početna stranica    
 
Odluke o proglašenju dobara nacionalnim spomenicima

ODLUKU
o izmjeni odluka o proglašenju nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine donesenih zaključno sa 50. sjednicom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika


Privremena lista nacionalnih spomenika

Privremena lista nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine
KOMPLETNA


O privremenoj listi

Odluka o brisanju spomenika sa Privremene liste

Lista peticija za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima

Odluke o odbijanju prijedloga za proglašenje nacionalnim spomenikom

Ugroženi spomenici

Odluke donesene na posljednjoj sjednici

Online peticije

Pokretno

Nepokretno

MANAGEMENT PLAN
Nomination of the Properties for Inscription on the World Heritage List
Mehmed pasha Sokolovic Bridge in Višegrad
Bosnia and Herzegovina


Nekropola sa stećcima Maculje, povijesno područje

galerija nazad

Status spomenika -> Nacionalni spomenik

Objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 3/08.

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika, na temelju članka V. stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i članka 39. stavak 1. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 11. do 17. rujna 2007. godine, donijelo je

 

O D L U K U

 

I.

 

Povijesno područje – Nekropola sa stećcima Maculje, općina Novi Travnik, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

            Nacionalni spomenik čini nekropola sa 101 stećkom i 16 krstača.

Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji označenoj kao k.č. broj 1394 i sjeverni dio k.č. broj 1396, k. o. Rostovo, z.k. uložak broj ISKAZ I, posjedovni list broj 53, općina Novi Travnik, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite utvrđene Zakonom o provedbi odluka Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljenoga prema Aneksu 8. Općega okvirnoga sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (»Službene novine Federacije BiH«, br. 2/02, 27/02, 6/04 i 51/07).

 

II.

 

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je osigurati pravne, znanstvene, tehničke, administrativne i financijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati financijska sredstva za izradu i postavljanje informacijske ploče sa temeljnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

 

III.

 

 

U svrhu trajne zaštite nacionalnoga spomenika utvrđuju se sljedeće mjere zaštite koje se odnose na prostor definiran u točki I. stavak 3. ove odluke:

Prvi stupanj zaštite primjenjuje se na prostoru definiranom u točki I. stavak 3. ove odluke. U tom prostoru dopušteni su isključivo istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi, uključujući i one koji imaju za cilj prezentaciju spomenika, uz odobrenje federalnoga ministarstva nadležnoga za prostorno uređenje i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na razini Federacije Bosne i Hercegovine;

Drugi stupanj zaštite primjenjuje se na prostor smješten u radijusu od 50 m od granica I. stupnja zaštite. U tom prostoru provode se slijedeće mjere zaštite:

            - nije dopuštena eksploatacija kamena, lociranje potencijalnih zagađivača okoliša utvrđenih propisima, izgradnja industrijskih objekata i magistralne infrastrukture i svih objekata koji tijekom izgradnje ili u tijeku eksploatacije mogu ugroziti nacionalni spomenik.

Vlada Federacije BiH je dužna posebno osigurati provedbu sljedećih mjera:

-          izradu programa utvrđivanja postojećeg stanja;

-          izradu geodetskog snimka postojećeg stanja;

-          izradu projekta sanacije, restauracije i konzervacije nekropole.

Projekt sanacije, restauracije i konzervacije treba sadržavati:

-          arheološko istraživanje;

-          čišćenje stećaka od lišaja i mahovine i saniranje oštećenja;

-          uređenje nekropole sa uklanjanjem samonikle vegetacije uz izmještanje lokalne saobraćajnice koja presijeca nekropolu;

-          izradu i provedbu programa prezentacije nacionalnoga spomenika.

 

IV.

 

Stavljaju se izvan snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski spisi koji su oprečni odredbama ove odluke.

 

V.

 

Svatko a posebice nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe, suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.

 

VI.

 

Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, federalnome ministarstvu nadležnome za prostorno uređenje, nadležnoj službi zaštite naslijeđa na razini Federacije Bosne i Hercegovine i općinskome tijelu uprave nadležnome za poslove urbanizma i katastra, u svrhu provedbe mjera utvrđenih u toč. II. - V. ove odluke i nadležnome općinskom sudu u svrhu upisa u zemljišne knjige.

 

VII.

 

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim osobama u prostorijama i na web-stranici Povjerenstva (http://www.aneks8komisija.com.ba).

 

 

VIII.

 

Prema članku V. stavak 4. Aneksa 8. Općega okvirnoga sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Povjerenstva su konačne.

 

IX.

 

Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u »Službenom glasniku BiH«.

 

 

 

 Ovu odluku Povjerenstvo je donijelo u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

 

Predsjedatelj Povjerenstva

 

                                                                                                 Dubravko Lovrenović

Broj: 05.1-2-78/05-6

12. rujna 2007. godine

Sarajevo

 

 

 

O b r a z l o ž e n j e

 

I – UVOD

 

Na temelju Zakona o provedbi odluka Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljenoga prema Aneksu 8. Općega okvirnoga sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, članak 2., stavak 1., »nacionalni spomenik« je dobro koje je Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika proglasilo nacionalnim spomenikom u skladu sa čl. V. i VI. Aneksa 8. Općega okvirnoga sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine (»Službeni glasnik BiH«, broj 33/02), sve dok Povjerenstvo ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.

BZK „Preporod“ Općinsko društvo Novi Travnik, podnio je dana 21. veljače 2005. godine prijedlog za proglašenje povijesnog područja - Nekropola sa stećcima Maculje, općina Novi Travnik, nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

            U skladu sa odredbama Zakona, a na temelju članka V stavak 4. Aneksa 8. i članka 35. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, Povjerenstvo je pristupilo provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

 

II - PRETHODNI POSTUPAK

 

            U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju, izvršen je uvid u:

• dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra

 (kopiju katastarskog plana i zemljišnoknjižni izvadak),

• podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima tijekom rata, podatke o intervencijama na restauraciji ili drugoj vrsti radova na dobru, itd.,

• povijesnu, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru.

 

            Na temelju uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:

 

1. Podaci o dobru

 

Lokacija

            Nekropola sa stećcima Maculje nalazi se na nadmorskoj visini od 998 metara, udaljena je 21 km od Novog Travnika, na putnom pravcu za Gornji Vakuf.

Na lokalitet se skretanjem s navedenog puta dolazi makadamskom cestom (1,5 km) koji vodi u zaselak Seona, a koja presijeca nekropolu. Seona graniči sa selima Rat, Has i Dahovo. Područje je bogato izvorskom vodom: Rizvića vrilo, Korin do i Ograda.

Najbliži stambeni objekat nalazi se na udaljenosti od približno 50 metara od nekropole. Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji označenoj kao k.č. br. 1394 i sjeverni dio k.č. br. 1396, općina Novi Travnik, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

 

Povijesni podaci

 Prema vijestima bizantskog cara Konstantina Porfirogeneta, polovicom X. stoljeća na teritoriji današnje Bosne i Hercegovine postojale su četiri političko-teritorijalne formacije s manjim ili većim stupnjem samostalnosti: Trebinje s Konavljem, Hum, dio oblasti Neretljana i Bosna. Tijekom sljedećih nekoliko stoljeća Trebinje i Hum ostaju samoupravne teritorije pod vlašću dukljanskih i raških vladara, a Bosna se postupno proširuje i više osamostaljuje. Na području porječja gornjeg toka rijeke Bosne formirano je jezgro srednjovjekovne bosanske države u Visokom. Do polovine X. stoljeća, kada se „zemlja Bosna” prvi put javlja u povijesnom izvoru, njena teritorija je već obuhvatala sedam župa: Vrhbosnu, Vidogošću (Vogošću), Lepenicu, Bosnu (posebno konstituirano područje oko Visokog), Trstivnicu, Brod (oko Zenice) i Lašvu (Anđelić, 1984. a, 9-10, 113). Srednjovjekovna župa Lašva obuhvatala je područje današnjih općina Busovača, Vitez, Novi Travnik i Travnik. Bila je pod upravom bosanskih banova, a kasnije, od 1377. godine kraljeva. Lašva je bila jedna od najvećih i najplodnijih župa uže Bosne. Vjerojatno je bila dobro naseljena stanovništvom koje se, uglavnom, bavilo poljoprivredom. Na tom području konstatirano je više od 50 nekropola stećaka iz XIV. i XV. stoljeća (Bešlagić, 1971, 141-145, 154-156), kao i srednjovjekovni gradovi Toričan, Travnik, Bosnić ili Škaf i Vrbenac grad (Petrović, 1931).

O župi Lašvi, s obzirom na njenu prostranost i značaj, nema puno povijesnih dokumenata koji se odnose na period srednjeg vijeka. Ova župa se prvi put spominje u povelji kralja Bele IV. iz 1244. godine, čija autentičnost nije dokazana, kao posjed bosanske biskupije navodi se mjesto „kod tri crkve” (Vego, 1957,150, N. Klaić, 1994, 112-115).

            Godine 1373. ban Tvrtko daruje Stjepanu Rajkoviću selo Čukle (Anđelić, 1972, 291-292, nap. 109).

Godine 1380. kralj Tvrtko I. imenovao je Hrvoja Vukčića velikim vojvodom i darovao dva sela u Lašvi: Trbeušu i Bilu. Vjerovatno su ta sela bila sastavni dijelovi kraljevske domene (Anđelić, 1972, 292).

            Krajem XIV. vijeka u jednom dijelu župe Lašve, oko Turbeta, imao je svoje posjede tepčija Batalo. Javlja se kao svjedok u poveljama bosanskih vladara, od Dabiše do Ostoje, na prelomu iz XIV. u XV. stoljeće.

Ljeta 1415. na području Lašve, u kojoj je Hrvoje Vukčić Hrvatinić imao neke posjede, vodila se bitka između ugarske i osmanske vojske u kojoj su Ugri bili poraženi (Ćirković, 1964, 242).

U jednom dokumentu dubrovačkog arhiva 8. 2. 1421. spominje se kastelan u tvrđavi u Turici u Lašvi (Kovačević-Kojić, 1978, 252). Nije poznato gdje se to mjesto nalazi.

Na području Lašve 16. VII 1455. godine opljačkan je trgovac Radoslav Umiljenović iz Dubrovnika (Kovačević-Kojić, 1978, 314).

 

2. Opis dobra

Stećci centralne Bosne su najbrojniji i najizrazitiji spomenici kulture srednjovjekovne Bosne, kojih ima u svim krajevima, ali relativno najviše oko Ilijaša, Visokog, Kiseljaka, Travnika i Gornjeg Vakufa.

Nekropola Maculje sastoji se od 101 stećka, od toga je 32 ploče, 52 sanduka, 11 sljemenjaka, a 6 stećaka zbog utonulosti nije definirano (Š. Kreševljaković, 1987. str. 147) Orijentirani su u smjeru zapad – istok i sjever – jug s tim što manji broj odstupa od navedenih orijentacija. Stećci su izrađeni od krečnjaka i poredani u redove. Spomenici su pretežno dobro obrađeni, ali ima i slabih gotovo amorfnih primjeraka, koji su služili kao spomenici. Glavni oblik je sanduk s podnožjem, zatim sarkofag sa podnožjem ili bez podnožja, te manji broj običnih ploča.

Stećci nemaju ukrase, izuzev stećka br. 1 (dimenzija 164 x 103 x 55 cm, nadmorska visina 994 m) na kojem je loše očuvan krug (jabuka).

Po svojim dimenzijama (214 x 177 x 32 cm) izdvaja se stećak-sanduk br. 20.

Stećak br. 82 oblika je sanduka na postolju koji se sužava pri dnu (rjeđi tip nadgrobnika).

Sve krstače (16), izuzev krstače br. 3, su ukrašene.

Opis krstača:

Krstača br. 1 najveća je na nekropoli. Njene dimenzije su: 220 x 110 x 49. Gornji krakovi oblikovani su joj u vidu glave čovjeka i simetričnih, kratkih i trokutastih ispusta, kao nadomjestak poprečnih krakova. Ukras: stilizirani križ (70 x 43 x 50), oblika čovjeka, dobro očuvan, na poprečnim ispustima (krakovima) po jedan krug (jabuka); ispod plastičan polumjesec.

Kod krstače br. 2 gornji krakovi oblikovani su u vidu glave čovjeka i simetričnih, kratkih i trokutastih ispusta, kao nadomjestak poprečnih krakova. Ukras: stilizirani križ, oblika čovjeka, dobro očuvan, oko njega, od ispusta prema uspravnom kraku, 5 ukrasa u obliku kruga (jabuke) ravnomjerno (simetrično) raspoređenih; ispod plastičan polumjesec.

Krstača br. 3 je neukrašena. Gornji uspravni krak je duži od poprečnih, koji su više ispusti; jedan je znatno oštećen.

Kod krstače br. 4 gornji krakovi oblikovani su u vidu glave čovjeka i simetričnih ispusta, kao nadomjestak poprečnih krakova. Ukras nešto lošije očuvan, ali još uvijek raspoznatljiv: križ (čija su tri donja kraka približno iste dužine, dok je četvrti uspravni, gornji krak nešto duži), iznad kojeg su 3 bradavičasta manja kruga, ravnomjerno (simetrično) raspoređena, a iznad njih je plastičan polumjesec.

Kod krstače br. 5 gornji krakovi oblikovani su u vidu glave čovjeka i simetričnih ispusta, kao nadomjestak poprečnih krakova, s tim što je gornji uspravni krak dosta izdužen u odnosu na donji dio krstače. Ukras križa loše je očuvan, jedva raspoznatljiv.

Krstača br. 6 je pala i gotovo u potpunosti obrasla travom.

Kod krstače br. 7 gornji krakovi oblikovani su u vidu glave čovjeka i simetričnih ispusta, kao nadomjestak poprečnih krakova, koji imaju oštar (trokutast) završetak. Ukras grčkog križa loše je očuvan, jedva raspoznatljiv.

Kod krstače br. 8 gornji krakovi oblikovani su u vidu glave čovjeka i simetričnih ispusta, kao nadomjestak poprečnih krakova, koji imaju oštar (trokutast) završetak, od kojih je jedan u potpunosti oštećen. Ukras: stilizirani križ, oblika čovjeka, lošije vidljiv i očuvan.

Kod krstače br. 9 gornji krak je okrugao kao glava čovjeka, gledajući frontalno, a poprečni ispusti tek su neznatno (oblo) naznačeni. Ukras: lošije očuvan križ iznad kojeg je polumjesec.

Kod krstače br. 10 gornji krak je okrugao kao glava čovjeka, gledajući frontalno, a poprečni ispusti tek su oblo naznačeni. Ukras: grčki križ iznad kojeg je plastičan polumjesec, lošije očuvan, ali raspoznatljiv.

Kod krstače br. 11 gornji krakovi oblikovani su u vidu glave čovjeka i simetričnih kraćih ispusta, kao nadomjestak poprečnih krakova, koji imaju oštar (trokutast) završetak. Ukras: slabo vidljiv stiliziran križ u obliku čovjeka, ispod kojeg je polumjesec.

Kod krstače br. 12 gornji krakovi oblikovani su u vidu glave čovjeka i simetričnih kraćih ispusta, kao nadomjestak poprečnih krakova, koji imaju trokutast završetak. Ukras: vidljiv stiliziran križ u obliku čovjeka (antropomorfan križ), ispod kojeg je plastičan polumjesec. Krstača je nagnuta u pravcu istoka.

Kod krstače br. 13 gornji krakovi oblikovani su u vidu glave čovjeka i simetričnih kraćih ispusta, kao nadomjestak poprečnih krakova, oblog završetka. Ukras: vidljiv križ, čiji su vodoravni krakovi nešto duži od uspravnih, a iznad njega je plastičan polumjesec.

Kod krstače br. 14 gornji krakovi oblikovani su u vidu glave čovjeka i simetričnih kraćih ispusta, kao nadomjestak poprečnih krakova, oblog, neznatno naglašenog završetka. Ukras: vidljiv grčki križ, ispod kojeg je plastičan polumjesec.

Kod krstače br. 15 gornji krakovi oblikovani su u vidu glave čovjeka i simetričnih kraćih ispusta, kao nadomjestak poprečnih krakova, trokutastog blago naglašenog završetka. Ukras: loše očuvan, jedva vidljiv grčki križ.

Kod krstače br. 16 gornji krakovi oblikovani su u vidu glave čovjeka i simetričnih kraćih ispusta, kao nadomjestak poprečnih krakova, oblog završetka. Ukras: teško vidljiv grčki križ, iznad kojeg je polumjesec. Krstača je nagnuta prema zapadu, u tolikoj mjeri da svojim krakom (ispustom) dodiruje tlo. U gornjem gotovo centralnom dijelu uspravnog kraka nalazi se rupa promjera desetak cm.

Navedene krstače predstavljaju poseban vid krstača koje susrećemo u okolici Travnika i Zenice, a koje nemaju svojih analogija na područjima stećaka. Predstavljaju originalne oblike nedovoljno razvijenih krstača (Š. Bešlagić, 1982., str. 107).

O vremenu nastanka, trajanja i „nestanka“ stećaka mišljenja su različita. Na osnovu raspoloživih podataka, može se tvrditi da se pojavljuju od druge polovine XII. stoljeća, da njihova prva faza traje i kroz XIII. stoljeće, da se intenzivno klešu i ukrašavaju u XIV. i XV. stoljeću, s tim što cvjetanje zahvata drugu polovicu XIV. i prvu polovicu XV. stoljeća. U XVI. stoljeću ova vrsta umjetnosti postupno nestaje, a krajem ovog stoljeća i zamire (Š. Bešlagić, 1982., str. 72).)

Nadgrobni spomenici u obliku križa su mlađi spomenici i ne pripadaju više srednjem vijeku (P. Korpšec, 1952., str. 397.).

Ma koliko spomenici u obliku križeva izgledali slični među sobom, ipak se i kod njih zapaža nekoliko stupnjeva evolucije (P. Korošec, 1952., str. 402). Glavna njihova odlika je gornji dio - glava, a zatim bočna ispupčenja koja treba da predstavljaju vodoravne krake križa, koje u ovom slučaju možemo nazvati ramenima. Glava nije uvijek jednaka i pokazuje tipične razlike, koje su se mogle postići samo dužim vremenskim intervalom. Ramena u tom pogledu nisu toliko tipična, već njihov broj kao i druge pojedinosti, koje ne smiju ostati po strani. U početnoj fazi razvoja oblika krstača nisu još predstavljena ramena, a nema ni onog dijeljenja spomenika na gornji i donji dio iz koga se kasnije razvila glava križa. Cijeli spomenik više liči na jednu ovalnu ploču, koja je gore šira, a dolje uža. Kasnije se postupno izdvaja, uobličuje glava, sužavanjem iznad ramena, tako da se dobije donekle oblik vrata. U konačnici razvoja oblika krstača, već se lijepo razlikuje formirana okrugla glava, gdje važnu ulogu imaju ramena s obzirom na njihov broj i obradu.

Kod datacije krstača moramo se zadovoljiti samo pretpostavkama. Možemo pretpostaviti da se prijelaz iz ploče u križ dogodio u prvoj polovici XVII. stoljeća. U drugu polovinu spadali bi spomenici već izrađeni u obliku križa, ali s još neformiranom glavom, dok spomenici s već formiranom glavom bi pripadali XVIII. stoljeću, od kojih bi kao posljednji došli oni s okruglom glavom. Vremenski odnos između križeva s okruglom glavom i onih u obliku križeva isto tako nije moguće preciznije utvrditi (P. Korošec, 1952., str. 405).

 

3. Dosadašnja zakonska zaštita

U Prostornom planu BiH do 2000. godine na području Novog Travnika kao spomenik III. kategorije uvršteno je 5 lokaliteta nekropola sa stećcima (188 stećaka) bez preciznije identifikacije.

 

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

Direkcija Zemaljskog muzeja u Sarajevu, pedesetih godina prošlog stoljeća, započela je sistematičnija istraživanja nekropola sa stećcima u Bosni i Hercegovini. Prva istraživanja nekropola na području Travnika, ograničavajući se na dolinu Lašve, točnije na prostor od Lašve do Karaule, dolinu rijeke Bile do Brajkovića i Gučje Gore, dolinu Komarske Lašve do Goleša i dolinu Grovnice, izvršila je P. Korošec navodeći 52 nekropole (P. Korošec, 1952., str. 378-407.). Pod rednim brojevima 16 i 50, na lokaciji Rostovo (točnije kod sela Rostovo), opisala je nekropolu od 105 mahom sanduka i 16 križeva.

Š. Bešlagić navodi da se na lokalitetu Mašeta nalazi nekropola sa 115 stećaka, od čega 87 sanduka, 15 sljemenjaka i 13 krstača (Š. Bešlagić, 1971, str. 154.).

M. Kreševljaković navodi lokalitet Maculje, kao najveću nekropolu u općini Novi Travnik sa 101 stećkom (52 sanduka, 32 ploče, 11 sljemenjaka, 6 zbog oštećenosti nedefinirano) i 16 krstača i daje skicu nekropole ( M. Kreševljaković, 1987., str. 147.).

 

5. Sadašnje stanje dobra

Uvidom na licu mjesta, 31. 7.2007. godine, ustanovljeno je sljedeće:

- Pojedini stećci su oštećeni usljed dugotrajnih vremenskih utjecaja;

- Na većini stećaka prisutni su biljni organizmi, uglavnom lišajevi i mahovina koji razaraju strukturu kamena;

- Područje cijele nekropole je obraslo visokom travom, niskim raslinjem i granjem, te nije bilo moguće utvrditi točan broj stećaka;

- Nekoliko stećaka je prevrnuto;

- Stećak br. 93 dislociran je s postolja;

- Krstača br. 6 je pala i zarasla travom;

- Krstača broj 16 tone i jako je nagnuta u pravcu zapada, dodirujući tlo;

- Nekoliko stećaka gotovo je u potpunosti obraslo travom;

-Ornamenti na stećcima nisu vidljivi, izuzev vrlo loše očuvane jabuke (kruga) na stećku br. 1, dok su se na svim krstačama, izuzev krstače br. 3, ornamenti očuvali u većoj ili manjoj mjeri.

 

6. Specifični rizici

-dugogodišnje neodržavanje lokaliteta,

-nepovoljni vremenski uticaji,

-samonikla vegetacija.

 

III - ZAKLJUČAK

Primjenjujući Kriterije za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom (»Službeni glasnik BiH«, br. 33/02 i 15/03), Povjerenstvo donosi odluku kao u dispozitivu. Odluka je utemeljena na sljedećim kriterijima:

A) Vremensko određenje

B) Povijesna vrijednost

C) Umjetnička i estetska vrijednost

 iv. Kompozicija

 v. Vrijednost detalja

G) Izvornost

 i. Oblik i dizajn

 ii. Materijal i sadržaj

v. Položaj i smještaj u prostoru

H) Jedinstvenost i reprezentativnost

 i. Jedinstven i rijedak primjerak određenog tipa

 

Sastavni dio ove odluke su:

- kopija katastarskog plana,

- zemljišnoknjižni izvadak,

- fotodokumentacija sa terena, 11 slika

 

Korištena literatura

Tijekom vođenja postupka proglašenja dobra nacionalnim spomenikom BiH korištena je sljedeća literatura:

 

1931. Petrović, Jozo, S arheologom kroz Travnik, Zagreb, 1931.

 

1952. Korošec, Paola, „Srednjevjekovne nekropole okoline Travnika”, GZM, n.s., svezak VII, Sarajevo, 1952., str. 375-407.

 

1964. Ćirković, Simo, Istorija srednjovjekovne bosanske države, Beograd, 1964.

 

1967. Bešlagić, Šefik, Stećci centralne Bosne, Srednjovjekovni nadgrobni spomenici Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1967., svezak IX

 

1957.Vego, Marko, Naselja bosanske srednjovjekovne države, Sarajevo, 1957.

 

1971. Bešlagić, Šefik, Stećci, kataloško-topografski pregled, Sarajevo, 1971., 142-143.

 

1978. Kovačević-Kojić, Desanka, Gradska naselja srednjovjekovne bosanske države, „Veselin Masleša", Sarajevo, 1978.

 

1982. Bešlagić, Šefik, Stećci - kultura i umjetnost, Sarajevo, 1982.

 

1987. Kreševljaković, Muhamed, Naselja opštine Pucarevo, Pucarevo, str. 146-151.           

 

1984. Anđelić, Pavao, „Doba srednjovjekovne bosanske države” u Kulturna istorija Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do pada ovih zemalja pod osmansku vlast, „Veselin Masleša", Sarajevo, 1984, 435-587.

 

1988. Grupa autora, Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, tom 3, Zemaljski muzej u Sarajevu, Sarajevo 1988.

 

1994. Klaić, Nada, Srednjovjekovna Bosna, politički položaj bosanskih vladara do Tvrtkove krunidbe (1377. g.).

 

 



Nekropola sa stećcima Maculje - grupa stećakaGrupa stećaka, krstačeAntropomorfna krstačaSanduk sa postoljem
Stećak br.11Antropomorfne krstačeKrstača, dekoracijaDekoracija - polumjesec i križ
Ploča sa postoljem   


ENGLISH 
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika © 2003. Razvoj i dizajn: