početna stranica    
 
Odluke o proglašenju dobara nacionalnim spomenicima

ODLUKU
o izmjeni odluka o proglašenju nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine donesenih zaključno sa 50. sjednicom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika


Privremena lista nacionalnih spomenika

Privremena lista nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine
KOMPLETNA


O privremenoj listi

Odluka o brisanju spomenika sa Privremene liste

Lista peticija za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima

Odluke o odbijanju prijedloga za proglašenje nacionalnim spomenikom

Ugroženi spomenici

Odluke donesene na posljednjoj sjednici

Online peticije

Pokretno

Nepokretno

MANAGEMENT PLAN
Nomination of the Properties for Inscription on the World Heritage List
Mehmed pasha Sokolovic Bridge in Višegrad
Bosnia and Herzegovina


Otinovci, arheološko područje sa ostacima crkava iz V, XV i XIX stoljeća

galerija nazad

Status spomenika -> Nacionalni spomenik

Objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 89/09.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovu člana V stav 4 Aneksa 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39 stav 1 Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 20. do 27. novembra 2007. godine je donijela

 

O D L U K U

 

I

 

Arheološko područje – Otinovci sa ostacima crkava iz V, XV i XIX vijeka, opština Kupres, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik čini arheološko područje - ostaci kasnoantičke bazilike iz V vijeka, ostaci crkve Presvetog Trojstva iz XV vijeka i ostaci crkve Sv. Ivana Krstitelja iz XIX vijeka na istim temeljima, te pokretno nasljeđe s lokaliteta (fragmenti kamenih ulomaka).

Nacionalni spomenik se nalazi na prostoru koji obuhvata k.č. 479/12 (pašnjak nad crkvom) i k.č. 479/13 (dvorište), z.k. uložak broj 67, te k.č. 489/7, z.k.uložak broj 47, k.č. 489/101, 489/102 i 479/16, z.k.uložak broj 67, k.o. Otinovci, opština Kupres, Federacija Bosne i Hercegovine,  Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite utvrđene Zakonom o sprovođenju odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljene shodno Aneksu 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i  Hercegovini (»Službene novine Federacije BiH«, br. 2/02, 27/02, 6/04 i 51/07).

 

II

 

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Vlada Federacije) dužna je da obezbijedi pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljem tekstu: Komisija) utvrdiće tehničke uslove i osigurati finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione table sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

 

III

 

Radi trajne zaštite nacionalnog spomenika utvrđuju se sljedeće mjere zaštite koje se odnose na prostor definisan u tački I stav 3 ove odluke:

Prvi stepen zaštite primjenjuje se na k.č. broj 479/12 (pašnjak nad crkvom) i k.č. broj 479/13 (dvorište). U tom stepenu primjenjuju se sljedeće mjere:

-          dozvoljeni su isključivo istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi, uključujući i one koji imaju za cilj prezentaciju spomenika, uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje i stručno nadziranje nadležne službe zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: nadležna služba zaštite);

-          zona je arheološko nalazište, te stoga nije dozvoljeno izvođenje radova koji bi na bilo koji način uticali na izmjenu područja i ugrožavanje spomenika;

-          prostor spomenika je potrebno očistiti;

-          prostor će biti otvoren i dostupan javnosti i može se koristiti u edukativne i kulturne svrhe;

-          izvršiti inventarizaciju fragmenata pronađenih na  lokalitetu;

-          nije dozvoljeno odlaganje otpada.

Drugi stepen zaštite primjenjuje se na k.č. br. 489/7, 489/101, 489/102 i 479/16. U tom stepenu sprovode se slijedeće mjere:

-          prostor je potencijalno arheološko nalazište, te stoga nije dozvoljeno izvođenje infrastrukturnih radova koji bi na bilo koji način uticali na izmjenu područja i ugrožavanje spomenika, bez nadzora nadležne  službe zaštite. 

 

IV

 

Iznošenje pokretnog nasljeđa iz tačke I stav 2 ove odluke (u daljem tekstu: pokretno nasljeđe) iz Bosne i Hercegovine nije dozvoljeno.

Izuzetno od odredbe stava 1 ove tačke, dozvoljeno je privremeno iznošenje pokretnog nasljeđa iz Bosne i Hercegovine radi prezentacije ili konzervacije, ukoliko se utvrdi da konzervatorske radove nije moguće izvršiti u Bosni i Hercegovini.

Odobrenje u smislu prethodnog stava daje Komisija, ukoliko nedvosmisleno bude utvrđeno da to ni na koji način neće ugroziti pokretno nasljeđe.

Komisija u svom rješenju o odobrenju privremenog iznošenja pokretnog nasljeđa iz Bosne i Hercegovine utvrđuje sve uslove pod kojima se to iznošenje može izvesti, rok za povrat u Bosnu i Hercegovinu, kao i zaduženja pojedinih organa i institucija na obezbjeđenju tih uslova, te o tome obavještava Vladu Federacije, nadležnu službu bezbjednosti, carinsku službu Bosne i Hercegovine i javnost.

 

V

 

Stavljaju se van snage svi sprovedbeni i razvojni prostorno-planski akti koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.

 

VI

 

Svako a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i opštinske službe suzdržaće se od preduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu da oštete nacionalni spomenik ili dovedu u pitanje njegovu zaštitu.

 

VII

 

Ova odluka dostaviće se Vladi Federacije, federalnom ministarstvu nadležnom za prostorno uređenje, nadležnoj službi zaštite i opštinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra, radi sprovođenja mjera utvrđenih u tač. II - VI ove odluke i nadležnom opštinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

 

VIII

 

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresovanim licima u prostorijama i na web- strani Komisije  (http://www.aneks8komisija.com.ba).

 

IX

 

Shodno članu V stav 4 Aneksa 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.

 

X

 

Ova odluka stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u »Službenom  glasniku BiH«.

 

Ovu odluku Povjerenstvo je donijelo u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

 

Broj: 05.1-2-142/07-4

22. studenog 2007. godine

Sarajevo

 

Predsjedavajuća Komisije

Ljiljana Ševo

 

O b r a z l o ž e n j e

 

I – UVOD

Na osnovu člana 2, stav 1. Zakona o sprovođenju odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, »nacionalni spomenik« je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine (»Službeni glasnik BiH«, broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.

Opštinsko vijeće Kupres podnijelo je dana 1. 8. 2007. godine prijedlog/peticiju za proglašenje arheološkog područja - Otinovci sa ostacima crkava iz V, XV i XIX vijeka, opština Kupres, nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

U skladu sa odredbama Zakona, a na osnovu člana V stav 4 Aneksa 8 i člana 35 Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je pristupila sprovođenju postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

      

II - PRETHODNI POSTUPAK

U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju izvršen je uvid u:

-          dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra (kopiju katastarskog plana i zemljišnoknjižni izvadak),

-          podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama na restauraciji ili drugoj vrsti radova na dobru, itd.,

-          istorijsku, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru.

 

Na osnovu uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra utvrđeno je sljedeće:

 

1. Podaci o dobru

Lokacija

Na nadmorskoj visini 1264 m, sjevernoj geografskoj širini 43° 58’ 45.8” i istočnoj geografskoj dužini 17° 18’ 31,2”, tri kilometra sjeveroisočno od Kupresa, nalazi se selo Otinovci, podno planine Stožera (1758 m), uz sjeverni rub Kupreškog polja. Konzervirani arhitektonski ostaci triju crkava nalaze se podno novosagrađene crkve Sv. Ivana Krstitelja. 

Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji označenoj k.č. 479/12 (pašnjak nad crkvom) i k.č. 479/13 (dvorište), z.k. uložak broj 67, te k.č. 489/7, z.k.uložak broj 47, k.č. 489/101 (nema podataka u zemljišnim knjigama), k.č.489/102 (nema podataka u zemljišnim knjigama) i 479/16, z.k.uložak broj 67, k.o. Otinovci, opština Kupres, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina(1).

Istorijski podaci

Zbog oštre klime ovaj kraj čini se nepogodan za stalno ljudsko obitavanje, ali materijalni ostaci, na različitim položajima širom Kupreške visoravni, vrlo su uvjerljivi dokazi da je život ovdje tekao od praistorije do današnjih dana. Brojnošću prednjače praistorijski objekti: gradine na Poganoj Glavici, Velika i Mala Gradina u Vrilima, gradina na Crljencu, u Ravnom, kameni tumuli na Jeljanu i na Dvorišćima, zemljani tumuli na Kupreškom polju, te pedesetak grupa sa preko hiljadu stećaka (Arheološki leksikon BiH, 1998, mapa IV).

Najznamenitiji arheološki nalaz s područja Kupresa potiče iz zemljanog tumula iz Pustopolja nadomak Gornjeg Malovana, datiran oko 1800. godine p. n. e. (M. Petrinec, 1999, 21). Pronađeni grob načinjen je od dijelova drvenih saonica, a tijelo pokojnika položenog u zgrčenom položaju, omotanog tkaninom, odlično je očuvano(2).

Od antičkih objekata na Kupreškoj visoravni zanimljivi su tragovi rimskih cesta koje su se ondje u priličnoj dužini dobro očuvale (Đ. Basler, 1953, 338). U ovom kraju dobro je poznata rimska cesta koja pod imenom Solarskog puta povezuje dolinu Janja s dolinom Rame. Ova je cesta u rimsko doba imala nesumnjivo transverzalni značaj na magistralu Tomislavgrad-Bugojno.

Potez ceste od Vagna do Varvare-Rumboka još je u upotrebi, iako se on danas ne drži posvuda stare trase, već je mjestimično napušta i po nekoliko desetina metara daleko. Danas napušteni dio rimske ceste sjeverno od Gornjeg Malovana može se još vrlo dobro pratiti.

Prilikom gradnje ceste Bugojno-Livno 1892. godine na mjestu gdje je prokop Velika Vrata nađeni su zatrpani ostaci jedne rimske kuće koja je služila kao stražarnica. Pored cigle nađeni su novac, fibula, stilus i prsten (Š. Bešlagić, 1964, 156).

Na području sela Otinovci, osim ranohrišćanskih ostataka, registrovano je pet arheoloških lokaliteta, dva praistorijska zemljana tumula i tri kasnosrednjovjekovna groblja obilježena stećcima (Arheološki leksikon BiH, 1988, 183).

Na osnovu mnogih podataka može se zaključiti da su Otinovci bili antičko naselje. Tako dr Karlo Patsch tvrdi da je u Otinovcima bila „bogata, oveća rimska naseobina“ (Š. Bešlagić, 1964, 156, K. Patsch, 1895, 286-290).

Martin Nedić je 1855. godine u Otinovcima konstovao razvaline crkve, te je na kaldrmi župne avlije našao komad ploče s latinskim natpisom (Š. Bešlagić, 1954, 157).

Postoji podatak da je 1447. godine iz bosanske biskupije poslana molba Papi da (iz)da oprost za crkvu Presvetog Trojstva u Vrilima, tj. u Otinovcima (Š. Bešlagić, 1964, 157, Fermendžim, Acta Bosnae, 204-205).

M. Batinić u „Djelovanju franjevaca u BiH“, iz 1855. godine, sv. I, str. 102., navodi da je kralj Stjepan Tomaš, da bi dokazao svoju privrženost rimokatoličkoj crkvi, podizao nove crkve i nabavljao crkveno ruho, ali u napomeni kaže da bi ova Vrila mogla biti kod Tešnja, jer do tada ostaci crkve nisu pronađeni. 1887. godine otinovački župnik Vladimir Dolić otkrio je ostatke crkve Presvetog Trojstva.

Nešto kasnije Ph. Ballif upozorio je na rimske spomenike koji su prilikom kopanja temelja ovdje nađeni, a koje je prikupio Zemaljski muzej iz Sarajeva.

Srednjovjekovni trgovački put koji je povezivao Split s dolinom Vrbasa, a prolazio je kroz Kupres, išao je slično kao današnji put, odnosno kao i rimski (Stražanj-Malovani-Kupreško polje-Kupres-Velika Vrata).

Mletački diplomata Katarin Zeno u svom putopisu iz 1550. godine, spominje Kupres kao kastel Cuprus.

U turskom periodu Kupres je bio utvrđeni grad s tri kule (tabije) (Š. Bešlagić, 1964, 158).

Prema H. Kreševljakoviću (Stari bosanski gradovi, 1953, 40-41), Kupres je bio varošica nastala sredinom XVII vijeka, koja je u XVIII vijeku bila utvrđena i 1840. godine napuštena.

 

2. Opis dobra

Arhitektura

Ranohrišćanski kompleks, bazilika sa predvorjem-narteksom i prateće prostorije prizidane duž njihove južne fasade, zauzimao je približno 330 m² površine. Po uzdužnoj osi orijentisan je u pravcu sjeverozapad-jugoistok. Prilagođeno strmini položaja, podovi južnih prostorija su za 1,50-1,60 m sniženi u odnosu na podove bazilike i njenog predvorja. Radi savladavanja spomenute visinske razlike i neophodne izravne komunikacije između njih, morala su postojati neka vrata s pristupnim stepeništem, čiji položaj, prema zatečenim ostacima nije bilo moguće odrediti. Slične, ali manje visinske razlike među podovima pojedinih prostorija, primijećene su na ranohrišćanskim lokalitetima u Cimu kod Mostara i u Zenici-Bilimišću (Lj. Gudelj, 2000, 100).

Temelji zidova građeni su lomljenim, površno obrađenim kamenom i krupnim oblucima prikupljenim u koritima okolnih potoka, a povezani su obilnim količinama maltera načinjenog miješanjem kreča i sitnog pijeska. Na lokalitetu nisu pronađeni pravilno oblikovani blokovi, pragovi otvora, ni elementi arhitektonskih dekoracija. Izostanak tegula i veće naslage pepela u ruševnim ostacima crkve mogli bi ukazivati na izvorno drvene pokrove prostorija.

Bazilika A, na sjevernoj strani kompleksa, bila je dvorana pravilne pravougaone osnove, spoljnih dimenzija 13,1 x 10,3. Na istoku je imala polukružnu apsidu, s tjemenom postavljenim na uzdužnoj osi, široku 4,2 m, a duboku 3,2 m. Od spoljašnjeg zida apside do pročelja, građevina je bila duga 16,5 m, a s predvorjem na zapadu 21,5 metara. Debljina zidova iznosila je približno 70 cm.

Prema interpretaciji prvog istraživača, fra Vladimira Dolića, nizovi stubova su dijelili crkvenu unutrašnjost na prostraniji srednji i dva bočna broda jednakih širina. Riječ je o njegovoj pogrešnoj procjeni, jer navedene brojke (14,5 x 24,5 m) približno odgovaraju dimenzijama cijelog kompleksa što, osim bazilike, obuhvata i južne anekse, čije je mjere izjednačio sa širinom bočnih crkvenih brodova. Prilikom ranijih istraživanja nisu pronađeni fragmenti stubova, baza ili imposta. Nasuprot ranijem mišljenju, skromne dimenzije govore o dvostrešno pokrivenoj građevini jedinstvene unutrašnjosti.

Kako su zidovi porušeni do nivoa podova ili čak ispod, nepoznat je broj, položaj i širina vrata. Manje površine izvornih podova sačuvane su u sjeverozapadnoj četvrti i na sredini naosa. Razvučena nad nabojem od sitnog lomljenog kamena, podnica od maltera je prianjala uz unutrašnje zidove bazilike. Prezbiterijalni dio prostorije bio je povišen u odnosu na ostatak naosa.

Jednostavni tlocrt i dimenzije, pridružuju otinovačku baziliku većoj grupi ranohrišćanskih crkava podignutih prema uobičajenom bazilikalnom planu na području današnje BiH. Sličnih su gabarita dvije bazilike otkrivene u Zenici-Bilimišću, te crkve u Brezi-Hedum, Homolju kod Kiseljaka i Rešetarica na Buškom blatu. Smješten na istaknutom položaju, otinovački kompleks bio je prilagođen veličini, potrebama i mogućnostima stanovnika manjeg naselja, na području kojega je pretpostavljena ubikacija rimske putne stanice Ad Matricem. (I. Bojanovski, 1974, 173)

Predvorje bazilike-narteks

Crkveno predvorje-narteks B, pravouglog tlocrta, bilo je izduženo pravcem sjever-jug, a široko 5 metara. Osim istočnog zida, zajedničkog s bazilikom, sačuvani su temelji južnog i južne polovine zapadnog, dok su im ostatak, kao i temelj sjevernog zida potpuno uništeni. Pročelje predvorja počivalo je na ostatku starijeg objekta, na temelju zida s kojiм se pruža vertikalno prema istoku. Da je riječ o ostatku starije prostorije govori različita struktura maltera, a naročito ostatak čvrste podnice što se naglo snizuje i prianja uz omalterisan zid njenih temelja. Ranijim, kao i nedavnim iskopavanjima, ovaj dio objekta je teško razoren, zato nije moguće precizno odrediti datum ovog zahvata.     

Južni aneksi

Uz baziliku i predvorje naknadno su prizidane prateće prostorije u jedinstvenu, skladno zamišljenu cjelinu. Ranijim iskopavanjima, razaranjima i trasiranjem seoskog puta, ovaj dio kompleksa je teže oštećen, a dio zidova potpuno razoren. Umjesto južnog zida, jasno se razaznavao rov temelja, izdubljen u zdravici, što je nakon namjernog raznošenja kamena, bio zasut novim zemljanim nasipom. Bio je širok približno 50 cm, građen rustično, omalterisanih fasada kao i sačuvano podnožje sjevernog zida prostorije D. Jugozapadna prostorija C, dimenzija 470 x 425 cm, bila je iste širine kao sjeverno predvorje bazilike. U sjeveroistočnom uglu ove prostorije sačuvala se manja površina poda koji je na više mjesta ispucao, potonuo prema sredini, a povišen prema, prethodno omalterisanim, unutrašnjim fasadama. U kaldrmu ove podnice bilo je ugrađeno i više fino priklesanih ulomaka muljike, među kojima i reljefno ukrašenih antičkih spolija. Ista podnica je prekrivala svod grobne komore u koju se pokopavalo spolja, kroz otvor u južnom zidu prostorije. Svod i vrata grobnice razoreni su prilikom prvih istraživanja, dok oštećenje poda ispred G-1, smještene u sjevernijem predvorju bazilike, upućuje na namjeran zahvat načinjen još u doba pokopavanja radi lakšeg pristupa njenim nisko postavljenim vratima.

Cijelom dužinom naosa bazilike prizidan je baptisterijum D, s manjom „čekaonicom“ d. U podu ih je razdvajala greda, nakon čijeg je izgaranja ostao kanal ispunjen pepelom, s otiskom drva na bočnim zidovima.

U središtu, na ukrštanju dijagonala prostranije dvorane D, sačuvalo se konkavno udubljeno dno krsnog zdenca kružne osnove, promjera 70 cm koji se širio stepenicama od dna prema razorenom obodu-kruništu, postavljenom na nivou ili iznad poda prostorije. Gornji dio zdenca je razoren, pa mu je nepoznat tlocrtni oblik, a pretpostavljena dubina od 60 do 70 cm govori o manjoj zapremini. Njegovo dno i bočni zidovi, prekrivala je vodonepropusni malter čvrste strukture, istovjetan podnici koja ga je okruživala i s kojom je istovremeno načinjen. Nisu primijećeni kanali za dovod ili odvod vode koja se lako mogla natočiti iz izvora dvaju potoka što ističu sa strane kompleksa.

Funkciju aneksa d, dimenzija 3,5 x 4 metra, teže je odrediti. Umjesto čvrstih podnica u prostorijama C i D, ovdje je bilo primijenjeno drugačije rješenje. Debele naslage pepela pri sjevernom zidu ukazuju na postojanje drvene klupe, a veoma oštećen kameni naboj i ostaci čvrstih podova postavljenih u dva nivoa, ne otkrivaju o kakvoj je konstrukciji riječ. Napola sačuvan kostur pokojnika, zatečen in situ, ostatak je ukopa koji je prethodio posljednjoj građevinskoj intervenciji unutar prostorije.

Zidane grobnice

Četiri podzemne grobne komore davno su razorene, a kosti više pokojnika razbacane ili odložene u kanale-osarije. Pokraj njih, otkriveni su ostaci manje zidane grobnice smještene uz južnu stranu apside bazilike, te pola kostura odrasle osobe, zatečena in situ, ispod nivoa razorenog poda aneksa d. Među ispremještanim ostacima više odraslih pokojnika, u grobovima nije bilo priloga koji bi pobliže datirali vrijeme njihovih ukopa. Smještene ispod podova prostorija i onodobnog dvorišta, grobne komore su bile ograđene priklesanim blokovima krečnjaka povezanih malterom, koji je prekrivao dno i zidove osarija: U odnosu na većinu kasnoantičkih grobnica istraženih na području BiH (Đ. Basler, 1960, 65; V. Paškvalin, 1970) ovdje susrećemo specifičan način oblikovanja lučnih svodova, koji se umjesto sa povišenih zidova, savijaju već od poda prema tjemenu. Bili su urađeni od priklesanih blokova krečnjaka i sedre i povezani malterom. Pri vrhu sačuvanih uzglavnih zidova vidljiva su oštećenja načinjena za oslonac potpornja dasaka drvene oplate upotrijebljene prilikom gradnje. Prostranost osarija govori o unaprijed planiranom pokopu više pokojnika, prvobitno polaganih sa strana, na omalterisane ležaljke-kline povišenih uzglavlja.

Dvije grobnice u jugozapadnim uglovima predvorja bazilike i južnog aneksa, bile su orijentisane u pravcu sjever-jug. Sagrađene su ispod nivoa podnica koje su ih prekrivale. Od poda do svoda, bile su visoke približno jedan metar, a u obje se sahranjivalo s južne strane, kroz vrata načinjena u temeljima zidova prostorija.

Dno grobnice G-1, dimenzija 220 x 200 cm, dijelio je jarak-osarij (dimenzija 150 x 30 x 70 cm) s dvjema stepenicama na južnoj strani. Južnija grobnica G-2, dimenzija 230 x 200 cm, imala je osarij dug 180 cm, širok  30 cm, a dubok 100 cm.

Grobnice G-4 i G-6, na jugoistočnoj strani kompleksa, prizidane su uz spoljnu stranu temelja istočnog zida prostorije baptisterija. Razdvajala ih je pregrada, ujedno i oslonac njihovih kamenih svodova. Sjeverna, prostranija komora G-4, trapezasta tlocrta, bila je duga 300-350, a široka od 230-250 cm, a orijentisana približno sjever-jug. Na dnu je jarak-osarij u obliku slova L, dubine 50 cm. Bačvasti svod grobnice savijao se od poda i oslanjao na  južni i sjeverni zid, načinjen prema njegovoj krivulji.

Južnija grobnica G-6, dimenzija 200 x 180 cm, bila je orijentisana pravcem zapad-istok, nekada takođe nadsvođena, iznutra omalterisana s osarijem na sredini, širokim 30, a dubokim 50 cm.

U zemljanom nasipu ispod nivoa poda prostorije d, otkriven je grob G-3. Kosti nogu i lijeve podlaktice pokojnika, zatečene su in situ, dok je ostatak kostura s lobanjom ranije uklonjen.

Između nadsvođene grobnice G-4 i apside bazilike, smješten je grob G-5 izdužena pravouglog tlocrta, orijentisan pravcem zapad-istok. Obzidan je kamenjem koje je povezano malterom, zemljanog je dna, i bio je poklopljen ravnim pločama muljike koje su ranije uklonjene.

Kameni fragmenti

Na već prekopanom lokalitetu nisu pronađeni arheološki zanimljivi keramički, metalni ni stakleni predmeti.

Fragmenti ravnih ploča muljike obrađenih klesanjem nisu zatečeni na mjestu izvorne ugradnje. Ovako obrađene, mogle su služiti za pokrov grobova, te za popođavanje prostorija.

Od istog materijala, izrađena je i manja grupa nalaza ukrašena reljefnim motivima, prepoznatljivi odlomci rimskih nadgrobnih spomenika i ranohrišćanskog kamenog namještaja.

Ivica spomenika nedefinisane namjene, ukrašen je vegetabilnim motivom, parovima stilizovanih listova, veoma čestom dekoracijom antičkih nadgrobnih stela ili kamenih urni (Lj. Gudelj, 2000, 109,110). Pronađeni su takođe ugao stele s ostatkom rubnog pojasa ukrašenog stilizovanom biljnom viticom i listom vinove loze; reljef s prikazom pokaznice s proširenom stajnom stopom, kružnom soleom ukrašenom radijalno postavljenim zracima i krstom, načinjen je od antičke spolije, sudeći po tragovima profilacije na poleđini kamena; četiri fragmenta ukrašena stilizovanim biljnim ornamentom, načinjena dlijetom i svrdlom, pripadali su različitim kapitelima ranohrišćanske epohe, kao i gornji ugao abakusa u obliku volute.

Rustičan klesarski rukopis upozorava na kasnoantičko porijeklo odlomka kojemu je prednja strana obrađena dubokim reljefom, čini se prikazom ptičjeg repa(3).

Srednjovjekovna crkva Sv. Trojstva

Zapaženo je kako bi prva istraživanja lokaliteta dala bolje rezultate da su obavljena uz stručnu pomoć (Lj. Gudelj, 2000, 110). Ispravljen je samo dio pogrešnih zaključaka, dok su mnoga pitanja, među kojima i ono o mogućem postojanju kasnosrednjovjekovne zadužbine bosanskih kraljeva na ovom položaju, ostala otvorena.

Vladimir Dolić je izjednačio plan crkve Sv. Trojstva s onim ranohrišćanske bazilike što je kasnije prihvaćeno u više navrata. Kako vidimo, navedene mjere, 24,5 x 14,5 m, približno odgovaraju ukupnim dimenzijama ranohrišćanskog sklopa, baziliku s predvorjem na zapadu i pomoćne južne prostorije. Diskutabilno je jesu li ostaci kasnosrednjovjekovne bazilike potpuno uništeni prvim iskopavanjima i pripremom terena za podizanje crkve Sv. Ive, ili je riječ samo o pogrešnoj procjeni prvog istraživača. Prilikom revizijskih iskopavanja nisu pronađeni pokretni nalazi koji bi išli u korist ovakvoj tvrdnji, stoga je valja temeljno preispitati u potrazi za pravim rješenjem. Svakako, prvi korak u tom pravcu bilo bi istraživanje okolnog prostora, a posebno južnijih oranica.

Crkva Sv. Ive

Crkva Sv. Ive bila je izmaknuta prema sjeveru u odnosu na stariju građevinu za polovinu svoje širine. Prije njene gradnje otkopan je dio brda, a istovremenim nasipanjem stvoren veći zaravnati plato dvorišta poduprt visokim podzidom sa strane seoskog puta. Tom prilikom ostaci ranohrišćanskih objekata su djelimično razorani, te zatrpani.

Oslanjajući pročelje na zapadni zid predvorja, a četvrtastu apsidu na polukružnu (apsidu), graditelji iz 19. vijeka su, osim širine zadržali i orijentaciju starijih građevina. Objedinivši nekadašnju baziliku i predvorje, podigli su prostraniju crkvu jedinstvene unutrašnjosti koja je do razaranja 1994. godine, više puta obnavljana. Najvažnije intervencije bile su dogradnja zvonika na ulazu, sakristije uz sjevernu stranu pravougaone niše i drvenog kora čiji su nosivi stubovi počivali na pravcu pružanja temelja pročelja ranohrišćanske bazilike.  

 

3. Dosadašnja zakonska zaštita

U prostornom planu BiH, faza B-valorizacija, Prirodne i kulturno-historijske vrijednosti, Sarajevo, 1980. godine, na strani 41, navodi se lokalitet Otinovci kod Kupresa (bazilika) kao istražen lokalitet.

 

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi 

Godine 1887. otinovački župnik fra Vladimir Dolić otkopao je ruševine starijih građevina na istaknutom proplanku iznad sela (V. Dolić, 1888, 10-12, ISTI 1888b,14). Prepoznavši ostatke ranohrišćanske bazilike i kasnosrednjovjekovne crkve odlučio je podići novo svetište na oranicama Lanišća, položaju koji od tada nazivaju i Crkvinom.

Župna crkva Sv. Ive minirana je 1994. godine. Nakon rata, ruševine su raskrčene bagerom, a uoči planirane gradnje nove crkve, pristupilo se arheološkim iskopavanjima s ciljem otkrivanja ostataka starijih objekata. Bez značajnijih rezultata, teren su sondirali studenti iz Italije i Belgije. Iskopavajući tokom ljeta 1998. godine, unutar zidova i uz temelje, nesmotreno su oštetili još sačuvane ostatke malterisanih podnica ranohrišćanskih prostorija.

Revizijska iskopavanja sprovela je ekipa Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika iz Splita u periodu od 21. srpnja do 20. rujna 1999. godine, kojima je rukovodio arheolog Lj. Gudelj. Iskopavanjem do zdravice unutar, sjeverno i istočno izvan gabarita objekata, definisan je rub arheološkog lokaliteta, ali ne i zapadno niti prema južnijim oranicama, koje prema riječima mještana, takođe skrivaju ostatke prošlosti. Nakon dokumentovanja stanja seoski put je obnovljen, a konzervirani i djelimično rekonstruisani ostaci građevina uređeni kao arheološki park na otvorenom.

Po završetku iskopavanja i dokumentiranja zatečenog stanja pristupilo se konzervaciji arhitektonskih ostataka i uređenju lokaliteta. Ranohrišćanski i temelji nedavno porušene crkve, djelimično su rekonstruisani, zaravnati i podignuti neznatno iznad nivoa njihovih podova. Zahvat je načinjen u skladu sa poznatim elementima, a prilagođen prilikama na terenu. Kako bi se razlikovali od starijih, zidovi nedavno porušene crkve, povišeni su za dvadesetak centimetara u odnosu na ranohrišćanske. Za njihovu konzervaciju i djelimičnu rekonstrukciju, upotrijebljen je kamen s ruševina Sv. Ive. Kameni blokovi su povezani produžnim malterom, mješavinom pijeska i gašenog kreča uz dodatak manje količine cementa, koji bi im u surovim kupreškim zimama trebao obezbijediti dodatnu čvrstoću.

Po završetku iskopavanja i dokumentarisanja zatečenog stanja pristupilo se konzervaciji arhitektonskih ostataka i uređenju lokaliteta.  

Ponovo su zasvođene dvije grobnice u predvorjima crkve i baptisterija. Radi lakšeg izvođenja, na njima su načinjeni četvrtasti otvori, premda su izvorno bili i lučno zasvođeni. Nije bilo moguće rekonstruisati dvije grobnice na jugoistočnoj strani kompleksa, niti podignuti temelje južnog i istočnog zida baptisterija do nivoa nekadašnjeg poda, jer bi se tako prekinuo seoski put. Ostaci kaldrmi, malterisanih podnica i krsnog bazena, zasuti su zemljom radi zaštite od propadanja, a fragmenti namještaja sačuvani u župnoj kući do pronalaženja prikladnijeg rješenja.

 

5. Sadašnje stanje dobra

Uvidom na licu mjesta 27. 8. 2007. godine ustanovljeno je da su konzervirani arhitektonski ostaci u dobrom stanju, te da je lokalitet uređen.

 

III – ZAKLJUČAK

Primjenjujući Kriterijume za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima (»Službeni glasnik BiH«, br. 33/02 i 15/03), Komisija donosi odluku kao u dispozitivu. Odluka je utemeljena na sljedećim kriterijumima:

A)         Vremensko određenje

B)         Istorijska vrijednost

C)         Umjetnička i estetska vrijednost

iv.         Kompozicija                            

D)         Čitljivost (dokumentarna, naučna, obrazovna vrijednost)

i.          Svjedočanstvo o istorijskim mijenama

E)         Simbolička vrijednost

i.          Ontološka vrijednost

ii.          Sakralna vrijednost

           

Sastavni dio ove odluke su:

-          kopija katastarskog plana,

-          fotodokumentacija,

-          grafički prilozi.

      

Korišćena literatura       

U toku vođenja postupka proglašenja dobra nacionalnim spomenikom BiH, korišćena je sljedeća literatura:

 

1953.    Basler, Đuro, “Kupres”, Glasnik Zemaljskog muzeja n. s. 8, Sarajevo, 1953.

 

1964.    Bešlagić, Šefik, “Kupres”, Srednjovjekovni nadgrobni spomenici, Sarajevo, 1954.

 

1999.    Petrinec, Maja, Prapovijesno razdoblje, Arheološka zbirka Franjevačkog muzeja u Livnu, 21-25, 1999.

 

2000.    Gudelj, Ljubomir, “Ranokršćanski kompleks u Otinovcima na Kupreškoj visoravni”, Starohrvatska prosvjeta, III serija, sv. 27, 2000. 

 


(1) Dopisom broj: 068-2-Rz-08-000 328, od 26.06.2008. godine, Općinski sud u Livnu, Odjeljenje suda Tomislavgrad-Zemljišnoknjižni ured, obavijestio je Komisiju da parcele označene kao k.č. 489/101 i 489/102, k.o. Otinovci, općina Kupres, ne postoje u zemljišnim knjigama, te da je uvidom u pomoćni registar parcela utvrđeno da navedene parcele nikada nisu postojale u zemljišnim knjigama. Posljednja parcela odcijepljena je od matične parcele 489,  u zemljišnim knjigama je navedena kao 489/100.

(2) Ovaj nalaz čuva se u Franjevačkom muzeju i galeriji-Gorica u Livnu

(3) Kameni fragmenti nisu inventirani i nalaze se u župnoj kući u Kupresu



Ostaci kasnoantičke bazilike i srednjovjekovne crkve Ostaci srednjovjekovne crkve, iza - ostaci kasnoantičke bazilike Antičke grobniceUnutrašnjost grobnice
Novoizgrađena crkva na lokalitetu    


ENGLISH 
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika © 2003. Razvoj i dizajn: