početna stranica    
 
Odluke o proglašenju dobara nacionalnim spomenicima

ODLUKU
o izmjeni odluka o proglašenju nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine donesenih zaključno sa 50. sjednicom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika


Privremena lista nacionalnih spomenika

Privremena lista nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine
KOMPLETNA


O privremenoj listi

Odluka o brisanju spomenika sa Privremene liste

Lista peticija za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima

Odluke o odbijanju prijedloga za proglašenje nacionalnim spomenikom

Ugroženi spomenici

Odluke donesene na posljednjoj sjednici

Online peticije

Pokretno

Nepokretno

MANAGEMENT PLAN
Nomination of the Properties for Inscription on the World Heritage List
Mehmed pasha Sokolovic Bridge in Višegrad
Bosnia and Herzegovina


Crkva Šklopotnica (crkva sv. Nikole) u Čelebićima, prirodno-graditeljska cjelina

galerija nazad

Status spomenika -> Nacionalni spomenik

Objavljeno u “Službenom glasniku BiH”, broj 97/09.


Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovi člana V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od  3. do 9.  jula  2007. godine, donijela je

 

O D L U K U

 

I

 

Prirodno-graditeljska cjelina - Crkva Šklopotnica (crkva sv. Nikole) u Čelebićima, općina Foča, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik se sastoji od objekta crkve i groblja sa pet starih hrastova.

Nacionalni spomenik obuhvata prostor označen kao k.č. 1877 i 1878, posjedovni list broj 227, k.o. Čelebići, općina Foča, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite utvrđene Zakonom o provođenju odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika ustanovljene u skladu sa Aneksom 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službeni glasnik Republike Srpske” br. 9/02 i 70/06).

 

II

 

Vlada Republike Srpske dužna je osigurati pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu i prezentaciju nacionalnog spomenika.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

 

III

 

U cilju trajne zaštite dobra, utvrđuju se sljedeće mjere zaštite, koje se odnose na prostor definiran u tački I stav 3. ove odluke:

-          dopušteni su isključivo istraživački, konzervatorsko-restauratorski, radovi na tekućem održavanju i prezentaciji objekata koji čine prirodno - graditeljsku cjelinu, uz odobrenje ministarstva nadležnog za prostorno uređenje u Republici Srpskoj i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na nivou Republike Srpske,

-          dopušteno je isključivo održavanje i orezivanje stabala starih hrastova i nije dopuštena njihova sječa.

            Utvrđuje se zaštitni pojas širine  50 m od granica I zone zaštite. U tom pojasu zabranjuje se nova izgradnja, izgradnja magistralnih infrastrukturnih objekata i odlaganje otpada.

 

IV

 

Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski akti koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.

 

V

 

Svako, a posebno nadležni organi Republike Srpske, gradske i općinske službe suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.

 

VI

 

Ova odluka dostavit će se Vladi Republike Srpske, ministarstvu nadležnom za prostorno uređenje u Republici Srpskoj, nadležnoj službi zaštite naslijeđa na nivou Republike Srpske i općinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra, radi provedbe mjera utvrđenih u tač. II - V ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

 

VII

 

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim licima u prostorijama i na web stranici Komisije (http://www.aneks8komisija.com.ba).

 

VIII

 

Prema članu V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.

 

IX

 

Danom donošenja ove odluke, sa Privremene liste nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02, «Službeni glasnik Republike Srpske», broj 79/02, «Službene novine Federacije BiH», broj 59/02 i «Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH», broj 4/03) briše se nacionalni spomenik upisan pod rednim brojem 220.

 

X

 

Ova odluka stupa na snagu narednog dana od dana objave u «Službenom glasniku BiH».

 

            Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

 

Broj: 07.2-02-775/03-1

4. jula 2007. godine

Sarajevo

 

Predsjedavajući Komisije

Dubravko Lovrenović

 

O b r a z l o ž e n j e

 

I – UVOD

Na osnovu člana 2. stav 1. Zakona o provedbi odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini,“nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom, u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», Broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika donijela je odluku o stavljanju Crkve sv. Nikole (Šklopotnice) u Čelebićima na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine, pod rednim brojem 220.

U skladu sa odredbama zakona, a na osnovu člana V Aneksa 8. i člana 35. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je pristupila provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom. 

 

II – PRETHODNI POSTUPAK

U postupku koji predhodi donošenju konačne odluke o proglašenju, izvršen je uvid u: 

-          Podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o intervencijama na restauraciji i drugoj vrsti radova na dobru, itd.

-          Historijsku, arhitektonsku i drugu dokumentarnu građu o dobru, koja je data u popisu korištenja dokumentacije u sklopu ove odluke.

 

Na osnovu uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je slijedeće:

 

1. Podaci o dobru

Lokacija

Crkva sv. Nikole nalazi se u selu Čelebići, zaseok Rijeka, jugoistok Bosne i Hercegovine. Od Foče selo je udaljeno oko 50 kilometara. Smješteno je na nadmorskoj visini od oko 1000, između planina Ljubišnja (2238 m) i Pliješa (1717 m) s prevojem na Bakiću (1262 m). Hodočasnici posjećuju crkvu iz dva pravca. Prvi je pravac iz Foče, a drugi je putni pravac iz Pljevalja.

Obuhvata k.č. br. 1877 i 1878, k.o. Čelebići, općina Foča, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina.

Historijski podaci

Dostupni historijski i arheološki podaci upućuju da je u području Završi ili Tetima život bio dinamičan još od vremena prethistorije. Prva ispitivanja obavio je D. Sergejevski još tridesetih godina XX vijeka, a nešto više činjenica o ovom prostoru utvrđeno je u okviru naučnog projekta Gornje Podrinje u doba Kosača. Poslije rekognosciranja terena koje je obavljeno krajem sedamdesetih godina prošlog vijeka na ovom prostoru evidentirano je 14 prahistorijskih gradina i tumulusa neolitskog i mlađeg bronzanog doba i više desetina srednjovjekovnih gradina, krstina, crkvišta i nekropola(1).

Kao i za veliku većinu sakralnih objekata ovog tipa, tako i za crkvu sv. Nikole u Rijeci postoji vjerovanje da je nastala na temeljima nekog starijeg zdanja. Crkva je podignuta na prostoru koji je oivičen tristogodišnjim hrastovima. Uobičajeno je da se crkve podižu na ranijim kultnim mjestima, čime su ova mjesta nastavljala određeni kontinuitet svetog mjesta. Pored dominantnog položaja, uzevši u obzir slovensku mitologiju, tu se javljaju: sveti izvori(2), sveto drveće(3), sveta šuma, sveti gaj. Oko ovih mjesta često su održavani sabori i druge narodne svetkovine. Sveto drveće i šume prepune čudotvornih vrela i izvora koji iscjeljuju razne bolesti uticali su od najstarijih slovenskih vremena da se u njihovoj neposrednoj blizini sagrade hramovi.

Za ovo drvo Čajkanović kaže: „Prema hrastu ima srpski narod veliko poštovanje i mnogi starodrevni primerci smatrani su za božanstva i uživali su kult. U oblasti Zaglavku (istočna Srbija) ‘svako selo ima po nekoliko zapisa, i to su mahom gorostasni hrastovi sa usečenim krstovima u njihovim deblima. Niko ne sme da odseče takav hrast, niti i opalo suvo granje s njega da gori, jer bi se takvome kuća ugasila ili bar bi mu ruka usahla’- i to, uglavnom, važi za sve srpske krajeve. Pod takvim hrastovima, o letnjim praznicima (npr. Spasovdan), održavane su molitve i prinošenje žrtve, i tom prilikom u stablo bio urezan nov krst. Pod hrastom su bile održavane i skupštine. Gde se pored starog hrasta nalazi crkvica ili krst, tu je hrast, verovatno, paganski ostatak. Hrast je docnije, ponekad, zamenjen krstom od hrastovine, koji je postavljan u njivama. Badnjak se uzima po pravilu (a u nekim krajevima, npr. u nekim krajevima Bosne isključivo) od hrastovine. Hrastove grančice imaju takođe veliku ulogu u kultu. U južnoj Srbiji običaj je da na Svetog Ignjata domaćin uđe sa hrastovom grančicom u kuću i čestita ukućanima Novu godinu; zatim tom grančicom čara vatru i posle je zabode u gredu i tu čuva do Malog Božića, a onda je izgori.”(4)   

Narod crkvu zove i Šklopotnicom, po obližnjem potoku. Karakteristično za ovu crkvu je to da se njeno narodno ime često koristi i u naučnoj literaturi.

Crkva se zvanično datira u prvu polovinu XIX vijeka (1832. godina), što je učinjeno na osnovu natpisa koji se nalazi sa unutrašnje strane crkve, tačnije na drvenom nadvratniku.

 

(„Izvoleniem oca i pospe{eniem sina svatago duha boga edinogo 1834 godine sogradi se hram bo‘i, i osve{ta se ime svetago Nikolae pri mitropolite Iosifa 1835, devnovaniem popa Luke Biedi}a efimera ove crkve trodom (vasiem?) hristianimi u nu‘dna vremena i voevania (i) nesoglasia turskoga. Togda carstvuj{i sultan mahmuta nazama{ki. Postavitia biahu dva vezira na Bosni – u Mostaru hercegovski Alipa{a Sto~evi}. Pisa Iovo Jovi}evi} iz Fo~e 1839.“). (5)  

 

Od 1817 do 1835. i od 1848. do 1854. hercegovački mitropolit je bio Josif, sestrić bosanskog mitropolita Kalinika(6), što potvrđuje vjerodostojnost natpisa, i što objašnjava zašto zapisivač pominje prilike u Hercegovini. Tetimska parohija, na čijem području se nalazi crkva u Čelebićima, do 1920. godine pripadala je zahumsko-hercegovačkoj eparhiji(7) zato zapisivač pominje ime hercegovačkog mitropolita, Josifa, a ne tadašnjeg dabro-bosanskog mitropolita Kalinika.

Ono što ovu crkvu čini još značajnijom je činjenica da je ona izgrađena u prvoj polovini XIX vijeka, u vremenu kada još uvijek ne postoje uvjeti niti ekonomski niti politički, koji bi omogućili gradnju novih crkava. Izuzeci postoje i vrlo su rijetki, poput  nekih crkvi brvnara u sjeverozapadnoj Bosni. Moguće da je gradnja ove crkve posljedica bliskih veza stanovništva sa manastirom Svete Trojice u Pljevljima, koji je uživao izuzetno veliki ugled i bio ekonomski moćno, a time i društveno uticajno duhovno središte. O ovoj vezi svjedoči i podatak da su ikone u Čelebiće dospjele iz crkve Svete Trojice u Pljevljima(8). 

Crkva je tipološki vrlo slična staroj crkvi iz sela Popi, koja se također nalazi u ovoj oblasti, tačnije južno od Foče, i koja je zapisom, (datum urezan unutar krsta uklesanog u lučnom nadvratniku ulaza na zapadnoj fasadi) datirana u 1834. godinu.

Prvi zvonik i crkveno zvono napravljeno je u vrijeme izgradnje hrama, ali je ono odneseno tokom Prvog svjetskog rata, kada je pretopljeno za izradu municije. Neposredno poslije završetka Prvog svjetskog rata crkveni odbor, raspisao je oglas, kojim su tražili ktitore za novo zvono. Pravo kupovine i postavljanja zvona dobio je izvjesni Milovan Dunjić (1852-1940), koji je u znak sjećanja na sina Đorđija (1892-1917), koji je poginuo kao borac Srpske dobrovoljačke divizije u Dobrudži, naručio izradu zvona u Beogradu(9).

           

2. Opis dobra

Crkva u Čelebićima posvećena je sv. Nikoli. Pripada grupi jednobrodnih crkvi, jednostavne osnove i skromnih dimenzija.

Crkva je orijentirana u pravcu istok-zapad. Osnovu crkve predstavlja pravougaonik dimenzija 7,55 metara dužine i 5,60 metara širine. Visina zidova sa vanjske strane iznosi svega 1,50 metara iz razloga što je objekat ukopan u zemlju i zbog te činjenice prostor u enterijeru crkve izgleda daleko veći. Zidovi imaju unutrašnju visinu od 2,00 metara. Na kruni zida postavljene su drvene grede koje se protežu cijelom dužinom objekta. Sa istočne strane nalazi se petougaona oltarska apsida koja ima istu širinu kao i crkva. Krov crkve je četverostrešni, a kao krovni pokrivač je korištena cijepana borova daska položena u pet horizontalnih redova. Rogovi su postavljeni na međusobnom razmaku od 60 do 70 cm. Na istočnoj strani objekta, iznad apside, krov je zaobljen. Sljeme crkve sačinjeno je od jednog debla koje je na krajevima zaobljeno. Na čelima sljemena postavljeni su drveni krstovi.

Ulaz u crkvu nalazi se na zapadnoj strani, gdje se preko visokog praga i dva kamena stepenika silazi u objekat. Dovratnike sačinjavaju tesani kameni blokovi sa blagom profilacijom čija širina iznosi 34 cm, a visina 87 cm. Nadvratnik je završen formom polukružnog luka, a kameni okvir na ovom dijelu ima visinu od 30,5 cm. Širina kamenog portala na sredini iznosi oko 70 cm, dok njegova visina u osovini vrata iznosi 1,45 metara.  Vrata crkve su u cjelosti izrađena od drveta.

Unutrašnji dio crkve je drvenim ikonostasom podijeljen na oltarski prostor i prostor naosa. Naos ima širinu 4,60 a dužinu 5,97 metara. U podu naosa je izveden kameni amvon prečnika 37,5 cm.

U zapadnom dijelu objekta podignut je hor sa drvenim stepenicama koji se nalazi na visini od oko 2 metra mjereno od nivoa poda crkve. Nosiva konstrukcija sastoji se od horizontalno položenih greda na koje su pokovane daske. Stepenište kojim je omogućen pristup horu, je smješteno u sjeverozapadnom uglu objekta. Stepenište u samom uglu objekta ima podest dimenzija 1,00 x 0,7 metara. Stepenice  imaju širinu od oko 80 cm i dužinu oko 20 cm. Ograda hora je drvena, visine 96 cm i sastoji se od horizontalne grede oslonjene na jedanaest drvenih stubića.

Svjetlost u enterijer objekta ulazi kroz dva uska pravougaona prozora smještena na južnoj fasadi objekta čija vanjska širina iznosi 10 cm, a unutrašnja 60 cm i jedan prozor smješten na oltarskoj apsidi čija vanjska širina iznosi samo 3 cm. Prozori su na unutrašnjoj visini oko 1,30 metara.

Zidovi crkve su urađeni od kamena i malterisani su krečnim malterom. Pod crkve urađen je od nepravilnih kamenih ploča. U enterijeru nema tavanice niti svoda, tako da je krovna kontrukcija objekta vidljiva.

Zvonik

Sa zapadne strane objekta pred ulazom podignut je otvoreni zvonik na stubovima(10). Stubovi su drveni, presjeka dimenzija 18/18 cm. Razmak između stubova iznosi od 1,60 do 1,85 metara. Stubovi su međusobno ukrućeni kosnicima dimenzija 6,5x11 cm. Kosnici su od nivoa terena uzdinguti 2,00 metara. Zvonik je pokriven četverostrešnim krovom.

Groblje

Uz crkvu se nalazi recentno groblje sa starijim nadgrobnicima u vidu krstača urađenih od krečnjaka. Neki su vrlo jednostavne obrade i osim simbola krsta na sebi više nemaju nikakvih dekorativnih obilježja. Usljed dugotrajne izloženosti vremenskim uticajima, neki su vrlo oštećeni. Na jednom broju nadgrobnika uočava se određena dekorativnost tako da je kamen pažljivije obrađen, krakovi krsta završavaju se poluloptastim ispupčenjima, a srednji dio i krakovi su ukrašeni vrlo jednostavnim cvijetnim ornamentima. Veća pažnja posvećena je dijelu nadgrobnika na kojem se nalazi natpis. Ova strana je ukrašena jednostavnom linijskom profilacijom. Najstariji nadgrobnik potiče iz 1893. godine(11)   

Pokretno naslijeđe

Šezdesetih godina XX vijeka, stručnjaci Zavoda za zaštitu spomenika kulture SR BiH, identificirali su u čelebićkoj crkvi izuzetno vrijedne ikone na ikonostasu, rad srpskih zoografa Georgija Mitrofanovića, Andrije Raičevića i majstora Jovana. Sve te ikone su u crkvu dospjele iz ne mnogo udaljenog manastira Svete Trojice u Pljevljima, te se može pretpostaviti da su bile dar prilikom osvećenja crkve nakon gradnje ili obnavljanja u prvoj polovini XIX vijeka(12). Sve ikone odnesene su iz Čelebića u Foču i u zbirku Stare crkve u Sarajevu(13).

Istaknuti istoričar umjetnosti, Zdravko Kajmaković sa kolegama iz Zavoda, izvršio je atribuciju pronađenih šest ikona.

Zografu Andriji Raičeviću pripisana je ikona Sveti Nikola sa Hristom i Bogorodicom(14), a ikone Deizis(15), Sveti Dimitrije i Sergije(16) te Sveti Georgije velikomučenik(17) atribuirane su zoografu Jovanu.

U ovom korpusu vrijednih ikona posebno se izdvaja rad Georgija Mitrofanovića, ikona Sveta Trojica(18). Uzimajući u obzir cjelokupni opus ovoga vrsnog zografa koji broji četrnaest djela, ikona Sveta Trojica identificirana je kao djelo najmanjih dimenzija. Drvena slikarska ploha sastavljena je od dva nejednaka dijela, pričvršćena na pozadini užlijebljenim prečkama. Okvir ikone čini ispupčenje širine 5,5 cm na ivicama ukrašeno uskom trakom izvedenom cinober bojom. Na okviru, iznad i ispod slikane predstave nalaze se dva natpisa. Gornji natpis sadrži naziv ikone ispisan crvenom tintom na crkvenoslavenskom jeziku, a donji otkriva podatke o zografu Mitrofanoviću koji je ikonu naslikao i priložio manastiru Svete Trojice. Također, ispod prijestolja na zelenoj pozadini slovima koja imaju brojčanu vrijednost ispisana je godina nastanka ikone: 7124 = 1615/1616.

Na pozadini satkanoj od zlatnih listića, u krupnom kadru kompozicije, prikazane su sjedeće figure Hrista, Savaota u liku Hrista starca danima i Duha Svetoga u obliku golubice. Vrijednost ikone ogleda se u minucioznim pokretima slikarske četkice prilagođenim malom formatu ikone, zahtjevnim detaljima oslikavanja crta lica te nenametljivom inkarnatu koji uspostavlja harmoniju kompozicije. Harmoniji kompozicije doprinosi i simetrija ostvarena kroz dva elementa: oslikavanjem bijele golubice s zlatnom aureolom unutar crvenog kvadrata, te smještajem figura Hrista s lijeve i Savaota s desne strane na prijestolju, čime kompoziciju možemo podijeliti na dva jednaka dijela.

Aureole, izdijeljene na jednaka polja tako da formiraju krst, naglašene su tek tankom crvenom linijom oko koje se rasprostiru imena svetitelja ispisana crkvenoslavenskim jezikom.

Oblikovanje uzvišenih likova Hrista i Savaota u potpunosti prati vizantijsko shvatanje estetike, koja „teži da isključi prolazno, da prenebregne trenutno i da zadrži samo tipično i trajno“.(19) Hristovo izduženo lice „uokvireno“ je jednakim smeđim trakama koje sačinjavaju kosu i bradu. Stavljajući akcenat na izražajnost očiju, Mitrofanović povlači smjele svijetle linije na čelu, hrabatu nosa, ispod očiju i donje usnice, a vitka, tamna linija obrva, dodatno ih naglašava. S jednakom preciznošću, anatomski korektnom, umjetnik je modelirao Hristovu siluetu koristeći se spletom ravnomjernih nabora na crvenoj haljini i plavom himationu. U krilu, Hristos pridržava zatvorenu, crvenu knjigu, a desna ruka povijena mu je u gest blagoslova.

Sa druge strane, smjenom tankih bijelih, sivih i crnih linijica formiran je lik Savaota. U modelaciji lika umjetnik je zadržao vizantijsko naslijeđe posebno prepoznatljivo u izduženom tankom nosu i tamnim, udubljenim očnim šupljinama. Od draperije koja je nekada prekrivala tijelo Savaota sačuvana je samo haljina žute boje, dok je himation u potpunosti uništen (za pretpostaviti je da je došlo do greške u recepturi miješanja boje, zbog čega je na pojedinim dijelovima ikone u potpunosti otpao bojeni sloj). Desnicom Savaot daje blagoslov, a lijeva je povijena uz tijelo.

Slikarski rukopis Georgija Mitrofanovića odlikuje se odmjerenim, ujednačenim potezom. Preciznom linijom koja ima svoju jasnu putanju, umjetnik postiže ravnotežu kompozicije i skladan međuodnos svih likovnih elemenata.

Prirodno naslijeđe

Plato Završ karakteristiše teško pristupačna teritorija okružena visokim planinama, gorama, neprohodnim šumama, sa slabom saobraćajnom komunikacijom, dubokim kanjonima rijeka i potoka i oštrom planinskom klimom, što je rezultiralo time da i danas ovaj kraj ostane vrelo bisrtine i čisto ekološko područje.

Završ Čelebića smještena je u prosjeku na oko 1000 m nadmorske visine, između planina Ljubišnje (2238 m) i Pliješa (1717 m) s prevojem na Bakiću (1262 m), omeđena rijekama Tarom i Ćehotinom, čiji su najniži tokovi na oko 450 m nadmorske visine.(20)   

Bosna i Hercegovina obiluje spomenicima prirode. Među njima posebno mjesto zauzimaju stara stabla, za koja postoji potencijalni interes u naučnoj javnosti. Osim toga, neka stara stabla predstavljaju i memorijalne spomenike, te imaju svoju vrijednost kao spomenici kulturne prošlosti.(21)   

Rod Quercus, hrastovi, obuhvata oko 500 listopadnih i zimzelenih vrsta drveća, rjeđe žbunja, sa arealom pretežno u umjerenoj zoni sjeverne polulopte. Kod nas su hrastovi zastupljeni sa desetak vrsta.(22) Hrastovi mogu da dožive starost do hiljadu godina, a u izuzetnim slučajevima i više.(23)   

Na lokaciji oko crkve Šklopotnica nalazi se 5 hrastova vrste hrast cer, Quercus cerris. Ovo je južnoevropsko i zapadnoevropsko listopadno drvo koje dostiže visinu do 30m, a debljinu preko 1m dijametar i starost od 200 godina. Rano se razvija debela mrtva kora koja je tamnosive boje i sa dubokim podužnim, na dnu crvenim pukotinama i rijetkim poprečnim uskim. Krošnja je širokokupasta. Ovogodišnje grančice su maljave i nešto uglaste. Pupoljci su dosta sitni, pri osnovi sa brojnim, sitnim, usko jezičastim listićima dugim oko 2 cm i karakterističnim za hrast cer. Lišće je varijabilno, obično dugo 8-14 cm i široko do 8 cm, sa režnjevima na vrhu zašiljenim i po obodu cijelim ili nepravilno nazubljenim. Odrastao list je nešto kožast, na licu intenzivno i sjajnozelen, a na naličju otvorenije boje i nešto dlakav, naročito oko nerava. Peteljka je duga 0,5-2,5 cm. Kraj osnove peteljke javljaju se pomenute stipule. Cer cvijeta sa listanjem, krajem aprila-maja. Muške rese su tanke, dlakave, duge do 8 cm. Ženski cvjetovi se javljaju na ovogodišnjoj grančici ili do 5 u kitici, na zajedničkoj dršci, koja u doba zrelosti žira bude 2 cm duga. Žir se razvija tokom druge godine i bude zreo u septembru te godine. Žir je krupan i dug do 4 cm, a širok 2 cm, na vrhu nešto spljošten, a po dužini uvijek sitno brazdast. Kupula je pokrivena končastim stipulama (šubarasta), dugim do 1 cm.

Hrast cer je najčešći u klimatogenoj šumi istočnog dijela Balkanskog poluostrva. Iz cjelokupnog areala cera i njegove prisutnosti u određenim tipovima naših šuma proizlazi da je cer pretežno kserotermna vrsta, prilagođena submediteranskoj i umjerenokontinentalnoj klimi jugoistočne Evrope. Najbolje uslove nalazi na dubljim, dosta suhim zemljištima slabo kisele reakcije. Cer ima znatne potrebe za svjetlošću. (24)   

Fizičke karakteristike 5 hrastova:

1.         Visina stabla 10 m, opseg 3,3 m,

2.         Visina stabla 12,5 m, opseg 3,4 ,

3.         Visina stabla 14,5 m, opseg 4,1 m,

4.         Visina stabla 11 m, opseg 3,1 m,

5.         Visina stabla 10,5 m, opseg 4,9 m.

Hrastovi imaju starost oko 300 godina.

 

3. Dosadašnja zakonska zaštita

Rješenjem Zavoda za zaštitu spomenika kulture BiH broj 03-zk-421-2 od dana 15. 04. 1968. godine utvrđeno je da ikona sv. Trojice rađena na drvenoj dasci dimenzija 42,5:36,5:3 cm, sa zlatnom pozadinom, potpisana i datirana od strane zografa Georgija Mitrofanovića, vlasništvo SPC općine u Čelebićima, ima svojstvo spomenika kulture.

Crkva sv. Nikole (Šklopotnica) registrirana je kao spomenik kulture II kategorije 1970. godine i uživala je mjere zaštite propisane Zakonom o zaštiti kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa BiH (Sl. List SRBiH, broj 20/85).

Rješenjem broj 02-UP I-6-1/70 od dana 27. III 1970. izdatog od strane Zavoda za zaštitu spomenika kulture BiH utvrđeno je da dobro ima svojstvo nepokretnog spomenika kulture i stavlja se pod zakonsku zaštitu.

Dobro se pod rednim brojem 220 nalazi na Privremenoj listi nacionalnih spomenika BiH.

 

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

Godine 1997. formiran je "Odbor za renoviranje i zaštitu Crkve sveti Nikola - Rijeka - Čelebići". Mještani su pripremili borovinu za krov crkve i ogradili crkvenu parcelu na kojoj je sagrađena crkva. Do objekta je dovedena voda.

U blizini crkve, na udaljenosti od stotinjak metara je počela gradnja kapele (parohijskog doma) dimenzija 17 x 11 metara. U ovoj zgradi je smještena biblioteka (14x3), čajna kuhinja (3x3) i čitaonica (17x8). Na spratu ove zgrade smješten je zavičajni muzej.

Na crkvi je promijenjen krovni pokrivač, sanirana unutrašnjost objekta i vanjska fasada, postavljen novi rezbareni ikonostas, izvršena elektrifikacija crkve i izvršeno popločanje oko crkve po 3 metra širine.

Ove intervencije nisu narušile autentičnost objekta.

 

5. Sadašnje stanje dobra

Objekat je u dobrom stanju.

 

III -  ZAKLJUČAK

Primjenjujući Kriterije za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima (Službeni glasnik BiH», br. 33/02 i 15/03), Komisija je donijela odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:

A.         Vremensko određenje

B.         Historijska vrijednost

C.         Umjetnička i estetska vrijednost

C. II.     Proporcije

C. IV.    Kompozicija

C. VI.    Vrijednost konstrukcije

D.         Čitljivost 

D. II.     Svjedočanstvo o historijskim promjenama

D. IV.    Svjedočanstvo o određenom tipu, stilu ili regionalnom maniru

D. V.     Svjedočanstvo o tipičnom načinu života u određenom periodu

E.         Simbolička vrijednost

E. I.      Ontološka vrijednost

E. II.     Sakralna vrijednost

E. III.     Tradicionalna vrijednost

E. IV.    Vezanost za rituale ili obrede

E. V.     Značaj za identitet grupe ljudi

F.         Ambijentalna vrijednost

F. I.      Odnos oblika prema ostalim dijelovima cjeline

F. II.      Objekt ili grupa objekata je dio cjeline ili područja

I.          Cjelovitost (cjeline, područja, zbirke)

I.i.         Fizička cjelovitost (kompaktnost)

 

Sastavni dio ove odluke su:

-          kopija katastarskog plana,

-          z.k. izvadak, posjedovni list,

-          fotodokumentacija,

-          situacija.

 

Korištena literatura

U toku vođenja postupka proglašenja crkve sv. Nikole u Čelebićima nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine, korištena je sljedeća literatura:

 

1962.    Pavlović, St. Dobroslav, “Crkve brvnare u Srbiji”, doktorska disertacija odbranjena na Arhitektonskom fakultetu u Beogradu, Beograd, 1962.

 

1965.    Brežančić, Vera, “Konzervacija značajnih starih stabala u Bosni i Hercegovini”, Naše starine X, Sarajevo, Godišnjak zavoda za zaštitu spomenika kulture SR BiH, 1965.

 

1971.    Kajmaković, Zdravko, “Četiri ikone iz radionice majstora Kozme”, Zbornik za likovne umjetnosti, br. 7, Novi Sad, 1971.

 

1977.    Z. Kajmaković, "Kozma Jovan", Zbornik za likovne umetnosti, Matice srpske 13, Novi Sad, 1977.

 

1977.    Grupa autora, Gornje Podrinje u doba Kosača, Sarajevo, 1977.

 

1998.    Rakić, Svetlana, Ikone Bosne i Hercegovine (16-19 vijek), Beograd, 1998.

 

2000.    Jovanović, Branislav, Dendrologija, Beograd, Univerzitetska štampa, 2000.

 

2002.    Nenadović, M. Slobodan, Ilustrovani rječnik izraza u narodnoj arhitekturi, Prosvjeta, 2002.

 

2002.    Ševo, Ljiljana, Pravoslavne crkve i manastiri u Bosni i Hercegovini do 1878. godine, Banja Luka, 2002.

 

2004.    Todović, Milenko Mišo, Crkva Šklopotnica u Rijeci kod Foče, Beograd, Svijet knjige, 2004.

 

2009.    Čajkanović, Veselin, Rječnik srpskih narodnih vjerovanja o biljkama, Beograd,

http://www.antologijasrpskeknjizevnosti.rs/ASK_SR_AzbucnikPisaca.aspx, 2009. str. 120-121, digitalno, posjećeno 4.11.2009.

 

www. mitropolijadabrobosanska.org

 

http://www.crkvasklopotnicarijeka.org/crkvasklopotnica.htm

 

www. rastko.org.yu

 

(1) Na mjestu zvanom Crkvina kod Borja, Sergejevski je 1934. godine zatekao ostatke crkve i grobalja, a istraživanja je obavio Palavestra 1978. godine. On opisuje ostatke jednobrodne crkve s polukružnom apsidom na istoku (dimenzije 10x5,5 m). Kamena oltarna pregrada imala je centralni i sjeverni ulaz u oltarni prostor, dok je ulaz u crkvu bio na zapadnoj strani. U iskopu naosa nađeno je više fragmenata grube srednjovjekovne keramike. Oko crkve se nalazilo staro groblje s grobovima oivičenim vijencima krupnijeg kamena. Jedan stećak u obliku ploče, koji se nalazio pri ulazu u crkvu, dislociran je i uništen. Isti naziv Crkvina je u Kunovu, gdje su pronađeni ostaci srednjovjekovne nekropole, koju sačinjava šest stećaka u obliku sanduka; ukras:krst. Prilikom prekopavanja ispod najvećeg stećka otkrivena je zidana grobnica i drveni kovčeg u njoj. Crkvina u Potpeću evidentirana je kao srednjovjekovna crkva. U podnožju brijega nalaze se ruševine kvadratne osnove, veličine 6x6 m; prostor se prema istoku proširuje u plitku pravougaonu apsidu. Vjerovatna datacija je, prema Palavestri, kasni srednji vijek. U Igrištima kod Vikoča, Đuro Basler, kao i u Potpeću, pronalazi ostatke crkve, vjerovatno iz perioda srednjeg vijeka. Pored nje je "grčko groblje". Sačuvano pet stećaka u obliku sanduka. Vlajko Palavestra u Podgradu, Velenići, nalazi srednjovjekovnu crkvu, dimenzija 9,5x5,6 m, bez apside na istoku, zidanu od pritesanih krečnjačkih blokova, a umjesto maltera upotrebljavana je crvena glina. Crkva je djelimično ukopana u zemlju. Prema Palavestri datiranje se moze odrediti u kasni srednji vijek. U narodnom predanju spominje se crkva u Konjskom polju, pod Ljubišnjom, ali istraživači nisu bili u tom kraju, kako bi to provjerili i evidentirali.

(2) Voda u ovoj religiji igra veoma važnu ulogu i direktno je povezana sa značenjem života.

(3) Kod slovenskih naroda rasprostranjeno je vjerovanje da drvo, kao i ostalo rastinje i oblici u prirodi imaju dušu. Drijen (Cornus Mascula) - za ovo drvo postoji vjerovanje da svojom tvrdoćom utiče na zdravlje. Hrast (Quercus) - u starih Slovena ostaci kulta hrasta sačuvani su do najnovijih vremena. Za neke hrastove vjerovalo se da se nisu smjeli posjeći jer bi onaj koji je to uradio mogao odmah umrijeti ili bi nakon duge bolesti umro. Neki izvori govore o tome da je hrast bio posvećen starom slovenskom božanstvu Perunu.Vrba (Salix) - u obrednim običajima starih Slovena vrba i vrbovo pruće su simbol napretka i podmlađivanja. Glog (Crataegus) - po narodnom vjerovanju glog ima magijsku i zaštitnu moć. Grab (Carpinus betulus) - u staroj slovenskoj religiji smatra se svetim drvetom.

(4) Čajkanović, Veselin, Rječnik srpskih narodnih vjerovanja o biljkama, Beograd: http://www.antologijasrpskeknjizevnosti.rs/ASK_SR_AzbucnikPisaca.aspx, 2009, str. 120-121, digitalno, posjećeno 4.11.2009.

(5) Milenko Mišo Todović, Crkva Šklopotnica u Rijeci kod Foče, Beograd, Svijet knjige, 2004, 31.

(6) Sava, episkop šumadijski - Srpski jerarsi od devetog do dvadesetog vijeka, Beograd, Podgorica, Kragujevac, 1996, 258.

(7) Milenko Mišo Todović, isto djelo, 43.

(8) Kajmaković, Zdravko, „Četiri ikone iz radionice majstora Kozme“, Zbornik za likovne umjetnosti, br. 7, Novi Sad, 1971, 257-269, "Kozma Jovan", Zbornik za likovne umjetnosti, Matice srpske 13, Novi Sad, 1977, 99-122.

(9) Podaci preuzeti sa http://www.crkvasklopotnicarijeka.org/crkvasklopotnica.htm.

(10) Ovakav tip zvonika sa četiri masivna stuba međusobno povezana mrežom horizontalnih greda i kosnika i strmim četverostrešnim krovom sa drvenom šindrom, vidljiv je i u ostalim dijelovima Bosne i Hercegovine poput zvonika crkava brvnara u Palačkovcima, Romanovcima, Jelićki...

(11) Podaci Republičkog zavoda za zaštitu spomenika RS

(12) Ševo, Ljiljana, Pravoslavne crkve i manastiri u Bosni i Hercegovini do 1878. godine, Banja Luka, 2002, 143.

(13) Ševo, Ljiljana, isto djelo, 143. Za više detalja vidjeti Odluku br. 07.1-2-23/05-2 od 5. 09. 2006. godine o proglašenju Graditeljske cjeline - Stara pravoslavna crkva (Crkva svetih arhanđela Mihaila i Gavrila) u Sarajevu nacionalnim spomenikom.

(14) Andrija Raičević, Sveti Nikola sa Hristom i Bogorodicom, 1641., tempera na dasci, 39,2 x 59 x 2,5 cm. Sarajevo: Muzej Srpske pravoslavne crkve (Izvorni smještaj: Crkva sv. Nikole u Rijeci kod Foče). Za više detalja vidjeti Odluku br. 07.1-2-23/05-2 od 5. 09. 2006. godine o proglašenju Graditeljske cjeline - Stara pravoslavna crkva (Crkva svetih arhanđela Mihaila i Gavrila) u Sarajevu nacionalnim spomenikom.

(15) Zograf Jovan, Deizis, 1641., tempera na dasci, 49,7 x 65,5 x 3 cm. Sarajevo: Muzej Srpske pravoslavne crkve (Izvorni smještaj: Crkva sv. Nikole u Rijeci kod Foče). Za više detalja vidjeti Odluku br. 07.1-2-23/05-2 od 5. 09. 2006. godine o proglašenju Graditeljske cjeline - Stara pravoslavna crkva (Crkva svetih arhanđela Mihaila i Gavrila) u Sarajevu nacionalnim spomenikom.

(16) Zograf Jovan, Sveti Dimitrije i Sergije, 1641., tempera na dasci, 52 x 61 x 3 cm. Sarajevo: Muzej Srpske pravoslavne crkve (Izvorni smještaj: Crkva sv. Nikole u Rijeci kod Foče). Za više detalja vidjeti Odluku br. 07.1-2-23/05-2 od 5. 09. 2006. godine o proglašenju Graditeljske cjeline - Stara pravoslavna crkva (Crkva svetih arhanđela Mihaila i Gavrila) u Sarajevu nacionalnim spomenikom.

(17) Zograf Jovan, Sveti Georgije velikomučenik, 1641., tempera na dasci, 40-41 x 59,7  x 2,7 cm. Sarajevo: Muzej Srpske pravoslavne crkve (Izvorni smještaj: Crkva sv. Nikole u Rijeci kod Foče). Za više detalja vidjeti Odluku br. 07.1-2-23/05-2 od 5. 09. 2006. godine o proglašenju Graditeljske cjeline - Stara pravoslavna crkva (Crkva svetih arhanđela Mihaila i Gavrila) u Sarajevu nacionalnim spomenikom.

(18) Georgije Mitrofanović, Sveta Trojica, 1616., tempera na dasci, 36,8 x 45,2 x 2,7 cm. Foča: Crkva sv. Nikole (Izvorni smještaj: Crkva sv. Nikole u Rijeci kod Foče).

(19) Andre Grabar, Vizantija, Novi Sad, Izdavačko preduzeće „Bratstvo jedinstvo“, 1969, 54.

(20) Todović, Milenko Mišo, Crkva Šklopotnica u Rijeci kod Foče, Beograd, Svijet knjige, 2004.

(21) Brežančić, Vera, „Konzervacija značajnih starih stabala u Bosni i Hercegovini“, Naše starine X, Sarajevo, Godišnjak zavoda za zaštitu spomenika kulture SR BiH, 1965, 239-247.

(22) Jovanović, Branislav, Dendrologija, Beograd, Univerzitetska štampa, 2000.

(23) Brežančić, Vera, „Konzervacija značajnih starih stabala u Bosni i Hercegovini“, Naše starine X, Sarajevo, Godišnjak zavoda za zaštitu spomenika kulture SR BiH, 1965, 239-247.

(24) Jovanović, Branislav, Dendrologija, Beograd, Univerzitetska štampa, 2000.

 



ČelebićiČelebićiCrkva sv. Nikole u RijeciCrkva sv. Nikole
Unutrašnjost crkveIkona  


ENGLISH 
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika © 2003. Razvoj i dizajn: