početna stranica    
 
Odluke o proglašenju dobara nacionalnim spomenicima

ODLUKU
o izmjeni odluka o proglašenju nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine donesenih zaključno sa 50. sjednicom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika


Privremena lista nacionalnih spomenika

Privremena lista nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine
KOMPLETNA


O privremenoj listi

Odluka o brisanju spomenika sa Privremene liste

Lista peticija za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima

Odluke o odbijanju prijedloga za proglašenje nacionalnim spomenikom

Ugroženi spomenici

Odluke donesene na posljednjoj sjednici

Online peticije

Pokretno

Nepokretno

MANAGEMENT PLAN
Nomination of the Properties for Inscription on the World Heritage List
Mehmed pasha Sokolovic Bridge in Višegrad
Bosnia and Herzegovina


Turbe – Mauzolej, historijska građevina

nazad

Status spomenika -> Nacionalni spomenik

Objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 104/06.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovu člana V stav 4 Aneksa 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39 stav 1 Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 7. do 10. novembra 2006. godine donijela je

 

O D L U K U

 

I

 

Istorijska građevina – Turbe - mauzolej u Bihaću se proglašava nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik se nalazi na k.č. broj 1/100 (stari premjer),  zk. uložak broj 488, k.o. Bihać, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

            Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite utvrđene Zakonom o sprovođenju odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljene shodno Aneksu 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH” br. 2/02, 27/02 i 6/04).

 

II

 

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je da obezbijedi pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.

Vlada Federacije dužna je da obezbijedi sredstva za izradu i sprovođenje potrebne tehničke dokumentacije za zaštitu i prezentaciju nacionalnog spomenika.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) će  utvrditi tehničke uslove i obezbijediti finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione table sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

 

III

 

S ciljem trajne zaštite nacionalnog spomenika, utvrđuju se sljedeće mjere zaštite koje se odnose na prostor definisan u tački I stav 2 ove odluke:

-                      dozvoljeni su konzervatorsko-restauratorski radovi, radovi na tekućem održavanju objekta i njegovoj prezentaciji uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje i stručno nadziranje nadležne službe zaštite nasljeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine.

 

IV

 

            Stavljaju se van snage svi sprovedbeni i razvojni prostorno-planski spisi koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.

           

V

 

Svako a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i opštinske službe suzdržaće se od preduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu da oštete nacionalni spomenik ili dovedu u pitanje njegovu zaštitu i rehabilitaciju.

 

VI

 

Ova odluka će se dostaviti Vladi Federacije, federalnom ministarstvu nadležnom za  prostorno uređenje, nadležnoj službi zaštite, opštinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra radi sprovođenja mjera utvrđenih u tač. II - V ove odluke i nadležnom opštinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

 

VII

 

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom koje je dostupno na uvid zainteresovanim licima u prostorijama i na web- stranici Komisije  (http://www.aneks8komisija.com.ba).

 

VIII

 

Shodno članu V stav 4 Aneksa 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.

 

IX

 

Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objaviće se u «Službenom glasniku BiH».

 

Ovu odluku Komisija  je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

                                                                                   

Broj: 07.2-2-923/03-15

10. novembra 2006. godine

Sarajevo

 

Predsjedavajuća Komisije

Ljiljana Ševo

 

O b r a z l o ž e nj e

 

I – UVOD

 

Na osnovu Zakona o sprovođenju odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika, ustanovljene u skladu sa Aneksom 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, član 2 stav 1,  “nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH» broj 33/02) sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za šta ne postoji vremensko ograničenje, i bez obzira na to da li je za to dobro podnesen zahtjev.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine je pristupila sprovođenju postupka za donošenje konačne odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom, u skladu sa članom V  Aneksa 8 i članom 35 Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika.

 

II – PRETHODNI POSTUPAK

 

U postupku koji je prethodio donošenju konačne odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom izvršen je uvid u:

-                      dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem sopstveniku i korisniku dobra (prepis posjedovnog lista, Opština Bihać, sa kopijom katastarskog plana),

-                      sadašnje stanje i namjenu dobra, uključujući opis i fotografije, podatke o oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama na restauraciji i drugoj vrsti radova na dobru itd.,

-                      istorijsku, arhitektonsku i drugu dokumentarnu građu o dobru koja je data u popisu korišćenja dokumentacije u okviru ove odluke.

 

Na osnovu uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra utvrđeno je sljedeće:

 

1. Podaci o dobru

 

Lokacija

Turbe se nalazi u centru Bihaća, u prostoru nekadašnjih gradskih zidina, uz objekat Kapetanove kule, k.č.stari broj 1/100, broj zk. ul. 488, k.o. Bihać, Opština Bihać, Federacija  BiH, Bosna i Hercegovina.

 

Istorijski podaci

Prema mišljenju većine istoričara, toponim Bihać se prvi put javlja 1260. godine u  povelji – darovnici ugarskog kralja Bele IV. U njoj je napisano da grad leži na ostrvu Sv. Ladislava, a svoj posjed Kralu (naselje Kralje) kralj poklanja opatu cistercitskog samostana kao trajnu svojinu. U srednjem vijeku grad se razvijao kao slobodni kraljevski grad u kom, osim tvrđave, postoje i dva samostana, jedan dominikanski i jedan franjevački, zatim, nekoliko crkava, veći broj trgovačkih i stambenih objekata, te nekoliko odbrambenih kula. Sa devet bastiona, šest kula, četiri kapije za ulazak u grad i, uz to, opasan pojasom dvostrukih bedema, sa jendecima i rukavcima Une Bihać je u to vrijeme predstavljao veoma jaku tvrđavu. Na glagoljskoj listini (tekst pisan glagoljicom) skraja XIV vijeka je ostao sačuvan pečat na kom su prikazane tri bihaćke kule. Na srednjoj se nalazi zastava sa natpisom: S. CIVITATIS. IHIGIENSIS.

U XVI vijeku Bihać i okolni gradovi -tvrđave ulaze u sastav tzv. Vojne krajine, koja čini utvrđeni odbrambeni pojas prema sve učestalijim prodorima osmanskih trupa. Osmanska vojska, koju predvodi segedinski sandžak-beg Hasan-paša Predojević, zauzima grad u junu 1592. godine. Od tada, tokom sljedeća tri vijeka, Bihać će postati važna tvrđava Osmanskog carstva na krajnjem zapadu i služiće kao polazna tačka za osmanlijske upade i konstantne pritiske na granice Hrvatske. Specifičnost ove tvrđave – grada u odnosu na druge gradove u Bosni i Hercegovini u osmanskom periodu jeste sačuvana urbana struktura unutar gradskih bedema iz prethodnog perioda. Nova gradnja neće remetiti postojeće spoljne gabarite tvrđave bez obzira na to što se bedemi utvrđuju novim tabijama i kulama. I unutrašnja urbana struktura, uglavnom, ostaje uprkos gradnji novih objekata.

Gotička crkva Sv. Ante ostala je sačuvana sve do danas. Poslije pada Bihaća pretvorena je u džamiju i dato joj je ime Fethija (fethar. pobjeda).

Odlukom Berlinskog kongresa, juna 1878. godine, Austrougarska je dobila pravo da anektira Bosnu i Hercegovinu. Ona se nadala da će veoma lako okupirati ovu nekadašnju provinciju Otomanske imperije i da će naići na dobrodošlicu kod većine stanovništva. Međutim, bilo je potrebno nekoliko mjeseci da austrougarska vojska uguši otpor, naročito muslimanskog stanovništva. Austrougarske trupe su morale da vode borbu pod zidinama Bihaća od 7. do 19. septembra 1878. godine. Tek 19. septembra poslije podne branioci su predali grad Bihać. U pomoć braniocima došlo je dosta boraca iz cijele Bosanske Krajine, koji su se borili pod komandom Hadži Hasana Salkića i Hadži Ibrahima Medinelija.

Nakon predaje Bihaća, branioci su se povukli prema Bosanskom Petrovcu, ostavivši iza sebe naoružanje i municiju, a redovna turska posada grada se predala brigadama generala Zacha i Rheinlandera. Pad Bihaća je obeshrabrujuće djelovao na branioce ostalih gradova Bosanske Krajine, tako da su oni osvojeni, uglavnom, bez pružanja nekog većeg otpora, izuzev Velike Kladuše i Pećigrada, gdje je otpor trajao sve do oktobra 1878. godine.

Turbe – mauzolej u Bihaću potiče iz perioda austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini i izgrađeno je da bi se iskazao pijetet prema braniocima grada koji su hrabro poginuli u borbama protiv austrougarskih trupa.

Tačno vrijeme njegove izgradnje nije poznato, ali je poznata činjenica da je nastalo odmah nakon ustoličenja nove austrougarske vlasti (Radić, str. 11). Prema podacima koje je dao M. Mujezinović, potiče iz 1890. godine i  prvobitno je bilo izgrađeno od drveta i nalazilo se na mjestu katoličke crkve. Kada je katolička crkva zidana, sagrađeno je novo – sadašnje koje je izgradila austrougarska vlast o svom trošku, da bi odobrovoljila muslimansko stanovništvo Bihaća.

Sve do danas se sačuvalo nekoliko legendi o njegovom nastanku i o tome ko je sahranjen u njemu(1).

           

 2. Opis dobra

 

Objekat turbeta – mauzoleja u Bihaću pripada tipu turbeta sa oktogonalnom osnovicom pokrivenih kupolom. Dužine stranica su jednake i iznose 2,60 metara. Zidovi objekta su mješavina kamena i cigle s tim da je kompletna spoljna fasada urađena u kamenu bihacitu. Turbe je raščlanjeno horizontalnim profilisanim kamenim vijencem na koji se naslanja donja ivica prozora. Prema proporcijama zona iznad vijenca je nešto veća i iznosi 2/3 visine cijelog objekta, mjereno bez kupole.

Većim dijelom objekat je izgrađen od precizno klesanih blokova kamena bihacita koji je otesan u obliku kvadera i slagan u pravilne redove. Donju zonu predstavljaju grubo obrađeni kameni kvadri složeni u četiri horizontalna reda sa vrlo naglašenim  spojnicama. Bihacit je vrlo mekan i lagan krečnjak. On ima svoje srodnike u Bosni i Hercegovini - bosansku moščanicu i mostarsku teneliju. Od bihacita je sagrađen niz objekata ne samo u Bihaću nego i po cijeloj Bosanskoj Krajini – mnoge crkve, džamije, munare, karakteristični krajiški nišani sa epigrafikom, krstovi, grobnice, natpisi na džamijama, veliki broj oblika kamenih ukrasa, okvira i lukova, podnih nadgrobnih ploča, stepenika i ostalih dekorativnih ukrasa. Osobine bihacita su da se lako reže i obrađuje, brzo upija vlagu i da je osjetljiv na visoke temperature. Boja bihacita varira, a najčešće je sivkaste boje.

U gornjoj zoni spoljna površina kamena je gotovo uglačana i vjerovatno je obrađivana testerom i brusom, odnosno alatom koji se i danas koristi prilikom obrade kamena u ovim krajevima. Spojnice između pojedinih kamenih blokova su vrlo precizno i fino urađene, tako da su na nekim mjestima jedva vidljive. U gornjoj zoni je složeno ukupno petnaest horizontalnih redova kamena.

Zidovi turbeta su završeni naglašenim kamenim vijencem koji iz zida izlazi 35 cm. Kao vezivo na turbetu je upotrijebljen krečni malter. Turbe je presvedeno kupolom koja je pokrivena pocinčanim limom.

Na turbetu se nalazi ukupno sedam visokih prozora, a sa osme strane nalaze se vrata za ulaz u objekat. Prozorske otvore sačinjava po par pilastara sa obje strane, koji leže na jednostavnim kamenim bazama. Pilastri su završeni kapitelima sa stilizovanim stalaktitnim ukrasom.

Prozorski otvori imaju završetke u formi potkovičastog  luka. Ova kompozicija je urađena tako precizno da se čini kao da lukovi prozora lebde u vazduhu. Tom utisku doprinosi zona sa geometrijskim i floralnim linijskim beskonačnim ornamentom koja odvaja kompoziciju prozorskih otvora od ostatka zidne mase. Ovu dekoraciju sačinjavaju čisto linijski motivi koji preplitanjem tvore predstave raznih geometrijskih likova i nebeskih tijela (zvijezde). U zonama oko doprozornika javljaju se stilizovani floralni motivi koji, uglavnom, predstavljaju motive urezanih cvjetova. Zona sa dekoracijom završava se u formi prelomljenog luka. Sve ove dekoracije predstavljaju prepoznatljive elemente ukupnosti izraza građevina rađenih u periodu istoricizma u BiH. Preuzimani su iz različitih faza razvoja islamske umjetnosti i njenih regionalnih centara, najčešće iz sjevernoafričke i španske maurske arhitekture.

            U turbetu su dva drvena kabura – sarkofaga sa nišanima na kojima su turbani(2). Na samom turbetu, kao i nišanima nema nikakvog zapisa (Mujezinović, str. 66).

 

3. Dosadašnja zakonska zaštita

           

Rješenjem Zavoda za zaštitu kulturno-istorijskog nasljeđa Bosne i Hercegovine broj 1523/50 od 7.11.1950. godine objekat je stavljen pod zaštitu države.

            U Registru nepokretnog nasljeđa Zavoda za zaštitu spomenika BiH objekat je bio evidentiran pod brojem 129 i kao takav  zaštićen i registrovan kao spomenik kulture.

 

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

 

Na objektu su u nekoliko navrata vršene određene intervencije, ali su one obavljene bez projekta i nadzora službe zaštite. Tim intervencijama nije znatno narušen autentični izgled objekta. Intervencije su se najčešće ogledale u promjeni krovnog pokrivača koji, usljed dotrajalosti, nije mogao da služi svojoj namjeni. Tokom elektrifikacije Bihaća na objekat su postavljeni čelični držači kablova.

U toku rata 1992 – 1995. objekat je bio oštećen, ali su sva oštećenja, koja su bila najviše izražena na krovnoj konstrukciji, otklonjena.

 

5. Sadašnje stanje dobra

 

Usljed jakog saobraćaja, te visoke koncentracije dima i čađi, povećana je mogućnost razaranja kamene strukture zidova. Zbog loše izgrađenih odvoda na platou crkve Sv. Ante, na sjeveroistočnoj strani turbeta, uz kameno stepenište, došlo je do pomjeranja dijela zida.

 

6. Specifični rizici

 

-                      aerozagađenje,

-                      podzemna voda.

 

III - ZAKLJUČAK

           

Primjenjujući Kriterijume za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom (“Službeni glasnik BiH” br. 33/02 i 15/03), Komisija je donijela odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijumima:

A. Vremensko određenje

B. Istorijska vrijednost

C. Umjetnička i estetska vrijednost

i.           kvalitet obrade,

ii.          kvalitet materijala,

iii.         proporcije,

iv.          kompozicija,

v.          detalj.

E. Simbolička vrijednost

ii.          sakralna vrijednost,

iii.         tradicionalna vrijednost,

v.          značaj za identitet grupe ljudi.

F. Ambijentalna vrijednost

i.           odnos oblika prema ostalim dijelovima cjeline,

ii.          značenje u strukturi i slici grada,

iii.         objekat ili grupa objekata je dio cjeline ili područja.

  

Sastavni dio ove odluke su:

-                      kopija katastarskog plana,

-                      zk. izvod,  posjedovni list,

-                      foto-dokumentacija,

-                      grafički prilozi.

 

Korišćena literatura

 

U toku vođenja postupka proglašenja istorijskog spomenika Turbeta - mauzoleja u Bihaću nacionalnim spomenikom korišćena je sljedeća literatura:

 

1890.    Lopašić, Radoslav, Bihać i Bihaćka krajina, Zagreb, 1890.

 

1942.    Truhelka, Ćiro, Sredovječni spomenici Bosanske Hrvatske, "Hrvatsko kolo" XXIII, Zagreb, 1942.

 

1963.    Raunig, Branka, Butić, Fikreta, Bokan, Branko, Bihać i okolina, Turističko društvo "Una", Bihać, 1963.

 

1981.    Dr Ekrem Hakki Ayverdi, AVRUPA 'DA OSMANLY MIMARI ESERLERI, II f.3 kitab, Baha Matabaasi, Istanbul, 1981.

 

1998.    Mujezinović, Mehmed, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, knjiga 3, 3. izdanje, biblioteka "Kulturno naslijeđe", Sarajevo –Publishing, str. 61 – 65, 1998.

 

2000.    Radić, Nikola, Bihać sa starih razglednica, Bihać, 2000.

 


(1) Jedna legenda kaže da su u turbetu sahranjena dvojica paša čija se imena ne pominju, a koji su poginuli u borbama sa Austrijancima. Žena jednog od njih sa prozora kule gdje je stanovala je ugledala zelenu svjetlost (nur). Prema vjerovanju, to znači da su se poginule paše posvetile (Radić, str. 11, Lopašić, str. 38).

(2) Nišani u Bosanskoj Krajini su najčešće izrađivani od kamena bihacita. Predstavljaju djelo lokalnih majstora. Vrsta kamena (kamen koji se veoma lako obrađuje) uslovila je da njegove spoljne površine budu veoma uglačane, a sami nišani dekorisani mnogobrojnim ukrasima -  tordiranim trakama i biljnim.

 

 



Nema slika za traženi objekat.

ENGLISH 
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika © 2003. Razvoj i dizajn: