početna stranica    
 
Odluke o proglašenju dobara nacionalnim spomenicima

ODLUKU
o izmjeni odluka o proglašenju nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine donesenih zaključno sa 50. sjednicom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika


Privremena lista nacionalnih spomenika

Privremena lista nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine
KOMPLETNA


O privremenoj listi

Odluka o brisanju spomenika sa Privremene liste

Lista peticija za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima

Odluke o odbijanju prijedloga za proglašenje nacionalnim spomenikom

Ugroženi spomenici

Odluke donesene na posljednjoj sjednici

Online peticije

Pokretno

Nepokretno

MANAGEMENT PLAN
Nomination of the Properties for Inscription on the World Heritage List
Mehmed pasha Sokolovic Bridge in Višegrad
Bosnia and Herzegovina


Hastahana (zgrada Vakufske bolnice), graditeljska cjelina

galerija nazad

Status spomenika -> Nacionalni spomenik

 

„Službeni glasnik BiH“ br. 3/08.


 

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika, na temelju članka V. stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i članka 39. stavak 1. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 16. do 22. siječnja 2007. godine, donijelo je

           

O D L U K U

 

I.

 

Graditeljska cjelina - Hastahana (zgrada Vakufske bolnice) u Sarajevu proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik se sastoji od: Hastahane (zgrada Vakufske bolnice), objekta u dvorištu (sastavni dio Vakufske bolnice), pomoćnih objekata i pripadajućeg dvorišta.

Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji koja obuhvata k.č. br. 180 i 181 (novi premjer), što odgovara k.č. br. 80 (stari premjer), k.o. Sarajevo I,  z.k. uložak br. XCVII/69, državna svojina – nositelj raspolaganja Općina Stari Grad Sarajevo, izvorno vlasništvo Gazi Husrev-begova vakufa, Općina Stari Grad Sarajevo, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik primjenjuju se mjere zaštite i rehabilitacije, utvrđene Zakonom o provedbi odluka Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika, uspostavljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH”, br. 2/02, 27/02 i 6/04).

 

II.

 

 Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je osigurati pravne, znanstvene, tehničke, administrativne i financijske mjere za zaštitu, konzervaciju, prezentaciju i rehabilitaciju nacionalnog spomenika.

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati financijska sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

 

III.

           

U cilju trajne zaštite dobra, utvrđuju se sljedeće mjere zaštite, koje se odnose na lokaciju iz točke I. stavak 3. ove odluke:

- dopušteni su isključivo istraživački, konzervatorski i radovi rehabilitacije, uključujući i one čiji je cilj prezentacija spomenika, uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na razini Federacije Bosne i Hercegovine;

- prilikom radova na restauraciji i konzervaciji objekta, neophodno je sačuvati izvorni izgled objekta;

- izvršiti hortikulturno uređenje dvorišta;

- objekti graditeljske cjeline se mogu koristiti u zdravstvene, obrazovne, kulturne i stambene svrhe, odnosno na način koji neće ugroziti integritet objekta, autentičnost fasade, kao ni značenje objekta u strukturi grada.

S ciljem zaštite i osiguranja uvjeta za konzervaciju i restauraciju objekta, utvrđuju se hitne mjere zaštite:

- unutrašnje čišćenje objekta od samoniklog raslinja, nanesenog otpada i ostataka šuta;

- demontaža sačuvanih vrata i prozora i njihovo odlaganje na zaštićeno mjesto sve do trenutka njihovog ponovnog ugrađivanja;

- ispitivanje i statička analiza konstruktivnih dijelova objekta;

- statička konsolidacija objekta i sanacija konstruktivnih dijelova uz upotrebu tradicionalnih materijala i istih tehnoloških postupaka u najvećoj mogućoj mjeri;

- zaštita objekta od negativnih vanjskih utjecaja.

Na parcelama koje graniče sa parcelama na kojoj se nalazi nacionalni spomenik dopušteno je isključivo građenje objekata maksimalne visine P+1, odnosno 6,50 m do početka krovišta, i maksimalnog gabarita 10 x 10 m sa četverostrešnim krovom i krovnim pokrivačem od tradicionalnih materijala.

 

IV.

 

Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski spisi koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.

 

V.

 

Svatko, a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe, suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.

 

VI.

 

Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, federalnom ministarstvu nadležnom za prostorno uređenje, nadležnoj službi zaštite naslijeđa na razini Federacije Bosne i Hercegovine i općinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra, radi provedbe mjera utvrđenih u toč. II. – V. ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

 

VII.

 

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim osobama u prostorijama i na web stranici Povjerenstva  (http://www.aneks8komisija.com.ba).

 

VIII.

 

Prema članku V. stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Povjerenstva su konačne.

 

IX.

 

Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u «Službenom glasniku BiH».

 

 

Ovu odluku Povjerenstvo  je donijelo u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

 

 

                                                          Predsjedateljka Povjerenstva

                                                                                      

 Ljiljana Ševo

  

 

Broj: 07.1-2-73/06-11

18. siječnja 2007. godine

Sarajevo                   

 

 

 

 

 

                                               

O b r a z l o ž e n j e

 

I. – UVOD

Na temelju članka 2. stavak 1. Zakona o provedbi odluka Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika proglasilo nacionalnim spomenikom, u skladu sa čl. V. i VI. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», br. 33/02), sve dok Povjerenstvo ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.

Toromanović Adaleta iz Sarajeva je podnijela, 29. travnja 2003. godine, peticiju za proglašenje stambenog objekta u ulici Nadmlini 11 u Sarajevu nacionalnim spomenikom. Javna ustanova Zavod za hitnu medicinsku pomoć Kantona Sarajevo podnio je, 4. prosinca 2006. godine, peticiju za proglašenje Hastahane (Vakufske bolnice) u Sarajevu nacionalnim spomenikom.

U skladu sa odredbama Zakona, a na temelju članka V. stavak 4. Aneksa 8. i članka 35. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, Povjerenstvo je pristupilo provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

 

II. – PRETHODNI POSTUPAK

            U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju, izvršen je uvid u: 

- podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o intervencijama na restauraciji i drugoj vrsti radova na dobru, itd.,

-  podatke o vlasništvu,

- povijesnu, arhitektonsku i drugu dokumentarnu građu o dobru, koja je data u popisu korištenja dokumentacije u sklopu ove odluke.

 

Na temelju uvida u  prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno  je sljedeće:

 

1. Podaci o dobru

Lokacija

Graditeljska cjelina - Hastahana (zgrada Vakufske bolnice) smještena je u istočnom dijelu Sarajeva, u starom dijelu grada, u cjelini Baščaršije, na križanju ulica Halilbašića i Nadmlini (objekti u ulicama Halilbašića 16 i Nadmlini 11). Obuhvata prostor na k.č. br. 180 i 181 (novi premjer) ili k.č. br. 80 (stari premjer), k.o. Sarajevo I, Općina Stari Grad Sarajevo, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

 

Povijesni podaci

Zgrada Vakufske bolnice izgrađena je 1866. godine iz sredstava Gazi Husrev-begova vakufa namjenski za bolnicu. To je bila zgrada prve bolnice na području Bosne i Hercegovine i sa svoja 32 ležaja je predstavljala suvremeni zdravstveno-zaštitni objekt. Vakufska bolnica u Sarajevu je do dolaska austrougarske uprave bila jedini bolnički objekt u gradu Sarajevu.

Nakon Gazi Husrev-begove smrti, u vrijeme mutevelije hadži Asim-bega Mutevelića (1855.-1885.), ustanovljena je muvekithana, Gazijina biblioteka, izgrađena i puštena u funkciju Vakufska bolnica, i uvedeno mjesto mudželita Begove džamije.

Na utemeljenje prve bolnice u Bosni i Hercegovini, iz sredstava Gazi Husrev-begovog vakufa, muteveliju hadži Asim-bega nagovorio je tadašnji valija Bosne, Topal Osman-paša (1861.-1869.), kojeg je opet na to ponukao njegov osobni liječnik i biograf dr. Jozef Kečet.

Za otkup zemljišta, Vakuf je izdvojio 8.000 groša, a za samu gradnju 30.000 groša. Porta je, po prijedlogu vilajetske vlade, za izdržavanje prve bosanske bolnice odobrila godišnji iznos od 42.000 groša.

Gradnja bolnice nije dugo trajala, pa je svečano otvorena 8. listopada 1866. godine. Imala je 38 postelja. Godinu dana kasnije, dozidan je dio zgrade za žene, pa je tada bolnica imala ukupno 40 postelja. Povodom otvaranja, priređena je velika svečanost. (Mehmedović, 2005., str. 118.)

Istog dana kada je i otvorena, bolnica je primila prve pacijente, jer je u to doba Sarajevom harala velika kuga. Bolesnici su primani bez obzira na vjersku ili nacionalnu pripadnost. Liječenje je bilo potpuno besplatno za sve bolesnike, sve do 1879. godine, kada se uvode prve naknade za liječenje, ali samo za one koji mogu platiti. „U bolnici je bolesnik po prijemu dobijao čisto rublje kao i išaranu bakrenu čašu. Osvjetljenje soba bilo je kandiljima ili staklenim čašama u kojima se nalazio fitilj i zejtin. Svako jutro bolesnici su dobijali zejtin i supu koju im je kuhao aščija.“ (Mehmedović, 2005., str. 118.)

Gazi Husrev-begov vakuf izdržavao je ovu bolnicu, prvu zvaničnu bolnicu u Bosni i Hercegovini, sve do 1879. godine. Početkom 1882. godine, brigu o Vakufskoj bolnici preuzela je Zemaljska vlada, a Vakuf ipak nije prestajao sa subvencijama (8.000 kruna godišnje) sve do 1894. godine.

Od osoblja u Vakufskoj bolnici ordinirao je jedan liječnik, jedan ljekarnik, upravitelj i više poslužitelja. Od utemeljenja je glavni liječnik bio dr. Kečet, a ljekarnici Jako Sarajlija i neki Sumbul. Prema potrebi, dolazili su i liječnici Vojne bolnice koja je građena u isto vrijeme, ali je otvorena dvije godine kasnije. Od vojnih liječnika, koji su radili u bolnici, poznati su dr. Džemal-efendija i hirurg dr. Nuri-efendija, a kraće je vrijeme radio i dr. Zarif Skender. Naime, Topal-paša je u to vrijeme poslao dvojicu Bošnjaka na studij medicine u Istanbul, Mehmeda Šerbića i Zarifa Skendera, koji se, nakon završenih studija 1874. godine, vraćaju u Bosnu. Skender je upućen u Novi Pazar, gdje je nakon kraćeg službovanja umro, a Mehmed-efendija Šerbić služio je kao liječnik u Tuzli preko 40 godina. Za njega je u Tuzli bila otvorena bolnica sa deset kreveta. (Mehmedović, 2005., str. 119.)

Gavro Vučković 1870. godine opisuje Vakufsku bolnicu u kojoj se i sam liječio: „Na ulazu prvih velikih dvokrilnih vrata u bolnicu imaju dvije četverougaone bašče sa vodom i kamenitim koritom. Obje su pregrađene, jedna za muške, a jedna za ženske bolesnike.

Kad koji bolesnik hoće da stupi u bolnicu mora mu liječnik najprije izdati uputnicu. U bolnici se građansko odijelo zamjenjuje bolesničkim: košulju, gaće, dugačku haljinu, kapu sa pamukom, pojas i papuče, a zatim čarape. Svi kreveti imaju slamnjače od zobene slame, čaršaf, jastuk i dušek. Svaki dobiva bakrenu čašu na kojoj je urezano ime bolnice. U svim sobama gori noću kandilo. Svakog jutra dolazio je liječnik, pregledavao bolesnike i određivao hranu za pojedine slučajeve bolesti. U bolnici ima apoteka i ambulanta kojom se služe mnogi građani kojima bolnica nije stalno potrebna.“ (Mehmedović, 2005., str. 119.)

Dr. Kečet i dr. Makanec su 1879. godine poveli inicijativu za dogradnju i proširenje Vakufske bolnice. Odlučeno je da se u tu svrhu „kupe dobrovoljni prilozi po Bosni i Hercegovini i Austro-Ugarskoj monarhiji, kao i to da se u tu svrhu smiju koncerti i teatri održati.“ (Mehmedović, 2005., str. 119.)

U to doba je upravnik bolnice bio Esad-efendija Uzunić. Vakuf je za izdržavanje bolnice davao 3.000 forinti godišnje, a za dogradnju osigurao 2.000 forinti. 1882. godine, Vakuf i Zemaljska vlada vrše preuređenje Vakufske bolnice, pri čemu Zemaljska vlada izdvaja 9.000 kruna, a Vakuf povećava godišnju pomoć od 8.000 forinti. Nakon preuređenja, ustanovljava se mjesto šefa konzilija liječnika, a pravo javnosti ova bolnica stječe 1884. godine.

Kada je Vakufska bolnica postala pretijesna i nije mogla primati sve pacijente rastućeg Sarajeva i okolice, pokrenuta je inicijativa za izgradnju Zemaljske bolnice, sadašnjeg Kliničkog centra na Koševu, koja je kasnije izgrađena i svečano otvorena 9. lipnja 1894. godine, čime Vakufska bolnica gubi pravo javnosti.

U tom periodu dr. Kečet je predložio da se Vakufska bolnica pretvori u bolnicu za siromašne. U svom elaboratu on iznosi ideju za utemeljenje Zavoda za smještaj siromaha i staraca, tako da ova ideja predstavlja prvu inicijativu za osnivanje Doma za stare i iznemogle osobe u Bosni i Hercegovini. (Mehmedović, 2005., str. 119.)

Ipak, nakon utemeljenja Zemaljske bolnice na Koševu, Vakufska bolnica se 1894. godine pretvara u Zavod za duševne bolesnike (do tada su duševni bolesnici upućivani na liječenje u Peštu ili Stenjevac kod Zagreba) i tako djeluje sve do podizanja posebne zgrade za umobolne u sklopu Koševske bolnice, do 1909. godine. Od te godine zgrada Vakufske bolnice bit će pretvorena u stambeni objekat do 1920. godine, a zatim od 1920. do 1941. godine u učenički konvikt „Gajreta“. Poslije Drugog svjetskog rata u ovu se zgradu useljava Škola učenika u privredi, a nešto kasnije se pretvara u čisto stambeni objekt, u kojoj je bila smještena gradska sirotinja (ukupno 10 stanara).

 

Na inicijativu Društva ljekara Bosne i Hercegovine, a na prijedlog posebnog Povjerenstva za zaštitu i uređenje spomenika, zgrada Vakufske bolnice će 1970. godine biti stavljena pod zaštitu države, kao spomenik kulture.

 

            U toku rata 1992.-1995. godine, objekat bolnice Gazi Husrev-begovog vakufa sa više granata je bio pogođen i znatno oštećen (krov sa krovnom konstrukcijom i pokrovom, zidovi, fasade i prozori objekta), iako je i sam objekt prije ratnih razaranja bio u dosta zapuštenom i ruiniranom stanju usljed neodržavanja i nebrige. (Koštović, 1995., str. 275.)

            Objekt u Nadmlini 11 je u toku rata bio oštećen usljed granatiranja, a najveća oštećenja su bila na krovu objekta.

 

JU Zavod za hitnu medicinsku pomoć Kantona Sarajevo je pokrenuo proceduru (kao nositelj investicije) za traženje podrške za realizaciju projekta rekonstrukcije, obnove i i zgradnje Prve bosanske bolnice Hastahane u Sarajevu, koji bi podrazumijevao sljedeće:

- otvaranje punkta Hitne pomoći za gravitirajuće područje Općine Stari Grad – na prostoru Hastahane, sa svim potrebnim sadržajima: od suvremene ambulante za primarno posmatranje i polivalentnu zaštitu do sadržaja za terapijski tretman i intenzivnu reanimaciju; dnevnu bolnicu – stacionarni sadržaji sa širokom skalom zdravstvenih usluga; Spomen-muzej vezan za Prvu bosansku bolnicu; organiziranje suvremenog regionalnog edukacionog centra za hitnu medicinsku pomoć; ljekarnu i stomatološku ordinaciju;

- preostali dio kapaciteta lokacije koristio bi se kao dio turističko-kulturne ponude: korištenje za edukativne, kulturne i povijesne namjene;

- revitalizaciju cjeline Hastahane koja bi podrazumijevala: zadržavanje izvorne arhitekture prvobitnog zdanja, zadržavanje izvorno-zdravstvene funkcije obnovljenog objekta, osiguranje samoodrživog poslovanja obnovljenog objekta, bolju valorizaciju lokacije i zemljišta kroz maksimiranje kapaciteta i kroz osiguranje multifunkcionalnosti objekata, optimizaciju infrastrukturnih priključaka, a posebno prometno-komunikacijskog uklapanja objekta. (materijali dobijeni od strane JU Zavod za hitnu medicinsku pomoć Kantona Sarajevo, 2006.)

 

2. Opis dobra

Nacionalni spomenik se sastoji od: Hastahane (zgrada Vakufske bolnice), trenutno stambenog objekta u dvorištu (bio je sastavni dio Vakufske bolnice), pomoćnih objekata i pripadajućeg dvorišta.

 

            Zgrada Hastahane predstavlja jednokatni objekt (prizemlje i kat), vanjskih dimenzija 23,50 x 19,90 m, sa neto korisnom površinom od ukupno 748 m2 (2x374 m2). Ulaz u objekt je omogućen sa obližnje prometnice Halilbašića.

Objekt je projektiran i izgrađen kao slobodnostojeći objekt sa masivnim konstruktivnim zidovima zidanim ćerpićem i opekom (40x60x80 mm). Ploče – stropovi su izvedeni od drvene rezane građe – drvena konstrukcija. Osnovni statički sustav čini okvirna konstrukcija izvedena od ćerpića i opeke (nosivi zidovi) i od drvene rezane građe (ploče-stropovi). Krovna konstrukcija je drvena, a krovni pokrivač je falcovani crijep.

 

U arhitektonskom smislu, objekt je sačuvao svoj osnovni i izvorni vanjski oblik i izgled, ali je njegova unutrašnja dispozicija (jednostavna i funkcionalna organizacija prostora) sa po 4 bolesničke sobe i prostorom za smještaj liječnika, ljekarnika i osoblja u prizemlju i na katu, usljed pregrađivanja nešto izmijenjena. Danas je to stambena zgrada, u velikoj mjeri oštećena.

 

Vakufska bolnica je funkcionalno bila podijeljena na muško i žensko odjeljenje. Imala je prijemnu prostoriju, jednu prostoriju u kojoj su se vršile operacije, ljekarnu, ambulantu za vanjske pacijente i laboratorij u kojem su se spravljali neki lijekovi. Zasebno je imala odvojenu sobu za presvlačenje bolesnika i kuhinju sa dugačkom salom gdje se držalo jelo i posuđe. Posebno je bio uređen „sanitarni čvor“ u jednoj velikoj prostoriji popločenoj četvreokutnom opekom s nužnicima na njenoj bočnoj strani.

Na gornjem katu bolnice bila je velika i prostrana sala sa drvenim podom. U njoj su pokretni bolesnici mogli sjediti na klupama i posmatrati grad. Na kutovima ove prostorije su bile 4 bolesničke sobe sa po 8 kreveta, a do svake sobe nalazile su se male sobe za bolničare. U svakoj od soba bila je lijepo izrađena zemljana peć.

Bolnica je posjedovala posebnu prostoriju, kao perionicu i mrtvačnicu. Nije imala niti jedne banje, već su se ispred ulaza nalazile dvije četverokutne baštice s vodom i kamenim koritom. Bile su odvojene pregradom i koristile su se, jedna za ženske, a druga za muške bolesnike. Ispred bolnice, u dvorištu, bila je jedna manja kuća s kupatilom za upravitelja (hodžu) i njegovu obitelj.

S vremenom se povećao priliv bolesnika u ovu bolnicu, te se javila potreba za proširenjem njenih kapaciteta, pa je dograđena još jedna prostorija sa 8 kreveta, tako da je ukupni kapacitet bolnice povećan na 40 kreveta. 1884. godine, bolnica je reorganizirana, građevinski restaurirana i priznata kao javna ustanova. Uz postojeću zgradu sagrađene su dvije manje, od kojih je jedna služila za izdvajanje bolesnika koji su bili zaraženi sifilisom, a druga za banju, perionicu i mrtvačnicu. Osim toga, u blizini same bolnice iznajmljena je jedna privatna kuća, koja je preuređena za žensko odjeljenje. Tako se kapacitet bolnice u nuždi mogao povećati i do 90 kreveta, iako je normalno iznosio 50-70 postelja.

 

Usljed ratnih djelovanja (objekt je zapaljen) i neodržavanja (tekuće i investiciono) objekt je devastiran, tako da je veći dio u ruševnom stanju, dok su sve fasade potpuno oštećene i devastirane. Na objektu je oštećena olučna instalacija (horizontalni i vertikalni oluci, opšavi, itd.). Krov i krovna konstrukcija su oštećeni i dotrajali, a desno krilo objekta je u potpunosti obrušeno, tako da je neophodna potpuna sanacija i (rehabilitacija, revitalizacija) rekonstrukcija objekta.

 

Stambeni objekt, u okviru cjeline Hastahane, u Nadmlini ulici br. 11, predstavlja jednokatni objekt (prizemlje i kat), vanjskih dimenzija 13,50 x 11,00 m, sa neto korisnom površinom od ukupno 238 m2 (2x119 m2). Ulaz u objekt je omogućen iz ulice Nadmlini i prometnice Halilbašića.

Objekt je projektiran i izgrađen kao slobodnostojeći čvrsti objekt sa masivnim konstruktivnim zidovima zidanim ćerpićem, debljine 60-70 cm i opekom 40x60 cm. Temelji i temeljni zidovi su rađeni od kamena. Međukatna konstrukcija – stropovi su izvedeni od drvene rezane građe. Krov je riješen kao trostrešni sa drvenom krovnom konstrukcijom, a krovni pokrivač je valoviti salonit (predstavja intervenciju novijeg datuma). Fasade su žbukane. Sa južne strane objekt je «otvoren» putem drvene verande koja se pruža gotovo čitavom fasadom, u sklopu kojeg se nalazi i otvoreno drveno stubište, preko kojeg se dolazi na kat. U enterijeru objekta mogu se naći relativno velike i duboke niše koje se završavaju formom prelomljenog luka. Stropovi i zidovi u enterijeru su žbukani.

Tokom vremena objekt je pretrpio niz intervencija koje nisu stručno izvedene: intervencije na pojedinim prozorskim otvorima, posebno u prizemlju, čija forma i oblik ne odgovaraju tradicionalnoj arhitekturi objekta i okruženja, kao i krovni pokrivač i krovna konstrukcija.

Usljed ratnih djelovanja i neodržavanja (dotrajalosti), objekt je bio djelimično oštećen i devastiran: fasade objekta su oštećene oko 30%, krov i krovna konstrukcija su dotrajale oko 20%, konstrukcija drvenog stubišta i veranda sa ogradom su oštećeni, pomoćni objekti u dvorištu: veš-kuhinja sa vanjskom česmom, vanjski nužnik i šupa su bili u ruševnom stanju.

 

3. Dosadašnja zakonska zaštita

Gradski Zavod za zaštitu i uređenje spomenika kulture u Sarajevu je Rješenjem, broj 327/72 iz 1972. godine, zgradi Vakufske bolnice (stambene zgrade) sa svim pratećim objektima, u Halilbašića ulici broj 16, dao svojstvo spomenika kulture i stavio ga pod zaštitu.

Prema mišljenju Kantonalnog zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajevo, broj 700/01 od 6. srpnja 2001. godine, stambeni objekt u ulici Nadmlini 11 ima svojstva spomenika.

 

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

- Objekt Hastahane je posljednji put saniran 1975. godine.

- Objekt u ulici Nadmlini 11 je saniran 1980. godine.

- Federalno ministarstvo prostornog uređenja i okoliša, Rješenjem broj UPI/06-23-3-42/03, od 2. lipnja 2003. godine, naredilo je vlasniku - Općini Stari Grad Sarajevo, da otkloni navedene nedostatke na stambenom i pomoćnim objektima u ulici Nadmlini br. 11, Sarajevo, tako da je u prvoj polovini 2006. godine izvršena potpuna zamjena krovne konstrukcije i krovnog pokrivača kao i konstrukcije ulaznog trijema sa stubištem. I pored izvedenih radova, neophodno je izvršiti daljnju sanaciju preostalog dijela glavnog i pomoćnih objekata.

- 2006. godine je na objektu u Nadmlini 11 izvršena potpuna zamjena krovne konstrukcije sa krovnim pokrivačem i dio ulaznog trijema sa stubištem.

 

5. Sadašnje stanje dobra

Uvidom u stanje na terenu, ustanovljeno  je sljedeće:

- objekt Hastahane je potpuno ruiniran, dvorišni zidovi porušeni i sve je u dosta lošem građevinskom stanju:

- desno krilo objekta, prednja (ulazna strana), kao i lijevo krilo (zadnja strana objekta) su u potpunosti srušeni;

- na navedenim dijelovima krovna konstrukcija uopće ne postoji, dok je na ostalim dijelovima u jako lošem stanju sa teškim oštećenjima, tako da ne predstavlja nikakvu zapreku prodoru atmosferilija u unutrašnjost i konstrukciju objekta;

- uočljiva su oštećenja krovnog pokrivača – oko 1/2 ukupnog krovnog pokrivača ne postoji;

- opala je žbuka sa gotovo kompletne fasade, tako da je konstrukcija zida na velikom dijelu površine vidljiva i izložena vanjskim utjecajima; jedini preostali dio objekta na kojem se zadržao malter u nešto većoj površini je na prednjoj fasadi lijevo od ulaza, iako su i na njemu vidljiva veća oštećenja usljed prisustva vlage u zidovima;

- neki od elemenata konstrukcije – stupovi, grede, kosnici i međukatna konstrukcija su oštećeni i ugroženi djelovanjem nepovoljnih vremenskih utjecaja koji ubrzavaju njihovo truljenje;

- oštećenja stolarije – prozora i vrata usljed utjecaja atmosferilija i vlage;

- sva stakla su polomljena (osim u prizemlju, lijevo od ulaza, u prostoru koji se trenutno koristi za stanovanje);

- usljed nepoduzimanja mjera preventivne zaštite i prodora oborinske vode, te ostalih nepovoljnih vremenskih utjecaja, unutar objekta nastala su teška konstruktivna oštećenja koja mogu prouzročiti potpuno urušavanje objekta;

- jedini izuzetak predstavlja dio objekta u prizemlju, lijevo od ulaza u kojem su rađene mjere sanacije i adaptacije prostora kako bi se omogućilo njegovo korištenje kao stambeni prostor. Međutim, bez obzira na ove intervencije, usljed općeg lošeg građevinskog stanja objekta, prijeti njegovo potpuno urušavanje;

- stambeni objekt u Nadmlini 11 ulici je u nešto boljem građevinskom stanju: nakon najnovijih intervencija, objekt nije u izravnoj opasnosti od obrušavanja, iako su potrebne mjere na daljnjoj sanaciji objekta: prostor kata objekta i dijelovima fasade, posebno zapadne fasade prema dijelu dvorišta koje se naslanja na objekt Hastahane. Također je potrebno izvršiti izmjene i otkloniti nedostatke neprimjerenih dosadašnjih intervencija na objektu (prostor verande, krovni pokrivač);

- ostali (pomoćni) objekti graditeljske cjeline se nalaze u lošem građevinskom stanju i neophodno je izvršiti njihovu sanaciju;

- prostor dvorišta je trenutno pretrpan smećem i šutom, zarastao je u samoniklo raslinje, pa je neophodno izvršiti njegovo čišćenje i uređenje, kao i uređenje prilaza objektu od strane Halilbašića ulice.

 

6. Specifični rizici:

- prodor atmosferske vode kroz oštećenja na krovu i njezin ulazak u konstrukciju zidova;

- prodor vlage u drvene elemente konstrukcije i stolarije;

- pojava kapilarne vlage u donjim zonama zidova;

- velika količina otpada u unutrašnjosti objekta;

- samonikla vegetacija u objektu i oko njega.

 

III.   - ZAKLJUČAK

            Primjenjujući Kriterije za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima («Službeni glasnik BiH», br. 33/02 i 15/03), Povjerenstvo je donijelo odluku kao u dispozitivu. Odluka je utemeljena na sljedećim kriterijima:

A) Vremensko određenje

B) Povijesna vrijednost

C) Umjetnička i estetska vrijednost

iii.  Proporcije

iv.  Kompozicija

D) Čitljivost 

ii.   Svjedočanstvo o povijesnim mijenama

v.   Svjedočanstvo o tipičnom načinu života u određenom razdoblju

E) Simbolička vrijednost

iii.  Tradicionalna vrijednost

F) Ambijentalna vrijednost

ii.  Značenje u strukturi i slici grada

iii. Objekt ili skupina objekata je dio cjeline ili područja

G) Izvornost

i.   Oblik i dizajn

iii. Položej i smještaj u prostoru

H) Jedinstvenost i reprezentativnost

i. Jedinstven ili rijedak primjerak određenog tipa ili stila

I) Cjelovitost (cjeline, područja, zbirke)

i. Fizička cjelovitost (kompaktnost)

ii. Homogenost

iii. Zaokruženost (kompletnost)

 

Sastavni dio ove odluke su:

- kopija katastarskog plana,

- planovi kompleksa iz austrougarskog perioda (osnova prizemlja i kata),

- dokumentacija dostavljena JU Zavodu za hitnu medicinsku pomoć Kantona Sarajevo od strane Islamske zajednice – Gazi Husrev-begova vakufa (dopis broj 132/06, od 22. ožujka 2006. godine i nalaz sudskog vještaka o ocjeni stanja objekata od 26. kolovoza 2006. godine),

- fotodokumentacija.

 

Korištena literatura

1995. Koštović, Nijazija: Sarajevo između dobrotvorstva i zla, Rijaset Islamske zajednice, Izdavačka djelatnost El-kalem i Muslimansko dobrotvorno društvo Merhamet, Sarajevo, 1995.

2005. Mehmedović, Ahmed: Gazi Husrev-beg i njegove zadužbine, Ahmed Mehmedović, Sarajevo, 2005.

2006. Dokumentacija Kantonalnog zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajevo

 



Pogled na bolnički kompleks, fotografija iz austro-ugarskog periodaBolnički kompleks u austro-ugarskom perioduGlavna zgrada 2006. godineDvorište glavne bolničke zgrade
Zgrada u ulici Nadmlini br.11Zgrada u ulici Nadmlini br.11Unutrašnjost zgrade u ulici Nadmlini br.11Glavna zgrada Hastahane, stanje 2006.


ENGLISH 
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika © 2003. Razvoj i dizajn: