Status spomenika -> Nacionalni spomenik
Objavljeno u „Službenom glasniku BiH“, broj 53/08.
Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika, na temelju članka V. stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i članka 39. stavak 1. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 4. do 11. rujna 2006. godine, donijelo je
O D L U K U
I.
Arheološko područje – Nekropola sa stećcima na lokalitetu Crkvina u Hutovu, općina Neum, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).
Nacionalni spomenik čini nekropola sa 101 stećkom, dijelom ostataka jedne građevine i ostacima kasnijeg, napuštenog groblja.
Nacionalni spomenik se nalazi na prostoru označenom kao k.č. 776 (novi premjer, k.č. 771 (novi premjer), što odgovara k.č. 468/12 (stari premjer), k.č. 763 (novi premjer), što odgovara k.č. 235/24 (stari premjer), k.č. 764 (novi premjer), što odgovara k.č. 468/2 (stari premjer) i k.č. 2407 (novi premjer), što odgovara k.č. 235/32,33 (stari premjer), upisane u z.k. uložak broj 106, Iskaz I., k.o. Hutovo, općina Neum, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.
Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite, utvrđene Zakonom o provedbi odluka Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika, uspostavljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH”, broj 2/02 i 27/02 i 6/04).
II.
Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je osigurati pravne, znanstvene, tehničke, administrativne i financijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.
Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati financijska sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.
III.
U cilju trajne zaštite nacionalnog spomenika, na prostoru definiranom u točki I. stavak 2. ove odluke, utvrđuju se sljedeće mjere zaštite:
- dopuštena su samo arheološka istraživanja i konzervatorsko-restauratorski radovi, radovi na tekućem održavanju i radovi koji imaju za cilj prezentaciju spomenika, uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje (u daljnjem tekstu: nadležno ministarstvo) i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na razini Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nadležna služba zaštite);
- izvršiti vraćanje najbogatije ukrašenog stećka, koji je sa nekropole prenesen u dvorište rimokatoličke crkve u Hutovu, na izvornu lokaciju;
- nije dopuštena nikakva izgradnja, niti izvođenje radova, koji bi mogli utjecati na izmjenu područja, kao ni postavljanje privremenih objekata ili stalnih struktura, čija svrha nije isključivo zaštita i prezentacija nacionalnog spomenika;
- nije dopušteno obavljanje radova na infrastrukturi, osim uz odobrenje nadležnog ministarstva i stručno mišljenje nadležne službe zaštite;
- prostor spomenika bit će otvoren i dostupan javnosti, a može se koristiti u edukativne i kulturne svrhe;
- nije dopušteno odlaganje otpada.
S ciljem trajne zaštite nacionalnog spomenika, utvrđuje se zaštitni pojas, koji obuhvata prostor u radijusu od 50 m od granica zaštićenog prostora nacionalnog spomenika. U sklopu tog pojasa, utvrđuju se sljedeće mjere zaštite:
- nije dopuštena izgradnja kuća, koja bi promijenila najbližu okolinu nekropole ili onemogućila pristup spomeniku i pogled na njega sa ceste;
- nisu dopušteni infrastrukturni radovi, dok se arheološki ne rekognoscira i na odgovarajući način istraži teren;
- nakon završenih istražnih radova, Povjerenstvo će, na temelju izvještaja o lokalitetu, utvrditi eventualan prestanak režima zabrane građenja i uvjete pod kojima će to građenje biti dopušteno;
- nije dopušteno odlaganje otpada;
- zbog ugroženosti nekropole, potrebno je izvršiti ručno čišćenje spomenika i okolnog prostora od divljeg raslinja, koje predstavlja opasnost za strukturu spomenika. Uklanjanje biocidima i ostalim kemijskim sredstvima, zbog blizine naselja i ispaše, nije preporučljivo.
Vlada Federacije je dužna posebno osigurati izradu programa sustavnog, arheološkog istraživanja i konzervacije nekropole, koji, pored ostalog, treba sadržavati geodetski snimak postojećeg stanja i izradu i provedbu programa prezentacije nacionalnog spomenika.
IV.
Iznošenje pokretnog naslijeđa iz točke I. stavak 2. ove odluke (u daljnjem tekstu: pokretno naslijeđe) iz Bosne i Hercegovine nije dopušteno.
Izuzetno od odredbe stavka 1. ove taočke, dopušteno je privremeno iznošenje pokretnog naslijeđa iz Bosne i Hercegovine radi prezentacije ili konzervacije, ukoliko se utvrdi da konzervatorske radove nije moguće izvršiti u Bosni i Hercegovini.
Odobrenje u smislu prethodnog stavka daje Povjerenstvo, ukoliko nedvojbeno bude utvrđeno da to ni na koji način neće ugroziti pokretno naslijeđe.
Povjerenstvo u svom odobrenju za privremeno iznošenje pokretnog naslijeđa iz Bosne i Hercegovine utvrđuje sve uvjete pod kojima se to iznošenje može izvesti, rok za povrat u Bosnu i Hercegovinu, kao i zaduženja pojedinih organa i institucija na osiguranju tih uvjeta, te o tome obavještava Vladu Federacije, nadležnu službu sigurnosti, carinsku službu Bosne i Hercegovine i javnost.
V.
Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski spisi koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.
VI.
Svatko, a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe, suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji, koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.
VII.
Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, nadležnom ministarstvu, nadležnoj službi zaštite i općinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra, radi provedbe mjera utvrđenih u toč. II. – VI. ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.
VIII.
Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim osobama u prostorijama i na web stranici Povjerenstva (http://www.aneks8komisija.com.ba).
IX.
Prema članku V. stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Povjerenstva su konačne.
X.
Danom donošenja ove odluke, sa Privremene liste nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02, Službeni glasnik Republike Srpske», broj 79/02, «Službene novine Federacije BiH», broj 59/02 i «Službeni glasnik Brčko Distrikta», broj 4/03) briše se nacionalni spomenik upisan pod rednim brojem 432.
XI.
Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u «Službenom glasniku BiH».
Ovu odluku Povjerenstvo je donijelo u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.
Broj: 05.2-2-162/06-3
5. rujan 2006. godine
Sarajevo
Predsjedateljka Povjerenstva
Amra Hadžimuhamedović
O b r a z l o ž e n j e
I – UVOD
Na temelju članka 2. stavak 1. Zakona o provedbi odluka Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika proglasilo nacionalnim spomenikom u skladu sa čl. V. i VI. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Povjerenstvo ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.
Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika donijelo je odluku o stavljanju Povijesne cjeline Neum – Hutovo - Natpis Radovca Vukanovića i srednjovjekovna nekropola sa crkvinom na Privremenu listu nacionalnih spomenika BiH, pod rednim brojem 432.
U skladu sa odredbama Zakona, a na temelju članka V. stavak 4. Aneksa 8. i članka 35. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, Povjerenstvo je pristupilo provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.
II - PRETHODNI POSTUPAK
U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju, izvršen je uvid u:
- dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra (kopiju katastarskog plana i zemljišnoknjižni izvadak),
- podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama na restauraciji ili drugoj vrsti radova na dobru, itd.,
- povijesnu, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru.
Na temelju uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:
1. Podaci o dobru
Lokacija
Lokalitet Crkvina se nalazi uz sporedni put, koji se odvaja od glavne ceste koja vodi ka Popovom polju, tj. Hutovo - Velja Međa. Odvojak za spomenuti put nalazi se oko stotinjak metara od nekropole sa stećcima, znane pod imenom Karasivice ili Drijenjak, koja se nalazi između Gornjeg i Donjeg Hutova. Do nekropole Crkvine, koja je od nekropole Karusovice udaljena oko 400 m u smjeru sjeveroistoka, dolazi se sporednim makadamskim putem. Nekropola se nalazi zajedno sa starim napuštenim grobljem na nesaljenom i neobrađenom zemljištu, punom suhozidnih ozidina.
Povijesni podaci
Hutovo se nalazi na jedinom prirodnom prolazu između Popovog polja i glavnog grebena planine Žabe. Tu su prolazili svi putovi sa Jadrana, tj. iz područja Stona, Kleka ili Slanog prema unutrašnjosti Humske zemlje i prema Bosni.
Područje Hutova u srednjem vijeku pripadalo je humskoj župi Žabi. Prvi podatak o žapskoj župi nalazi se u Ljetopisu popa Dukljanina, koji se obično datira u sredinu 12. stoljeća. Područje žapske župe obuhvata planinu Žabu, čiji izduženi hrbat leži u smjeru istok-zapad od zapadnog kraja Popovog polja do delte rijeke Neretve. Proširena podnožja planine dopiru do mora u Pelješkom (Stonskom) kanalu na jugu i do slivnog područja rijeke Bregave i Krupe na sjeveru. (Anđelić, 1983., 38.) Do 1399. godine, kada je Dubrovačka republika kupila od bosanskog kralja Dabiše Nove zemlje, koje su za vladavine kralja Ostoje, 1405. godine, upisane u detaljni zemljišni katastar Primorja (Dubrovačke republike). Do tada su župi Žabi pripadala sela Ošlje, Stupa, Topolo, Imotica, Štedro, današnji Klek, mjesto Gradina na Maloj Neretvi, u kome je oko 1382. godine sagrađen grad Brštanik, i područje Slivna. (Anđelić, 1983., 37., 39.; Tošić, 1982., 49.) Planina Žaba dijeli teritorij ove župe na dvije podjednako velike cjeline: kontinentalni dio, sjeverno i primorski dio, južno od planine.
Mjesto Hutovo, koje se nalazi na važnom putu kroz ovu župu, nalazi se u kontinentalnom sjevernom dijelu, a u srednjem vijeku je pripadalo upravnom kotaru Hrasno. Unutar tog kotara izdvajala su se manja područja, koja bi odgovarala seoskim općinama Gornje i Donje Hrasno (danas manje skupine sela, koje nose zajedničko ime) ili vlastelinstvu, koje je vjerojatno bilo u Hutovu. (Anđelić, 1983., 40.-42.)
Ranofeudalni župski sustav sa nasljednim županima trajao je u periodu od 7. i 8. stoljeća sve do trećeg decenija 14. stoljeća, kada se teritorij žapske župe izjednačio sa područjem feudalne oblasti Nikolića u vrijeme župana Nikole (iza 1327. godine), koji je, iako je formalno nosio župansku titulu, postao prvi feudalni gospodar župe Žabe i vazal bosanskog bana Stjepana II. Kotromanića. Nikolići su najznačajnija vlasteoska obitelj u župi Žabi i direktni su potomci humskog kneza Andrije (1214.-1217.), koji je početkom 13. stoljeća, pri raspadu Humske države, pod svojom vlašću zadržao Popovo zajedno sa Primorjem i Žabom. Obiteljsko groblje Nikolića, a vjerojatno i sjedište, je bilo u Vranjevom Selu. Njihova loza se može pratiti kroz osam generacija, sve do vojvode Vukačina (1436.-1453.). Status ove obitelji se vremenom mijenjao. Nekada su bili neposredni vazali bosanskog kralja, a češće vazali Sankovića u Popovu i Kosača. Iz župe Žabe poznat je, tokom 15.i 16. stoljeća, vlasteoski rod Šimraka ili Šimrakovića. (Dinić, 1967., 15.) O drugim ličnostima, koje su bile upravni činovnici feudalnih gospodara Nikolića na teritoriju ove srednjovjekovne župe, ima pokoji podatak. (Anđelić, 1983., 37.-38., 42.) Hutovo je jedino mjesto koje se ističe na području Hrasna, tj. sjevernog dijela žapske župe. Prema onomastici se zaključuje da se radi o srednjovjekovnom vlastelinstvu, koje je pripadalo nekom nepoznatom vlastelinu, čije je ime sadržano u nazivu Hutovo. Vlastelinstvo je moralo biti prostrano i vjerojatno se protezalo od Popova do Hutova blata. (Anđelić, 1983., 46.)
Izvori o vlaškoj organizaciji na ovom području poznati su tek iz ranog perioda osmanske uprave. Poznato je da su sela Svitava i Hrasno pripadali vojvodaluku Donjih Vlaha, koji je obuhvatao i vlaške zajednice u okolici Stoca i Ljubinja (Ubosko, Vlasi Burmazi). Hercegovački sandžak obrazovan je početkom 1470. godine, ali je godinu dana ranije izvršen prvi popis vilajeta Herseg, odnosno Hercegove zemlje. Sandžak je podijeljen na tri vilajeta. Prvo je kraj između Neretve, Tare i Pive pripao Blagajskom vilajetu i kadiluku, a zatim i velikom Drinskom kadiluku sa sjedištem u Foči. U dokumentima iz 1473. i 1500. godine, javlja se vilajet Primorje koji se protezao od Gabele do Dračevice. Prema tome, njemu bi pripadalo i područje nekadašnje srednjovjekovne žapske župe. (Šabanović, 1982., 156.-159.,161.; Anđelić, 1983., 43.)
2. Opis dobra
Nekropola leži na površini od oko 80 (sjeveroistok-jugozapad) x 50 (sjeverozapad-jugoistok) m, tj. na oko 4000 m2, na posljednjim obroncima brda koje sa jugoistoka omeđuje Hutovo. Teren prirodno pada od sjeverozapada ka jugoistoku. Na površini, na kojoj se nalazi nekropola, prolazi lokalni makadamski put, koji je dijeli na sjeverni i južni dio. Kroz nekropolu se na više mjesta protežu suhozidne ograde, naročito na južnom dijelu. Na nekropoli je izbrojen 101 stećak, od čega su 32 sanduka i 69 ploča. Među njima su veliki stećci u obliku sanduka i ploča dobre obrade, ali većina spomenika je vrlo slabo obrađena, čak amorfna. Stećci su orijentirani sjeverozapad-jugoistok, prema prirodnom padu terena.
U sjevernom dijelu nekropole su vrlo loše očuvani ostaci donjih dijelova zidova jedne građevine, za koju mještani vjeruju da je bila crkva. Uz taj objekt su sagrađene suhozidne kamene međe.
Krajnji ostaci građevine nalaze se uz sjeverni rub sjeverozapadnog dijela nekropole. Ostaci se sastoje od dijelova tri zida, građena pod pravim kutom. Sjeverni zid je jedini sačuvan u cjelosti u dužini od 4 m, i širini od 0,6 m. Zapadni zid je dug 2 m, a istočni zid 2,55 m, sa ulazom širine 0,9 m. Po sredini ovog prostora je niz suhozidno naslaganog kamenja koji se proteže u smjeru sjever – jug. Na većini mjesta zidovi su u stanju raspadanja, ali se jasno vidi mjesto ulaza. Blizu građevine stećci su nagomilani uslijed pomjeranja, od kojih su neki naslagani jedan na drugi i preokrenuti. Ispred građevine, na njenim ostacima i oko njih, je najveća skupina stećaka, uglavnom velikih ploča ili niskih sanduka, dobro obrađenih, a nešto južnije su tanke, jedva obrađene ploče ili niski sanduci, također loše obrade. Dobro obrađeni sanduci u ovom dijelu nekropole su niski, a ploče visoke do 0,3 m. Svi kvaliteno obrađeni spomenici su dugački od 1,6 do 2 m, a široki 0,6-0,9 m.
U tom dijelu groblja je 6 ukrašenih spomenika, tj. 4 sanduka i dvije ploče. Jedna od njih, ona sa najviše ukrasnih motiva, prenesena je u dvorište rimokatoličke crkve u Hutovu. Dva sanduka imaju na gornjoj plohi pravokutnu borduru od kosih paralelnih ureza. Na gornjoj plohi trećeg sanduka je bordura u vidu urezanih cik-cak linija. Četvrti sanduk ima na bočnim stranama friz od urezanih kosih paralelnih crta. Jedna od ploča ima na gornjoj plohi borduru od kosih paralelnih ureza. Na ploči, koja je prenesena u dvorište rimokatoličke crkve u Hutovu (dim. 1,75x0,65x0,30 m), ukrašena je gornja ploha sa nekoliko motiva izvedenih urezivanjem. Unutar bordure od kosih paralelnih ureza su četiri ukrasna motiva u sredini plohe: polumjesec, osmorolisna rozeta, ispod nje luk sa strijelom, a između rozete i luka je otvorena šaka sa ispruženim prstima.
Na tom dijelu nekropole, idući od građevine na sjeveru prema putu koji dijeli nekropolu, je mnogo razbacanog kamenja, prirodnog i jedva oklesanog kao i dva fragmenta nekog arhitektonskog elementa ukrašenog kanelurama. Ova dva fragmenta su vjerojatno arhitektonski ostaci iz (kasno?)antičkog vremena.
Bliže putu su, usred ovog sjevernog dijela nekropole, ostaci napuštenog groblja sa tankim, niskim i uskim vertikalno postavljenim pločama kao nadgrobnim obilježjima. Između njih se ističe grob sa grobnom pločom i visokim križem sa djelomično istrvenim natpisom, na kojem se ipak može razaznati da potječe s kraja 19. stoljeća.
Južno od puta je dio nekropole sa nekoliko vrlo velikih, dobro obrađenih i neukrašenih sanduka i ploča, koji su većinom ugrađeni u suhozidne ograde. Uopće, ovaj dio je suhozidovima pregrađen na nekoliko mjesta. Ovdje spomenici nisu toliko gusto poredani ni pomjerani kao na sjevernom dijelu. Na ovom dijelu nekropole također se bolje i u većem broju mogu uočiti stari grobovi nad kojima su pobodene neograđene niske i tanke ploče. Među starim grobovima napuštenog groblja ističe se jedan mali, niski križ. Okvirno se stećci modatiraju u period kasnog srednjeg vijeka i ranog osmanskog perioda, od 14. do kraja 15. stoljeća. Staro groblje je napušteno vjerojatno negdje prvih decenija 20. stoljeća.
3. Dosadašnja zakonska zaštita
Na Privremenoj listi nacionalnih spomenika Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika evidentirana je kao Neum-Hutovo, Srednjovjekovna nekropola sa crkvinom, pod brojem 432.
U Prostornom planu BiH do 2000. godine, stećci na teritoriju Čapljine kategorizirani su kao spomenici III kategorije.
4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi
Tokom ranih šezdesetih godina 20. stoljeća, Šefik Bešlagić je obišao i opisao nekropolu Crkvina u Hutovu. (Bešlagić, 1966., 56.)
5. Sadašnje stanje dobra
Uvidom na licu mjesta, 21. srpnja 2006. godine, ustanovljeno je da su mnogi spomenici utonuli ili pomjerani, te zarasli u šiblje. U južnom dijelu nekropole nekoliko spomenika je ugrađeno u suhozidne ograde. Lokalni kamen vapnenac, od kojeg su isklesani, podložan je oštećenju i raspadanju pod utjecajem atmosferskih prilika. Ostaci građevine su očito raskopavani.
6. Specifični rizici
- Prirodni uvjeti: raspadanje kamena.
- Neodržavanje: bujanje vegetacije.
III - ZAKLJUČAK
Primjenjujući Kriterije za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom (“Službeni glasnik BiH”, broj 33/02 i 15/03), Povjerenstvo donosi odluku kao u dispozitivu. Odluka je utemeljena na sljedećim kriterijima:
A) Vremensko određenje
B) Povijesna vrijednost
G) Izvornost
i. Oblik i dizajn
v. Položaj i smještaj u prostoru
Sastavni dio ove odluke su:
- kopija katastarskog plana,
- zemljišnoknjižni izvadak,
- grafički prilozi - karta zona zaštite,
- fotodokumentacija Povjerenstva – 83 fotografije sa terena, srpanj 2006.,
- dvije fotografije broj 103, 104, autora Š. Bešlagića, 1966.
Korištena literatura
U toku vođenja postupka proglašenja dobra nacionalnim spomenikom BiH, korištena je sljedeća literatura:
1966. Bešlagić, Šefik, Popovo, Sarajevo, 1966.
1971. Bešlagić, Šefik, Stećci - kataloško-topografski pregled, IP “Veselin Masleša”, Sarajevo, 1971.
1982. Šabanović, Hazim, Bosanski pašaluk, Svjetlost, Sarajevo, 1982.
1983. Anđelić, Pavao, „Srednjovjekovna humska župa Žaba”, Hercegovina 3, Mostar, 1983., 35.-56.
|
