početna stranica    
 
Odluke o proglašenju dobara nacionalnim spomenicima

ODLUKU
o izmjeni odluka o proglašenju nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine donesenih zaključno sa 50. sjednicom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika


Privremena lista nacionalnih spomenika

Privremena lista nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine
KOMPLETNA


O privremenoj listi

Odluka o brisanju spomenika sa Privremene liste

Lista peticija za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima

Odluke o odbijanju prijedloga za proglašenje nacionalnim spomenikom

Ugroženi spomenici

Odluke donesene na posljednjoj sjednici

Online peticije

Pokretno

Nepokretno

MANAGEMENT PLAN
Nomination of the Properties for Inscription on the World Heritage List
Mehmed pasha Sokolovic Bridge in Višegrad
Bosnia and Herzegovina


Lištani – Podvornice, arheološko područje

galerija nazad

Status spomenika -> Nacionalni spomenik

Objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 29/08.

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika, na temelju članka V. stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i članka 39. stavak 1. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 11. do 17. rujna 2007. godine, donijelo je

 

O D L U K U

 

I.

 

Arheološko područje  Lištani – Podvornice, općina Livno, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik čini arheološko područje sa ostacima  kasnoantičkih grobnica, ranokršćanskih crkava (sjeverne i južne), srednjovjekovne nekropole, te  pokretno naslijeđe pronađeno na arheološkom području koje se nalazi u Franjevačkom muzeju i galeriji Gorica u Livnu, a koje je popisano u inventarnim knjigama nalaza Muzeja.

Nacionalni spomenik se nalazi na prostoru koji obuhvaća dio k.č. 433 upisane u zk. uložak broj 89, posjedovni list broj 31, dio k.č. 433  upisane u zk. uložak broj 89,  posjedovni list broj 30, dio k.č. 433, upisane u zk. uložak broj 89, posjedovni list broj 858, k.č. 434/5 upisanu u  zk. uložak broj 339,  posjedovni list broj 225, k.č. 442/1 upisanu u  zk. uložak broj 93, posjedovni  list broj 200, k.č 441 upisanu u zk. uložak broj 95, posjedovni list broj 239, dio k.č. 434/4 upisane u zk. uložak broj 339,  posjedovni list broj 224, k.o. Odžak, općina Livno, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite utvrđene Zakonom o provedbi odluka Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (»Službene novine Federacije BiH«, br. 2/02, 27/02 i 6/04).

 

II.

 

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je osigurati pravne, znanstvene, tehničke, administrativne i financijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati financijska sredstva za izradu i postavljanje informacijske ploče sa temeljnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

 

III.

 

U svrhu trajne zaštite nacionalnog spomenika, na prostoru definiranom u točki I. stavak 3. ove odluke primjenjuju se sljedeće mjere zaštite:

-          dopušteni su isključivo istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi, uključujući i one koji imaju za cilj prezentaciju spomenika, uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na razini Federacije Bosne i Hercegovine;

-          nije dopušteno odlaganje otpada;

-          prostor nacionalnog spomenika bit će očišćen, otvoren i dostupan javnosti, a može se koristiti u edukacijske i kulturne svrhe.

 

Zaštitni pojas obuhvaća radijus od 20 metara od granica istraživanog dijela lokaliteta i predstavlja prostor sa potencijalnom arheološkom vrijednošću. U tom pojasu nije dopušteno duboko oranje niti izvođenje građevinskih radova koji mogu na bilo koji način utjecati na izmjenu sadašnjeg stupnja izgrađenosti prostora, osim onih radova koji imaju za cilj zaštitu i prezentaciju nacionalnog spomenika.

U slučaju izvođenja radova na rekonstrukciji i održavanju puta, neophodno je izvršiti prethodne arheološke istražne radove.

                       

IV.

 

Iznošenje pokretnog naslijeđa iz točke I. stavak 2. ove odluke (u daljnjem tekstu: pokretno naslijeđe) iz Bosne i Hercegovine nije dopušteno.

Iznimno od odredbe stavka 1. ove točke, dopušteno je privremeno iznošenje pokretnog naslijeđa iz Bosne i Hercegovine u svrhu prezentacije ili konzervacije, ukoliko se utvrdi da konzervatorske radove nije moguće izvršiti u Bosni i Hercegovini.

Odobrenje u smislu prethodnog stavka daje Povjerenstvo, ukoliko nedvojbeno bude utvrđeno da to ni na koji način neće ugroziti pokretno naslijeđe.

Povjerenstvo u svom odobrenju za privremeno iznošenje pokretnog naslijeđa iz Bosne i Hercegovine utvrđuje sve uvjete pod kojima se to iznošenje može izvesti, rok za povrat u Bosnu i Hercegovinu, kao i zaduženja pojedinih organa i institucija na osiguranju tih uvjeta, te o tome obavještava Vladu Federacije, nadležnu službu sigurnosti, carinsku službu Bosne i Hercegovine i javnost.

 

V.

 

Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski spisi koji su oprečni odredbama ove odluke.

 

VI.

 

Svatko, a posebice nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih postupaka koji mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.

 

VII.

 

Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, federalnom ministarstvu nadležnom za prostorno uređenje, federalnom ministarstvu nadležnom za kulturu, nadležnoj službi zaštite naslijeđa na razini Federacije Bosne i Hercegovine i općinskom tijelu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra, radi provedbe mjera utvrđenih u toč. II - VI ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

 

VIII.

 

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim osobama u prostorijama i na web stranici Povjerenstva  (http://www.aneks8komisija.com.ba).

 

IX.

 

Prema članku V. stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Povjerenstva su konačne.

 

X.

 

Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u »Službenom  glasniku BiH«.

 

Ovu odluku Povjerenstvo je donijelo u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

 

Broj: 05.1-2-936/03-4

12. rujna 2007. godine

Sarajevo

 

Predsjedatelj Povjerenstva

Dubravko Lovrenović

 

O b r a z l o ž e n j e

 

I. – UVOD

 

Na temelju članka 2, stavka 1. Zakona o provedbi odluka Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, »nacionalni spomenik« je dobro koje je Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika proglasilo nacionalnim spomenikom u skladu sa čl. V. i VI. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine (»Službeni glasnik BiH«, broj 33/02), sve dok Povjerenstvo ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.

Franjevački muzej i galerija Gorica – Livno dostavio  je, dana 14. siječnja  2003. godine, prijedlog/peticiju za proglašenje arheološkog područja – Lištani - Podvornice s ostacima iz rimskog antičkog razdoblja, ranog i kasnog srednjeg vijeka, općina Livno, nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

U skladu sa odredbama Zakona, a na temelju članka V. stavak 4. Aneksa 8. i članka 35. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, Povjerenstvo je pristupilo provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

       

II. –  PRETHODNI POSTUPAK

 

U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju izvršen je uvid u:

-          dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra (kopiju katastarskog plana i zemljišnoknjižni izvadak),

-          podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama na restauraciji ili drugoj vrsti radova na dobru, itd.,

-          povijesnu, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru.

 

Na temelju uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra utvrđeno je sljedeće:

 

1. Podaci o dobru

Lokacija

Lokalitet Lištani–Podvornice smješten je u Livanjskom polju, najvećem kraškom polju u jugozapadnoj Bosni(1). 

Naselje Lištani smješteno je u jugozapadnom dijelu Livanjskog polja, 24 km udaljenosti od Livna, na putu za Grahovo. Prema kazivanju  mještana, prije četrdesetak godina makadamska cesta prolazila je ispod lokaliteta, nakon čega je usljed obilne vode preusmjerena. Asfaltna cesta, rađena 1981. godine  presjekla je i dijelom uništila arheološki lokalitet Podvornice koji se nalazi u neposrednoj blizini kasnosrednjovjekovne nekropole sa stećcima (pored aktualnog katoličkog groblja)  i uz padinu prapovijesne željeznodobne gradine, koja je služila kao utvrda u rimsko doba  (M. Marić, 2005., 74.).

Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji koja obuhvaća  k.č.  dio 433, upisan u zk. ul. 89, br. posjedovnog lista 31, k.č. dio 433, upisan u zk. ul. 89, br. posjedovnog lista 30, k.č. dio 433, upisan u zk. ul. 89, br. posjedovnog lista 858, k.č. 434/5, upisan u  zk. ul. 339, br. posjedovnog lista 225, k.č. 442/1, upisan u  zk. ul. 93, br. posjedovnog lista 200, k.č. 441, upisan u  zk. ul. 95, br. posjedovnog lista 239, k.č. dio 434/4, upisan u  zk. ul. 339, br. posjedovnog lista 224, k.o. Odžak, općina Livno, Federacija BiH, Bosna i Hercegovina.

Povijesni podaci

Plodno Livanjsko polje od najstarijih vremena bilo je pogodno za razvoj zemljoradnje i stočarstva. Okružuje ga četrdesetak ilirskih gradina, vizualno dobro povezanih i branjenih, koje u slučaju opasnosti mogu poslužiti kao refugiji. U rano brončano doba trajnije se nastanjuju (D. Periša, 1994.,19., 24. ).

Livanjski kraj imao je neraskidivu sponu s bližim delmatskim prostorom još od kraja bakrenog i početka brončanog doba kada se na ovim prostorima formira cetinska kultura (A. Milošević, 1999., 7.)

Potonja kultura imala je značajan utjecaj na kulturni razvoj ilirskih plemena, a u kasnijem razvoju, naročito u starije željezno doba, imala je upliva u oblikovanju delmatske zajednice ovog područja.

Livanjsko i susjedna polja jugozapadne Bosne i Dalmacije, bila su matična područja Delmatima, odakle se širi kulturni i gospodarski utjecaj na dijelove srednje Dalmacije. Grčki povjesničar Polibije ( oko 200.-130. pr. Kr.) daje prvi pisani trag o Delmatima, koji su u prvoj pol. II. stoljeća ojačali i napali zemlju Isejaca, gradove Tragurij (Trogir) i Epetij (Stobreč),  te su ugrožavali susjedne Daorse, namećući im danak u žitu i stoci (M. Zaninović, 1994. str. 46.).

Nakon Batonovog ustanka (6.-9. g. pr. Kr.) i poraza Delmata započinje proces romanizacije. U komunikacijskom smislu Livanjsko polje imalo je oduvijek veliku važnost kao veza između unutrašnjosti s jadransko-mediteranskim zaleđem. Upečatljiv trag procesa romanizacije su svakako i  rimske ceste.

Rimska postaja Pelva (Lištani) na cesti između Aequuma (Čitluk pored Sinja) i Salviuma (Vrba, Glamočko polje) smještenim u Lištanima i Bariduuma, najvjerojatnije područje grada Livna, bila je jedna od spona gore pomenutih područja. Cestu koja ide iz Lištana u dužini od 4 km  do Strupnića pod Golijom,  pratile su i manje mjesne prometnice, spajajući pojedina naselja. Glavna rimska cesta koja je prelazila  preko Livanjskog polja  povezivala je Salonu i Servitium (Bos. Gradiška) .

Zadržavajući svoja delmatska imena, o čemu svjedoče natpisi pretežno na nadgrobnim spomenicima,  populacija prihvaća incinereraciju(2), koristeci urne koje oponašaju oblik kuće ili hrama,  da bi se inhumacija(3) ponovo  uvriježila od polovice II. stoljeća. Iz perioda rimske dominacije postoje mnogobrojni materijalni dokazi, od kojih je većina smještena u Franjevačkom muzeju i galeriji Gorica –Livno.

Period kasne antike i nemirna vremena seobe naroda (Huna, Gota i drugih naroda) prisiljavaju stanovnike polja da nađu utočište u refugijima (Gradina na vrelu Bastašice, na Gracu u Potočanima, Tabiji i Podgradini  i na Gradini u Grkovcima ).

Sistematska istraživanja lokaliteta Lištani–Podvornice uvelike pomažu rasvjetljavaju kasnoantičkog perioda,  jer su lokacije do sada poznate na livanjskom području većim dijelom neistražene (moguće lokacije: Bastasi, Podgradina, Suhača, Donji Rujani, Lištani), izuzev nalazišta Podgradina - Rešetarica  i sv. Ive u Livnu.

U IX. stoljeću livanjska županija vjerojatno je, uz Livanjsko, obuhvaćala Duvanjsko i Glamočko polje. Sjedište joj je bilo Livno, koje se prvi put spominje 892. g. pod imenom Cleuna, u povelji hrvatskog kneza Muncimira, gdje se kao župan Livna navodi Želimir u ulozi svjedoka (M. Petrinec, 1999. str. 32.). Ime grada zabilježeno je i u popisu naseljenih gradova u djelu „O upravljanju carstvom„ bizantskog cara Konstantina Porfirogeneta iz sredine X. st. gdje opisuje Hrvatsku i nabraja njene županije, te u popisu između 11 županija kao prvu navodi županiju Livno. Livanjska županija vjerojatno je obuhvaćala,  pored Livanjskog,  Duvanjsko i Glamočko polje. U Povelji kralja Zvonimira iz posljednje četvrtine XI. st.,  spominje se livanjski comes Dobrila.

U srednjem vijeku, u crkvenom pogledu Livno je pod jurisdikcijom splitske nadbiskupije, a njene ovlasti potvrdili su ugarsko-hrvatski kraljevi Koloman (1103.) i Andrija II. (1207.). U granice potonje biskupije, livanjsku župu uključuje i papa Celestin III. Osnivanjem bosanske vikarije 1340. godine, Livno je bilo u sklopu duvanjske kustodije, koja je pokrivala zapadnu Hercegovinu, Cetinsku krajinu i Tropolje (Završje).

Od početka XIII. st. područje koje obuhvaća Livanjsko, Glamočko i Duvanjsko polje sve češće se naziva Tropolje (Tres campi). Za vladavine Stjepana II. Kotromanića (1314.-1353.) Tropolje, godine 1326., ulazi u sastav bosanske države, nazivajući se od tada Završje ili Zapadne strane, kao odraz gledanja iz središnje Bosne.

Sam grad Livno (castrum Cleune) ponekad se naziva i Bistrički grad (castrum Bystryze), jer se iznad izvora rijeke Bistrice, nalazila srednjovjekovna utvrda, čiji su bedemi i obrambene kule još uvijek vidljivi.

 

2. Opis dobra

Lokacija je prvotno bila zavedena pod imenom CRKVA SV. RUŽE, LIŠTANI, LIVNO. Lokalitet je 1981. godine istraživala V. Atanacković-Salčić. Prilikom izgradnje asfaltnog puta, slučajno su otkriveni grobovi, ostaci bazilike i kasnoantičke presvođene grobnice. Pored ulaza u grobnicu, pronađen je fragment natpisne ploče, a u njenoj unutrašnjosti dva skeleta, čije su kosti bile dislocirane. Nađeni su i fragmenti  keramičke posude. S južne strane konstatiran je dječiji grob i u njemu fibula latenoidnog oblika. Oba groba bila su okružena solidno građenim zidom (V. Atanacković-Salčić,1988., str. 236.) (4)  

Lokalitet se prostire s obje strane asfaltne ceste. Na istraženoj površini sjevernog dijela lokaliteta pronađeni su rasuti pokretni kameni spomenici. Radi se o rimskim antičkim sepulkralnim spomenicima. Na postojanje ranokršćanske bazilike, upućivali su ulomci oltarne mramorne menze, presvođena grobnica, te ulomci kasnoantičkih staklenih posuda, a izdvajaju se ulomci zaobljenih oboda, dna čaša i ručica. Prilikom čišćenja grobnice na svod, na ulazu, otkriveni su ulomci rimskih spomenika, kao spoliji, u funkciji dovratnika, lijevi je dio reljefnog spomenika, najvjerojatnije stela na kojoj su poprsja muškarca i žene, a desni je ulomak poklopca urne.

Na južnom dijelu lokaliteta, na dubini već od 0,40 do 0,80 m javljaju se grobovi. Radi se o organiziranom groblju na redove. Istraženo ih je ukupno 18. Ukop je jednostavan u zemljanu raku ili djelomično omeđen neobrađenim kamenjem. Orijentacija grobova je istok-zapad. Kosturi su bili položeni na leđa, s rukama uz tijelo. U osam grobova pronađeni su nalazi, uglavnom nakit dalmatinske kulture: obične srebrne ili brončane karičice rastavljenih krajeva, karičice kod kojih se jedan kraj savija u kukicu, a drugi u petlju, jednojagodne naušnice glatkih jagoda, luksuzne jednojagodne naušnice u tehnici filigrana i granulacije i jednostavno prstenje.

Važan nalaz predstavlja par željeznih ostruga nađenih in situ unutar groba G-1, koje se tipološki datiraju (okvirno) od sredine X. do sredine XI. st. (M. Marić,  2003., str. 75.).

Na lopaticama kostura u grobu G-12 nađena je željezna euharistijska žlica, kao relativno rijedak prilog. Prema dosadašnjoj dostupnoj literaturi to je prvi primjer u grobu starohrvatske nekropole.

Osteološki materijal transportiran je u laboratorij Odsjeka za arheologiju Hrvatske Akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, koji je nakon obrade vraćen (skeleti pokopani u zajedničku kosturnicu).

Nakon važnih rezultata istraživanja prve kampanje, provedena je i druga u periodu od 1. 7. do 22. 8. 2003. godine. Istraživanja su nastavljena na već uspostavljeni prošlogodišnji sistem koordinatne mreže 5 x 5  m.

Otkriven je dio temelja zida koji se u smjeru istoka nastavlja na ranije otkrivene temelje sjevernog zida ranokršćanske bazilike, temelji manje bočne središnje polukružne apside s temeljnom stopom i temelji manje bočne sjeverne polukružne apside. Kako je asfaltna cesta najvjerojatnij  presjekla južni dio bazilike, može se samo pretpostaviti da je riječ o bazilici s bočnim prostorijama, pri čemu ostaje nejasno da li je riječ o troapsidalnoj bazilici.

Na južnom dijelu lokaliteta, gdje je istraživana nekropola, otkriveni su temelji arhitekture. Najvrednije otkriće predstavlja ranokršćanski zdenac, koji je dobro  očuvan, ovalnog oblika s tri stube na istočnoj i jednoj sačuvanoj na zapadnoj strani. Unutrašnjost mu je obložena hidrauličnom žbukom, a na dnu su nađeni ulomci staklenih posuda, od kojih su dvije rekonstruirane, jedna veća u formi pehara i jedna zdjelica-svjetiljka („lumin“) s tri ručice za vješanje. To je do sada prvi otkriveni zdenac na području Livanjskog polja.

Na prostoru cijelog lokaliteta pronađen je velik broj ulomaka keramičkih posuda, rimske i srednjovjekovne tipologije, većim dijelom neukrašenih. Izdvaja se ulomak fokejske crvene keramike dekorirane pečatiranim motivima palminih grana. Ovakvi primjerci javljaju se na cijelom Mediteranu između IV. i VII. st. (M. Marić, 2005, str. 78.)

Također, pronađen je veći broj ulomaka kasnoantičkih staklenih posuda, različite tipologije, sa zaobljenim i ljevkastim obodima, dna su ravna, konkavno uvučena, zaobljena ili s nožicom.

Na obuhvaćenoj istraživanoj površini nađeni su kameni ulomci rimskih sepulkralnih spomenika. Važan nalaz predstavlja u potpunosti očuvana stela,  čiji  je rubni pojas dekoriran motivom tordiranog stupa i vegetabilnom bordurom, a u kasnijem razdoblju bila je u sekundarnoj funkciji, najvjerojatnije kao podnožje oltarne menze. Neposredno uz apsidu nađena su dva veća dijela menze od muljike, što upućuje na postojanje dviju oltarnih menzi.

Na širem i užem prostoru oko krsnog zdenca istraženo je još 48 grobova, kao nastavak ranije otkrivenog dijela srednjovjekovne nekropole. Grobovi su uništili u većoj mjeri ostatke ranokršćanske arhitekture. Prema načinu ukopa jasno je da se javlja novi horizont s upotrebom grobne arhitekture koju čine obložene ploče i pokrov od muljike. Iako je došlo do preslojavnja grobova, sigurno je da je postojao kontinuitet između mlađeg i starijeg horizonta nekropole, čemu u prilog ide tipologija grobnih nalaza. Tipološki posmatrano, i u ovoj fazi istraživanja najveći je broj grobova s ukopom u jednostavnu zemljanu raku.

U grobu G-21 pronađena je jedna od obložnih ploča, na kojoj je uklesan staroslavenski natpis : SE LEŽIT(5)  ..., tekst se dalje nastavlja, ali se ne vidi u cijelosti. Dosadašnji rezultati obrade jezika upućuju na XII. i XIII. st. kada je uobičajen takav jezik u tekstovima. Radi se o visokoj klesarskoj kvaliteti i majstoru.

U 22 groba pronađeni su metalni nalazi. Najzastupljeniji je nakit (naušnice i prstenje) dalmatinsko-hrvatskog repertoara uz pojavu novih oblika. Naušnice su zastupljene u više tipova i inačica, od jednostavnih karičica, karičica s tri koljenca i jednojagodnih naušnica do bogatih primjera trojagodnih rađenih u tehnici filigrana i granulacije. Prstenje je jednostavno i manje ukrašeno. Nađeno je i pet ukrasnih aplika. Izvan grobova, od metalnih predmeta nađene su dvije rimske motike i jedna sjekira, nekoliko srednjovjekovnih noževa, vrhovi koplja, potkove i čavli.

Zanimljivost na južnom dijelu lokaliteta predstavljaju arheološke tvorevine - „jame“, zatvorene cjeline nepoznate namjene, kružnog ili ovalnog oblika, zapunjene zemljom, ulomcima keramike, sporadičnim nalazima kostiju, žbuke, ugljena ili gara, a u nekima od njih nađen je po jedan rimski novac. Datiranje prema nalazima i rezultatima C 14 analize upućuje na rimski period. Otkriveno je ukupno sedam „jama“, a iznad „jame“ G bili su temelji zida ranokršćanske arhitekture, kasnije presječenih srednjovjekovnim grobovima.

Nakon završetka istraživanja ponovo je obavljena antropološka analiza, zaštitna konzervacija temelja bazilike pri čemu je korišten kamen s lokaliteta. Krsni zdenac privremeno je zaštićen.

Treća kampanja istraživanja trajala je od 17. 9. do 2. 10. 2004. godine s usmjerenjem istraživanja na prostor oko krsnog zdenca. Na mogućnost postojanja još jedne bazilike upućivala je relativna udaljenost krsnog zdenca od otkrivenih temelja bazilike u sjevernom dijelu lokaliteta i smještaj u odnosu na njih. Daljnja iskopavanja potvrdila su ovu pretpostavku. Na prostoru nekropole nađeni su temelji polukružne apside s temeljima subselije, te temelji južnog zida bazilike. U unutrašnjosti apside sačuvan je dio podnice uz uporabu  žbuke, a segment podnice sačuvan je i u naosu. Južno od apside uz južni zid otkrivena je presvođena grobnica zatečena bez svoda, urušenog naknadnim preslojenim  srednjovjekovnim ukopima. Grobnica je orijentirana u smjeru istok-zapad, zidana od običnog kamena, a iznutra je ožbukana. Grobnica je dio arhitektonskog kompleksa bazilike. Krsni zdenac nalazio se u sklopu sjeverne prostorije novootkrivene ranokršćanske bazilike, označene kao južna bazilika. Veći dio ostataka arhitekture uništen je srednjovjekovnim ukopima, južni zid je na nekoliko mjesta presječen grobovima, a sjeverni nije ni pronađen. Ipak, jasno je da se radi o bazilici s polukružnom apsidom, krsnim zdencem u sjevernoj prostoriji i presvođenom grobnicom uz južni zid. Ulazni prostor (narteks) nije definiran.

Pronađen je veliki broj pokretnih kamenih nalaza, sepulkralnog karaktera iz rimskog perioda, ornamentirani fragmenti koji su pripadali pluteju oltarne pregrade, ulomci prozorske tranzene. Sjeverno od apside i krsnog zdenca nađen je arhitektonski sepulkralni spomenik, najvjerojatnije ranokršćanska grobnica većim dijelom zidana od rimskih sepulkralnih spomenika kao spolija. Radi se o ulomcima cipusa i urna s dekorativnim natpisnim poljima. U unutrašnjosti nađene su dislocirane kosti.

U ovoj kampanji istraženo je još 88 grobova, što je ukupno od početka istraživanja 154 groba. Najveći dio njih orijentiran je u smjeru istok-zapad, a manjim dijelom u smjeru sjever-jug, s glavom na jugu i nogama prema sjeveru, pri čemu djelomično dolazi do preslojavanja različito orijentiranih grobova. Istražujući grobove uz asfaltnu cestu primijećeno je da se nekropola proteže ispod nje, najvjerojatnije do ostataka sjeverne bazilike. Najbrojniji su grobovi u jednostavnu zemljanu raku. Grobovi s grobnom arhitekturom javljaju se u većem broju kako se nekropola širi prema istoku i naročito prema jugu. Položaj pokojnika: položeni na leđa, s rukama uz tijelo, te u manjem broju slučajeva s rukama položenim na prsa ili lopatice.

U 18 grobova evidentirani su nalazi od kojih je najzastupljeniji nakit. Uz već navedene oblike naušnica pojavljuju se naušnice naronitanskog tipa i četverojagodna naušnica s ažuriranim jagodama. Uz jednostavno prstenje pojavljuje se i prstenje s umetnutom staklenom pastomi prstenje ispleteno od brončane niti.

Za kronološku determinaciju važan je nalaz para željeznih ostruga nađenih u grobu G-94, in situ. Okvirno se datiraju od sredine XII. do sredine XIII. stoljeća.

Ispod grobova evidentirane su još četiri „jame“, kružnog oblika, samo u dvjema nađeni su sporadični keramički ulomci i jedan novčić.

Treća kampanja završena je konzervacijom apside, južnog zida i presvođene grobnice.

Četvrta faza sistematskog istraživanja trajala je od 27. 6. do 5. 9. 2005. godine. Nastavak istraživanja bio je usmjeren na prostor istočno od temelja južne ranokršćanske bazilike, te prema sjeveru uz temelje sjeverne ranokršćanske  bazilike. Pretpostavljajući da je sjeverna bazilika tip bazilike s bočnim aneksima, iskopavalo se uz njenu sjevernu stranu i zapadno od ranije otkrivene bočne apside. Otkriveni su temelji pravokutne prostorije kojoj je pripadala sjeverna bočna apsida sa segmentom podnice od nabijenog kamenja pomiješanog sa žbukom. U novootkrivenoj prostoriji otkrivena je presvođena grobnica urušenog svoda. Navedeno upućuje da je riječ o kompleksu grobne memorije, koja zahvaća prostoriju s apsidom i grobnu presvođenu komoru ispod podnice. Ulazni prostor je prilično oštećen, pa ne možemo govoriti o načinu ulaska u prostoriju i grobnu komoru ispod. Grobnica, označena brojem 4, zidana je i ožbukana, sa strane su uzidane dvije kline, na kojima su dislocirani kosturi. Od sitnih nalaza u grobnici su nađeni ulomci koljenaste brončane spone i zanimljiva okrugla spona s nepoznatim sadržajem u šupljoj unutrašnjosti. Nakon rezultata analize sadržaja, znaće se da li se radi o primjeru moćnika.

Pored kasnoantičke grobnice br. 4, otkrivene su i zidane grobnice broj 3, 5 i 6, smještene istočno od ranokršćanske južne bazilike i dio su kasnoantičke nekropole. Grobnica broj 5 zidana je od rimskih urni. Grobnica broj 6 je zidana, nema tragova presvođivanja, a urušavanjem svoda je jako oštećena. Grobnica broj 3, bila je presvođena, oštećena također urušavanjem stropa. Iznad njenog ulaza, s njene  istočne strane, dva srednjovjekovna groba s arhitekturom i stećcima iznad, probili su unutrašnjost grobnice. Ovo je zanimljiv primjer kulturnog preslojavanja kasnoantičke grobnice i kasnosrednjovjekovnog groblja.

Kao i u prethodnim kampanjama nađen je velik broj rimskih sepulkralnih spomenika, koji od početka istraživanja iniciraju postojanje rimske nekropole, a konzekventno tome i naselja u blizini. Pravu potvrdu rimske nekropole daje izuzetan nalaz neoštećene urne nađene in situ. Radi se o tipu četvrtaste urne s dvoslivnim krovom, koji oponaša oblik kuće ili hrama, a pripada podtipu urne čiji je središnji dio izdubljen u jednom kamenom bloku, okvirno se datiraju od I. do III. st. Ukras izdubljenih pravokutnika podsjeća na vrata podzemlja – porta Inferi. Ova dekoracija poznata je i s ulomaka urni s lokaliteta sv. Ivo u Livnu i na Grpcima pored Livna. Poklopac je dvoslivni s akroterijima, dekoriran vegetabilnim motivima. U sredini kompozicije je rozeta. U unutrašnjosti urne nađena je lubanja i jedna kost. Situacija na terenu upućuje na mogućnost otkrivanja dijela lokaliteta sačuvanim horizontom s rimskim urnama. Urna je bila smještena u „jamu“ (pronađenih 17 ukupno), što bi moglo pomoći u tumačenju namjene istih. Postoji mogućnost za pretpostavku da su „jame“ služile kao iskopi za urne, koje su u razdoblju ranog kršćanstva razbijene kao poganske (Marić, 2005. str. 116.)

Na prostoru cijelog lokaliteta nađeni su ulomci keramičkog posuđa antičke i srednjovjekovne tipologije. Ističe se nalaz gornjeg dijela svjetiljke s naturalističkim reljefnim prikazom magarca, koji spada u rijedak nalaz u Livanjskom polju. Po stilskom obilježju datira se u IV. do početka V. stoljeća.

Evidentiran je veliki broj ulomaka kasnoantičkih staklenih posuda različite tipologije. Nađeni su i rimski željezni ključevi i ulomak brave, prstenje, ulomci kopči, pojasne pređice i sitno oruđe.

Ulomci mramornih stupića zajedno s rubnom profilacijom oltarne menze, nađeni u neposrednoj blizini apside južne bazilike, najvjerojatnije pripadaju oltarnoj konstrukciji.

Evidentirana su i istražena još 43 groba, što je ukupno 198. Orijentirani su uglavnom u smjeru sjever-jug, s glavom na jugu i nogama okrenutim prema sjeveru. Najbrojniji su grobovi s arhitekturom, uz novu pojavu obložnih ploča neobrađenim kamenjem. Nastavlja se i ukop u jednostavnu zemljanu raku. Iznad dva groba bile su postavljene ploče-sanduci tipa stećka. Treba svakako napomenuti da se oko 500 m sjeverozapadno od lokaliteta uz aktualno katoličko groblje nalazi kasnosrednjovjekovno groblje sa stećcima.

Smanjen je broj nalaza u grobovima, a najzastupljeniji je opet nakit. Prvi put u dva groba nađeni su novčići, srednjovjekovne pripadnosti.

Rezultati prošlogodišnje, pete (za sada zadnje provedene) kampanje još nisu objavljeni. Prema informacijama arheologa M. Marić, voditeljice arheoloških iskopavanja na lokalitetu, radovi su se odvijali na dijelu kompleksa sjeverne bazilike, gdje je evidentirano još 8 „jama“, 2 kasnoantičke zidane grobnice i ostaci temelja arhitekture.

Dakle, radi se kompleksnom lokalitetu na kojem je potvrđen kontinuiran život od vremena rimske antike do srednjeg vijeka. Brojni ostaci rimskih sepulkralnih spomenika, otkriveni temelji ostataka ranokršćanskog kompleksa s dvije bazilike, krsni zdenac i presvođene grobnice, potvrda su važnosti ovog lokaliteta. Ukupno je istraženo 195 grobova srednjovjekovnog  starohrvatskog groblja. Istraživanja su upotpunjena  brojnim pokretnim kamenim, metalnim i staklenim nalazima, rimskog, starokršćanskog i dalmatinsko-hrvatskog stilsko-tipološkog obilježja.

 

3. Dosadašnja zakonska zaštita

Prema podacima Zavoda za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta - arheološko područje – Lištani-Podvornice s ostacima iz rimskog antičkog razdoblja, ranog i kasnog srednjeg vijeka , općina Livno, Federacija Bosne i Hercegovine, nije registrirano kao spomenik kulture.

 

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi 

  • 1981. godine V. Atanacković - Salčić  vršila prva zaštitna  istraživanja prilikom izgradnje asfaltne ceste Livno-Grahovo, na lokalitetu Lištani-Podvornice, prvotno zavedenom pod CRKVA SV. RUŽE, LIŠTANI, LIVNO.
  • Pod stručnim nadzorom arheologinje Marije Marić iz Franjevačkog muzeja i galerije Gorica–Livno, započelo je sistematsko istraživanje lokaliteta, preimenovanoga i u dokumentaciji zaprimljenoga  pod LIŠTANI-PODVORNICE.
  • Sistematski se istraživalo: 2001.(10. 8. - 15. 9.), 2003. (1. 7. - 22. 8.), 2004. (17. 9. - 2. 10.), 2005. (27. 6 - 5. 8.) i 2006. godine.
  • Od 24. do 26. 9. 2003. konzervirani su temelji zidova i dio sjeverne prostorije južne bazilike. Radove su nadzirali arheolozi Ljubomir Gudelj i Marija Matić.
  • Od 20. 10. do 4. 11. 2004. konzervirani su temelji zidova južne bazilike  i presvođene grobnice. Radove su nadzirali arheolozi Ljubomir Gudelj i Marija Matić.
  • U periodu 9/10. 2006. izvođeni su konzervatorsko-restauratorski radovi na ostacima memorije i presvođene grobnice, te antičkih zidova. Radove su nadzirali konzervatori Zavoda za zaštitu spomenika u Sarajevu Ferhad Mulabegović i Aleksandar Ninković, te arheolog Marija Matić.
  • Pokretni arheološki materijal deponiran je u prostorijama Franjevačkog muzeja i galerije Gorica - Livno.

 

 5. Sadašnje stanje dobra

Uvidom na lokalitetu , dana 17. 7. 2007. godine ustanovljeno je sljedeće:

Trava na lokalitetu je pokošena. Konzervatorsko-restauratorski radovi lako uočljivi. Na ostatak istražene arheološke površine koji nije obuhvaćen gore navedenim radovima, vraćena je zemlja, u svrhu konzervacije. Krsni zdenac privremeno je zaštićen i čeka konzervaciju. Lokalitet je u dobrom stanju.

 

6. Specifični rizici

-          prometovanje motornih vozila (cesta je presjekla lokalitet na dva dijela)

 

III. –  ZAKLJUČAK

 

Primjenjujući Kriterije za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima (»Službeni glasnik BiH«, br. 33/02 i 15/03), Povjerenstvo donosi odluku kao u dispozitivu. Odluka je utemeljena na sljedećim kriterijima:

A) Vremensko određenje

B) Povijesna vrijednost

C) Umjetnička i estetska vrijednost

                                   i. Kompozicija  

                                   v. Vrijednost detalja

 D) Čitljivost (dokumentarna, znanstvena, obrazovna vrijednost)

i. Svjedočanstvo o povijesnim mijenama

iv. Svjedočanstvo o određenom tipu, stilu ili maniru

E) Simbolička vrijednost

i. Ontološka vrijednost

ii. Sakralna vrijednost

G)  Izvornost                                  

i. Oblik i dizajn

v. Položaj i smještaj u prostoru

            H) Jedinstvenost i reprezentativnost 

i. Jedinstven i rijedak primjerak određenog tipa ili stila

 

Sastavni dio ove odluke su:

-          kopija katastarskog plana,

-          fotodokumentacija,

-          grafički prilozi.

      

Korištena literatura       

U toku vođenja postupka proglašenja dobra nacionalnim spomenikom BiH,  korištena je sljedeća literatura:

 

1988.    V. Atanackvić-Salčić, Arheološki leksikon BIH, tom 3. str. 236., 22.24.

 

1994.    Periša, Darko, Livno u prethistorijsko doba,  Livanjski kraj u povijesti, Split-Livno, 19-26

 

1994.    Zaninović, Marin, Livanjsko polje u antici kao primjer delmatske zajednice, Livanjski kraj u povijesti, Split-Livno, 1994., 45-55.

 

1999.    Milošević, Ante, Predgovor, Arheološka zbirka Franjevačkog muzeja  u Livnu, Split, 1999.,  7-8

 

1999.    Petrinec, Maja, Kasnoantičko razdoblje, Arheološka zbirka Franjevačkog muzeja u Livnu, Split, 1999., 29-31

 

1999.    Petrinec, Maja, Srednjovjekovno razdoblje, Arheološka zbirka Franjevačkog muzeja u Livnu, Split, 1999., 32-38

 

2003.    Marić, Marija, Ranosrednjovjekovne ostruge iz Lištana kod Livna, SHP, III. sv. 30/2003., Split, 2003.

 

2005.    Marić, Marija, Rezultati arheoloških iskopavanja u Lištanima kraj Livna, lokalitet Podvornice (Bosna i Hercegovina), Obavijesti, br. 1, god. XXXVII/2005., 74-83

 

2005.    Marić, Marija, Nastavak sustavnog arheološkog iskopavanja na lokalitetu Podvornice u Lištanima kraj Livna, Obavijesti, br. 3, god. XXXVII/2005., 113-1

 

(1) Polje zauzima prostor dužine 65 km i širine od 5 do 12 km s prosječnom nadmorskom visinom od 700–740 m, pravac pružanja mu je SZ-JI. Okruženo je planinama Dinarom, Šatorom, Staretinom, Golijom, Cincarom i Tušnicom. Za jesenjih i proljetnih kiša, polje je uglavnom poplavljeno.

(2) Ritus spaljivanja pokojnika

(3) Ukop pokojnika u zemljanu raku

(4) Na osnovi gore pomenutih rezultata, FMGG-Livno (Franjevački muzej i galerija Gorica-Livno), u ljeto 2001. godine, od 10. 8. do 15. 9., kreće u sistematsko arheološko istraživanje lokaliteta Podvornice, koje je vodila arheolog M. Marić.

(5) Natpis još nije objavljen



Ranokršćanska sjeverna bazilika Dio sjeverne bazilike – Memorija Kanoantičke grobnice Presvođena grobnica
Kanoantička grobnica GroboviGrobniceKrsni zdenac
Rimska urna <i>in situ</i>Arheološki nalazi <i>in situ</i>Arheološki nalaz, naušnice iz srednjovjekovnog groba 


ENGLISH 
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika © 2003. Razvoj i dizajn: