Status spomenika -> Nacionalni spomenik
Objavljeno u “Službenom glasniku BiH”, broj 1/10.
Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika, na temelju članka V. stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i članka 39. stavak 1. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 7. do 10. studenog 2006. godine je donijelo
O D L U K U
I.
Povijesno područje – Donji grad u Srebrenici proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).
Nacionalni spomenik čine ruševine topničkog utvrđenja iz osmanskog doba.
Nacionalni spomenik se nalazi na parcelama označenim kao k.č 1182, posjedovni list broj 497 (novi premjer), što odgovara k.č. 365/1 (stari premjer), zk. uložak broj 94, k.č. 1183, posjedovni list broj 497 (novi premjer), što odgovara k.č. 365/1 i 365/7 (stari premjer) zk. uložak br. 94 i 1247, k.č. 1184, 1185, posjedovni list broj 65 (novi premjer), što odgovara k.č. 322 (stari premjer), zk. uložak broj 589, k.č. 1186 (novi premjer), posjedovni list broj 76, što odgovara k.č. 348 i 349 (stari premjer), zk. uložak broj 8, dio k.č. 1198, posjedovni list broj 148 (novi premjer), što odgovara k.č. 365/6 (stari premjer), zk. uložak broj 982, dio k.č. 1198, posjedovni list broj 508 (novi premjer), što odgovara k.č. 365/2 (stari premjer), zk. uložak broj 982, k.č. 1199 (novi premjer), posjedovni list broj 64, što odgovara k.č. 365/3 (stari premjer), zk. uložak broj 1246, k.č. 1200 (novi premjer), posjedovni list broj 497, što odgovara k.č. 365/8 (stari premjer), zk. uložak broj 1245, k.č. 1201/1 (novi premjer), posjedovni list broj 76, što odgovara k.č. 348 (stari premjer), zk. uložak broj 8, dio k.č. 1359 (novi premjer), posjedovni list broj 65, što odgovara k.č. 321/2 i 321/4 (stari premjer), zk. uložak broj 9, dio k.č. 1359 (novi premjer), posjedovni list broj 65, što odgovara k.č. 321/3 (stari premjer), zk. uložak broj 353, dio k.č. 1359 (novi premjer), posjedovni list broj 65, što odgovara k.č. 322 (stari premjer), zk. uložak broj 589, dio k.č. 1360 i 1362 (novi premjer), posjedovni list broj 65 , što odgovara k.č. 321/1 (stari premjer), zk. uložak broj 353, dio k.č. 1362 (novi premjer), posjedovni list broj 65, što odgovara k.č. 321/2 (stari premjer), zk. uložak broj 9, dio k.č. 1362 (novi premjer), posjedovni list broj 65, što odgovara k.č. 352 (stari premjer), zk. uložak broj 699, dio k.č. 1362 (novi premjer), posjedovni list broj 65, što odgovara k.č. 355 (stari premjer), zk. uložak broj 571, k.č. 344 (stari premjer), zk. uložak broj 10, k.č. 345/1 (stari premjer), zk. uložak broj 9, k.č. 245/2 (stari premjer), zk. uložak broj 1191, dio k.č. 1362 (novi premjer), posjedovni list broj 65, što odgovara k.č. 354 (stari premjer), zk. uložak 464, k.č. 1364 (novi premjer), što odgovara k.č. 323 (stari premjer), zk. uložak broj 10, dio k.č. 1809 (novi premjer), što odgovara k.č. 337 (stari premjer), zk. uložak broj 982, k.o. Srebrenica, općina Srebrenica, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina.
Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite utvrđene Zakonom o provedbi odluka Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika ustanovljenog u skladu sa Aneksom 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini („Službeni glasnik Republike Srpske” broj 9/02).
II.
Vlada Republike Srpske dužna je osigurati pravne, znanstvene, tehničke, administrativne i financijske mjere za istraživanje, zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.
Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) utvrdit će uvjete i osigurati sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa temeljnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.
III.
U svrhu trajne zaštite nacionalnog spomenika na prostoru definiranom u točki I. stavak 3. ove odluke utvrđuje se:
Prvi stupanj zaštite, koji se primjenjuje na dio k.č. 321/1, k.č. 321/3, 321/4, dio k.č. 322, dio k.č. 348, k.č. 349, k.č. 365/6 i 365/7. U tom prostoru utvrđuju se sljedeće mjere zaštite:
- nije dopušteno obavljanje radova na infrastrukturi osim uz odobrenje ministarstva nadležnog za prostorno uređenje u Republici Srpskoj i stručno mišljenje nadležne službe zaštite naslijeđa na razini Republike Srpske;
- nije dopušteno izvođenje radova koji bi mogli utjecati na izmjenu područja i promjenu ambijenta;
- pažljivo ukloniti gradnje nastale nakon rata 1992.–1995. godine kako ne bi došlo do oštećenja nacionalnog spomenika;
- izvršiti čišćenje zidina utvrde, zidova kula, ostalih prostora i okolice od divljeg raslinja i zaprljanja nastalih usljed utjecaja atmosferilija koje predstavlja opasnost za strukturu spomenika;
- izvršiti konstruktivnu sanaciju kula i zidina, na mjestima gdje su se pojavile pukotine i prijeti urušavanje kompletne konstrukcije;
- prigodom radova na konstruktivnoj sanaciji, konzervaciji i restauraciji koristiti u najvećoj mogućoj mjeri izvorne materijale i vezivna sredstva;
- prigodom radova na sanaciji pojedinih dijelova utvrđenja upotrebljavati postojeće kamene blokove;
- obrada površina saniranih dijelova mora odgovarati načinu obrade ostatka zida;
- izvršiti pokrivanje gornjih zona – kruna zida. Pokrivanje mora biti urađeno od prirodnih materijala (kameni završeci – kape ili obrada hidrauličnim malterom);
- veće pukotine moraju biti zapunjene smjesom manjih komada kamena i hidrauličnog krečnog maltera;
- izvršiti uklanjanje samonikle vegetacije;
- izvršiti arheološko istraživanje unutar tvrđave i konzervatorski radove na pronađenim ostacima;
- izvršiti izradu i provedbu programa prezentacije nacionalnog spomenika;
- prostor spomenika bit će otvoren i dostupan javnosti i može se koristiti u edukativne i kulturne svrhe.
Drugi stupanj zaštite primjenjuje se na dio k.č. 321/1, k.č. 321/2, dio k.č. 322, k.č. 323, 337, 344, 345/1, 345/2, dio k.č. 348, k.č. 352, 354, 355, 365/1, 365/2, 365/3 i 365/8. U tom prostoru utvrđuju se sljedeće mjere zaštite:
- dopuštena je rehabilitacija i sanacija oštećenih objekata uz zadržavanje postojećih okomitih i vodoravnih gabarita;
- nije dopušteno odlaganje otpada.
IV.
Stavljaju se izvan snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski spisi koji su oprečni odredbama ove odluke.
V.
Svatko, a posebice nadležna tijela Republike Srpske, gradske i općinske službe suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih postupaka koji mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.
VI.
Ova odluka dostavit će se Vladi Republike Srpske, ministarstvu nadležnom za prostorno uređenje u Republici Srpskoj, nadležnoj službi zaštite naslijeđa na razini Republike Srpske i općinskim tijelama uprave nadležnim za poslove urbanizma i katastra, u svrhu provedbe mjera utvrđenih u toč. II. – V. ove odluke i nadležnom općinskom sudu u svrhu upisa u zemljišne knjige.
VII.
Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim osobama u prostorijama i na web-stranici Povjerenstva (http://www.aneks8komisija.com.ba).
VIII.
Sukladno članku V. stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Povjerenstva su konačne.
IX.
Ova odluka stupa na snagu narednog dana od dana objave u „Službenom glasniku BiH“.
Ovu odluku Povjerenstvo je donijelo u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.
Broj: 05.2-2-102/04-6
8. studenog 2006. godine
Sarajevo
Predsjedateljica Povjerenstva
Ljiljana Ševo
O b r a z l o ž e n j e
I – UVOD
Na temelju članka 2. stavak 1. Zakona o provedbi odluka Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljenog sukladno Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, „nacionalni spomenik” je dobro koje je Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika proglasilo nacionalnim spomenikom u skladu sa čl. V. i VI. Aneksa 8., Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ broj 33/02), sve dok Povjerenstvo ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.
Općina Srebrenica podnijela je dana 26. 7. 2006. godine, peticiju/prijedlog za proglašenje Donjeg grada u Srebrenici nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.
U skladu sa odredbama Zakona, a na temelju članka V., stavak 4. Aneksa 8. i članka 35. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, Povjerenstvo je pristupilo provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.
II – PRETHODNI POSTUPAK
U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju izvršen je uvid u:
- dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra (kopiju katastarskog plana i zemljišnoknjižni izvadak),
- podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima tijekom rata, podatke o intervencijama na restauraciji ili drugoj vrsti radova na dobru, itd.,
- povijesnu, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru.
Na temelju uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra utvrđeno je sljedeće:
1. Podaci o dobru
Lokacija dobra
Srebrenica se nalazi u srednjem Podrinju. To je mali grad smješten u uskoj dolini između gusto pošumljenih uzvišenja, koja ne prelaze 600 m. Leži na apsolutnoj visini od 448 m. U mjestu se sastaju dva manja vodena toka Crvena rijeka i Čičavac. U Srebrenicu se stiže preko Bratunca, kroz usku dolinu rječice Sušice. Na istočnom rubu naselja je planinska kosa koja se stepenasto spušta prema naselju Srebrenica. Na najvišoj terasi nalaze se ruševine srednjovjekovne tvrđave koja se u literaturi spominje kao Srebrenik u Srebrenici ili „Stari grad“. Na nešto nižem platou iste kose nalazi se utvrđenje podignuto u osmansko doba. U literaturi je poznat kao Donji grad, a tako su ga zvali i stari Srebreničani. Danas ga u Srebrenici stanovništvo jednostavno zove Stari grad.
Nacionalni spomenik se nalazi na parcelama označenim kao k.č 1182, posjedovni list broj 497, (novi premjer), što odgovara starom premjeru 365/1, upisan u zk. uložak 94, k.č. 1183, posjedovni list broj 497, (novi premjer), što odgovara dijelom starom premjeru 365/1 i 365/7, upisani u zk. uloške 94, i 1247, k.č. 1184, 1185, posjedovni list broj 65, (novi premjer), što odgovara starom premjeru 322, upisan u zk. uložak 589, k.č. 1186, posjedovni list broj 76, (novi premjer), što odgovara starom premjeru 348, i 349, upisani u zk. uložak 8, k.č. dio 1198, posjedovni list broj 148, (novi premjer), što odgovara starom premjeru 365/6, upisan u zk. uložak 982, dio k.č. 1198, posjedovni list broj 508, (novi premjer), što odgovara starom premjeru 365/2, upisan u zk. uložak 982, k.č. 1199, posjedovni list broj 64, što odgovara starom premjeru 365/3, upisan u zk. uložak 1246, k.č. 1200, posjedovni list broj 497, (novi premjer), što odgovara starom premjeru 365/8, upisan u zk. uložak 1245, k.č. 1201/1, posjedovni list broj 76, (novi premjer), što odgovara starom premjeru 348, upisan u zk. uložak 8, dio k.č. 1359, posjedovni list broj 65 (novi premjer), što odgovara starom premjeru 321/2, 321/4, upisan u zk. uložak 9, dio k.č. 1359, posjedovni list broj 65 (novi premjer), što odgovara starom premjeru 321/3, upisan u zk. uložak 353, dio k.č. 1359, posjedovni list broj 65 (novi premjer), što odgovara starom premjeru 322, upisan u zk. uložak 589, dio k.č. 1360, 1362, posjedovni list broj 65 (novi premjer), što odgovara starom premjeru 321/1, upisan u zk. uložak 353, dio k.č. 1362, posjedovni list broj 65, (novi premjer), što odgovara starom premjeru, 321/2, upisan u zk. uložak 9, dio k.č. 1362, posjedovni list broj 65, (novi premjer), što odgovara starom premjeru 352, upisan u zk. uložak 699, dio k.č. 1362, posjedovni list broj 65, (novi premjer), što odgovara starom premjeru 355, upisan u zk. uložak 571, k.č. 344 (stari premjer) upisan u zk. uložak 10, k.č. 345/1 (stari premjer) upisan u zk. uložak 9, k.č. 245/2 (stari premjer) upisan u zk. uložak 1191, dio k.č. 1362, posjedovni list broj 65, (novi premjer), što odgovara starom premjeru 354, upisan u zk. uložak 464, k.č. 1364 (novi premjer), što odgovara starom premjeru 323, upisan u zk. uložak 10, k.č. dio 1809 (novi premjer), što odgovara starom premjeru 337, upisan u zk. uložak 982, k.o. Srebrenica, općina Srebrenica, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina.
Povijest dobra
Okolina Srebrenice je poznata po eksploataciji srebra još iz antičkog doba. U obližnjim Sasama na lokalitetu Gradina otkriveni su ostaci većeg antičkog i kasnoantičkog municipija Domavia, koji je bio i središte rudarske uprave za provincije Panoniju i Dalmaciju. U srednjem vijeku, zahvaljujući bogatstvu rude iz koje se dobivalo srebro, Srebrenica je bilo jedno od najrazvijenijih rudarskih i trgovačkih naselja u srednjovjekovnoj bosanskog državi, zahvaljujući konjukturi potražnje srebra u Evropi. Također, Srebrenica je bila jedan od najvećih rudnika na Balkanu. Kao rudnik prvi put se spominje 1352. pred kraj vladavine bana Stjepana II.(1) Naselje se počelo razvijati u drugoj polovini 14. vijeka, a svoj najveći uspon dostiglo je u prvoj polovini 15. vijeka kao važan trgovački centar sa intenzivnom trgovinskom razmjenom.
Srebrenica je prvo bila u okviru kraljevske domene, kasnije u Zemlji Kovačevića. Godine 1411. ugarski kralj Žigmund zauzima Srebrenicu i daruje je srpskom despotu Stefanu Lazareviću. Pokušaji bosanskih kraljeva da ratovima i upadima ponovo dođu u posjed ovog važnog rudnika nisu imali trajnijeg uspjeha. Srebrenica ostaje uglavnom u sastavu Despotovine sve do pada pod osmansku upravu. Međutim, sva ova događanja nisu omela dalji razvoj rudarstva i sa njim u vezi uspon gradskog naselja Srebrenice. Srebrenica je u prvim decenijama 15. vijeka, pored Novog Brda najveći rudnik na Balkanu. Vrijednost carinarnice u Srebrenici je porasla za sedam i po puta u odnosu na vrijeme vladavine Tvrtka I. Pored rudarstva se intenzivno razvija trgovina, a oko Srebrenice niču nova naselja u srednjem Podrinju. Kroz regiju se pojačava i trgovački tranzit u pravcu Ugarske i Srbije. Članovi dubrovačke kolonije su bili naročito aktivni u to doba, a njihova naseobina postaje jedna od najjačih na Balkanu.(2)
Vremenom sa jačanjem civilnih gradskim naselja javlja se potreba da se zaštite utvrđenjima. Uz to treba imati u vidu stalne napetosti između bosanske i srpske strane oko Srebrenice i polako približavanje i prisustvo Osmanlija (prvo zauzimanje Srebrenice 1439.-1440. godine).
Dok o varoši Srebrenici ima puno vijesti s obzirom na njen značaj, srednjovjekovno utvrđenje jedva da se pominje u historijskim izvorima.
Prvo pominjanje grada Srebrenika iznad Srebrenice je 1425. godine, pri napadu bosanske vojske pod kraljem Tvrtkom II na Srebrenicu. Srpski despot je brzo reagovao i razbio bosansku vojsku. U vezi sa ovim događajem pominje se povlačenje Dubrovčana nastanjenih ili zatečenih u Srebrenici u tvrđavu, kao i podatak da je jedan od topova koje je zaplijenio despot Stefan ostavio u tvrđavi u Srebrenici.(3) Još nekoliko puta se javlja utvrđenje u Srebrenici u dubrovačkim aktima i to maju 1444. godine kada je bosanski kralj zauzeo utvrdu Srebrenik,(4) 1448. godine kada se dubrovački trgovci žale dubrovačkoj vladi na naredbu bosanskog kralja Tomaša, da moraju zidati kuće u tvrđavi, a koju je trebao da sprovede protovestijar Restoje, te 1451. povodom spora širih razmjera između kralja Tomaša i despota Đurđa u koji je bio umješano više činilaca.(5)
Gornji ili Stari grad je sav u ruševinama i prekriven raslinjem. Krajem sedamdesetih godina XX. stoljeća na gradu su se raspoznavali dijelovi glavne kule i konture nekoliko manjih građevina.
Poslije zauzeća Srebrenice od Osmanlija grad polako, ali sigurno stagnira, a zatim opada u svim vidovima razvoja. Padom Zvornika pod osmansku vlast pao je i predio oko Drine i srednje Podrinje. Stalno prisustvo Osmanlija stalno prisustvo u Zvorniku i Srebrenici počinje 1462. godine. Srebrenica je pripala teritoriji smederevskog sandžaka u koji su spadali pored Srebrenice, Zvornik, Kušlat i Šurbin na lijevoj obali Drine. To se vidi iz prvog popisa Smederevskog sandžaka sastavljenog u periodu 1476–1478.(6) Po osnivanju Zvorničkog sandžaka, navedeni gradovi na lijevoj obali Drine činili su njegovo prvobitno jezgro. Zvornički sandžak osnovan je u periodu poslije 1478. i prije 1483. godine. Prema Šabanoviću vjerojatno je osnovan poslije napada Vuka Grgurevića na Srebrenicu i Sarajevo, tj. 1476. godine.(7) Zvornički sandžak je do osnivanja bosanskog pašaluka 1580. godine, pripadao budimskom pašaluku. Od tada do kraja osmanske vladavine bio je u sastavu bosanskog pašaluka.
Po zauzeću Zvornika i okoline (1462. godine) osnovan je srebrenički kadiluk u sklopu smederevskog sandžaka (1462–1480), a poslije te godine pripao je zvorničkom sandžaku. Sjedište mu je bilo u Srebrenici, koja se sa svojim gradom Srebrenikom nalazila u srebreničkoj nahiji.(8) Sredinom 16. vijeka od srebreničkog kadiluka odvaja se zvornički kadiluk.
Nahija Srebrenica, koja je obuhvatala tvrđavu Srebrenik, gradsko naselje Srebrenicu i njenu okolinu, spominje se tek 1533. godine. Po osvajanju naselja Osmani su odmah stavili svoje posade u tvrđavu u Srebreniku.(9) Prema izvještaju o napadu Vuka Grgurevića iz 1476. godine u Srebrenici je bilo oko 700 kuća, tj. oko 3500 stanovnika. Najraniji popis iz osmanskog perioda Srebrenice datira iz 1512. godine. Tada je u Srebrenici popisano 220 kuća i 52 neoženjena.(10)
Kada je sagrađeno utvrđenje tokom osmanskog perioda nije poznato. O ovom gradu također nema puno vijesti. Evlija Čelebija je prošao kroz Srebrenicu 1660. godine i zapisao da se tvrđava nalazi na vrhu jedne stijene. Za tvrđavu ističe da je građena od lijepa kamena i da je petougaone osnove, te da dominira okolinom. Ima dizdara, oko pedesetak vojnika i dovoljnu količinu municije. Napominje da je tvrđava bila tokom osvajanja porušena topovskim mecima i da je u vrijeme vladavine Bajazida II (1481–1512) “nešto popravljena”. Iz konteksta je jasno da se ovi podaci odnose na srednjovjekovno utvrđenje. Za varoš Srebrenicu piše da leži na vrletnom mjestu, da ima lijepe kamene kuće, šest mahala i džamija, tekiju, tri osnovne škole, mali han i hamam, te sedam dućana. Sredinom varoši teče mala bijela voda.(11)
Jedan anonimni opis tvrđave u Srebrenici, koji potiče iz osamdesetih godina 17. vijeka, opisuje je kao staru tvrđavu na jednom brežuljku, ipak jaku i opasanu šancem (Bodenstein, 1908., 99). Izgleda da se i ovaj podatak odnosi na srednjovjekovni grad. Prema tome može se pretpostaviti da je Donji grad sagrađen dosta kasno, negdje potkraj 17. vijeka. Godine 1776. godine na njemu su vršene popravke. Prema jednom popisu iz 1804. godine u utvrđenju je bilo oko 30 džebedžija (oklopnici, vode brigu o municiji i prebacuju je na potrebno mjesto) i isto toliko mustahfiza mustahviza-timarlija koji su se brinuli o održavanju grada i opkopa, i da brane grad sa puškom i sabljom u ruci. Za svoju službu uživali su mala lena.(12)
Tek u popisu iz 1833. javljaju se dva grada u Srebrenici. U Gornjem gradu je bilo prema popisu iz 1833. godine: 5 topova i 2300 tovara hrane. U Donjem gradu je bilo 180 oka naboja 710 oka baruta, 170 oka običnog baruta, 5 pokvarenih i 7 dobrih topova.(13)
2. Opis dobra
„Donji grad“ je topnička tvrđava nepravilnog četverokutnog oblika prilagođenog terenu. Podignuta je na relativno ravnom i prostranom platou neposredno iznad grada Srebrenice. Planinska kosa na kojoj je Donji grad zadire već u tkivo grada. Tvrđava je orijentirana u smjeru sjever–jug sa otklonom prema pravcu sjeverozapad–jugoistok. Na široj strani tvrđava je široka 80 m, a na sjevernoj 60 m. Dugačka je 165 m. Uz to treba dodati polukružni dio sjevernog bedema koji izlazi iz platna tog bedema oko 10 m, tako da tvrđava zauzima površinu od oko 12400 m2. Prilaz utvrdi je sa istočne strane u jugoistočnom uglu tvrđave odmah uz poligonalnu petokutnu kulu, zapravo bastion. Ulaz se nalazi na uvučenom dijelu bedema, koji je na ovom mjestu branjen jugoistočnom kulom. Tvrđava ima tri kule: po jednu na jugoistočnom i jugozapadnom uglu zida, te jednu na sjeverozapadnom uglu. Bridovi kula su ojačani fino tesanim blokovima i od svjetlijeg kamena, nego onog kojim su građeni platna kula i bedema. Cijela tvrđava je izgrađena od sitnijih komada grubo oklesanog kamena slaganog u redove. Bedemi su na pojedinim dijelovima bili dosta debeli, a naročito južni „udarni zid“ u kojem je smješten i „kazamat“. Najdeblji, najjači i najutvrđeniji je južni bedem, koji je okrenut čaršiji. Topovi na kulama su mogli biti upereni prema ulazu u varoš Srebrenicu. Bedemi grada, pošto su podignuti na kosom terenu visoki su sa vanjske strane do 5 metara, a sa unutrašnje jedva da se, na nekim mjestima naziru. Od kula je najočuvanija ona na jugoistočnom uglu. Sačuvana je u visini iznad drugog nivoa. U sjeveroistočnom uglu nalaze se dosta urušeni ostaci još jedne kule. Sa unutrašnje strane je zasuta i prekrivena raslinjem, a sa vanjske strane je djelomično očuvana oplata zida. Unutar utvrđenja se u južnom bedemu nalazi jedna solidno građena komora zasvedena polukružnim solidno građenim svodom. Takve prostorije se sreću i na drugim tvrđavama građenim u Bosni u osmansko doba. Unutar bedema nema vidljivih ostataka drugih građevina, mada su one morale u njemu postajati, ali su zasute nanosima zemlje.
Na posljednjim obroncima kose, 200 m ispod tvrđave nalazi se Bijela (Hadži Skenderova) džamija koja sa utvrđenjem na neki način čini urbanu cjelinu. Postoji pretpostavka da je ona prvobitno bila dubrovačka crkva sv. Nikole, podignuta u XIV. stoljeću. I. Mujezinović je zabilježio da se na njoj vide dijelovi lađe crkve kojoj je odsječeno svetište i preinačeno u zapadno pročelje. Spomenuta lađa, kakovom je evidentirao I. Mujezinović, pravougaonog je oblika, dužine 13 i širine 5 m sa dva pilastra na dužim stranama, koji prerastaju u oštro zasvođena pojačanja svoda, a svod je gotički zasvođen. Okvir ulaza u džamiju izgrađen je u doba osmanske vlasti u Bosni i Hercegovini. Lijevo od ulaza pridodata je kamena munara. Mihrab je smješten u istočnoj polovini jugoistočnog zida. U bočnim zidovima uočeni su tragovi u oštrom luku zasvedenih prozora koji su zazidani. Bijela džamija je 1935. godine proširena za još jednu prostoriju tako da se munara našla u sredini pročelja. Stanoviti Hadži Skender je vjerovatno dao sagraditi munaru pa su po njemu džamija kao i okolna mahala dobili naziv Hadži Skender. Uz džamiju nalazi se i groblje čiji je veći dio ekshumiran, a ostale nišane sa natpisima evidentirao je u svom radu I. Mujezinović.(14)
3. Dosadašnja zakonska zaštita
U Prostornom planu BiH do 2000. godine u Popisu najvrednijih urbanih cjelina pod rednim brojem 20. kao spomenik II. kategorije uvrštena je Srebrenica (Stari grad, Bijela džamija, sačuvana stara urbana struktura).(15)
4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi
Neki veći istraživački radovi nisu rađeni. U sjeveroistočnom i u južnom dijelu ispred kazamata vide se ostaci nekog iskopavanja. Na terenu nisu znali ni ko ni kad je to rađeno.
Tijekom listopada i studenog 2006. u svrhu oživljavanja ovog spomenika, a na inicijativu općine Srebrenica arheolog mr Mirko Babić vodio je početna arheološka istraživanja unutar bedema utvrđenja.
5. Sadašnje stanje dobra
Objekt je u vrlo ruševnom i zapuštenom stanju. Dosta kamenja od oplata bedema nedostaje, pojedine konture utvrde se jedva raspoznaju. Prema prospekciji terena izgleda da je na platou, naročito uza zidove veliki zemljani nanos koji bi trebalo skinuti do prvobitnog osmanskog sloja.
6. Specifični rizici
Ukoliko i dalje utvrđenje bude prepušteno vremenu, bez konzervatorskih intervencija doći će do daljnjeg urušavanja.
III – ZAKLJUČAK
Primjenjujući Kriterije za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom („Službeni glasnik BiH” br. 33/02 i 15/03), Povjerenstvo donosi odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:
A. Vremensko određenje (dobra nastala od prapovijesti do 1960. godine)
B. Povijesna vrijednost (veza građevine, cjeline ili područja sa povijesnom ličnošću ili značajnim događajem u povijesti)
D. Čitljivost (dokumentarna, znanstvena, obrazovna vrijednost)
i. Materijalno svjedočanstvo o manje poznatim povijesnim razdobljima;
iv. Svjedočanstvo o određenom tipu, stilu ili regionalnom maniru.
E. Simbolična vrijednost
v. Značaj za identitet skupine ljudi.
F. Ambijentalna vrijednost
i. Odnos oblika prema ostalim dijelovima cjeline;
ii. Značenje u strukturi i slici grada;
iii. Objekt ili skupina objekata je dio cjeline ili područja.
G. Izvornost
v. Položaj i smještaj u prostoru.
Sastavni dio ove odluke su:
- kopija katastarskog plana,
- ZK izvadak Opštinskog suda u Srebrenici,
- fotodokumentacija (fotografije sa terena načinjene 13. 7. 2006.).
Korištena literatura
Tijekom vođenja postupka proglašenja dobra nacionalnim spomenikom BiH, korištena je sljedeća literatura:
1934. Dinić, Mihailo, Srebrenik kraj Srebrenice, GLAS SKA 161, Beograd 1934., 186-196
1952. Kreševljaković, Hamdija, "Prilozi povijesti bosanskih gradova pod turskom upravom", Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom vladavinom II/1951., Sarajevo, 1952.
1955. Dinić, Mihailo, Za istoriju rudarstva u srednjovekovnoj Srbiji i Bosni, I deo, SAN, posebna izdanja, knj. CCXL, Odelenje društvenih nauka, knj. 14, Beograd, 1955.
1978. Kovačević-Kojić, Desanka, Gradska naselja srednjovjekovne bosanske države, Sarajevo, 1978.
1979. Čelebi, Evlija, Putopis, odlomci o jugoslovenskim zemljama, Sarajevo, 1979.
1980. Grupa autora, Prostorni plan Bosne i Hercegovine, faza B – valorizacija, prirodne i kulturno-historijske vrijednosti, Institut za arhitekturu, urbanizam i prostorno planiranje Arhitektonskog fakultet u Sarajevu i Urbanistički zavod za Bosnu i Hercegovinu Sarajevo, Sarajevo, 1980.
1982. Šabanović, Hazim, Bosanski pašaluk, Sarajevo, 1982.
1998. Mujezinović, Ismet, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, Sarajevo: "Sarajevo-Publishing", 1998.
(1) Kovačević-Kojić, Desanka, Gradska naselja srednjovjekovne bosanske države, Sarajevo: 1978., 32, nap. 11-13 sa ostalom literaturom.
(2) Kovačević-Kojić, Desanka, Ibidem, Sarajevo: 1978., 56, nap. 7; Dinić, Mihailo, Za istoriju rudarstva u srednjovekovnoj Srbiji i Bosni, I deo, SAN, posebna izdanja, knj. CCXL, Odelenje društvenih nauka, knj. 14, Beograd, 1955., 96-97.
(3) Dinić, Mihailo, Ibidem, Beograd, 1955., 58-59.
(4) Dinić, Mihailo, Srebrenik kraj Srebrenice, GLAS SKA 161, Beograd 1934., 3.
(5) Dinić, Mihailo. Ibidem, Beograd 1934., 186-187.
(6) Šabanović, Hazim, Bosanski pašaluk, Sarajevo, 1982., 51.
(7) Šabanović, Hazim, Ibidem, Sarajevo, 1982., 52-54.
(8) Šabanović, Hazim, Ibidem, Sarajevo, 1982., 168-169.
(9) Šabanović, Hazim, Ibidem, Sarajevo, 1982., 169.
(10) Kovačević-Kojić, Desanka, Ibidem, Sarajevo: 1978., 266, 270.
(11) Čelebi, Evlija, Putopis, odlomci o jugoslovenskim zemljama, Sarajevo, 1979., 99.
(12) Kreševljaković, Hamdija, "Prilozi povijesti bosanskih gradova pod turskom upravom", Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom vladavinom II/1951., Sarajevo, 1952., 107.
(13) Kreševljaković, Hamdija, Ibidem, 1952., 123-124.
(14) Mujezinović, Ismet, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, Sarajevo: "Sarajevo-Publishing", 1998., 135, 136, 137.
(15) Grupa autora, Prostorni plan Bosne i Hercegovine, faza B–valorizacija, prirodne i kulturno-historijske vrijednosti, Institut za arhitekturu, urbanizam i prostorno planiranje Arhitektonskog fakultet u Sarajevu i Urbanistički zavod za Bosnu i Hercegovinu Sarajevo, Sarajevo, 1980, 56.
|
