Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovi člana V stav 4. Aneksa 8 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 22. do 28. maja 2007. godine, donijela je
O D L U K U
I
Historijsko područje – Staro vojničko groblje na području Hrtar u Milatkovićima, općina Čajniče, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).
Nacionalni spomenik čine ostaci starog vojnog mezarja iz osmanskog doba (jedan kompletan grob sa nišanima, dva izvaljena nišana i gomila kamenja od sedre koje je služilo kao okvir grobova).
Nacionalni spomenik se nalazi na prostoru koji obuhvata k.č. 3677 i 3678, posjedovni list broj 479/4, k.o, Milatkovići, općina Čajniče, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina.
Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite utvrđene Zakonom o provedbi odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika ustanovljene u skladu sa Aneksom 8 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 9/02 i 70/06).
II
Vlada Republike Srpske dužna je osigurati pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrdit će uvjete i osigurati sredstva za izradu i postavljanje informacione table sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.
III
U svrhu zaštite nacionalnog spomenika, utvrđuju se mjere zaštite koje se odnose na dio prostora definiranog u tački I stav 3. ove odluke i to od tačke na šumskom putu (Y=6595790, X=4828992) na parceli k.č. 3678, prostor dalje ide direktno sjevernim pravcem do potoka Drvaljica. Granična linija zone zaštite dalje ide uzvodno do kraja parcele k.č. 3677, te nastavlja južno ivicom šume tj. granicom parcele k.č. 3677. Granična linija dalje ide do tačke na šumskom putu (Y=6595673, X=4828995) na parceli k.č. 3678. Linija dalje ide istočno šumskim putem gdje se vraća na polaznu tačku i time je zatvorena zona zaštite. Na navedenom prostoru utvrđuju se sljedeće mjere zaštite:
- dozvoljeni su isključivo istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi i radovi na tekućem održavanju, uključujući i one radove koji imaju za cilj prezentaciju spomenika, uz odobrenje ministarstva nadležnog za prostorno uređenje Republike Srpske (u daljnjem tekstu: nadležno ministarstvo) i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na nivou Republike Srpske (u daljnjem tekstu: nadležna služba zaštite);
- prostor spomenika bit će otvoren i dostupan javnosti, a može se koristiti u edukativne i kulturne svrhe;
- dozvoljeno je obavljanje radova na infrastrukturi, uz odobrenje nadležnog ministarstva i stručno mišljenje nadležne službe zaštite;
- radovi na uređenju i radovi na saniranju oštećenja dopušteni su isključivo uz prethodno izrađen plan sanacije, restauracije i konzervacije, odobrenje nadležnog ministarstva i nadzor nadležne službe zaštite;
- nije dozvoljeno čišćenje nišana od lišaja i mahovine;
- izuzetno od prethodne alineje, dozvoljeno je čišćenje nišana u slučaju da je ono neophodno za istraživanje epigrafskih ili dekorativnih elelemenata nišana, uz prethodno izrađen elaborat i odobrenje nadležnog ministarstva. Elaborat treba biti zasnovan na biološkim, hemijskim, fizičkim i drugim analizama za koje konzervator utvrdi da su neophodne, te sadržavati odgovarajuće konzervatorske mjere i procjenu utjecaja načina čišćenja na kamen;
- područje predstavlja arheološki lokalitet, pa je prilikom obavljanja arheoloških istražnih radova obavezno osigurati prisustvo arheologa;
- zabranjeno je odlaganje svih vrsta otpada.
Vlada Republike Srpske je dužna posebno osigurati provođenje sljedećih mjera:
- izradu geodetskog snimka postojećeg stanja;
- izradu Plana sanacije, restauracije, konzervacije i prezentacije nacionalnog spomenika.
Plan sanacije, restauracije i prezentacije nacionalnog spomenika treba sadržavati:
- arheološko istraživanje prostora nacionalnog spomenika;
- uređenje groblja sa uklanjanjem samonikle vegetacije;
- redovno održavanje spomenika.
IV
Svi pokretni nalazi, koji u toku arheološkog istraživanja budu nađeni, bit će pohranjeni u najbližem muzeju koji ispunjava kadrovske, materijalne i tehničke uvjete ili u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine u Sarajevu, obrađeni i prezentirani na odgovarajući način.
Sav pokretni i nepokretni arheološki materijal, koji bude nađen u toku arheoloških istraživanja, neophodno je stručno obraditi.
Arheolog – voditelj arheoloških istraživanja dužan je nakon izvršenih arheoloških radova podnijeti izvještaj Komisiji i instituciji koja je obavila istraživanja.
Arheolog – voditelj arheoloških istraživanja mora imati na raspolaganju sav pronađeni pokretni i nepokretni arheološki materijal dok traje istraživanje i dok ne završi izvještaj, a najduže za period od tri godine.
Paralelno s izvođenjem arheoloških istraživanja, neophodna je sukcesivna konzervacija nepokretnih nalaza na lokalitetu i konzervacija pokretnog arheološkog materijala i njegovo pohranjivanje u odgovarajuće prostore (depoe).
Nakon dostavljanja izvještaja o provedenom istraživanju, Komisija će utvrditi pokretne nalaze na koje će biti primjenjivane mjere zaštite koje Komisija utvrđuje.
Pokretne nalaze iz stava 1. ove tačke nije dozvoljeno iznositi iz Bosne i Hercegovine.
V
Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski akti u dijelu u kojem su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.
VI
Svako, a posebno nadležni organi Republike Srpske, gradske i općinske službe suzdržat će se od preduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.
VII
Ova odluka dostavit će se Vladi Republike Srpske, nadležnom ministarstvu, nadležnoj službi zaštite i općinskim organima uprave nadležnim za poslove urbanizma i katastra, radi provođenja mjera utvrđenih u tač. II – VI ove odluke, te nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.
VIII
Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim licima u prostorijama i na web stranici Komisije (http://www.kons.gov.ba).
IX
Prema članu V stav 4. Aneksa 8 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.
X
Ova odluka stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u «Službenom glasniku BiH».
Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.
Broj: 05.2-2-250/05-6
23. maja 2007. godine
Sarajevo
Predsjedavajući Komisije
Dubravko Lovrenović
O b r a z l o ž e n j e
I – UVOD
Na osnovi člana 2. stav 1. Zakona o provedbi odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, „nacionalni spomenik“ je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje, bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.
Udruženje za očuvanje prirodne i civilizacijske baštine «Sinan-paša Sijerčić» iz Goražda, dana 26.09.2005. godine podnijelo je Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika peticiju/prijedlog za proglašenje Starog vojničkog groblja na lokaciji Hrtar u selu Milatkovićima, općina Čajniče, nacionalnim spomenikom.
U skladu sa odredbama Zakona, a na osnovi člana V, stav 4. Aneksa 8 i člana 35. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je pristupila provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.
II – PRETHODNI POSTUPAK
U toku vođenja postupka izvršen je uvid u:
- podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući opis, arhitektonski snimak i fotografije
- uvid u sadašnje stanje dobra;
- kopiju katastarskog plana;
- zemljišno-knjižni izvadak;
- historijsku, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru, koja je data u popisu korištene dokumentacije u okviru ove odluke.
Prema odredbi člana V stav 2. Aneksa 8 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 37. Poslovnika o radu Komisije, prije donošenja konačne odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom, Komisija će pružiti mogućnost vlasniku predloženog nacionalnog spomenika, podnosiocu peticije, institucijama nadležnim za očuvanje naslijeđa, stručnim i naučnim institucijama, stručnjacima i naučnicima, kao i drugim zainteresiranim licima da iznesu svoje stavove. Dana 26.09.2005. godine Komisijia je primila Peticiju sa popratnim dopisom od Udruženja za očuvanje prirodne i civilizacijske baštine «Sinan-paša Sijerčić» iz Goražda.
U skladu s tim, Komisija je dopisom broj: 05.2-35-250/05-2, od 15.02.2007. godine zatražila dostavljanje dokumentacije i stavova u vezi sa proglašenjem Starog vojničkog groblja na lokaciji Hrtar u selu Milatkovićima, općina Čajniče, od: Općine Čajniče (Načelnik, Služba za katastar, Općinski sud), Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske, Republički zavod za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog naslijeđa Republike Srpske i Zavoda za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta, Udruženje za očuvanje prirodne i civilizacijske baštine «Sinan-paša Sijerčić» iz Goražda.
Komisija je dopisom broj: 05.2-36.1-11/12-134 od 16.11.2012. godine zatražila od Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Banja Luka, Područna jedinica Čajniče dostavljanje katastarskih planova austrougarskog premjera i posjedovnih listova za k.č. 3677, i 3678 k.o. Milatkovići, Čajniče. Nakon toga, Komisiji je dostavljena sljedeća dokumentacija:
- Dopis Osnovnog suda u Foči – Zemljišno-knjižna kancelarija, broj; 094-0-Rz-07-000 013 od 19.02.2007. godine, kojim je Komisiji dostavljena informacija da Osnovni sud u Foči ne posjeduje gruntovnicu, jer je ista u toku Drugog svjetskog rata izgorjela.
- Dopis Zavoda za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta broj: 07-40-4-565-1/07, od 22.02.2007. godine, kojim je Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika dostavljena informacija da Zavod ne posjeduje dokumentaciju za lokalitet Starog vojničkog groblja na lokaciji Hrtar u selu Milatkovićima, općina Čajniče.
- Dopis Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne pooslove Banja Luka, područna jedinica Čajniče broj: 50-50-952-21/07 od 12.03.2007. godine kojim je Komisiji dostavljena informacija da Područna jedinica Čajniče ne raspolaže podacima vezanim za predmetni lokalitet. Komisija je obaviještena da je na snazi uspostava popisnog katastra, te da je neophodno na terenu izvršiti identifikaciju parcela uz prisustvo stručnog saradnika Komisije i stručnog radnika PJ Čajniče.
- Dopis Općine Čajniče – Načelnika Općine, broj: 01-624-1/07 od 09.08.2007. godine kojim je Komisiji dostavljena informacija da se podaci kao što su općina, naseljeno mjesto, katastarska čestica, katastarska općina i izvod iz katastra mogu dobiti od Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne pooslove Banja Luka, područna jedinica Čajniče.
- Dopis Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne pooslove Banja Luka, područna jedinica Čajniče, broj: 21.50/952.2-123/12 od 22.11.2012. godine kojim su Komisiji dostavljeni katastarski podaci vezani za predmetni lokalitet.
Na osnovi uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra utvrđeno je sljedeće:
1. Podaci o dobru
Lokacija dobra
Staro vojničko groblje nalazi se u šumi oko pola sata hoda prema zapadu u predjelu koji nosi naziv Hrtar u selu Milatkovići. U ovo selo se dolazi putem iz Čajniča, preko sela Zaborak, od kojeg loš put, jedva osposobljen za terenske automobile, preko livada i šuma vodi u Milatkoviće. U predjelu koji se zove Hrtar nalazi se livada Rustovina, a iznad nje na rubu borove i bukove šume su ostaci starog vojnog muslimanskog groblja. Lokalitet se nalazi oko pola sata zapadno od posljednje kuće u selu i groblja u kojem se pokopavaju članovi porodice Božović.
Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji označenoj kao k.č. 3677 i 3678 upisan u Posjedovni list broj 479/4, k.o. Milatkovići, općina Čajniče, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina. Vlasnik parcela je Skupština općine Čajniče.
Historija dobra
Iz doba bosanske srednjovjekovne države nema podataka o Čajniču. Cijeli kraj se nalazio u Gornjem Podrinju, koje je do 1377. godine bilo u granicama srpske države. Te godine je ova oblast pripala Bosni pri podjeli posjeda Nikole Altomanovića između bosanskog kralja Tvrtka I i srpskog kneza Lazara. Jačanjem vlasteoske porodice Kosača krajem XIV i u XV vijeku ovaj kraj je pod vlašću Sandalja Hranića i hercega Stjepana Vukčića Kosače. U raznim dubrovačkim arhivskim dokumentima iz tog doba najviše ima akata koji se odnose na trgovčaku, zanatsku i traznitnu djelatnost u Foči, Goraždu i Ustikolini. Kraj bogat šumama i plodnim kotlinama bio je povoljan za razvoj stočarstva, pčelarstva, uzgoj žita i drugih poljoprivrednih proizvoda. Iako se samo mjesto Čajniče u srednjovjekovnim historijskim izvorima ne spominje, u inače veoma bogatoj arhivskoj građi iz tog perioda koja se odnosi na Gornje Podrinje, brojne nekropole sa stećcima, narodna predaja, kao i najraniji osmanski izvori svjedoče o naseljenosti ovog kraja.(1) Mada Čajniče nije spominjano u srednjovjekovnim izvorima, Osmanlije ga zatiču kao trg.(2)
Čajniče je zauzeto tokom osmanske ofanzive na područje Hercegove zemlje koja je počela u ljeto 1465. godine. Prvo su pali istočni dijelovi Hercegove zemlje, među njima gradovi Mileševac i Samobor.(3) Čajniče i Samobor su upisani, sa ostalim okolnim nahijama i mjestima Pljevlja, Foča, Goražde, Bistrica sa Ustikolinom, Osanica i dr. u defteru iz 1468/69. u nahiji Samobor, u Vilajetu Hercek u Bosanskom sandžaku. Nahija Samobor ili Pribud se u osmanskim popisima spominje pod dvostrukim imenom sve do XVIII vijeka. U istom popisu Čajniče je označeno „u nahiji Samobor pazar Čajniče», upisan u carski has sa gvozdenim majdanom, šest samokova i 415 talioničarskih peći. U popisu iz 1477. godine Čajniče je upisano u carski has sa 190 porodica i 5 neoženjenih. Nahija je pripadala kadiluku Drina, a 1572. godine Čajniče se spominje kao kasaba u fočanskom kadiluku. Od 1582. je postao samostalan kadiluk, pod koji su pripale nahije Pribud i Samobor (nekada jedna nahija), Dubštica (sa centrom u Rudom) i Međurječje.(4)
U srednjem vijeku glavni put kroz ovu regiju bio je Via Drinae, a značajni centri su bili Foča i Goražde. U osmansko doba je preko Čajniča vodio put iz Bosne za Carigrad. Sudeći prema opisu Francuza Filipa Difren-Kaneja iz 1573. i Evlije Čelebije iz 1664. godine Čajniče je bilo bogato mjesto.(5)
2. Opis dobra
Ostaci starog vojničkog groblja u Hrtaru nalaze se na blagoj kosini na južnom rubu miješane bukove i borove šume. Od kuća u selu Milatkovići udaljeni su oko pola sata hoda u osnovnom pravcu ka zapadu, stazom koja je nekada bila pješački put za Ustipraču. Ispod južnog ruba šume je livada koju zovu Hrtar i na njoj se, blizu groblja na terasastom terenu, prema predanju mještana, nalaze ostaci neke građevine (grada). Prospekcijom travnate površine pomenuti ostaci nisu vidljivi.
Ostaci ovog starog vojničkog groblja prostiru se na nevelikoj površini od oko 150x50 m (dužom stranom orijentirani u pravcu terena zapad–istok). Cijeli teren je prekriven suhim lišćem i granjem, a ponegdje raslinjem. Puno kamenja, koje djelomično viri na površini, obraslo je mahovinom. Nije moguće ustanoviti koliko je bilo grobova na groblju. Pored tri prevaljena nišana i gomile klesanika od sedre, ističe se jedan sačuvan grob sa uspravno postavljenim nišanima. Orijentiran je u osnovnom pravcu zapad–istok sa otklonom prema sjeveru. U velikom groblju na Presjeci kod Ustikoline svi stari muslimanski grobovi orijentirani su u istom pravcu kao sačuvani grob u Hrtaru, a ne prema jugoistoku kako je to uobičajeno (Šebić-Redžić, 1978, 97). Doglavni nišan (visine oko 2,20 m), kvadratnog je presjeka, sa izduženim vratom na vrhu, turbanom i mudžeretom. Donožni nišan je u obliku uske vertikalne ploče koja se završava na sljeme, širine oko 30 cm, debljine oko 12 cm. Dužina groba je oko 3 m. Grob je obrubljen klesanim sedrenim bazamentima različite veličine, koji odaju utisak masivnih klesanika. Nije poznat način na koji su učvršćeni nišani, jer su podnožja oba nišana prekrivena zemljom i lišćem. Prema ostacima više sedrenih bazamenata sa rupama za učvršćivanje nišana može pretpostaviti i da su ova dva nišana postavljena na isti način. Slični nalazi su konstatirani i na groblju na Presjeci kod Ustikoline.(6)
Na doglavnom nišanu su urezani: na južnoj strani koplje sa zastavicom, a na sjevernoj kriva sablja. Oba motiva se često javljaju na prvim poznatim nišanima iz druge polovine XV i iz XVI vijeka, samo što su nišani iz tog perioda zdepastiji, grublje izrade i najčešće prizmatično završeni.
Jedan doglavni nišan kvadratnog presjeka, sa vratom na vrhu i turbanom, prevaljen je zajedno sa postoljem u kojem je ostao uglavljen. Po izradi je sličan doglavnom nišanu na jedinom sačuvanom grobu, ali se zbog uvjeta nalaza nije moglo ustanoviti da li je bio ukrašen.
Dijelovi još jednog oborenog nišana, poligonalnog presjeka, na vrhu suženi, utonuli su i djelomično prekriveni mahovinom. Može se pretpostaviti da su ova dva oborena nišana također pripadala jednom grobu, što bi se moglo utvrditi tek iskopavanjem.
Nišani su dobro klesani od tvrdog uglavnom bijelog kamena, osim donožnog nišana na grobu koji je sive boje. Svi ostali razbacani ili nagomilani kvaderi su isklesani od sedre. Služili su za okvire grobova. Nisu imali tragove rupa za međusobno pričvršćivanje. Među njima je bilo nekoliko klesanika sa rupama u sredini koji su služili za uglavljivanje nišana.
Na lokaciji groblja ima još raznog drugog tvrđeg kamenja, ali je nemoguće bilo utvrditi da li oni pripadaju nekim relativno malim, skoro amorfnim stećcima, pa to pitanje za sada ostaje otvoreno.
U Prijedlogu/peticiji navedena je datacija groblja u Milatkovićima 1415 – 1419. godine, vjerovatno prema nekom predanju. Groblje na Presjeci kod Ustikoline(7) se u narodnoj predaji također veže za početke osmanskog osvajanja ovih krajeva.(8) Poznato je da su se veliki i ukrašeni nišani ovog tipa, kakav stoji u Milatkovićima, po dimenzijama impozantni i često bogato ukrašeni, podizali šehitima – muslimanima koji su junačkom smrću poginuli u u borbi za vjeru. Sličan, samo nešto masivniji i bogatije ukrašen nišan nađen je na „Šehitskom groblju“ u Presjeci, koje se nalazi zapadno od već opisanog groblja na tom mjestu. Na „Šehitskom groblju“ nađeni su grobovi dugački preko tri metra i oivičeni santračima kao u Milatkovićima i na groblju u Presjeci.(9)
Nišan sa turbanom u Milatkovićima ima sve oznake jednog šehitskog groba, kako po veličini, materijalu i izradi nišana, tako i po izboru ukrasnih motiva (koplje sa zastavicom i sablja) i po veličini groba. Sudeći prema paralelama iz šireg područja, groblje u Milatkovićima moglo je nastati krajem XV ili tokom XVI vijeka. Najsličniji nišan ovom spomeniku nalazi se na starom muslimanskom groblju na lokalitetu «Varoš“ u zaseoku Popovići kod Kalinovika.(10)
3. Dosadašnja zakonska zaštita
Nije postojala.
4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi
Nisu rađeni.
5. Sadašnje stanje dobra
Lokalitet je devastiran, kamenje je obraslo mahovinom, preostali nišani su izvaljeni i leže na zemlji. Jedan grob je kompletan, a njegovi santrači vire ispod lišća.
6. Specifični rizici
Prirodni faktori će dovesti do daljeg razaranja.
III – ZAKLJUČAK
Primjenjujući Kriterije za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom (“Službeni glasnik BiH”, br. 33/02 i 15/03), Komisija donosi odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:
A) Vremensko određenje
B) Historijska vrijednost
C) Umjetnička i estetska vrijednost
i. Kvalitet obrade
ii. Kvalitet materijala
iii. Proporcije
v. Vrijednost detalja
D) Čitljivost (dokumentarna, naučna, obrazovna vrijednost)
i. Materijalno svjedočanstvo o manje poznatim historijskim razdobljima
E) Simbolička vrijednost
v. Značaj za identitet skupine ljudi
H) Jedinstvenost i reprezentativnost
i. Jedinstven ili rijedak primjerak određenog tipa ili stila
Sastavni dio ove odluke su:
- Imovinsko-vlasnička dokumentacija
- Dopis Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne pooslove Banja Luka, područna jedinica Sokolac broj: 21.39/952.1-243/12 od 30. 08. 2012. godine kojim su Komisiji dostavljeni katastarski podaci; kopija katastarskog plana, list nepokretnosti br. 247/1 K.O. Bjelosavljevići i zemljišnoknjižni izvadak br. 218 K.O. Bjelosavljevići.
- Dopis Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne pooslove Banja Luka, područna jedinica Čajniče broj: 21.50/952.2-123/12 od 22.11.2012. godine kojim su Komisiji dostavljeni katastarski podaci vezani za predmetni lokalitet.
- Dokumentacija o prethodnoj zaštiti dobra
- Dopis Zavoda za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta broj: 07-40-4-565-1/07, od 22.02.2007. godine, kojim je Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika dostavljena informacija da Zavod ne posjeduje dokumentaciju za lokalitet Starog vojničkog groblja na lokaciji Hrtar u selu Milatkovićima, općina Čajniče.
- Fotodokumentacija
- Fotografije postojećeg stanja dobra snimljene su 09.05.2007 i 04.10.2012. godine; fotografirali: arheolog, Lidija Fekeža i histroičar Zijad Halilović (fotografirano digitalnim fotoaparatom Canon EOS 450D).
- Tehnička dokumentacija
- Tehnički snimci postojećeg stanja dobra (snimak spomenika); dana 09.05.2007. godine snimala Lidija Fekeža. Zonu zaštite snimili dana 04.10.2012. godine: Zijad Halilović, saradnik za arheologiju i Ešref Salihagić, geometar i vanjski saradnik.
Korištena literatura
U toku vođenja postupka proglašenja dobra nacionalnim spomenikom BiH, korištena je sljedeća literatura:
1940. Dinić, Mihailo. Tri francuska putopisca XVI veka u našim zemljama. Godišnjica Nikole Čupića, knj. XLIX, Beograd: 1940, 85-118. Ćirilica.
1973. Petrović, Đurđica. „Arhivsko-istorijska istraživanja“, u: Grupa autora: Gornje Podrinje u doba Kosača, naučnoistraživački program br. III/1973. Nosilac Zavod za zaštitu spomenika kulture Bosne i Hercegovine, Sarajevo. Sarajevo: 1973, 38-85.
1977. Šebić-Redžić, Azra. „Staro muslimansko groblje na Presjeci“, u: Grupa autora: Gornje Podrinje u doba Kosača, naučnoistraživački program br. IV/1977. Nosilac Zavod za zaštitu spomenika kulture Bosne i Hercegovine, Sarajevo. Sarajevo: 1977, 66-72.
1978. Šebić-Redžić, Azra. „Staro muslimansko groblje na Presjeci kod Ustikoline /II/“, u: Grupa autora: Gornje Podrinje u doba Kosača, naučnoistraživački program br. V/1978. Nosilac Zavod za zaštitu spomenika kulture Bosne i Hercegovine, Sarajevo. Sarajevo: 1978, 78-117.
1978. Kovačević, Kojić, Desanka. Gradska naselja srednjovjekovne bosanske države. Sarajevo: 1978. Ćirilica.
1979. Bešlagić, Šefik. Nišani XV i XV vijeka u Bosni i Hercegovini. Sarajevo: Akademija nauka Bosne i Hercegovine, Djela, knj. LIII, odjeljenje društvenih nauka, knj. 30, 1978.
1979. Šebić-Redžić, Azra. „Šehitsko groblje na Presjeci“, u: Grupa autora: Gornje Podrinje u doba Kosača, naučnoistraživački program br. VI/1979. Nosilac Zavod za zaštitu spomenika kulture Bosne i Hercegovine, Sarajevo. Sarajevo: 1978, 45-49.
1979. Čelebija, Evlija. Putopis, Odlomci o jugoslovenskim zemljama. Sarajevo: 1979.
1982. Šabanović, Hazim. Bosanski pašaluk. Sarajevo: 1982.
(1) Petrović, Đurđica, „Arhivsko-istorijska istraživanja“, u: Grupa autora: Gornje Podrinje u doba Kosača, naučnoistraživački program br. III/1973, Nosilac Zavod za zaštitu spomenika kulture Bosne i Hercegovine, Sarajevo, Sarajevo: 1973, 38-42.
(2) Kovačević, Kojić, Desanka, Gradska naselja srednjovjekovne bosanske države, Sarajevo: 1978, 87.
(3) Vego, Marko, Naselja srednjovjekovne bosanske države, Sarajevo: 1957, 28, 97; Šabanović, Hazim, Bosanski pašaluk, Sarajevo: 1982, 44.
(4) Šabanović, Hazim, Bosanski pašaluk, Sarajevo: 1982, 117, 136, 139, 195.
(5) Dinić, Mihailo, Tri francuska putopisca XVI veka u našim zemljama, Godišnjica Nikole Čupića, knj. XLIX, Beograd, 1940, 99; Čelebija, Evlija, Putopis, Odlomci o jugoslovenskim zemljama, Sarajevo: 1979, 399-403.
(6) Šebić-Redžić, Azra, „Staro muslimansko groblje na Presjeci kod Ustikoline /II/“, u: Grupa autora: Gornje Podrinje u doba Kosača, naučnoistraživački program br. V/1978, Nosilac Zavod za zaštitu spomenika kulture Bosne i Hercegovine, Sarajevo, Sarajevo: 1978, Prilog 18.
(7) Groblje na Presjeci je jedino djelomično istraženo staro muslimansko groblje (sa oko 100 nišana) u širem arealu je “na Presjeci” oko 10 km od sjeverozapadno od Ustikoline, na raskršću starih puteva za Jabuku i Previla. (Šebić-Redžić, 1977, 66-67). Sličnosti između navedenih grobalja su: položaj na pustom mjestu udaljenom od današnjih naselja; nalaze se na kosi obrasloj šumom, uz puteve; devastiranost; ukrasi na nišanima – koplja; zastave; sablje; na Presjeci su još zastupljeni motivi luka i strijele, nadžaka, jabuke i ljudskih ruku; dužina nekih grobova je preko 3 m; sedreni santrači; nišani uglavljeni u sedrene bazamente; orijentacija cetralne grupe velikih grobova u Presjeci je zapad-istok.
Različitosti su: ograđeno groblje i brojnost; različiti tipovi grobova u Presjeci; među oblicima nišana, unutar jednog oblika bile su različite varijante koje se ne nalaze na groblju u Milatkovićima; jedan nišan sa natpisom. Groblje u Presjeci veže se za historijsku ličnost Turhan Emin-bega koji je umro u drugoj polovici XVI vijeka. Na ovom groblju su se vršile sahrane više od jednog stoljeća (Šebić-Redžić, 1978, 84-85).
(8) Šebić-Redžić, Azra, „Staromuslimansko groblje na Presjecikod Ustikoline /II/“, u: Grupa autora: Gornje Podrinje u doba Kosača, naučnoistraživački program br. V/1978, Nosilac Zavod za zaštitu spomenika kulture Bosne i Hercegovine, Sarajevo, Sarajevo: 1978, 84, 85.
(9) Šebić-Redžić, Azra, „Šehitsko groblje na Presjeci“, u: Grupa autora: Gornje Podrinje u doba Kosača, naučnoistraživački program br. VI/1979, Nosilac Zavod za zaštitu spomenika kulture Bosne i Hercegovine, Sarajevo, Sarajevo: 1978, 46-49.
(10) Bešlagić, Šefik, Nišani XV i XV vijeka u Bosni i Hercegovini, Sarajevo: Akademija nauka Bosne i Hercegovine, Djela, knj. LIII, odjeljenje društvenih nauka, knj. 30, 1978, 30,-31, sl. 37.
