Status spomenika -> Nacionalni spomenik
Objavljeno u "Službenim glasnicima BiH", broj 18/07 i 90/07.
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika na osnovu člana V stav 4 Aneksa 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39 stav 1 Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 4. do 11. septembra 2006. godine donijela je
O D L U K U
I
Graditeljska cjelina – Gazi Husrev-begov bezistan sa dućanima u Sarajevu se proglašava nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).
Nacionalni spomenik se nalazi na k.č. broj 1183 (novi premjer), što odgovara k.č. br. 6, 7, 8, 9, 10 i 13, Mahala VIII, i k.č. br. 34, 35, 36, 37, 38, 39, 40, 41, 42, 43, 44, 45, 46, 47, 48, 49, 50, 51, 52, 53, 59, 60, 61 i 62, Mahala IX, posjedovni list broj 43,8 (stari premjer), Opština Stari grad, Sarajevo, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.
Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite utvrđene Zakonom o sprovođenju odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljene shodno Aneksu 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH” br. 2/02, 27/02 i 6/04).
II
Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je da obezbijedi pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu i prezentaciju nacionalnog spomenika.
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrdiće tehničke uslove i obezbijediti finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione table sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.
III
S ciljem trajne zaštite nacionalnog spomenika, utvrđuju se sljedeće mjere zaštite koje se odnose na prostor definisan u tački I stav 2 ove odluke:
- dozvoljeni su isključivo konzervatorsko-restauratorski radovi, uključujući i one čiji je cilj prezentacija spomenika, uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje i stručno nadziranje nadležne službe zaštite nasljeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine;
- spomenik može da bude korišćen u kulturne, obrazovne i trgovačke svrhe (prodaja tekstila, nakita i začina) pod uslovom da se ne narušava njegov originalni izgled.
IV
Stavljaju se van snage svi sprovedbeni i razvojni prostorno-planski akti koji su suprotni odredbama ove odluke.
V
Svako a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i opštinske službe suzdržaće se od preduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu da oštete nacionalni spomenik ili dovedu u pitanje njegovu zaštitu.
VI
Ova odluka dostaviće se Vladi Federacije, federalnom ministarstvu nadležnom za prostorno uređenje, nadležnoj službi zaštite nasljeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine i opštinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra radi sprovođenja mjera utvrđenih u tač. II - VI ove odluke i nadležnom opštinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.
VII
Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom koje je dostupno na uvid zainteresovanim licima u prostorijama i na web- stranici Komisije (http://www.aneks8komisija.com.ba).
VIII
Shodno članu V stav 4 Aneksa 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.
IX
Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objaviće se u «Službenom glasniku BiH».
Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.
Broj: 07.2-2-124/06-5
5. septembra 2006. godine
Sarajevo
Predsjedavajuća Komisije
Amra Hadžimuhamedović
O b r a z l o ž e nj e
I – UVOD
Na osnovu Zakona o sprovođenju odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljene shodno Aneksu 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, član 2 stav 1 “nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom u skladu sa članovima V i VI Aneksa 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH» broj 33/02) sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za šta ne postoji vremensko ograničenje, i bez obzira na to da li je za navedeno dobro podnesen zahtjev.
Istorijski spomenik se nalazi u sklopu gradske ambijentalne cjeline Sarajevo, koja je upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika BiH pod rednim brojem 546, i na osnovu toga Komisija je pristupila sprovođenju postupka za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom, u skladu sa članom V stav 4 Aneksa 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i članom 35 Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika.
U skladu sa odredbama Zakona, a na osnovu člana V stav 4 Aneksa 8 i člana 35 Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je pristupila sprovođenju postupka za donošenje konačne odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.
II – PRETHODNI POSTUPAK
U toku vođenja postupka izvršen je uvid u:
- podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući opis i fotografije, podatke o oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama i radovima na dobru itd.,
- sadašnje stanje objekta,
- kopiju katastarskog plana,
- istorijsku, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru koja je data u popisu korišćenja dokumentacije u okviru ove odluke.
Na osnovu uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra utvrđeno je sljedeće:
1. Podaci o dobru
Lokacija
Objekti Gazi Husrev-begovog vakufa se nalaze, uglavnom, u centralnom dijelu Baščaršije, na potezu koji je orijentisan prema Ulici Sarači. Gazi Husrev-begov bezistan je pozicionisan zapadno od Begove džamije i Sahat- kule, na udaljenosti od oko 50 metara. Proteže se duž Gazi Husrev-begove ulice u pravcu sjever-jug. Sa sjeverne strane parcela je ograničena Ferhadijom ulicom (ranije Ul. Vase Miskina), a sa južne strane granica je Ulica zelenih beretki (ranije Ulica JNA).
Nacionalni spomenik se nalazi na k.č. broj 1183 (novi premjer), što odgovara k.č. br. 6, 7, 8, 9, 10,13, Mahala VIII, i k.č. br. 34, 35, 36, 37, 38, 39, 40, 41, 42, 43, 44, 45, 46, 47, 48, 49, 50, 51, 52, 53, 59, 60, 61 i 62, Mahala IX, p.l. broj 43,8 (stari premjer), Opština Stari grad, Sarajevo, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.
Istorijski podaci (1)
Kao i svi gradovi orijentalnog tipa, Sarajevo se dijelilo na:
- dio stambenih četvrti - mahala i
- dio za obavljanje privredne djelatnosti - čaršiju.
Stambeni dio grada se razvijao po okolnim padinama, idući od centra prema periferiji. Pri podizanju stambenih dijelova težilo se tome da se obezbijedi što više zelenila i svjetlosti.
Kad je riječ o čaršiji, ona se razvijala veoma brzo i najveći uspon je dostigla u drugoj polovini XVI vijeka. U čaršiji je postojalo 80 raznih vrsta zanata, organizovanih u jake cehovske organizacije-esnafe. Ti zanati su bili i topografski organizovani prema vrstama zanata, odnosno esnafa, tako da su u jednoj ulici bili dućani samo jednog ili više srodnih zanata. Kazandžiluk, Kujundžiluk, Kazazi, Franačka čaršija, Halači, Mudželiti... 45 takvih ulica zajedno je činilo sarajevsku čaršiju. Nadaleko čuveni proizvodi sarajevskih zanatlija zadovoljavali su potrebe ne samo Sarajlija nego su se i izvozili u druge krajeve. Zbog toga je na ovom području izgrađen niz trgovačkih objekata. Najznačajniji među njima su bezistani, zatim, hanovi i karavan-saraji, te mnogobrojni dućani, magaze i daire.
Broj ovakvih objekata je zavisio od veličine i značaja grada. Samo najveći gradovi su imali bezistane, najčešće je bio samo jedan u pitanju, a broj arasti je bio veći(2). U Istanbulu su bila tri bezistana, u Skoplju, Velesu, Beogradu po jedan. U Bosni i Hercegovini je bilo izgrađeno sedam bezistana i arasti, od toga su u Sarajevu bili dva bezistana i jedna arasta. U Banjoj Luci su bili jedan bezistan i arasta i u Travniku dvije araste. Uz ovakve građevine dolazi često i ime njihova osnivača. Ime osnivača upotrebljavalo se naročito u narodu kad je u tom mjestu bilo više bezistana. Osim toga, nazivali su se i prema vrsti tkanine koja se u njima pretežno prodavala, kao i prema mjestu odakle je tkanina najvećim dijelom dolazila. Tako se jedan bezisten u Carigradu zvao Sandal-bedesten, a jedan u Sarajevu i danas se zove Brusa-bezisten. Prvi je dobio ime po tkanini sandal u kojoj je tkan jedan čibuk (der Streifen) od svile, a drugi od pamuka.
"Sva tri sarajevska bezistana su nastala u vremenu između 1463. i 1551, banjalučki poslije 1587, a prije 1659, a travnički u šestoj deceniji XVIII stoljeća. ..." (3)
Od tri sarajevska bezistana do danas su se sačuvala dva. Prvi bezistan u Sarajevu je sagradio u prvoj polovini XVI vijeka Mehmed-beg, sin Isa-bega Ishakovića. Nalazio se uz Kolobara han, na prostoru Trgovki(4), sjeverno od Brusa-bezistana. Godine 1697. u pohodu Eugena Savojskog(5) bio je znatno oštećen, a 1842. porušen. O njegovom izgledu nema pouzdanih podataka(6).
Brusa-bezistan je izgrađen 1551. godine. Njegov osnivač je Rustem-paša(7), porijeklom iz Sarajeva ili iz njegove okoline(8). Brusa-bezistan je, svakako, njegova najznačajnija zadužbina podignuta u njegovom rodnom kraju(9).
Gazi Husrev-begov bezistan je poznat i pod nazivima Stari bezistan i Veliki bezistan. Sagrađen je sa istočne strane objekta Tašlihana(10). Ova dva objekta su bila povezana, tako da su trgovci iz bezistana mogli direktno da kontaktiraju sa mletačkim i dubrovačkim trgovcima koji su odsjedali u Tašlihanu.
Ni u jednoj od tri Gazi Husrev-begove vakufname o bezistanu i Tašlihanu nema nikakvih podataka. U Dubrovačkom arhivu (ACTA TURCARUM, serija LXX broj 3217) je pronađena nedatirana molba sarajevskih trgovaca i svih stanovnika Sarajeva upućena dubrovačkom knezu i vlasteli u kojoj mole da knez u Sarajevo pošalje trideset majstora - stručnjaka za gradnju zidova, svodova i kupola. U molbi se dalje kaže da je sa pismom dubrovačkih prijatelja, izvjesnog Ulama-paše i Murad-bega, sandžaka od Požege, poslan izvjesni Mahmud i sa kojim traženi majstori treba da dođu. Majstori su bili potrebni prvenstveno da bi se dovršio Husrev-begov karavan-saraj. Majstori će, prema ovom pismu, primiti platu, darove i putne troškove od mutevelije i nazira. Svi građani Sarajeva ići će naruku majstorima. U molbi se još ističe kako je svim Sarajlijama, kao i dubrovačkim trgovcima u Sarajevu potrebna od požara sigurna zgrada, jer često požari prouzrokuju veliku štetu. Još iste godine zgrada će biti dovršena. Molba je pisana za vrijeme bosanskog sandžak-bega Ulama-paše. On je došao u Bosnu poslije 17. juna 1541. godine (pošto je tog dana umro Husrev-beg) i ovdje je ostao do 1543. godine. S obzirom na to da se u pomenutoj molbi pominje Murad-beg kao požeški sandžak, a to je postao 1542. godine, ova molba je pisana ili 1542. ili 1543. godine, a u to doba se radilo na dovršetku karavan-saraja. Bezistan se u molbi ne pominje, ali to ni najmanje ne smeta, jer su, bez sumnje, obje zgrade građene u isto vrijeme (Kreševljaković, str. 236).
Na osnovu navedenih činjenica, objekat je sagrađen uporedo sa Tašlihanom, i to između 1537. i 1557. godine. Sa hanom je predstavljao centar sarajevske trgovine, a naročito uvezenog tekstila. Objekat je više puta stradao u požarima, ali nijedan ga nije potpuno uništio. Najveći požari su bili 1697, 1831. i 1879. godine. Posljednji požar je veoma oštetio Tašlihan i učinio ga potpuno neupotrebljivim. “Od vatre bi se rastopilo olovo na krovu ili bi od velikog dima počađio malter, ali bi se to odmah popravilo” (Kreševljaković, str. 236).
U bezistanu se prodavala razna tekstilna roba od svile i pamuka. Trgovci su bili isključivo muslimani i Jevreji. Poslije 1878. godine ovdje su se prodavale harmonike, razna galanterija i bižuterija (Kreševljaković, str. 236).
Prvi pomen o Jevrejima u bezistanu vezuje se za 1771. godinu, kada je pokraden dućan nekog Jevreja(11).
Vrijedno je istaći da su svi spoljni dućani ove zgrade pripadali Kujundžiluku. Ovi dućani imali su isto konstruktivno rješenje svoda, što znači da su građeni u isto vrijeme.
Svojoj izvornoj namjeni bezistan je služio do 1879. godine. Postoje podaci da se u njemu trgovina odvijala do početka I svjetskog rata, čiji je početak i spriječio njegovo potpuno rušenje. Naime, 1913. godine je veliki dio bezistana porušen, jer je tadašnja vakufska uprava odlučila da na mjestu porušenog Tašlihana, a time i bezistana, napravi veliku zgradu(12).
Konačno se početkom 1968. godine pristupilo restauraciji Gazi Husrev-begovog bezistana. Zahvat je izveden prema projektu arhitekata Džemala Čelića i E. Jahića sredstvima Stambenog preduzeća Sarajevo.
Objekat je bio ošTećen u ratu u Bosni i Hercegovini 1992-1995. godine. Nakon završetka rata sva oštećenja su sanirana.
2. Opis dobra
Među trgovačkim objektima građenim u osmanskom periodu postoje određene razlike. Tako su bezistani (bezisten - složena riječ od arapskog bezz i persijskog nastavka (i)stan, a znači mjesto gdje se bez ili platno prodaje - u našim krajevima bezisteni ili bezistani, u Carigradu bedesten, u Konji bezazija) vrlo solidno građene zgrade, zidane od kamena i presvedene kupolama ili bačvastim svodovima. Osnovica im je najčešće pravougaonik ili kvadrat. Zidovi su im debeli metar i više.
Araste(13) (areste – çarşi, arastak–pokrivene ulice) su podužni objekti pokriveni bačvastim svodom gdje se dućani nižu uzduž glavne komunikacije. Araste su spojene najčešće sa hanom ili karavan-sarajem koji je građen u njihovoj blizini. Termin arasta može da se definiše kao podužno položena ulica(14) sa čije obje strane su postavljene prodavnice i koja može da bude ili otvorena ili pokrivena (G. Ozdes, Turk Carsilari, Istanbul, 1953, p.7; C. E. Arseven, Sanat Ansiklopedisi, vol.1, p.95). U nekim arastama su uz glavnu ulicu smješteni i proizvođači i prodavači(15).
Gazi Husrev-begov bezistan pripada tipu arasti koje se nalaze u kombinaciji sa nekim drugim objektom komercijalne namjene (Tašlihan)(16). U osnovi ima oblik izduženog pravougaonika dimenzija 109x19,40 metara, orijentisanog u pravcu sjever – jug. Debljine zidova su različite i iznose od 70 do 120 cm. Objekat je cijelom dužinom presveden bačvastim svodom od sedre koji se oslanja na zidove debele 90 cm, dodatno ojačane kontraforima. Dućani su u enterijeru, takođe, zasvedeni bačvastim svodom, ali svaki posebno. Južna strana bezistana, dimenzija 6,50x19,20 metara, pokrivena je sa četiri manje kupole čiji je radijus oko 4 metra. Sa istočne strane objekta se nalaze zlatarski dućani. Objekat se sastoji od ulaznih portala sa vratima, centralnog hodnika – ulice i prostora dućana.
U objekat bezistana se ulazilo kroz ukupno petoro vrata koja su imala gvozdena krila. Po jedna vrata su postavljena na sjevernoj i južnoj fasadi objekta (vrata iz Ferhadije i Ulice branilaca grada), dvoja vrata postavljena su na istočnoj fasadi u Gazi Husrev-begovoj ulici i jedna su se nalazila na zapadnoj strani objekta kojima se pristupalo Tašlihanu, a koja su danas zazidana.
Sjeverni portal predstavlja glavni ulaz u objekat bezistana. Njegova ukupna širina iznosi 8,20 metara, uključujući obodne kamene zidove debljine 70 cm. Širina portala se postepeno povećava na visini od oko 3,20 metara i ta deformacija iznosi oko 20 cm prema istočnoj i zapadnoj strani. Osim visinom koja dominira okolnim prostorom (ova visina predstavlja, ujedno, i visinu bezistana), portal je dodatno naglašen prelomljenim lukom i kamenim vijencem visine 25 cm. Portal je u cjelini urađen od sedre, izuzev dijelova prozora i jednog tankog pojasa koji se nalazi na oko ½ visine, a koji je urađen od četiri reda tugle (tanke cigle). U donjoj zoni portala su vrata širine 2,50 metara sa kamenim dovratnicima i nadvratnikom u vidu segmentnog luka, iznad koga je položen horizontalni postavljeni kameni vijenac jednostavne profilacije. U osovini sjevernog portala se nalazi pravougaoni kameni prozor sa demirima. Cijela kompozicija je završena slijepim natprozornikom koji se završava u vidu prelomljenog luka.
Istočni portal 1 je sličnog oblika kao i sjeverni s tim što njegova širina iznosi 5 metara. Obodni zidovi su debeli 50 cm. Promjene širine kakva je na sjevernom portalu nema. U donjoj zoni portala su vrata širine 2 metra sa kamenim dovratnicima i nadvratnikom u vidu segmentnog luka. Nadvratnici se sastoje od po dva fino obrađena kamena bloka, a u luku se nalazi ukupno devet, takođe, fino obrađenih kamenih blokova. Iznad luka se nalaze tri pravougaone kamene niše čija namjena nije poznata. U osovini portala se nalazi pravougaoni kameni prozor sa demirima. Cijela kompozicija je završena slijepim natprozornikom koji se završava u vidu prelomljenog luka. Cijela prednja strana portala je urađena od sedre. Njegove bočne strane su do visine od oko 6 metara ozidane krečnjakom iznad koga je dozidano pet slojeva sedre.
Istočni portal 2 ima iste karakteristike kao i portal 1. Njegova širina iznosi 5 metara. Obodni zidovi su debeli 50 cm. U donjoj zoni portala su vrata širine 2 metra sa kamenim dovratnicima i nadvratnikom u vidu segmentnog luka. Nadvratnici se sastoje od po dva fino obrađena kamena bloka, a u luku se nalazi ukupno devet, takođe, fino obrađenih kamenih blokova. Razlika između portala 1 i 2 je uočljiva prema trougaonim kamenim prelazima sa strana, kao i prema nadvratniku koji je kod portala 1 spljošteniji.
U osovini portala se nalazi pravougaoni kameni prozor sa demirima. Cijela kompozicija je završena slijepim natprozornikom koji se završava u vidu prelomljenog luka. Cijela prednja strana portala 2 je urađena od sedre.
Južna strana bezistana je završena trijemom čije su dimenzije 19x4 metra. Konstrukcija trijema se sastoji od četiri pravougaona kamena stuba dimenzija 0,80x1,30 metara međusobno povezana polukružnim lukovima. Krajnji stubovi su sa zidanim dijelom bezistana povezani kamenim polukružnim lukovima ispod kojih se nalazi ulaz u trijem (istok-zapad). Razmak između stubova iznosi 4 metra (bočni), odnosno 3,50 metara (centralni dio trijema). Na ovu konstrukciju, kao i konstrukciju zida bezistana, oslonjen je bačvasti svod trijema položen u pravcu istok-zapad. U trijemu je smješten južni ulaz u bezistan. Ulazna vrata imaju iste dimenzije kao i vrata na sjevernom portalu. Dovratnici su kameni. Nadvratnik ima oblik segmentnog luka sa ukupno devet elemenata. Ostalih dekorativnih elemenata nema.
Centralni hodnik – ulica je duga 109 metara. Širina u prosjeku iznosi 3 metra. Hodnik je danas popločan kamenom hrešom, ali je izvorno bio kaldrmisan. Iznad dućana, a ispod svoda objekta, bilo je više luneta kroz koje je prodirala svjetlost u unutrašnjost objekta.
Dućani su međusobno odvojeni kamenim zidovima debljine od 70 do 80 cm. U bezistanu su se nalazila ukupno 52 dućana popođena drvetom. Njihove dimenzije iznose oko 3,50x4,50 metara. Izvorno su bili uzdignuti od nivoa hodnika za oko pola metra, radi lakšeg održavanja i čišćenja centralne ulice. Dućani nisu imali drvenih ćefenaka, nego su se zatvarali platnom. U sredini objekta, na visini od oko 3,5 metara, nalazila se sobica u kojoj je sjedio noćobdija (Karton objekta Zavoda za zaštitu spomenika BiH).
Zidovi bezistana su građeni od lomljenog krečnjaka sa dotjeranom spoljnom stranom. Lica zidova su slagana u pravilne redove visine oko 0,15 – 0,20 m. Unutrašnjost je ispunjena trpancem. Dijelovi objekta koji su rekonstruisani urađeni su od tanke cigle sa spojnicama urađenim u produžnom-cementnom malteru, kako bi se naglasilo da je u pitanju rekonstrukcija dijela objekta koji nedostaje. To je uočljivo na istočnoj fasadi na dograđenim zlatarskim radnjama u Gazi Husrev-begovoj ulici.
Temelji su napravljeni od lomljenog kamena pomiješanog sa većim količinama krečnog maltera sa dodatkom krupnijeg pijeska, što je vidljivo na ostacima Tašlihana i spoju bezistana sa ovim objektom. Zidovi u samim temeljima su različito proširivani, a ustanovljen je jedan sloj crvenice pomiješan sa riječnim oblucima.
Objekat je u cjelini pokriven bakarnim limom.
3. Dosadašnja zakonska zaštita
Rješenjem broj 950/51 od 12.11.1950. godine, koje je izdao Zavod za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti Sarajevo, Gazi Husrev-begov bezistan je stavljen pod zaštitu države pod reg. brojem 5.
Rješenjem broj 02-604-3 od 18.4.1962. godine dobro je upisano u registar nepokretnih spomenika kulture. Rješenje je postalo pravosnažno 18.10.1962. godine.
Prostornim planom BiH iz 1980. godine Gazi Husrev-begov bezistan u Sarajevu je valorizovan u I kategoriju. Objekat se nalazi u sklopu urbane cjeline Sarajevo, koja je istim dokumentom proglašena spomenikom 0 kategorije.
4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi
- Godine 1832 – nakon požara koji je zahvatio Baščaršiju i u kome je izgorio Tašlihan, objekat je pokriven novim limom.
- Pošto je objekat Gazi Husrev-begovog bezistana bio zapušten, a dio čak u ruševinama, postojale su ozbiljne namjere da se ostaci bezistana potpuno uklone i na njegovom mjestu izgradi velika savremena vakufska palata. Raspisan je konkurs za izradu projekta na cijelom prostoru od hotela "Evropa" i Ferhadije ulice. Projekti su predani, ali se odustalo od njihove realizacije zbog početka II svjetskog rata. Jedan dio objekta (južna strana) je potpuno porušen 1913. godine.
- Godine 1957 –postavljena vrata na objektu.
- Godine 1969 – konzervatorsko-restauratorski i radovi na rekonstrukciji dijela objekta (podaci o vrsti i obimu radova nisu bili dostupni).
- Godine 1970 - konzervatorsko-restauratorski i radovi na rekonstrukciji dijela objekta.
- Donji dio bezistana do bašte hotela "Evropa" urediti za potrebe aščinice i pivnice. Ovaj dio prostora treba tako projektovati da se u večernjim satima može da koristi kao kafana;
o Gornji dio bezistana do Ulice V. Miskina (Ferhadija) projektovati za potrebe komisione radnje – prodavnice antikviteta;
Donji dio bezistana do bašte hotela "Evropa" urediti za potrebe aščinice i pivnice. Ovaj dio prostora treba tako projektovati da se u večernjim satima može da koristi kao kafana;
o Gornji dio bezistana do Ulice V. Miskina (Ferhadija) projektovati za potrebe komisione radnje – prodavnice antikviteta;
o Radnje koje su pristupačne iz Gazi Husrev-begove ulice urediti kao prodavnice i zanatske radionice, kao što su sajdžijske, zlatarske i slične radnje. Prilikom određivanja namjene ovog prostora voditi računa da se smjeste sve radnje ovog tipa koje već postoje u tom dijelu objekta.
o Predviđeno je, takođe, da grijanje bezistana bude centralno s tim što unutrašnji dio bezistana u kome je predviđena aščinica mora da ima ventilaciju.
- Konzervatorsko-restauratorski i radovi na rekonstrukciji bezistana su izvođeni od 1969. do 1971. godine.
- Godine 1971. svi radovi su završeni. Nakon završetka ove faze radova Gazi Husrev-begovom bezistanu su vraćene glavne arhitektonske karakteristike – izgled araste sa tipičnom unutrašnjom organizacijom i spoljnim dućanima položenim sa istočne strane. Postepeni prelaz od prizemnih volumena dućana do centralnog dijela objekta predstavlja jednu od glavnih osobenosti prostorne kompozicije sarajevske čaršije.
- Godine 1998. izvršeni su radovi u enterijeru objekta – adaptacija prostora dućana savremenoj trgovini, pregradnja pojedinih jedinica montažnim sistemima, kao i elektroiluminacija objekta.
5. Sadašnje stanje dobra
Objekat bezistana je u građevinski dobrom stanju.
6. Specifični rizici
Nema specifičnih rizika.
III - ZAKLJUČAK
Primjenjujući Kriterijume za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom (“Službeni glasnik BiH” br. 33/02 i 15/03), Komisija je donijela odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijumima:
A. Vremensko određenje
B. Istorijska vrijednost
C. Umjetnička i estetska vrijednost
i. kvalitet obrade,
ii. kvalitet materijala,
iii. proporcije,
iv. kompozicija,
v. vrijednost detalja,
vi. vrijednost konstrukcije.
D. Čitljivost (dokumentarna, naučna, obrazovna vrijednost)
iv. svjedočanstvo o određenom tipu, stilu ili regionalnom maniru,
v. svjedočanstvo o tipičnom načinu života u određenom periodu.
E. Simbolička vrijednost
iii. tradicionalna vrijednost,
v. značaj za identitet grupe ljudi.
F. Ambijentalna vrijednost
i. odnos oblika prema ostalim dijelovima cjeline,
ii. značenje u strukturi i slici grada,
iii. objekat ili grupa objekata je dio cjeline ili područja.
H. Jedinstvenost i reprezentativnost
i. jedinstven ili rijedak primjerak određenog tipa ili stila,
ii. vrhunsko umjetničko ili arhitektonsko djelo.
Sastavni dio ove odluke su:
- kopija katastarskog plana,
- posjedovni list,
- foto-dokumentacija,
- arhivska foto-dokumentacija, fotografije Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, juli – avgust 2006, snimio Mirzah Fočo, Sony Cybershoot H2 digital,
- grafički prilozi
o situacija
o osnova objekta - Truhelka,
o Idejno rješenje bezistana, Jahić, Čelić, Sarajevo, 1960.
§ osnova objekta M 1:100
§ osnova objekta M 1:100
§ perspektivne skice.
Korišćena literatura
U toku vođenja postupka proglašenja korišćena je sljedeća literatura:
1912. Truhelka, Ćiro, Gazi Husrev-beg – njegov život i njegovo doba, GZM XXIV, 1,2, 1912.
1932. Spomenica Gazi Husrev-begove četiristogodišnjice
1938. Kreševljaković, Hamdija, Veliki vezir Rustem paša, "Narodna uzdanica", kalendar za 1939, Sarajevo, 77-94,1938.
1952. Šabanović, H., Dvije najstarije vakufname u Bosni, Prilozi za orijentalnu filologiju, II, 1951, Sarajevo, 1952.
1964. Šabanović, H., Krajište Isa-bega Ishakovića, Zbirni katastarski popis iz 1455. godine, Sarajevo, 1964.
1970. G. Tankut, 'Osmanli Kentinde Ticari Fonksiyonlarin Mekansal Dagilimi', VII. Türk Tarih Kongresi, vol. II, Ankara, 25-29 September, 1970, p. 777. )
1973. Bejtić, Alija, Ulice i trgovi starog Sarajeva, Sarajevo 1973.
1976. S.Aktüre,T. Şenyapili, 'SafranboludaMekansal Yapinin Gösterdigi Nitelikler ve Koruma Önerilerinin Düşündürdükleri',O.D.T.Ü. Mimarlik Fakültesi Dergisi, vol. 2, no. 1, Spring 1976,p.64.)
1981. Ayverdi, Ekrem Hakki, Avrupa'da Osmanli mimari eserleri, Yugoslavya, Istanbul 1981
1988. 450 godina Gazi Husrev-begove Medrese u Sarajevu
1991. Kreševljaković, Hamdija, Izabrana djela II, Sahat - kule u BiH, str.493 - 506., Veselin Masleša, Sarajevo, 1991.
1997. Zlatar, Behija: Zlatni period Sarajeva: Prilozi historiji Sarajeva, Institut za istoriju, 1997
1999. Aksulu, Işik, 'The Otoman Arasta: Definition, Classification and Conservation Problems', EJOS, IV (2001) (= M. Kiel, N. Landman & H. Theunisen (eds.), Proceedings of the 11th International Congress of Turkish Art, Utrecht - The Netherlands, August 23-28, 1999), No. 54, 1-17.
2000. GHM u Sarajevu, 450 generacija, grupa autora
2005. Mehmedović, Ahmed, Gazi Husrev-beg i njegove zadužbine, Sarajevo 2005.
dokumentacija Gazi Husrev-begovog vakufa u Sarajevu:
Printani materijali – brošura Gazi Husrev-begov vakuf
(1) Širi istorijski prikaz je objavljen u odluci o proglašenju istorijskog spomenika Sahat-kula i graditeljske cjeline Brusa bezistan u Sarajevu nacionalnim spomenicima BiH.
(2) Arasta (areste – çarşi, arastak–pokrivene ulice).
(3) Kreševljaković, Hamdija, Naši bezistani, "Naše starine" II, Sarajevo, 1954, 233.
(4) Toponim je poznat i pod imenom Pazarbule. Trgovke su postojale sve do 1949. (Kreševljaković, Hamdija, Naši bezistani, "Naše starine" II, Godišnjak Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti NR Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1954, 234).
(5) Eugen Savojski (16. oktobar 1663 – 24. april 1736) je bio francuski plemić. Pošto je bio zapostavljen, pa podvrgnut ruglu kralja Luja XIV, on prelazi u službu Austrije i nakon što su Poljaci izabrali Fridriha Avgusta za svog kralja, Leopold I ga postavlja za glavnokomandujućeg austrijske vojske 1697. godine. Porazio je tursku vojsku 11. septembra 1697. kod Sente, kada je poginuo i zapovjednik turske vojske, veliki vezir Mehmed Elmas-paša. Kao nagradu za ovu pobjedu od Leopolda I je dobio 1698. godine u posjed južni dio Baranje, sa sjedištem u današnjem Bilju, gdje je izgradio dvorac 1707. godine. Iste godine je preduzeo pohod na Bosnu, krenuvši iz Osijeka 6. oktobra 1697. godine sa 6.000 vojnika i prešao Savu kod Broda. Bez otpora je zauzeo Doboj i Maglaj 16. i 17. oktobra 1697. godine, a brzo, zatim, je prodro do Sarajeva, zauzeo grad, te ga opljačkao i spalio. Zbog zime koja je dolazila, povukao se već 25. oktobra 1697. godine, kada se povukao i veći broj hrišćana.
Godine 1716. je zauzeo Temišvar a zatim je branio Petrovaradinsku tvrđavu sa 70.000 vojnika od napada turske vojske pod komandom Damad Ali-paše. Godine 1717. je osvojio Beograd.
(6) Naime, u vrijeme restauracije Trgovki, prilikom otkopavanja temelja dućana, nađeni su stariji temelji većeg objekta, a stepen očuvanosti tih temelja bio je takav da se nije mogao da utvrdi pravougaoni oblik bezistana, a ostale strukture tog objekta, prilikom izgradnje Trgovki, bile su uništene. Zbog toga se izvodi zaključak da taj bezistan nije imao svodove niti kupole, jer takve konstrukcije bi zasigurno zahtijevale jače temeljne konstrukcije, čiji trag bi se zasigurno sačuvao i u vremenu izgradnji Trgovki. Zbog toga može da se pretpostavi da je Mehmed-begov bezistan bio pokriven lakšom drvenom konstrukcijom.
(7) U vrijeme Gazi Husrev-bega je živio i veliki vezir Rustem-paša Opuković. Rođen je u okolini Sarajeva. Kao dijete je odveden u Istanbul, gdje je veoma brzo napredovao. Oženio se kćerkom sultana Sulejmana II, Mihrimom, i postao je miljenik punice Hurem sultanije - Rokselane. Već 1544. godine je dobio zvanje velikog vezira i ubraja se u red znamenitih ljudi iz Bosne, koji su u 16. vijeku, na vrhuncu slave Turskog carstva, bili na položaju velikog vezira. Na taj položaj je ponovo doveden 1555. godine. S tim zvanjem ostaje do smrti 1561. godine. Iza Rustem-paše ostalo je ogromno blago. U starom jezgru Istanbula je podigao džamiju Mihrimah (ovu džamiju je gradio najveći osmanski arhitekt, Mimar Sinan, 1561. godine, a čuvena je po izvanrednoj fajansnoj dekoraciji enterijera), zatim, medresu, karavan-saraj, hamam i biblioteku. Sâm Mimar Sinan, najpoznatiji osmanski arhitekt, po narudžbi Rustem-paše je podigao 19 objekata. U rodnom Sarajevu je podigao Brusa-bezistan, most preko Željeznice na Ilidži i pored mosta han. Od zakupnine hana i bezistana je održavan most. Rustem-pašin brat Mehmed-beg, zvani Karađoz-beg, sagradio je niz objekata u Mostaru, od kojih je napoznatija džamija. Drugi Rustem-pašin brat je podigao džamiju u Sarajevu, gdje je živjela i njegova sestra.
(8) Kreševljaković, Hamdija, Veliki vezir Rustem paša, Narodna uzdanica, kalendar za 1939, Sarajevo, 1938, 77-94.
(9) U Brusa-bezistanu, odmah po njegovom dovršenju, 1551. godine, prodavali su se skupocjeni tekstilni proizvodi, a vezir Rustem-paša se, pored državničkih poslova, bavio i proizvodnjom svile u Brusi. Upravo po svili iz Brusa, koja se prodavala u ovom bezistanu, objekat je i dobio ime Brusa-bezistan.
(10) Tašlihan je imao nepravilnu pravougaonu osnovu i tlocrtno rješenje tipično za sve karavan-saraje građene na sprat. Za razliku od ostalih hanova u kojima je osnovna namjena dvorišta bio utovar i istovar robe, u dvorištu Tašlihana je bio raspoređen niz dućana, što mu je dalo obilježje trgovačkog hana. Dućani u južnom dijelu područja su nastali u kasnijim fazama gradnje. U dvorištu je bio sagrađen sebilj sa više česama, a iznad njega na stubovima džamija (Ć. Truhelka, 1912, 188). U dvorištu, u blizini glavnog ulaza u han, bila su dva kamena stepeništa koja su vodila do soba i hodnika na spratu. Sobe su bile pokrivene malim kupolama, a hodnici bačvastim svodom. Kao pokrov je korišćen olovni lim. Tašlihan je gorio prvi put 1697, zatim, 1831, kada je dograđen prostor za staje na krajnjem sjevernom dijelu, koji za sada nije istraživan. Potpuno je uništen u požaru 1879. godine.
(11) Odneseno je u robi i gotovini 2.000 groša. Sumnja je pala na izvjesnog Mustafu Tarakčića, koji je držao kafanu u bezistanu i zbog toga mu je radnja zatvorena (Muderizović, Kronika M. M. Bašeskije, str. 42). Ovo je prvi i jedini pomen kafane u sarajevskim bezistanima.
(12) Od I svjetskog rata bio je, većim dijelom, u ruševinama, između dva svjetska rata postojale su ozbiljne namjere da se ostaci bezistana potpuno uklone, te na njegovom mjestu izgradi velika savremena palata. Uprava vakufa je raspisala konkurs za izradu projekta na cijelom prostoru od hotela "Evropa" i Ferhadije ulice. Projekti su predani ali se odustalo od njihove realizacije zbog početka II svjetskog rata.
(13) Podjela arasta
Araste se mogu proučavati na dva načina: 1) kao cehovske tržnice i 2) kao objekti araste.
Objekti araste su osnovna tema ovog dokumenta, dok su cehovske tržnice samo kratko pomenute.
Cehovske tržnice - Grupa definisana ovim nazivom podrazumijeva takav oblik tržnice koja se sastoji od dućana koji se bave istim zanatom/proizvodima ili zanatskih trgovina koje su poredane s obje strane ulice. Svaki ceh nalazi se u svojoj ulici i svaki ima svoju džamiju i han koji čine jednu cjelinu. Njihove ulice nisu natkrivene nego su samo zasjenjene strehama. Ova vrsta arasta izgrađena je od drveta i/ili cigle. Zbog toga ih većina nije opstala. One koje su građene u skladu s Ebniye kodeksom, graditeljskim pravilima uspostavljenim 1849. godine, su zidane, kâgir, i ti primjerci još uvijek postoje. Rani primjer ove vrste je arasta Safranbolu koja se još naziva i Kavaflar Arasta i koja se sastoji od preko 50 malih kioska. (S.Aktüre,T. Şenyapili, 'Safranboluda Mekansal Yapinin Gösterdigi Nitelikler ve Koruma Önerilerinin Düşündürdükleri',O.D.T.Ü. Mimarlik Fakültesi Dergisi, vol. 2, no. 1, spring 1976, p. 64.)
Objekti araste - Prvi objekti araste pojavili su se krajem 15. vijeka. Ako se objekat u Alanyi može identifikovati kao arasta, onda je to najraniji primjer te vrste. Unutar ove vrste ulica, čaršija je modifikovana i izgrađena kao objekat. Neki od njih izgrađeni su zajedno s različitim cjelinama/objektima koji su imali razne funkcije ili su postojali unutar graditeljske cjeline s različitim graditeljskim vrstama, rasporedom i lokacijama. Te cjeline mogu da se nađu u gradovima ili na trgovačkim putevima (menzil). Postoje i neki objekti koji se sastoje od dućana poredanih nasuprot jedan drugom, te se i oni još uvijek mogu da svrstaju u araste. U skladu s ovim objašnjenjima objekti araste mogu da se svrstaju u dvije grupe: araste smještene u trgovačkim centrima i araste kao dio cjeline ili küliye. Araste koje se nalaze u trgovačkom centru grada građene su zajedno s drugim cjelinama trgovačkog centra ili u njihovoj blizini. Iako one imaju obilježja araste, poznate se kao bedesteni. Dakle, pod ovim nazivom pojavljuju se dvije grupe: 1a) araste kombinovane s drugim cjelinama i 1b) objekti tipa araste, odnosno, araste kao samostojeći objekti.
(14) Ulica je važan element osmanskog grada. Ulice u gradskom području imaju zaštitna obilježja i u potpunosti su integrisane u stambene četvrti. Ulice su lajtmotiv prostorne raspodjele trgovačkih aktivnosti; one su građene direktno, kao što je to slučaj u cehovskim tržnicama, ili u vrsti koncepta kakav može da se vidi u bedestenima ili natkrivenim tržnicama. (G. Tankut, 'Osmanli Kentinde Ticari Fonksiyonlarin Mekansal Dagilimi', VII. Türk Tarih Kongresi, vol. II, Ankara, 25-29 September, 1970, p. 777. )
(15) Ako arastu definišemo kao trgovačku ulicu u vidu objekta, onda pojam ulica postaje konceptualan jer se ona pretvorila u objekat. Ako to posmatramo s ovog stajališta, onda nije moguće precizno definisati razliku između arasta, bedestena i natkrivenih tržnica. Zbog toga arhitektonske karakteristike postaju važne, ali neki primjeri imaju prilično slična arhitektonska obilježja. U tom slučaju jedini kriterijumi za njihovo definisanje su funkcije koje imaju. Trgovački objekti građeni su u određene svrhe i imaju različite funkcije. Tako se razlog za pojavu arasta može da objasni identifikovanjem njihovih usluga i proizvoda. Može da se kaže da su se objekti araste pojavili u gradovima koji su se u davanju doprinosa razvoju ekonomije na državnom nivou specijalizovali za određene robe od kojih je njihovo područje proizvodilo višak. Ukratko, objekat je činila njegova funkcija.
(16) Çukurhan i arasta u Bergama. Arasta je djelimično u ruševinama i trenutno se koristi samo osam dućana, mada je izvorno korišćeno 40. Postojeća ulica je pokrivena bačvastim svodom.
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika na osnovu člana V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 4. do 11. septembra 2006. godine i sjednici održanoj od 29. januara do 4. februara 2008. godine, donijela je
O D L U K U
I.
Graditeljska cjelina – Gazi Husrev-begov bezistan sa dućanima u Sarajevu proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).
Nacionalni spomenik nalazi se na k.č. broj 1183 (novi premjer), što odgovara k.č. br. 6, 7, 8, 9, 10 i 13, Mahala VIII, i k.č. br. 34, 35, 36, 37, 38, 39, 40, 41, 42, 43, 44, 45, 46, 47, 48, 49, 50, 51, 52, 53, 59, 60, 61 i 62, Mahala IX, posjedovni list broj 43,8 (stari premjer) i prostoru na udaljenosti od 20 m od zapadnog zida objekta, općina Stari Grad, Sarajevo, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.
Na nacionalni spomenik primjenjuju se mjere zaštite utvrđene Zakonom o provođenju odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH” br. 2/02, 27/02 i 6/04).
II.
Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je osigurati pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu i prezentaciju nacionalnog spomenika.
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione table sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.
III.
S ciljem trajne zaštite nacionalnog spomenika, utvrđuju se sljedeće mjere zaštite koje se odnose na prostor definiran u tački I stav 2. ove odluke:
- dopušteni su isključivo konzervatorsko-restauratorski radovi, uključujući i one čiji je cilj prezentacija spomenika, uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje i stručno nadziranje nadležne službe zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine;
- nije dopuštena izgradnja podzemnih i nadzemnih struktura, niti njihovo fizičko naslanjanje na nacionalni spomenik;
- nije dopušteno vizuelno zaklanjanje nacionalnog spomenika;
- spomenik može biti korišten u trgovačke svrhe (prodaja tekstila, nakita i začina) pod uvjetom da se ne narušava njegov originalni izgled.
IV.
Stavljaju se izvan snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski akti koji su suprotni odredbama ove odluke.
V.
Svako a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe suzdržat će se od preduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.
VI.
Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, federalnom ministarstvu nadležnom za prostorno uređenje, nadležnoj službi zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine i općinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra radi provođenja mjera utvrđenih u tač. II - VI ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.
VII.
Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom koje je dostupno na uvid zainteresiranim licima u prostorijama i na web-stranici Komisije (http://www.aneks8komisija.com.ba).
VIII.
Prema članu V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.
IX.
Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u «Službenom glasniku BiH».
Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.
Broj: 07.2-2-124/06-5
5. septembra 2006. godine
Sarajevo
Predsjedavajuća Komisije
Amra Hadžimuhamedović
|
