Status spomenika -> Nacionalni spomenik

Objavljeno u „Službenom glasniku BiH“, broj 53/08.

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika, na temelju članka V. stavak 4. Aneksa 8. Općega okvirnoga sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i članka 39. stavak 1. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 28. ožujka do 1. travnja 2008. godine, donijelo je

O D L U K U

I.

Povijesno područje – Stari grad Kamengrad u Sanskom Mostu proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji koja obuhvaća dio k.č 2061 upisane u z.k. uložak broj 162, k.o. Donji Kamengrad, općina Sanski Most, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite utvrđene Zakonom o provedbi odluka Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljenogа prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH”, br. 2/02, 27/02, 6/04 i 51/07).

II.

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je osigurati pravne, znanstvene, tehničke, administrativne i financijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnoga spomenika.

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati financijska sredstva za izradbu i postavljanje informacijske ploče sa temeljnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

III.

U svrhu trajne zaštite nacionalnoga spomenika na prostoru definiranom u točki I. stavak 2. ove odluke, utvrđuju se sljedeće mjere zaštite:

-          dopušteni su isključivo istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi, uključujući i one koji imaju za cilj prezentaciju spomenika, uz odobrenje federalnoga ministarstva nadležnoga za prostorno uređenje i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na razini Federacije Bosne i Hercegovine.

U svrhu trajne zaštite nacionalnoga spomenika, potrebno je osigurati:

-          čišćenje zidina grada, zidova kula i ostalih prostora od divljeg raslinja koje predstavlja opasnost za strukturu spomenika;

-          konstruktivnu sanaciju kula i zidina na mjestima gdje se pojavljuju pukotine i prijeti urušavanje;

-          prilikom radova na konstruktivnoj sanaciji, konzervaciji i restauraciji koristiti u najvećoj mogućoj mjeri izvorne materijale i vezivna sredstva;

-          prilikom radova na sanaciji upotrebljavati postojeće kamene blokove;

-          dijelovi obrađenih kamenih površina koji nedostaju moraju da budu urađeni od istog materijala od koga su izvorno napravljeni;

-          obrada površina saniranog zida treba da odgovara načinu obrade ostatka zida;

-          pokrivanje gornjih zona – krune zida mora da bude urađeno od prirodnih materijala (kameni završeci - kape ili obrada hidrauličnim malterom);

-          veće pukotine moraju da budu popunjene smješom manjih komada kamena i hidrauličnog vapnenog maltera;

-          samonikla vegetacija mora da se ukloni fizičkom silom. Uklanjanje biocidima i ostalim hemijskim sredstvima, zbog blizine vodovoda, nije preporučljivo;

-          uklanjanje svih struktura koje nisu izvedene sukladno principima rekonstrukcije i ponovno izvođenje konzervatorsko-restauratorskih radova;

-          arheološko istraživanje neistraženog dijela i konzervatorske radove na pronađenim ostacima;

-          izradbu i provođenje  programa prezentacije nacionalnoga spomenika;

-          prostor nacionalnoga spomenika bit će očišćen, otvoren i dostupan javnosti i može se koristiti u edukativne i kulturne svrhe.

            Zaštitni pojas obuhvaća područje u radijusu 150 m od granica područja prvog stupnja zaštite.U sklopu  tog područja provode se slijedeće mjere zaštite:

-          dozvoljena izgradnja objekata maksimalne visine 6,50 m do početka krovišta, odnosno spratnosti P+1 i maksimalnog gabarita 10x12 m;

-          zabrana izgradnje magistralnih infrastrukturnih ili energetskih objekata, zabrana izgradnje industrijskih objekata i postrojenja za eksploataciju kamena i drugih zagađivača u tijeku čije izgradnje ili ekspolatacije može da dođe do oštećenja nacionalnog spomenika;

-          zabrana odlaganja svih vrsta otpada.

IV.

Stavljaju se izvan snage svi provedbeni i razvojni prostorno - planski spisi koji su oprečni odredbama ove odluke.

V.

Svatko, a posebice nadležna tijela Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.

VI.

Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, federalnome ministarstvu nadležnom za prostorno uređenje, nadležnoj službi zaštite naslijeđa na razini Federacije Bosne i Hercegovine i općinskome tijelu uprave nadležnome za poslove urbanizma i katastra, u svrhu provedbe mjera utvrđenih u toč. II. – V. ove odluke i nadležnome općinskome sudu u svrhu upisa u zemljišne knjige.

VII.

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim osobama u prostorijama i na web stranici Povjerenstva  (http://www.aneks8komisija.com.ba).

VIII.

Prema članku V. stavak 4. Aneksa 8. Općega okvirnoga sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Povjerenstva su konačne.

IX.

Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u «Službenom  glasniku BiH».

Ovu odluku Povjerenstvo je donijelo u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

Broj: 05.1-2-160/07-6

29. ožujka 2008. godine

Sarajevo

Predsjedateljica Povjerenstva

Amra Hadžimuhamedović

O b r a z l o ž e n j e

I – UVOD

Na temelju članka 2. stavak 1. Zakona o provedbi odluka Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljenoga prema Aneksu 8. Općega okvirnoga sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika proglasilo nacionalnim spomenikom sukladno člancima V. i VI. Aneksa 8. Općega okvirnoga sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Povjerenstvo ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.

Zavod za zaštitu kulturnog naslijeđa – Bihać poslao je, dana 07. 09. 2007. godine, prijedlog/peticiju za proglašenje povijesnog područja – Stari grad Kamengrad nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

Sukladno odredbama Zakona, a na temelju članka V. stavak 4. Aneksa 8. i članka 35. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, Povjerenstvo je pristupilo provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

II - PRETHODNI POSTUPAK

U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju, izvršen je uvid u:

-          dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra (kopiju katastarskog plana i zemljišnoknjižni izvadak),

-          podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama na restauraciji ili drugoj vrsti radova na dobru, itd.,

-          povijesnu, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru.

Na temelju uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:

1. Podaci o dobru

Lokacija

Iznad današnjeg sela Donji Kamengrad, na nadmorskoj visini 417 m, oko 9 km od Sanskog Mosta nalazi se kamengradska tvrđava.

Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji koja obuhvaća k.č dio 2061, upisan u z.k. ul. 162, k.o. Donji Kamengrad, općina Sanski Most, Federacija BiH, Bosna i Hercegovina.

Povijesni podaci

Ostaci starog grada Kamengrada vidljivi su na brdu iznad sela Donji Kamengrad. Srednjovjekovni grad se po prvi puta pominje 3. svibnja 1374. godine n.e. u kupoprodajnom ugovoru između lokalnih velikaša (Kreševljaković, str.21,1959.). Ta isprava u prijevodu glasi: “Kaptol crkve Zagrebačke potvrđuje da su pred njim Juraj sin Tomin, Jakša sin Petrov i Dragoš sin Radosavljev iz starog Vrsušja neki komad svog posjeda Zagradje kraj grada (castrum) meštra Ivana sina pokojnog kneza Dujma Blagajskoga i njegove braće, zvanoga Kamengrad, prodali rečenima meštru Ivanu, Nikoli, Babonigu I Stefanu sinovima pokojnog Dujma….za deset maraca kraljevskih dinara. Na dan našašća Sv. Križa 1374.”(Kreševljaković, str.21,22,1959.). Pošto je cijeli kraj bogat željeznom rudom, to je i razumljiv kontinuitet aktivnog života kroz dugo vremensk razdoblje. Prvi ostaci prapovijesnog života susreću se u neposrednoj blizini –u pećini Hrastovači, koja se nalazi južno od Sanskog Mosta. U okolini Starog Majdana pronađeni su materijalni ostaci iz prapovijesnog i antičkog perioda. Sličnom kulturnom sloju pripadaju nalazišta u Oštroj Luci, Staroj Rijeci i vezana su za gusto razvijenu mrežu saobraćajnica koji su omogućavali efikasnu ekspoloataciju željezne rude. Od nastanka Kamengrada, 1374. godine, pa do pada pod otomansku upravu 1499. godine, nema puno podataka.

Po Kreševljakoviću grad je sazidan 1346. godine, a pao je 1463. godine (Kreševljaković, H., 1953., str. 28). Sačuvana je predaja da su Osmanlije opsjedale Kamengrad punih jedanaest godina i da su ga osvojili tek onda kada je sa svojom vojskom na bojište došao sultan Fatih. Tada je u njegovo ime podignuta Musalla(1).

Ovu predaju prvi prenosi Benedikt Kuripešić, 1530. godine u svom putopisu. Nakon pada grada, vojne i političke aktivnosti se intenziviraju, a razlog tome je izuzetan strateški položaja Kamengrada.

Kada su zauzeli Kamengrad, Osmanlije su ga učinile sjedištem nahije koja je pripadala župi Sana. U gradu je bila smještena posada na čijem je čelu bio dizdar, dok je policijske poslove u podgrađu obavljao prvotno subaša, a kasnije vojvoda.

Župa Sana prvi put se spominje u povijesnim izvorima 1256. godine, kada se u ispravi stonobeogradskog kaptola navodi Aleksandar “comes de Zana”, a uz njega i Mojsije “comes de Vrbas” (Mrgić-Radojčić, str.244,2002.). Župan Vrbasa i Sane 1280. godine je Ivan od Gisinga, ali je već 1285. godine Radoslav Babonjić “gospodar Glaža, Vrbasa I Sane”. Zanimljivo je da se župe Sana i Vrbas javljaju u razdoblju između 1280. i 1283. godine u dubrovačkim izvorima čak 18, odnosno 12 puta kao područja iz kojih potječu robovi koji se prodaju u Dubrovniku, što govori da je stanovništvo navedenih župa u velikoj mjeri bilo nepokršteno (Mrgić-Radojčić, str.244,2002.).

Granice župe Sane nisu opisane ni u jednom sačuvanom izvoru. Prema popisu katoličkih župa zagrebačke biskupije 1334. godine, u sanskom kotaru nalazile su se slijedeće župe (koje su se mogle identificirati): Puharska, Kozara (Kozarac), Pobriježje, Oštra luka, Vrsušje (današnje selo Vrše, oko 3 kilometra sjeverno od Kamengrada), Mrin, Blagaj, Vodica, Japra i Trgovište (Mrgić-Radojčić, str.244,2002.).

Nešto kasnije, oko 1541. godine, osnovan je Kamengradski kadiluk,koji je u početku obuhvaćao po prilici teritorij koji je obuhvaćao do nedavno kotar ili srez Sanski Most. Od 1565. godine pa do sredine XVII stoljeća njegov se teritorij povećavao sve do Cetingrada. Vjerovatno su ovom kadiluku oko sredine XVI stoljeća pripadale i nahije Ključ i Bilaj(2). Krajem XVI stoljeća Kamengrad je bio u sandžaku Bosni, zatim do iza 1626. godine u sandžaku Bihać (Kreševljaković, str.28, 1959.).

Značajan rudnik u ranom razdoblju turske vlasti bio je “stari rudnik željeza koji je eksploatiran i pre Osmanlija” kod tvrđave Kamengrad, u selu Glogovica, i u njemu su se proizvodila topovska đulad, puščana zrnad I alatke. Danas nije moguće pouzdano ubicirati ovaj lokalitet, koji se vjerojatno nalazio u blizini sela Majdankića, par kilometara sjeverozapadno od Kamengrada (Mrgić-Radojčić, str.276,2002.).

Značaj utvrde Kamengrada počeo je opadati padom Bosanske Krupe 1565. godine.

Od 1624. godine Kamengrad je postao sjedište kapetanije, u koju su spadale i varošice Stari Majdan i Vakuf (Sanski Most), nakon čega je grad nešto oživio.

Ova varošica je propala krajem XVII.stoljeća, kada je sjedište kadije i kapetana prenešeno u Majdan.

Katolička župa u Kamengradu postojala je po svoj prilici od XIV. do XVIII. stoljeća. U popisu Zagrebačke biskupije od 1334. godine spominje se župa Cramen (Kamen?), za koju dr. P. Matković misli da bi mogla biti kasnija župa Kamengrad (Kreševljaković, str.31, 1959.), koja je oko 1655. godine spojena sa župom u Starom Majdanu. Za Bečkog rata (1683-1699) gubi se trag ovoj župi.

U raznim stranim izvorima Kamengrad se navodi različito: Kamengrad, Camengrad, Kamingrad, Kamergraid, Camengrae. Dolazi također i pod mađarskim imenom Kewar, Kywwar i Chivar. U turskim izvorima piše se uvijek Kamengrad (Kreševljaković, str.33, 1959.).

2. Opis dobra

S obzirom na reljef, utvrđenje Kamengrad je zauzelo maksimalni prostor preko koga se nije više moglo da širi, tako da površina gornjeg grada iznosi oko 4.000 m2. Podroban opis Kamengrada nikada nije napisan, niti je utvrda detaljno snimljena. Najveći dio utvrde. zarastao je u gusto rastinje.

Kreševljaković navodi podatak da je iz sela Donji Kamengrad do utvrde nekada vodio dobro pokaldrmljen put, širine oko 4 m. „Jedino se ovim putem moglo doći do tvrđave, jer stijena na kojoj stoji, pada okomito na ostale tri strane i skoro okomito na ravnicu. Od stare tvrđave sačuvalo se dosta zidova, mjestimično i do 8 m visine i jedna okrugla kula, čiji nam oblik kaže da je građena prije XV stoljeća“ (Kreševljaković, str.631., 1991.).

Danas ostaci kaldrme ne postoje. Istina, na terenu su vidljivi tragovi puta koji vode do Donjeg grada, ali nije moguće utvrditi da li je u svom opisu Kreševljaković mislio na ovu trasu puta ili neku drugu.

Do utvrde vodi šumski put – staza, položena zapadno od utvrde, u blizini nekadašnjeg kamenoloma. Staza se postepeno penje prema utvrdi. Sam uspon počinje na prostoru neposredno uz kamengradsku musallu. 

Kamengrad u osnovi ima nepravilnu osnovu, što je uvjetovao teren na kome je sagrađen(3).   Osnova grada je u potpunosti  prilagođena terenu. Grad se sastoji iz dva dijela: 

-          prostora Gornjeg grada – koji je lociran na vrhu kamene litice i koji se u narodu naziva “Kaja” grad i

-          prostora Donjeg grada – podgrađa, koji je smješten u podnožju litice, a koja se u narodu naziva Palankom.

Gornji grad ima dužinu od oko 100 m i širinu oko 25 metara. Ulaz u utvrdu se nalazi sa sjeveroistočne strane. Kroz ulaz se pristupa dvorištu koje ima širinu 12 metara. U ovom centralnom prostoru utvrde Truhelka je označio četiri objekta čiji ostaci danas nisu vidljivi.

Ulaz u utvrdu je, pored perimetralnih bedema, sa sjeveroistočne strane branila jedna poligonalna kula.

Na sjevernom zidu nalazi se još jedna izbačena, četverougaona polukula(4).

Na zapadnoj strani utvrde nalazi se kula polukružne osnove. Dubina zaobljenog dijela kule iznosi oko 7 m. Truhelka je u svom crtežu u neposrednoj blizini ove kule označio čatrnju (na udaljenosti od oko 3 metra) ali njenih tragova danas nema. Iz istog crteža vidljivi su i bedemi položeni sa južne strane utvrde. Njihovih tragova danas nema ili nisu vidljivi usljed obilja samonikle vegetacije.

Na jugoistočnoj strani utvrde nalazi se poligonalna branič kula koja je vidljiva iz doline. U ovoj kuli, na njenoj južnoj strani, izveden je otvor širine 50 i visine 80 cm završen formom polukružnog segmentnog luka. Unutrašnjost kule je polukružna i kompletan prostor je zasut materijalom i zemljanim nanosom tako da nije moguće utvrditi da li je kula imala više spratnih etaža.

Kompletna utvrda je zidana lomljenim kamenom sa krečnim malterom kao vezivnim sredstvom. U pitanju je svakako bio hidraulični kreč jer su na zidovima utvrde ostali vidljivi tragovi curenja vezivne mase crvene boje koji potiču od silikatnih komponenti ovog veziva.

Donji grad se nalazi u podnožju stijene. Sastoji se od sistema bedema unutar kojih je smješteno nekoliko prostorija (tri veće i nekoliko manjih). Dimenzije ovih prostora iznose  21x9 i 18x8 metara. Sve prostorije su pravokutnog oblika, zidane od priklesanog kamena i prilikom njihove gradnje korišten je vapneni malter. Uočava se da ove prostorije imaju prilično “pravilne” uglove i ravne stranice, da je obrada zidova pažljivija,otvori za drvene grede ravnomjerno raspoređeni, pa je moguće pretpostaviti da su nastale nešto kasnije.

U južnom dijelu donjeg grada prema crtežu Truhelke bila je izvedena staza koja je vodila u Gornji grad(5). 

3. Dosadašnja zakonska zaštita

Prema podacima Zavoda za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta – povijesno područje Stari grad Kamengrad evidentirano je pod nazivom: Ruševine srednjovjekovnog grada Kamengrada u Donjem Kamengradu, Sanski Most.

Dobro je bilo zaštićeno od strane Zavoda za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog naslijeđa BiH, od 24.10. 1951. godine, Rješenjem broj:904/51.

            U Prostornome planu, faza B-Valorizacija od 1980. do 2000. godine, Stari grad Kamengrad, Sanski Most, uvršten je u III. kategoriju.

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi 

Prema dostupnim podacima na lokalitetu nikada nisu preduzimani istraživački niti konzervatorsko-resturatorski radovi.

 5. Sadašnje stanje dobra

Uvidom na lokalitetu, koji je obavljen  dana 03. 03. 2008. godine, ustanovljeno je sljedeće:

-          pristupni put utvrdi je u vrlo lošem stanju;

-          dio pristupnog puta koji vodi od kamengradske musalle je oštećen usljed rada kamenoloma;

-          bedemi sa sjeveroistočne strane utvrde su u vrlo lošem stanju;

-          krune zidova su oštećene tako da usljed prolaza oborinske vode dolazi do odvajanja kamene oplate od mase zidova;

-          veliki dio materijala - kamenih blokova se nalazi u podnožju utvrde (sa sjeverne strane);

-          na cijelom lokalitetu su uočeni nanosi zemlje i drugog materijala;

-          područje je obraslo u samoniklu vegetaciju.

6. Specifični rizici

-          neodržavanje;

-          samonikla vegetacija.

III -  ZAKLJUČAK

Primjenjujući Kriterije za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima (“Službeni glasnik BiH” , br. 33/02 i 15/03), Povjerenstvo donosi odluku kao u dispozitivu. Odluka je utemeljena na sljedećim kriterijima:

A)         Vremensko određenje

B)         Povijesna vrijednost

C)         Umjetnička i estetska vrijednost

i.          Kompozicija     

D)         Čitljivost (dokumentarna, znanstvena, obrazovna vrijednost)

i.          Svjedočanstvo o povijesnim mijenama

iv.         Svjedočanstvo o određenom tipu, stilu ili maniru

G)        Izvornost

i.          Oblik i dizajn

v.          Položaj i smještaj u prostoru

Sastavni dio ove odluke su:

-          preslik katastarskoga plana,

-          fotodokumentacija:

Zavoda za zaštitu spomenika Unsko-Sanskog kantona,

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH – uradio Mirzah Fočo, fotoaparat SONY digital,

-          grafički prilozi.

Korištena literatura

Tijekom vođenja postupka proglašenja dobra nacionalnim spomenikom BiH, korištena je sljedeća literatura:

1959.    Kreševljaković, Hamdija, Naše starine,VI, Sarajevo, 1959.

1991.    Kreševljaković, Hamdija, Izabrana djela II, Kamengrad, Veselin Masleša,1991.

2002.    Jelena Mrgić-Radojčić, Donji Kraji, Krajina srednjovekovne Bosne, Beograd,2002.

Dokumentacija Zavoda za zaštitu spomenika Unsko- Sanskog kantona

(1) Graditeljska cjelina-Musalla s grobljem u Kamengradu, općina Sanski Most, proglašena je nacionalnim spomenikom na 9. Sjednici Komisije, održanoj od 01.-07.-07.2003. godine

(2) Kadiluk se dijelio na šest nahija

(3) Tlocrt Kamengrada napravio je Ćiro Truhelka, a isti nije nikada publiciran

(4) Polukula je u osnovi kula koja zauzima polovicu kruga.

(5) Uvidom na terenu, zbog izuzetno strmih stijena, dokaze za ovakvu tvrdnju nisam uspio pronaći