Status spomenika -> Nacionalni spomenik

Objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 20/08.

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika, na temelju članka V. stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i članka 39. stavak 1. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 11. do 17. rujna 2007. godine, donijela je

O D L U K U

I.

Mjesto i ostaci graditeljske cjeline – Džumanuša (Sinan Čauševa ili Džemanuša) džamija sa haremom u Livnu proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik čine mjesto i ostaci džamije i mekteba, te mezarje u okviru haremskog zida.

Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji koja obuhvata k.č. br. 6/81, 6/82 i 6/83, z.k. izvadak br. 713, vlasništvo je Medžlisa Islamske zajednice Livno, k.o. Livno, Općina Livno, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik primjenjuju se mjere zaštite i rehabilitacije, utvrđene Zakonom o provedbi odluka Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika, uspostavljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH”, br. 2/02, 27/02, 6/04 i 51/07).

II.

 Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je osigurati pravne, znanstvene, tehničke, administrativne i financijske mjere za zaštitu, rekonstrukciju, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati financijska sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

III.

U cilju trajne zaštite dobra, utvrđuju se sljedeće mjere zaštite, koje se odnose na lokaciju iz točke I. stavak 3. ove odluke:

Objekt Džumanuša džamije

- dopušteni su isključivo istraživački radovi, radovi na zaštiti i prezentaciji nacionalnog spomenika, odobreni od strane federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje (u daljnjem tekstu: nadležno ministarstvo) i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na razini Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nadležna služba zaštite);

- dopuštena je ponovna uspostava izvorne funkcije objekta sa mogućim novim oblikom, u skladu sa etičkim principima u oblasti zaštite naslijeđa, uz konzervaciju i  prezentaciju ostataka izvornog objekta;

- svi originalni fragmenti objekta, koji su pronađeni i sakupljeni na lokaciji, bit će registrirani i snimljeni i po mogućnosti ugrađeni na njihovu izvornu poziciju   (do momenta ugradnje, potrebno ih je na odgovarajući način zaštititi);

- ulomke, koji se zbog visokog stupnja oštećenja ne mogu ugraditi, na odgovarajući način konzervirati i prezentirati u sklopu graditeljske cjeline;

Prostor harema Džumanuša džamije

- zabrana izvođenja bilo kakvih radova na nišanima u sklopu graditeljske cjeline, osim konzervatorsko-restauratorskih radova, uključujući one čiji je cilj njihova prezentacija, uz odobrenje nadležnog ministarstva  i uz stručni nadzor nadležne službe zaštite;

- zabrana izvođenja bilo kakvih radova na mjestu i ostacima mekteba u sklopu graditeljske cjeline, osim istražnih i konzervatorsko-restauratorskih radova, uključujući one čiji je cilj njihova prezentacija, uz odobrenje nadležnog  ministarstva i uz stručni nadzor nadležne službe zaštite.

U cilju zaštite nacionalnog spomenika od daljnjeg propadanja, utvrđuju se hitne mjere zaštite:

- izvršiti čišćenje objekta džamije od samoniklog raslinja;

- izvršiti natkrivanje ostataka i osigurati zaštitu od njihovog daljnjeg propadanja;

- izvršiti arhitektonsko snimanje ostataka džamije i prostora harema;

- izvršiti konstruktivnu sanaciju ostataka džamije;

- izraditi projekt konzervacije i restauracije nišana;

- izvršiti konzervaciju i restauraciju nišana.

IV.

Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski spisi koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.

V.

Svatko, a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe, suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.

VI.

Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, nadležnom ministarstvu, nadležnoj službi zaštite i općinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra, radi provedbe mjera utvrđenih u toč. II. – V. ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

VII.

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim osobama u prostorijama i na web stranici Povjerenstva  (http://www.aneks8komisija.com.ba).

VIII.

Prema članku V. stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Povjerenstva su konačne.

IX.

Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u «Službenom glasniku BiH».

Ovu odluku Povjerenstvo  je donijelo u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

Broj:  09-2-93/07-4                                                                       

12. rujna 2007. godine

Sarajevo                                                                                             

Predsjedatelj Povjerenstva 

Dubravko Lovrenović

O b r a z l o ž e n j e

I – UVOD

Na temelju članka 2. stavak 1. Zakona o provedbi odluka Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika proglasilo nacionalnim spomenikom, u skladu sa čl. V. i VI. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», br. 33/02), sve dok Povjerenstvo ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.

Medžlis Islamske zajednice Livno podnio je dana 10. svibnja 2007. godine  peticiju za proglašenje Džumanuše – Sinan Čauševe džamije u Livnu nacionalnim spomenikom.

U skladu sa odredbama Zakona, a na temelju članka V. Aneksa 8. i članka 35. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, Povjerenstvo je  pristupilo provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom. 

II – PRETHODNI POSTUPAK

            U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom, izvršen je uvid u:

• dokumentaciju o lokaciji imovine i vlasničku dokumentaciju (posjedovni list i kopiju katastarskog plana),

• podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama na restauraciji i drugoj vrsti radova na dobru, itd.,

• povijesnu, arhitektonsku i drugu dokumentarnu građu o dobru.

            Na temelju uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:

1. Podaci o dobru

Lokacija

            Mjesto i ostaci graditeljske cjeline Džumanuša džamije sa haremom u Livnu se nalaze na lokaciji koja obuhvata k.č. 6/81, 6/82, 6/83, upisani su u zemljišnoknjižni uložak br. 713, vlasništvo Medžlisa Islamske vjerske zajednice Livno, k.o. Livno, općina Livno, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

            Glavna osovina objekta Džumanuša džamije je u smjeru sjeverozapad-jugoistok. Ulaz je na sjeverozapadnoj strani. Mihrapski zid je na jugoistoku.

            Nišani u okviru harema džamije su smješteni na prostoru cijelog harema.

            Ostaci mekteba su smješteni jugozapadno od objekta džamije.

Povijesni podaci

Džumanuša ili Sinan Čauševa ili Džemanuša džamija u Livnu predstavlja najstariju džamiju u Livnu(1). Sagrađena je u doba razvoja Livna u prvoj polovici 16. stoljeća, odnosno 1529. godine i predstavlja treću sagrađenu potkupolnu džamiju u Bosni i Hercegovini(2). Džamija je sagrađena u isto vrijeme kada i mesdžid Hamze Ljubunčića koji se nalazio na mjestu današnje Balaguše džamije. U Općinskom defteru Bosanskog sandžaka iz 1528. – 1530. godine u Livnu sa zabilježene tri mahale, među kojima je i Mahala Džamije Sinan Čauša. U istom popisu Džamija Sinan Čauša se navodi kao središte istoimene mahale(3).

Sinan Čauš se, prema Fehimu Spahi, može smatrati utemeljiteljem kasabe Livno i začetnikom njezinog razvoja u osmanskom periodu(4). 

Prema narodnoj predaji, džamiju je, po naredbi Gazi Husrev-bega, sagradio njegov haznadar Sinan Čauš. 

Nadalje, prema narodnoj predaji, naziv džamije i mahale (Sinan Čauševa džamija i mahala) je vremenom u narodu zamijenjen nazivom Džumanuša koji potječe od obavljanje džume u Livnu u ovoj džamiji(5).

Tarih o gradnji džamije nije sačuvan.

Ahmed Aličić daje prepis tariha o obnovi džamije. Tarih je urađen na turskom jeziku sa deset distihova. Na više mjesta je oštećen, te je stoga samo djelomično čitljiv.  U tarihu se navodi da je džamiju prvobitno podigao Sinan Čauš, ali, s obzirom da je bila sasvim oronula, temeljito ju je popravio ili, kako se u tarihu kaže «oživio» emir Jusuf-beg Firdus. Ovaj popravak je izvršen prema Kreševljakoviću 1785. godine, dok zadnji stih tariha daje godinu 1051. po Hidžri, odnosno 1641. godinu.(6) Osim tariha nema nikakvih drugih pouzdanih podataka o gradnji džamije, s obzirom da vakufnama džamije nije sačuvana.

Za vrijeme okupacije 1878. godine, Džumanuša džamija je odigrala za Livno sličnu ulogu kao što je Gazi Husrev-begova džamija odigrala za Sarajevo. Naime, u njoj su održavana vijećanja na kojima je izabrana Narodna vlada i donijeta odluka da se pod vodstvom Mahmut-bega Bušatlije pruži otpor austrijskoj vojsci(7).

Džamija se prestala upotrebljavati početkom 30-ih godina 20. stoljeća(8). S vremenom, objekt džamije se počeo urušavati i sve više propadati. Prema fotografiji, nakon II. svjetskog rata od džamije je ostao samo južni kut i minaret do šerefe.

Minaret džamije je srušen 1966. godine kada je razmontirana i prenesena u Vidimlje kod Glamoča(9).

Uz džamiju, na zapadnoj strani, je bio sagrađen i mekteb koji se zvao Džumanuški. Nije poznato kada je mekteb izgrađen. Zgrada mekteba je srušena pred I. svjetski rat(10).

Poznato je da su džamije Glavica, Balaguša i Džumanuša prije izgradnje suvremenog gradskog vodovoda imale česme radi uzimanja abdesta. Na sjevernoj strani Džumanuše i danas stoji kameno korito(11).

Uz džamiju se nalazi mezarje. Iako Džumanuša predstavlja najstariju džamiju u Livnu, uz nju se nalazi veoma malo starijih nišana. Većina nišana označava mjesto ukopa boraca palih za vrijeme okupacije u okršaju sa četama generala Chihòsa na Suhači, 15. kolovoza 1878. godine, te prilikom opsade Livna, 26. i 27. rujna iste godine.  Jedini nišan sa natpisom pripada izvjesnom Hasanu Dizdaru, sinu Mahmudovom.

Najstariji datirani mezar u obliku sarkofaga, iz 1716. godine, pripada bosanskom valiji Jusuf-paši, odnosno Uzun hadži Jusuf-paši, koji je u Bosnu došao početkom 1715. godine(12).

S vremenom, a usljed nebrige, prostor objekta džamije kao i prostor harema džamije je u potpunosti zarastao i bio prekriven samoniklom vegetacijom.

Početkom 2007. godine, Medžlis Islamske zajednice u Livnu je izvršio čišćenje prostora harema džamije od otpadaka i samonikle vegetacije.

2. Opis dobra (13)

Mjesto i ostaci graditeljske cjeline Džumanuša džamije smješteni su unutar Bistričkog grada, na visoravni koja se blago spušta prema staroj Čaršiji. Cjelina je ograđena kamenim zidom bez prozora, visine oko 1,50 m. 

Ulaz u cjelinu je sa sjeverozapadne strane.

Prema konceptu prostorne organizacije, Džumanuša džamija u Livnu pripadala je  jednoprostornim, potkupolnim džamijama sa otvorenim sofama i kamenim minaretom.

            Objekt džamije predstavljao je kubusnu građevinu. Dimenzije stranica objekta, mjerene iznutra, iznose oko 9,0 m. Visina objekta do tjemena kupole iznosila je 10,30 m.

            Džamija ima masivne kamene zidove, debljine oko 85 cm.

Volumen unutrašnjeg prostora zatvaraju četiri zida koja su primala opterećenje od kupole. Kupola se oslanjala na tambur. Prema Aličiću, kupola je počivala na četiri zida kojima su u prenosu opterećenja pomagala četiri snažna luka od tesanog kamena što su se provlačila kroz zidove, a dodirivala se u kutovima građevine.

Trijem džamije je bio otvoren isključivo sa ulazne strane i natkriven kosim krovom.  Kosi krov se oslanjao na produžene bočne džamijske zidove i stupove sa prednje strane(14). 

Minaret, postavljen uz jugozapadni zid, je vjerojatno bio izveden kao šestorostran. Prema Aličiću, minaret je bio izveden kao relativno nizak i širok.

Bio je ukrašen kamenom plastikom. Mjesta promjene prečnika minareta su bila naglašena jednostavnim vijencem. Prostor ispod šerefe je bio dekoriran stalaktitnom dekoracijom. 

Prozori na fasadi objekta bili su postavljeni u dva horizontalna pojasa.

U prvom horizontalnom pojasu, na svakoj fasadi su postavljena po dva pravokutna prozora. Prozori su sa vanjske strane uokvireni jednostavno izvedenim kamenim blokovima – šembranama. 

Prozori drugog horizontalnog pojasa su bili postavljeni na sjeveroistočnoj i jugozapadnoj (bočnim) fasadama objekta, i to po jedan na svakoj fasadi. Bili su postavljeni u sredini fasade.  Prozori drugog horizontalnog pojasa su bili uokvireni jednostavno izvedenim kamenim blokovima – šembranama i lučno završeni.

Mihrab je bio izveden od kamena, završen stalaktitima postavljenim u tri reda. Vrh mihraba se završavao krilom.

Prema Aličiću,  džamija je svojevremeno bila pokrivena šimlom.

            Početkom 40-ih godina 20. stoljeća, usljed prokišnjavanja džamije došlo je do otpadanja unutrašnjih slojeva žbuke. Nestankom površinskog sloja, prema pisanju Aličića, ukazali su se prethodni slojevi žbuke sa slikanom dekoracijom(15).

Mezarje uz Džumanuša džamiju

Ahmed Aličić je prilikom svog boravka u Livnu, u periodu od 1939. do 1942. godine, napisao da se uz džamiju nalaze nišani koji označavaju mjesto ukopa boraca palih za vrijeme okupacije u okršaju sa četama generala Chihòsa na Suhači, 15. kolovoza 1878. godine, te prilikom opsade Livna, 26. i 27. rujna iste godine.  Od svih nišana u haremu džamije, prema Aličiću, samo dva imaju natpise. Jedan nišan sa natpisom pripada izvjesnom Hasanu Dizdaru, sinu Mahmudovom. Prema Mehmedu Mujezinoviću, natpis na ovom nišanu je ispisan u devet redova u neshi pismu.

Najstariji datirani nišan se nalazi u sklopu mezarja u obliku sarkofaga, iz 1716. godine, i pripada bosanskom valiji Jusuf-paši, odnosno Uzun hadži Jusuf-paši koji je u Bosnu došao početkom 1715. godine

Zbog oštećenosti nišana nije bilo moguće izvršiti njihovu identifikaciju prilikom donošenja konačne odluke o dobru.

3. Dosadašnja zakonska zaštita

Nema podataka o dosadašnjoj zakonskoj zaštiti dobra.

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

Prema natpisu nad ulaznim vratima džamije, džamija je obnovljena 1785. godine prema Kreševljakoviću, odnosno 1641. godine prema Aličiću. Obim radova na obnovi džamije u navedenom periodu nije poznat.

Nema podataka o radovima na dobru nakon navedenih.

5. Sadašnje stanje dobra

Objekt Džumanuša džamije u Livnu se prestao upotrebljavati početkom 30-ih godina 20. stoljeća. Usijed nebrige i neodržavanja objekta, tokom narednih 30 godina došlo je do propadanja i konačnog urušavanja konstrukcije objekta. Vremenom je prostor džamije prekriven samoniklom vegetacijom i otpadom.

S ciljem vraćanja značaja i eventualne obnove džamije, Medžlis Islamske zajednice u Livnu pokrenuo je akciju čišćenja ostataka džamije i mezarja. U periodu ožujak – svibanj 2007. godine izvršeno je čišćenje harema džamije od samoniklog raslinja i otpada kao i otkrivanje ostataka zidova džamije. Prostor džamije još nije u potpunosti otkriven, s obzirom da predstavnici Medžlisa nemaju sredstava za urgentnu sanaciju i privremenu zaštitu ostataka džamije.

U navedenom periodu je izvršena obnova haremskog zida kao i izgradnja pješačke staze koja povezuje džamije Džumanuša i Glavica (Dukatareva). 

Također je izvršena preliminarna identifikacija i objedinjavanje ostataka nišana u haremu džamije.

III - ZAKLJUČAK

            Primjenjujući Kriterije za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima («Službeni glasnik BiH», br. 33/02 i 15/03), Povjerenstvo je donijelo odluku kao u dispozitivu. Odluka je utemeljena na sljedećim kriterijima:

A. Vremensko određenje

B. Povijesna vrijednost

(veza građevine sa značajnim događajem u povijesti)

E. Simbolička vrijednost

ii. Sakralna vrijednost

iii. Tradicionalna vrijednost

v. Značaj za identitet skupine ljudi

F. Ambijentalna vrijednost

ii. Značenje u strukturi i slici grada

Sastavni dio ove odluke su:

- kopija katastarskog plana, br. 230 CXVI 910,

- zemljišnoknjižni izvadak, broj 713,

- fotodokumentacija (fotografija objekta prije rušenja i fotografije nastale prilikom donošenja konačne odluke o dobru, ožujak i svibanj 2007. godine).

Korištena literatura

U toku vođenja postupka proglašenja mjesta i ostataka graditeljske cjeline Džumanuša (Sinan Čauševa ili Džemanuša) džamije sa haremom u Livnu nacionalnim spomenikom BiH,  korištena je sljedeća literatura:

1941.    Ahmed Aličić, Livanjske džamije – prilog povijesti Livna, Državna tiskara u Sarajevu, 1941.

1998.    Mujezinović, Mehmed, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, knjiga III, 3. izdanje, Biblioteka Kulturno naslijeđe, Sarajevo Publishing, 1998.

1999.    Rapko Orman, Blago pod kupolom – Livanjske potkupolne džamije, Planjax, 1999.

2007.    Ahmet Burek, Kameno Hlivno, Planjax, 2007.

            Dokumentacija dobivena od strane Centra za islamsku arhitekturu i Medžlisa Islamske zajednice Livno

(1) Kao ime džamije, Ahmet Burek u svojoj knjizi Kameno Hlivno navodi i ime Đemanuša, tvrdeći da je naziv Džemanuša uveden od strane Ahmeda Aličića u knjizi Livanjske džamije – prilog povijesti Livna, a kasnije prihvaćen od drugih autora. U tekstu odluke za ime džamije navedeno je ime Džumanuša jer je to naziv pod kojim je podnijeta peticija.

(2) Mehmed  Mujezinović u svojoj knjizi Islamska epigrafika BiH iznosi podatak da je Sinan Čauševa ili Džumanuša džamija u Livnu četvrta izgrađena potkupolna džamija u BiH. Naime, pored džamije Mustaf-paše Skenderpašića (Skenderija), 1517. godine, i džamije Čekrekčije Muslihudina, 1523. godine, obje u Sarajevu, prije Džumanuša džamije je sagrađena Balagijina ili Balaguša džamija u Livnu, 1514. godine. (Islamska epigrafika BiH, III tom, str. 95)

(3) Ahmet Burek, Kameno Hlivno, str. 29.

(4) Rapko Orman, Blago pod kupolom, str. 19.

(5) Prema Aličiću, u starije doba džuma (podnevna molitva petkom) nije obavljana u svim džamijama, nego u što manjem broju njih, moguće čak i u samo jednoj, s ciljem okupljanja što većeg broja vjernika na jednom mjestu. Ahmet Burek u svojoj knjizi pak ističe da je tvrdnja da je džuma klanjana samo u Džumanuša džamiji neopravdana i neprihvatljiva (Kameno Hlivno, str. 30.). Rapko Orman u svojoj knjizi Blago pod kupolom (str. 19.) navodi da je džamija nakon otvaranja postala centralna džamija u Livnu te da je stoga u njoj klanjana džuma zbog čega je i džamija kasnije prozvana Džumanušom. Također, navodi da se džamija u narodu češće zove Džemanuša, kako je i upisana u gruntovnici iz 1893. godine. Mujezinović pak predanje o nastanku imena Džumanuša po klanjanju džume smatra neodrživim već samim time što je prije izgradnje Sinan Čauševe džamije u Livnu postojala Starogradska i Balaguša džamija. (Islamska epigrafika BiH, str. 99.)

(6) Ahmed Aličić, Livanjske džamije – prilog povijesti Livna, str. 5.

(7) Ahmed Aličić, Livanjske džamije – prilog povijesti Livna, str. 8.

(8) Ahmed Aličić, Livanjske džamije – prilog povijesti Livna, str. 8.

(9) Rapko Orman, Blago pod kupolom, str. 18.

(10) Ahmet Burek, Kameno Hlivno, str. 31.

(11) Ahmet Burek, Kameno Hlivno, str. 122.

(12) Ahmed Aličić, Livanjske džamije – prilog povijesti Livna, str. 8. Autor također daje i imena ljudi koji su ukopani u haremu džamije, kao i da je zbog nedostatka natpisa na nišanima nemoguće utvrditi čiji mezar označavaju.

(13) Opis dobra je dat na temelju opisa objekta džamije od strane Ahmeda Aličića i na temelju fotografije objekta iz 1930. godine.

(14) Aličić navodi da je krov trijema bio srušen već prilikom njegovog obilaska džamije 1939. – 1942. godine.

(15) Ahmed Aličić, Livanjske džamije – prilog povijesti Livna, str. 5.