početna stranica    
 
Odluke o proglašenju dobara nacionalnim spomenicima

ODLUKU
o izmjeni odluka o proglašenju nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine donesenih zaključno sa 50. sjednicom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika


Privremena lista nacionalnih spomenika

Privremena lista nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine
KOMPLETNA


O privremenoj listi

Odluka o brisanju spomenika sa Privremene liste

Lista peticija za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima

Odluke o odbijanju prijedloga za proglašenje nacionalnim spomenikom

Ugroženi spomenici

Odluke donesene na posljednjoj sjednici

Online peticije

Pokretno

Nepokretno

MANAGEMENT PLAN
Nomination of the Properties for Inscription on the World Heritage List
Mehmed pasha Sokolovic Bridge in Višegrad
Bosnia and Herzegovina


Crkva sv. Varvare sa grobljem i nekropola sa stećcima u selu Strujići, historijsko područje

galerija nazad

Status spomenika -> Nacionalni spomenik

Objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 19/08.


Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovu člana V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 20. do 27. novembra 2007. godine, donijela je

 

O D L U K U

 

I

 

Historijsko područje – Crkva sv. Varvare sa grobljem i nekropola sa stećcima u selu Strujići, općina Trebinje, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik čini: crkva, 8 stećaka i 15 kamenih križeva.

Nacionalni spomenik obuhvata k.č. br. 2982 i 2983, k.o. Kotezi,  posjedovni list broj 302, općina Trebinje, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite, utvrđene Zakonom o provedbi odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH”, br. 2/02, 27/02, 6/04 i 51/07).

 

II

 

Vlada Republike Srpske dužna je osigurati pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

 

III

 

U cilju trajne zaštite nacionalnog spomenika na prostoru definiranom u tački I stav 3. ove odluke, primjenjuju se sljedeće mjere zaštite:

-     dopušteni su istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi, radovi na tekućem održavanju i radovi koji imaju za cilj prezentaciju spomenika, uz odobrenje ministarstva nadležnog za prostorno uređenje  Republike Srpske i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na nivou Republike Srpske;

-     prostor spomenika bit će otvoren i dostupan javnosti, a može se koristiti u edukativne i kulturne svrhe;

-     nije dopušteno izmještanje niti pomjeranje stećaka;

-     nije dopušteno odlaganje otpada.

 

IV

 

Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski akti koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.

 

V

 

Svako, a posebno nadležni organi Republike Srpske, gradske i općinske službe, suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik  ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.

 

VI

 

Ova odluka dostavit će se Vladi Republike Srpske, ministarstvu nadležnom za prostorno uređenje Republike Srpske, nadležnoj službi zaštite naslijeđa na nivou Republike Srpske i  općinskim organima uprave nadležnim za poslove urbanizma i katastra, radi provođenja mjera utvrđenih u tač. II -V ove odluke, i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

 

VII

 

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim licima u prostorijama i na web stranici Komisije (http://www.aneks8komisija.com.ba).

 

VIII

 

Prema članu V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.

 

IX

 

Danom donošenja ove odluke, sa Privremene liste nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», br. 33/02, «Službeni glasnik Republike Srpske», br. 79/02, «Službene novine Federacije BiH», br. 59/02 i «Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH», br. 4/03) briše se nacionalni spomenik upisan pod rednim brojem 724.

 

X

 

Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u «Službenom glasniku BiH». 

 

Ovu odluku Komisija  je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

 

Broj: 07.2-181/07-4                                                                        

22. novembra 2007. godine

Sarajevo                                                                                                     

 

Predsjedavajuća Komisije

Ljiljana Ševo

 

O b r a z l o ž e n j e

 

I – UVOD

 

           Na osnovi člana 2. stav 1. Zakona o provođenju odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini,  “nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», br. 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika donijela je odluku o stavljanju Crkve sv. Varvare i nekropola sa stećcima u selu Strujići, općina Trebinje, na Privremenu listu nacionalnih spomenika, pod rednim brojem 724.

U skladu sa odredbama Zakona, a na osnovi člana V stav 4. Aneksa 8. i člana 35. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je pristupila provođenju postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

       

II - PRETHODNI POSTUPAK

 

U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju, izvršen je uvid u:

-     dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra (kopiju katastarskog plana i zemljišnoknjižni izvadak),

-     podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama na restauraciji ili drugoj vrsti radova na dobru, itd.,

-     historijsku, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru.

 

Na osnovi uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:

 

1. Podaci o dobru

Lokacija

Pored ceste Mostar - Trebinje, oko 30 km zračne linije od Trebinja, na istočnoj strani Popovog polja, na nadmorskoj visini 295 m, na geografskoj širini 42° 53’ 56.6” i na geografskoj dužini 18° 01’ 00.5”, smješteno je selo Strujići. Crkva sv. Varvare se nalazi u nekropoli sa stećcima i u blizini recentnog pravoslavnog groblja.

Obuhvata k.č. br. 2982 i 2983, k.o. Kotezi, broj posjedovnog lista 302, općina Trebinje, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina.

Historijski podaci

O Popovom polju iz prahistorijskog perioda nemamo podataka. Najstariji historijski podaci govore o prisustvu Ilira u ovome kraju od X stoljeća pr. n. e. Popovo i šira okolina bili su najduže u sastavu ilirske države Ardijeja. Daorsi su držali krajeve zapadno i sjeverozapadno od Popova, ali nije isključeno da su bili i u jednom dijelu Popova. O periodu prisustva navedenih plemena svjedoče brojne gradine i gromile (Kotezi, Drijenjani, Hutovo, Poljice...).

U II stoljeću Rimljani su zauzeli ovo područje. Na više lokaliteta nađeni su arheološki ostaci iz ovog perioda (Vjetrenica, Trebimlja-municipij Diluntum, ostaci rimskih građevina u blizini Sedlara, Veličina i drugih naselja).

Prvi podaci o samom Popovom potječu iz XII stoljeća, kada se spominje kao župa u Humskoj zemlji. U Humu je tada prvotno vladao knez Miroslav, brat raškog župana Stevana Nemanje. Na kraće vrijeme njemu je vlast preoteo hrvatsko-dalmatinski herceg Andrija, nakon čije smrti vlast preuzima knez Petar. Potonjem je silom vlast pruzeo Nemanjin sin Stevan Prvovjenčani, koji je vlast podijelio sinu Radoslavu, te bivšem knezu Petru, a Stonsko primorje i Popovo, Petrovom bratu Andriji. Oko 1219. godine, Andrija se spominje kao „Gran conte di Clitovo“, jer mu je glavna oblast bila Hutovo, a čini se da mu je prijestolnica bila u Stonu, gdje je i sahranjen.

Popovo se u nekoliko navrata spominje kao župa: u povelji kralja Uroša I (1254-1264), 1284. godine navodi se stjegonoša župana Tvrtka u Popovu, 1312. godine spominje se župan Bogdan, a nešto kasnije župan Nikola, njegov potomak. Od njega potječu Nikolići, koji dugo gospodare ovom župom.

1318. godine, Mladen Šubić naziva sebe „gospodarem humske zemlje“.

Za vrijeme borbi za prijesto u Raškoj, u Humu je nastupilo bezvlašće. U Bosni tada vlada Stjepan II Kotromanić, koji područje vladavine proširuje na Rašku i Hum, oslanjajući se na rođake Nikoliće, koji su i dalje bili neposredni gospodari Popova. (Š. Bešlagić, str.10, 1966)

Nemamo tačnih i potpunih podataka o veličini područja koje je u srednjem vijeku nosilo naziv Popovo. U povelji ugarskog kralja Matije Korvina iz 1465. godine, kojom on daruje neke krajeve i sela u Hercegovini opatu Aleksandru-diplomati, inače Dubrovčaninu, spominju se i sela župe Popovo-Galčići, Dubljani i Grmljani, koja i danas postoje. (Š. Bešlagić, str. 14, 1966)

Nakon pada Jajca i drugih gradova Bosne pod tursku vlast 1463. godine, opasnost je zaprijetila i Hercegovini. Kod prvog turskog popisa stanovništva ovog kraja 1469. godine, Popovo je upisano pod imenom Popovska. Popovo, Lug, Šuma i područje južno od Trebinja predstavljali su pogranični predio Hercegovačkog sandžaka prema Hercegovini, kojom vlada Vlatko Hercegović (sin Stjepana Vukčića Kosače), odnosno, tu je bila uska granica između Dubrovnika i Turske sve do 1482. godine. (Š. Bešlagić, str. 14, 1966)

Pored predstavnika osmanske vlasti, u Popovu su i dalje postojali narodni glavari - knezovi, pa čak i vojvode, a bilo je i spahija - kršćana. Tako se u XVII stoljeću istovremeno spominju spahija Ivoje i vojvode Jovo Tadić, Aleksa Kadijević i Mihajlo Mihojević.

Popovo je u ravničarskom dijelu, te u brdskim, planinskim predjelima bilo neprestano naseljeno, počev od perioda Ilira i Rimljana, zatim u ranom i kasnom srednjem vijeku, i u tursko doba. Najviše podataka postoji za XIV, XV i XVI stoljeće, kada ovim prostorom gospodare velikaške porodice Sankovića, Čihorića i Nikolića, a posebno za vrijeme Kosača-Sandalja, hercega Stjepana i njegovih sinova.

Upravo za taj period vezane su i nekropole sa stećcima, koje stanovnici Popova nazivaju „grčkim“ grobnicama. Imajući u vidu da su stećci rasprostranjeni uz 47 naselja, na 88 lokacija, s ukupnim brojem od 1559 primjeraka, koji su se očuvali u većoj ili manjoj mjeri, možemo zaključiti da je Popovo bilo relativno dobro naseljeno u spomenutom periodu.

Crkva sv. Varvare obnovljena je 1883. godine, na mjestu nekog starijeg hrama, koji se spominje u dokumentima iz 1664. godine(1). Bešlagić, opisujući nekropolu sa stećcima koja se nalazi uz crkvu, navodi podatak da je „crkva sagrađena prije 150 godina, na temeljima neke stare crkve.“ (Š. Bešlagić, str. 22, 1966)

Položaj crkve, kao i činjenica da je sagrađena usred srednjovjekovnog groblja, zatim tip crkve, i prije svega njena pravougaona apsida, navode na pretpostavku da objekat može biti i stariji od XVII stoljeća. Pojava pravougaonog apsidalnog prostora, a pogotovo ovako dubokog, je vrlo rijetka u graditeljstvu pravoslavnih hramova na Balkanu. Ova pojava ima svoje uzore na dalmatinskim malim crkvama, tako da je pretpostavka da su ovu crkvu kao i neke druge u Popovom polju izgradili dubrovački zidari(2).

Kao jedan od dokaza tvrdnje da je Crkva sv. Varvare nastala na temeljima nekog starijeg hrama, mogu poslužiti ostaci zida vidljivi na istočnoj i na zapadnoj fasadi objekta, gdje su u donjim zonama zidova vidljivi kameni blokovi drugačije obrade.

Zvonik na crkvi je dozidan u XIX stoljeću.

 

2. Opis dobra

            Crkva sv. Varvare(3) pripada tipu jednobrodnih crkava sa pravougaonom apsidom i zvonikom na preslicu .

Crkva je pravougaone osnove, pozicionirana u smjeru istok-zapad, smještena na blago zakošenom terenu. Ukupna vanjska dužina crkve iznosi 8,82 m (sa apsidom), dok je njena širina 5,70 m (mjereno na zapadnoj fasadi). Apsida je pravougaonog oblika i njena dužina iznosi  2,44 m. Vanjska širina apside  iznosi oko 4,00  m. 

Ulaz u crkvu se nalazi sa zapadne strane. Naglašen je kamenim portalom, zvonikom na preslicu i dva specifična kamena bloka – istaka, postavljena sa lijeve i desne strane od ulaza. Kameni blokovi su dimenzija: širine  60 i visine 65 cm. Lijevi kameni blok (ukoliko se posmatra sa zapadne strane) udaljen je od sjeverozapadnog ugla objekta za 1,10 m, dok je desni udaljen 1,00 m od jugozapadnog ugla objekta. Iz ravni zida ovi blokovi su izvučeni za oko 30 cm. 

Ulazni kameni portal nalazi se u osovini crkve. Sastavljen je od dva masivna dovratnika, visine 1,85 m i pravougaonog arhitravno riješenog nadvratnika, visine oko 60 cm. Debljina kamenih blokova portala iznosi oko 35 cm. U crkvu se ulazi kroz željezna vrata.

Iznad kamenog portala je urađena plitka rasteretna niša, završena pravilnim lukom. Pravi dio rasteretne niše je oivičen sa dva velika kamena bloka, na koja je oslonjen završni luk. Visina pravog dijela rasteretne niše iznosi 45 cm, dok je njena širina 50 cm.  Unutar niše se nalazi ploča od bijelog mermera na kojoj je uklesan tekst o obnovi crkvice. Iznad niše u istoj osovini, na visini od 3,60 m, nalazi se pravougaoni otvor, dimenzija 19x33 cm.

Iznad pročelja, a u njegovoj osi, izgrađen je zvonik na preslicu s jednim otvorom i zvonom u njemu. Zvonik ovog oblika jedna je od glavnih karakteristika crkvica ovog tipa u Dalmaciji i Hercegovini. Širina zvonika iznosi oko 1,00 m. Preslicu čine dva kamena stupa, sa naglašenim prijelazom u luk. Lučni dio zvonika ima profilaciju urađenu u plitkom reljefu sa predstavom pet kružnih medaljona i kamenim križem u samom vrhu. Motivi u medaljonima su uglavnom floralni. Luk zvonika je polukružni. Zvonik je zidan obrađenim kamenom. Visina crkve, sa zvonikom na zapadnoj strani, iznosi 6,10 m.

Crkva se sastoji od naosa i oltarskog prostora. Unutrašnje dimenzije naosa iznose  4,50 x 5,40 m. U sjevernom zidu nalazi se petougaona niša, čija širina iznosi oko 70 cm, a dubina 30 cm.

Oltarski prostor se sastoji od pravougaone apside, dvije niše - proskomidije i đakonikona i stare kamene časne trpeze. Ovaj prostor je od prostora naosa odijeljen zidanim ikonostastom koji svojom visinom doseže visinu svoda crkve. Apsida je dužine 2,20 m, dok je njena širina oko 2,80 m.

Crkva je u cjelini pokrivena bačvastim svodom, koji nije pridržan niti pojasnicama, niti pilastrima. U konstruktivnom smislu, opterećenje svoda prenosi se direktno na masivne uzdužne zidove. Dodatna ojačanja na bočnim zidovima nisu uočena. I apsida je, također, pokrivena poluobličastim svodom, koji je u nižem nivou od svoda naosa. Ovaj prelaz sa više na nižu konstrukciju sakriven je ikonostasom.

Svjetlost u crkvu prolazi kroz tri lučna prozorska otvora od kojih se jedan nalazi na sjevernoj, jedan na južnoj i jedan na istočnoj fasadi objekta. Svijetle dimenzije prozorskih otvora su 0,38 m širine i 0,72 m visine. Prozori su završeni formom polukružnog luka. Izvedeni su od po četiri klesana bloka krečnjaka sa blago otesanim stranicama. Ukupne dimenzije kamenih elemenata prozora crkve iznose 0,77 x 1,10 m. Prozori su u enterijeru širi i konusno se sužavaju prema vanjskim zidovima crkve.

Kao i kod ostalih objekata ovog tipa u Hercegovini, građevinski materijal koji je korišten prilikom zidanja crkve je krečnjak. Blokovi su rezani u pravilnim pravougaonim formama, dimenzija 25-30 cm. Sa vanjske strane blokovi su dotjerani i poredani u približno pravilne horizontalne redove. Horizontalne i vertikalne spojnice kamenih blokova nisu tako precizne kao što je slučaj kod ostalih crkava u Popovom polju (crkva u Veličanima, crkva u Taleži). Kameni blokovi međusobno su spojeni krečnim malterom. Debljina zidova iznosi oko 60 cm.

Popločanje crkve kvadratičnim pločama od kulira novijeg je datuma.

Crkva je u cjelini pokrivena kamenim pločama, sa preklopom na sljemenu. Dimenzije ploča iznose oko 80 x 80 cm, dok je njihova debljina oko 12 cm.

            Groblje

Ispred crkve, u smjeru zapada, a iznad pravoslavnog groblja, nalazi se 15 križeva u nizu, od kojih je jedan pao, a poredani su u skupinu po tri ili po dva. Križevi su nastali krajem XIX stoljeća. Spomenici su postavljeni iznad glava pokojnika i orijentirani su prema istoku. Sve su to spomenici skromnih dimenzija, čija visina ni kod jednog primjerka ne prelazi visinu od 1,20 m. Dimenzija najvećeg broja nadgrobnika iznosi: visina između 70 i 80 cm, širina 30-50 i debljina 25-35 cm.

Na spomenicima je uočena pažljivija obrada kamena, naročito kod spomenika čiji se krakovi završavaju najčešće poluloptastim ispupčenjima, a poneki cvjetnim ornamentima koji se susreću na hercegovačkim duborezima. Na prednjoj strani se često po obodu krakova proteže tordirana vrpca kombinirana sa cik-cak linijama i astragalima. Prazna polja su ispunjena ornamentima u obliku rozete ili šesterougaone zvijezde, da bi se na kraju, sa najvećom pažnjom obradio križ kao simbol. Križ je najčešće dekoriran raznovrsnim ornamentima sa kracima završenim u trolistu.

O majstorima – klesarima, koji su izvodili nadgrobnike, nema nikakvih podataka. Ni na jednom spomeniku klesar nije ostavio nikakav podatak o sebi, niti se potpisao.

Nekropola u Strujićima sastoji se od 4 stećka, od kojih je samo jedan stećak ukrašen (stećak br. 1). Orijentirani su u smjeru istok-zapad. Materijal od kojeg su klesani je krečnjak.

Stećak br. 1, dimenzija 185 x 80 x 25 cm, nagnut je sanduk, oštećen na jugoistočnom uglu. Na (gornjoj) vodoravnoj strani loše je očuvan ukras „kamenice“. Š. Bešlagić opisuje da je „kamenica“ okružena velikom plastičnom rozetom (Š. Bešlagić, str. 21, 1966), od koje se danas naziru samo konture.

Stećak br. 2 je nagnut i dosta utonuo, te nije bilo moguće uzeti dimenzije, bez ukrasa je.

Stećak br. 3, dimenzija 186 x 97 cm, također je nagnut i dosta utonuo.

Stećak br. 4 je gotovo u potpunosti utonuo i vidljiva mu je samo još gornja površinski oštećena strana.

Stećci Popova po oblicima, ukrasima, natpisima i svim drugim osobinama ni po čemu ne izlaze iz vremenskog okvira stećaka Bosne i Hercegovine. Za datiranje stećaka u Strujićima može pomoći jedini ukras -„kamenice“ okružene rozetom (na stećku br. 1), kakav je nađen i u Ljubinju. Kako su stećci u okolini Ljubinja s dosta sigurnosti datirani u XIV i XV stoljeće, nema razloga da i stećke iz Strujića analogijom ne smjestimo u ovaj period. (Š. Bešlagić, str. 95, 1966)

U Popovu nekropole sa stećcima uglavnom su locirane pokraj puteva, a uz većinu nekropola nalaze se i crkve, kao što je slučaj u Strujićima. Znatan broj stećaka Popova potječe iz XIV stoljeća, pretežno iz druge polovine, relativno najveći broj pripada XV stoljeću, te se jedan njihov broj proteže i kroz prvu polovinu XVI stoljeća.

 

3. Dosadašnja zakonska zaštita

Dopisom br. 07-40-4-4291-2/07 od dana 25. oktobra 2007. godine, a koji je upućen od strane Zavoda za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta, potvrđeno je da je dobro evidentirano pod nazivom Nekropola stećaka Strujići, uz pravoslavnu Crkvu sv. Varvare, selo Strujići, općina Trebinje.

Na Privremenoj listi nacionalnih spomenika Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Crkva sv. Varvare u Strujićima je upisana pod rednim brojem 724.

 

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi 

Poznato je da su radovi na opravci crkve vršeni krajem XIX stoljeća, kada je najvjerovatnije dozidan zvonik. Na zvoniku je uočen dodatak, izveden u betonu, koji je nastao sedamdesetih godina prošlog stoljeća.

Sve intervencije na objektu vršene su bez projekta i nadzora službe zaštite naslijeđa. Tim intervencijama nije narušena originalnost objekta; Direkcija Zemaljskog muzeja u Sarajevu, 50-ih godina prošlog stoljeća, započela je sistematičnija istraživanja nekropola sa stećcima u Bosni i Hercegovini.

U proljeće 1960. godine, Zavod za zaštitu spomenika kulture BiH započeo je sistematsku obradu stećaka u Popovom polju, da bi sav terenski posao ovog područja bio dovršen 1964. godine. Po završetku terenskog dijela posla, izvršeno je sređivanje i proučavanje materijala.

Š. Bešlagić navodi (Š. Bešlagić, str. 21, 1966) da se u selu Strujići, pored pravoslavne Crkve sv. Varvare, nalazi nekropola sa 8 stećaka u obliku sanduka, sasvim utonulih, te 10 sanduka u podzidu dvorišta, napominjući da je nekropola nekada bila veća. Spomenuti autor navodi da se kod pravoslavne Crkve sv. Varvare nalazi nekropola s 21 stećkom u obliku sanduka. (Š. Bešlagić, str. 393, 1971)

 

5. Sadašnje stanje dobra

Uvidom na licu mjesta, 25. oktobra 2007. godine, ustanovljeno je sljedeće: crkva je u dobrom stanju. Oštećenja konstruktivnog sistema nisu uočena. Strukturalnih pomjeranja nema. Horizontalnih i vertikalnih pukotina nema.

Jugoistočno od Crkve sv. Varvare nalaze se 4 stećka (sanduka).

  • Stećak br. 1 je nagnut i oštećen na jugoistočnoj strani.
  • Stećak br. 2 je utonuo i nagnut.
  • Stećak br. 3 je utonuo i nagnut.
  • Stećak br. 4 je gotovo u potpunosti potonuo.
  • Ispred, iza i s bočne (sjeverne) strane crkve, u zemlji obrasloj travom, primijećeno je još nekoliko (4) amorfnih potpuno potonulih stećaka.
  • Ispred crkve (u smjeru zapada), smješteno je recentnije pravoslavno groblje.
  • Područje je obraslo (mjestimično visokom) travom.

 

III - ZAKLJUČAK

                       

Primjenjujući Kriterije za proglašenje dobara nacionalnim spomenikom («Službeni glasnik BiH», br. 32/02 i 15/03), Komisija je donijela odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:

A. Vremensko određenje

B. Historijska vrijednost

C. Umjetnička i estetska vrijednost

i.Proporcije

ii.Kompozicija

D. Čitljivost (dokumentarna, naučna, obrazovna vrijednost)

iv. Svjedočanstvo o određenom tipu,  stilu ili regionalnom maniru

E. Simbolička vrijednost

I. Ontološka vrijednost

ii. Sakralna vrijednost

v. Značaj za identitet skupine ljudi

F. Ambijentalna vrijednost

G. Izvornost

i.Oblik i dizajn

ii.Materijal i sadržaj

iv.Tradicija i tehnike

v.Položaj i smještaj u prostoru

H. Jedinstvenost i reprezentativnost

i.Jedinstven ili rijedak primjerak određenog tipa ili stila

I. Cjelovitost (cjeline, područja, zbirke)

i.Nenarušenost stanja

 

Sastavni dio ove odluke su:

-     kopija katastarskog plana,

-     z.k. izvadak,  posjedovni list,

-     fotodokumentacija,

-     grafički prilozi.

 

Korištena literatura

U toku vođenja postupka proglašenja Crkve sv. Varvare u Strujićima nacionalnim spomenikom BiH,  korištena je sljedeća literatura:

 

1959.    Filipović, Milenko, Mičević, Ljubo, Popovo u Hercegovini, Naučno društvo, Sarajevo, 1959.

 

1962.    Vego, Marko, Novi i revidirani natpisi iz Hercegovine, Glasnik Zemaljskog muzeja (Arheologija) n.s. sv. VII, Sarajevo,1962, str. 191-243.

 

1964.    Vego, Marko, Zbornik  srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine II, Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1964.

 

1966.    Bešlagić, Šefik, Popovo - srednjovjekovni nadgrobni spomenici, Zavod za zaštitu spomenika kulture Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1966.

 

1971.    Bešlagić, Šefik, Stećci, kataloško-topografski pregled, Veselin Masleša, Sarajevo, 1971.

 

1983.    Anđelić, Pavo, Srednjovjekovna župa Popovo, Tribunija 7, Zavičajni muzej Trebinje, Trebinje, 1983, 61-79.

 

2002.    Ševo, Ljiljana, Pravoslavne crkve i manastiri  u Bosni i Hercegovini do 1878. godine, Glas srpski, Banja Luka, 2002, 217-218.

 

http://veronauka.tripod.com/tekstovi/zitije_svetih/decembar/sveta_Varvara.html

 

http://www.casopis-gradjevinar.hr/dokumenti/200704/6.pdf - crkveno graditeljstvo - predromaničke i romaničke crkve na otoku Braču

 

(1) Ševo, Ljiljana, str. 209.

(2) Primjer  slične crkve nalazimo u selu Lug, kojoj je po imenu poznat dubrovački graditelj. Osim ove crkve, u Popovom Polju postoji još nekoliko crkava (ili njihovih ostataka) koji imaju oltare pravougaone osnove (crkve u Dubljanima i Orahu). Starije dalmatinske crkve (poput crkava na otoku Braču i u okolini Dubrovnika), koje su poslužile kao uzor crkvi u Strujićima, imaju jednostavan pravougaoni tlocrt, koji završava ili polukružnom ili četvrtastom apsidom, s tim da su ove sa četvrtastom rjeđe i mogu govoriti u prilog ranijem datiranju crkve (poput crkve na Lugu kod koje je završena 1503. godine). U enterijeru su presvođene bačvastim svodom. Iz ovog osnovnog tipa crkve razvilo se nekoliko različitih varijanti.  Unutrašnjost ovih objekata je osvijetljena uskim vratima, katkad lunetom nad njima i prozorčićem u apsidi. Njihova posebnost  se ogleda u tome što nigdje nisu pronađeni tragovi oltarnih pregrada, što bi vjerovatno značilo da ih nije ni bilo. Također valja istaknuti da su gotovo sve zaštićene relativno visokim zidovima, no, to je bilo vjerovatno zbog toga da bi se crkve i groblja zaštitile od ovaca koje su pasle posvuda uokolo.

(3) Sveta Velikomučenica Varvara rođena je u gradu  Iliopolju misirskom, u neznabožačkoj porodici. Varvara je bila izuzetno lijepa i mudra devojka, i otac ju je, u želji da je sačuva, zatvorio u kulu svoga dvorca, okruženu bogatstvom, udobnostima i sluškinjama. U usamljenosti, Varvara je svojim blistavim umom dosegla znanja o Tvorcu i Gospodu, iako je niko nije imao tome  poučiti. Kada je jednom uspjela da pobjegne iz kule, Božijim promislom srela je neke kršćanke od kojih je saznala ono što je i sama naslućivala. Vratila se u kulu i u svom kupatilu prosjekla i treći prozor kao simbol Svete trojice, a prstom, kao željezom, izdubila križ u kamenom zidu. Iz njene stope na podu kupatila proključao je izvor žive vode koja je liječila mnoge bolesti. Kada je ovo saznao surovi otac, prijavio je kćer načelniku Martijanu. Bacili su je u tamnicu i mučili je zajedno sa još jednom kršćankom Julijanom. Na kraju, Varvaru je zaklao rođeni otac, a Julijanu vojnici. Odmah potom, udario je grom u Dioskorovu kuću i ubio i njega i Martijana. Sveta Varvara umrla je 306. godine.

( http://veronauka.tripod.com/tekstovi/zitije_svetih/decembar/sveta_Varvara.html)

Sudeći prema broju hramova, sv. Varvara je bila vrlo poštovana svetiteljka u ovom dijelu Hercegovine. Spominju se ostaci njene crkve u blizini sela Grnčarevo kod Trebinja. (Ševo, str. 211)



Crkva sv. VarvareUlazna fasadaSjeverna fasadaJužna fasada
Pogled na apsiduUnutrašnjostIkonostasGrupa stećaka
Nadgrobnici, 19. stoljeće   


ENGLISH 
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika © 2003. Razvoj i dizajn: