Objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 36/07.
Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika, na temelju članka V. stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i članka 39. stavak 1. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 6. do 9. ožujka 2007. godine je donijelo
O D L U K U
I.
Povijesna građevina – Redžep-pašina kula u Žepi, općina Rogatica, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).
Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji koja obuhvata k.č. broj 352, list nepokretnosti broj 32; k.o. Žepa, općina Rogatica, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina.
Na nacionalni spomenik primjenjuju se mjere zaštite, utvrđene Zakonom o sprovođenju odluka Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika, uspostavljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službeni glasnik Republike Srpske”, broj 9/02).
II.
Vlada Republike Srpske dužna je osigurati pravne, znanstvene, tehničke, administrativne i financijske mjere za zaštitu, konzervaciju, restauraciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.
Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati financijska sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.
III.
S ciljem trajne zaštite nacionalnog spomenika, utvrđuju se sljedeće mjere zaštite:
I. zona zaštite obuhvata k.č. br. 352 i 353. U toj zoni utvrđuju se sljedeće mjere:
- dopušteni su samo radovi na restauraciji i konzervaciji nacionalnog spomenika, uz odobrenje ministarstva nadležnog za prostorno uređenje u Republici Srpskoj i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na razini Republike Srpske;
- radi aktivne zaštite nacionalnog spomenika, moguća je adaptacija objekta. Ova mjera ne smije ni u kom slučaju ugroziti nacionalni spomenik.
Na parcelama, koje graniče sa parcelom na kojoj se nalazi nacionalni spomenik, dopuštaju se arheološka istraživanja, s ciljem pronalaženja originalnih struktura ogradnih zidova i drugih dijelova objekta.
IV.
Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski spisi koji su suprotni s odredbama ove odluke.
V.
Svatko, a posebno nadležni organi Republike Srpske, gradske i općinske službe, suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.
VI.
Ova odluka dostavit će se Vladi Republike Srpske, ministarstvu nadležnom za prostorno uređenje u Republici Srpskoj, nadležnoj službi zaštite naslijeđa na razini Republike Srpske, općinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra, radi provedbe mjera utvrđenih u toč. II. – V. ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.
VII.
Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom koje je dostupno na uvid zainteresiranim osobama u prostorijama i na web-stranici Povjerenstva (http://www.aneks8komisija.com.ba).
VIII.
Shodno članku V. stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Povjerenstva su konačne.
IX.
Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u «Službenom glasniku BiH».
Ovu odluku Povjerenstvo je donijelo u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.
Broj: 07.2-2-257/04-7
7. ožujka 2007. godine
Sarajevo
Predsjedateljka Povjerenstva
Ljiljana Ševo
O b r a z l o ž e nj e
I. – UVOD
Na temelju Zakona o sprovođenju odluka Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljenog shodno Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, članak 2. stavak 1., “nacionalni spomenik” je dobro koje je Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika proglasilo nacionalnim spomenikom u skladu sa čl. V. i VI. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Povjerenstvo ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za šta ne postoji vremensko ograničenje, i bez obzira na to da li je za navedeno dobro podnesen zahtjev.
Na temelju peticije Kulovac Benjamina iz Sarajeva, od 13. listopada 2004. godine, u skladu sa odredbama Zakona, a na temelju članka V. Aneksa 8. i članka 35. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, Povjerenstvo je pristupilo provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.
II. – PRETHODNI POSTUPAK
U toku vođenja postupka, izvršen je uvid u:
- podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući opis i fotografije,
- podatke o oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama i radovima na dobru itd.,
- uviđaj u sadašnje stanje objekta,
- kopiju katastarskog plana,
- povijesnu, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru koja je data u popisu korištenja dokumentacije u okviru ove odluke.
Na temelju uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:
1. Podaci o dobru
Lokacija
Žepa je naseljeno mjesto, smješteno na istoku Bosne i Hercegovine. Nalazi se u sastavu općine Rogatica. Mjesto je sa karakterističnim planinskim reljefom i tipičnom planinskom klimom. Osnovne gospodarske djelatnosti ovog kraja su poljoprivreda i stočarstvo.
Redžep-pašina kula nalazi se na lijevoj obali rijeke Žepe, u neposrednoj blizini poznatog mosta (točnije, nove lokacije ovog objekta), nasuprot starom gradu Vrataru koji se nalazi na udaljenosti od 5 km istočno od kule.
Nacionalni spomenik obuhvata k.č. broj 352, k.o. Žepa, općina Rogatica, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina.
Historijski podaci
Kao naseljeno mjesto, Žepa se prvi put spominje u sumarnom osmanlijskom defteru iz 1485. godine, kao selo koje pripada starom gradu Vrataru. O značaju naselja govori i podatak da su na rijeci Žepi, koja je lijeva pritoka rijeke Drine, izgrađena dva kamena mosta iz vremena osmanske uprave - jedan koji se nalazi u neposrednoj blizini izvora rijeke, dok je drugi bio lociran desetak metara iznad njezinog ušća, na trasi prometnice koja se u Višegradu odvajala od starog stambolskog druma i nizvodno pratila lijevu obalu Drine.
Grad Vratar nalazi se na preko 400 m visokom grebenu koji se diže iznad desne obale rijeke. Do grada se moglo doći samo sa južne strane zbog izuzetno složenog planinskog reljefa(1).
U okolini naselja pronađeno je nekoliko pojedinačnih stećaka, i jedna nekropola u selu Ljubomišlje. Stećci postoje i u drugim, okolnim selima, a jedan od najbolje očuvanih nalazi se u selu Tulež na groblju Trojan, no nema preciznijih podataka od kada datira.
Vlajko Palavestra zapisao je sljedeće: "U Žepi smo konstatovali ukupno 162 spomenika iz srednjeg vijeka, većinom u obliku neukrašene ploče bez postolja. Slijede spomenici u obliku niskog sljemenjaka s monolitnim postoljem, te sanduci bez postolja. Srednjovjekovni spomenici u Žepi su rijetko ukrašeni (svega 11), a u pogledu forme i načina ukrašavanja, oni na sebi sjedinjuju oblike i ornamentalne elemente srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika istočnobosanskog područja i Podrinja sa zapadnom Srbijom."(2)
Preciznih podataka o vremenu gradnje Redžep-pašine kule u Žepi nema. Postoji predanje da je kulu gradio izvjesni Redžep-paša i da je u podrumu objekta bila smeštena tamnica. U kartonu objekta, koji je uradio Zavod za zaštitu spomenika, u dijelu koji je vezan za povijest objekta, stoji podatak da je u objektu kule najvjerojatnije “sjedio neki feudalac koji je imao svoj zijamet u ovom kraju”. Kreševljaković navodi da nije siguran kada su se ovakvi objekti počeli graditi, ali je siguran da ih je bilo po Bosni još u XVII. stoljeću. On navodi podatak da ih je početkom XIX. stoljeća bilo preko dvije stotine. (Naše starine, II., str. 73.)
U toku II. svjetskog rata, objekt je oštećen miniranjem, a civilno stanovništvo koje se sklonilo u njega poubijano.
Nakon premještanja mosta na novu lokaciju, 1969. godine su izvršeni radovi i na sanaciji objekta kule.
Tokom proteklog rata u Bosni i Hercegovini, Žepa je bila enklava zaštićena rezolucijom Vijeća sigurnosti UN(3). U julu 1995. godine, Vojska RS je zauzela enklavu i tom prilikom je kompletno selo zapaljeno, pa tako i Redžep-pašina kula.
2. Opis dobra
Redžep-pašina kula pripada rezidencijalnom tipu feudalnih kula ili «spahijskih» kula. (Kreševljaković, str. 71.-73.) (4)
Kula ima kvadratnu osnovu čije vanjske dimenzije stranica, prema snimku iz 1959. godine, iznose 6,54 x 6,65 m. Mjerenjem na licu mjesta ustanovljeno je da dimenzije objekta na koti terena objekta iznose 6,23 x 6,30 m (mjereno u prizemnom dijelu objekta), što navodi na zaključak da je u posljednjih 50 godina došlo do nasipanja terena oko kule.
Kula je imala podrumsku i tri nadzemne etaže, od čega je na svakoj od etaža bila po jedna prostorija. Na temelju puškarnica koje su vidjive na objektu, može se zaključiti da su prve dvije nadzemne etaže služile za obranu objekta, dok je treća etaža bila namijenjena stanovanju, jer su na ovoj etaži izvedeni prozori orijentirani na sve četiri strane svijeta, sa južne strane je izveden doksat i na zapadnoj strani urađen kamin.
Podrumska etaža kule ima dimenzije 4,25 x 4,39 m. U južnom dijelu nalazi se pravokutni otvor, širine 65 cm, koji pod kutom od 45 stupnjeva vodi prema vani (hamamdžik ili zahod?), dok je sa južne strane izvedena puškarnica ili kako Kreševljaković naziva ove otvore - «mazgala». Dimenzije puškarnice iznose 40 x 5 cm, sa vanjske, i 84 x 80 cm sa unutrašnje strane. Debljina zida u podrumu iznosi oko 1,10 m. Svijetla visina podruma iznosi oko 2,50 m.
Prizemna etaža objekta ima dimenzije 4,37 x 4,78 m. Ulaz u kulu se nalazi sa istočne strane i kota ulaza podignuta je u odnosu na kotu terena za 2,84 m. Na objektu nema vidljivih tragova drvenog ili nekog drugog stubišta.
Dimenzije pravokutnih ulaznih vrata iznose 0,70 x 1,39 m. Na kamenim dovratnicima vidljivi su ostaci željeznih šarki koje su pridržavale željezni kapak koji je najvjerojatnije ugrađen posljednjom intervencijom iz 1969. godine. Sa unutrašnje strane vrata su širine 1,10 m i u bočnim zidovima su vidljivi otvori kroz koje je prolazila horizontalna drvena greda koja je imala zadatak da onemogući nasilno otvaranje vrata. Izvorna vrata nisu ostala sačuvana, ali se, na temelju analogije sa sličnim objektima, može zaključiti da su bila izrađena od drveta (najvjerojatnije četinarskog) i izvana okovana željezom.
Sa južne strane se nalaze ukupno tri puškarnice, dimenzija 43 x 5 cm, mjereno sa vanjske strane, dnosno 50 x 70, 60 x 70 i 60 x 75 cm, mjereno sa unutrašnje strane objekta. Debljina zidova kule u prizemlju iznosi cca 90 cm. Svijetla visina prizemlja iznosi oko 2,20 m.
Na razini galerije kula ima dimenzije 4,40 x 4,79 m. Na ovoj etaži puškarnice su smještene sa istočne i zapadne strane. Dimenzije puškarnica na istočnom zidu iznose 40 x 5 cm, mjereno sa vanjske strane, odnosno 60 x 70 cm, mjereno sa unutrašnje strane, odnosno 43 x 4 cm i 40 x 5 cm sa vanjske strane, i 90 x 80 i 87 x 90 cm, mjereno sa unutrašnje strane objekta. Svijetla visina ovog dijela objekta iznosi oko 2,20 m.
Posljednja etaža kule ima dimenzije oko 5,18 x 5,20 m. Sa južne strane ove prostorije nalazi se doksat koji je za 1,20 m izbačen iz vertikalne ravni zida. Sa istočne i sjeverne strane ove etaže izvedeni su pravokutni prozorski otvori, dimenzija 47 x 74 cm, sa željeznim demirima. Na zapadnoj strani izvedena su dva ovakva prozora, između kojih se nalazi kamin – odžak sa ložištem, širine 1 m, i kamenim dimnjakom, visine preko 5 m.
Ova etaža je pokrivena kamenom kupolom sa koje je opterećenje preko sfernih trokutova preneseno na zidove objekta. Svijetla visina ovog dijela objekta (mjereno u sredini) iznosi oko 4,50 m.
Cijeli objekt bio je pokriven šatorastom drvenom krovnom konstrukcijom sa drvenom šindrom kao krovnim pokrivačem. Nažalost, u posljednjem ratu u Bosni i Hercegovini svi drveni elementi objekta su izgorjeli, pa tako i međukatna i krovna konstrukcija. Na dimnjaku su vidljivi ostaci ležišta za grede i na temelju njih je moguće utvrditi nagib koji je krov imao.
Kula je zidana je od precizno rezanih blokova kamena vapnenca. Uočeno je nekoliko vrsta lokalnog kamena čija struktura i boja varira od bijele(u donjim dijelovima objekta) do crvenkastosmeđe (gornje zone objekta). Od pravilnih klesanaca rađeni su prozorski i okviri vrata. Zidovi kule su zidani sa blagim zakošenjem prema unutra (oko 4 stupnja). Sve međukatne tavanice imale su drvenu konstrukciju na koju su bile pokovane daske.
3. Dosadašnja zakonska zaštita
Rješenjem Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti Narodne Republike Bosne i Hercegovine iz Sarajeva, broj 1739/50, od 13. prosinca 1950. godine, objekt je stavljen pod zaštitu države.
Rješenjem Zavoda za zaštitu spomenika kulture Narodne Republike Bosne i Hercegovine iz Sarajeva, broj 02-736-3, od 18. travnja 1962. godine, Redžep-pašina kula u Žepi upisana je u Registar nepokretnih spomenika kulture.
4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi
1959. godina
Izvršeno je tehničko snimanje objekta sa analizom oštećenja. Aktivnosti je obavio Zavod za zaštitu spomenika BiH.
1969. godina
Izvršeni su konzervatorsko-resturatorski radovi:
- sanirana oštećenja u donjem dijelu objekta – sanirano oštećenje na jugoistočnom kutu objekta,
- sanirana oštećenja gornjeg dijela objekta – kruna zida i natprozornici,
- izvršeno čišćenje kamena i fugiranje cementnom žbukom,
- saniran doksat objekta sa rekonstrukcijom parapetnog zida (najvjerojatnije beton),
- urađena drvena međukatna i podna konstrukcija;
- urađena sanacija kupole objekta;
- urađena sanacija dimnjaka;
- urađena krovna konstrukcija i pokrivanje objekta drvenom šindrom (poduzeće iz Han Pijeska).
5. Sadašnje stanje dobra
Uvidom u stanje na terenu, uočeno je sljedeće:
- pomjeranja terena nisu uočena;
- na objektu nisu vidljive pukotine koje bi ga mogle konstruktivno ugroziti;
- na objektu nema krovne konstrukcije, tako da je svakodnevno izložen nepovoljnim vremenskim utjecajima;
- po kamenoj kupoli je izrastao sloj samonikle vegetacije koja ugrožava konstrukciju kupole.
6. Specifični rizici
- atmosferski utjecaji;
- samonikla vegetacija.
III. - ZAKLJUČAK
Primjenjujući Kriterije za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom (“Službeni glasnik BiH”, broj 33/02 i 15/03), Povjerenstvo je donijelo odluku kao u dispozitivu. Odluka je utemeljena na sljedećim kriterijima:
A Vremensko određenje
B Povijesna vrijednost
C Umjetnička i estetska vrijednost
i. kvaliteta obrade
ii. kvaliteta materijala
iii. proporcije
iv. kompozicija
v. vrijednost detalja
vi. vrijednost konstrukcije
D Čitljivost (dokumentarna, znanstvena, obrazovna vrijednost)
i. svjedočanstvo o određenom tipu, stilu ili regionalnom maniru
ii. svjedočanstvo o tipičnom načinu života u određenom periodu
E Simbolička vrijednost
i. tradicionalna vrijednost
ii. značaj za identitet skupine ljudi
F Ambijentalna vrijednost
i. odnos oblika prema ostalim dijelovima cjeline
ii. objekt ili skupina objekata je dio cjeline ili područja
G Izvornost
i. oblik i dizajn
ii. materijal i sadržina
iii. tradicija i tehnike
iv. položaj i smještaj u prostoru
Sastavni dio ove odluke su fotodokumentacija i grafički prilozi, navedeni u popisu priloga kako slijedi:
- postojeće stanje iz 1959. godine – tlocrt podruma i galerije, u omjeru 1:50, Zavod za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta;
- postojeće stanje iz 1959. godine – tlocrt prizemlja i kata, u omjeru 1:50, Zavod za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta;
- postojeće stanje iz 1959. godine – jugozapadna fasada, u omjeru 1:50, Zavod za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta;
- postojeće stanje iz 1959. godine – sjeverozapadna fasada, u omjeru 1:50, Zavod za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta;
- postojeće stanje iz 1959. godine – presjek a-a, u omjeru 1:50, Zavod za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta;
- postojeće stanje iz 1959. godine – presjek b-b, u omjeru 1:50, Zavod za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministatrstva kulture i sporta;
- fotografije objekta snimljene 17. kolovoza 2005. godine (snimio: Mirzah Fočo, arhitekt)
- skice – analiza fotografija sa osnovnim kotnim mjerama (izmjerio i napravio : Mirzah Fočo, arhitekt).
Korištena literatura
U toku vođenja postupka proglašenja Redžep-pašine kule nacionalnim dobrom, korištena je sljedeća literatura:
1900. Bašagić, Safvet-beg, Kratka uputa u prošlost Bosne i Hercegovine (od g. 1463-1850) / Safvet-beg Bašagić-Redžepašić (Mirza Safvet), Sarajevo
1931. Bašagić, Safvet-beg, Znameniti Hrvati, Bošnjaci i Hercegovci u Turskoj carevini, Zagreb, 1931.
1953. Kreševljaković, Hamdija, Stari bosanski gradovi, Gradovi oko Drine i njenih pritoka, «Naše starine», I., Godišnjak Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti NR Bosne i Hercegovine, Sarajevo
1954. Kreševljaković, Hamdija, Kule i odžaci u Bosni i Hercegovini, «Naše starine», II., Godišnjak Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti NR Bosne i Hercegovine, Sarajevo
(1) Prema legendi (navedenoj u godišnjaku Naše starine, I.), i ovaj grad je zidala prokleta Jerina, a grad je razorio i zauzeo izvjesni Redžep-paša. Tokom pripreme odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom, jedan stanovnik sela Slap (gosp. Mednolučanin Safet) ponovio je ovo predanje. Osim toga, naveo je podatak da je cijelo brdo na kome se nalaze ostaci grada prokopano sustavom tunela i kanala.
(2) preuzeto sa: http://bs.wikipedia.org
(3) Savjet sigurnosti je 16. travnja 1993. godine donio rezoluciju kojom je proglasio da "sve strane i drugi, Srebrenicu, Žepu i Goražde i okolinu proglasio "zaštićenom zonom" koja se ne smije oružano napadati niti izlagati nekom drugom neprijateljskom činu."
(4) “Kulama su nazivane i ishodišne kuće, građene oko većih gradova, gdje su bogatiji građani ljetovali. U takvim je kulama ponekad u prizemlju staja. Osim prizemlja imali su samo jedan ili dva kata. I na takvim je kulama bilo puškarnica. Veći broj takvih kula bio je i oko Sarajeva, naročito u kraju ispod Igmana, od Hrasnice do Vrela Bosne. A istim imenom zvahu se i stražarnice uz važnije drumove, i građene su na isti način kao kule feudalne gospode…”
