Status spomenika -> Nacionalni spomenik
Objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 29/08.
Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika, na temelju članka V. stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i članka 39. stavak 1. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 6. do 9. ožujka 2007. godine, donijelo je
O D L U K U
I.
Graditeljska cjelina – Stara džamija sa haremom u Špionici, općina Srebrenik, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).
Graditeljska cjelina sastoji se od objekta džamije sa haremom.
Nacionalni spomenik se nalazi na prostoru koji obuhvata k.č. 353, z.k. uložak br. 53, k.o. Špionica Donja, općina Srebrenik, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.
Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite, utvrđene Zakonom o provedbi odluka Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika, uspostavljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH”, br. 2/02, 27/02 i 6/04).
II.
Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je osigurati pravne, znanstvene, tehničke, administrativne i financijske mjere za zaštitu i prezentaciju nacionalnog spomenika.
Vlada Federacije dužna je osigurati sredstva za izradu i provedbu potrebne tehničke dokumentacije za zaštitu nacionalnog spomenika.
Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati financijska sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.
III.
U cilju trajne zaštite nacionalnog spomenika, utvrđuju se sljedeće mjere zaštite, koje se odnose na prostor definiran u točki I. stavak 2. ove odluke:
- dopušteni su isključivo konzervatorsko-restauratorski radovi, uključujući i one koji imaju za cilj prezentaciju spomenika, uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na razini Federacije Bosne i Hercegovine,
- prilikom radova na restauraciji i konzervaciji objekta, neophodno je sačuvati izvorni izgled objekta;
- prilikom radova na restauraciji i konzervaciji, u najvećoj mogućoj mjeri koristiti izvorne materijale, uz primjenu izvornih metoda obrade i njihovog ugrađivanja.
Utvrđuju se hitne mjere zaštite objekta:
- izvršiti ispitivanje i statičku analizu konstruktivnih dijelova objekta;
- izvršiti statičku konsolidaciju objekta i sanaciju konstruktivnih dijelova, uz upotrebu tradicionalnih materijala i istih tehnoloških postupaka u najvećoj mogućoj mjeri.
IV.
Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno - planski spisi koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.
V.
Svatko, a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe, suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.
VI.
Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, federalnom ministarstvu nadležnom za prostorno uređenje, nadležnoj službi zaštite naslijeđa na razini Federacije Bosne i Hercegovine i općinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra, radi provedbe mjera utvrđenih u toč. II. – V. ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.
VII.
Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim osobama u prostorijama i na web stranici Povjerenstva (http://www.aneks8komisija.com.ba).
VIII.
Prema članku V. stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Povjerenstva su konačne.
IX.
Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u «Službenom glasniku BiH».
Ovu odluku Povjerenstvo je donijelo u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.
Broj: 07.2-2-296/03-3
7. ožujka 2007. godine
Sarajevo
Predsjedateljka Povjerenstva
Ljiljana Ševo
O b r a z l o ž e n j e
I.- UVOD
Na temelju članka 2. stavak 1. Zakona o provedbi odluka Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini («Službene novine Federacije BiH», br. 2/02, 27/02 i 6/04), «nacionalni spomenik» je dobro koje je Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika proglasilo nacionalnim spomenikom u skladu sa čl. V. i VI. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, sve dok Povjerenstvo ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.
Općina Srebrenik, Mehmed Bajraktarević, savjetnik načelnika Općine Srebrenik i Edin Mutapčić iz Sladne podnijeli su Povjerenstvu za očuvanje nacionalnih spomenika, dana 23. veljače 2007. godine, prijedlog za proglašenje Stare džamije u Špionici nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Na temelju prijedloga, Povjerenstvo je pokrenulo postupak za donošenje odluke o proglašenju predmetnog dobra nacionalnim spomenikom, u skladu sa člankom V. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i odredbama Poslovnika o radu Povjerenstva.
II.- PRETHODNI POSTUPAK
U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju predloženog dobra nacionalnim spomenikom, izvršen je uvid u:
- dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra (kopija katastarskog plana i zemljišno–knjižni izvadak),
- podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis dobra i fotografije, podatke o eventualnim oštećenjima tokom rata, podatke o eventualnim intervencijama na restauraciji ili drugoj vrsti radova na dobru, itd.
Na temelju uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje predloženog dobra, utvrđeno je sljedeće:
1. Podaci o dobru
Lokacija
Graditeljska cjelina Stara džamija u Špionici nalazi se u centru naselja. Obuhvata k.č. br. 353, k.o. Špionica Donja, broj parcele 157, z.k. uložak br. 53, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.
Povijesni podaci
Naselje Špinica spada u veoma stara naselja(1). Pretpostavlja se da je navedeno područje bilo naseljeno još od prapovijesnih vremena(2).
U samom naselju Špionica, nekih stotinjak metara na starom putu koji je vodio iz doline Tinje na Majevicu, na lokalitetu Luke-polja uz Huremski potok, nalazi se arheološki lokalitet na kome su pronađeni ulomci od keramike i velika količina cigle koja se nalazi na površinskim slojevima zemlje. Radi se o rimskoj cigli, odnosno rimskom crijepu – figule na kome se primijeti i mali žig, vjerojatno ciglane koja je navedeni crijep izrađivala.
Stariji ljudi se sjećaju da je još prije četrdesetak godina, neposredno uz ovaj put, postojao stari zid, koji je prilikom proširenja puta uništen i iskorišen kao posipni materijal. Nije poznato njegovo porijeklo, niti koja je bila njegova namjena. Pored navedenog lokaliteta prolazio je stari put, koji je još od antičkih vremena povezivao područje Posavine i Trebave sa Majevicom. Navedeni put prolazi i pored harema džamije. Na ovom lokalitetu su pronađene grčke drahme(3).
O starosti naselja, pored navedenih arheoloških tragova, govore i prvi defterski popisi stanovništva(4). Treba napomenuti da je usljed demografskog mrtvila, koje je nastalo na navedenom području u periodu postojanja Srebreničke banovine (1464. –1520.), navedeno naselje spadalo u jedno od najvećih u prostoru koji je obuhvatala navedena banovina.
Petnaest godina kasnije, 1548. godine, Špionica je u posjedu sandžak-bega Mehmed-hana Skenderpašića sa prihodom od preko 27.500 akči. To je tada za jedno seosko naselje bio veliki prihod, prije svega, zahvaljujući velikom broju kuća u njemu (čak 147) (5).
Godine 1604., Špionica je uz Sladnu daleko najveće naselje nahije Srebrenik i jedno od najvećih naselja cijelog Zvorničkog sandžaka(6).
Da je kontinuitet značajnog naselja prisutan, pokazuje i broj od 329 kuća i stanovnika Špionice u kotarskoj ispostavi Srebrenik 1895. godine(7).
Stara džamija je najstariji vjerski objekt na području Špionice. Nema podataka o vremenu njezine gradnje, ali je prema Kartonu objekta, koji je uradio Centar za islamsku arhitekturu, Sarajevo, objekt nastao oko 1870. godine. Prema kazivanju žitelja naselja, džamija je izgrađena u periodu od 1820. do 1827. godine. Sam izgled objekta i upotreba građevinskih materijala (u ovom slučaju cigle) govori da je objekt nastao pri samom kraju osmanske uprave u Bosni i Hercegovini.
U popisu vakufa iz 1913. godine, spominje se Vakuf Špionjačke džamije (Špionica Turska, kotar Gradačac)(8).
U toku Drugog svjetskog rata, džamija je oštećena gelerima od artiljerijskog projektila koji je pao u blizinu objekta.
2. Opis dobra
Prema konceptu prostorne organizacije, džamija pripada tipu džamija sa otvorenim trijemom, četvorovodnim krovom i drvenim minaretom. Ulazni trijem i centralni molitveni prostor povezani su strmim četverovodnim krovom u jednu cjelinu. Vanjske dimenzije objekta iznose približno 10,60 x 8,80 m.
Trijem sa sofama izgrađen je sa sjeverozapadne strane objekta. Njegova širina iznosi 2,80 m. Srednji prolaz između sofa ima širinu oko 2 m. Pošto je teren u blagom padu, sofe su u sjevernom kutu džamije podignute za 20 cm, a u zapadnom kutu 50 cm. Kod ove džamije trijem sa sofama nema visinu dvije etaže. Slično kao kod Handanije džamije u Pruscu, dio iznad sofa (na visini kata) je ozidan i na taj način je dobijena još jedna prostorija. Velika je vjerojatnoća da je ovaj dio objekta nastao nešto kasnije, uzevši u obzir debljinu sjeverozapadnog zida centralnog molitvenog prostora i prozorske otvore koji su in situ(9). Konstrukcija zidova ovog dijela objekta (skeletni sustav) oslanja se na poprečno položenu drvenu gredu koju nosi osam drvenih stupova.
Sam izgled stupova (kružni presjek stupa, postepeno sužavanje od sredine prema vrhu i prema dnu; kvadratični presjek kapitela) kao i oblik i različite dimenzije jastuka (upotreba dvostruke volute) ukazuje na inventivnost graditelja. Svaki stup ima različite dimenzije, a umjesto na bazu, oslanja se na drvenu podnu gredu. Ograda i pod sofa su izrađeni od drveta.
Centralni element ulazne fasade predstavlja portal džamije. Njegova širina iznosi 1,60 m, a visina oko 2,20 m. Završen je formom polukružnog luka. Dovratnici su izvedeni od kamena i na njima se ne uočava nikakva dekoracija, izuzev jedne plitke linije koja prati formu portala. Dovratnici su završeni kamenim kapitelom na koji je oslonjena konstrukcija luka. U džamiju se ulazi kroz drvena dvokrilna vrata sa geometrijskim ukrasima izvedenim kombinacijom drvenih letvica i vertikalno postavljenom tordiranom drvenom vrpcom (postavljenom između dva krila).
Na džamiji ne postoji tarih ili neki drugi natpis koji bi mogao ukazati na vrijeme njezine gradnje ili eventualnog graditelja.
Unutrašnji molitveni prostor ima dimenzije 6,50 (jugozapad-sjeveroistok) x 6,30 (jugoistok – sjeverozapad) m. Zatvoren je ravnom drvenom tavanicom sa šišetima od jelove daske koji se na dijagonalama međusobno spajaju pod kutom od 45 stupnjeva. Na sredini objekta izvedena je na stropu džamije kvadratična dekorativna forma iz koje se spušta luster.
Korisna visina unutrašnjeg prostora, mjereno od poda džamije do stropa, iznosi oko 4,50 m. Cjelokupan enterijer džamije je ožbukan vapnenom žbukom. Pod džamije je urađen od drvenih dasaka, debljine 40-50 mm.
Uz sjeverozapadni zid džamije, nalazi se drveni mahfil, na koji se pristupa izvana, preko drvenog stubišta smještenog u sjevernom dijelu trijema. Širina stubišta iznosi oko 90 cm. Širina mahfila iznosi oko 2,50 m. Nosiva konstrukcija se oslanja na vanjske zidove. Približno na sredini mahfila nalazi se drvena konzolno izbačena platforma za mujezina. Cijelom dužinom položena je niska drvena ograda. U gornjoj zoni mahfila nema drvenih stupova. Sa prostora mahfila, uz zapadni ugao džamije, nalazi se ulaz u minaret.
Mihrab je sa unutrašnje strane ožbukan vapnenom žbukom na koju je naneseno nekoliko slojeva uljane boje, tako da nije moguće ustvrditi od kog je materijala izveden. U dijelu niše sa stalaktitnom dekoracijom, korišteni su komadi cigle koji su polagani u zidnu masu pod različitim kutovima.
Širina mihraba iznosi oko 1,20 ma. Iz ravni zida izvučen je za oko 5 cm. Polukružna mihrapska niša ima širinu 78 cm, odnosno radijus oko 50 cm.
Mimber je bogato dekoriran, naročito trokutaste stranice i polja iznad vitičastog luka (predstava Solomonovog pečata). Danas je obojen debelim slojem uljane sive boje. Dekoracije predstavljaju floralne i geometrijske motive. Gornji dio mimbera završen je ukrasnom letvicom.
Ćurs je kao i mimber u cjelini izveden od drveta. Vrlo jednostavna konstrukcija sastavljena je od pet stupova kvadratične osnove, povezanih horizontalnim gredicama. Vertikalna polja nastala na ovaj način ispunjena su vertikalnim ručno tokarenim drvenim stupićima. Sa desne strane (prema mihrabu) dodata je polukružna daska za držanje knjige. Svaki stup ćursa ukrašen je sa po jednim minijaturnim ukrasom koji podsjeća na turban.
Džamija ima zidove debljine oko 0,90 m. Zidovi su u donjim zonama urađeni od lomljenog vapnenca. Gornje zone zidova su urađene od ćerpića. Na vanjskim fasadama objekta, ispod debelog sloja žbuke, i na mjestima na kojima je došlo do oštećenja žbuke, vidljive su drvene hatule i slojevi cigle na prijelazima iz prizemne u katnu etažu.
Fasade džamije su ožbukane i u bijelo obojene vapnom, dok je drvo bojeno zelenom uljanom bojom.
Prozorski otvori postavljeni su u dva horizontalna pojasa. Na sjeveroistočnom, sjeverozapadnom i jugoistočnom zidu u donjoj zoni nalaze se po dva pravokutna prozorska otvora, dimenzija oko 0,80 x 1,20 m, sa željeznim demirima. Na jugozapadnom zidu izveden je samo jedan prozor.
Prozori smješteni u gornjem pojasu prate ritam donjih prozora, s tim da se sa jugozapadne, sjeveroistočne i sjeverozapadne strane javljaju po tri prozorska otvora. Prozori gornjeg pojasa završeni su trokutastom formom.
Minaret džamije je drven i postavljen je na kamenom postamentu koji ima visinu zidanog dijela objekta. Trenutno je minaret obložen limom. Visina minareta iznosi oko 12 m.
Džamija je pokrivena četverostrešnim strmim krovom i biber crijepom kao pokrivačem.
Harem
U haremu se nalazi stotinjak nišana. Pored tridesetak starijih nišana, od kojih je najstarije datirani onaj iz 1730. godine, u mezaristanu ima i novijih nišana, od kojih neki izgledom i bojom kamena odudaraju od ambijenta muslimanskog groblja.
1. Muški nišan sa oblim turbanom, kvadratne osnovice 20 x 20 cm i visine 95 cm, bez natpisa. Na lijevoj strani nišana je isklesan mač, na desnoj torbica, a u vrhu osnovice nišana je isklesana hadžijska traka.
2. Muški nišan sa turbanom u gužve, kvadratne osnovice 20 x 20 cm i visine 655 cm. Na lijevoj strani nišana je isklesan mač, na desnoj torbica. Nišan je utonuo u zemlju, tako da je vidljiv samo početak natpisa.
محرم الحرام الثالث من اليوم ...
Treći dan svetog mjeseca muharema ...
3. Muški nišan sa turbanom, pravokutne osnovice 15 x 17 cm i visine 118 cm, bez natpisa. U vrhu osnovice nišana je isklesana hadžijska traka.
Po kazivanju žitelja Bešlage Bajraktarevića, ovo je mezar njegovog pradjeda Abdurašida Bajraktarevića, koji je umro 1914. godine i koji je zajedno sa svojim bratom gradio džamiju.
4. Ženski nišan sa hadžijskom trakom, bez natpisa, pravokutne osnovice 17 x 13 cm i visine 75 cm.
Po kazivanju žitelja Bešlage Bajraktarevića, ovo je mezar Hatidže Bajraktarević, supruge Abdurašidove, rođene Slanjankić.
5. Muški nišan sa turbanom u gužve, kvadratne osnovice 15 x 15 cm i visine 65 cm, bez natpisa. Na desnoj strani nišana je isklesan mač, na lijevoj torbica.
6. Ženski nišan, utonuo u zemlju, bez natpisa, kvadratne osnovice 14 x 14 cm i visine 40 cm.
7. Ženski nišan sa hadžijskom trakom, bez natpisa, pravokutne osnovice 17 x 15 cm i visine 79 cm.
Po kazivanju žitelja Bešlage Bajraktarevića, ovo je mezar Dude Bajraktarević, nane Bešlagine, rođene Bajrić, koja je umrla 1920. godine.
8. Muški nišan sa turbanom, pravokutne osnovice 17 x 15 cm i visine 79 cm, sa natpisam na bosanskom jeziku arebičnim pismom.
اووو يخ محمد بايراقتارويج 1313
Ovo je Mehmed Bajraktarević 1313. (1895./96.).
9. Muški nišan sa turbanom, kvadratne osnovice 14 x 14 cm i visine 44 cm, utonuo u zemlju, bez natpisa.
10. Muški nišan sa turbanom, pravokutne osnovice 14 x 15 cm i visine 55 cm, sa uklesanim natpisam na lijevoj strani nišana.
و فات صالح سنة 1142 ماه 15 رجب
Salih je umro 15. redžepa 1142. godine.(4. veljače 1730.)
11. Muški nišan sa turbanom sa prevojem, pravokutne osnovice 20 x 15 cm i visine 93 cm, sa isklesanom hadžijskom trakom i natpisom u krupnom sulusu napisanom na tri strane nišana.
هو الخلاق الباقي ...سليم بن ابراهيم ياحيج روحيجون الفاتحة 46
On je Vječni Tvorac. ....Selim, sin Ibrahima Jahić. Fatiha za njegovu dušu. (13)46. (1927.).
Po kazivanju Bešlage Bajraktarevića, ovo je bio džamijski imam koji je preselio klanjajući bajram-namaz u džamiji. Hadžijski bajram te godine ja bio 31. prosinca.
12. Ženski nišan sa hadžijskom trakom, bez natpisa, pravokutne osnovice 17 x 13 cm i visine 80 cm.
Po kazivanju Bešlage Bajraktarevića, ovo je mezar supruge Selimove, kojoj se sjeća samo prezimena Habibović.
13. Muški nišan sa turbanom sa prevojem, pravokutne osnovice 17 x 15 cm i visine 85 cm, bez natpisa, sa isklesanom torbicom na nišanu.
14. Ženski nišan pravokutne osnovice 18 x 14 cm i visine 100 cm sa uklesanim natpisom na bosanskom jeziku arebičnim pismom.
مرحوما بايراقتارويج فاطما 1369
Merhuma Bajraktarević Fatima. 1369. (1949./50.)
15. Muški nišan sa turbanom u gužve, pravokutne osnovice 19 x 15 cm i visine 120 cm, sa isklesanom hadžijskom trakom i ovim natpisom:
مرحوم خليل بن عثمان بايراقتارويج روحيجون الفاتحة 1368
Pomilovani Halil, sin Osmana Bajraktarević. Fatiha za njegovu dušu. 1368. (1948./49.)
16. Nišan u obliku stele, bez natpisa, dimnezija osnovice 22 x 15 cm i visine 48 cm.
17. Muški nišan sa turbanom u gužve, pravokutne osnovice 21 x 18 cm i visine 164 cm, sa isklesanom torbicom na lijevoj strani i mačem na desnoj strani. Na prednjoj strani nišana je natpis na osmanskom turskom jeziku.
هو الباقي مرقد مرحوم و مغفور له ........ عثمان بن عثمان زاده بايراقتارويج روحيجون الفاتحة 1325
On je Vječan. Pomilovani i oprošteni ....Osman, sin Osmana Bajraktarevića. Fatiha za njegovu dušu. 1325. (1907.)
Po kazivanju Bešlage Bajraktarevića, ovo je mezar graditelja džamije.
18. Ženski nišan sa uklesanim natpisom na bosanskom jeziku arebičnim pismom, pravokutne osnovice 16 x 13 cm i visine 84 cm.
حاتيجا بايراقتارويج ومرلا 1362
Hatidža Bajraktarević, umrla 1362. (1943./44.).
19. Muški nišan sa turbanom u gužve, pravokutne osnovice 18 x 16 cm i visine 80 cm, sa uklesanim natpisom.
مرحوم بايراقتارويج اومرو 1943
Pomilovani Bajraktarević, umro 1943.
20. Muški nišan sa turbanom u gužve, pravokutne osnovice 18 x 15 cm i visine 100 cm, sa isklesanim mačem iznad kojeg je 1234. (1818./19.) godina.
21. Muški nišan sa turbanom u gužve, pravokutne osnovice 19 x 16 cm i visine 56 cm, utonuo u zemlju.
22. Ženski nišan, bez natpisa, pravokutne osnovice 17 x 13 cm i visine 70 cm, sa isklesanom hadžijskom trakom.
23. Ženski nišan, sa natpisom, pravokutne osnovice 15 x 12 cm i visine 80 cm, sa isklesanom hadžijskom trakom.
مرحومه رشيده ده ديج 1368
Merhuma Rešida Dedić. 1368. (1948./49.)
24. Muški nišan sa turbanom u gužve, pravokunne osnovice 13 x 16 cm i visine 60 cm, utonuo u zemlju, tako da je natpis samo djelomično vidljiv.
وووو يه صالح سالحويج زيويو ....
Ovo je Salih Salihović, živio je ....
25. Muški nišan sa turbanom u gužve, osnovice 16 x 16 cm i visine 55 cm, utonuo u zemlju, bez natpisa.
26. Ženski nišan, sa natpisom, pravokutne osnovice 17 x 13 cm i visine 90 cm, sa natpisom na bosanskom jeziku arebičnim pismom.
مرحوم شه حيدا مويجيج ومرلا 15.3.1368
Merhuma Šehida Mujčić, umrla 16. ožujka 1368. (17. siječanj 1949.).
27. Oštećen muški nišan sa turbanom u gužve, pravokutne osnovice 14 x 15 cm i visine 65 cm, bez natpisa.
28. Muški nišan sa fesom, pravokutne osnovice 20 x 17 cm i visine 117 cm, sa natpisom na kombinaciji arapskog i osmanskog jezika.
المرحوم عثمان بن عثمان بايراقتارويج روحيجمن الفاتحة 1353
Pomilovani Osman, sin Osmana Bajraktarevića. Fatiha za njegovu dušu 1353. (1934./35.).
29. Muški nišan sa turbanom u gužve, pravokutne osnovice 16 x 17 cm i visine 65 cm, sa natpisom na bosanskom jeziku arapskim pismom.
مرحوم وسمان سين عاحمه تا بايراقتارويج ومرو 1362
Pomilovani Osman, sin Ahmeta Bajraktarevića, umro 1362. (1943./44.).
3. Dosadašnja zakonska zaštita
Objekt nije bio zaštićen.
4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi
Konzervatorsko-restauratorski radovi na objektu nisu poduzimani. Većinu radova na objektu vršili su samoinicijativno žitelji sela.
5. Sadašnje stanje dobra
Uvidom u stanje na terenu, ustanovljeno je sljedeće:
- objekt je zarastao u samoniklo raslinje;
- krovni pokrivač (crijep) je na pojedinim mjestima oštećen;
- na zidovima su uočene dijagonalne pukotine;
- u enterijeru je na nekoliko mjesta došlo do prodora kapilarne vlage;
- stolarija – prozori i vrata su usljed dugogodišnjeg neodržavanja u lošem stanju, sa tendencijom daljnjeg propadanja;
- žbuka je na nekoliko mjesta usljed vlage otpala;
- krovna konstrukcija nije oštećena;
- šiše džamije je u dobrom stanju;
- žbuka kojim je objekt obložen je na pojedinim mjestima u jako lošem stanju.
6. Specifični rizici
Usljed dugogodišnjeg neodržavanja i nepoduzimanja hitnih mjera zaštite, odnosno prodora vlage u konstrukciju, objekt je doživio teška oštećenja.
III. – ZAKLJUČAK
Primjenjujući Kriterije za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima (Službeni glasnik BiH» br. 33/02 i 15/03), Povjerenstvo je donijelo odluku kao u dispozitivu. Odluka je utemeljena na sljedećim kriterijima:
A. Vremensko određenje
B. Povijesna vrijednost
C. Umjetnička i estetska vrijednost
iv Kompozicija
E. Simbolička vrijednost
ii. Sakralna vrijednost
iii. Tradicionalna vrijednost
v. Značaj za identitet skupine ljudi
F. Ambijentalna vrijednost.
v. Položaj i smještaj u prostoru
Sastavni dio ove odluke su:
- kopija katastarskog plana,
- z.k. izvadak, posjedovni list,
- fotodokumentacija – fotografije građevine preuzete od strane Općine Srebrenik,
- osnova prizemlja – crtež Mirzaha Foče,
- osnova, razina mahfila – crtež Mirzaha Foče,
- fotodokumentacija Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika BiH.
Korištena literatura
U toku vođenja postupka proglašenja objekta nacionalnim spomenikom BiH, korištena je sljedeća literatura:
1895. Hauptresultate der Volkszahlung in Bosnien und der Hercegovina vom 22. april 1895. (Glavni rezultati popisa žiteljstva u Bosni i Hercegovini od 22. travnja 1895.), Sarajevo, 1896., str. 328. – 329.
1913. Samostalni vakufi, Štamparija „Naroda“, Sarajevo, 1913., str. 122.
1975. dr. Esad Pašalić, Sabrana djela, Svjetlost, Sarajevo, 1975.
2005. Opširni defter Zvorničkog sandžaka iz 1604. godine (prijevod Amine Kupusović), Biljeg Srebrenika, broj 3, Srebrenik
2006. Thomas Butler, O posjeti Špionici i Čekanićima selima između Srebrenika i Gračanice, Biljeg Srebrenika, br. 4, Srebrenik
2007. E. Mutapčić, Prethistorijske gradine i ostali arheološki lokaliteti na području općine Srebrenik, u knjizi: „Srebrenik – historijsko-etnografske skice“, Srebrenik
2007. Mirzah, Fočo, Izvještaj
(1) Prema mišljenu umirovljenog profesora Thomasa Butlera sa harvardskog univerziteta, naziv Špionica potječe od riječi „spil“ staroindoeuropskog korijena u značenju riječi „pećina“. (Thomas Butler, O posjeti Špionici i Čekanićima selima između Srebrenika i Gračanice, Biljeg Srebrnika, broj 4, Srebrenik, 2006.) Butler je doktor južnoslavenskih jezika i već pedesetak godina se bavi istraživanjem lingvistike, književne povijesti i narodne tradicije južnoslavenskih zemalja Balkana.
(2) O prapovijesnim spomenicima na području Srebrenika vidjeti: E. Mutapčić, Prethistorijske gradine i ostali arheološki lokaliteti na području općine Srebrenik, u knjizi: „Srebrenik – historijsko-etnografske skice“, Srebrenik, 2007.
(3) dr. Esad Pašalić, Sabrano djelo, Svjetlost, Sarajevo, 1975., str. 129.
(4) Tako u prvom popisu iz 1533. godine Špionica pripada nahiji Srebrenik i ima: muslimanskih kuća 35, neoženjenih 8, kršćanskih kuća 40, neoženjenih 12, baština 2, primićura (prihod) od navedenog sela iznosio je 5.070. akči.
(5) Od toga je 96 muslimanskih (4 baštine), 50 nemuslimanskih (13 baština) i jedna primićura Dragiše, sina Milunka. Najviše se u naselju uzgajala pšenica (prihod 8.160), vinova loza (7.560) i proso (1.980 akči). Te godine je registrirano 12 mlinova u naselju. (Opširni defter Zvorničkog sandžaka iz 1548. godine, prijevod Medžide Selmanović, Biljeg Srebrnika, broj 2, Srebrenik, 2004., str. 74-77.)
(6) Tada ima ukupno 177 kuća, muslimanskih je čak 132, a nemuslimanskih 43, sa značajnim brojem baština (37 baština), koje su pretežno u muslimanskim rukama. Godišnji prihod naselja je nešto pao, i iznosio je 17.000 akči, najviše od proizvodnje pšenice (3.000), šire vinove loze, raži i prosa. Broj mlinova se sa 12 povećao na 15. Nahija Srebrenik u Livi Zvornik, Opširni defter Zvorničkog sandžaka iz 1604. godine (prijevod Amine Kupusović), Biljeg Srebrnika, broj 3, Srebrenik, 2005., str. 38-42.
(7) Hauptresultate der Volkszahlung in Bosnien und der Hercegovina vom 22. april 1895. (Glavni rezultati popisa žiteljstva u Bosni i Hercegovini od 22. aprila 1895.), Sarajevo, 1896., str. 328. – 329.
(8) Mutevelija spomenutog vakufa u tom popisu je bio Ahmet Slanjankić. Vakuf je ostvarivao sljedeće prihode:
- zakup od bašte, koju je držao Husejn Čustić, u iznosu od 10 kruna;
- zakup od oranice Zagon, koju drži Halil Bajraktarević, sa prihodom od 8 kruna;
- murabeha od glavnice sa prihodom od 111 kruna.
Vakuf je imao i sljedeće rashode:
- imamova plaća od 115 kruna,
- rasvjeta - 6 kruna,
- paušal - 5 kruna.
Ukupno, prihod vakufa iznosio je 129 kruna.
Višak prihoda iznosio je 3 krune. (Samostalni vakufi, Štamparija „Naroda“, Sarajevo, 1913., str. 122.)
(9) Za potpuniji sud bilo bi neophodno izvršiti dodatne istraživačke radove.
|
