Status spomenika -> Nacionalni spomenik

Objavljeno u „Službenom glasniku BiH“, broj 53/08.

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika, na temelju članka V. stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i članka 39. stavak 1. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 29. siječnja do 4. veljače 2008. godine je donijelo

O D L U K U

I.

Povijesno područje – Pravoslavna crkva Vračevica (Crkva sv. Vrača) sa prapovijesnom gomilom (tumulusom) u Gomiljanima, Trebinje, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik čine prapovijesna grobna gomila (tumulus), jedan stećak i pravoslavna crkva Vračevica (Crkva sv. Vrača).

Nacionalni spomenik se nalazi na prostoru označenom kao k.č. 748/4, (stari premjer), posjedovni list broj 34,  zk. izvadak broj 73, k.o. Gomiljani, općina Trebinje, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik primjenjuju se mjere zaštite utvrđene Zakonom o provedbi odluka Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika ustanovljenog sukladno Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (»Službeni glasnik Republike Srpske«, broj 9/02).

II.

Vlada Republike Srpske dužna je osigurati pravne, znanstvene, tehničke, administrativne i financijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati financijska sredstva za izradu i postavljanje informaciijske ploče sa temeljnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

III.

U svrhu trajne zaštite nacionalnog spomenika na prostoru definiranom u točki I. stavak 3. ove odluke primjenjuju se sljedeće mjere zaštite:

-          dopušteni su isključivo istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi, radovi na tekućem održavanju, uključujući i one radove koji imaju za cilj prezentiranje spomenika, uz odobrenje ministarstva nadležnog za prostorno uređenje Republike Srpske (u daljnjem tekstu: nadležno ministarstvo) i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na razini Republike Srpske (u daljnjim tekstu: nadležna služba zaštite);

-          prostor spomenika bit će otvoren i dostupan javnosti, a može se koristiti u edukativne i kulturne svrhe;

-          nije dopušteno obavljanje radova na infrastrukturi osim uz odobrenje nadležnog ministarstva i stručno mišljenje nadležne službe zaštite;

-          nije dopuštena nikakva izgradnja, niti izvođenje radova koji bi mogli utjecati na izmjenu područja, kao ni postavljanje privremenih objekata ili stalnih struktura čija svrha nije isključivo zaštita i prezentacija nacionalnog spomenika;

-          nije dopušteno odnošenje kamena sa grobne gomile niti njegovo korištenje u bilo koje svrhe,

-          nije dopušteno izmještanje niti pomjeranje stećaka,

-          nisu dopuštene intervencije koje mogu ugroziti nacionalni spomenik;

-          nije dopušteno sahranjivanje na udaljenosti manjoj od pet metara od prahistorijske grobne gomile i stećka.

Vlada Republike Srpske je dužna posebno osigurati izradu Programa sistematskog, arheološkog istraživanja i konzervacije nacionalnog spomenika, koji pored ostalog treba da sadrži geodetsku snimku postojećeg stanja i izradu i provedbu programa prezentiranja nacionalnog spomenika.

Utvrđuju se hitne mjere zaštite za crkvu:

-          čišćenje neposredne okoline objekta od samoniklog raslinja;

-          identifikacija i detaljno snimanje fragmenata crkve koji se nalaze u njenoj unutrašnjosti ili u neposrednoj blizini;

-          konstruktivna sanacija crkve;

-          privremena zaštita crkve od direktnih utjecaja atmosferilija ili konzervacija i rekonstrukcija krova crkve.

Utvrđuju se trajne mjere zaštite za crkvu:

-          izrada projekata konzervacije i prezentacije crkve;

-          radovi na konzervaciji i prezentaciji crkve uz suglasnost nadležnog ministarstva  i stručni nadzor nadležne službe zaštite.

IV.

Stavljaju se izvan snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski spisi koji su oprečni odredbama ove odluke.

V.

Svatko, a posebice nadležna tijela Republike Srpske, gradske i općinske službe suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih postupaka koji mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.

VI.

Ova odluka dostavit će se Vladi Republike Srpske, nadležnom ministarstvu, nadležnoj službi zaštite i općinskom tijelu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra, u svrhu provedbe mjera utvrđenih u toč. II. – V. ove odluke i nadležnom općinskom sudu u svrhu upisa u zemljišne knjige.

VII.

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim osobama u prostorijama i na web-stranici Povjerenstva (http://www.aneks8komisija.com.ba).

VIII.

Prema članku V. stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Povjerenstva su konačne.

IX.

Danom donošenja ove odluke, sa Privremene liste nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine (»Službeni glasnik BiH«, broj 33/02, »Službeni glasnik Republike Srpske«, broj 79/02, »Službene novine Federacije BiH«, broj 59/02 i »Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH«, broj 4/03) briše se nacionalni spomenik upisan pod rednim brojem 688.

X.

Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u »Službenom  glasniku BiH«.

Ovu odluku Povjerenstvo je donijelo u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

Broj: 02-2-19/08-4

30. siječanj 2008. godine

Sarajevo

Predsjedatelj Povjerenstva

Dubravko Lovrenović

O b r a z l o ž e n j e

I – UVOD

Na temelju članka 2. stavak 1. Zakona o provedbi odluka Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, »nacionalni spomenik« je dobro koje je Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika proglasilo nacionalnim spomenikom sukladno čl. V. i VI. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine (»Službeni glasnik BiH«, broj 33/02), sve dok Povjerenstvo ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika donijelo je odluku o stavljanju Crkve sv. Vrača (Vračevica) u selu Gomiljani, općina Trebinje na Privremenu listu nacionalnih spomenika BiH,  pod rednim brojem 688.

Sukladno odredbama Zakona, a na temelju članka V. stavak 4. Aneksa 8. i članka 35. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, Povjerenstvo je pristupilo provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

II – PRETHODNI POSTUPAK

U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju, izvršen je uvid u:

-          dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra (kopiju katastarskog plana i zemljišnoknjižni izvadak),

-          podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima tijekom rata, podatke o intervencijama na restauraciji ili drugoj vrsti radova na dobru, itd.,

-          povijesnu, arhitektonsku i drugu dokumentarnu građu o dobru, koja je data u popisu korištenja dokumentacije u sklopu ove odluke.

Na temelju uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:

1. Podaci o dobru

Lokacija

Selo Gomiljani nalazi se 4 kilometra zračne linije zapadno od Trebinja. Smatra se da je dobilo ime upravo po velikom broju gomila. Na prostoru Gomiljana na nadmorskoj visini od 313 m, geografskoj širini 42º 42' 24,5" i geografskoj dužini 18º 18' 04.1", smještena je Pravoslavna crkva Vračevica (Crkva sv. Vrača). Orijentirana je u pravcu zapad–istok. Prostor na kojem se nalazi crkva je ograđen kamenom ogradom.

Iza crkve u istočnom dijelu ograđenog prostora nalazi se prapovijesna grobna gomila (tumulus), sa dimenzijama visine oko 5 m, prečnika 31,64 m, obima 99,45 m i površine 788,15 m. Osim grobne gomile ispred crkve nalazi se jedan stećak.

Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji označenoj kao k.č. br. 748/4, (stari premjer), broj posjedovnog lista 34, broj zk. izvatka 73., k.o. Gomiljani, općina Trebinje, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina(1).

Povijesni podaci

U nauci je utvrđeno da grobne gomile na prostoru Bosne i Hercegovine pripadaju prapovijesnim Ilirima, pa se s toga i nazivaju ilirskim tumulima. Takve grobne gomile u trebinjskom kraju sačuvane su u 9 srednjovjekovnih nekropola (Bjelač, Gola Glavica, Orah, Začula, Zaplanik, Bijela, Rapti, Gomiljani i Hum). U Bjelaču i Začuli nalaze se po dvije, u Bijeloj tri, a u Gomiljanima mnoštvo starih kamenih gomila.

Među stanovništvom ovoga kraja teško se prekidalo s praksom sahranjivanja u grobne gomile, tako da je i većina srednjovjekovnih nekropola nastajala na grobnim gomilama ili uz njih. Stoga se na vrhovima nekih grobnih gomila (Bjelač, Orah, Bijela), ili pored njih (Ilijina glavica kod Gole Glavice, Začula, Zaplanik i Hum), u srednjovjekovnim grobljima nalaze stare crkvine. Izgleda tako da su na mjestima paganskih svetilišta podizana i nova svetilišta – hrišćanski hramovi, crkve. Uz brojne crkve na grobnim gomilama (Orah, Začula, Zaplanik i Hum) podizani su stećci, a ne nalazimo ih jedino uz crkvinu na Ilijinoj glavici, kod Gole Glavice i Bjelču.

U većini srednjovjekovnih nekropola Trebinjske župe na grobove su postavljani stećci. U svega 3 od ukupno 26 spomenutih nekropola niti je bilo, niti ima stećaka (Svinja, Ilijina glavica kod Gole Glavice i Bijelač). U grobljima sela Svinja i Orah postoje grobovi pokriveni manjim, amorfnim kamenim pločama, na kojima se sa istočne strane uzglavlja primjećuju plitko urezani, jedva vidljivi ravnokraki križevi. Većina ovih nadgrobnih spomenika su obični stećci, među kojima su rijetki oni sa natpisom (Taleža, Zaplanik, Bijela, Bobovište i Hum). Osim velikog broja stećaka u trebinjskom kraju preostalo je i nekoliko uspravnih kamenih križeva (Uskoplje 1, Bobovište 2, Hum 3) i jedna u živu krečnjačku stijenu uklesana stolica (Gornji Turani). (Đ. Tošić, str. 46.-47.).

Grobne gomile su rađene u principu od kamena ili od zemlje. Na Mosku ima oko 200 ilirski grobova, a nešto i na Krtinju. Četverokutnog su oblika, neki pokriveni pločom, a neki samo oivičeni kamenom. Kosturi u ovim gomilama leže u pravcu sjeveroistok–jugozapad. U njima je nađeno i predmeta od bronze. Ovakvih gomila ima i u Gomiljanima, zatim u Raptima kod Trebinja itd.

Krajem XIX stoljeća vršena su iskopavanja na Mosku i Krtinju. Na Mosku su iskopane tri gomile. Promjer jedne je bio devet metara i u njoj su bila dva groba, paralelno jedan uz drugi, uokvirena kamenjem i pokrivena pločom. Kosturi su ležali od sjeveroistoka ka jugozapadu, sa glavom na sjeveroistočnoj strani. Druga gomila je imala promjer dvanaest metara. U njoj su nađena četiri kostura postavljena radijalno na četiri strane svijeta, sa glavama prema periferiji, a nogama u sredini. Grobovi su oivičeni kamenjem i pokriveni pločama. Tu su nađeni komadići nekog nakita, ostaci lančića od bronzane žice i dva veća i jedno manje dugme. Treća gomila je imala promjer devet metara i u njoj su nađena tri groba postavljena uporedo u pravcu istok–zapad, sa glavama na zapadu.

Nađeni su i ostaci željeznog koplja, ovećeg jednoreznog noža i cijeli oštrac željeznog noža dugog 95 mm, zatim 10 poluokruglih dugmadi.

Slična dugmad su nađena na Glasincu i u Čapljini i izgleda da su u halštatsko doba mnogo upotrebljavana. Promjer jedne gomile na Krtinju iznosio je šest metara. U njoj je bio samo jedan grob oivičen kamenjem i pokriven pločom. Kostur je ležao u pravcu istok–zapad sa glavom na zapadu.

Gomile u selu Gomiljani nisu ispitivane. Tvrdi se na temelju površnih pregleda, da osim kostura u njima nema ništa drugo. Nema ni tragova spaljivanja.

Međutim prema nekim kazivanjima u takvim gomilama u selu Arslanagića Most i u Hrupjelima ima tragova spaljivanja, a u grobovima je nađeno i novca, ostataka od posuđa (V. J. Korać, 1966., str. 17.-18.).

Pravoslavna crkva Vračevica (Crkva sv. Vrača)(2) je tip jednobrodne crkve sa polukružnom apsidom, zasvedena blago prelomljenim svodom. Ovaj tip građevine sa svim svojim varijantama, se u primorskim krajevima javlja početkom XIII i krajem XIV vijeka (D. Demonja). Posredovanjem dubrovačkih majstora, koji su još u srednjem vijeku bili graditelji na objektima sakralnog i profanog karaktera na tlu BiH, arhitektonski oblici jednobrodne crkve ulaze u arhitekturu stare Hercegovine od druge polovice XV. do kraja XVII. stoljeća.

Na području stare Hercegovine se u navedenom periodu grade jednobrodne crkve pravoslavne i katoličke provenijencije, za čiju gradnju se angažiraju dubrovački majstori. Crkve su dosta sličnih dimenzija a razlika među njima se javlja u načinu prenosa sila bočnog potiska.

U samom Popovom polju, na relativno malom prostoru, nalaze se tri stara manastira i 36 starih crkava, kao i veći broj još starijih crkvišta u vlasništvu Zahumsko-hercegovačke eparhije. Povijesnih podataka o Vračevici (Crkvi svetih Vrača) ima malo.

Crkva je sagrađena u XV. stoljeću o čemu svjedoče dva zapisa „ugrebana“ u malteru na južnom zidu i sjevernom dijelu zapadnog zida – V L]TO Z (7000 – to jest 7000. godine od Stvaranja svijeta, to jest 7000-5508 = 1492. godine od Hristovog rođenja), što predstavlja argument za određivanja terminus ante quem - 1492. godina, za Vračevicu(3). Na temelju datiranja Vračevice, principom analogije, izvršeno je i datiranje u XV. stoljeće i preostale dvije crkve u Gomiljanjima, Đurđevice i Konstadinovice.

Osim ovog, na zapadnom zidu, na sloju maltera, urezan je križ sa kriptogramom od kojeg su čitljiva slova NI KA.

Crkva je posvećena svetim vračima, najvjerojatnije Kozmi i Damjanu(4).

2. Opis dobra

Grobne gomile

Grobne gomile su nadgrobni spomenici sagrađeni od većih skupina kamenog vapnenca i imaju kupast oblik, a ispod njih ili u njima utvrđeni su ljudski grobovi. Za takvu vrstu nadgrobnih spomenika narod kaže: gomila (gomile). Međutim, ispod pojedinih kamenih gomila ili u njima nisu nađeni grobovi ili ostaci mrtvih pa nije poznato da li su podignuti kao nadgrobni spomenici (kenotaf) ili iz drugih razloga.

U znanosti je poznato da su pojedine kamene gomile podizane srodnicima koji su poginuli ili umrli na drugim područjima, a njihova tijela nikada nisu donesena i sahranjena na mjestu podignute kamene gomile. Ima mišljenja da su pojedine kamene gomile podizane kao granične oznake. (P. Oreč., 1978., str. 182.)

Nazivi koji se upotrebljavaju u znanosti za kamene gomile su: gomile, gromile, kamene gomile, grobne gomile, tumuli ( tumulusi) i humke (Ibidem., str. 238.).

Grobne gomile na prostoru Bosne svojim izgledom su male i niske, u odnosu na one u Hercegovini, koje su gorostasne i izgledaju veće. U južnoj Hercegovini prvi je sistematski te gomile istraživao dr. Lušan u ime antropološkog društva u Beču odmah iza austrougarske okupacije. Tada je pribavio samo nešto kraniološkog materijala koji se čuva u carskom Dvorskom muzeju.

Kamene humke, kojima su dimenzije podnica 30-40 metara u promjeru, a visina 4-5 m, gomile sa jedno 20 m, za razliku od glasinačkih koje se ubrajaju u rjeđe u južnoj Hercegovini ubrajaju se među manje. Niz tih hercegovačkih gomila ako i nije gust kao na Glasincu, zaprema veliki prostor, a rasprostranjene su na prostoru od Glamoča do Crne Gore, od Neretve i Vrbasa do mora. Po veličini grobnica može se utvrditi da u njima nije po jedna grobnica već više njih. Njihova unutarnja konstrukcija razlikuje se od gomila na Glasincu. Pokojnici sahranjeni pod gomilom nisu položeni na golu zemlju, već u škrinju, načinjenu od većih neotesanih ploča i pokrivenu sličnim poklopcem (Ć. Truhelka 1893, str. 231.).

Nepostojanje bronze u tim cistama i utarci nesavršenih posuda upućuju na njihovo postojanje i prije bronzanog doba, svakako se ti spomenici mogu smatrati mnogo starijim od glasinačkih, jer je u te primorske krajeve grčka kultura ranije dospjela i enhoričku potisnula (Ibidem., str. 234.).

Prema do sada skupljenoj dokumentaciji, tijekom čitavog brončanog doba u Hercegovini dominira sahranjivanje mrtvih pod kamenim humkama – tumulima. Tumuli podignuti od zemlje također su evidentirani, ali predstavljaju dosta rijetku pojavu kao i oni građeni od zemlje i kamena. Do sada nisu evidentirani bilo kakvi drugi oblici grobnica koji bi se mogli pripisati bronzanom dobu. (B. Čović 1978., str. 134.).

Od grobnica ranog bronzanog doba dosad najbolje ispitanu grupu čine tumuli na području Trebinje – Bileća: Čepelica, Orah i više lokaliteta u Ljubomiru. Zastupljeni su kameno-zemljani ili pretežno kameni tumuli (u Ljubomiru). Pretežno čisto kameni tumuli ispitivani su u Čepelici i Orahu, a istražen je i jedan mali, zemljani tumulus (Orah).

Mrtvi su najčešće sahranjeni u sanducima složenim od kamenih ploča, u zgrčenom položaju, a postoje indicije da je praktikovano i spaljivanje (Ljubomir). Konstrukcija tumula po pravilu je jednostavna. To je kameno-zemljani ili kameni nasip iznad grobnica.

U nekoliko slučajeva konstatiran je i vijenac od krupnog kamena na periferiji tumula, a u jednom slučaju (Orah, tumulus I.) utvrđena je posebno izgrađena kamena platforma na koju su bile postavljene dvije grobnice u obliku sanduka.

Tumuli su po pravilu dosta velikih dimenzija, prečnika obično 12 do 25 m. Karakteristično je da u samim grobovima nema priloga. Brojni fragmenti keramike nalaze se rasuti u podnožju tumula, a u samom nasipu i u površinskom sloju, kao ostaci različitih obreda obavljenih prilikom sahrane i podizanja tumula, a vjerovatno i kasnije »daće«.

U kulturnom pogledu, najveći dio karakterističnog pokretnog materijala pripada onoj istoj vrsti koja je otkrivena u tumulima oko vrela Cetine u srednjoj Dalmaciji (tzv. Cetinska kulturna grupa). Isti su također i oblici tumula i grobnica kao i sam ritus, postupak s keramikom i neki drugi detalji. Sudeći prema ovim podacima moglo bi se zaključiti da je tzv. Cetinska kulturna grupa – s obzirom na njenu pojavu, s jedne strane u Dalmaciji, a s druge na krajnjoj istočnoj granici Hercegovine – bila rasprostranjena u čitavoj Hercegovini ili bar njenim južnijim dijelovima. Tu se međutim pojavljuje jedan kako izgleda prvenstveno metodološki problem. Tzv. Cetinska kulturna grupu poznata je za sada samo na temelju grobova, dok naselja koja bi pružala identičan materijal na tlu Hercegovine nisu poznata. Na gradinskim naseljima zapadne Hercegovine (osim nekoliko fragmenata na Trostrukoj gradini) nedostaje tipični »cetinski« materijal, a pojavljuju se brojne forme posuda pa i ornamentalne tehnike i motivi koji nisu zastupljeni ni u tumulima oko vrela Cetine, niti u onim iz okoline Bileće i Trebinja. Podaci upućuju na zaključak da bi priličan dio kamenih tumula, rasprostranjenih po čitavoj Hercegovini u obliku manjih skupina ili pojedinačnih humki, morao pripadati upravo bronzanom dobu. (Ibidem, str. 139.-140.).

S obzirom na činjenicu da postoje pouzdane indicije o sahranjivanju pod tumulima u toku kasnog bronzanog doba u Hercegovini, logično je zaključiti da je taj oblik grobnica, razvijen u rano, trajao i tokom srednjeg bronzanog doba ovog područja. Tom periodu pripada možda grob u tumulu br. V. na Gorici kod Malog polja (kod Mostara). Prilog u tom grobu – veliki lonac sa dvije koljenaste i dvije horizontalne drške – tipološki bi podjednako mogao pripadati i ranom i srednjem bronzanom dobu, no činjenica da je grobnica normalne veličine (na osnovu čega se može zaključiti da je pokojnik bio sahranjen u ispruženom, a ne zgrčenom položaju) ukazivala bi na to da se radi o izvjesnom odstupanju od ritusa koji je u rano bronzano doba dominantan. To bi sa svoje strane upućivalo možda na nešto kasnije vrijeme dakle srednje bronzano doba. (Ibidem, str. 141.-143.)

Kasnom bronzanom dobu pripada tumulus iz Rabine kod Nevesinja u kojem je nađen jedan bronzani bodež s jezičastom drškom. U jednoj bilješci V. Radimskog nalazimo podatak da je 1891. u jednom tumulu kod Pologa (Mostar) nađen jedan bronzani kelt i bronzani nož. Radilo bi se prema tome opet o jednoj sahrani pod tumulom iz kasnog bronzanog doba. Grobovi VII stoljeća otkriveni na lokalitetu Đulića ograda u Gubavici (Buna kod Mostara), ukazuju na to da je bar na tom području istočno od Neretve, još i početkom željeznog doba očuvan kontinuitet sahranjivanja pod tumulima (taj ritus se zatim u istočnoj Hercegovini čuva i dalje kroz željezno doba). Što se tiče zapadne Hercegovine način sahranjivanja se razlikuje. Naime utvrđeno je da se u zapadnoj Hercegovini kao i u jugozapadnoj Bosni i srednjoj Dalmaciji u željezno doba mrtvi po pravilu sahranjuju u ravnim grobovima. S druge strane iz srednje Dalmacije postoje indicije kako o sahranjivanju pod tumulima tako i pod ravnim grobovima o periodu kasne bronze. Stoga treba očekivati da će se i u zapadnoj Hercegovini možda pojaviti obje vrste grobnica iz kasnog bronzanog doba: one pod tumulima i ravni grobovi (Ibidem, str. 145.).

Prapovijesna grobna gomila (tumulus) – nalazi se u istočnom dijelu iza Crkve sv. Vrača. Iza nje u istom pravcu podignut je kameni zid kojim je groblje ograđeno. Upravo sa te istočne strane prolazi lokalni put od makadama. Na prostoru gomile nalaze se od kamena, vjerojatno u novije vrijeme, napravljene male vrste zaklona.

Gomila zauzima prostor sa promjerom od 31,64 metara, visoka je oko 5 metara, obim gomile je 99,45 metara i površina 788,15 metara. U dijelovima koji su niži i bliži zemlji gomila je obrasla travom, dok se oko nje nalazi nisko trnje, raslinje pa čak i veće drveće. Osim kamena koji je postavljan u kružnom toku na vrhu se ne primjećuju bilo koji drugi ostaci grobnice. Ispred crkve na udaljenosti do tri metra nalazi se jedan stećak koji je utonuo u kamenje, slabo obrađen i oštećen, bez ukrasa. Dimenzije stećka su 125 x 59 x vidljiva visina 17 cm.

Groblje se nalazi u kamenom ograđenom prostoru, obraslo je raslinjem i većim drvećem, ulaz je sa sjeverne strane. Odmah po ulasku u groblje s lijeve strane nalazi se grobnica novijeg datuma, prilikom daljeg prolaska do crkve u groblju su smještene još tri grobnice također, novijeg nadnevka.

U pravcu juga na udaljenosti do 10 metara od crkve nalazi se prostor ograđen kamenjem i predstavlja grobnicu. Teško je ustanoviti kojem vremenskom razdoblju pripada navedeni grob. Dimenzije groba su: 245 x 85 cm. Unutar groblja evidentirano je još nekoliko manjih gomila kamenja i 4 navedene grobnice novijeg doba.

Vračevica (Crkva svetih Vrača)

Orijentirana u pravcu zapad-istok, sa ulazom sa zapada, Vračevica (Crkva svetih Vrača) prema konceptu prostorne organizacije pripada tipu jednobrodnih crkava, pravougaonog tlocrta sa polukružnom apsidom(5).

Objekat crkve je jednostavan i svojim dimenzijama skromna građevina. Vanjske dimenzije crkve, mjereno bez apside iznose oko 4,85 x 6,90 m.

Crkva ima masivne kamene zidove. Relativno pravilno klesani i grubo obrađeni kameni blokovi, vezani malterom su redani u približno pravilne horizontalne redove i ostavljeni vidljivi na fasadama.

Crkva je natkrivena dvovodnim krovom, dok je nad apsidom sagrađena polukupola. Crkva je bila pokrivena kamenim pločama čiji su ostaci i danas vidljivi na krovu. U konstruktivnom smislu, nepravilno blago prelomljeni svod opterećenja prenosi se na masivne uzdužne zidove. Otvori na crkvi su smješteni u dva horizontalna nivoa. U prvom horizontalnom nivou se javljaju prozorski otvori na južnom zidu crkve i na apsidi. Pravougaoni prostori otvora su formirani od kamenih blokova.

U drugom horizontalnom nivou, u osi portala, nalazi se prozorski otvor smješten na zapadnoj, ulaznoj fasadi objekta. Uzak i izdužen prozorski otvor je formiran od kamenih blokova.

Smješten na zapadnom zidu crkve, pravougaoni portal širine 70 cm je uokviren masivnim kamenim dovratnicima i nadvratnikom. Dimenzije dovratnika iznose oko 50 x 140 cm, a nadvratnika oko 90 x 40 cm.

Iznad portala je urađena rasteretna niša završena blago prelomljenim lukom. Profilisani luk, širine 16 cm, se oslanja na kamene konzole. Visina rasteretnog luka iznosi 50 cm a širina 65 cm.  

U unutrašnjosti objekta, u istočnom dijelu, je sačuvan dio stare kamene podnice, dok je dio kamene časne trpeze oboren. U istočnom uglu sjevernog zida nalazi se pravougaona niša proskomidije i uz nju kamena ploča. Niša đakonikona je na istočnom kraju južnog zida(6).

3. Dosadašnja zakonska zaštita

U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju izvršen je uvid u spise o zaštiti dobra i utvrđeno je:

-          U Prostornom planu BiH do 2000. godine na području općine Trebinje prapovijesne gomile u Gomiljanima, nisu registrirane kao spomenik;

-          Na Privremenoj listi nacionalnih spomenika Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, Crkva sv. Vrača (Vračevica) u selu Gomiljani, općina Trebinje, je upisana pod rednim brojem 688;

-          U dopisu Zavoda za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta od 19. veljače 2008. godine, Crkva sv. Vrača (Vračevica) u Gomiljanima, općina Trebinje, nije evidentirana i nije bila upisana u Registar spomenika kulture Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine.

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi 

Gomile u selu Gomiljani nisu ispitivane. Tvrdi se na temelju površnih pregleda, da osim kostura u njima nema ništa drugo. Nema ni tragova spaljivanja.

Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi nisu poduzimani, nema dokumentacije o obnovi objekta.

5. Sadašnje stanje dobra

Uvidom na licu mjesta, 17. siječnja 2008. godine, ustanovljeno je sljedeće:

-          Prapovijesna grobna gomila u dijelovima koji su niži i bliži zemlji obrasla je niskom travom, dok se oko nje nalazi nisko trnje, raslinje pa čak i veće drveće;

-          Kamenje na samoj gomili je razbacano i korišteno je za pravljenje manjih zaštitnih objekata (vrste manjih rovova);

-          Na čitavoj gomili uočavaju se nanosi mahovine, na kojoj počinje da buja vegetacija (vrsta niske trave);

-          Vračevica (Crkva svetih Vrača) se danas nalazi u dosta lošem stanju;

-          Pokrov objekta, kamene ploče, je sačuvan samo u tragovima;

-          Stalna izloženost atmosferilijama je dovela do oštećenja zidova objekta i prokišnjavanja;

-          Objekat je sa tri strane gotovo u potpunosti nedostupan usljed guste samonikle vegetacije;

-          Na zidovima i krovu objekta raste manje drveće;

-          Ispred ulaza u objekat leže ostaci križa, moguće sa zvonika objekta.

6. Specifični rizici

-          dezintegracija zbog dugogodišnjeg neodržavanje lokaliteta,

-          nepovoljni vremenski utjecaji,

-          samonikla vegetacija,

-          kolaps crkve.

III – ZAKLJUČAK

Primjenjujući Kriterije za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom (“Službeni glasnik BiH”, br. 33/02 i 15/03), Povjerenstvo donosi odluku kao u dispozitivu. Odluka je utemeljena na sljedećim kriterijima:

A.         Vremensko određenje

B.         Historijska vrijednost

C.         Umjetnička i estetska vrijednost

i.           Proporcije

ii.          Kompozicija

D.         Čitljivost (dokumentarna, znanstvena, obrazovna vrijednost)

iv.          Svjedočanstvo o određenom tipu, stilu ili regionalnoj maniri

E.         Simbolička vrijednost

i.           Ontološka vrijednost

ii.          Sakralna vrijednost

v.          Značaj za identitet skupine ljudi

F.         Ambijentalna vrijednost

iii.         Objekat ili skupina objekata je dio cjeline ili područja

G.         Izvornost

i.           Oblik i dizajn

ii.          Materijal i sadržaj

iv.          Tradicija i tehnike

v.          Položaj i smještaj u prostoru

H.         Jedinstvenost i reprezentativnost

i.           Jedinstven ili rijedak primjerak određenog tipa ili stila

Korištena literatura

Tijekom vođenja postupka proglašenja dobra nacionalnim spomenikom BiH,  korištena je sljedeća literatura:

1893.    Truhelka, Ćiro, „Opaske o megalitičkim gromilama hercegovačkim“, GZM 1893.

1966.    Korać, J. Vojislav, Trebinje - Istorijski pregled I, period do dolaska Turaka, Trebinje 1966.

1978.    Čović, Borivoj, „Bronzano doba u Hercegovini – stanje i problemi istraživanja“, Tribunia 4, 1978.

1978.    Oreč, Petar, „Prapovijesna naselja i grobne gomile (Posušje, Grude i Lištica)“, GZM, Arh. n.s. sveska XXXII/1977., Sarajevo 1978.

1998.    Tošić, Đuro, Trebinjska oblast u srednjem vijeku, Istorijski institut SANU, Posebno izdanje, knjiga 30, Beograd 1998.

2002.    Ševo, Ljiljana, Pravoslavne crkve i manastiri u Bosni i Hercegovini do 1878. godine, Banja Luka 2002.

(1) Dana 31. 1. 2007. godine preneseno iz zk. ul. broj 251 k.o. Gomiljani, općina Trebinje.

(2) Za više povijesnih podataka o jednobrodnim crkvama na području Hercegovine pogledati odluku o proglašenju povijesne građevine - Katoličke crkve Svete Ane u Gradcu kod Neuma nacionalnim spomenikom.

(3) Ljiljana Ševo, Pravoslavne crkve i manastiri u Bosni i Hercegovini do 1878. godine, str. 197.

(4) Ibidem, str. 197.

(5) Zbog stanja u kojem se objekat nalazi nije moguće tačno utvrditi da li je crkva imala zvonik ili ne.

(6) Ljiljana Ševo, navedeno djelo, str. 197.