početna stranica    
 
Odluke o proglašenju dobara nacionalnim spomenicima

ODLUKU
o izmjeni odluka o proglašenju nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine donesenih zaključno sa 50. sjednicom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika


Privremena lista nacionalnih spomenika

Privremena lista nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine
KOMPLETNA


O privremenoj listi

Odluka o brisanju spomenika sa Privremene liste

Lista peticija za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima

Odluke o odbijanju prijedloga za proglašenje nacionalnim spomenikom

Ugroženi spomenici

Odluke donesene na posljednjoj sjednici

Online peticije

Pokretno

Nepokretno

MANAGEMENT PLAN
Nomination of the Properties for Inscription on the World Heritage List
Mehmed pasha Sokolovic Bridge in Višegrad
Bosnia and Herzegovina


Kapidžića kuća (rodna kuća Nasihe Kapidžić Hadžić), historijska građevina

galerija nazad

Status spomenika -> Nacionalni spomenik

Objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 18/07.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovu člana V stav 4. Aneksa 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 4. do 11. septembra  2006. godine donijela je

 

O D L U K U

 

I

 

            Istorijska građevina – Kapidžića kuća (rodna kuća Nasihe Kapidžić-Hadžić) u Banjoj Luci se proglašava nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik čine stambeni objekat, avlija i bašta.

Nacionalni spomenik se nalazi na području označenom kao k.č. broj 915 (novi premjer), što odgovara k.č. br. 102/28, 102/25, 102/27, 102/63 i 102/64, k.o. Banja Luka IV-7, Opština Banja Luka, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite utvrđene Zakonom o sprovođenju odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika ustanovljene u skladu sa Aneksom 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službeni glasnik Republike Srpske” broj 9/02).

 

II

 

            Vlada Republike Srpske dužna je da obezbijedi pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.

            Vlada Republike Srpske dužna je da obezbijedi sredstva za izradu i sprovođenje potrebne tehničke dokumentacije za prezentaciju nacionalnog spomenika. 

            Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrdiće uslove i obezbijediti sredstva za izradu i postavljanje informacione table sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

 

III

 

S ciljem trajne zaštite nacionalnog spomenika, utvrđuju se sljedeće mjere zaštite koje se odnose na prostor definisan u tački I stav 3 ove odluke:

-          dozvoljeni su isključivo konzervatorsko-restauratorski radovi, uključujući i one čiji je cilj prezentacija spomenika, uz odobrenje nadležnog ministarstva prostornog uređenja u Republici Srpskoj i uz stručno nadziranje nadležne službe zaštite nasljeđa na nivou Republike Srpske;

-          na parcelama koje graniče sa parcelom na kojoj se nalazi nacionalni spomenik je dozvoljena gradnja objekata maksimalne visine P+1, odnosno 6,50 m do početka krovišta, i maksimalnog gabarita 10x10 m  sa četvorostrešnim krovom i krovnim pokrivačem od biber-crijepa, to jest izgradnja objekata koji  svojim karakterom, dimenzijama, izgledom ili na neki drugi način ne ugrožavaju nacionalni spomenik.

 

IV

 

Stavljaju se van snage svi sprovedbeni i razvojni prostorno-planski akti koji su suprotni odredbama ove odluke.

 

V

 

Svako a posebno nadležni organi Republike Srpske, gradske i opštinske službe suzdržaće se od preduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu da oštete nacionalni spomenik ili da dovedu u pitanje njegovu zaštitu i rehabilitaciju.

 

VI

 

Ova odluka dostaviće se Vladi Republike Srpske, ministarstvu nadležnom za prostorno uređenje u Republici Srpskoj, nadležnoj službi zaštite nasljeđa na nivou Republike Srpske i opštinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra radi sprovođenja mjera utvrđenih u tač. II - V ove odluke i nadležnom opštinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

 

VII

 

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom koje je dostupno na uvid zainteresovanim licima u prostorijama i na web-stranici Komisije (http://www.aneks8komisija.com.ba).

 

VIII

 

Shodno članu V stav 4. Aneksa 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.

 

IX

 

            Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objaviće se u «Službenom  glasniku BiH».

 

Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

 

Broj: 07.2-2-118/04-4

5. septembra 2006. godine

Sarajevo

 

Predsjedavajuća Komisije

Amra Hadžimuhamedović

 

O b r a z l o ž e nj e

 

I - UVOD

 

Na osnovu Zakona o sprovođenju odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika, uspostavljene shodno Aneksu 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, član 2 stav 1, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom, u skladu sa članovima V i VI Aneksa 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini.

            Komisija je 20. 5. 2004. godine primila predlog Sabihe Kapidžić, Ulica vojvode Pere Krece, Banja Luka, za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom. 

U skladu sa odredbama Zakona, a na osnovu člana V stav 4 Aneksa 8 i člana 35 Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je pristupila sprovođenju postupka za donošenje konačne odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

 

II – PRETHODNI POSTUPAK

 

U postupku koji je prethodio donošenju konačne odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom, izvršen je uvid u:

-         dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem sopstveniku i korisniku dobra (Opština Banja Luka, kopija katastarskog plana, zemljišnoknjižni izvod);

-         podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući opis i fotografije, podatke o eventualnim oštećenjima u toku rata, podatke o eventualnim intervencijama na restauraciji ili drugoj vrsti radova na dobru itd.;

-          istorijsku, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru koja je data u popisu korišćenja dokumentacije u okviru ove odluke;

           

Na osnovu uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra utvrđeno je sljedeće:

 

1. Podaci o dobru

Lokacija

Kapidžića kuća se nalazi u banjalučkom naselju Mejdan. Sa zapadne strane parcela je ograničena rijekom Vrbas, a sa istočne Ulicom vojvode Pere Krece (ranije Ul. Nurije Pozderca). Objekat je udaljen od rijeke oko 70 metara.  Preko puta, sa istočne strane objekta, nalaze se gradski harem i rekonstruisana Stupnička (Salihija) džamija.

Nacionalni spomenik se nalazi na području označenom kao k.č. broj 915 (novi premjer), što odgovara k.č. br. 102/28, 102/25, 102/27, 102/63 i 102/64, k.o. Banja Luka IV-7, Opština Banja Luka, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina.

Istorijski podaci

Kuća je izgrađena krajem XVIII ili početkom XIX vijeka, što bi moglo da se zaključi prema vrsti građe i načinu zidanja, te sačuvanoj dispoziciji objekta. Objekat je, takođe, vidljiv na geodetskoj karti Banje Luke, koju je uradila Austrougarska geodetska uprava 1882. godine.

Shodno podacima kojima raspolažu sadašnji sopstvenici objekta, Hadžić Ali-efendija Kapidžić, njihov otac, kuću je kupio 1920. godine od djeda Muhammed-bega Kulenovića. Prilikom kupovine objekta svjedoci su bili Suljaga Salihagić i Mehaga Hadžiselimović, trgovac.

Hadžić Ali-efendija Kapidžić je bio viši vojni imam (tabor – imam) u vojsci Kraljevine Jugoslavije i početkom II svjetskog rata bio je prvi potpisnik čuvene Rezolucije banjalučkih muslimana, koja je bila usmjerena protiv progona vlasti NDH Srba i Jevreja(1).

Nakon kupovine kuća je 1920. godine obnovljena. U ovoj kući je 6. novembra 1931. godine rođena poznata bosanskohercegovačka pjesnikinja Nasiha Kapidžić-Hadžić.

Nasiha Kapidžić-Hadžić je završila osnovnu školu i gimnaziju u Banjoj Luci. Studij književnosti je završila na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Radila je kao profesorica u Banjalučkoj gimnaziji, kao urednica u Obrazovnom i Dječijem programu Radio-Sarajeva, urednica biblioteke ”Lastavica” i drugih edicija za djecu i omladinu u izdavačkoj kući ”Veselin Masleša” u Sarajevu. Bila je pjesnikinja, prozaist i dramski pisac. Objavljene su joj sljedeće knjige: "Maskenbal u šumi", "Vezeni most", "Skrivena priča", "Kad si bila mala", "Od tvog grada do mog grada", "Glas djetinjstva", "Liliput" i druge.

Pjesme i priče Nasihe Kapidžić-Hadžić su objavljene u više izbora, zastupljene u čitankama, u školskoj lektiri i prevođene na druge jezike. Zastupljene su i u nekim stranim antologijama. Njene dramske igre za djecu su izvođene na radiju i u pozorištu ("San o livadici", "Loncipunum čudan grad" i druge).

Dobitnica je više nagrada i priznanja, među kojima su: Dvadesetsedmojulska nagrada, Šestoaprilska nagrada grada Sarajeva, Nagrada ”Veselin Masleša” grada Banje Luke i dvije godišnje nagrade izdavačke kuće ”Svjetlost”. Rat ju je zatekao u Sarajevu, gdje je i umrla u septembru 1995. godine.

Svakog jula u kući i bašti u sklopu manifestacije „Dani banjalučke dijaspore“ se održavaju književni susreti „Vezeni mostovi“, koji su ime dobili po jednoj od pjesama Nasihe Kapidžić-Hadžić. O značaju pjesnikinje govori činjenica da je štampana poštanska marka sa njenim likom.

Godine 2006. na uličnom zidu kuće ispisani su grafiti sa uvredljivim sadržajem. Prema riječima sestre Nasihe Kapidžić-Hadžić, grafiti su napisani uoči početka manifestacije "Dani banjalučke dijaspore. Isti događaj se dogodio 2005. godine, takođe, uoči početka ove manifestacije.

 

2. Opis dobra

Objekat Kapidžića kuće, shodno tipologiji M. Kadića, pripada tzv. spratnoj kući sa prepustom(2).

Prema tlocrtnoj koncepciji, objekat ima složenu asimetričnu osnovu sa centralnim hodnikom, koja karakteriše gradsku stambenu arhitekturu sjeverne Bosne iz XIX vijeka.

Kao i kod ostalih kuća ovoga tipa, i ovdje su spratna i dio prizemne etaže urađeni od lakih materijala, a prizemlje, koje je u neposrednom kontaktu sa terenom, urađeno je od čvrstog građevinskog materijala, odnosno lomljenog kamena sa krečnim malterom kao vezivnim sredstvom. Cijeli sprat objekta, osim njegove sjeverne strane, za oko 50 cm je smaknut prema vani. Veliki broj pravougaonih prozorskih otvora obogaćuje njegove fasade.

Objekat je pozicionisan na ravnom terenu, na udaljenosti od 70 metara od rijeke. Sa istočne strane se nalazi ulica od koje je objekat odvojen visokim kamenim zidom. Kroz glavnu kapiju se ulazi u avliju u kojoj su bile smještene štale za krave i konje, ambari i ostali pomoćni objekti. Na avlijskom zidu su postojali još jedan ulaz i otvor za izbacivanje đubreta iz štale na ulicu, koji su kasnije zazidani. Iz avlije se ulazilo u baštu u kojoj su se nalazili voćnjak, cvjetnjak i vinograd i vrata  koja su vodila na rijeku.

Iz kaldrmisane avlije sa istočne strane se ulazi u prostorije prizemlja. Prizemna etaža ima spoljne dimenzije 10,20x11,30 m. U prizemnom dijelu kuće se nalazi ukupno 7 prostorija. Centralnu poziciju u objektu zauzima hajat, širine oko 2,60 metara. Iz hajata se ulazi u dvije sobe smještene na zapadu, koje imaju dimenzije 3,30x3,50 i 4x3,70 metara, i kuhinju i ostavu koje su smještene na istoku. Magaza se nalazi na sjevernoj strani objekta. Magaza je prvenstveno namijenjena za ostavljanje alatki i drva pošto se u nju ulazi direktno iz bašte. Uz magazu se nalazi manja ostava. Visina prostorija prizemlja iznosi 2,60 metara.

Preko drvenog stepeništa, širokog 1 metar, iz hajata se pristupa na sprat, u divanhanu u kojoj se na južnoj strani nalazi prostor za sjedenje sa drvenom sećijom. Iz divanhane se ulazilo u: primaću sobu smještenu na jugozapadnoj strani objekta, dimenzija 4,20x4,20 metara, sobu u centralnom dijelu objekta, dimenzija 3,70 x 4,20 metara, babinu sobu koja se nalazi na sjeverozapadnom dijelu objekta, dimenzija 3,70x4,20 metara, kuhinju, trpezariju i veliku sobu, dimenzija 5,00 x 4,00 metra, smještenu na jugoistočnoj strani objekta. Sobe su prije najvjerovatnije imale hamamdžik (banjicu), ali njihovih ostataka nema(3). 

Na sjevernoj strani sprata je izlaz na drvenu verandu, dimenzija 10,20 x 2,00 metra, na kojoj se u sjeveroistočnom uglu nalazi vodnica. Vodnica je izgrađena od drveta i jednokrakim stepeništem, širine 1 metar, povezana je sa baštom. Konstrukciju verande sačinjavaju dvije podužno postavljene drvene grede, visine 25 cm, koje su oslonjene na sedam drvenih stubova, dimenzija presjeka 20x20 cm. Na ove grede se oslanja sekundarna konstrukcija sastavljena od velikog broja poprečnih greda različitih dimenzija i osovinskih razmaka. Prema riječima sopstvenice objekta, drveno stepenište nije izvorno, nego je prebačeno sa nekog objekta koji se nalazio u blizini.

Visina prostorija na spratu iznosi 2,50 metara. Sve prostorije su popođene drvenim daskama, debljine 42 mm, koje su pokovane po drvenoj potkonstrukciji sačinjenoj od niza greda i gredica.

Objekat je najvećim dijelom građen ćerpičem, osim dijela koji se nalazi u neposrednom kontaktu sa terenom i koji je urađen od krečnjaka. Debljina zidova u prizemlju iznosi više od 70 cm. Na pojedinim mjestima (na sjeverozapadnom uglu objekta) su vidljive drvene hatule. Spratna konstrukcija  je sastavljena od drvenog skeleta sastavljenog od niza drvenih stubova, greda i kosnika sa ispunom od ćerpiča. Konstrukciju tavana sačinjavaju drvene grede na koje je pokovana trstika i nabačen krečni malter. Ukupna visina objekta iznosi približno 10 metara.

Kuća je pokrivena drvenim četvorostrešnim krovom sa užlijebljenim crijepom kao krovnim pokrivačem. Svi susjedni objekti koji pripadaju ovom tipu su pokriveni biber-crijepom, pa je velika vjerovatnoća da je to slučaj i sa ovim objektom, mada sopstvenik objekta tvrdi da je ova kuća ranije bila pokrivena šindrom.

U kući se nalazi spomen-soba Nasihe Kapidžić-Hadžić sa očevom i njenom bibliotekom, njenim knjigama, dokumentacijom i književnim nagradama. Zajednica Bošnjaka za kulturu "Preporod" je postavila spomen-ploču na istočnu fasadu objekta sa njenim stihovima.

 

3. Dosadašnja zakonska zaštita

Objekat nije bio pravno zaštićen.

 

4. straživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

Nisu vršeni konzervatorsko-restauratorski zahvati. Posljednji radovi su obavljeni još 1920. godine. Može da se uoči da su tom prilikom na objektu zazidani pojedini prozorski otvori.

 

5. Sadašnje stanje dobra

Kapidžića kuća se nalazi u ulici koja je do početka posljednjeg rata u BiH u velikoj mjeri sačuvala izvornu ambijentalnu vrijednost. Nakon njegovog završetka veliki broj objekata je napušten i ugrožen dugogodišnjim neodržavanjem. Na pojedinim parcelama na kojima su se nalazili ovakvi ili slični objekti nikle su nove građevine koje svojim izgledom znatno narušavaju izgled ovog dijela grada.

Uvidom izvršenim 17. 8. 2006. godine utvrđeno je sljedeće:

-          Na spoljnom avlijskom zidu su uočeni grafiti uvredljive sadržine;

-         Kapidžića kuća je, zahvaljujući činjenici da su u njoj tokom cijelog rata živjeli brat i sestra Kapidžić, u relativno dobrom stanju;

-          Avlija i bašta se redovno održavaju;

-         Uz avlijski zid sa unutrašnje strane su prislonjeni nišani sa obližnjeg harema koje su sopstvenici objekta izvadili iz Vrbasa nakon što su ih tadašnje gradske vlasti bacile u rijeku;

-         U istočnom dijelu avlije su uočeni ostaci kaldrme;

-         U prizemlju je vidljivo opadanje maltera sa zidova, a uočena su i određena oštećenja na podovima, stolariji, zidovima i tavanicama;

-          Konstrukcija nije oštećena izuzev što su se pojavile manje pukotine na tavanici;

-          Dio krovnog pokrivača je oštećen;

-         U objektu se nalazi biblioteka Hadžić Ali-efendije Kapidžića, oca Nasihe Kapidžić-Hadžić, smještena u neadekvatnim uslovima;

-          Objekat se koristi za stanovanje.

 

6. Specifični rizici

Pojava kapilarne vlage naročito u sjevernom dijelu objekta.

 

III - ZAKLJUČAK

 

Primjenjujući Kriterijume za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom (“Službeni glasnik BiH” br. 33/02 i 15/03), Komisija je donijela odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijumima:

A. Vremensko određenje

B. Istorijska vrijednost

E. Simbolička vrijednost

iii. tradicionalna vrijednost,

v. značaj za identitet grupe ljudi.

F. Ambijentalna vrijednost

ii. značenje u slici i strukturi grada.

 

Korišćena literatura

U toku vođenja postupka proglašenja nacionalnim spomenikom BiH  korišćena je literatura proslijeđena u prilogu peticije.

 

Dokumentacija PEN Bosna i Hercegovina: http://www.penbih.ba/kojeko/kapidzic.htm,

 

dokumentacija porodice Kapidžić,

 

"Nezavisne novine", p.  10, ““Insulting graffiti”, RTRS.

 

(1) Kompletan tekst Rezolucije banjalučkih muslimana glasi: Još od početka osnivanja NDH gledamo mi muslimani s najvećom zabrinutošću kako ustaše i drugi odgovorni i neodgovorni faktori čine najgrublje greške i zločine. Najelementarnija prava čovjeka gažena su bez ikakvih skrupula. Sigurnost života i imetka, sloboda vjere i savjesti, prestali su da važe za veliki dio naroda ovih krajeva. Ubijanje svećenika i drugih prvaka bez suda i presude, strijeljanje i mrcvarenje u gomilama, često posve nevinih ljudi, žena pa i djece, gonjenje u masama od kuće i iz postelja čitavih porodica s rokom od jedan do dva časa za spremanje, te njihovo deportiranje u nepoznate krajeve, prisvajanje i pljačkanje njihove imovine, rušenje bogomolja često njihovim vlastitim rukama, silenje na prelazak u rimokatoličku vjeru – sve su to činjenice koje su zaprepastile svakog čestitog čovjeka i koje su na nas muslimane ovih krajeva djelovale najneugodnije. Mi nismo nikada očekivali, a kamo li želili ovakve metode rada i upravljanja u našim krajevima. U našoj burnoj prošlosti mi se nismo ni pod najtežim prilikama služili ovakvim sredstvima. Mi smatramo da se ovakva nasilja ne bi smjela vršiti ni nad najgorim neprijateljima. Jer, ovo što se kod nas radi, sumnjamo da bi mu mogli naći primjera u povijesti bilo koga naroda. Rezultati ovakve politike (ako se uopšte ovi postupci mogu nazvati tim imenom) upravo su grozni, što bi mogao očekivati svaki pametan čovjek. Vjerska snošljivost, koja je bila na visini u Bosni i Hercegovini i pored vjerske podvojenosti, strahovito se srozala. Uvrede i izazivanja uzimala su često takvog maha i prema nama muslimanima, da nas sile na ozbiljno razmišljanje. Jedan dio katoličkih svećenika smatra da je došao njegov čas i on ga bez skrupula iskorištava. Propaganda za pokrštavanjem je uzela takvog maha da potsjeća na špansku inkviziciju. Pod njenim pritiskom i uz toleriranje javnih organa izvršena su pokatoličavanja hrišćana u masama. I tako su oni kojima se do tada poricala svaka građanska vrijednost i nacionalna srodnost, postali građanski punopravni samo zato što su formalno primili katoličku vjeru. Ravnopravnost islama, često isticana u napisima i izjavama, dovodi se u pitanje u životu i praksi. Često se čuju i pogrdne pjesme od strane ustaša-katolika, koje vrijeđaju osjećaj muslimana i proriče im se ista sudbina kao i hrišćana. Jedan dio ustaške vojske, i to ne samo divljih nego i redovnih, vršio je teške ispade i napade ne samo prema hrišćanima nego i prema muslimanima, pa je izazvao i u našim redovima zaprepašćenje. Slučaj s groznim ubistvom hodže Edhema ef. Hodžića ovdje u Banjaluci, usred bolničke avlije i u po dana, strašan je primjer razuzdanosti od strane ustaše Josipa Babića. I što je najžalosnije, ne zna se ni danas da li je zločinac uopće uhapšen, a kamo li kažnjen egzemplarno, kako je to tražilo i traži svo banjalučko i ostalo muslimansko stanovništvo. Mi imamo dosta primjera gdje su ustaše pod fesovima na glavi pristupala klanju i ubijanju hrišćana. To je bilo u Bosanskom Novom gdje je četiri kamiona ustaša doslo iz preka pod fesovima i izvršili klanje hrišćana u masama. Isto se desilo i u Bosanskoj Kostajnici, gdje je na isti način i za jedan dan poklano osamstožezdesetdva hrišćana. I u Kulen Vakufu su to radili i tu se naročito istakao Miroslav Matijević, ustaša iz Vrtoče. Tu je poklano oko devetstopedeset hrišćana, što je dalo povoda za osvetu četnika od 6. septembra 1941. godine, kada je Kulen Vakuf zapaljen i glavom je platilo 1365 muslimana (ljudi, žena i djece). Mi znamo gdje su neke ustaše katolici udarali na hrišćane sa povicima: "Udri Mujo, drži Huso, ne daj tamo Meho…!" i slično. Izazvavsi ovako težak sukob između nas muslimana i hrišćana, pozvani smo kao vojnici da taj ustanak ugušimo i da tako ubijamo Srbe i oni nas, pa da se tako međusobno satiremo i istrebljujemo ne znajući kada će to prestati ni kakvim će posljedicama uroditi – tako je ta borba, koju mi nismo izazvali, uzela toliko maha, da su mnoga naša sela popaljena i opljačkana, a njihovi stanovnici: ljudi, žene i djeca lutaju goli i bosi, gladni i žedni tražeći pomoći i zaštitu od pozvanih i nepozvanih, bježeći u naše gradove, koji su ih prepuni i gdje im se pomoć teško može ukazati. Zaštita našeg svijeta u selima je posve nedovoljna, osobito u onim krajevima koji su pali pod italijansku okupaciju. Tamo italijanska vojska mirno posmatra kako gore muslimanska sela, kao što je to bilo ovih dana po selima ključkog, petrovačkog i sanskog kotara. I što je najgore vinovnici ovih nereda se povlače u pozadinu paradirajući u uniformama, zabavljeni dobrim dijelom oko pljačke srpske i jevrejske imovine. To najbolje vidimo ovdje u Banjaluci, gdje je s imovinom iseljenih i izbjeglih Srba i Jevreja napravljen izvor pljačke i bogatstva pojedinaca, njihovih obitelji i prijatelja. Odbijamo s prezirom podmetanje da se mi želimo dočepati tuđe imovine. Mi se ovim priključujemo svakoj našoj akciji, koja ide za istim ciljevima, a naročito akciji sarajevskih muslimana od 12. oktobra 1941. godine, pa u tu svrhu tražimo:

1. da se što prije zavede stvarna sigurnost života, imetka, sloboda vjere za sve stanovnike ove zemlje,

2. da se nevini svijet zaštiti jakom vojnom odbranom,

3. da se pozovu na sudsku odgovornost svi krivci koji počine bilo kakvo nasilje ili zlodjelo bez razlike na položaj i na vjeru, kao i koji su takva djela naređivali ili pomagali,

4. da se onemogući svaka vjerska netrpeljivost,

5. da se što prije zavede i pruži dovoljna materijalna pomoć onima koji su nevino stradali u ovim neredima.

Banjaluka, 12. novembar 1941. godine

(2) Ovaj tip je rasprostranjen na teritoriju od Cazina, Bosanskog Petrovca, Kulen-Vakufa, Bihaća, Ključa, Banje Luke, Tešnja, Jajca, Livna, Travnika do Sarajeva, ali se njegov karakter mijenja od odbrambenog (na zapadu) do komfornijeg objekta (istočna varijanta). Pojava ovoga tipa objekta je odraz višeg standarda – društvenog, ekonomskog i stambenog.

(3) Hamamdžici – banjice se nalaze u gotovo svim poznatim sačuvanim objektima iz ovog perioda. Kao argumenat za ranije postojanje hamamdžika u objektu mogu da posluže i oštećenja uočena u podnoj konstrukciji koja su  nastala dugotrajnim vlaženjem drveta.

 

 

           

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 



Kapidžića kuća u Banja LuciKapidžića kućaTrijemPogled na Vrbas
Nišani u avlijiUnutrašnjost kućeLevhe 


ENGLISH 
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika © 2003. Razvoj i dizajn: