istočnog dijela nalazi ograđeni pokriveni prostor gdje je smještena ugostiteljska oprema, a duž ostataka zidova se nalaze drvene klupe koje su očito bile postavljene u funkciji ugostiteljskog objekta. Na zidovima se nalazi i nekoliko obješenih svjetiljki koje su osvjetljavale prostor dok se ovdje nalazila kafana sa galerijom. Kompletan kompleks je zapušten i neodržavan.

 

6. Specifični rizici

-          neprimjereni građevinski zahvati iz druge polovine XX vijeka na području arheološkog lokaliteta, 

-          nepreduzimanja mjera održavanja i konzervatorsko-restauratorskih radova.

 

III -  ZAKLJUČAK

 

Primjenjujući Kriterijume za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom (“Službeni glasnik BiH”, br. 33/02 i 15/03), Komisija je donijela odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijumima:

A.         Vremensko odredjenje (dobra nastala od praistorije do 1960. godine)

B.         Istorijska vrijednost (veza građevine, cjeline ili područja sa istorijskom ličnošću ili značajnim događajem u istoriji)

C.         Umjetnička i estetska vrijednost

iv.         Kompozicija

D.         Čitljivost

v.          Svjedočanstvo o tipičnom načinu života u određenom periodu

E.         Simbolička vrijednost

v.          Značaj za identitet grupe ljudi

F.         Ambijentalna vrijednost

ii.         Značenje u strukturi i slici grada

iii.         Objekat ili grupa objekata  je dio cjeline ili područja

G.        Izvornost

v.          Položaj i smještaj u prostoru

 

Sastavni dio ove odluke su:

-          kopija katastarskog plana,

-          z.k. izvadak, posjedovni list,

-          fotodokumentacija,

-          grafički prilozi.

 

Korišćena literatura

 

1939.    H. Kreševljaković: Vodovodi i gradnje na vodi u starom Sarajevu, Izdanje Gradske štedionice opštine grada Sarajeva, Islamska dionička štamparija, Sarajevo;

 

1952.    H. Kreševljaković, Banje u Bosni i Hercegovini (1462-1916),  Svjetlost, Sarajevo;

 

1975.    Regulacioni plan sanacije, konzervacije, restauracije i revitalizacije sarajevske Čaršije, Skupština grada Sarajeva, Sarajevo;

 

1997.    N. Kurto, Sarajevo 1492-1992,  Oko, Sarajevo;

 

2000.    V. Sanković, Revitalizacija graditeljske baštine, NNP Naša riječ doo, Sarajevo;

 

(1) Podaci dobijeni iz Muzeja Sarajeva, avgust 2007. godine

(2) Firuz-begov hamam se pojavljuje i pod nazivom Firusbegov ili Ferizbegov hamam - H. Kreševljaković, Banje u Bosni i Hercegovini (1462-1916), str. 53., Svjetlost, Sarajevo, 1952. godine

(3) Dužnost sandžak-bega je obavljao u periodu od 1505. do 1512. godine. Njegova vakufnama se nije sačuvala, osim što o njoj pišu dr. Bašagić i dr. Truhelka. Tačna godina smrti Feriz-bega nije utvrđena, ali je on svakako umro prije 1526. godine, jer se u jednoj drugoj vakufnami, pod ovom godinom Feriz-beg spominje kao rahmetlija.- H. Kreševljaković, Banje u Bosni i Hercegovini (1462-1916), str. 54., Svjetlost, Sarajevo, 1952. godine

(4) Historijat Firuz-begovog hamama, str. 2, Zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Kantona Sarajevo, 6. Mart 2007 godine

(5) Osim što hamami nisu donosili prihod proporcionalan uloženom kapitalu, često su iziskivali veće ili manje opravke. Jedna veća opravka hamama je mogla da poremeti pravilan rad manjeg vakufa ili da zaustavi njegov rad. Ovo nije želio niti jedan dobrotvor  i radi toga nalazimo hamame kao objekte isključivo velikih vakufa koji su bili osnivani od strane sandžak-begova, paša, vezira i njima po položaju ravnih ljudi. -  H. Kreševljaković, Banje u Bosni i Hercegovini (1462-1916), str. 10., Svjetlost, Sarajevo, 1952. godine

(6) Iz kupoprodajnog dokumenta, sastavljenog 15 džum. II 1265. godine (8.04.1849. godine), jasno je da ovo nije nikakva kupovina, već čin legalizacije uzurpacije. U ovom dokumentu se čak ne navodi isplaćena suma novca za kupovinu dobra. -  H. Kreševljaković, Banje u Bosni i Hercegovini (1462-1916), str. 54., Svjetlost, Sarajevo, 1952. godine

(7) Glavni razlog propadanja hamama leži u nesavjesnom radu tadašnjih mutevelija i drugih službenika vakufa. Zbog toga je propao veliki broj hamama u cijeloj Bosni i Hercegovini u periodu od 1697. do 1878. godine. Tako se, od 47 hamama koji su postojali u sedmoj deceniji XVII vijeka, došlo na brojku od svega 4 hamama koji su bili u funkciji 1878. godine. Od toga 2 su bila u Sarajevu i 2 u Travniku. Svakako da su veliki troškovi održavanja bili drugi uzrok. U Sarajevu se najduže održao Gazi Husrev-begov hamam koji je zatvoren 1916. godine, dok je Isa-begov porušen 1888. i na njegovom mjestu je izgrađeno kupatilo po zapadnjačkim standardima. -  H. Kreševljaković, Banje u Bosni i Hercegovini (1462-1916), str. 10 i 11, Svjetlost, Sarajevo, 1952. godine

(8) Historijat i opis Firuz-begovog hamama, str. 2, Zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Kantona Sarajevo, 6. mart 2007 godine

(9) Glavni faktori u hamamu su bili kamen i voda, pa je bilo najvažnije izgraditi rezervoar za vodu i prostorije iz kojih su se zagrijavale i voda i prostorije.

Svaki, pa i najmanji hamam je imao slijedeće prostorije:

  1. Šadrvan sa čekaonicom i garderobom (apodyterium);
  2. Kapaluk, prostorija za odmor nakon kupanja (tepidarium);
  3. Halvat za kupanje (caldarium);
  4. Hazna - rezervoar za vodu (hypocaustum);
  5. Ćulhan ili ložionica (furnium), i predprostor odakle se ložilo (praefurnium).

Svaki hamam je imao i avliju (dvorište), a nakad se tu nalazila i stambena kuća hamamdžije.

U našim krajevima postojali su hamami u koje se iz kapaluka (tepidarijuma) stupalo odmah u halvate za kupanje, a izvođeni su i drugačiji hamami  gdje se između kapaluka i halvata nalazilo predvorje zvano mejdan.

Šadrvan je bio ulazna  prostorija hamama. Ova prostorija je nazvana po vodoskoku ili šadrvanu koji se nalazio u sredini prostorije. Osnovica ove prostorije je bio kvadrat presvođen kubetom kome je na sredini bio otvor kroz koji je ulazila svjetlost. Drugih otvora u zidovima nije bilo, osim vrata pored kojih je sjedio hamamdžija ili njegov zamjenik za čekmedžetom (stolićem) i naplaćivao ulaz.

Uz zidove ove prostorije su se nalazili kafazi, ložama slične pregrade sa zastorom na ulazu, a iznad njih je bila postavljena galerija. U kafazima su se posjetioci skidali, a na galeriji su se odmarali.

Od ostalog namještaja, ovdje su se nalazile klupe za čekanje na kojima su sjedili i poslužitelji hamama. Tu se nalazio i jedan dulaf, gdje se držalo rublje, sapun i slične stvari. Postojali su i hamami gdje nije bilo šadrvana i kafaza, već su se uz zidove nalazile široke klupe (minderluci)  s dušecima i jastucima.

Mejdan je predstavljao predvorje  halvata, i imao je uvijek kvadratnu osnovicu nadkrivenu kubetom. I halvati su građeni u istom obliku, samo su bili manji. Temperatura u mejdanu je bila uvijek viša nego u kapaluku, a niža nego u halvatu.

U jednom uglu mejdana se nalazilo malo odjeljenje ograđeno daskama zvano trašhana. U trašhani je posjetitelj skidao dlake oko spolnog organa pomoću smjese zvane hrmza, koja se zakuhavala s malo kreča. U mejdanu se nalazila i estrada gdje su poslužitelji masirali goste po želji.

Iz mejdana se ulazilo u halvat, gdje su se u dva ili tri ugla nalazile 30 do 40 cm visoke estrade kvadratnog oblika. Na njima se sjedilo za vrijeme kupanja i ležalo za vrijeme parenja. Tu su praktično bile  kade hamama. Između dvije estrade se nalazila jedna kurna, korito s izdubinom sličnom šupljoj polukugli. Iznad kurne su se nalazile po dvije slavine od mjedi za toplu ili hladnu vodu. 

U jednom halvatu su mogle biti najviše tri estrade i dvije kurne, jer su se vrata halvata nalazila uglavnom u jednom uglu.

Po jedna ili dvije kurne su se nalazile i u mejdanu. U nekim hamamima se u halvatu ili mejdanu nalazio jehudijski hauz, odnosno mali bazen za ritualno kupanje Jevreja, što je bio izuzetak s obzirom da se u hamamima nisu nalazile kade ili bazeni u savremenom smislu te riječi.

U halvatima nekih hamama nalazile su se niše u zidovima slične dulafu ili plićem ormaru bez vrata, ali nije poznata njihova svrha.

Prostorije šadrvana i halvata su bile popođene velikim pločama nagetim na jednu stranu, kako bi se omogućilo lakše oticanje nečiste vode, naročito iz halvata prema vratima. Odavdje je voda preko užljebljenog kanala oticala preko mejdana i kapaluka u zahod.

Pod svih prostorija hamama, osim šadrvana, je počivao na stubovima od sedre koji su se nalazili u podrumu.

Sva vrata hamama su bila drvena i jednokrilna, osim glavnih ulaznih vrata. Njihova širina je iznosila 80 do 90cm, a visina oko 180cm. Iznad vrata je u zid zabijan jak čavao, za koji se užetom vezao težak tomruk (uteg), i kad se ulazilo, trebalo je jače uprijeti. Prilikom zatvaranja vrata, tomruk je proizvodio snažan zvuk.

Okna na svodovima su uglavnom bila zvjezdolika i poredana u nizove. Okna su bila pokrivana oblim jako ispupčenim staklenim kapkom.

Hazna (rezervoar za vodu) se nalazila iza halvata. Ovdje se voda grijala i kroz položene cijevi u zidovima razvodila po prostorijama za kupanje, dok je hladna voda tekla ravno iz vodovoda, i to cijevima također položenim u zidove. U sredini hazne nalazio se kazan od bakra. 

Pod hazne je bio u istom nivou s podom ostatka hamama a  cijev kroz koju je tekla hladna voda u haznu, dolazila je do iznad kazana. Cijevi kroz koje je topla voda iz hazne razvođena po hamamu nalazile su se 1,00m do 1,20m iznad poda hazne. U haznu se moglo ući samo kroz jedan otvor iz halvata. U haznu se ulazilo samo ako je neko želio da se kupa u pari, ili ako se trebala popraviti.

Ćulhan ili ložionica se nalazio u podrumskom prostoru cjelokupnog hamama, osim ispod prostorije šadrvana. Raspored zidova gornjih prostorija je bio isti kao raspored zidova u ćulhanu. U zidovima ćulhana se prepoznaju poveći otvori slični prozorima. Visina ćulhana nije prelazila 2 metra, a kamene  ploče iznad su bile poduprte subovima od sedre.

U ćulhan se ulazilo iz malog predvorja (praefurnium), koji se nadovezivao na haznu. Veći dio predvorja je bio ukopan u zemlju, i nalazio se u istoj visini s podom ćulhana.

Otvor ćulhana se nalazio  ispod kazana u hazni i tu se nalazilo ognjište na kojem je vatra neprestano gorila. Topli zrak je cirkulisao ispod ploča i kroz mnogobrojne cijevi skrivene u zidovima hamama, a izlazio je kroz male otvore slične šupljim valjcima koji su se nalazili oko tambura kubeta. Tako su zagrijavani i voda i sama građevina.

U ćulhanu se ložilo uglavnom dva puta dnevno, i to ujutro i predveče. Jedan hamam je prosječno trošio 10 do 20 tovara omorikovih drva, zavisno od godišnjeg doba (Jedan tovar iznosi 100kg, tako da 10 do 20 tovara drva odgovara količini od 1000kg do 2000kg drva)

Uz svaki hamam se nalazilo poveće dvorište u kojem su se nalazile drvarnice, a karakteristično za hamame je bila činjenica da su se gradili uz hanove (H. Kreševljaković, Banje u Bosni i Hercegovini ).

(10) Između Baščaršijskog trga i parcele danas se nalaze trgovke, a ulaz u hamam se nalazio tačno na mjestu gdje se tokom prve i početkom druge polovine XX vijeka nalazio ulaz u „Gvozdenovu kafanu“. -  H. Kreševljaković, Banje u Bosni i Hercegovini (1462-1916), str. 53., Svjetlost, Sarajevo, 1952. godine

(11) H. Kreševljaković, Banje u Bosni i Hercegovini (1462-1916), str. 53., Svjetlost, Sarajevo, 1952. godine

(12) Pisano svjedočanstvo o ovoj činjenici je sačuvano u dokumentu iz 1736. godine.

(13) H. Kreševljaković, Banje u Bosni i Hercegovini (1462-1916), str. 53., Svjetlost, Sarajevo, 1952. godine

(14) H. Kreševljaković, Banje u Bosni i Hercegovini (1462-1916), str. 53., Svjetlost, Sarajevo, 1952. godine

(15) Svaki hamam nije morao imati poseban vodovod, već se voda mogla uzeti iz drugog vodovoda za koji je plaćana godišnja najamnina ili mukata -  H. Kreševljaković, Banje u Bosni i Hercegovini (1462-1916), str. 20.,  Svjetlost, Sarajevo, 1952. godine

(16) Isti ogranak vodovoda je snabdijevao i česme u dvorištu Stare pravoslavne crkve, koja se nalazi u neposrednoj blizini, sjeverno od hamama - Historijat i opis Firuz-begovog hamama, str. 2, Zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Kantona Sarajevo, 6. mart 2007 godine

(17) Na ovom vodovodu je bilo priključeno još pet česmi na ulici, od kojih se jedna nalazila uz Jahja-pašinu džamiju. Postoje i pisani dokumenti da je tadašnji bosanski tefterdar Sadik ef. Ćurćić molio muteveliju Firuz-begovog vakufa da uvede vodu iz ovog vodovoda u svoju kuću koja se nalazila u Jahja-pašinoj mahali. Mutevelija je molbi udovoljio kada je ef. Ćurćić o svom trošku pojačao rezervoar vodovoda na Sedreniku vodom iz Smajilova vrela i Orašnice, što je komisijski utvrđeno, a sarajevski kadija Ibrahim zabilježio 17. zilkade 1148. godine (30. Mart 1736. godine). Ovo je bio očit primjer kako se vodila briga o vodotoku koji je snabdijevao hamam - H. Kreševljaković, Banje u Bosni i Hercegovini (1462-1916), str. 53., Svjetlost, Sarajevo, 1952. godine

(18) Tokom prve polovine XIX vijeka poznati sarajevski građanin Ahmed Munib ef. Glođo prihvatio se održavanja ovog vodovoda, od Jahja pašine džamije do Firuz-begova hamama. S obzirom da je hamam ubrzo zatvoren, ovaj rukavac je uskoro i napušten. H. Kreševljaković: Vodovodi i gradnje na vodi u starom Sarajevu, str. 75, Izdanje Gradske štedionice općine grada Sarajeva, Islamska dionička štamparija, Sarajevo, 1939. godine

(19) H. Kreševljaković: Vodovodi i gradnje na vodi u starom Sarajevu, str. 75, Izdanje Gradske štedionice općine grada Sarajeva, Islamska dionička štamparija, Sarajevo, 1939. godine

(20) Maketa rađena početkom druge polovine XX vijeka, autori Alija Bejtić i grupa autora. Maketa je pohranjena u depadansu Muzeja grada Sarajeva.

(21) Određeni stručni krugovi su ovaj plan restauracije smatrali neutemeljenim i dali su svoj kontraprijedlog:

Nastojanja da se rekonstruira Firuz-begov hamam mogu se smatrati neopravdanim. Razlozi su slijedeći:

-          Ne postoji pouzdana dokumentacija za tu izvedbu;

-          Objekat je izgubio više od 90% svog prvobitnog izgleda;

-          Očito je da potreba za starim higijenskim objektom više ne postoji.

Ostatke treba konzervirati i integrisati u savremeno arhitektonsko zdanje koje neće degradirati prostor sarajevske Čaršije. Tako će ostaci Firuz-begovog hamama dobiti jednu novu ulogu u prostoru primjerenu njegovom značaju.

Novi objekat na ostacima starog trebao bi biti izveden metodom kontrasta, što podrazumijeva savremenu gradnju koja neće oponašati ambijent Čaršije, ali će voditi računa o njenim kvalitetima, gabaritima, visinama, akcentima, vizurama i svim drugim elementima koje treba istaći.

Konstruktivno nova kreacija treba biti nezavisno koncipirana, jer stari ostaci ne mogu preuzeti bilo kakva opterećenja. Njihova uloga u novom ostvarenju može biti isključivo od vizuelnog, estetskog i kompozicionog značaja, a oni mogu ostati sagledivi  u enterijeru i eksterijeru (V. Sanković, Revitalizacija graditeljske baštine, str. 63. i 64., NNP Naša riječ doo, Sarajevo 2000.). Stajališta drugih stručnih krugova su slična, s tim što smatraju da je metoda kontrasta isuviše gruba za jedan filigranski historijski ambijent kakvo je područje gdje se nalazi Firuz-begov hamam, pa predlažu ograničene i reversibilne intervencije prilagođene historijskom tkivu sarajevske Čaršije. 

(22) Iz ovog dokumenta je jasno da je cilj istraživanja „ utvrđivanje postojanja arhitekture nekadašnjeg Firuz-begovog hamama i eventualnih drugih ostataka na tom prostoru, a preko arheoloških nalaza kojim bi se popunila praznina u naučnom pogledu, kada je u pitanju izučavanje historije Sarajeva“. Sondiranjem bi se trebalo utvrditi da li su očuvani temelji hamama i u kojoj su mjeri ostaci građevine devastirani. Iz grafičkog priloga je vidljivo da su predviđene tri arheološke sonde na prostoru postojećeg objekta građenog tokom polovine XX vijeka.

(23) Ovaj lokalitet je očuvan u temeljima, a samo na mjestu starog šadrvana nalaze se zidovi visine od nekoliko metara. - V. Sanković, Revitalizacija graditeljske baštine, str. 63. i 64. , NNP Naša riječ doo, Sarajevo 2000.

 

 

 



Firuz-begov hamam, mjesto i ostaci historijske građevine  Firuz-begov hamam, jugoistočni dio lokalitetaFiruz-begov hamam, jugoistočni dio lokalitetaFiruz-begov hamam, sjeveroistočni dio lokaliteta
Firuz-begov hamam, istočni dio lokalitetaFiruz-begov hamam, zapadni dio lokalitetaFiruz-begov hamam, sjeverozapadni dio objektaFiruz-begov hamam, sjeverozapadni dio objekta, unutrašnjost
Ostaci hamamaOstaci hamamaOstaci hamamaDetalj, lučna niša
ProzorDimnjak  


ENGLISH 
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika © 2003. Razvoj i dizajn: