početna stranica    
 
Odluke o proglašenju dobara nacionalnim spomenicima

ODLUKU
o izmjeni odluka o proglašenju nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine donesenih zaključno sa 50. sjednicom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika


Privremena lista nacionalnih spomenika

Privremena lista nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine
KOMPLETNA


O privremenoj listi

Odluka o brisanju spomenika sa Privremene liste

Lista peticija za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima

Odluke o odbijanju prijedloga za proglašenje nacionalnim spomenikom

Ugroženi spomenici

Odluke donesene na posljednjoj sjednici

Online peticije

Pokretno

Nepokretno

MANAGEMENT PLAN
Nomination of the Properties for Inscription on the World Heritage List
Mehmed pasha Sokolovic Bridge in Višegrad
Bosnia and Herzegovina


Rešetarica, arheološko područje s ostacima ranokršćanske bazilike, dvije nekropole i pokretnim naslijeđem

galerija nazad

Status spomenika -> Nacionalni spomenik

Objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 89/09.

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika, na temelju članka V. stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i članka 39. stavak 1. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 20. do 27. studenog 2007. godine je donijelo

 

O D L U K U

 

I.

 

Arheološko područje – Rešetarica s ostacima ranokršćanske bazilike, dvije nekropole i pokretnim naslijeđem, općina Livno, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik čine:

­        ostaci ranokršćanske bazilike iz V. i VI. stoljeća;

­        nekropola iz IX. i X. stoljeća;

­        srednjovjekovna nekropola „Kraljičin nasip“;

­        pokretno naslijeđe pronađeno na arheološkom području, koje se nalazi u Franjevačkom muzeju i galeriji Gorica, Livno.

Nacionalni spomenik se nalazi na prostoru koji obuhvaća k.č. 1707 (groblje Pandurica), zk. uložak broj 136, k.č. 1709, zk. uložak broj 219 i k.č. 1159/2 (brana Podgradina), elektronski zk. uložak broj 264, A lista II, k.o. Podhum-Vržerale, općina Livno, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite utvrđene Zakonom o provedbi odluka Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljenog sukladno Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (»Službene novine Federacije BiH« br. 2/02, 27/02, 6/04 i 51/07).

 

II.

 

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je osigurati pravne, znanstvene, tehničke, administrativne i financijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati financijska sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

 

III.

 

U svrhu trajne zaštite nacionalnog spomenika, utvrđuju se sljedeće mjere zaštite koje se odnose na prostor definiran u točki I. stavak 3. ove odluke:

Prvi stupanj zaštite primjenjuje se na k.č. 1707. U tom prostoru primjenjuju se sljedeće mjere zaštite:

-          dopušteni su samo istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi, uključujući i one koji imaju za cilj prezentaciju spomenika, uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na razini Federacije Bosne i Hercegovine;

-          za vrijeme ljetnih mjeseci ako se jezero povuče potrebno je postaviti plastične mreže na ostatke temelja bazilike, koja bi se fiksirala za ukopane stupove;

-          nije dopušteno izvođenje radova koji bi na bilo koji način utjecali na izmjenu područja i ugrožavanje nacionalnog spomenika.

Drugi stupanj zaštite primjenjuje se na k.č. 1709. Taj prostor je potencijalno arheološko nalazište, te stoga nije dopušteno izvođenje infrastrukturnih radova koji bi na bilo koji način utjecali na izmjenu područja i ugrožavanje spomenika, bez nadzora nadležne službe zaštite.

 

IV.

 

Iznošenje pokretnog naslijeđa iz točke I. stavak 2. ove odluke, kao ni iznošenje arheoloških nalaza koji budu naknadno pronađeni na ovom arheološkom području (u daljnjem tekstu: pokretno naslijeđe) iz Bosne i Hercegovine nije dopušteno.

Izuzetno od odredbe stavka 1. ove točke, dopušteno je privremeno iznošenje pokretnog naslijeđa iz Bosne i Hercegovine u svrhu prezentacije ili konzervacije, ukoliko se utvrdi da konzervatorske radove nije moguće izvršiti u Bosni i Hercegovini.

Odobrenje u smislu prethodnog stavka daje Povjerenstvo, ukoliko nedvojbeno bude utvrđeno da to ni na koji način neće ugroziti pokretno naslijeđe.

Povjerenstvo u svom odobrenju za privremeno iznošenje pokretnog naslijeđa iz Bosne i Hercegovine utvrđuje sve uvjete pod kojima se to iznošenje može izvesti, rok za povrat u Bosnu i Hercegovinu, kao i zaduženja pojedinih tijela i institucija na osiguranju tih uvjeta, te o tome obavještava Vladu Federacije, nadležnu službu sigurnosti, carinsku službu Bosne i Hercegovine i javnost.

 

V.

 

Stavljaju se izvan snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski spisi koji su oprečni odredbama ove odluke.

 

VI.

 

Svatko, a posebice nadležna tijela Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih postupaka koji mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.

 

VII.

 

Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, federalnom ministarstvu nadležnom za prostorno uređenje, nadležnoj službi zaštite naslijeđa na razini Federacije Bosne i Hercegovine i općinskom tijelu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra, u svrhu provedbe mjera utvrđenih u toč. II. – VI. ove odluke i nadležnom općinskom sudu u svrhu upisa u zemljišne knjige.

 

VIII.

 

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim osobama u prostorijama i na web-stranici Povjerenstva (http://www.aneks8komisija.com.ba).

 

IX.

 

Sukladno članku V. stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Povjerenstva su konačne.

 

X.

 

Ova odluka stupa na snagu narednog dana od dana objave u »Službenom glasniku BiH«.

 

Ovu odluku Povjerenstvo je donijelo u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

 

Broj: 05.1-2-935/03-4

21. studenog 2007. godine

Sarajevo

 

Predsjedateljica Povjerenstva

Ljiljana Ševo

 


________________________________________________________________

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovi člana V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, člana 39. stav 1. i člana 40a. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika ("Službeni glasnik BiH" br. 4/03, 33/03, 31/06, 99/06 i 53/11), na sjednici održanoj od 3. do 5. februara 2014. godine donijela je

ODLUKU

o izmjenama i dopunama Odluke o proglašenju arheološkog područja – Rešetarica s ostacima ranokršćanske bazilike, dvije nekropole i pokretnim naslijeđem, općina Livno, nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine


I.

U Odluci o proglašenju arheološkog područja – Rešetarica s ostacima ranokršćanske bazilike, dvije nekropole i pokretnim naslijeđem, općina Livno, nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH" br. 89/09 i 48/13) u tački I stav 3. brišu se riječi: "k.č. 1709, zk. uložak broj 219 i k.č. 1159/2 (brana Podgradina), elektronski zk. uložak broj 264, A lista II".

II.

U tački III stav 2. iza alineje 1. dodaju se nove al. 2.–5. koje glase:
"- zona je arheološko nalazište, pa je prilikom obavljanja istraživačkih radova obavezno osigurati prisustvo arheologa;
- zabranjeno je prekopavanje lokaliteta u vrijeme ljetnih mjeseci, ako se jezero povuče, te neovlašteno prikupljanje pokretnog arheološkog materijala (nalaza);
- obavezna je izrada Plana upravljanja lokalitetom koji treba sadržavati arheološko istraživanje prostora koji nije istražen i mjere zaštite, konzervacije i prezentacije nalaza;
- nije dopušteno odlaganje otpada".
Dosadašnje al. 2. i 3. postaju al. 6. i 7.
Stav 3. se briše.

III.

Ova odluka stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku BiH".



Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović i Ljiljana Ševo.


Predsjedavajuća Komisije
Amra Hadžimuhamedović


Broj: 05.1-2.5-58/14-1
3. februara 2014. godine
Sarajevo
________________________________________________________________

O b r a z l o ž e n j e

 

I – UVOD

Na temelju članka 2. stavak 1. Zakona o provedbi odluka Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljenog sukladno Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, „nacionalni spomenik” je dobro koje je Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika proglasilo nacionalnim spomenikom u skladu sa čl. V. i VI. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine (»Službeni glasnik BiH« broj 33/02), sve dok Povjerenstvo ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.

Franjevački muzej i galerija Gorica, Livno, podnio je Povjerenstvu, dana 14. siječnja 2003. godine, prijedlog/peticiju za proglašenje arheološkog područja - Rešetarice s ostacima ranokršćanske bazilike V./VI. stoljeća i nekropole iz IX./X. stoljeća, općina Livno, nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

Sukladno odredbama Zakona, a na temelju članka V. stavak 4. Aneksa 8. i članka 35. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, Povjerenstvo je pristupilo provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

 

II – PRETHODNI POSTUPAK

U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju izvršen je uvid u:

­        dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra (kopiju katastarskog plana i zemljišnoknjižni izvadak),

­        podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima tijekom rata, podatke o intervencijama na restauraciji ili drugoj vrsti radova na dobru, itd.,

­        povijesnu, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru.

 

Na temelju uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra utvrđeno je sljedeće:

 

1. Podaci o dobru

Lokacija

Na istočnim obroncima Kamešnice, na 22. kilometru magistralne ceste Livno-Split, nalazi se pusto područje od nekoliko stotina četvornih metara, jednim dijelom pod vodom Buškog jezera. U katastarskim knjigama livanjske općine označeno je pod imenom Rešetarice. Na ovom području kao uži lokaliteti označeni su. „Fratrova glavica“, gdje je 1928. godine sagrađena crkvica sv. Ilije Proroka, a nešto istočnije je početak Kraljičina nasipa, koji se od podnožja Kamešnice pruža duboko u Buško blato - sada Buško jezero(1).

            Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji označenoj kao k.č. 1707 (groblje Pandurica), zk. uložak broj 136, k.č. 1709, zk. uložak broj. 219 i 1159/2 (brana Podgradina) upisan u A listu II el.zk.ul-264(2). 

Povijesni podaci

Od najstarijih vremena plodno Livanjsko polje bilo je pogodno za razvoj poljodjelstva i stočarstva. Okružuje ga četrdesetak ilirskih gradina, vizualno dobro povezanih i branjenih, koje u slučaju opasnosti mogu poslužiti kao refugiji.

Livanjski kraj imao je neraskidivu sponu s bližim delmatskim prostorom još od kraja bakrenog i početka brončanog doba kada se na ovim prostorima formira cetinska kultura(3).

Potonja kultura imala je značajan utjecaj na kulturni razvoj ilirskih plemena, a u kasnijem razvoju, naročito u starije željezno doba, imala je upliva u oblikovanju delmatske zajednice ovog područja.

U željezno doba na Livanjskom polju i susjednim krajevima osnažuje pleme Delmata(4). Livanjsko i susjedna polja jugozapadne Bosne i Dalmacije, bila su matična područja Delmatima, odakle se širi kulturni i gospodarski utjecaj na dijelove srednje Dalmacije. Grčki povjesničar Polibije (oko 200.-130. AD.) daje prvi pisani trag o Delmatima, koji su u prvoj pol. II. stoljeća ojačali i napali zemlju Isejaca, gradove Tragurij (Trogir) i Epetij (Stobreč), te su ugrožavali susjedne Daorse, namećući im danak u žitu i stoci(5).

U II. st. AD. Delmati se sukobljavaju s rimskom vojskom, a konačno su poraženi nakon Batonovog ustanka (6.-9. g. AD) kada započinje proces romanizacije. U tom razdoblju mnoge delmatske gradine livanjskog kraja postale su rimske utvrde i naseobine: Bariduum-Livno, Pelva-Lištani, Vašarovine, Lipa, Potočani(6). U komunikacijskom smislu Livanjsko polje imalo je oduvijek veliku važnost kao veza između unutrašnjosti s jadransko-mediteranskim zaleđem. Rimska postaja Pelva (Lištani) na cesti između Aequuma (Čitluk pored Sinja) i Salviuma (Vrba, Glamočko polje) smještenim u Lištanima i Bariduuma, najvjerojatnije područje grada Livna, bila je jedna od spona pomenutih područja. Rimsku cestu koja ide iz Lištana u dužini od 4 km do Strupnića pod Golijom, pratile su i manje mjesne prometnice, spajajući pojedina naselja. Glavna rimska cesta koja je prelazila preko Livanjskog polja povezivala je Salonu i Servitium (Gradiška).

Rimska cesta svakako je prolazila korjenom Kraljičinog nasipa i skretala kroz Buško blato u pravcu Vidoša, južno od Livna, pri čemu je K. Patsch pretpostavio da je nasip mogao služiti kao putni(7).  Zadržavajući svoja delmatska imena, o čemu svjedoče natpisi pretežno na nadgrobnim spomenicima, populacija prihvaća incineraciju(8), koristeći urne koje oponašaju oblik kuće ili hrama, da bi se inhumacija(9) ponovo uvriježila od polovice II. stoljeća(10). Iz perioda rimske dominacije postoje mnogobrojni materijalni dokazi, od kojih je većina smještena u Franjevačkom muzeju i galeriji Gorica –Livno.

Prodor Huna 375. godine i drugih barbarskih naroda (Velika seoba naroda) prisiljava stanovnike polja da ponovo nađu utočište u refugijima (Gradina na vrelu Bastašice, na Gracu u Potočanima, Tabiji i Podgradini i na Gradini u Grkovcima). Oko 380. godine dolazi do sloma rimskog limesa na Dunavu, preko kojeg u Panoniju provaljuju razna barbarska plemena, koja pustoše i razaraju Dalmaciju, te livanjsko i okolna područja.

U tom razdoblju započinje proces širenja kršćanstva. Salonitanska nadbiskupija pokriva područje provincije Dalmacije, a do 533. godine livanjsko i glamočko područje, tj. teritorij municipija Salvija, i municipij Delminija, bili su pod njenom neposrednim jurisdikcijom. Potvrdu širenja kršćanstva na livanjskom području, daju nam arheološki ostaci istraživanih lokaliteta. Na lokalitetu Rešetarica pronađeni su ostaci manje starokršćanske crkve, „bosanskog“ ili „naronitanskog“ tipa, na lokalitetu Sv. Ivo u Livnu pronađeni su ulomci namještaja starokršćanske crkve(11), na kompleksnom lokalitetu Lištani-Podvornice otkriveni su (za pomenuti period važni) temelji ostataka ranokršćanskog kompleksa s dvije bazilike (sjeverne i južne) i krsni zdenac. Bastasi, Podgradina, Suhača, Donji Rujani, Potočani, neke su od neistraženih lokacija koje upućuju na ovaj period, baziranih na pojedinačnim nalazima.

            U IX. stoljeću livanjska županija vjerojatno je, uz Livanjsko, obuhvaćala Duvanjsko i Glamočko polje. Sjedište joj je bilo Livno, koje se prvi put spominje 892. godine pod imenom Cleuna, u povelji hrvatskog kneza Muncimira, gdje se kao župan Livna navodi Želimir u ulozi svjedoka(12). Ime grada zabilježeno je i u popisu naseljenih gradova u djelu „O upravljanju carstvom“ bizantskog cara Konstantina Porfirogeneta iz sredine X. st. gdje opisuje Hrvatsku i nabraja njene županije, te u popisu između 11 županija kao prvu navodi županiju Livno. Livanjska županija vjerojatno je obuhvaćala, pored Livanjskog, Duvanjsko i Glamočko polje. U povelji kralja Zvonimira iz posljednje četvrtine XI. st. spominje se livanjski comes Dobrila.

U srednjem vijeku, u crkvenom pogledu Livno je pod jurisdikcijom splitske nadbiskupije, a njene ovlasti potvrdili su ugarsko-hrvatski kraljevi Koloman (1103.) i Andrija II (1207.) U granice potonje biskupije, livanjsku župu uključuje i papa Celestin III. Osnivanjem bosanske vikarije 1340. godine, Livno je bilo u sklopu duvanjske kustodije, koja je pokrivala zapadnu Hercegovinu, Cetinsku krajinu i Tropolje (Završje).

Od početka XIII. stoljeća područje koje obuhvaća Livanjsko, Glamočko i Duvanjsko polje sve češće se naziva Tropolje (Tres campi). Za vladavine Stjepana II Kotromanića (1314.-1353.) Tropolje, godine 1322. ulazi u sustav bosanske države, nazivajući se od tada Završje ili Zapadne strane, kao odraz gledanja iz središnje Bosne.

Sam grad Livno (castrum Cleune) ponekad se naziva i Bistrički grad(13) (castrum Bystryze), jer se iznad izvora rijeke Bistrice, nalazila srednjovjekovna utvrda, čiji su bedemi i obrambene kule još uvijek vidljivi.

 

2. Opis dobra

Bazilika

Starokršćanska bazilika smještena je stotinjak metara od ruba obronaka Kamešnice na koti 706 m Kraljičina nasipa, a na raskrižju rimske ceste koja je povezivala Livanjsko polje sa Salonom i Naronom. Orijentirana je u smjeru istok–zapad. Kao osnovni građevinski materijal pri gradnji bazilike korišteni su kamen vapnenac, muljika (kamen pješčar), sedra i drvo. Zidovi su rađeni na redove visine i do 25 cm. Prazni prostori popunjavani su sitnim komadima kamena i zalijevani žbukom. Zidovi temelja, a pogotovu zidovi prostorija, sasvim su se rastresli, te je bilo teško odrediti njihovu pravu širinu. Temelji zidova apside široki su oko 67 cm. Prozori su bili ostakljeni na što upućuje staklo pronađeno u gareži lađe, te razasuto staklo po lokalitetu.

Dijelovi bazilike

Bazilika je bila gotovo kvadratna građevina (15,90 x 17 m), dok je središnji dio izdužena pravokutna prostorija sa slijedećim elementima: prezbiterij, lađa (naos, navis), prostor za katekumene (narteks), te sjeverne prostorije: krstionica ili memorija (consignatorum) i južne (sakristija i portik).

Središnji dio bazilike širok je 8 m, dug 14,40 m. Od njega se izdvajala apsida u obliku potkove s promjerom od 2,60 m (vanjske mjere).

Svetište (A) obuhvaća prostor apside i jedan dio (1,45 x 6,70 m) središnjeg dijela bazilike. Zidovi apside sačuvani su samo u temeljima, kojima je konstruktivno vezana sa središnjim prostorom.

            Lađa (B), quadratum populi, četvrtastog je oblika (6,70 x 7,20 m). S južne i sjeverne strane mjestimično su očuvani zidovi i do 60 cm, ožbukani i obojeni u bijelo. U lađu se ulazilo na vrata, smještena na južnom zidu u blizini septuma. Lađa je septumom odijeljena od svetišta, čiji su temelji vezani sa sjevernim i južnim zidom. Temelj oltarne pregrade očuvan je u cijeloj dužini s visinom od 0 do 20 cm iznad razine poda lađe (kamena podloga u jakoj vapnenoj žbuci s gornjim slojem plemenite žbuke debljine do 3 cm).

            Narteks (C), prostor za katekumene, veličine 6,70 x 3,90 m, vratima (širine 2 m) je bio povezan s lađom. Južni dio zida, koji ga je dijelio od lađe, oštećen je srednjovjekovnim grobovima. I na južnom zidu postojala su vrata kao spona između njega i prostorije G, odnosno portika, u kojem se također pronašlo više grobova iz ranog srednjeg vijeka. Grobovi su bili iznad razine poda, izuzev jednog, s prilozima.

            Pomoćne prostorije, sjeverna (15,60 x 3,55 ) i južna (15,60 x 3 m). Sjeverna prostorija, oblika izduženog pravokutnika, s iznimkom uz apsidu, prati centralni dio bazilike. Podijeljena je u dva dijela: D-baptisterij i E-konsignatorij. Prostorija D vjerojatno je krstionica, ali ne treba isključiti ni mogućnost da se radi o memoriji, što se može ustanoviti jedino potpunim iskopavanjima(14). Prostorija D, u koju se ulazilo sa sjeverne strane, vratima je bila povezana s prostorijom E, ali ne i s centralnim dijelom bazilike. Zidovi su se očuvali u visini od 60 do 80 cm. Otkriven je i istražen samo jedan grob. Prostorija E je manja, prilagođena položaju apside. Većina zida sačuvana je samo u temeljima. Zbog oštećenosti zida nije se moglo ustanoviti da li je postojala veza između ove prostorije i centralnog dijela bazilike.

Južni pomoćni prostor je nešto uži, u obliku izduženog pravokutnika i prati centralni dio bazilike. Također je podijeljen na dva dijela: F-vjerojatno sakristija i G-portik, koji je najviše oštećen (istočni dio zida se nije sačuvao, dio južnog uništen) a koji prati lađu i prostor za katekumene. Na zapadnoj strani portika, uz južni zid narteksa konstatiran je otvor-glavni ulaz u baziliku. Iz portika su išla jedna vrata u narteks, a druga na dnu portika uz pregradni zid za lađu. Zidovi su oštećeni, mjestimično sačuvani i do 80 cm visine. Ostaci keramičkih posuda i lijepa, izvađeni ispod razine temelja južnog zida, ispod prostorije, potvrđuju postojanje starijeg kulturnog sloja.

            Prema Đ. Basleru sve bazilike u BiH imaju nekoliko zajedničkih osobina i on ih drži tipičnim i naziva „bosanskim“ tipom: bazilike manjih dimenzija, gotovo kvadratične s malim prostorom za vjernike Prema N. Cambiju navedene karakteristike nisu nikakva specifičnost BiH, već su uobičajene u cijeloj Provinciji Dalmaciji. Na temelju građevinskih ostataka bazilike i fragmenata pripadajućeg kamenog namještaja moguće je baziliku smjestiti među sakralne objekte salonitansko-naronitanskog područja i njihova zaleđa od IV. do VI. stoljeća. Ovaj tip se razvio u Naroni, a objekti sličnog tipa susreću se i u Dalmaciji (Otok kod Sinja, Dikovača kod Imotskog, Vrana kod Zadra)(15).

Nekropola

Na Rešetarici i njenoj bližoj okolici sačuvalo se nekoliko nekropola iz perioda od prapovijesti do kasnog srednjeg vijeka: južno od crkvice Sv. Ilije s lijeve strane magistralne ceste Livno-Split nalazi se nekoliko stećaka, sjeverno od pomenute crkvice na rubu samog polja, a ispod starog puta, konstatirana su dva groba obrubljena lomljenim kamenjem, orijentirana sjeverozapad–jugoistok, te nekropola na Kraljičinom nasipu. Od potonje nekropole bio je vidljiv samo jedan dio i to onaj gdje su bili stećci, ukupno njih 19. Na ovom dijelu lokaliteta istraživala je arheolog N. Miletić. Južni dio nekropole smješten je pedesetak metara istočno od ostataka kasnoantičke bazilike na raskrižju stare rimske ceste, od koje je jedan krak išao prema Podgradini i dalje Lipi, a drugi Kraljičinim nasipom prema Mišima, Vidošima i Livnu(16). U dijelu nekropole na korjenu Kraljičinog nasipa zastupljeni su grobovi u obliku obične rake ovalna oblika i različite veličine; zatim grobovi s djelomičnom upotrebom kamena položena uz tijelo pokojnika, kao i grobovi s većim i manjim kamenim pločama različite debljine i amorfna oblika(17).

            Središnji dio nekropole na Kraljičinom nasipu lociran je na ostacima i uz ruševine starokršćanske bazilike, a obrađen(18) je dio grobova na samom lokalitetu bazilike. Unutar ruševina bazilike konstatirano je sedam grobova, od kojih su pet obične rake u pijesku, a dva su načinjena od jednog reda neobrađenog kamena postavljenih oko pokojnika(19).

            Na centralnom dijelu nekropole zastupljeni su svi tipovi grobova, počevši od običnih raka do grobova s kamenom grobnom konstrukcijom i stećcima na njima. Dio te nekropole je iskopan i istražen(20)(21), a veći njen dio je razoren i uništen vodama jezera, što potvrđuju razni željezni predmeti, kao prilozi iz grobova pokupljeni po lokalitetu bazilike.

Opis grobova lociranih unutar ostataka bazilike V./VI. stoljeća:

Grob br. 1 je obična raka u ruševini bazilike, na podu lađe uz južni zid, ostao je neistražen, orijentiran u pravcu zapad–istok.

Grob br. 2 je obična raka u ruševini bazilike, uz južni zid prostorije D i dijelom u otvoru između prostorija D i E, ostao je neistražen, orijentiran u pravcu zapad–istok.

Grob br. 3 je obična raka u pijesku, uz južni zid s vanjske strane prostorije G, tako da su noge pokojnika ležale na samom zidu. Grob je desetak centimetara iznad poda bazilike u odnosu na visinu lađe. Pokojnik je položen na leđa, licem okrenutim prema istoku, ruku položenih uz tijelo, orijentiran u pravcu zapad–istok. Grobni prilozi: par laganih ostruga, nož, željezna šipka neutvrđene namjene.

Grob br. 4 je obična raka u pijesku u prostoriji F uz temeljni zid apside. Pokojnik je položen na leđa, licem okrenutim prema istoku, desna ruka pružena niz tijelo, a lijeva savijena u laktu i položena prema maču koji se nalazio na pokojniku, orijentiran zapad–istok. Grobni prilozi: mač, par ostruga (fragmentirane), britva, nož, kresivo, dva jezičca (koji pripadaju garnituri za zakopčavanje) i nekoliko sitnih željeznih ulomaka neodređenog oblika.

Grob br. 5 je obična raka u pijesku uz južni zid centralnog dijela bazilike, ali siječe pregradni zid između naosa i narteksa. Položaj groba pokazuje, da je u vrijeme ukopavanja bazilika ne samo srušena, nego i zatrpana i da oni što su pravili raku nisu znali ni položaj ni oblik bazilike. Pokojnik je položen na leđa, licem okrenutim prema istoku, ruku pruženih uz tijelo. Grobnica je na garevini desetak centimetara iznad poda lađe. Grobnica je ostala neispitana i ponovno je zatrpana.

Grob br. 6 obrubljen je jednim redom većeg lomljenog kamenja, vjerojatno spolja od bazilike, položena uz samo tijelo pokojnika. Grob je u prostoriji G s glavom uz sjeverni zid kod ulaza u narteks, na visini oko 80 cm iznad poda lađe, ustvari on je na visini postojećeg kamenja od ruševina bazilike. Neistražen, orijentiran u pravcu sjeverozapad–jugoistok.

Grob br. 7 je obična raka u ruševini bazilike obrubljen manjim neobrađenim kamenjem uz samo tijelo pokojnika. Raka je smještena u prostoriji B; vrh groba je blizu sjevernog zida lađe, zapravo u kutu što ga čini pregradni zid između lađe i narteksa. Visina groba je 80 cm iznad poda lađe. Grob je oštećen i neispitan, orijentiran u pravcu sjeverozapad–jugoistok.

           

Način ukopavanja, oblik grobova i njihov sadržaj nekropolu na Kraljičinom nasipu svrstavaju u skupinu nekropola ranog srednjeg vijeka.

Najznačajniji nalaz svakako je mač iz groba br. 4. Mač se po obliku ne razlikuje od karolinškog tipa mača: dvosjekla oštrica s kratkom nakrsnicom na balčaku i spljoštenim vrhom (pripada tipu „K“ mača). Po analogiji je najbliži maču iz Orlića kod Knina i maču iz Mogorjela(22). Rendgenska snimka mača pokazala je da na maču nije bilo nikakvih oznaka. Moglo bi se reći da je mač, kao i ostali nalazi iz istog groba, rađen po uzoru na karolinške mačeve, u nekoj radionici na damatinskom tlu. Bilo bi to krajem VIII. ili u prvoj polovini IX. stoljeća (Z. Vinski misli da je već u IX. stoljeću bilo lokalnih radionica pod karolinškim utjecajem(23). Par masivnih ostruga iz istog groba pripada grupi masivnih ostruga karolinškog tipa srodnim s drugim ostrugama izrađenim po karolinškom uzoru od VIII. do X. stoljeća, vjerojatno u nekoj dalmatinskoj radionici kao već gore pomenuti mač. Po analogiji najbliže su ostrugama iz Gornjih Koljana kod Vrlike, općina Sinj). I ostruge iz groba br. 3 karolinškog su tipa, lagane i jednostavne, najbliže su ostrugama s Crkvine kod Knina. Britva kao prilog iz groba br. 4 pripada grupi britava u starohrvatskim nekropolama na području Dalmatinske Hrvatske, s unatrag savijenim vrhom sječiva. Služila je isključivo za dnevnu upotrebu. Noževi iz groba br. 3 i groba br. 4, kao i noževi nađeni kao površinski nalazi iz ruševnih grobova, po tipološkoj srodnosti pripadaju skupini kratkih noževa s koricama, dakle, vremenski u VIII. i IX. stoljeće. Dva kresiva, oba iz groba br. 4, slomljenih krakova, predmeti su dnevne upotrebe iz VIII. i IX. stoljeća. Željezni predmeti nađeni oko lokaliteta bazilike, iz razrušenih grobova: razne vrste kopča, željezna petlja, fragment zakovice petlje, razne vrste šipki, šilo. Među grobne priloge na tlu bazilike ubrajamo i keramičku posudu s pužićima u njoj.

            U pijesku dva metra od sjeverozapadnog ugla bazilike na razini temelja nađen je rimski novčić, istrošen s nečitljivom legendom. Prema prepoznatljivim elementima u obzir dolaze rimski carevi Konstancije II (353-361), Valentijan I (364-375) i Gracijan (375-383). U svakom slučaju novac je iz IV. stoljeća. Ovaj centenional (nominala) na aversu ima: DN......, carevo poprsje s dijademom u profilu, a na reversu: rimski legionar korača nadesno, u lijevoj ruci drži zastavu, desnom vuče barbarina za kosu koji kleči. Ispod: kovnica nečitljiva.

            Na užem lokalitetu ostataka bazilike, u njenoj neposrednoj blizini, kao i na širem području Rešetarice pronađen je veći broj arheoloških predmeta:

­        predmeti od kremena i kosti,

­        antički spomenici (fragment kamene stele),

­        kameni ulomci (pilastri oltarne pregrade, pilastri sa segmentima polukugle, pilastri s otvora bazilike, stupići oltarne pregrade, plutej oltarne pregrade i druge ornamentirane ploče, dijelovi oltara, konstruktivni elementi (ulomci imposta, kapitela),

­        kovinski nalazi (mač, osruge, šipke, klinovi, čavli, britva, noževi, kresiva, kopče,

­        keramika (ulomci keramičkih posuda, zdjela, vrčeva..., od prapovijesti, preko kasne antike, ranog do kasnog srednjeg vijeka),

­        staklo (prozorsko staklo, ulomci vrčića i čaša, perle).

Lokalitet Kraljičin nasip

            Na zaravnjenom hrptu nasipa smještena je manja nekropola stećaka od 19 spomenika, svrstanih u isprekidan, nepravilan niz u pravcu pružanja nasipa, u obliku ploča i djelomično utonulih sanduka, nagriženih atmosferilijama, među kojima se ističe samo jedan sanduk većih dimenzija. Tragovi eventualnog natpisa na jednom od spomenika nisu se više mogli raspoznati. Orijentacija spomenika je različita, uglavnom u pravcu sjeverozapad-jugoistok. Osim ove grupe, pri samom korijenu nasipa nalaze se još tri stećka u vidu ploča, a na njivi zvanoj Pod Docem manja nekropola s osam spomenika u vidu ploča, od kojih je šest poredano u pravilan niz (T. I, 1, 2; prilog 3).

U periodu od 4. do 10. 6. 1969. godine izvršena su probna iskopavanja na dva suprotna kraja nekropole koja su zahvatila prostor uz grobove sa stećcima u ukupnoj površini od 80 m², po sistemu kvadranata 4 x 4 m, orijentiranih u pravcu istok–zapad (kvadranti I, II, III na sjevernom dijelu, a IV i V na južnom dijelu nekropole). Otkriveno je 14 grobova, od kojih su dva dvojna, a jedan s više skeleta, čiji broj nije bilo moguće precizno utvrditi. Ukupno je istraženo oko 20 skeleta.

U probnoj sondi u sjevernom dijelu (kv. I, II, III) grobovi su bili ukopani u masivni sloj od nepravilnog, lomljenog kamena. U jednom dijelu ovog prostora pojavio se zid od neobrađenog kamena, pravilno složenog u visini od cca 1,00 m, koji se u pravilnom potezu, zatvarajući pravi ugao, pružao u pravcu jugozapad–sjeveroistok (Prilog 3, T III,2, u pozadini groba br. 3). Uz ovaj zid, na dubini od 1,84 m, nađena je keramička bikonična brončanodobna posuda, dok je na čitavom ovom prostoru, na različitoj dubini, otkriven veći broj sitnijih i krupnijih fragmenata grube keramike, nekoliko s ukrasom, koji pripadaju prapovijesnom i srednjovjekovnom periodu(24)   

Opis grobova srednjovjekovne nekropole

Grob br. 1: dubina 0,89 m, dužina 1,76 m, orijentacija: jugozapad– sjeveroistok. Relativno dobro očuvan skelet odrasle osobe. Ruke prekrižene na grudima. Nad glavom i kod nogu postavljena po jedna nepravilna ploča, kod glave okomito, kod nogu vodoravno. Prilog: na grudima, kod prstiju desne ruke, fragmenti željezne igle.

Grob br. 2: dubina 0,39 m, dužina 1,04 m, orijentacija: sjeverozapad-jugoistok. Relativno dobro očuvan dječiji skelet. Bez priloga.

Grob br. 3: grob pod stećkom br. 13, u obliku sanduka koji je po sredini uzdužno ukrašen tordiranom trakom (dim. 1,29 x 1,30 x 0,48 m). Pod stećkom, već na dubini od 0,29 m, pojavila se grobnica od dvije čeone i od po dvije bočne kamene tesane ploče na uzdužnim stranama, uz poklopne ploče. Orijentacija: sjeverozapad-jugoistok. U grobnici je bilo više skeleta, čije su kosti dislocirane i oštećene. Bez priloga.

Grob br. 4 (dvojni)

4a: dužina 1,25 m, orijentacija: sjeveroistok–jugozapad. Oštećen i dislociran skelet odrasle osobe. Bez priloga.

4b: dužina 1,70 m, orijentacija: sjeveroistok–jugozapad. Relativno dobro sačuvan skelet, nožne kosti djelomično dislocirane. Bez priloga.

Grob br. 5 (kv. III, 1): dubina 0,30 m. Sačuvani sasvim sitni ostaci dječijeg kostura. Bez priloga.

Grob br. 6 (kv. V, 4; dvojni): dubina grobnice 0,59 m, orijentacija: sjeverozapad-jugoistok.

6a: dužina 1,57 m. Djelomično dislociran skelet odrasle osobe. U ustima ostaci neke oksidirane materije. Bez priloga.

6b: dužina 1,54 m. Sasvim dislociran i oštećen skelet odrasle osobe. Bez priloga.

Grob br. 7 (kv. V ,3): dubina okvira 0,65 m, dubina groba 0,90 m, orijentacija: jugozapad–sjeveroistok. U grobnici konstruiranoj od nepravilnih pritesanih manjih ploča ležao je sasvim trošan dječiji skelet. Prilog: kod desne klavikule fragmentirana željezna igla.

Grob br. 8 (kv. V, 2): dubina okvira 0,50 m, dubina groba 0,80 m, dužina 0,50 m, orijentacija: sjeverozapad-jugoistok. U grobnici konstruiranoj od nepravilnih manjih pritesanih ploča ležao je loše očuvan dječiji skelet. Bez priloga.

Grob br. 9 (kv. V, 1): dubina 0,65 m, dužina 1,78 m, orijentacija: zapad–istok. U okviru od drvenih ploča, čiji su tragovi očuvani sa strana, kod nogu i iznad skeleta, ležao je loše očuvan skelet odrasle osobe. Bez priloga.

Grob br. 10 (kv. V, 5): dubina 0,90 m, dužina 0,40 m, orijentacija: sjeverozapad–jugoistok. Otkriven samo gornji dio skeleta, glava okrenuta u profilu na desnu stranu. Bez priloga.

Grob br. 11 (kv. V, 6): dubina okvira 0,64 m, orijentacija: jugozapad–sjeveroistok. Otkriven samo dio grobnice od nepravilnih manjih tesanih ploča.

Grob br. 12 (kv. IV, 2). Dubina grobnice 0,46 m, dubina groba 0,82 m, dužina 0,51 m, orijentacija: sjeverozapad–jugoistok. Pronađen loše očuvan dječiji skelet. Bez priloga.

Grob br. 13 (kv. IV, 1): dubina grobnice 0,33 m, dubina groba 0,71 m, dužina 0,54 m, orijentacija: sjeverozapad–jugoistok. Pronađen loše očuvan dječiji skelet, u okviru formiranom od manjih nepravilnih ploča. Bez priloga.

Grob br. 14 (kv. IV, 3): dubina grobnice 0,40-0,50 m, dubina groba 0,74 m, dužina 1,71 m, orijentacija: sjeverozapad–jugoistok. U grobnici konstruiranoj od krupnijeg i sitnijeg nepravilnog kamenja ležao je dobro očuvan skelet odrasle osobe. Glava okrenuta frontalno, ruke opružene uz tijelo. Prilog: kod desne klavikule četiri sićušna brončana sferična dugmeta.

 

Grobovi na ovoj nekropoli ukopani su po određenom sistemu grobalja na redove, što se najbolje vidi u južnoj sondi (kv. IV, V), dok je kamena konstrukcija u sjevernom dijelu uvjetovala razbijanje ovog poretka. To je svakako i rezultiralo šarolikom orijentacijom grobova u ovom dijelu, dok je u južnom ujednačenija. Općenito uzevši, preovladava usmjeravanje u pravcu sjeverozapad-jugoistok (9), zatim jugozapad–sjeveroistok (4), sa samo jednim slučajem pružanja u pravcu istok–zapad. Većina grobova imala je zaštitne okvire, najčešće od nepravilno tesanih kamenih ploča i kamenja poredanih oko i iznad skeleta. Samo je grobnica pod stećkom bila načinjena od pravilno složenih krupnih tesanih ploča sa strane i poklopnim pravilnim pločama (grob 3 pod stećkom br. 13), koja je poslužila kao zajednička grobnica po tipu koji je otkriven i kod grobova na nekropoli stećaka u obližnjim Grborezima kod Livna, od kojih su neki datirani novcima XIV., odnosno XV. stoljeća(25). Samo kod jednog groba zapažene su drvene ploče sa strana i preko skeleta. Položaj sačuvanih skeleta je uobičajen, tj. ispružen na leđima, izuzev kod dječijeg skeleta br. 12, kod kojega su noge povijene u koljenima. Položaj ruku je različit: položene uz tijelo, prekrižene na grudima ili na pojasu. U samo tri groba pronađeni su prilozi: dvije željezne igle i nekoliko brončanih dugmadi. Navedeni elementi i metoda komparacije s nekropolama iz bliže (lokaliteti Mašeta i Glavica) i šire okolice dopuštaju da se nekropola na Kraljičinom nasipu pridruži krugu društveno i ekonomski istaknutijih zajednica XIV.-XV. stoljeća(26).

 

3. Dosadašnja zakonska zaštita

Prema podacima Zavoda za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta - arheološko područje Rešetarica s ostacima ranokršćanske bazilike V./VI. st, nekropolom iz IX./X. st, općina Livno, Federacija Bosne i Hercegovine, nije bio zaštićen od strane Zavoda. Evidentirano je da je u periodu 1989.-1991. godine rađena opservacija lokaliteta i istraživanje nekropole.

 

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

Od 4. 10. do 19. 7. 1969. godine vršena su zaštitna arheološka istraživanja na lokalitetu Kraljičin nasip. Istraživanjima je rukovodila arheolog N. Miletić. Nalazi iz istraženih grobova deponirani su u Zemaljskom muzeju BiH u Sarajevu.

            U proljeće 1989. godine Zavod za zaštitu spomenika i prirodnih znamenitosti i rijetkosti u BiH iz Sarajeva započeo je iskopavanja i istraživanja na bazilici. Na površini lađe i narteksa otkriveno je i istraženo više od 10 grobova, od kojih su neki imali priloge

 

5. Sadašnje stanje dobra

Uvidom na licu mjesta 15. 8. 2007. godine ustanovljeno je sljedeće:

Na mjestu gdje je nekada bila bazilika vide se razasuti ostaci kamenja, tako da je teško pratiti konture iste. Komparirajući fotografije s ranijih arheoloških istraživanja i zatečenog stanja na lokalitetu može se reći da je od temelja bazilike ostalo vrlo malo, usljed čestih mijenjanja razine jezera (potapanja područja na kojem se nalazi lokalitet i povlačenja jezera tijekom ljetnjih mjeseci).

 

6. Specifični rizici

            Postojanje akumulacijskog jezera.

 

III –  ZAKLJUČAK

            Primjenjujući Kriterije za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima (»Službeni glasnik BiH« br. 33/02 i 15/03), Povjerenstvo donosi odluku kao u dispozitivu. Odluka je utemeljena na sljedećim kriterijima:

A)         Vremensko određenje

B)         Povijesna vrijednost

C)         Umjetnička i estetska vrijednost

iv.         Kompozicija     

v.          Vrijednost detalja

D)         Čitljivost (dokumentarna, znanstvena, obrazovna vrijednost)

i.          Svjedočanstvo o povijesnim mijenama

iv.         Svjedočanstvo o određenom tipu, stilu ili maniru

E)         Simbolička vrijednost

i.          Ontološka vrijednost

ii.          Sakralna vrijednost

G)         Izvornost

i.          Oblik i dizajn

v.          Položaj i smještaj u prostoru

H)         Jedinstvenost i reprezentativnost

i.          Jedinstven i rijedak primjerak određenog tipa ili stila

 

            Sastavni dio ove odluke su:

­        kopija katastarskog plana,

­        fotodokumentacija,

­        grafički prilozi.

 

Korištena literatura        

Tijekom vođenja postupka proglašenja dobra nacionalnim spomenikom BiH, korištena je sljedeća literatura:

           

1982.    Miletić, Nada, “Izvještaj o iskopavanjima srednjovjekovnih nekropola u Buškom blatu”, Glasnik Zemaljskog muzeja (A) NS, 37., Sarajevo, 1982.

 

1988./1990. Vrdoljak, fra Bono, “Starokršćanska bazilika i ranosrednjovjekovna nakropola na Rešetarici kod Livna”, Starohrvatska prosvjeta, ser. III., sv. 18, Split, 1988./1990.

 

1988.    Arheološki leksikon BiH, tom 3, str. 244., br. 22.167, Sarajevo, 1988.

 

1994.    Marijan, Boško, Jedan zanimljiv skup arheoloških nalazišta u Livanjskom polju, Split-Livno, 1994.

 

1994.    Zaninović, Marijan, Livanjsko polje u antici kao primjer delmatske zajednice, Split-Livno, 1994.

 

1999.    Milošević, Ante, Arheološka zbirka Franjevačkog muzeja u Livnu, Predgovor, Split, 1999.

 

1999.    Petrinec, Maja, Srednjovjekovno razdoblje, Split, 1999.

 

(1) Kraljičin nasip, u narodu zvan Prisap, koji se pružao od obronaka Kamešnice duboko u Buško blato, bio je pješčana uzvisina i do desetak metara iznad razine polja. Buško blato, smješteno između Livna i Tomislavgrada, pretvoreno je u akumulaciono jezero hidroelektrane Orlovac.

(2) Dopisom od 12. 1. 2009. godine iz Zemljišnoknjižnog ureda, Općinski sud Livno, dobili smo podatak da su parcele: k.č. 1704/1, k.č. 1706/1, k.č. 1710/1 i k.č. 1711/1 – poništene i spojene sa k.č. 1159/2 (brana Podgradina, površine 23145 m²) upisani u A listu II el.zk.ul.-264 k.o. Podhum-Vržerale.

(3) Ante Milošević, Arheološka zbirka Franjevačkog muzeja u Livnu, Predgovor, Split, 1999., str. 7.

(4) Boško Marijan, Jedan zanimljiv skup arheoloških nalazišta u Livanjskom polju, Split-Livno, 1994., str. 32.

(5) Marijan Zaninović, Livanjsko polje u antici kao primjer delmatske zajednice, Split-Livno, 1994., str. 46.

(6) Boško Marijan, nav. dj., 1994., str. 46.

(7) Nada Miletić, “Izvještaj o iskopavanjima srednjovjekovnih nekropola u Buškom blatu”, U Glasnik Zemaljskog muzeja(A) NS, 37., Sarajevo, 1982., str. 144.

(8) Ritus spaljivanja pokojnika.

(9) Ukop pokojnika u zemljanu raku.

(10) Marijan Zaninović, nav. dj., 1994., str. 47.

(11) Maja Petrinec, Srednjovjekovno razdoblje, Split, 1999., str. 30.

(12) Maja Petrinec, nav. dj., 1999., str. 32.

(13) Povijesno područje - Stari grad u Livnu (Bistrički grad) proglašeno je nacionalnim spomenikom na 15. sjednici, održanoj od 6. do 10. 7. 2004. godine.

(14) fra Bono Vrdoljak, “Starokršćanska bazilika i ranosrednjovjekovna nakropola na Rešetarici kod Livna”, u Starohrvatska prosvjeta, ser. III., sv. 18, Split: 1988./1990., str. 236.

(15) fra Bono Vrdoljak, nav. dj., 1988./1990., str. 183.

(16) fra Bono Vrdoljak, nav. dj., 1988./1990., str. 243.

(17) Iznad korijena na Kraljičinom nasipu jasno se raspoznaje kamenolom iz kojeg se eksploatirao kamen za izgradnju bazilike i za nadgrobne ploče.

(18) Podnesena peticija odnosi se samo na ovaj istraženi dio nekropole.

(19) Arheološka istraživanja u proljeće 1989. godine provodio je Zavod za zaštitu spomenika i prirodnih znamenitosti i rijetkosti u BiH, i pokazalo se da je riječ o nekropoli s više od 10 grobova; lociranih na površini lađe i narteksa; neki s prilozima. Tijekom posljednjeg rata, nalazima s lokaliteta se izgubio trag.

(20) Nada Miletić, nav. dj., 1982., str. 123, 165.

(21) 19 istraženih stećaka inkorporirano u Odluku.

(22) fra Bono Vrdoljak, nav. dj., 1988./1990., str. 247.

(23) fra Bono Vrdoljak, nav. dj., 1988./1990., str. 37.

(24) Nada Miletić, nav. dj., 1982., str. 125,

(25) Nada Miletić, nav. dj., 1982., str. 127.

(26) Nada Miletić, nav. dj., 1982., str. 146.

 

 

 

 



Osnova ranokršćanske bazilikeOstaci ranokršćanske bazilike, fotografija poslije iskopavanja  


ENGLISH 
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika © 2003. Razvoj i dizajn: