Status spomenika -> Nacionalni spomenik

Objavljeno u „Službenom glasniku BiH“, broj 26/08.

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika, na temelju članka V. stavak 4. Aneksa 8. Općega okvirnoga sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i članka 39. stavak 1. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 29. siječnja do 4. veljače 2008. godine je donijelo

O D L U K U

I.

Povijesno područje – Nekropola sa stećcima Mramorje, Grborezi, općina Livno, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik čini nekropola sa stećcima i pokretno naslijeđe pronađeno na povijesnom području, koje se nalazi u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine u Sarajevu i koje je popisano u inventarnim knjigama nalaza Muzeja.

Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji koja obuhvaća dio k.č. 1608 (Mramorje) upisan u zk. uložak broj 244,  posjedovni  list broj 501, dio k.č. 1609/1 (kuća s dvorištem), upisan u zk. uložak broj 244, posjedovni list broj 501, dio k.č.  1609/2 (vrt kod kuće) upisan u zk. uložak broj 244, Posjedovni list broj 501, k.o. Guber, općina Livno, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite utvrđene Zakonom o provedbi odluka Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljenogа prema Aneksu 8. Općega okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (»Službene novine Federacije BiH«, br. 2/02, 27/02, 6/04 i 51/07).

II.

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je osigurati pravne, znanstvene, tehničke, administrativne i financijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnogа spomenika.

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati financijska sredstva za izradu i postavljanje informaciјske ploče sa temeljnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

III.

U svrhu trajne zaštite nacionalnoga spomenika, na prostoru definiranom u točki I. stavak 3. ove odluke utvrđuju se slijedeće mjere:

-          dopušteni su isključivo istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi, uključujući i one koji imaju za cilj prezentaciju spomenika, uz odobrenje federalnoga ministarstva nadležnoga za prostorno uređenje i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na razini Federacije Bosne i Hercegovine;

-          nije dopušteno odlaganje otpada.

IV.

Stavljaju se izvan snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski spisi koji su oprečni odredbama ove odluke.

V.

Svatko, a posebice nadležna tijela Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih postupaka koji mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.

VI.

Iznošenje pokretnog naslijeđa iz točke I. stavak 2. ove odluke (u daljnjem tekstu: pokretno naslijeđe) iz Bosne i Hercegovine nije dopušteno.

Iznimno od odredbe stavka 1. ove točke, dopušteno je privremeno iznošenje pokretnog naslijeđa iz Bosne i Hercegovine u svrhu prezentacije ili konzervacije, ukoliko se utvrdi da konzervatorske radove nije moguće izvršiti u Bosni i Hercegovini.

Odobrenje u smislu prethodnoga stavka daje Povjerenstvo, ukoliko nedvojbeno bude utvrđeno da to ni na koji način neće ugroziti pokretno naslijeđe.

Povjerenstvo u svom odobrenju za privremeno iznošenje pokretnog naslijeđa iz Bosne i Hercegovine utvrđuje sve uvjete pod kojima se to iznošenje može izvesti, rok za povrat u Bosnu i Hercegovinu, kao i zaduženja pojedinih tijela i institucija na osiguranju tih uvjeta, te o tome obavještava Vladu Federacije, nadležnu službu sigurnosti, carinsku službu Bosne i Hercegovine i javnost.

VII.

Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, federalnome ministarstvu nadležnome za prostorno uređenje, federalnome ministarstvu nadležnome za kulturu, nadležnoj službi zaštite naslijeđa na razini Federacije Bosne i Hercegovine i općinskome tijelu uprave nadležnome za poslove urbanizma i katastra, u svrhu provedbe mjera utvrđenih u toč. II. – VI. ove odluke i nadležnome općinskome sudu u svrhu upisa u zemljišne knjige.

VIII.

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim osobama u prostorijama i na web-stranici Povjerenstva  (http://www.aneks8komisija.com.ba).

IX.

Prema članku V. stavak 4. Aneksa 8. Općega okvirnoga sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Povjerenstva su konačne.

X.

Danom donošenja ove odluke sa Privremene liste nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine (»Službeni glasnik BiH« broj 33/02, »Službeni glasnik Republike Srpske« broj 79/02, »Službene novine Federacije BiH« broj 59/02 i »Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH« broj 4/03) briše se nacionalni spomenik upisan pod rednim brojem 344.

XI.

Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u »Službenom  glasniku BiH«.

Ovu odluku Povjerenstvo je donijelo u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

Broj: 05.1-2-218/07-7

30. siječnja 2008. godine                                                             

Sarajevo

Predsjedateljica Povjerenstva

Amra Hadžimuhamedović

O b r a z l o ž e n j e

I – UVOD

           Na temelju članka 2, stavak 1. Zakona o provedbi odluka Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljenoga prema Aneksu 8. Općega okvirnoga sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, »nacionalni spomenik« je dobro koje je Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika proglasilo nacionalnim spomenikom u skladu sa čl. V. i VI. Aneksa 8. Općega okvirnoga sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine (»Službeni glasnik BiH«, broj 33/02), sve dok Povjerenstvo ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika donijelo je odluku o stavljanju Nekropole sa stećcima u selu Grborezi, općina Livno, na Privremenu listu nacionalnih spomenika pod rednim brojem 344.

Pokretno dobro s lokaliteta nalazi se u Zemaljskom muzeju u Sarajevu i popisano je u inventarskim knjigama.

U skladu sa odredbama Zakona, a na temelju članka V. stavak 4. Aneksa 8. i članka 35. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, Povjerenstvo je pristupilo provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

II – PRETHODNI POSTUPAK

U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju izvršen je uvid u:

-          dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra (kopiju katastarskog plana i zemljišnoknjižni izvadak),

-          podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama na restauraciji ili drugoj vrsti radova na dobru, itd.,

-          povijesnu, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru.

Na temelju uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra utvrđeno je sljedeće:

1. Podaci o dobru

Lokacija

Lokalitet Mramorje nalazi se na nadmorskoj visini od 716 m, sjeverne zemljopisne širine 43°47’55.4”, istočne zemljopisne duljine 16°54’14.8”, 1,5 km zapadno od sela Grborezi, odnosno 11 km zapadno od Livna, uz sjeverni rub ceste koja vodi prema Splitu.

Nacionalni spomenik nalazi se na lokaciji koja obuhvaća k.č. dio 1608, upisan u zk. ul. 244, k.č. dio 1609/1, upisan u zk. ul. 244, k.č. dio 1609/2, upisan u zk. ul. 244, k.o. Guber, općina Livno, Federacija BiH, Bosna i Hercegovina.

Povijesni podaci

U IX. stoljeću livanjska županija vjerojatno je, uz Livanjsko, obuhvaćala Duvanjsko i Glamočko polje. Sjedište joj je bilo Livno, koje se prvi put spominje 892. godine pod imenom Cleuna, u povelji hrvatskog kneza Muncimira, gdje se kao župan Livna navodi Želimir u ulozi svjedoka (M. Petrinec, 1999. str. 32.). Ime grada zabilježeno je i u popisu naseljenih gradova u djelu »O upravljanju carstvom« bizantskog cara Konstantina Porfirogeneta iz sredine X. stoljeća gdje opisuje Hrvatsku i nabraja njene županije, te u popisu između 11 županija kao prvu navodi županiju Livno. Livanjska županija vjerojatno je obuhvaćala, pored Livanjskog, Duvanjsko i Glamočko polje. U povelji kralja Zvonimira iz posljednje četvrtine XI. stoljeća, spominje se livanjski comes Dobrila.

U srednjem vijeku, u crkvenom pogledu Livno je pod jurisdikcijom splitske nadbiskupije, a njene ovlasti potvrdili su ugarsko-hrvatski kraljevi Koloman (1103.) i Andrija II. (1207.). U granice potonje biskupije livanjsku župu uključuje i papa Celestin III. Osnivanjem bosanske vikarije 1340. godine, Livno je bilo u sklopu duvanjske kustodije, koja je pokrivala zapadnu Hercegovinu, Cetinsku krajinu i Tropolje (Završje).

Od početka XIII. stoljeću područje koje obuhvaća Livanjsko, Glamočko i Duvanjsko polje sve češće se naziva Tropolje (Tres campi). Za vladavine Stjepana II. Kotromanića (1314.-1353.) Tropolje, godine 1322., ulazi u sastav bosanske države, nazivajući se od tada Završje ili Zapadne strane, kao odraz gledanja iz središnje Bosne.

Sam grad Livno (castrum Cleune) ponekad se naziva i Bistrički grad(1) (castrum Bystryze), jer se iznad izvora rijeke Bistrice, nalazila srednjovjekovna utvrda čiji su bedemi i obrambene kule još uvijek vidljivi.

Vrlo važan srednjovjekovni put koji je povezivao Split s livanjskim krajem prolazio je pored današnjeg sela Grborezi (Jireček, K. J., str. 128, 1951.). Da li su Grborezi postojali u srednjem vijeku, nije poznato. Oni se kao naselje spominju u turskom popisu bosanskih nahija(2) i timara(3) s početka XVII. stoljeća (Š. Bešlagić, str. 11, 1964.). Jedan od starosjedilačkih rodova ovog kraja jesu Sučići, za koje se pretpostavlja da potječu od Sučevića koji se navode u poznatoj povelji kralja Stjepana Ostoje iz 1400. godine kao jedno od dvanaest „hlivanjskih“ plemena (Š. Bešlagić, str. 11., 1964.).

Među spomenicima kulturno-povijesnog naslijeđa bogate prošlosti livanjskog kraja posebnu vrijednost imaju stećci, koji su na ovom području većinom slabije klesarske obrade s mnoštvom amorfnih oblika, rijetko kvalitetno dekorirani, a zbog konfiguracije terena mnogi stećci su utonuli u zemlju. Anđelko Zelenika dao je opis 43 nekropole sa stećcima livanjskog kraja (A. Zelenika, str. 89., 1994.)

2. Opis dobra

Opis grobova

Po stećcima ili „mramorovima“, u narodu zvanim nadzemnim oznakama grobova, uvriježilo se „Mramorje“ kao ime ovog groblja u Grborezima.

Grobovi su bili orijentirani u pravcu istok–zapad, s manjim otkolonima u pravcu jugozapad–sjeveroistok. Istraženo je ukupno 265 grobova (grob br. 97 sa stećkom nije istražen; ostavljen je radi eventualne daljnje orijentacije). Po izradi grobovi su bili podijeljeni u tri vrste: proste (jednostavne) jame u zemlji, proste (jednostavne) jame u zemlji s upotrebom drvenih dasaka ili sanduka i grobovi u kamenim okvirima.

Prostih grobova bilo je 102 ili 38%. Oblik rake bio je pravokutan, ponešto ovalan. Ovaj tip grobova javlja se dosta rano i traje dugo, redovito prije ostalih, ali i paralelno kao i nakon ostalih tipova ukopa.

Grobova s upotrebom drveta bilo je svega 26 ili 10%, odnosno 20% od ukupnog broja prostih grobova. Ostaci drveta nađeni su i u 22 groba koji su uvršteni u kamene. Ova vrsta grobova traje do u kasni srednji vijek, a pretpostavlja se da je ograđivanje pokojnikova tijela daskama obavljano u samoj raci.

U kamene grobove uvršteni su i oni u kojima je u bilo kojem vidu korišten isti, a takvih je 138 primjeraka ili 52%. Najveći broj grobova imao je kamene okvire u obliku ravnokrakog trapeza koji su pokriveni pločama. Među ovom vrstom grobova ima 86 primjeraka sa stećcima. Vrijeme trajanja kamenih grobova nije moguće točnije odrediti, a pretpostavka je da su oni relativno kasniji (Š. Bešlagić, str. 93., 1964.)

Konstatirana su 62 groba s više ukopa (s 2, 3 ili više skeleta). Ukupno je sahranjeno 355 umrlih, isključivo inhumiranih na leđa i opruženih nogu, i za razliku od većine drugih grobalja (posebno onih u Dalmaciji), s redovito prekrštenim rukama na grudima ili na trbuhu. Kod ovakve vrsta grobalja („na redove“, sa znatnim brojem zajedničkih ukopa, uključujući i dvoetažne) morale su postojati oznake grobova. Kod velikog broja to su bili stećci, dok su ostali imali drvene oznake koje su vremenom nestale.

Opis grobnih nalaza

U 73 groba (28%) nađeno je 146 predmeta, ne računajući keramičke ulomke. Na osnovi materijala od kojeg su izrađeni, predmeti su podijeljeni na: metal, keramiku, tekstil i ostalo. Relativno najveći broj priloga je od metala: zlata, srebra, bronce i željeza od kojih su rađene dijademe, naušnice, ogrlice, dugmad, prstenovi, kopče, zaponi (jezičak za pojas)(4), nožići i igla.

Naušnice (njih ukupno 57) predstavljaju najbrojnije i najvrednije grobne priloge, nađene u 27 grobova. Rađene su od srebra, pozlaćenog srebra ili čistog zlata, u tehnikama livanja, savijanja, iskucavanja, filigrana i granulacije. Oblici naušnica: obične karičice, S-naušnice, naušnice s grozdolikim privjeskom, naušnice s 3 jednako velike jagode, dvojagodne s kruškolikim privjeskom i kolutaste naušnice. U 18 prostih grobova pronađeno je 34 primjerka trojagodnih naušnica u ženskim grobovima, a u dva slučaja u muškim. Uglavnom su bogato izvedene, 5 primjeraka imaju S-završetak na jednoj strani karičice. Po obradi i dekoraciji podijeljene su u 5 varijanti u okviru kojih postoje još i podvarijante. Paralela, s više ili manje sličnosti, s ovim naušnicama, konstatirano je najviše u Dalmaciji, ali potpune analogije nisu nađene u do sada publiciranom materijalu. Datirane su u vrijeme od X. do XV. stoljeća. (Š. Bešlagić, str. 94., 1964.)

Dvojagodne naušnice s kruškolikim privjeskom nađene su u 6 grobova, ukupno 11 primjeraka. Zbog različite obrade, izgleda i dekoracija, podijeljene su u tri varijante. Nađeno je svega nekoliko analognih primjeraka u Dalmaciji, Bosni i Srbiji. Datirane su od XII. do XV. stoljeća. Ostale naušnice su rijedak ili usamljen nalaz na ovom lokalitetu. Vrijedan nalaz predstavljaju grozdolike naušnice - 5 primjeraka iz jednog groba, od čega su 3 zlatne naušnice specifičan bizantski proizvod (slične poznatom nalazu iz Trilja), a srebrene su prototip bjelobrdskih. Datirane su od X. do XI. stoljeća (Š. Bešlagić, str. 94., 1964.). Osamljen nalaz predstavlja par pozlaćenih kolutastih naušnica, također bizantski proizvod; okvirno se datiraju od kraja XII. do XIV. stoljeća (Š. Bešlagić, str. 94., 1964.).

Grobni nalaz koji se javlja u nešto većem broju primjeraka jesu željezni i brončani zaponi (jezičci), njih 15 iz 13 grobova od kojih je samo jedan imao kameni okvir. Svi su okruglog ili pravokutnog oblika, uglavnom kovani i jednostavni, izuzev jednog primjerka s 2 polumjesečasta dodatka koji predstavljaju originalnu pojavu. Sličan je jedino nađen u Mađarskoj. Datirani su u širi vremenski period od X. do XIV. stoljeća (Š. Bešlagić, str. 94., 1954.).

Ostali metalni nalazi su rijetka pojava. Prstenovi su jednostavni od tankog srebrenog lima (3 primjerka), iz X. – XI. stoljeća. Željezni nožići (4 primjerka) datirani su u širi vremenski period od X. do XIV. stoljeća. Nađena srebrena tordirana ogrlica datirana je od X. do XI. stoljeća. Osamljene primjerke predstavljaju dijadema od pozlaćenih pločica iz XIII. – XIV. stoljeća i igla, vjerojatno iz XIV. – XV. stoljeća. Dvodijelna brončana kopča s biljno-životinjskim stilizacijama i crvenim kamenom, pripada vjerojatno XIV. ili XV. stoljeću. Ostale kopčice s nogavica čakšira su iz XIV. ili XV. stoljeća.

Od keramičkog materijala pronađeno je 6 posuda i 8 ulomaka, nađenih u prostim grobovima, bez daske, kamene ograde ili stećka, što upućuje na relativno stariji period groblja. Prema materijalu i obradi, keramika iz Grboreza pripada tzv. gradišnom tipu(5), a mogla bi biti iz X. – XI. stoljeća.

Ostaci tekstilne odjeće od vune, svile i brokata nađeni su u 14 grobova raznovrsne izrade, iz pretežno prostih grobova. Interesantan nalaz odnosi se na ženske kape rađene kao čipka sa svilenim i metalnim nitima, kakve su se, po uzoru na Italiju, u kasnom srednjem vijeku nosile u Bosni. Tekstil je datiran od XII. do XV. stoljeća.

Ostali nalazi: 2 koluta za vreteno (XV. stoljeće), 8 bikoničnih metalnih i 50 bobaka od staklene paste s ogrlica (X. – XII. stoljeća), komadić kože od pojasa ili odjeće, 3 primjerka životinjskih kostiju (običaj ostavljanja hrane pokojniku).

Novčani nalazi sastoje se od 30 primjeraka iz 21 groba (različitih tipova). Karakteristično je da su novčići uglavnom italijanski pikoli, kovani pretežno u XIII. do XIV. stoljeća, zatim da uz ove novčiće redovito nema nekih drugih grobnih priloga, kao i to da je većina grobova s dva ili više skeleta, te da imaju stećke na površini.

Na temelju analize nalaza može se zaključiti da je sahranjivanje na nekropoli u Grborezima počelo u X. stoljeću i trajalo u kontinuitetu zaključno s XV. stojećem (Š. Bešlagić, str. 95., 1964.). Uzimajući u obzir novčiće koji su najviše kovani u XIII. i XIV. stoljeću, trojagodne naušnice, te dvojagodne s kruškolikim privjescima, kao najbrojnije grobne priloge, može se zaključiti da je groblje najviše korišteno u periodu od XII. do XIV. stoljeća.

3. Dosadašnja zakonska zaštita

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika donijelo je odluku o stavljanju Nekropole sa stećcima Mramorje u selu Grborezi općina Livno, pod rednim brojem 344, na Privremenu listu nacionalnih spomenika.

Dobro nije bilo zaštićeno od strane Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa BiH.

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

            Godine 1954., 1955. i 1956. u ljetnjim mjesecima tadašnji Zavod za zaštitu spomenika kulture NR Bosne i Hercegovine prvotno je krenuo sa zaštitnim istraživanjima, da bi se s njima nastavilo dok se u potpunosti (sistematski) ne istraži nekropola. Lokalitet su istraživali Šefik Bešlagić i Đuro Basler, arheolog Zavoda, uz pomoć Smaiha Tihića, povjesničara umjetnosti i asistenta Zavoda i N. Bahtijarevića, konzervatora-tehničara Zavoda. Radovima na lokalitetu 1955. i 1956. godine prisustvovala je i dr. Mirjana Ljubinković, naučni suradnik Narodnog muzeja u Beogradu. Dr. Jozo Petrović, numizmatički stručnjak Zemaljskog muzeja u Sarajevu, determinirao je pronađen novac. Konzerviranje i foto-snimanje metala, obavio je Jakov Pavelić, preparator Arheološkog muzeja u Zagrebu, a konzerviranje i foto-snimanje tekstilnih priloga Milan Duhać, preparator Narodnog muzeja u Beogradu. Ostala foto-snimanja (novac i neki metalni predmeti) obavio je fotograf Zavoda za zaštitu spomenika kulture iz Sarajeva Ranko Rosić.

Prema odluci Zavoda za zaštitu spomenika kulture u Sarajevu svi nalazi s nekropole u Grborezima predani su Zemaljskom muzeju u Sarajevu.

Godine 1976., 1977. i 1978. stručna ekipa iz regionalnog Zavoda za zaštitu spomenika kulture iz Mostara izvršila je rekognosciranje terena i evidentirala stećke livanjskog kraja (brojnost, rasprostranjenost i umjetnička obrada). Tim je predvodio Anđelko Zelenika.

 5. Sadašnje stanje dobra

Uvidom na lokalitetu, dana. 21. 1. 2008. godine ustanovljeno je sljedeće:

-          evidentirano 6 amorfnih, dislociranih stećaka,

-          lokalitet je zapušten, zarastao travom,

-          lokalitet nakon istraživanja nije poravnat, pa se jasno vide udubljenja gdje su rađena istraživanja grobova.

III  –   ZAKLJUČAK

Primjenjujući Kriterije za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima (»Službeni glasnik BiH«, br. 33/02 i 15/03), Povjerenstvo donosi odluku kao u dispozitivu. Odluka je utemeljena na sljedećim kriterijima:

A)         Vremensko određenje

B)         Povijesna vrijednost

C)         Estetska vrijednost

v.          Vrijednost detalja

D)         Čitljivost (dokumentarna, znanstvena, obrazovna vrijednost)

i.          Svjedočanstvo o povijesnim mijenama

iv.         Svjedočanstvo o određenom tipu, stilu ili maniru

E)         Simbolička vrijednost

i.          Ontološka vrijednost

ii.         Sakralna vrijednost

H)         Jedinstvenost i reprezentativnost

i.          Jedinstven i rijedak primjerak određenog tipa ili stila

Sastavni dio ove odluke su:

-          kopija katastarskog plana,

-          fotodokumentacija,

-          grafički prilozi.

Korištena literatura

U toku vođenja postupka proglašenja dobra nacionalnim spomenikom BiH, korištena je sljedeća literatura:

1951.    Jireček, K. J., Trgovački drumovi i rudnici Srbije i Bosne u srednjem vijeku (prijevod s njemačkog Đ. Pejanovića), Sarajevo, 1951.

1962.    Bešlagić, Šefik; suradnik Basler, Đuro, Grborezi, srednjovjekovna nekropola, Sarajevo, 1962.

1964.    Bešlagić, Šefik, Basler, Đuro, Grborezi, srednjovjekovna nekropola, Sarajevo, 1964.

1994.    Periša, Darko, Livno u prethistorijsko doba, Livanjski kraj u povijesti, Split - Livno, 19-26

1994.    Zaninović, Marin, Livanjsko polje u antici kao primjer delmatske zajednice, Livanjski kraj u povijesti, Split – Livno 1994., 45-55.

1994.    Zelenika, Anđelko, Stećci livanjskog kraja, Livanjski kraj u povijesti, Split - Livno, 1994., 89-100

1999.    Milošević, Ante, Predgovor, Arheološka zbirka Franjevačkog muzeja u Livnu, Split ,1999., 7-8

1999.    Petrinec, Maja, Kasnoantičko razdoblje, Arheološka zbirka Franjevačkog muzeja u Livnu, Split,1999., 29-31

1999.    Petrinec, Maja, Srednjovjekovno razdoblje, Arheološka zbirka Franjevačkog muzeja u Livnu, Split ,1999., 32-38

(1) Historijsko područje - Stari grad u Livnu (Bistrički grad) proglašeno nacionanim spomenikom na 15. sjednici Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, održanoj od 6. do 10. 7. 2004. godine

(2) Nahija, župa, upravna jedinica manja od kadiluka. Dvije ili više nahija čine sudbenu jedinicu (srez) kadiluk. Škaljić, Abdulah, Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, „Svjetlost“, Sarajevo, str. 489., 1989.

(3) Timar, feudalni posjed, leno, spahiluk u Turskoj carevini koji donosi godišnje 20.000 akči. Škaljić, Abdulah, Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, „Svjetlost“, Sarajevo, str. 617, 1989.

(4) Garnitura za zakopčavanje

(5) Gradište, vrsta ranoslavenskog naselja, karakteristična za nizinske, močvarne predjele; predstavljaju tipičnu zemljanu arhitekturu u vidu centralnog uzvišenog kružnog dijela, okruženog rovom i utvrđenog nasipom, pojačanim palisadama. Prvo gradište u BiH otkriveno u Mahovljanima. Datacija od  IX. do XII/XIII. stoljeća.