početna stranica    
 
Odluke o proglašenju dobara nacionalnim spomenicima

ODLUKU
o izmjeni odluka o proglašenju nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine donesenih zaključno sa 50. sjednicom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika


Privremena lista nacionalnih spomenika

Privremena lista nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine
KOMPLETNA


O privremenoj listi

Odluka o brisanju spomenika sa Privremene liste

Lista peticija za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima

Odluke o odbijanju prijedloga za proglašenje nacionalnim spomenikom

Ugroženi spomenici

Odluke donesene na posljednjoj sjednici

Online peticije

Pokretno

Nepokretno

MANAGEMENT PLAN
Nomination of the Properties for Inscription on the World Heritage List
Mehmed pasha Sokolovic Bridge in Višegrad
Bosnia and Herzegovina


Nekropola sa stećcima Potkuk u Bitunji, historijsko područje

galerija nazad

Status spomenika -> Nacionalni spomenik

Objavljeno u “Službenom glasniku BiH”, broj 1/10.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovu člana V stav 4. Aneksa 8. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 11. do 17. septembra 2007. godine, donijela je

 

O D L U K U

 

I

 

Istorijsko područje – Nekropola sa stećcima Potkuk u Bitunji, opština Berkovići, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik čini nekropola sa 243 stećka i majdan (stijena) Kuk.

Nacionalni spomenik se nalazi na prostoru koji obuhvata k.č. 439/1, posjedovni list broj 13, z.k. uložak broj 3, k.o. Bitunja SP; k.č. 439/2 i 441,  z.k. uložak broj 215; k.č. 439/3, 439/4 i 442,  z.k. uložak broj 244 i k.č. 440,  u z.k. uložak 121, k.o. Bitunja, opština Berkovići, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite utvrđene Zakonom o sprovođenju odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika ustanovljene u skladu sa Aneksom 8. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 9/02 i 70/06).

 

II

 

Vlada Republike Srpske dužna je da obezbijedi pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.         

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljem tekstu: Komisija) utvrdiće uslove i obezbijediti sredstva za izradu i postavljanje informacione table sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

 

III

 

Radi trajne zaštite nacionalnog spomenika, na prostoru definisanom u tački I stav 3. ove odluke primjenjuju se sljedeće mjere zaštite:

-          dozvoljeni su istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi, radovi na tekućem održavanju i radovi koji imaju za cilj prezentaciju spomenika, uz odobrenje ministarstva Republike Srpske nadležnog za prostorno uređenje i stručno nadziranje nadležne službe zaštite nasljeđa na nivou Republike Srpske;

-          prostor spomenika biće otvoren i dostupan javnosti, a može se koristiti u edukativne i kulturne svrhe;

-          nije dozvoljena eksploatacija kamena, lociranje potencijalnih zagađivača okoline utvrđenih propisima, izgradnja industrijskih objekata i magistralne infrastrukture i svih objekata koji u toku izgradnje ili u toku eksploatacije mogu ugroziti nacionalni spomenik;

-          nije dozvoljeno odlaganje otpada.

 

Vlada Republike Srpske je dužna da obezbijedi izradu geodetskog i snimka postojećeg stanja područja i izradu i sprovođenje Projekta sanacije, restauracije i prezentacije nacionalnog spomenika.

 

IV

 

Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski akti koji su suprotni odredbama ove odluke.

 

V

 

Svako, a posebno nadležni organi Republike Srpske, gradske i opštinske službe suzdržaće se od preduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu da oštete nacionalni spomenik ili dovedu u pitanje njegovu zaštitu.

 

VI

 

Ova odluka dostaviće se Vladi Republike Srpske, ministarstvu Republike Srpske nadležnom za prostorno uređenje, nadležnoj službi zaštite nasljeđa na nivou Republike Srpske I opštinskim organima uprave nadležnim za poslove urbanizma i katastra radi sprovođenja mjera utvrđenih u tač. II-V ove odluke i nadležnom opštinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

 

VII

 

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresovanim licima u prostorijama i na web stranici Komisije (http://www.aneks8komisija.com.ba).

 

VIII

 

Prema članu V stav 4. Aneksa 8. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.

 

IX

 

Ova odluka stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u «Službenom glasniku BiH». 

 

Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

 

Broj: 05.2-2-1069/03-9

12. septembra 2007. godine

Sarajevo

 

Predsjedavajući Komisije

Dubravko Lovrenović

 

O b r a z l o ž e n j e

 

I – UVOD

Na osnovu člana 2. stav 1. Zakona o sprovođenju odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za to dobro podnesen zahtjev.

Dana 11. 5. 2006. godine arheolozi iz Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu podnijeli su prijedlog/peticiju za proglašenje istorijskog područja - nekropola sa stećcima Lokve, u sklopu nekropola u Gornjoj Bitunji, opština Berkovići, nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.(1)   

U skladu sa odredbama Zakona, a na osnovu člana V stav 4. Aneksa 8. i člana 35. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je pristupila sprovođenju postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

       

II - PRETHODNI POSTUPAK

U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju, izvršen je uvid u:

-          dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra (kopiju katastarskog plana i zemljišnoknjižni izvadak),

-          podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama na restauraciji ili drugoj vrsti radova na dobru, itd.,

-          istorijsku, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru.

 

            Na osnovu uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:

 

1. Podaci o dobru

Lokacija

Područje Bitunje se nalazi oko oko 8 kilometara od Stoca, a od opštinskog središta Berkovića oko 28 km jer je najbolji put preko Stoca. Tu su sela Bitunja, koja se dijele na Donju i Gornju Bitunju i zaselak Zabrđe. U Zabrđe se stiže sa puta Stolac-Ljubinje, skretanje na istočnu stranu kod betonske čatrnje Novakinja (prije prevoja na Žegulji).

Stećci Gornje Bitunje (Zabrđa) situirani su na četiri lokaliteta, poznata pod sljedećim nazivima: Lokve, Potkuk, Zakuk i Baba. Centralni dio područja je nekropola Potkuk i ustvari krečnjačka stijena Kuk koja je korištena kao kamenolom za okolne nekropole.

Prvo se stiže na lokalitet Lokve, pa oko 500 m istočno uz put za Gornju Bitunju je stijena Kuk ispod čijih južnih padina se proteže nekropola Potkuk. Sa sjeverne strane Kuka nalazi se nekropola Zakuk. Od Zakuka do nekropole Baba je još oko 300 m uzbrdo uz stazu za Gornju Bitunju. Osim Potkuka koji je jedna od većih nekropola u Bosni i Hercegovini sa 243 izbrojana stećka, ostale nekropole su manje: Lokve 7 stećaka, Zakuk 9 stećaka, nekoliko grobova obrubljenih kamenjem i očuvana osnova srednjovjekovne crkve, te nekropola Baba sa 24 stećka i od ukupno 285 stećka, 62 su dekorisana (22%).

Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji označenoj kao k.č. 439/1, posjedovni list broj 13, upisan u z.k. uložak 3, k.o. Bitunja SP; k.č. 439/2, 441, upisani u z.k. uložak 215; k.č. 439/3, 439/4, 442, upisani u z.k. uložak 244; k.č. 440, upisan u z.k. uložak 121, k.o.,Bitunja, opština Berkovići, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina.

Istorijski podaci

Najstariji pomen srednjovjekovnih župa Zahumlja nalazimo u spisu Regnum Sclavorum, popa Dukljanina, gdje se u XXX glavi spominje devet humskih župa.(2) Područje Bitunje je pripadalo srednjovjekovnoj župi Dubrava koja je graničila sa župama Dabar, Popovo, Žaba, Luka i Večerić. Župa Dubrave se spominje u dubrovačkom spisu od 13. oktobra 1285, a zatim u više dokumenata iz 1405, 1406, 1443, 1444, 1449. godine. Gornja Bitunja (Zabrđe) se nalazi nedaleko od jugoistočne granice župe, a planinskim putem je povezana sa Ljubinjem. 

Naselje Bitunja pominje se u dokumentima Dubrovačkog arhiva 1442. u vezi sa otimačinom stoke koju je izvršilo dvanaest ljudi Grgura Šimrakovića. Ljudi vlastelina Petra Šimrakovića su 1449. godine zajedno sa ljudima iz Bitunje učestvovali u nekoj pljački.(3) Nije poznato da li su Šimrakovići kao vlasteoski rod iz susjedne župe Žabe imali nekih posjeda u Bitunji.(4) Dokumenti iz perioda oko 1470. godine nemaju direktne podatke o naselju Bitunja, ali u kombinaciji sa natpisima na stećcima, daju mnogo podataka o Donjim Vlasima sa prostora stolačke, ljubinjske i bilečke opštine.(5) Na području župe Dubrave bili su vlaški rodovi Hrabrena-Miloradovića, Boljuna, Burmaza, Goduna.

U Poimeničnom popisu sandžaka vilajeta Hercegovina iz 1475-1477 godine, Bitunja se spominje kao zimovalište u džematu Heraka, sina Radonje kao i zimovalište džemata Đurana, sina Vladislava sa 16 domova u kadiluku Blagaj. Po osvajanju ovih krajeva Osmanlije su formirale na dijelu teritorije srednjovjekovne župe Dubrave nahiju u koju su ulazila neka mjesta koja su ranije bila na teritorijama susjednih srednjovjekovnih župa. Na nekim dijelovima srednjovjekovne župe Dubrave organizovane su i nove nahije, kao što je Vidoška nahija u kojoj su bila, između ostalih, sela Donja Bitunja i Ošanići u kojima je bilo nekoliko timara.

Stećci Zabrđa imaju relativno dug period trajanja. Na nekropoli Zakuk bila je crkva, a oko nje devet stećaka. O vremenu gradnje ove crkve nema podataka. Raspored stećaka oko crkve ukazuje na to da je crkva već postojala u vrijeme kad je nekropola bila aktivna, u 14. i 15. v.(6) Na nekropoli Potkuk ima preko 200 stećaka, od kojih su neki ukrašeni i očigledno je da je to nekropola jedne veće zajednice. Specifičnost nekropole Babe je u poznatim ukrasnim motivima na njima koji se nalaze na nekropolama širom istočne Hercegovine, naročito visoki sanduci pri dnu suženi sa ukrasnim motivom arkada. Baba je vjerovatno bila porodična nekropola, kao i ona u Lokvama. Teško je prema ukrasima ili prema oblicima ustanoviti međusobnu hronologiju ovih nekropola, tim više što ni na jednoj nema krstača, ali ima isklesanih krstova, kao i štitova. Smještaj nekropola sa stećcima, a kasnije pa sve do danas mezarja, kao i stalna gradnja pojila, upućuju na mnogo veće značenje ovog mjesta, ikao nije zabilježeno u istorijskim dokumentima i na stećcima nema natpisa. Sahranjivanje na ovim nekropolama je trajalo sigurno tokom 15. vijeka, a može se pretpostaviti da se ovdje sahranjivalo i prije i kasnije, tj. od kraja 14. do početka 16. vijeka.    

           

2. Opis dobra

Nekropola Potkuk nalazi se na relativno ravnom terenu ispod južne strane Kuka. Zauzima prostor 70x40 m i proteže se u smjeru istok-zapad. Uočava se sahranjivanje na redove od sjevera ka jugu. Na nekropoli su dvije velike grupe stećaka: istočna i zapadna. Između njih je mala udaljenost. Na tom međuprostoru je rasuto nekoliko spomenika.

Na južnom dijelu nekropole se proteže živica iza koje su dvije manje grupe i jedan usamljen stećak. Na sjevernom rubu nekropole takođe su dvije izdvojene manje grupe stećaka. Ove dvije manje grupe na sjevernom dijelu nekropole broje od 9 do 15 stećaka i vjerojatno su izdvojena porodična mjesta sahranjivanja unutar nekropole. Bez obzira na primijećenu izdvojenost i ove grupe stećaka se uklapaju u sistem nekropole na redove.

Većina spomenika je orijentisana zapad-istok. Samo 11 primjeraka je orijentisano sjever-jug.

Osim 2 sanduka sa postoljem isklesanih u jednom komadu, 2 sljemenjaka i 5 masivnih ploča, dužine i širine preko 2 m te visine do 0.3 m, svi ostali spoenici su u obliku sanduka.

Ukrašeno je 45 spomenika ili oko 19-20%. Ukrasi su izvedeni u plitkom reljefu, izuzev na nekoliko primjeraka na kojima su urađeni tehnikom urezivanja, što je istaknuto kod opisa pojedinih spomenika. Na ukrašavanju spomenika radilo je više majstora. Najčešći je prikaz jelena pojedinačno ili lova na ovu životinju. Prema motivu lova i trenutku zabijanja koplja u njegov vrat, te prema karakteristikama prikaza jelena, očigledno je da je jedan majstor radio ove scene.

Veći broj spomenika je dobro klesan i dosta dobro očuvan, ali ih ima ovlaš oklesanih ili zaobljenih uglova. Nekoliko spomenika je na rubovima odlomljeno. Stećci u zapadnom dijelu nekropole su u prosjeku bolje obrađeni nego oni na ostalim dijelovima.

-          Grupa stećaka na zapadnom dijelu nekropole broji 66 spomenika. Svi spomenici su orijentisani u pravcu zapad-istok. Ukrašeno je 16 spomenika.

Br. 1 - Sanduk, dim.: 1.55x1.12x0.55 m. Sanduk je prosječnih dimenzija, sa zaobljenim uglovima. Na vodoravnoj plohi je isklesan masivni krst, dugačak 0.9 m, širok poprečnih krakova 0.63 m, debljina poprečnih krakova i donjeg kraka od 0.3 do 0.35 m, a gornjrg kraka 0.25 m.  

Br.2 - Monolitni sanduk sa postoljem. Prema dolje ima skošene vertikalne strane. Dim.: sanduk 1.61x0.96x0.65 m; postolje 2.0x1,4x 0.3 m. Na vodoravnoj plohi je ukrašen sa dva krsta čiji se krakovi završavaju u obliku sidra, izvedenim u plitkom reljefu. Ovaj ukrasni motiv je jedva vidljiv jer je istrošen od atmosferilija. Na zapadnoj vertikalnoj strani prikazana je scena lova na jelena. Lovac je na konju. Na glavi lovca je kapa sa produženim vrhom koji pada pozadi glave. Glava jelena je visoko podignuta sa uspravnim rogovima, razgranatim poput jele. Sve vertikalne strane postolja su ukrašene motivom povijene lozice sa trolistovima.  

Br. 3 - Sanduk (poviši), dim.: 1.55x0.73x0.56 m. Na zapadnoj okomitoj strane je motiv jelena sa razgranatim rogovima. Na južnoj strani je isklesano 5 ptica, četiri su poredane u gornjem redu a jedna ispod njih. Sve su okrenute na istu stranu. Četiri ptice imaju dugačke noge, kratak rep i pognutu glavu, dok jedna ima dugačak rep i podignutu glavu.

Br. 4 - Sanduk (omanji), dim.: 1.15x0.54x0.35 m. Na vodoravnoj plohi je vrlo istrven, stoga jedva vidljiv, prikaz sa jelenom ispred koga je «kamenica», a iza njega pas. Sa druge strane kamenice je mala ljudska figura.  

Br. 5 - Sanduk (na jednom uglu okrnjen), dim.: 1.41x0.76x0.57 m. Na vodoravnoj plohi je jako izlizan motiv pravougaonog štita sa jednom kosom stranicom, a ispod njega je položen dugački dvoručni mač. Istočno od štita je figura jelena. Sjeverna, južna i istočna okomita strana su ukrašene. Na sjevernoj strani se naziru dvije životinjske figure, najsličnije konjima, a na južnoj je prikaz lava iza kojeg su tri ženske figure. Iznad figuralne scene je friz sa motivom povijene lozice. Na istočnoj strani je takođe motiv od povijene lozice, dok je zapadna doglavna strana neukrašena.

Br. 6 - Sanduk, nešto širi od prosjeka, dim.: 1.33x1x0.4 m. Na vodoravnoj plohi je iskelsan polumjesec.

Br. 7 - Sanduk, dim.: 160x0.54x0.57 m. Bordura na gornjoj i na okomitim plohama je imitacija tordirane trake.  

Br. 8 - Sanduk, dim.: 1x0.53x0.39 m. Na južnoj, okomitoj, strani je prikaz lova na jelena. Lovac, jahač prikazan je u trenutku kada zabija koplje u jelenji vrat. Figura lovca nije više potpuno jasna.

Br. 9 - Monolitan (oveći) sanduk sa postoljem, dim.: sanduk 1.64x0.97x0.44 m; postolje 1.80x1.2 m. Na zapadnoj, vertikalnoj strani, nazire se scena lova. Lovac na konju probada kopljem vrat jelena, tj. isti motiv kao na spomeniku br. 8.

Br. 10 - Sanduk (nešto veći), dim.:1.7x0.83x0.84 m. Na vodoravnoj plohi je uklesan motiv ruke sa mačem. Ruka je prikazana do lakta, sa velikim prstima koji pridržavaju mač. Ukras se skoro ne raspoznaje.

Br. 11 - Sanduk (veliki), dim.:1.86x1.12x0.55 m. Na vodoravnoj plohi je uklesana «vodenica» okružena vijencem od tordirane trake.

Br. 12 - Sanduk (visoki), dim.: 1.69x0.83x0.84 m. Pri vrhu okomitih strana je tordirana traka. Na sjevernoj strani je prikaz muške figure koja rukom pridržava mač. Iza njega je veliki štit.

Br. 13 - Sljemenjak, dim.: 1.6x0.64x0.9 m. Nagnut i djelimično utonuo u zemlju. Na vrhu južne, istočne i zapadne okomite strane proteže se friz od kosih paralelica uokvirenih dvjema linijama. Na južnoj strani ispod friza su plastične arkade sa pet interkolumnija. Stubovi i lukovi obilježeni sa dvije urezane linije. U zabatu istočne strane je rozeta.

Br.14 - Sanduk, dim.: 1.6x0.85x0.48 m. Spomenik je vrlo dobro obrađen. Pri vrhu okomitih strana je friz od povijene lozice omeđen  tordiranom trakom.

Br. 15 - Sanduk, dim.: 1.6x0.8x0.54 m. Dobro obrađen spomenik. Sjeverna, južna i zapadna (doglavna) okomita strana su ukrašene. Na vrhu sjeverne strane je friz od dvije linije koje se prepliću i uokviruju sedam elipsastih medaljona. U svakom je po jedna ptica. Ispod friza  je motiv ženskog kola sa 4 figure koje se drže za ruke. Na jednom kraju je velika muška figura koja drži u jednoj ruci dugačak mač. Između žena su male ženske figure. Suprotni kraj kola završava malom ženskom figurom koja ima ispružen veliki dlan u visini ramena. Na južnoj strani je prikaz lova na jelena kao  na spomenicima br. 8 i 9. Na zapadnoj strani je širok friz od povijene lozice.

Br. 16 - Sanduk, dim.: 1.65x1.4x0,63 m. Spomenik je nešto širi od ostalih sanduka. Obrada dobra. Na sredini gornje plohe je urezana ravna linija koja dijeli površinu na dva dijela.

-          Grupa od 9 spomenika izdvojena na nešto povišenom nivou uz sjeverni rub nekropole ispod samog Kuka. Spomenici su orijentisani zapad-istok. U ovoj grupi su dva ukrašena spomenika.

Br. 17 - Sanduk, dim.: 1.6x0.65x029 m. Utonuo. Gornja ploha je uokvirena bordurom od kosih paralelnih crtica, a unutar nje je plastični prikaz jelena. Na svim okomitim stranama teče friz od povijene lozice.

Br. 18 - Sanduk, dim.: 1.7x0.79x0.46 m. Obrada dobra. Utonuo. Na vodoravnoj plohi su štit i ispod njega mač. Na istočnoj okomitoj strani prikaz žene koja vodi konja sa jahačem. Na južnoj okomitoj strani je friz od povijene lozice sa trolistovima ispod kojeg je tordirana traka. Zarastao.

-          Grupa stećaka u centralnom i istočnom dijelu nekropole: je najbrojnija i broji 137 stećaka.

Br. 19 - Ploča (manja), dim.: 1.17x0.6x0.2 m. Na gornjon plohi je bordura. Unutar nje je figura muškarca sa ogrtačem do koljena. Pored njega je položen ukoso štap od grudi do stopala figure. Ukras je oštećen atmosferilijama.  

Br. 20 - Sanduk, oštećen i utonuo. Na vodoravnoj plohi je stilizovan krst. Završeci gornjeg i donjeg kraka su polukružni.

Br. 21 - Sanduk, dim.: 1.6x0.81x0.35 m, oštećen i utonuo. Na vodoravnoj strani je prikaz jelena sa razgranatim rogovima i okrugle kamenice za vodu.

Br. 22 - Ploča, nepravilnog oblika. Na vodoravnoj plohi je udubljena kamenica.

Br. 23 - Sanduk, nepravilnog oblika. Na gornjoj strani je pravougaonik, vjerovatno prikaz grba.

Br. 24 - Sanduk, nepravilnog oblika, osrednje izrade. Na gornjoj strani je povelik kvadrat.

Br. 25 - Sanduk, osrednje izrade, znatno oštećen. Na vodoravnoj plohi je prikaz krsta sa proširenim krajevima krakova.

Br. 26 - Sanduk, dim.: 1.87x0.76x0.42 m. Osrednje izrade, utonuo. Na dvije trećine vodoravne plohe je prikaz velikog pravougaonog štita ispod kojeg vire oba kraja mača. Pored štita je manja muška figura sa uzdignutim rukama, savijenim u laktu. Iznad figure je kružni vijenac. Na jednoj trećini je prikazan lav, sa visoko uzdignutim i zavinutim repom. Na sjevernoj okomitoj strani je friz od povijene lozice, a ispod njega slabo raspoznatljiv prikaz kola sa više figura.

Br. 27 - Sanduk, dolje sužen, dobro obrađen. Na okomitim stranama plastična tordirana traka.  

Br. 28 - Sanduk. Na vodoravnoj plohi je prikaz krsta sa proširenim krajevima krakova.

Br. 29 - Sanduk, dim.: 1.68x0.7x0.35 m, dobro obrađen. Na vodoravnoj strani prikaz velikog krsta sa proširenim krajevima krakova.

Br. 30 - Sanduk, dim.: 1.78x0.8x0.4 m, dobro obrađen, utonuo. Na vodoravnoj plohi se ukrasni motivi, izrađeni urezivanjem jedva raspoznaju. Bordura je od kosih paralelica, a centralni motiv je teško raspoznatljiv.

Br. 31 - Sanduk (manji), uz sanduk br. 30, orijentacije sjever-jug. Na vodoravnoj strani je urezan motiv polumjeseca.

Br. 32 - Sanduk (manji). Na vodoravnoj strani je prikaz krsta čiji su krajevi krakova prošireni.

Br. 33 - Sanduk, dim.: 1.7x0.7x033 m, dobro obrađen. Na vodoravnoj plohi istrošen prikaz ruke sa velikim prstima i prikaz mača.

Br. 34 - Sanduk, dim.: 1.53x0.75x0.3 m. Utonuo. Na vodoravnoj plohi je plastično urezan jelen ispred kojeg je duboka «kamenica».

Br. 35 - Sanduk, manji, utonuo. Na vodoravnoj plohi je prikaz krsta čiji su krajevi krakova prošireni.

Br. 36 - Velika ploča 2.2x2.3x0.3 m. Na vodoravnoj plohi po sredini urezana je crta.

Br. 37 - Sanduk, manji, utonuo. Pri vrhu okomitih strana je tordirana vrpca.

Br. 41 - Sanduk, dim.: 1x0.47x0.24 m. Na vodoravnoj plohi je scena lova na jelena. Naprijed je jelen, iza njega pas i lovac koji mačem napada jelena. Sjeverna i južna okomita strana ukrašene su frizom od povijene lozice.

Br. 42 - Sanduk, dim.: 1.75x0.94x0.75 m. Visoki, dobro klesan sanduk. Na vodoravnoj plohi je motiv pravougaonog štita sa mačem ispod njega.

Br. 43 - Utonuo stećak u obliku sanduka. Na vodoravnoj plohi po sredini urezana je linija.

Br. 44 - Ploča, utonula. Na vodoravnoj plohi je prikaz krsta čiji su krajevi krakova prošireni.

Br. 45 - Ploča, utonula, bez ukrasa.

Br. 46 - Sanduk,  dim.: 1.9x0.95x082 m, dobro klesan. Na južnoj okomitoj strani je friz sa motivom povijene lozice, a ispod se slabo raspoznaju dvije životinje-konji?

-          Manja izdvojena grupa od 15 stećaka u krajnjem sjeveroistočnom uglu

Br. 38 - Sanduk, orijentacija sjever-jug. Pri vrhu okomitih strana je tordirana vrpca.

Br. 39 -  Sanduk, orijentacija sjever-jug, utonuo. Na zapadnoj (doglavnoj) okomitoj strani je friz od povijene lozice.

Br. 40 - Sanduk, dim.: 1.85x0.82x0.81 m. Visok i dobro obrađen. Pri vrhu okomitih strana je tordirana vrpca.

-          Grupa od 16 stećaka odvojena živicom na južnom rubu nekropole. 

-          Od istoka ka zapadu su dvije manje grupe stećaka i krajnji zapadni usamljeni stećak.

 

3. Dosadašnja zakonska zaštita

U Prostornom planu BiH do 2000. godine na području opštine Stolac kao spomenik I kategorije uvršteno je 32 lokaliteta nekropola sa stećcima (2319 stećaka) bez preciznije identifikacije.(7)   

 

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

Početkom 60-tih godina 20. vijeka Š. Bešlagić u sklopu evidentiranja stećaka na stolačkom području evidentirao je sve četiri nekropole u Gornjoj Bitunji.Ostali istraživački, kao ni konzervatorski radovi nisu vršeni.

 

5. Sadašnje stanje dobra

Uvidom na licu mjesta, jula 2007. godine, ustanovljeno je sljedeće:

-          Pristup istorijskom području, kao i samo područje zarastao je u samoniklo rastinje i zbog toga je područje teško prohodno;

-          Stećci su oštećeni usljed dugotrajnog djelovanja atmosferilija i prisustva biljnih organizama, lišaja i mahovina;

-          U neposrednoj blizini nema nikakve gradnje.

 

6.Specifični rizici

Zbog dugogodišnjeg neodržavanja moglo bi doći do trajnog oštećenja dekoracije na spomenicima. 

 

III - ZAKLJUČAK

Primjenjujući Kriterijume za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom (“Službeni glasnik BiH”, br.33/02 i 15/03), Komisija donosi odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijumima:

A.         Vremensko određenje

B.         Istorijska vrijednost

C.         Umjetnička i estetska vrijednost

iv.         Kompozicija

v.          Vrijednost detalja          

G.         Izvornost

i.          Oblik i dizajn

ii.          Materijal i sadržaj

v.          Položaj i smještaj u prostoru

 

Sastavni dio ove odluke su:

-          kopija katastarskog plana,

-          zemljišnoknjižni izvadak,

-          plan nekropole, crtež u: Š. Bešlagić, Naše starine, 1964.

-          fotodokumentacija sa terena, april 2006. i juli 2007.

 

Korišćena literatura

U toku vođenja postupka proglašenja dobra nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine, korišćena je sljedeća literatura:

 

1928.    Šišić, Ferdo, Letopis popa Dukljanina, Srpska književna zadruga, Beograd-Zagreb, 1928.

 

1964.    Bešlagić, Šefik, „Stećci u Bitunjoj“, Naše starine IX, Sarajevo, 1964, 79 -101.

 

1967.    Dinić, Mihajlo, Humsko-trebinjska vlastela, Srpska akademija nauka i umetnosti, Posebna izdanja, knjiga CCCXCVII, Odjeljenje društvenih nauka, Knjiga 54, Beograd, 1967.

 

1980.    Grupa autora, Prostorni plan Bosne i Hercegovine, faza B – valorizacija, prirodne i kulturno-istorijske vrijednosti, Institut za arhitekturu, urbanizam i prostorno planiranje Arhitektonskog fakultet u Sarajevu i Urbanistički zavod za Bosnu i Hercegovinu Sarajevo, Sarajevo 1980, 52.

 

1999.    Anđelić, Pavao, „Srednjovjekovna župa Žaba“, u: Anđelić, Pavao, Sivrić, Marijan i Anđelić, Tomislav, Srednjovjekovne humske župe, Mostar, 1999, 47-66.

 

1999.    Tošić, Đuro, „Prilog identifikovanju i datovanju vlaških stećaka i istočnoj Hercegovini“, Istorijski zapisi, godina LXXII, br. 1-2/1999, Podgorica, 1999, 105-129.

 

(1) Do rata 1992-1995 naselje Bitunja pripadalo je MZ Berkovići, teritorija opštine Stolac.

(2) Šišić, Ferdo, Letopis popa Dukljanina, Beograd-Zagreb, Srpska književna zadruga, 1928, 327.

(3) Anđelić, Pavao, „Srednjovjekovna župa Žaba“. U: Anđelić, Pavao, Sivrić, Marijan i Anđelić, Tomislav, Srednjovjekovne humske župe, Mostar, 1999, 64.

(4) Dinić, Mihajlo, Humsko-trebinjska vlastela, Beograd, Srpska akademija nauka i umetnosti, Posebna izdanja, knjiga CCCXCVII, Odjeljenje društvenih nauka, Knjiga 54, 1967, 39.; Anđelić, Pavao, Ibidem. Mostar, 1999, 64.

(5) Tošić, Đuro, „Prilog identifikovanju i datovanju vlaških stećaka i istočnoj Hercegovini“, Podgorica,

Istorijski zapisi, godina LXXII, br. 1-2/1999, 1999, 105-129.

(6) Bešlagić, Šefik, „Stećci u Bitunjoj“, Sarajevo, Naše starine IX, 1964, 100.

(7) Grupa autora, Prostorni plan Bosne i Hercegovine, faza B – valorizacija, prirodne i kulturno-istorijske vrijednosti, Institut za arhitekturu, urbanizam i prostorno planiranje Arhitektonskog fakultet u Sarajevu i Urbanistički zavod za Bosnu i Hercegovinu Sarajevo, Sarajevo 1980, 52.

 

 

 

 

 

 

 



Plan nekropole Dio nekropole PotkukPogled sa nekropole Potkuk na nekropolu Baba Zapadni dio nekropole
Grupa stećaka Grupa stećaka Stećci br. 2 i 3Dekoracija na stećku br. 2
Stećak br.5Stećak br.7Stećak br.9Stećak br.15
Dekoracija na stećku br.15Dekoracija na stećku br.15 - KoloDekoracija na stećku br. 10Dekoracija na stećku br. 21
Dekoracija na stećku br. 26Dekoracija na stećku br. 41  


ENGLISH 
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika © 2003. Razvoj i dizajn: