početna stranica    
 
Odluke o proglašenju dobara nacionalnim spomenicima

ODLUKU
o izmjeni odluka o proglašenju nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine donesenih zaključno sa 50. sjednicom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika


Privremena lista nacionalnih spomenika

Privremena lista nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine
KOMPLETNA


O privremenoj listi

Odluka o brisanju spomenika sa Privremene liste

Lista peticija za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima

Odluke o odbijanju prijedloga za proglašenje nacionalnim spomenikom

Ugroženi spomenici

Odluke donesene na posljednjoj sjednici

Online peticije

Pokretno

Nepokretno

MANAGEMENT PLAN
Nomination of the Properties for Inscription on the World Heritage List
Mehmed pasha Sokolovic Bridge in Višegrad
Bosnia and Herzegovina


Semiz Ali-pašino turbe sa haremom Semiz Ali-pašine džamije, graditeljska cjelina

galerija nazad

Status spomenika -> Nacionalni spomenik

Objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 99/06.

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika, na temelju članka V. stavak 4. Aneksa 8. Općega okvirnoga sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i članka 39. stavak 1. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 4. do 10. srpnja 2006. godine je donijelo

 

O D L U K U

 

I.

 

Graditeljska cjelina - Semiz Ali-pašino turbe sa haremom Semiz Ali-pašine džamije u Prači, Općina Pale, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik sačinjavaju turbe, ostaci džamije i harem.

Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji označenoj kao k.č. broj 198, upisanoj u zk.uložak broj 269, k.o. Donja Prača, Općina Pale, Federacija BiH, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite i rehabilitacije utvrđene Zakonom o provedbi odluka Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljenoga prema Aneksu 8. Općega okvirnoga sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH” br. 2/02, 27/02 i 6/04).

 

II.

 

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je osigurati pravne, znanstvene, tehničke, administrativne i financijske mjere za zaštitu i prezentaciju nacionalnoga spomenika.

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati financijska sredstva za izradu i postavljanje informacijske ploče sa temeljnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

 

III.

 

U svrhu trajne zaštite nacionalnoga spomenika, utvrđuju se sljedeće mjere zaštite koje se odnose na prostor definiran u točki I. stavak 3. ove odluke:

-          dopušteni su isključivo konzervatorsko-restauratorski i radovi na rekonstrukciji dijelova turbeta koji nedostaju (dijelovi okvira prozora, šembrane, kameni horizontalni vijenci, stalaktiti, mušebak) u izvornome obliku, iste veličine, od istoga ili istovrsnoga materijala, primjenom istih tehnoloških pristupa u najvećoj mogućoj mjeri, na temelju dokumentacije o izvornome obliku, radovi na rehabilitaciji objekta džamije i radovi čiji je cilj prezentacija spomenika uz odobrenje federalnoga ministarstva nadležnoga za prostorno uređenje i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na razini Federacije Bosne i Hercegovine.

 

Prigodom rehabilitacije objekta džamije neophodno je ispuniti sljedeće uvjete:

-          džamija će biti rehabilitirana na izvornoj lokaciji;

-          prigodom njezine rehabilitacije bit će zadržani izvorni proporcijski odnosi i izvorni izgled objekta, sa identičnim horizontalnim i vertikalnim dimenzijama uz moguću uporabu suvremenih materijala najsličnijih izvornim;

-          sve dijelove i ulomke koji budu pronađeni na lokalitetu džamije ili koji se nalaze u haremu džamije, uključujući i ulomke iz zidova i drugih dijelova džamije, potrebno je snimiti, istražiti, konzervirati i ponovno ugraditi u rekonstruirani objekt  ukoliko je to moguće;

-          ulomke koji se zbog visokoga stupnja oštećenja ne mogu ugraditi na odgovarajući način konzervirati i prezentirati u okviru graditeljske cjeline.

 

IV.

 

Stavljaju se izvan snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski akti koji su oprečni odredbama ove odluke.

 

V.

 

Svatko a posebice nadležna tijela Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih postupaka koji mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu i rehabilitaciju.

 

VI.

 

Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, federalnome ministarstvu nadležnome za prostorno uređenje, nadležnoj službi zaštite naslijeđa na razini Federacije Bosne i Hercegovine i općinskome  tijelu uprave nadležnome za poslove urbanizma i katastra u svrhu provođenja mjera utvrđenih u toč. II. – V. ove odluke i nadležnome općinskome sudu u svrhu upisa u zemljišne knjige.

 

VII.

 

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom koje je dostupno na uvid zainteresiranim osobama u prostorijama i na web-stranici Povjerenstva  (http://www.aneks8komisija.com.ba).

 

VIII.

 

Prema članku V. stavak 4. Aneksa 8. Općega okvirnoga sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Povjerenstva su konačne.

 

IX.

 

Danom donošenja ove odluke sa Privremene liste nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH» broj 33/02, «Službeni glasnik Republike Srpske» broj 79/02, «Službene novine Federacije BiH» broj 59/02 i «Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH» broj 4/03) se briše nacionalni spomenik upisan pod rednim brojem 457.

 

X.

 

Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u «Službenom glasniku BiH». 

 

Ovu odluku Povjerenstvo je donijelo u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

 

Broj: 07.2-2-99/06-4

5. srpanj 2006. godine

Sarajevo

 

Predsjedatelj  Povjerenstva

Amra Hadžimuhamedović

 

O b r a z l o ž e n j e

 

I – UVOD

 

Na temelju Zakona o provedbi odluka Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljenoga prema Aneksu 8. Općega okvirnoga sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, članak 2. stavak 1, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika proglasilo nacionalnim spomenikom sukladno čl. V. i VI. Aneksa 8. Općega okvirnoga sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH» broj 33/02) sve dok Povjerenstvo ne donese konačnu odluku o njihovome statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje, i bez obzira je li za navedeno dobro podnesen zahtjev.

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika je donijelo odluku o stavljanju Turbeta Semiz Ali-paše u Prači na Privremenu listu nacionalnih spomenika BiH pod rednim brojem 457.

Sukladno odredbama Zakona, a na temelju članka V. stavak 4. Aneksa 8. i članka 35. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, Povjerenstvo je pristupilo provedbi postupka za donošenje konačne odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

       

II - PRETHODNI POSTUPAK

 

U postupku koji je prethodio donošenju konačne odluke o proglašenju izvršen je uvid u:

-          dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra (preslik katastarskog plana i zemljišnoknjižni izvadak),

-          podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući opis i fotografije, podatke o oštećenjima tijekom rata, podatke o intervencijama na restauraciji ili drugoj vrsti radova na dobru itd.,

-          povijesnu, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru.

 

Na temelju uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra utvrđeno je sljedeće:

 

1. Podaci o dobru

Lokacija

Nacionalni spomenik se nalazi u središtu naselja Prača, u blizini nekadašnje željezničke stanice, na lokaciji označenoj kao k.č. broj 198, upisanoj u zk. uložak broj 269. k.o. Donja Prača, Općina Pale, Federacija BiH, Bosna i Hercegovina.

Povijesni podaci

Naselje Prača se nalazi na trasi stare ceste čija je dionica prolazila vodotokom istoimene rijeke. Komunikaciju su uspostavila ilirska plemena Desidijata, koja su nastanjivala ovo područje pred sam konac brončanoga doba, a to su svakako uradili Rimljani uspostavom sustava frekventnih prometnica koje su povezivale tadašnju Naronu (Metković) sa Podrinjem i Podunavljem. Kasnije, u srednjem vijeku, ovuda prolazi trasa povijesnoga bosanskoga druma, tzv. Bosanske džade, koji iz srednje Europe prolazi kroz Hrvatsku, Bosnu i Srbiju. Trasa ove ceste je preko Prače, Goražda i Novoga Pazara povezivala Sarajevo sa Carigradom. Kasnije je austrougarska uprava na istoj trasi podigla uskotračnu prugu. U srednjem vijeku u naselju je bilo smješteno vrlo važno trgovište, jer je samo naselje predstavljalo raskrižje cestovnih pravaca koji su, između ostaloga, vodili za Borač, rezidenciju obitelji Radinovića-Pavlovića. Već u XIII. stoljeću se spominje Prača biskupnja (Mazalić, str. 40), a u XIV. stoljeću je potpuno razvijeno trgovište sa dubrovačkom kolonijom (Tafro, Naše starine II, str. 221).

U «Našim starinama» II Tafro navodi: „O značaju Prače nakon pada ovih dijelova Bosne pod tursku vlast, svjedoči određeni broj objekata sačuvanih nakon tog perioda. To su bile ruševine Ćemaluše džamije, ostaci jedne banje, ostaci jednog od monumentalnijih vodovoda, ostaci dvije česme na lijevoj obali rijeke, te Mahalska džamija sa turbetom na njenoj desnoj obali. Osim toga, ovdje se raspoznaju i tragovi jednog ogromnog hana. Munara Mahalske džamije svojom elegancijom i umjetničkom izradom detalja (šerefe od kamenih ploča sa majstorski isklesanim arabeskama) može se takmičiti sa naljepšim munarama BiH, dok je današnja džamijska zgrada neugledna i prosta, zbog čega se sa sigurnošću uzima da je prvobitni objekat u nekoj od katastrofa stradao, a kasnije i nestao.“

U blizini ove džamije se nalazi turbe njezinog  utemeljitelja u kojem su, osim njega, pokopani njegovi žena i dijete. U «Našim starinama» II Tafro navodi podatak da se iz dokumenata o gradnji džamije (ne navodi koje) vidi da je njezin utemeljitelj bio neki Husein-paša, tako da je on pokopan u turbetu sa svojom ženom i djetetom(1). Točna godina izgradnje turbeta nije poznata. Najstariji nišani u haremu džamije potječu s konca XVI. stoljeća, tako da se i turbe može datirati u isto razdoblje. 

Za vrijeme fašističke okupacije u II. svjetskome ratu turbe je korišteno kao bunker za njemačku posadu, a kasnije su ga četnici zapalili zajedno sa džamijom (Tafro, Naše starine II, 223). Nakon II. svjetskoga rata džamija je potpuno obnovljena. Godine 1992. objekt džamije  je miniran i potpuno uništen, a turbe je sačuvano, mada oskrnavljeno.

 

2. Opis dobra

Graditeljska cjelina se sastoji od mjesta i ostataka džamije, turbeta i harema.

Mahalska džamija

Zgrada nove džamije je potpuno srušena 1992. godine. Prema Mujezinovićevom mišljenju, imala je vrlo lijepu i vitku munaru sa majstorski izrađenom šerefom. Način na koji je munara dekorirana pokazuje da je izvorna građevina džamije u Prači bila “impozantnih dimenzija i izgleda“.    

Najvjerojatnije je, kao i druge džamije u tome kraju, bila pokrivena drvenom šindrom koja je prigodom nekog požara izgorjela. Do 1943. godine ispred džamije se nalazio šadrvan.

Turbe

Turbe je udaljeno oko 10 metara jugoistočno od objekta džamije. Pripada tipu zatvorenih turbeta sa kupolom.

Osnova turbeta je šestokutnik čije su vanjske stranice duljine približno 4,00 metra.  Unutarnja širina stranica iznosi oko 2,80 metara. Širina turbeta u sredini iznosi 5,60 metara. Zidovi su urađeni od pritesanih komada krečnjaka u krečnom malteru, a kutovi objekta (ćošnjaci) su izvedeni od tesanih komada kamena sedre. Objekt je izvorno bio omalterisan i okrečen i sa vanjske i sa unutarnje strane.

Prijelazi između nosivih zidova i kupole su riješeni pandatifima gdje šestokutna  osnova turbeta prelazi u dvanaestokutni tambur visine 1,05 metara. Nad tamburom se nalazi kupola zidana sedrom i pokrivena bakarnim limom. Ranije je kupola bila pokrivena olovnim limom koji je polovicom XIX. stoljeća skinut i umjesto njega postavljen je krov od dasaka (Tafro, Naše starine II, str. 222). Visina kupole iznosi 2,40 metara, a njezina debljina, u prosjeku, 44 cm.

Na vrhu zida, na visini od 4,72 metra, nalazi se kameni profilirani vijenac visine 40 cm. Ukupna visina turbeta zajedno sa kupolom iznosi oko 7,20 metara.

Ulaz u objekt se nalazi na jugozapadnoj strani. Portalni dio turbeta je posebice naglašen profiliranim vijencima od sedre. Iznad portala se nalazi ploča od miljevine na kojoj nema nikakvoga natpisa(2). Iznad ulaznih vrata i ploče sa natpisom se nalazila drvena polukružna nadstrešnica čiji su ostaci još vidljivi na prednjoj fasadi, ali koja je tijekom II. svjetskoga rata izgorjela. Ulaz u turbe ima dimenzije: 1,00 x 2,10 metara. Ulazna vrata imaju završetak u vidu segmentnoga luka. Dovratnici su izvedeni iz jednoga komada kamena debljine 30 cm i visine oko 120 cm. Nadvratnik je sastavljen od ukupno pet kamenih blokova. Na srednja tri bloka uočava se određena deformacija koja je nastala najvjerojatnije prigodom njihove ugradnje ili nedugo nakon toga. Vrata su jednostavna drvena, ali su ranije bila od željeza (Tafro, Naše starine II, str. 222).

Prozorski otvori turbeta su postavljeni u dvije zone. Prozori donje zone su pravokutni i njihova širina iznosi 90 cm. Imaju okvire od zelenkastoga kamena(3) sa bogatim profilacijama. Završeni su formom prelomljenoga luka. Gornji dio prozora su ispunjavale perforirane kamene ploče sa dekoracijama koje su formirale naizmjenično likove šestokutnika i šestokrakih zvijezda. Danas tragova ovih dekoracija nema. Sa vanjske strane su postavljeni željezni demiri a sa unutarnje strane drveni mušebak. U donjoj zoni se nalaze ukupno tri prozora.

Prozori u gornjoj zoni su, također, završeni formom prelomljenoga luka s tim da sa vanjske strane nema neke posebne obrade. U gornjoj zoni se nalaze ukupno tri prozora. U ovim prozorima ranije su se nalazile kamene tranzene sastavljene od krugova koji se međusobno sijeku. Danas se u turbetu nalaze samo ostaci ovih profilacija.

Unutarnjost turbeta je bila raskošno uređena. Turbe je bilo omalterisano krečnim malterom i okrečeno. Pandatifi su bogato ukrašeni stalaktitima koji su međusobno bili povezani još jednim redom stalaktita. Iznad toga je provučen vijenac polukružnog presjeka čija visina iznosi 10 cm. Vijenac slične profilacije i dimenzija je položen i sa donje strane stalaktitnih polja. Na južnome zidu turbeta se nalazi pravokutna niša širine 50 cm.

U turbetu se danas nalaze tri drvena sarkofaga pokrivena čohom. Šezdesetih godina prošloga stoljeća dva su još bila raskopana(4) i bilo je vidljivo da su sa unutarnje strane obloženi sedrom. Nad trećim su bili sačuvani prelomljani nišani. Na uzglavnom nišanu je sa tri njegove strane ispisan u šest kvadratičnih polja tekst:

Allah je jedan, a Muhammed njegov poslanik.“

Spomenik je bio izrađen od mermera. Ovdje su bili sahranjeni utemeljitelj džamije i njegova žena. Više njihova uzglavlja se nalazi sarkofag njihovoga djeteta.

Harem

Uz džamiju i turbe postoji nekoliko nadgrobnika, među kojima se ističu dva – sa natpisima iz 1591. godine.

  • Natpis na nišanu Husejina sina Salihova

Nad sarkofagom od zelenog kamena nalazi se nišan sa turbanom. Na nišanu je sa sve četiri strane isklesan natpis u prozi na arapskome jeziku. Natpis je smješten u osam kvadratičnih polja. Nišan je urađen od mermera, visok je 55 cm i ima  kvadratnu osnovu dimenzija 9x9 cm. Pismo – dželi nesh. Natpis glasi:

„Umrli i upokojeni Husejin, sin Salihov. Umro u mjesecu redžebu 999. godine (25. IV – 24. V 1591).“

  • Natpis na nišanu Sakine, kćeri Mustafine

I nad ovim grobom je sarkofag od zelenog kamena i nad njim uzglavni nišan od mermera, visine 50 cm i dimenzija 9x9 cm, sa djevojačkom neukrašenom kapom.

Natpis je isklesan u osam kvadratičnih polja na sve četiri strane, u prozi na arapskome jeziku. Pismo dželi-nesh. Natpis glasi:

„Umrla i upokojena Sakina, kći Mustafina. Umrla u blagoslovljenom mjesecu redžebu 999. godine (25. IV – 24. V 1591).“

U ovome haremu postoji još jedan nišan ali je njegov natpis oštećen i nečitak, a ostali nišani su iz novijega razdoblja. Najstariji među njima je iz 1305. (1887) hidžretske godine i označava grob Mehmeda Brdarića (Mujezinović, str. 88, 89, 90).

 

3. Dosadašnja zakonska zaštita

Turbe Semiz Ali-paše u Prači je Rješenjem broj 1730/50 od 13. 12. 1950. godine, koje je izdao Zavod za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti Sarajevo, stavljeno pod zaštitu države pod reg. brojem 180.

Rješenjem broj 02-636/3 od 18. 4. 1962. godine dobro je  upisano u registar nepokretnih spomenika kulture.

Turbe Semiz Ali-paše u Prači se nalazi na Privremenoj listi nacionalnih spomenika BiH pod rednim brojem 457.

 

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi 

Prema podacima Zavoda za zaštitu spomenika, turbeta su bila oštećena 1943. godine. Tom prigodom je potpuno izgorio drveni krov, zidovi su veoma oštećeni, prozori demolirani, oštećeni stalaktitni ukrasi, malter potpuno obijen, uništeni kaburi, nišani, vrata i podovi.

Godine 1952. izvršeni su sanacijski radovi koji su obuhvatili sljedeće:

-          prezidani ruševni dijelovi zidova;

-          izvršeni popravak i rekonstrukcija dijelova koji nedostaju svih profilacija i njihova ponovna ugradnja. Rekonstruirani dijelovi su u potpunosti (prema dimenzijama, materijalu i  obliku) urađeni po uzoru na postojeće;

-          dotrajali dijelovi sedre u kupoli zamijenjeni;

-          očišćeni površinski dijelovi sedre;

-          premazana cijela vanjska površina kupole cementnim malterom;

-          površine zidova u enterijeru malterisane krečnim malterom;

-          izvršeno saniranje dijela zida  sa stalaktitima;

-          popravljeni okviri prozora;

-          popravljen kameni okvir vrata;

-          postavljeni demiri na prozore;

-          izvršeno ravnanje poda i njegovo pokrivanje kamenim pločama.

 

Godine 1953. kupola je prekrivena pocinčanim limom.

Osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća su izvršeni radovi na turbetu – sanacija kupole i njezino pokrivanje bakarnim limom. Sanacijski radovi su vršeni uz nadzor tadašnje službe zaštite. Dokumentacija o vrsti i količini radova, odnosno o intervencijama koje su tom prigodom vršene nije dostupna.

 

5. Sadašnje stanje dobra

Uvidom na terenu, koji je obavljen 16. 6. 2006. godine, ustanovljeno je sljedeće:

-          na mjestu uništene džamije stanovnici naselja Prača su podigli temelje nove džamije i betonirali ploču;

-          kameni fragmenti koji potječu sa stare džamije su složeni sjeverno od turbeta;

-          zbog velikog broja fragmenata, nije bilo moguće utvrditi sa kojeg dijela objekta potječu;

-          na turbetu su se, uslijed ratnih razaranja naselja Prača - rušenja (miniranja) džamije, kao i dugogodišnjega neodržavanja, pojavila oštećenja, i to najviše u enterijeru u kojem je došlo do otpadanja velikoga broja stalaktita sa pandatifa;

-          u kupoli je uočeno nekoliko pukotina koje je potrebno sanirati i vršiti redoviti monitoring;

-          uočena su oštećenja fragmenata na prozorima;

-          uočeno je prisustvo kapilarne vlage u enterijeru objekta;

-          mještani su sve fragmente koji su pronađeni oko turbeta, a koji pripadaju ovom objektu, sklonili u turbe;

-          harem je zapušten i uočeno je veliko prisustvo samonikle vegetacije;

-          nišane u haremu je potrebno očistiti, restaurirati i konzervirati.

 

6. Specifični rizici

Neodržavanje objekta.

 

III – ZAKLJUČAK

 

Primjenjujući Kriterije za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom (“Službeni glasnik BiH” br. 33/02 i 15/03), Povjerenstvo je donijelo odluku kao u dispozitivu. Odluka je utemeljena na sljedećim kriterijima:

A.      Vremensko određenje

B.      Povijesna vrijednost

C.      Umjetnička i estetska vrijednost

iv. kompozicija,

v. vrijednost detalja.

E.      Simbolička vrijednost

iii. tradicionalna vrijednost,

v. značaj za identitet skupine ljudi.

F.      Ambijentalna vrijednost

iii. objekt ili skupina objekata je dio cjeline ili područja.

 

Sastavni dio ove odluke su:

-          preslik katastarskoga plana,

-          zk. ulomak,

-          rješenja Zavoda za zaštitu spomenika BiH,

-          crteži Zavoda za zaštitu spomenika u sastavu Federalnoga ministarstva kulture i sporta,

1.       osnova turbeta MJ 1:50

2.       Presjek turbeta iz 1956. godine, MJ 1:50

-          fotodokumentacija Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika BiH.

 

Korištena literatura

Tijekom vođenja postupka proglašenja dobra nacionalnim spomenikom BiH  korištena je sljedeća literatura:

           

1954.    «Naše starine» br. II, Sarajevo, 1954.

 

1998.    Mujezinović, Mehmed, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, knjiga II – Istočna i centralna Bosna, Sarajevo Publishing, 1998.

 

(1) Postoji predaja u narodu da je utemeljitelj džamije bio Semiz Ali-paša „Pračalija“, veliki vezir od 1561. do 1565. godine, a koji je sahranjen u Istanbulu.

(2) Postoji priča da su na ploči bili uklesani podaci o vakufima džamije i turbeta, pa su ih mutevelije izbrisali kada su im vakufe prisvojili (Naše starine II, str. 222).

(3) Ovaj kamen je vrlo sličan kamenu koji se koristio za dekorativne elemente i munaru Musa-pašine džamije u Novoj Kasabi (Tafro, Naše starine II, str. 222) – andezitni tuf (op. Mirzah Fočo).

(4) Oštećenja iz 1943. godine.



Sjeveroistočna fasadaUnutrašnjost Semiz Ali-paše turbeUlaz u turbe
Pogled sa sjevera na turbeDetalj u unutrašnjosti - prozoriKupola od sedrePandantifi
Harem džamije, sarkofazi i fragmenti džamijeMjesto džamije  


ENGLISH 
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika © 2003. Razvoj i dizajn: