Status spomenika -> Nacionalni spomenik
Objavljeno u „Službenom glasniku BiH“, broj 53/08.
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovu člana V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 4. do 11. septembra 2006. godine, donijela je
O D L U K U
I
Arheološko područje – Nekropola sa stećcima na lokalitetu Međugorje u Glumini, općina Neum, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).
Nacionalni spomenik čini nekropola sa 62 stećka.
Nacionalni spomenik se nalazi na prostoru označenom kao k.č. 2442 (novi premjer), što odgovara k.č. 3654 i 3660 (stari premjer), upisane u z.k. uložak broj 130, k.o. Gornje Hrasno, općina Neum, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.
Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite utvrđene Zakonom o provođenju odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH”, br. 2/02 i 27/02 i 6/04).
II
Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je osigurati pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.
III
U cilju trajne zaštite nacionalnog spomenika, na prostoru definiranom u tački I stav 3. ove odluk, utvrđuju se sljedeće mjere zaštite:
- dopušteni su isključivo istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi, radovi na tekućem održavanju, uključujući one koji imaju za cilj prezentaciju spomenika, uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje (u daljnjem tekstu: nadležno ministarstvo) i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nadležna služba zaštite);
- stećak (u literaturi Bešlagić, Šefik, „Stećci u Gornjem Hrasnu”, Naše starine VII, Sarajevo, 1960, 91-113, označen pod brojem 1), koji je prenesen u dvorište rimokatoličke crkve u Hutovu potrebno je vratiti na izvornu lokaciju, tj.njegovo postolje koje leži in situ);
- prostor spomenika bit će otvoren i dostupan javnosti, a može se koristiti u edukativne i kulturne svrhe;
- nije dopušteno obavljanje radova na infrastrukturi, osim uz odobrenje nadležnog ministarstva i stručno mišljenje nadležne službe zaštite;
- nije dopušteno odlaganje otpada.
S ciljem trajne zaštite nacionalnog spomenika, utvrđuje se zaštitni pojas koji obuhvata prostor u radijusu od 50 metara od granica zaštićenog prostora nacionalnog spomenika. U sklopu tog pojasa utvrđuju se slijedeće mjere zaštite:
- nije dopuštena izgradnja novih objekata, ili bilo koje druge radnje koje bi mogle utjecati na uništavanje arheološkog sloja ili na izmjenu izgleda nacionalnog spomenika ili područja, a bez prethodnog uvida stručnjaka-arheologa na terenu i odobrenja nadležnog ministarstva i stručni nadzor nadležne službe zaštite;
- nije dopušteno odlaganje otpada.
IV
Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno - planski akti koji su suprotni odredbama ove odluke.
V
Svako, a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.
VI
Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, nadležnom ministarstvu, nadležnoj službi zaštite i općinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra, radi provođenja mjera utvrđenih u tač. II - V ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.
VII
Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim licima u prostorijama i na web stranici Komisije (http://www.aneks8komisija.com.ba).
VIII
Danom donošenja ove odluke, sa Privremene liste nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02, Službeni glasnik Republike Srpske» , broj 79/02, «Službene novine Federacije BiH», broj 59/02 i «Službeni glasnik Brčko Distrikta», broj 4/03), briše se nacionalni spomenik upisan pod rednim brojem 431.
IX
Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u «Službenom glasniku BiH».
X
Prema članu V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.
Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.
Broj: 05.2-2-135/06-2
5. septembar 2006. godine
Sarajevo
Predsjedavajuća Komisije
Amra Hadžimuhamedović
O b r a z l o ž e n j e
I – UVOD
Na osnovu člana 2. stav 1. Zakona o provođenju odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika donijela je odluku o stavljanju arheološke cjeline Neum - Glumina - Nekropola stećaka na Privremenu listu nacionalnih spomenika BiH, pod rednim brojem 431.
U skladu sa odredbama Zakona, a na osnovu člana V. stav 4. Aneksa 8. i člana 35. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je pristupila provođenju postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.
II - PRETHODNI POSTUPAK
U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju, izvršen je uvid u:
- dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra (kopiju katastarskog plana i zemljišnoknjižni izvadak),
- podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama na restauraciji ili drugoj vrsti radova na dobru, itd.,
- historijsku, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru.
Na osnovu uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:
1. Podaci o dobru
Lokacija
Selo Glumina smješteno je u kraškoj udolini ukliještenoj među brdima. Nekada je pristup selu bio težak, ali proširenjem puta od jezera Vratak u Gluminu, lako se stiže do sela. Put vodi sa juga, iz jedinog prirodnog otvorenog pravca ka Hutovu i Popovu polju.
Nekropola sa stećcima se nalazi oko 1.5 km jugozapadno od sela Glumine. Od Hutova je udaljena oko 5,5 km. Put za Gluminu odvaja se nakon 4 km sa puta (Gornje) Hutovo – Velja Međa (Popovom polju), gdje se kod umjetnog jezera Vratak put penje ka selu Glumini. Oko 1,5 km ispred sela skoro uza sam put nalazi se nekropola stećaka u dijelu izdužene ravnice koji se zove Međugorje, jer se nalazi između planina Kape na jugu i Treštenice na sjeveru. Predio u kojem se nalazi nekropola mještani zovu Polje.
Historijski podaci
Oko sela se nalazi nekoliko prahistorijskih tumula u nizu, te neposredno iznad sela brdo Gradina. U podnožju Gradine su brojne suhozidne omeđine brojnih zgrada. U selu je bunar koji mještani zovu “Grčki bunar”, te staro groblje sa malom crkvom i nekropolom od 5-6 stećaka. U Glumini je postojala i crkva sv. Petra, srušena u potresu 1667. godine. Na osnovu ovih zapažanja i imena sela koje se rijetko sreće u ovim krajevima iznesena je pretpostavka “da i dalje treba računati sa mogućnošću da je Galumainik Konstantina Porfirogeneta bio u selu Glumini”. (Anđelić, 1983, 46-47).
Glumina je jedno od manje grupe sela koja nose zajednički naziv Gornje Hrasno. Smještena je gotovo u sredini Hrasnog. Područje Hrasna pripadalo je u srednjem vijeku humskoj župi Žabi. Prvi podatak o žapskoj župi nalazi se u Ljetopisu popa Dukljanina, koji se obično datira u sredinu 12. vijeka. Područje žapske župe obuhvata planinu Žabu, čiji se izduženi hrbat pruža u pravcu istok-zapad od zapadnog kraja Popovog polja do delte rijeke Neretve. Proširena podnožja planine dopiru do mora u Pelješkom (Stonskom) kanalu, na jugu i do slivnog područja rijeke Bregave i Krupe, na sjeveru (Anđelić, 1983, 38). Do 1399. kada je Dubrovačka republika kupila od bosanskog kralja Dabiše Nove zemlje, koje su za vladavine kralja Ostoje, 1405. godine, upisane u detaljni zemljišni katastar Primorja (Dubrovačke republike). Do tada su župi Žabi pripadala sela Ošlje, Stupa, Topolo, Imotica, Štedro, današnji Klek, mjesto Gradina na Maloj Neretvi kome je oko 1382. godine sagrađen grad Brštanik i područje Slivna (Anđelić, 1983, 37, 39; Tošić, 1982,49). Planina Žaba dijeli teritoriju ove župe na dvije podjednako velike cjeline: kontinentalni dio, sjeverni, i primorski dio, južno od planine.
Relativno mali srednjovjekovni upravni kotar Hrasno nalazio se u kontinentalnom sjevernom dijelu. Unutar tog kotara izdvajala su se manja područja koja bi odgovarala seoskim općinama Gornje i Donje Hrasno (danas manje grupe sela koje nose zajedničko ime) i vlastelinstvu koje je vjerovatno bilo u Hutovu (Anđelić, 1983, 40-42).
Teritorija žapske župe izjednačila se sa područjem feudalne oblasti Nikolića u vrijeme župana Nikole (iza 1327.godine), koji je, iako je formalno nosio župansku titulu, postao prvi feudalni gospodar župe Žabe i vazal bosanskog bana Stjepana II Kotromanića. Nikolići su najznačajnija vlasteoska porodica u župi Žabi i direktni su potomci humskog kneza Andrije (1214-1217), koji je početkom 13. vijeka, pri raspadu Humske države, pod svojom vlašću zadržao Popovo, zajedno sa Primorjem i Žabom. Porodično groblje Nikolića, a vjerovatno i sjedište je bilo u Vranjevom selu. Njihova loza se može pratiti kroz osam generacija sve do vojvode Vukačina (1436-1453 godine). Status ove porodice se vremenom mijenjao. Nekada su bili neposredni vazali bosanskog kralja, a češće vazali Sankovića u Popovu i Kosača. Iz župe Žabe poznat je, tokom 15.i 16. vijeka, vlasteoski rod Šimraka ili Šimrakovića (Dinić, 1967, 15). O drugim ličnostima koje su bili upravni činovnici feudalnih gospodara Nikolića na teritoriji ove srednjovjekovne župe ima pokoji podatak (Anđelić, 1983., 37-38, 42).
Izvori o vlaškoj organizaciji na ovom području poznati su tek iz ranog perioda osmanske uprave. Poznato je da su sela Svitava i Hrasno pripadali vojvodaluku Donjih Vlaha koji je obuhvatao i vlaške zajednice u okolini Stoca i Ljubinja (Ubosko, vlasi Burmazi). Hercegovački sandžak obrazovan je početkom 1470. godine, ali je godinu dana ranije izvršen prvi popis vilajeta Herseg, odnosno Hercegove zemlje. Sandžak je podijeljen na tri vilajeta. Prvo je kraj između Neretve, Tare i Pive pripao Blagajskom vilajetu i kadiluku, a zatim i velikom Drinskom kadiluku sa sjedištem u Foči. U dokumentima iz 1473. i 1500. godine javlja se vilajet Primorje koji se protezao od Gabele do Dračevice. Prema tome njemu bi pripadalo I područje nekadašnje srednjovjekovne žapske župe (Šabanović, 1982, 156-159,161, 1967; Anđelić, 1983, 43).
2. Opis dobra
Nekropola, dimenzija oko 80x50 m, zauzima površinu od oko 4.000 m2, zajedno sa dva tumula, od kojih se onaj veći nalazi na istočnoj strani ceste. Na nekropoli se nalaze 62 spomenika, od čega je 18 ploča, 39 sanduka i 5 sljemenjaka. Za stećke je biran tvrdi vapnenac. Obrada spomenika je vrlo dobra. Spomenici su i dobro očuvani. Postavljeni su u redove sjever-jug, a orijentirani su pravilno zapad-istok. Ukrašeno je 14 spomenika.
Br. 1 - Sljemenjak sa odvojenim postoljem, dimenizije: sljemenjak 1.55x0.70 (0.63)x1 (od toga visina sanduka 0.8) m; postolje 1.92x1.20x0.3 m. Dobro obrađen i očuvan. Pri dnu krovnih ploha je plastična toridrana vrpca koja prelazi preko užih bočnih strana. Ispod trake preko svih bočnih strana isklesan je friz od povijene lozice sa trolistovima. Gornja ploha postolja ima urezan okvir koji se sastoji od dvije paralelne crte čiji je međuprostor ispunjen kosim paralelnim crticama.
Prije pedesetak godine, pri obilasku nekropole, primijećeno je da je stećak djelimično iskliznuo sa postolja. Devedesetih godina 20. vijeka sljemenjak je prenesen u dvorište crkve u Hutovu, a postolje je ostalo in situ.
Br. 2 - Sanduk sa postoljem, dimenzije: sanduk 1.26 (1.1dužina pri dnu)x0.50x0.66 m; postolje 1.56x0.8x0.18 m. Dobro obrađen. Sa zapadne strane spomenik je znatno okrnjen. Na istočnoj bočnoj strani je ukras u plitkom reljefu.
Br. 3 - Sanduk, dim.1.95x1.32 (1.16)x0.48 m. Osrednje obrađen. Na sredini gornje plohe podužno je urezana linija. U odnosu na tu liniju, na sjevernoj i južnoj polovini simetrično je uklesana po jedna vodenica.
Br. 4 - Sljemenjak (prevrnut), dim. 1.46x0.46x0.9(od toga visina sanduka 0.7) m.
Bešlagić je već oko 1960. godine zabilježio da je spomenik prevaljen. Pri dnu krovnih ploha je plastična toridrana vrpca koja prelazi preko užih bočnih strana. Ispod trake preko svih bočnih strana isklesan je friz od povijene lozice sa trolistovima.
Br. 5 - Sanduk na postolju, dimenzije: sanduk 1.4x0.5x0.5 m; postolje je utonulo. Osrednje obrađen. Na gornjoj plohi je urezan jednakokraki krst.
Br. 6 - Sanduk, dim. 1.8x0,9x0.63 m. Dobro obrađen. Svi bridovi su ukrašeni plastičnom tordiranom trakom.
Br. 7 - Sljemenjak, dim. 1.64x 0.7(0.6)x1.14 (od toga visina sanduka 0.88) m. Dobro klesan i očuvan. Pri dnu krovnih ploha i na vrhu užih bočnih strana je plastična tordirana traka. Istom trakom su ukrašeni i bridovi spomenika. Ispod gornje trake je friz od povijene lozice sa trolistovima i malim ukrasnim dodacima. Na sjevernoj bočnoj strani, izvedena u plitkom reljefu je scena lova na jelena. Na južnoj strani je scena lovaca na konjima. Lovci drže koplja uprena ka jelenu. Koplja su urezana. Na glavama lovaca su kape koje liče na šljemove sa čelenkama. Između lovaca je jelen i dva psa koji ga napadaju. Na zapadnoj, užoj strani je motiv sa dva zmaja čija se zmijolika tijela pravilno i simetrično povijaju i prepliću. Zmajevi imaju glave koje liče na konjske i krila. Spomenik je djelimično utonuo u zemlju, stoga se ne vidi završetak zmajevih tijela.
Br. 8 - Sanduk, dim. sanduk 1.55x0.72(0.6) x 0.7; postolje 1.82x0.9x0.15 m. Dobro klesan, ali na dužim bočnim strana ima tanke napukline. Svi bridovi su ukrašeni plastičnom tordiranom trakom.
Br. 9 - Sljemenjak, dim. 1.85x0.7x1.36 (od toga visina sanduka 1.05) m. Na spojevima krovnih i bočnih ploha je plastično izvedema tordirana traka. Ispod nje je na bočnim stranama friz od povijene lozice sa trolistovima, sa donje strane također obrubljen tordiranom trakom. Na južnoj bočnoj strani je u plitkom reljefu prikazana scena lova na jelena. Središnja figura je jelen kojeg napadaju dva psa. Psi su na uzicama koje drže konjanici. Lovac na zapadnoj strani scene drži mač, a lovac na istočnoj strani ima kapu u obliku šljema sa čelenkom. Na zapadnoj, užoj strani je izveden u plitkom reljefu motiv sličan onom na zapadnoj strani spomenika broj 7. Ovdje su glave zmajeva također slične konjskim glavama, ali im se tijela spajaju. Na mjestu spoja su dva kraća vodoravna krila, koja sa produžetkom ispod spoja čine neku vrstu T-krsta.
Br. 10 - Sljemenjak, dim. 1.68x0.68(0.63)x1.2 (od toga visina sanduka 0.83) m.
Dobro obrađen, na ponekim mjestima na bridovima obijen. Pri dnu krova je tordirana traka koja se nalazi i na užim bočnim stranama. Zabat na zapadnoj strani je ukrašen stiliziranom lozicom koja se račva iz centralne grane uz obje strane zabata. Ispod friza sa povijenom lozicom spuštaju se okomito tordirane trake. Ostale strane su pri vrhu ukrašene frizom sa povijenom lozicom, ali bez okvira od tordiranih traka.
Br. 11 - Sanduk, dim 1.61x0.59x0.61 m. Svi bridovi su ukrašeni plastičnim tordiranim trakama.
Br. 12 - Sanduk, dim. 1.8x0.67x0.94 m. Dobro obrađen, ali je na dva mjesta napukao. Velika napuklina je na donjem zapadnom dijelu stećka. Po sredini gornjeg dijela stećka je tanka napuklina na obje duže bočne strane. Pri vrhu sjeverne bočne strane izveden je kombinacijom graviranja i plitkog reljefa motiv kola sa 9 ženskih figura. Sve figure su poredane u jednoj liniji, na istoj udaljenosti jedna od druge i jednako prikazane: okruglastih glava, nešto uzdignutih ruku, sa dugačkim haljinama koje se dolje šire. Ispod i iznad kola je tanka tordirana traka, tako da ovaj prikaz izgleda kao friz. Tordirana traka izvedena u plitkom reljefu, uokvirena graviranim linijama spušta se niz uspravne bridove ove strane. Pri vrhu južne bočne strane je muško kolo sa 9 također šablonski prikazanih figura. Ruke su im podignute do visine ramena, na glavama imaju šiljaste kape, u struku su igrači utegnuti pojasom, a niže struka nose kratak haljetak koji se prema dolje širi. Stopala svih igrača su okrenuta na jednu stranu. Kolo se kreće nadesno. U donjoj plovini je u plitkom reljefu prikazana scena lova sa lovcem na konju. Lovac drži koplje upreno prema jelenu, iza kojeg trči pas. Na istočnoj, užoj strani je prikaz štita sa mačem ispod njega. Gornja strana štita je zakošena i ima prorez za koplje. Preko štita je plastična kosa traka. Na zapadnoj, užoj strani ugraviran je prikaz jelena.
Br. 13 - Sanduk sa postoljem, dim. 1.35x0.62x0.59; postolje 1.55x0.72x0.16 m. Dobro obrađen i očuvan. Pri vrhu bočnih strana je plastična tordirana traka.
Br. 14 - Sanduk na postolju, dim. 1.4x0.75(0.7)x1.25 m; postolje 1.85x1.45x0.15 m. Spomenik je dobro obrađen i očuvan. Na svim bočnim stranama je ukrašen tehnikom graviranja. Pri vrhu bočnih strana je friz koji se satoji od ugraviranih četverolisnih cvjetova-rozeta sa laticama u obliku rombova poredanih tako da dvije stoje vodoravno a dvije uspravno. Između rozeta je vodoravno položena latica istog oblika kao one u rozetama. Na sjevernoj, dužoj bočnoj strani je prikaz četiri životinjske figure: jelen, iza njega dvije košute, a iza košuta je četvrta figura, ali je teško odrediti koju životinju prikazuje. Iznad druge košute je luk sa strijelom i neki neraspoznatljiv motiv. Na južnoj, dužoj strani je scena lova: lovac na konju koji lovi košutu. Na istočnoj, užoj strani spomenika je motiv koji se sastoji od krsta čiji se krakovi završavaju kružnim vijencima. Na završecima poprečnih krakova stoji po jedna ptica. Na zapadnoj, užoj strani je ugraviran isti motiv. Ispod njega je dodan prikaz pravougaonog štita ispod kojeg vire dijelovi mača.
Grupa od pet stećaka, od čega 3 ploče i dva sanduka se nalazi na jednom, dosta raznesenom kamenom tumulu. Od tumula je ostalo poredano donje okvirno kamenje koje uokviruje prostor promjera 6 m. Preko ceste za Gluminu je drugi veliki kameni tumul promjera 12 m, visine 3.5 m.
3. Dosadašnja zakonska zaštita
Na Privremenoj listi nacionalnih spomenika Komisije/Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika evidentirana je kao Neum-Glumina Nekropola sa stećcima pod brojem 431.
U Prostornom planu BiH do 2000. godine stećci sa područja Čapljine uvršteni su kao spomenici III kategorije.
4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi
Tokom petog desetljeća 20. vijeka nekropolu je obišao i opisao Šefik Bešlagić (Bešlagić, 1960, 101-106).
5. Sadašnje stanje dobra
Uvidom na licu mjesta, 21. jula 2006. godine, ustanovljeno je da su mnogi spomenici utonuli, zarasli u šiblje, a kamen od kojeg su isklesani podložan je oštećenju i raspadanju pod uticajem atmosferskih prilika.
6. Specifični rizici
- prirodni uslovi: raspadanje kamena,
- neodržavanje: bujanje vegetacije.
III - ZAKLJUČAK
Primjenjujući Kriterije za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom (“Službeni glasnik BiH”, br. 33/02 i 15/03), Komisija donosi odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:
A) Vremensko određenje
B) Historijska vrijednost
C) Umjetnička i estetska vrijednost
iv. Kompozicija
v. Vrijednost detalja
G) Izvornost
i. Oblik i dizajn
v. Položaj i smještaj u prostoru
H) Jedinstvenost i reprezentativnost
i. Jedinstven i rijedak primjerak određenog tipa
Sastavni dio ove odluke su:
- kopija katastarskog plana,
- zemljišnoknjižni izvadak,
- skica rasporeda stećaka 1:500 (Bešlagić, 1960, 102),
- fotodokumentacija:
- sa terena, juli 2006, 31 fotografija,
- 10 fotografija od Š. Bešlagića (Bešlagić, 1960),
- 11 crteža iz knjige M. Wenzel (Wenzel, 1964).
Korištena literatura
U toku vođenja postupka proglašenja dobra nacionalnim spomenikom BiH, korištena je sljedeća literatura:
1957. Vego, Marko, Naselja srednjovjekovne bosanske države, Sarajevo, 1957.
1960. Bešlagić, Šefik, „Stećci u Gornjem Hrasnu”, Naše starine, VII, Sarajevo, 1960, 91-113.
1964. Wenzel, Marian, Ukrasni motivi na stećcima, IP Veselin Masleša, Sarajevo, 1964.
1971. Bešlagić, Šefik, Stećci-kataloško-topografski pregled, IP “Veselin Masleša”, Sarajevo, 1971.
1982. Bešlagić, Šefik, Stećci. Kultura i umjetnost, Veselin Masleša, Sarajevo, 1982.
1982. Tošić, Đuro, „Donji tok Neretve u srednjem vijeku s posebnim osvrtom na trg Drijeva”, Hercegovina-časopis za kulturno i istorijsko nasljeđe, br. 2, Mostar, 1982, 45-78.
1983. Anđelić, Pavao, „Srednjovjekovna humska župa Žaba”, Hercegovina-časopis za kulturno i istorijsko nasljeđe, br. 3, Mostar, 1983, 35-56.
|
