Status spomenika -> Nacionalni spomenik

Objavljeno u „Službenom glasniku BiH“, broj 40/10.

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika, na temelju članka V. stavak 4. Aneksa 8. Općega okvirnoga sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i članka 39. stavak 1. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 4. do 11. rujna 2006. godine je donijelo

O D L U K U

I.

Arheološki spomenik – kamena ploča sa natpisom Radovca Vukanovića u Gornjem Hutovu, općina Neum, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik se nalazi u lapidariju rimokatoličke crkve u Gornjem Hutovu, općina Neum, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite utvrđene Zakonom o provedbi odluka Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljene sukladno Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini („Službene novine Federacije BiH” br. 2/02, 27/02 i 6/04).

II.

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je osigurati pravne, znanstvene, tehničke, administrativne i financijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnoga spomenika.

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati financijska sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa temeljnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

III.

U svrhu trajne zaštite nacionalnoga spomenika utvrđuje se sljedeće mjere zaštite:

-          dopušteni su isključivo istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi, uključujući i one koji imaju za cilj prezentaciju spomenika, uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnoga za prostorno uređenje i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na razini Federacije Bosne i Hercegovine;

-          u svrhu autentičnosti nacionalnog spomenika preporučuje se njegovo vraćanje na izvornu lokaciju u Novkovića klanac (Carska kuća), k.č. 235/171 (stari premjer), što odgovara k.č. 1014 (novi premjer), k.o. Hutovo, općina Neum;

-          do uspostavljanja odgovarajućih uvjeta za trajnu zaštitu i prezentaciju nacionalnoga spomenika na izvornoj lokaciji nije dopušteno pomjeranje ploče iz lapidarija rimokatoličke crkve u Gornjem Hutovu.

Vlada Federacije je dužna posebno osigurati provedbu sljedećih mjera:

-          sanaciju nacionalnoga spomenika;

-          izradu i provedbu programa prezentacije nacionalnoga spomenika.

IV.

Stavljaju se izvan snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski spisi u dijelu u kome su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.

V.

Svatko, a posebice nadležna tijela Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih postupaka koji mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.

VI.

Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, federalnom ministarstvu nadležnome za prostorno uređenje, nadležnoj službi zaštite naslijeđa na razini Federacije Bosne i Hercegovine i općinskom tijelu uprave nadležnome za poslove urbanizma i katastra u svrhu provedbe mjera utvrđenih u toč. II. – V. ove odluke i nadležnome općinskom sudu u svrhu upisa u zemljišne knjige.

VII.

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim osobama u prostorijama i na web stranici Povjerenstva (http://www.aneks8komisija.com.ba).

VIII.

Sukladno članku V. stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Povjerenstva su konačne.

IX.

Ova odluka stupa na snagu narednog dana od dana objave u „Službenom glasniku BiH”.

Ovu odluku Povjerenstvo je donijelo u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

Broj: 05.2-2-136/06-2

5. rujna 2006. godine

Sarajevo

Predsjedateljica Povjerenstva

Amra Hadžimuhamedović

O b r a z l o ž e n j e

I – UVOD

Na temelju članka 2. stavak 1. Zakona o provedbi odluka Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljenog sukladno Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, „nacionalni spomenik” je dobro koje je Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika proglasilo nacionalnim spomenikom sukladno čl. V. i VI. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ broj 33/02), sve dok Povjerenstvo ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika donijelo je odluku o stavljanju Natpisa Radovca Vukanovića i srednjovjekovne nekropole sa crkvinom u Hutovu na Privremenu listu nacionalnih spomenika BiH, pod rednim brojem 432.

Sukladno odredbama Zakona, a na temelju članka V. stavak 4. Aneksa 8. i članka 35. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, Povjerenstvo je pristupilo provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

II – PRETHODNI POSTUPAK

U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju izvršen je uvid u:

-          dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra (kopiju katastarskog plana i zemljišnoknjižni izvadak),

-          podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima tijekom rata, podatke o intervencijama na restauraciji ili drugoj vrsti radova na dobru, itd.,

-          povijesnu, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru.

            Na temelju uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra utvrđeno je sljedeće:

1. Podaci o dobru

Lokacija

Hutovo se nalazi na jedinom prirodnom prolazu između Popovog polja i glavnog grebena planine Žabe. Tu su prolazili svi putevi sa Jadrana, tj. iz područja Stona, Kleka ili Slanog prema unutrašnjosti Humske zemlje i prema Bosni.

Živa stijena u kojoj je bio urezan natpis Radovca Vukanovića nalazi se uz zapadni rub polja koje se zove Zablatak. Do gradnje sistema Trebišnjica polje je često bilo pod vodom. Polje Zablatak se proteže južno od glavnog puta Stolac – Hutovo – Velja Međa (Popovo polje), u Donjem Hutovu, koje se nalazi oko 2 km udaljeno od Gornjeg Hutova. Kod zadnjih kuća u Donjem Hutovu i srušenog pogona za uzgoj pilića, sa južne (desne) strane odvaja se uska poljska staza poznata pod nazivom Novkovića klanac. Staza vodi krševitim podnožjem brda. Na jednoj od niskih stijena na zapadnoj strani staze, udaljenoj 150–200 m od glavnog puta bio je uklesan pomenuti natpis. Danas obližnji mještani znaju za mjesto na kojem je ležao natpis, prenesen u dvorište rimokatoličke crkve u Gornjem Hutovu i postavljen je kao dio lapidarija na otvorenom. Pripremajući materijal koji se odnosi na srednjovjekovnu župu Žabu i za Arheološki leksikon, P. Anđelić je 1983. godine obišao ovo područje i zatekao natpis in situ. Na jednoj ploči u dvorištu crkve u Hutovu piše da je lapidarij osnovan 1991. godine, pa se pretpostavlja da je pomenuti natpis prenesen najranije u to doba.

Uži prostor neposredno ispod stijene na kojoj je stajao natpis nosi naziv Carska kuća.

Povijesni podaci

Područje Hutova u srednjem vijeku pripadalo je humskoj župi Žabi. Prvi podatak o žapskoj župi nalazi se u Ljetopisu popa Dukljanina, koji se obično datira u sredinu XI. stoljeća. Područje žapske župe obuhvaća planinu Žabu, čiji se izduženi hrbat u pravcu istok–zapad od zapadnog kraja Popovog polja do delte rijeke Neretve. Proširena podnožja planine dopiru do mora u Pelješkom (Stonskom) kanalu na jugu i do slivnog područja rijeke Bregave i Krupe na sjeveru(1) (Do 1399. kada je Dubrovačka republika kupila od bosanskog kralja Dabiše Nove zemlje, koje su za vladavine kralja Ostoje, 1405. godine, upisane u detaljni zemljišni katastar Primorja (Dubrovačke republike)). Do tada su župi Žabi pripadala sela Ošlje, Stupa, Topolo, Imotica, Štedro, današnji Klek, mjesto Gradina na Maloj Neretvi kome je oko 1382. godine sagrađen grad Brštanik i područje Slivna (Anđelić, 1983., 37, 39; Tošić, 1982., 49). Planina Žaba dijeli teritoriju ove župe na dvije podjednako velike cjeline: kontinentalni dio sjeverno i primorski dio južno od planine.

Mjesto Hutovo koje se nalazi na važnom putu kroz ovu župu nalazi se u kontinentalnom sjevernom dijelu, a u srednjem vijeku je pripadalo upravnom kotaru Hrasno. Unutar tog kotara izdvajala su se manja područja koja bi odgovarala seoskim općinama Gornje i Donje Hrasno (danas manje skupine sela koje nose zajedničko ime) ili vlastelinstvu koje je vjerojatno bilo u Hutovu (Anđelić, 1983., 40-42).     

Teritorij žapske župe izjednačio se s područjem feudalne oblasti Nikolića u vrijeme župana Nikole (iza 1327. godine), koji je, iako je formalno nosio župansku titulu, postao prvi feudalni gospodar župe Žabe i vazal bosanskog bana Stjepana II Kotromanića. Nikolići su najznačajnija vlasteoska porodica u župi Žabi i direktni su potomci humskog kneza Andrije (1214.–1217.), koji je početkom XIII. stoljeća, pri raspadu Humske države, pod svojom vlašću zadržao Popovo zajedno sa Primorjem i Žabom. Porodično groblje Nikolića, a vjerovatno i sjedište je bilo u Vranjevom selu. Njihova loza se može pratiti kroz osam generacija sve do vojvode Vukačina (1436.–1453. godine). Status ove porodice se vremenom mijenjao. Nekada su bili neposredni vazali bosanskog kralja, a češće vazali Sankovića u Popovu i Kosača. Iz župe Žabe poznat je, tokom XV. i XVI. stoljeća, vlasteoski rod Šimraka ili Šimrakovića. O drugim ličnostima koje su bili upravni činovnici feudalnih gospodara Nikolića na teritoriji ove srednjovjekovne župe ima pokoji podatak.(2) Na području ove župe bilo je nekoliko povremenih carina feudalnih žapskih gospodara: u Kleku, Brštaniku, Ledenicama (na ušću rijeke Krupe u Neretvu, Zelenikovcu (na jugozapadnom rubu župe prema Popovom polju) i u Hutovu (kraj Zablatka). Povelja kneza Grgura Nikolića (1412.–1436.), iz 1418. godine, odnosi se na carinu u Zablatku, koja je te godine bila ukinuta, ali, po svemu sudeći je u četvrtom ili petom deceniju XV. stoljeća opet bila aktivna. Vjerojatno je prema Anđeliću podatak uklesan u stijeni u Novkovića klancu iz tog drugog perioda. Radovac Vukanović je bio carinik vojvode Radoja (1430.–1445.) ili Vukašina Nikolića (1436.–1453.). Prema službi koju je obavljao pretpostavlja se da je Radoslav Vukanović kao carinik vojvoda Nikolića bio vlastelin Anđelić smatra da se podaci u dubrovačkim dokumentima i u jednoj povelji Grgura Nikolića (1412.–1436.) odnose na carinu u Zablatku koji je zapravo krajnji izdanak Popovog polja, jedino mjesto koje dolazi u obzir za ubikaciju te carine.(3)  

Hutovo je jedino mjesto koje se ističe na području Hrasna, tj. sjevernog dijela žapske župe. Prema onomastici se zaključuje da se radi o srednjovjekovnom vlastelinstvu koje je pripadalo nekom, bliže nepoznatom vlastelinu čije je ime sadržano u nazivu Hutovo. Vlastelinstvo je moralo biti prostrano i vjerojatno se protezalo od Popova do Hutova blata.(4)

Izvori o vlaškoj organizaciji na ovom području poznati su tek iz ranog perioda osmanske uprave. Poznato je da su sela Svitava i Hrasno pripadali vojvodaluku Donjih Vlaha koji je obuhvaćao i vlaške zajednice u okolini Stoca i Ljubinja (Ubosko, vlasi Burmazi). Hercegovački sandžak obrazovan je početkom 1470. godine, ali je godinu dana ranije izvršen prvi popis vilajeta Herceg, odnosno Hercegove zemlje. Sandžak je podijeljen na tri vilajeta. Prvo je kraj između Neretve, Tare i Pive pripao Blagajskom vilajetu i kadiluku, a zatim i velikom Drinskom kadiluku sa sjedištem u Foči. U dokumentima iz 1473. i 1500. godine javlja se vilajet Primorje koji se protezao od Gabele do Dračevice. Prema tome njemu bi pripadalo i područje nekadašnje srednjovjekovne žapske župe.(5)  

2. Opis dobra

Natpis se nalazio na prirodnoj stijeni koja je ležala na zapadnom rubu puta, malo nagnuta prema prolazniku. Stijena je dio kamenog, najnižeg dijela obližnjeg brda. Na prirodnoj skoro vodoravno položenoj stijeni, nepravilne gornje plohe dimenzija: dužine 1,9 m, širine od 2 do 0,60 m bio je uklesan natpis na bosanskoj ćirilici (bosančici). Kako se stijena raslojava, bilo je relativno lako dignuti njen gornji dio i prebaciti ga u lapidarij crkve u Gonjem Hutovu, osnovan 1991. godine.

Natpis prema M. Vegi glasi:

ASE PIŠE RADOVAC VUKANOVIĆ KUJI ZNAH CARINU U VOJVODE I DOK MU NE ZGRIŠIH PRIJATELJE NE IZGUBIH.

Radovac Vukanović je kao carinik bio od strane svog vojvode prisiljen da napiše ovaj natpis, kada je ustanovljeno da vojvodi ne polaže ubran novac od carine. Anđelić smatra da su carinu u Zablatku usljed slabosti centralne vlasti i širokih ovlaštenja lokalnih feudalaca osnovali vojvode iz porodice Nikolića između 1430. i 1450. godine, dok Vego iznosi mišljenje da je ova carina pripadala Sandalju Hraniću, koji je vladao Popovom od 1404. godine, tj. poslije nasilne smrti vojvode Radića Sankovića(6). Po prenošenju u Gornje Hutovo natpis je na ploči dimenzija 1,9 x 2 (0,5) x 0,2 m.

Kamena ploča sa natpisom Radovca Vukanovića u Novkovića klancu bio je udaljen oko 2 km od mjesta srednjovjekovne nekropole na lokalitetu Crkvina u Hutovu, a 1991. godine premješten je u dvorište rimokatoličke crkve u Hutovu.

3. Dosadašnja zakonska zaštita

Na Privremenoj listi nacionalnih spomenika Komisije/Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika evidentirana je kao Neum-Hutovo Natpis Radovca Vukanovića i srednjovjekovna nekropola sa crkvinom pod brojem 432.

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

Spomenik je poznat još od kraja XIX. stoljeća. Objavio ga je Vid Vuletić-Vukasović u Starinaru Srpske akademije nauka 1884. godine i N. Jorga u Notes II, 61. Spomenik je obišao i zabilježio Š. Bešlagić(7) a objavio sa komentarima M. Vego(8). Danas još poneki stanovnik Donjeg Hutova zna mjesto na kojem se nalazio natpis, dok mještani Gornjeg Hutova više ne znaju. Do 1991. godine natpis je stajao in situ.

5. Sadašnje stanje dobra

Uvidom na licu mjesta, u lipnju 2006. ustanovljeno je da kamen sa napisom prenesen u dvorište rimokatoličke crkve. Postavljen je na postolje od prirodnih ploča lokalnog kamena. Tijekom vremena je izgubio plastičnost, tako da se teže čita. Natpis je jedan od onih uklesan u kamen koji je potvrdio jednu povijesnu činjenicu, tj. postojanje carine u Zablatku kod Hutova.

6. Specifični rizici

-          Natpis prenesen sa izvorne lokacije;

-          Uticaj atmosferskih prilika na natpis.

III – ZAKLJUČAK

Primjenjujući Kriterije za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom („Službeni glasnik BiH” br. 33/02 i 15/03), Povjerenstvo donosi odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:

A)         Vremensko određenje

B)         Povijesna vrijednost

G)         Izvornost

v.          Položaj i smještaj u prostoru

H)         Jedinstvenost i reprezentativnost

i.          Jedinstven i rijedak primjerak određenoga tipa

Sastavni dio ove odluke su:

-          kopija katastarskog plana,

-          zemljišnoknjižni izvadak,

-          fotodokumentacija Povjerenstva sa terena koja se sastoji od 16 fotografija, lipanj 2006.

Korištena literatura

Tijekom vođenja postupka proglašenja dobra nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine, korištena je sljedeća literatura:

1961.    Vego, Marko, „Novi i revidirani natpisi iz Hercegovine“, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Arheologija, nova serija, sveska XV-XVI/ 1960.-1961., Sarajevo, 1961.

1966.    Bešlagić, Šefik, Popovo, Sarajevo, 1966.

1971.    Bešlagić, Šefik, Stećci – kataloško-topografski pregled, IP Sarajevo: “Veselin Masleša”, 1971.

1982.    Šabanović, Hazim, Bosanski pašaluk, postanak i upravna podjela, Sarajevo: „Svjetlost“, 1982.

1983.    Anđelić, Pavao, “Srednjovjekovna humska župa Žaba”, Hercegovina - časopis za kulturno i istorijsko nasljeđe, br. 3, Mostar: 1983.

(1) Pavao Anđelić, “Srednjovjekovna humska župa Žaba”, Hercegovina - časopis za kulturno i istorijsko nasljeđe, br. 3, Mostar: 1983., 38.

(2) Pavao Anđelić, Nav. dj., Mostar: 1983., 37-38, 42.

(3) Pavao Anđelić, Nav. dj., Mostar: 1983., 52.

(4) Pavao Anđelić, Nav. dj., Mostar: 1983., 46.

(5) Hazim Šabanović, Bosanski pašaluk, postanak i upravna podjela, Sarajevo: “Svjetlost”, 1982., 156-159, 161.

(6) Marko Vego, “Novi i revidirani natpisi iz Hercegovine”, u Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Arheologija, nova serija, sveska XV-XVI/ 1960.-1961., Sarajevo: 1961., 282.; Pavao Anđelić, Nav. dj., Mostar: 1983., 42.

(7) Šefik Bešlagić, Popovo, Sarajevo: 1966., 56.

(8) Marko Vego, Nav. dj., Sarajevo: 1961., 281.