Status spomenika -> Nacionalni spomenik

Objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 88/07.

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika, na temelju članka V. stavak 4. Aneksa 8. Općega okvirnoga sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i članka 39. stavak 1. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 3. do 9. srpnja 2007. godine je donijelo

O D L U K U

I.

Historijska građevina Crkva sv. Mihovila u Ovčarevu kod Travnika proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine, (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik se nalazi na k.č. broj 1272, k.o. Paklarstvo, općina Travnik, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik iz prethodnoga stavka primjenjuju se mjere zaštite utvrđene Zakonom o provedbi odluka Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljenoga prema Aneksu 8. Općega okvirnoga sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (»Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine«, br. 2/02, 27/02 i 6/04).

II.

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je osigurati pravne, znanstvene, tehničke, administrativne i financijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnoga spomenika. 

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati financijska sredstva za izradu i postavljanje informacijske ploče sa temeljnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

III.

U svrhu trajne zaštite nacionalnoga spomenika utvrđuju se sljedeće mjere zaštite koje se odnose na lokaciju na kojoj se nalazi nacionalni spomenik:

-     dopušteni su konzervatorsko-restauratorski radovi uz odobrenje federalnoga ministarstva nadležnoga za prostorno uređenje (u daljnjem tekstu: nadležno ministarstvo) i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na razini Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nadležna služba zaštite);

-     infrastrukturni radovi su dopušteni samo uz odobrenje nadležnoga ministarstva, a prema uvjetima nadležne službe zaštite.

IV.

Stavljaju se izvan snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski spisi koji su oprečni odredbama ove odluke.

V.

Svatko a posebice nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih postupaka koji mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.

VI.

Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, federalnome ministarstvu nadležnome za prostorno uređenje, federalnome ministarstvu nadležnome za  kulturu, nadležnoj službi zaštite naslijeđa na razini Federacije Bosne i Hercegovine i općinskim tijelima uprave nadležnim za poslove urbanizma i katastra, u svrhu  provedbe mjera utvrđenih u toč. II. - VI. ove odluke i nadležnome općinskome sudu radi upisa u zemljišne knjige.

VII.

Sastavni je dio ove odluke obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim osobama u prostorijama i na web-stranici Povjerenstva (http://www.aneks8komisija.com.ba).

VIII.

Prema članku V, stavak 4. Aneksa 8. Općega okvirnoga sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Povjerenstva su konačne.

IX.

Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u »Službenom glasniku BiH«.

Ovu je odluku Povjerenstvo donijelo u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

Broj: 06.1-02-36/06-5

4. srpnja 2007. godine

Sarajevo

Predsjedavajući  Povjerenstva

Dubravko Lovrenović

O b r a z l o ž e n j e

I – UVOD

Na temelju Zakona o provedbi odluka Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika uspostavljenoga prema Aneksu 8. Općega okvirnoga sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, članak 2, stav 1, »nacionalni spomenik« je dobro koje je Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika, proglasilo nacionalnim spomenikom, sukladno čl. V i VI Aneksa 8. Općega okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine (»Službeni glasnik BiH«, broj 33/02), sve dok Povjerenstvo ne donese konačnu odluku o njihovome statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.

Predstavnici Župskog ureda Ovčarevo su  dana 17. 2. 2006. godine podnijeli peticiju za proglašenje dobra Crkva sv. Mihovila u Ovčarevu kod Travnika nacionalnim spomenikom. 

Sukladno odredbama Zakona, a na temelju članka V. stavak 4. Aneksa 8. i članka 35. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, Povjerenstvo je pristupilo provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

II – PRETHODNI POSTUPAK

U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju izvršen je uvid u:

-     dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra,

-     podatke o dosadašnjoj zakonskoj zaštiti dobra,

-     podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije,

-     podatke o oštećenjima tjekom rata, podatke o intervencijama na restauraciji i drugoj vrsti radova na dobru, itd.,

-     podatke o pokretnom naslijeđu koje se nalazi u sklopu dobra,

-     historijsku, arhitektonsku i drugu dokumentarnu građu o dobru, koja je data u popisu korištenja dokumentacije u sklopu ove odluke.

Na temelju uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje na terenu, utvrđeno je sljedeće:

1. Podaci o dobru

Lokacija

Selo Ovčarevo, koje se ranije zvalo Orašje, nalazi se u središnjoj Bosni, sjeverozapadno od Travnika na udaljenosti od 3 km od središta grada. Od glavne ceste koja povezuje Travnik – Jajce selo je udaljeno 1,5 km.

Crkva sv. Mihovila u Ovčarevu nalazi se u bogatom prirodnom okružju. Na sjevernoj strani se nalaze padine planine Vlašić a na južnoj strani vileničke šume. U neposrednoj blizini crkve se nalazi samo nekoliko kuća, dok su ostale raspoređene po okolnim padinama Vlašića i uz rijeku Lašvu.      

Historijska građevina Crkva sv. Mihovila u Ovčarevu kod Travnika se nalazi na k.č. broj 1272, k.o. Paklarstvo, općina Travnik, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Historijski  podaci

Fra Bartolomej Pizanski spominje 1385. godine bosanske franjevačke samostane: Kraljevu Sutjesku, Visoko Olovo i Lašvu. Nakon uspostavljanja osmanske vlasti u Bosni i Hercegovini 1463. godine, samostan Lašva se više ne spominje (pretpostavlja se da je izgorio), a brigu o katoličkom stanovništvu sve do Banja Luke vode franjevci iz samostana Fojnica.

Župa Ovčarevo (ranije nazvana Orašje) osnovana je 25. travnja 1832. godine odvajanjem od župe Dolac. Pripadala su joj malobrojna katolička sela smještena oko rijeke Lašve do Turbeta. Sela su bila u blizini Travnika smještena na padinama Vlašića.

Župom Ovčarevo od njenog utemeljenja 1832. godine, djeluju i rade tri istaknuta sveštenika Bosne Srebrne. Ovčarskom župom od 1836. do 1844. godine upravlja fra Marijan Šunjić(1) sa kapelanima fra Martinom Nedićem i fra Anđelom Kraljevićem. Marijan Šunjić je postao bosanski biskup, Anđelo Kraljević hercegovački, a Martin Nedić bosanski provoncijal.

Godine 1879. od jednog njezinog dijela osnovana je samostalna župa Dželilovac, koja je kasnije nazvana Potkraj. To je kraj koji se nalazi iznad Turbeta na obroncima Vlašića. Godine 1977. i Turbe je proglašeno samostalnom župom.

Baltić navodi da je Crkva sv. Mihovila u Ovčarevu jedna od tri danas najstarije izvorno sačuvane franjevačke crkve u Bosni. Ostale dvije su stara crkva u Varešu i crkva u Docu kraj Travnika. Građena je krajem XIX stoljeća, a jedini sigurni podatak o njezinoj gradnji jeste bilješka tadašnjeg župnika fra Jake Baltića da ju je »dopremao« to jest namještao i ukrašavao, 1870. godine. (Baltić, 2003. str. 371)

Župnu crkvu u Ovčarevu podigao je graditelj fra Jako Baltić(2). Baltić je tražio od travničkog kajmakana Ahmeda da mu za gradnju crkve pribavi odobrenje (ferman). Kako se nije nadao fermanu, počeo je u isto vrijeme sa gradnjom crkve i župnog stana za koji je imao odobrenje. Odobrenje za crkvu je dobijeno prije završetka izgradnje crkve. Veličina područja župe Ovčarevo objašnjava veličinu izgrađene crkve.

Na ploči nad glavnim portalom Crkve sv. Mihovila nalazi  se natpis uklesan u kamenu koji glasi:

„NA POŠTENJE SVETOG MIHOVILA

DUHA PRISVITLOGA SVETOG ARKANĐELA

ŽUPNIK S DOBRIM PUKOM ORAŠKIM

REDOVNICIM DOBROČINITELJIM

UZDIGOŠE OVU SVETU CRKVU

BOGU SVIHU STVARIH STVORITELJU

ZAČINITI POKLONI MOLITVU

VEL. ČAST I POŠTENJE

UTOČIŠTE JAKOM BRANITELJU

O VELIKI BOŽJI DVORANINE

NAŠ S NEBESKE POGLEDAJ VISINE

BRANI OD NEPRIJATELJA HOLI

KOJE NAS SVEKOLIKE OGOLI

I ONAMO NAS SVE SKUPA VODI

GDI NO SE VIČNO VESELJE PLODI

O. JAKO BALTIĆ 1860“

Na ploči Crkva sv. Mihovila potpisan je župnik fra Jako Baltić.

Baltić je vodio gradnju crkava u Ovčarevu i Gučoj Gori, koje imaju slične arhitektonske elemente, ali se ne zna njihov projektant. Projektant crkve u Imotskom je bio fra Francesco Maria da Vicenza alias Matteo Lorenzoni(3), što ukazuje na projektanta koji je obilježio franjevačku gradnju polovinom devetnaestog stoljeća, kao što će Vancaš i Paržik obilježiti prijelaz iz XIX u XX stoljeće.

Izvanredna oblikovnost ove crkve, posebno njeno zapadno trolisno pročelje, pripada stilskim obilježjima rane renesanse koja se mogu vidjeti kod crkava u Dalmaciji i u Veneciji – od Sv. Spasa u Dubrovniku do San Zaccaria ili San Michele in Isola. (Ćorak, 2004. str. 273)

Na desnoj obali rijeke Lašve, dva kilometra udaljeno od Travnika pokraj izvora (vrela) nalazi se mala kapela koja je izgrađena 1923. godine. Kapela je posvećena Rođenju Blažene Djevice Marije – Maloj Gospi i od tada je to postalo svetište poznato kao Gospino vrilo gdje dolaze hodočasnici 8. septembra kad je praznik Male Gospe. Godine 1990. počela je na ovom mjestu izgradnja nove crkve koja je sada nastavljena.

            U periodu od 1975. do 1979. na Crkvi sv. Mihovila u Orašju su izvođeni konzervatorsko-restauratorski radovi. Radove je vodio akademski kipar Zdenko Grgić a tehnički realizirao arhitekta Mišo Subotić, uz konsultaciju Zavoda za zaštitu spomenika kulture BiH. Zahvat na dijelu korske galerije je jedina veća građevinska intervencija u objektu crkve. Drvena konstrukcija korske galerije koja je bila oslonjena na dva kata, zamijenjena je masivnom betonskom konstrukcijom.

U isto vrijeme kraj crkve je postavljena brončana bista nobelovca Ive Andrića, rad sarajevskog kipara Zdenke Grgića. Ivo Andrić je bio progonjen za vrijeme Prvog svjetskog rata i boravio u župnoj kući u Ovčarevu.

Za vrijeme ratnih dejstava 1992.-1995. godine stanovnici Ovčareva su napustili svoje kuće a velika većina ih se do sada vratila.

2. Opis dobra

„Od sakralnih građevina s kraja XIX stoljeća u Bosni crkva Crkva sv. Mihovila u Ovčarevu se izdvaja iznimnom snagom i jednostavnošću. Jednostavnost crkve u Ovčarevu je namjerna i pokazuje svijest, volju i stil nepoznatog arhitekte. Kao plastika u prostoru i kao prostor u volumenu, crkva je superiorno proporcionirana, nadmašujući skladom mnogo složenije, višebrodne, svođene, ukrasima obilježene crkve. Sustav njezinih proporcija, usklađenost mjera njezinih otvora, rezultat su talenta i znanja, spontanog historijskog dara. Bez obzira na to što je sv. Mihovil u Ovčarevu neorenesansna crkva – tamo gdje se nalazi crkva je renesansa. Dramatična unutrašnjost crkve kao što je ova, rijetko se gdje može vidjeti. Trojica fratara koji su crkvu obnavljali su prvi doživjeli i prepoznali poruku graditelja i nastavili u njegovom duhu. Oslobodivši kamene zidove žbuke, fra Stjepan Pavić, fra Nikola Bošnjak i fra Augustin Tomas učinili su nov zahvat i ojačali staru bit. Povezali su crkvu s planinom, s daljinama i s poviješću. Odnosima svjetlosti i tame u enterijeru dodali su nježnost, dozirali savremene umjetnine na minimalistički način, strogo ih povezujući s arhitekturom. U trolisnom pročelju i gotičkoj monofori prelila se laguna do obronaka Vlašića. To crkvu u Ovčarevu čini jedinstvenom ne samo u Bosni. Ona Bosnu, gdje je svaka memorija bila ugrožena, obilježava kao zemlju dugog pamćenja“. (Ćorak, 2004. str. 276, 277)

Crkva sv. Mihovila u Ovčarevu kod Travnika izgrađena je u neorenesansnom stilu. Uzdužna osovina crkve orijentirana je u pravcu jugoistok–sjeverozapad. Osnova crkve je pravokutna na čijoj dužoj strani je prislonjen zvonik, a na sredini bočnih strana nalaze se dvije poligonalne niše (kapelice). Ukupna dužina crkve sa zvonikom iznosi cca 38,15 m a ukupna širina sa nišama iznosi cca 21,65 m. U središnjem dijelu jugoistočne strane crkve, u produžetku glavnog broda, smješten je zvonik čije vanjske dimenzije iznose cca 6,26 x 4,15 m. Prizemlje zvonika ima funkciju sakristije.

Crkva je jednobrodna građevina čije unutrašnje dimenzije iznose cca 32,30 X 12,23 m. Glavni ulaz crkve se nalazi na sjeverozapadnoj strani. U unutrašnjosti crkve, iznad ulaznog dijela, nalazi se korska galerija novije izrade. Širina galerije iznosi cca 6,0 m a dužina je ista kao i širina crkva cca 12,23 m. U konstruktivnom smislu galerija je riješena betonskom pločom koja se oslanja na dva stupa. Dvokrako stepenište kojim je ostvarena vertikalna komunikacija sa galerijom, nalazi se na sjeveroistočnoj strani crkve, ispod galerije. U drugom kutu ispod galerije nalazi se grobno mjesto Jake Baltića a na ploči nadgrobnog spomenika je opisan njegov rad.

Zidovi crkve su izrađeni od grubog pritesanog i lomljenog kamena čija širina iznosi cca 85 cm. Unutarnja i vanjska strana masivnog zida izvedene su od krupnijeg kamenja, a između njih ubacivan je sitni lomljenac povremeno učvršćen drvenim gredicama. Dekorativni dijelovi (okviri portala i prozora) od tesanoga su i klesanog kamena. Zidovi su u prethodnoj fazi bili ožbukani, ali je žbuka skinuta prilikom restauracije 1975.-79. godine.

Krov na crkvi je dvovodan sa velikim nagibom, a krovna konstrukcija je izrađena od drveta. Krovni pokrivač crkve i zvonika je izrađen od bakrenog lima, dok su kapelice prekrivene pocinčanim limom.

Strop crkve je drveni, izrađen u obliku lamperije i umetnut unutar krovišta. Svod je izveden od dugih, uskih daščica na pero i utor. Na dijelovima gdje se sastaje sa bočnim zidovima crkve blago je zaobljen pojačavajući dojam svoda i spušta se niz zidove crkve nekih cca 2, 0 m.

            Na sjeverozapadnoj strani crkve je »prilijepljena« visoka trolisna fasada. Sjeverozapadno pročelje crkve raščlanjeno je okomito u tri zone. Prva zona je do polovine cjelokupne visine fasade i kamenim vijencem je odvojena od trolista. Na centralnom dijelu se nalazi portal i dva prozora koji su smješteni simetrično desno i lijevo iznad njega, koji se lučno završavaju. U srednjoj zoni (koja se sastoji od bočnih trolista koje opet vijenac odvaja od vrha) simetrično su raspoređena tri okulusa. Najviša zona, sami vrh trolista, u sredini ima jedan prozor koji je istog oblika i istih dimenzija kao i prethodna dva. Ranije je to bila niša u kojoj je bio postavljen kip sv. Mihovila. Trolist je obrubljen vijencem koji u obje zone počinje sa niskim pilastrom koji ima naznačen kapitel. Na samom sljemenu je smješten zaglavni kamen sa metalnim križem. U vertikalnom smislu pročelje je podijeljeno samo u dvije gornje zoni. Dva pilastra polaze od donjeg vijenca, simetrično između tri okulusa, prelaze gornji vijenac i završavaju na sredini lučnog polja, ne noseći ništa. Profilacije svih otvora su plitke i jednostavne. Glavni portal je dvostruko uokviren. U lučnom okviru naznačeni su kapiteli i zaglavni kamen, a u četvrtastom ramu oko njega na kapitelima počiva profilirani nadvratnik. U polju između dvaju okvira nalazi se kamena ploča s natpisom. Lučno završeni prozori uokvireni su kao i lučni dio portala, istih su proporcija, iz čega proizlazi skladnost ovog pročelja. Na jugozapadnoj i sjeveroistočnoj fasadi nalazi se po pet lučno završenih prozorskih otvora istih dimenzija kao oni na sjeverozapadnoj fasadi. Na sjaveroistočnoj fasadi se sjeverno od kapelice nalazi portal koji je dimenzijama i izgledom gotovo identičan glavnom portalu crkve. Na poligonalnim kapelicama nalaze se po dva okulusa, a kapelice su prekrivene šatorastim krovom od pocinčanog lima.

Na jugoistočnoj fasadi smješten je zvonik. Desno i lijevo od zvonika nalazi se po jedan lučno završen prozor istih dimenzija kao i ostali, s okulusom iznad sebe (iznutra zazidane). Sam korpus zvonika malo se sužava od trećine visine. Na jugoistočnoj strani je smješten portal koji se polukružno završava, uži i jednostavnije uokviren od ostalih. Na bočnim zidovima zvonika smješteni su manji polukružno završeni prozori koji su 60 centimetara podignuti od zemlje. Iznad portala je lučno završen prozor s gotičkim kopljastim lukom. Na sredini visine zvonika je smješten okulus. Vrh zvonika je označen gornjim i donjim vijencem, a na uglovima se nalaze  pilastri. Na četiri strane zvonika u četiri polja nalaze se po četiri bifore oblih lukova s natprozornikom. Iznad tih polja smješteni su trokutasti zabati sa slijepim okulusom u sredini. Kapa tornja je u obliku visokog šiljka zvjezdastog presjeka, poput zatvorenoga kišobrana. Najviša zona zvonika razlikuje se po obradi materijala i obliku od ostalog dijela crkve. Vjerovatno je zvonik građen duže.

Unutrašnjost crkve je monumentalna dvorana sa korskom galerijom i oltarom na užim stranama crkve i lučno završenim prozorima na kojima se nalaze vitraži i ulazima u kapelice na podužnim stranama. Oltarski prostor se nalazi na jugoistočnoj strani objekta crkve i skupa sa stepeništem zauzima prostor u širini od 6,5 m. Na oltar se dolazi preko pet širokih kamenih stepenika. Desno i lijevo od oltara nalaze se dvoja lučno završena vrata koja vode u sakristiju (prizemlje zvonika), a desno i lijevo od njih se nalaze dvije plitke lučne niše (sazidani lučni prozorski otvori, produženi do poda) u kojima su smještene skulpture.

Pod crkve je popločan kamenim pločama.

U Crkvi sv. Mihovila svjetlost je izvanredno riješena. Izvor svjetlosti je sakriven, dolazi sa strane i odozdo prema gore, tako da pruža prostoru nesvakidašnji dojam(4).

Prostor apside je ukrašen mozaičnom kompozicijom, Proslava svijeta. Mozaik je rad Zdenka Grgića iz 1978. godine. Dimenzije mozaika iznose 600 x 600 cm. Kompozicijom dominiraju vedre boje, crvena, bijela, zelene, plava.

Isti autor je uradio i dva reljefa u bakru, Krštenje na Jordanu i Pieta čije dimenzije iznose 195 x 185 cm.

Zidovi naosa crkve su ukrašeni scenama iz Križnog puta. Križni put je rad Zdenka Grgića. Autor je u cjelinu vezao 7 postaja (100 x 80 cm). Križni put je izrađen u reljefu na drvetu. Postaje su postavljene na sjeverni i južni zid crkve.

U crkvi se nalaze i tri skulpture Marije Ujević (sv. Anto), Josipa Poljana (sv. Franjo) i Josipa Marinovića (Gospa sa djetetom). Prve dvije skulpture su rađene u bronci i njihova visina je cca 200 cm, dok je treća izrađena od bijelog kamena – mramora i njena visina je cca 75 cm.

Prozori crkve su 1989. godine ukrašeni vitražima – rad slikara Slavka Šohaja. 12 vitraža je polukružno završeno, dok je 9 vitraža kružnog oblika. Na njima su predstavljene scene iz Starog i Novog zavjeta. Vitraži su 1992. godine zbog rata u Bosni i Hercegovini odneseni u samostan na Širokom Brijegu. U crkvu su ponovno postavljeni 2000. godine.

3. Dosadašnja zakonska zaštita

Crkva sv. Mihovila u Ovčarevu nije bila stavljena pod zaštitu države.

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

U periodu od 1975. do 1979. na Crkvi sv. Mihovila u Orašju su izvođeni konzervatorsko-restauratorski radovi. Radove je vodio akademski kipar Zdenko Grgić a tehnički realizirao arhitekta Mišo Subotić, uz konsultaciju Zavoda za zaštitu spomenika kulture BiH. Zahvat na dijelu korske galerije je jedina veća građevinska intervencija u crkvi. Promijenjena je konstrukcija kora, ali sklad prostora nije umanjen. Drvena konstrukcija korske galerije koja je bila oslonjena na dva stupa, zamijenjena je masivnom betonskom konstrukcijom. Tim zahvatom oblikovano je predvorje.

U istom periodu izvršeno je skidanje žbuke sa svih zidnih površina objekta crkve.

Osim radova na galeriji rađeni su radovi u enterijeru crkve.

U isto vrijeme postavljena je kraj crkve Grgićeva bista Ive Andrića.

5. Sadašnje stanje dobra

Uvidom na licu mjesta u srpnju 2007. godine, utvrđeno je da je objekat Crkve sv. Mihovila u Ovčarevu u dobrom građevinskom stanju.

III – ZAKLJUČAK

Primjenjujući Kriterije za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom (“Službeni glasnik BiH”, br. 33/02 i 15/03), Povjerenstvo je donijelo odluku kao u dispozitivu. Odluka je utemeljena na sljedećim kriterijima:

A. Vremensko određenje

(dobra nastala od prahistorije do kraja XX vijeka)

B. Historijska vrijednost

(veza građevine, cjeline ili područja sa historijskom ličnošću ili značajnim događajem u historiji)

C. Umjetnička i estetska vrijednost

i.    Kvalitet obrade,

ii.   Kvalitet materijala,

iii.   Proporcije,

iv.  Kompozicija,

v.   Vrijednost detalja,

vi.  Vrijednost konstrukcije.

D. Čitljivost 

iv.  Svjedočanstvo o određenom tipu, stilu ili regionalnoj maniri.

E. Simbolička vrijednost

i. Ontološka vrijednost,

ii. Sakralna vrijednost,

iii. Tradicionalna vrijednost,

iv. Vezanost za rituale ili obrede,

v. Značaj za identitet skupine ljudi.

F. Ambijentalna vrijednost

i. Odnos oblika prema ostalim dijelovima cjeline,

ii. Objekat ili skupina objekata je dio cjeline ili područja.

G. Izvornost

iii. Namjena i upotreba,

vi. Duh i osjećaji,

vii. Drugi unutarnji i vanjski činitelji.

Sastavni dio ove odluke su:

-     kopija katastarskog plana,

-     posjedovni list,

-     fotodokumentacija,

-     grafički prilozi

-     fotografije sa terena snimljene od strane suradnika Povjerenstva.

Korištena literatura

U toku vođenja postupka proglašenja Crkve sv. Mihovila u Ovčarevu kod Travnika nacionalnim spomenikom BiH,  korištena je sljedeća literatura:

1927.    Jelenić, J., Ljetopis Franjevačkoga samostana u Kraljevoj Sutjesci, Glasnik Zemaljskog muzeja 39/1927, Sarajevo, 1927.

1984.    Basler, Đuro, Karamatić Marko, Nikić, Andrija, Oršolić, Marko, Osvrt na prošlost triju samostana – sticanje i   čuvanje kulturnoga blaga u njima, Stari franjevački samostani BiH, Kr. Sutjeska, Kreševo, Fojnica, sv. 1, Sarajevo, Udruženje Katoličkih vjerskih službenika u SR BiH u suradnji samostanskim upravama, 1984.

2002.    Vrilo, broj 2 godište I, lipnja 2002.

2003.    Baltić, Jako, Godišnjak događaja i promine vrimena u Bosni 1754–1882, Sarajevo, Zagreb, Synopsis, 2003.

2004.    Ćorak, Željka, Sv. Mihovil u Ovčarevu između historije i historicizma, znanstveni rad, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb, 2004.

(1) Marijan Šunjić (1797.-1860.) bio je jedan od najpriznatijih članova franjevačke zajednice u Bosni i to zbog svog obrazovanja i intelektualne sposobnosti.

(2) Rodio se 1813. godine u selu Bukovica koje se nalazi na obroncima Vlašića. Osnovnu školu završio je u samostanu u Gučijoj Gori a srednju u samostanu u Fojnici. U Mađarskoj je završio studije filozofije i teologije. Radio je u samostanima u Fojnici, Gučjoj Gori, Carigradu, Orašju, Docu i ponovo se vraća u Orašje gdje ostaje sve do svoje smrti 1887. godine. Sahranjen je u crkvi a na nadgrobnom spomeniku je opisan njegov rad. Gradio je i otvarao škole. Iza sebe je ostavio veliki broj pisanih dokumenta a najpoznatiji je njegov Godišnjak u kojem opisuje razdoblje 1754.-1882. godine.

(3) Fra Francesco Maria da Vicenza bavio se arhitekturom, vajarstvom i slikarstvom (posebice minijaturom). Godine 1863. odlazi kao projektant u Hercegovinu. Historicizam fra Francesca jasno se poziva na Palladija (kojega fra Francesco izričito naziva »besmrtni moj učitelj Palladio«). Bez obzira na venecijansko porijeklo fra Francesca, teško bi ga bilo pretpostaviti kao autora crkve u Ovčarevu.

(4) Ćorak Ž. za ovu crkvu kaže: „Od sakralnih građevina s kraja XIX stoljeća u Bosni Crkva sv. Mihovila u Ovčarevu se izdvaja iznimnom snagom i jednostavnošću. Jednostavnost crkve u Ovčarevu je namjerna i pokazuje svijest, volju i stil nepoznatog arhitekte. Kao plastika u prostoru i kao prostor u volumenu, crkva je superiorno proporcionirana, nadmašujući skladom mnogo složenije, višebrodne, svođene, ukrasima obilježene crkve. Sustav njezinih proporcija, usklađenost mjera njezinih otvora, rezultat su talenta i znanja, spontanog historijskog dara. Bez obzira na to što je sv. Mihovil u Ovčarevu neorenesansna crkva – tamo gdje se nalazi crkva je renesansa. Dramatična unutrašnjost crkve kao što je ova, rijetko se gdje može vidjeti. Trojica fratara koji su crkvu obnavljali su prvi doživjeli i prepoznali poruku graditelja i nastavili u njegovom duhu. Oslobodivši kamene zidove žbuke, fra Stjepan Pavić, fra Nikola Bošnjak i fra Augustin Tomas učinili su nov zahvat i ojačali staru bit. Povezali su crkvu s planinom, s daljinama i s poviješću. Odnosima svjetlosti i tame u enterijeru dodali su nježnost, dozirali savremene umjetnine na minimalistički način, strogo ih povezujući s arhitekturom. U trolisnom pročelju i gotičkoj monofori prelila se laguna do obronaka Vlašića. To crkvu u Ovčarevu čini jedinstvenom ne samo u Bosni. Ona Bosnu, gdje je svaka memorija bila ugrožena, obilježava kao zemlju dugog pamćenja“. (Ćorak, 2004. str. 276, 277)