početna stranica    
 
Odluke o proglašenju dobara nacionalnim spomenicima

ODLUKU
o izmjeni odluka o proglašenju nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine donesenih zaključno sa 50. sjednicom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika


Privremena lista nacionalnih spomenika

Privremena lista nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine
KOMPLETNA


O privremenoj listi

Odluka o brisanju spomenika sa Privremene liste

Lista peticija za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima

Odluke o odbijanju prijedloga za proglašenje nacionalnim spomenikom

Ugroženi spomenici

Odluke donesene na posljednjoj sjednici

Online peticije

Pokretno

Nepokretno

MANAGEMENT PLAN
Nomination of the Properties for Inscription on the World Heritage List
Mehmed pasha Sokolovic Bridge in Višegrad
Bosnia and Herzegovina


Saborna crkva (crkva Presvete Bogorodice) sa pokretnim naslijeđem, historijska građevina

galerija nazad

Status spomenika -> Nacionalni spomenik

            Objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 18/07.

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika, na temelju članka V. stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i članka 39. stavak 1. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 4. do 10. srpnja 2006. godine, donijelo je

 

O D L U K U

 

I.

 

Povijesna građevina - Saborna crkva (Crkva Presvete Bogorodice) sa pokretnim naslijeđem u Sarajevu proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Pokretnu imovinu iz stavka 1. ove točke sačinjavaju: zbirka od 82 ikone, od čega je 69 ikona  sastavni dio ikonostasa, 14 predmeta izrađenih od metala, Hristov grob, tron, propovjedaonica i Evanđelje.

Nacionalni spomenik se nalazi na prostoru označenom kao k.č. broj 2028 (novi premjer), što odgovara k.č. broj 71, dio 68, Mahala XXXVIII - Sarajevo (stari premjer), k.o. Sarajevo XI, općina Stari Grad, Sarajevo, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik primjenjuju se mjere zaštite i rehabilitacije, utvrđene Zakonom o provedbi odluka Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika, uspostavljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH”, br. 2/02, 27/02 i 6/04).

 

II.

 

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine  (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je osigurati pravne, znanstvene, tehničke, administrativne i financijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati financijska sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

 

III.

           

U cilju trajne zaštite nacionalnog spomenika, utvrđuju se sljedeće mjere zaštite, koje se odnose na prostor definiran u točki I. stavak 3. ove odluke: 

-          dopušteno je izvođenje samo konzervatorsko-restauratorskih radova i radova tekućeg održavanja, uključujući i radove koji imaju za cilj prezentaciju nacionalnog spomenika, uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje (u daljnjem tekstu: nadležno ministarstvo) i uz stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na razini Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nadležna služba zaštite);

-          prilikom radova restauracije, konzervacije i prezentacije objekta, neophodno je sačuvati izvorni izgled objekta, uz korištenje izvornih materijala, primjenjujući izvorne  metode obrade materijala i njihove ugradnje.

II. zona zaštite obuhvata prostor označen kao k.č. br. 2023, 2024, 2025, 2026 i 2027 (novi premjer), koji graniči sa parcelom na kojoj se nalazi nacionalni spomenik. U toj zoni utvrđuju se sljedeće mjere zaštite:

-          na objektu Mitropolije i objektu Bogoslovije (Ekonomski fakultet), koji se nalaze na katastarskim česticama koje graniče sa parcelom na kojoj se nalazi nacionalni spomenik, dopušteno je izvođenje konzervatorsko-restauratorskih radova, radova tekućeg održavanja i ostale intervencije, neophodne za njihovo prilagođavanje suvremenim uvjetima, koje neće ugroziti nacionalni spomenik, uz odobrenje nadležnog ministarstva i uz stručni nadzor nadležne službe zaštite;

-          nije dopuštena promjena gabarita, fasadne dekoracije, oblika otvora, niti nova gradnja.

Utvrđuju se sljedeće mjere zaštite za pokretno naslijeđe:

Vlada Federacije osigurat će odgovarajuće fizičke i tehničke uvjete za čuvanje pokretnog naslijeđa, a prije svega:

-          neophodno je izvršiti konzervatorsko restauratorske zahvate na zbirci ikona i na ikonama na ikonostasu;

-          neophodno je izvršiti konzervatorsko-restauratorske zahvate na predmetima izrađenim od drveta (ikonostasna pregrada, Hristov grob, tron i propovjedaonica);

-          intervencije na navedenim dobrima mora izvršiti stručna osoba, uz elaborat odobren od strane nadležnog ministarstva i stručni nadzor službe zaštite naslijeđa na razini Federacije Bosne i Hercegovine.

Izlaganje i ostali vidovi prezentacije pokretnog naslijeđa na području Bosne i Hercegovine vršit će se na temelju uvjeta koje utvrdi federalno ministarstvo  nadležno za kulturu.

Nadzor nad provedbom mjera zaštite pokretnog naslijeđa vrši federalno ministarstvo nadležno za kulturu.

 

IV.

 

Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski spisi koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.

 

V.

 

Svatko, a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe, suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.

 

VI.

 

Iznošenje pokretne imovine iz točke I. stavak 2. ove odluke (u daljnjem tekstu: pokretno naslijeđe) nije dopušteno.

Izuzetno od odredbe stavka 1. ove točke, dopušteno je privremeno iznošenje pokretnog naslijeđa iz Bosne i Hercegovine radi prezentacije ili konzervacije, ukoliko se utvrdi da konzervatorske radove nije moguće izvršiti u Bosni i Hercegovini.

Odobrenje u smislu prethodnog stavka daje Povjerenstvo, ukoliko nedvojbeno bude utvrđeno da to neće ni na koji način ugroziti pokretno naslijeđe. U odobrenju se utvrđuju svi uvjeti pod kojima se pokretno naslijeđe može iznijeti iz Bosne i Hercegovine, rok za povrat dobra u zemlju, kao i zaduženja pojedinih organa i institucija za osiguranje tih uvjeta, i o tome se obavještava Vlada Federacije, nadležna službu sigurnosti, carinska služba Bosne i Hercegovine i javnost.

 

VII.

 

Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, federalnom ministarstvu nadležnom za prostorno uređenje, nadležnoj službi zaštite  i općinskim organima uprave nadležnim za poslove urbanizma i katastra, radi provedbe mjera utvrđenih u toč.  II. – VI. ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

 

VIII.

 

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim osobama u prostorijama i na web stranici Povjerenstva  (http://www.aneks8komisija.com.ba).

 

IX.

 

Prema članku V. stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Povjerenstva su konačne.

 

X.

 

Danom donošenja ove odluke,  sa Privremene liste nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02, «Službeni glasnik Republike Srpske», broj 79/02, «Službene novine Federacije BiH», broj 59/02 i «Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH», broj 4/03) briše se dobro upisano pod rednim brojem 555.

 

XI.

 

Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u «Službenom glasniku BiH» .

 

Ovu odluku Povjerenstvo  je donijelo u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

                                                                                           

Broj:  06.2-2122/06-5

5. srpnja 2006. godine                                                   

Sarajevo

 

Predsjedateljka Povjerenstva

Amra Hadžimuhamedović

 

O b r a z l o ž e n j e

 

I. – UVOD

 

Na temelju Zakona o provedbi odluka Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, članak 2., stavak 1., “nacionalni spomenik” je dobro koje je Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika proglasilo nacionalnim spomenikom, u skladu sa čl. V. i VI. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini,  kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Povjerenstvo ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika donijelo je odluku o stavljanju Saborne crkve (Crkva Presvete Bogorodice) u Sarajevu na Privremenu listu nacionalnih spomenika BiH, pod rednim brojem 555.

U skladu sa odredbama Zakona, a na temelju članka V. Aneksa 8. i članka 35. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, Povjerenstvo je  pristupilo provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom. 

 

II. – PRETHODNI POSTUPAK

 

U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju, izvršen je uvid u: 

-          podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama na restauraciji i drugoj vrsti radova na dobru, itd.;

-          povijesnu, arhitektonsku i drugu dokumentarnu građu o dobru, koja je data u popisu korištenja dokumentacije u sklopu ove odluke.

 

Na temelju uvida u  prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno  je sljedeće:

 

1. Podaci o dobru

Lokacija

Saborna crkva (Crkva Presvete Bogorodice) u Sarajevu smještena je u centru Sarajeva, u Ulici zelenih beretki broj 1.

Nalazi se na prostoru označenom kao k.č. br. 2028 (novi premjer), što odgovara k.č. br. 71 (stari premjer), dio 68, Mahala XXXVIII - Sarajevo ; vlasništvo Srpske pravoslavne crkve, k.o. Sarajevo XI, općina Stari Grad, Sarajevo, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Povijesni podaci

Saborna crkva u Sarajevu posvećena Presvetoj Bogorodici je jedna od najvećih pravoslavnih crkava na prostorima Balkana. Njezina izgradnja započeta je na inicijativu srpskih žitelja Sarajeva. Sultan Abdul Aziz Han je izdao dopuštenje za gradnju crkve, a zemljište za njezinu izgradnju kupljeno je 1859. godine. Temelji sarajevske Saborne crkve postavljeni su 15. lipnja 1863. godine, a objekt je završen 1868. godine. Saborna crkva je izgrađena u samom centru Sarajeva, u tadašnjoj Tašli-hanskoj mahali. Djelo je majstora Andrija Damjanova(1), čuvenog neimara iz XIX. stoljeća, koji se proslavio izgradnjom pravoslavnih crkava na prostorima Balkana.

On, njegova braća i potomci izgradili su preko četrdeset većih crkava u toku 19. stoljeća. Bile su to monumentalne crkve izgrađene u Makedoniji, Srbiji i Bosni i Hercegovini. Sami su ih projektirali, izvodili građenje, i uz to još živopisali i radili duborez. U Bosni i Hercegovini su izgradili crkve: crkva u Čajniču, Saborna crkva u Sarajevu i Saborna crkva u Mostaru. (Filipović, 1949., str. 33.)

Prvi pokušaj ostvarivanja cjelovitih kompozicija, razrađenih u duhu starih srpskih spomenika, predstavljaju hramovi koje je za potrebe SPC-a podigao makedonski neimar Andrija Damjanov iz Velesa (oko 1813.-1878.) sa suradnicima, u najpoznijem periodu svoje graditeljske djelatnosti, između 1850. i 1875. godine. Došavši u Srbiju 1851. godine, sa bogatim graditeljskim iskustvom stečenim na mnogobrojnim monumentalnim gradskim crkvama u Turskoj, sagrađenim u duhu postbizantijske tradicije, dopunjenim pojedinim elementima stilova zapadnoeuropske provinijencije, Damjanov je postao centralna ličnost prvog perioda traženja srpskog stila. Njegov rad na tom polju obilježit će veliki broj monumentalnih gradskih crkava, na kojim, kao i u ranijem opusu, preovleđuju heterogene stilske koncepcije, ali sada izražene sa naglašenim srpsko-bizantijskim karakterom, povijesnoj matici utvrđenoj na jasnim uzorima. (Kadijević, 1997., str. 14.)

Sarajevska pravoslavna crkvena općina angažirala je Andriju Damjanova da sa svojom «tajfom» (suradnicima) sagradi novu, monumentalnu crkvu u samom centru grada.

Izgradnja Saborne crkve u Sarajevu stajala je 36.000 dukata, a novac je sakupljen od dobrovoljnih priloga(2).

Vlada je poklonila kamen kojim je zidana crkva, a koji je vađen u majdanu u Kovačićima kraj Sarajeva.

Gradnja crkvene zgrade je završena 1868. godine, a gradnja zvonika završena je 1872. godine. Na velikoj svečanosti, u prisustvu vezira, vojske, diplomatskog kora i mnogobrojnih zvanica, crkva je osvećena 2. kolovoza na Ilindan 1872. godine. (Ševo, 2002.)

Sarajevska Saborna crkva oštećena je u ratu 1992.-1995. godine, ali je poslije rata sanirana.

Sanacija Saborne crkve vršena je 1998. -1999. godine. Investitor je bila Federacija BiH - Federalno ministarstvo obrazovanja i kulture, a donator je bila Republika Grčka, Ministarstvo inozemnih poslova.

           

2. Opis dobra

«Damjanovljeva crkvena arhitektura namijenjena srpskim pravoslavnim općinama, kao i sve što je podigao ovaj svestrani neimar sa balkanskog juga, predstavlja simbiozu nekoliko stilskih i funkcionalnih opredjeljenja. Na njima su prisutni elementi bizantijske i postbizantijske arhitekture (ogledaju se u općoj silueti kupola nad naosom, rješenju osnove, primjeni tradicionalnih trijemova), srpsko-bizantijskog neimarstva, kao i elementi romanike, gotike, levantinskog baroka i islamskog graditeljstva, upotrijebljeni u dekorativnim završecima elevacije i obradi podionih vijenaca, u mješovitim konstrukcijama i obradama enterijera, dok su elementi zapadnoevropskog baroka ispoljeni, prije svega, u oblicima i detaljima zvonika». (Kadijević, 1997., str. 23.)

Prema konceptu prostorne organizacije, Saborna crkva u Sarajevu pripada tipu trobrodne crkve sa pripratom, naosom i oltarskim prostorom.

U arhitektonskom smislu, crkva je građena u neoklasicističkom stilu, pravokutne osnove sa pet neobizantijskih kupola sa visokim tamburima, polukružnom apsidom, klasičnim prozorima postavljenim u dva horizontalana reda i velikim baroknim zvonikom. 

            «Taj stil u kojem se skladno prepliću elementi vizantijske tradicije i odjeci evropskog baroka i klasicizma, tipičan je za graditelja sarajevske Saborne crkve, majstora Andriju Damjanova, čuvenog neimara XIX vijeka sa prostora Balkana. Eklektički manir, sa mješavinom raznorodnih stilskih elemenata, koji je primjenjen u gradnji sarajevske crkve, bio je kao i u slučaju čajničke crkve, izraz mode u našem graditeljstvu XIX vijeka». (Ševo, 2002.)

Saborna crkva u Sarajevu je orijentirana u smjeru istok – zapad, gdje se ulaz u objekt nalazi na zapadnoj, a apsida na istočnoj strani objekta.

Objekt crkve ima pravokutnu osnovu. Dimenzije objekta, mjerene sa vanjske strane, iznose: dužina cca 42,0 m i širina cca 23,00 m. Visina objekta, mjerena od razine terena do krovnog vijenca, iznosi cca 13,5 m.

Konstruktivni sustav objekta čine masivni kameni zidovi, stupovi, lukovi i svodovi.

Crkva ima masivne kamene zidove koji su različitih debljina. Debljina vanjskih bočnih zidova iznosi cca 1,3 m, a debljina vanjskog zida, koji se nalazi na zapadnoj strani (glavni ulaz u objekt), iznosi između 2,0 - 1,2 m, dok debljina zidova na istočnoj strani (u dijelu apside) iznosi izmeđi 1,2 – 0,85 m. Zidovi su izrađeni od kamenih blokova, ožbukani su sa unutrašnje i vanjske strane. Sa unutrašnje strane zidovi su bogato dekorirani, dok je fasada bojena tonovima bliskim zemljanim bojama - smeđom i oker žutom.

Šest masivnih kamenih stupova kružnog presjeka se nalazi u centralnom dijelu naosa crkve. Stupovi su u smjeru istok-zapad, raspoređeni na razmaku od cca 8,0 m i tako dijele naos crkve na tri podužna dijela: centralni i dva bočna dijela. U smjeru sjever–jug, stupovi su raspoređeni na razmaku od cca 8,4 m. Dijametar stupova iznosi cca 90 cm. Stupovi imaju baze i raskošno profilirane kapitele. Stupovi su spojeni kamenim lukovima, a između njih je prostor presvođen poluobličastim svodom.

Iznad središnjeg dijela naosa nalazi se centralna kupola, koja je oslonjena na četiri stupa. Dijametar centralne kupole iznosi cca 8,5 m, a njezina visina do tjemena, mjerena izvana, iznosi 34,0 m. Visina njezinog tambura je 16,5 m i na njemu se nalazi dvanaest lučno završenih prozora. Četiri manje kupole istih dimenzija smještene su na samim kutovima objekta crkve, a njihov dijametar iznosi cca 4,3 m. Visina ovih kupola do tjemena, mjerena sa vanjske strane, iznose cca 24,5 m.

Crkva je natkrivena dvovodnim krovom. Krovna konstrukcija je drvena. Krov se završava profiliranim kamenim krovnim vijencem koji ima niz arkadica. Bakrenim limom su prekrivene sve krovne plohe, dvovodni krov crkve, sve kupole, apsida, krov na zvoniku i svi opšavi.

Na južnoj i sjevernoj fasadi, na središnjem dijelu krova, na početku krovnog vijenca, nalaze se frontoni, ovalne zidane forme koje imaju dekorativnu funkciju. Njihova širina iznosi cca 10,0 m, a visina im je cca 8,0 m. Sastoje se od tijela frontona i sa po dva stupa koji se nalaze  sa obje strane. Tijelo frontona se završava križom, a stubovi piramidalnim obeliskom.

Polukružna apsida, koja se nalazi na istočnoj strani objekta, mjerena iznutra, je širine cca 5,7 m, a njezina dubina je 3,5 m. Apsida je prekrivena polukupolom, a visina apside do tjemena, mjereno sa vanjske strane, iznosi cca 16,5 m. Prostori u kojima su smješteni đakonikon i proskomidij nalaze se na istočnom zidu crkve, lijevo i desno od apside. Polukružnog su oblika, širine cca 2,88 m i dubine 1,44 m.

Prostor priprate je masivnim, pravokutnim stupovima odvojen od prostora naosa. Stupovi su postavljeni u osovini istok – zapad, sa kružnim stupovima crkve. Od zapadnog zida objekta, ovi pravokutni stupovi su udaljeni 1,95 m. Dimanzije ovih stupova iznosa cca 1,6 X 0,9 m. U prostoru priprate, u njezinom desnom i lijevom kutu, je smješteno polukružno stubište za galeriju. Galerija se nalazi na prostoru čitavog zapadnog zida crkve, iznad priprate, na visini od cca 7,0 m od poda crkve. Nepravilnog je oblika i njezina širina iznosi cca 4,0 m. Sa galerije je malim stubištem ostvaren pristup u zvonik.

Na južnoj i sjevernoj fasadi objekta su izrađeni jednostavno profilirani pilastri, koji su postavljeni čitavom dužinom objekta, od kamenog sokla do krovnog vijenca. Pilastri izlaze iz ravni fasadnih zidova za cca 25 cm, a njihova širina iznosi cca 65 cm. Imaju bazu i kapitel koji se na krovnom vijencu spaja sa arkadama. Na južnoj i sjevernoj fasadi se nalazi po 9 pilastara koji dijele podužne fasade na 8 vertikalnih polja u kojima su smještena po dva prozorska otvora. Prozori su postavljeni u dva horizontalna pojasa, ukupno je 15 prozora na jednoj fasadi. Izrađeni su od drveta, a njihove dimenzije iznose cca 1,2 X 2,8 m i lučno se završavaju. Prozori sa unutrašnje strane imaju staklene vitraže, a sa vanjske, dekorirane rešetke od kovanog željeza. Sa vanjske strane prozori su uokvireni kamenim doprozornicima u obliku stupića koji na vrhu imaju križ.

U donjoj zoni podužnih fasada, u trećem polju se nalaze lučno završeni južni i sjeverni portal. Vrata su drvena, kasetirana, širine cca 1,7 m i visine cca 3,2 m. Uokvirena su kamenim stupovima koji se završavaju križom. Na vrhu portala je slijepi timpanon sa križem. Na zapadnom zidu objekta se nalazi glavni crkveni portal. Njegove dimenzije iznose cca 1,85 X 3,38 m. Portal čine masivna drvena dvokrilna vrata sa polukružnim završetkom, sa raskošno ukrašenim kamenim stupovima i ukrasima.

Pod crkve je izrađen od kamenih ploča.

Prostor oltara je podignut u odnosu na ostali dio crkve za cca 50 cm, odnosno za tri stepenika.

Zvonik je pravokutne osnove, čije dimenzije iznose cca 7,50 x 4,50 m. Sastoji se od dva masivna stupa, dimenzija cca 2,0 X 2,0 m, koji se nalaze 2,5 m od zapadnog zida crkve. Iznad ovog prvog dijela zvonika, na njegovoj južnoj i sjevernoj strani se nalazi po jedan prozor, istih dimenzija kao i  prozori na objektu crkve. Visina zvonika do križa iznosi cca 45,0 m. Na vrhu zvonika je izrađen krov od drvene krovne konstrukcije. Krov zvonika je raskošno ukrašen. Ima osam metalnih polukružno završenih prozora sa metalnim žaluzinama, i to po dva na svakoj strani.

Po završetku izgradnje crkve počelo je njezino unutrašnje uređenje(3).

Zidovi crkve nisu oslikani scenama iz Starog i Novog zavjeta, nego je na njima, u seko tehnici, urađena različita floralna i geometrijska ornamentika. Tako se može reći da je u donjim zonama zidova slikanom ornamentikom imitirana gradnja kamenom, a na stupovima mermerom, dok su lukovi, svodovi i apsida ukrašeni različitim floralno-geometrijskim ornamentom. Svodovi u kupolama i potrbušjima velikih lukova sadrže simbolični ukras plavog neba i zlatnih zvijezda(4). Kapiteli stupova u naosu i oltaru su pozlaćeni višekaratnim zlatnim listom, a na koru i pilastrima u crkvi izvedena je bojena imitacija štuko-dekoracije.

Prilikom uređenja crkve postavljeni su vitraži na prozorima, i to sljedećim redom:

sjeverni zid, posmatrano u smjeru I→Z:

1.       sv. apostol Matej (za pokoj duše Nedeljka Drinčića, sin svećenik Miroslav),

2.       sv. apostol Luka (za pokoj duše Milene Madžarević, suprug Dušan),

3.       Rođenje Kristovo ( u pokoj mis Adeline Irbi),

4.       Krštenje Kristovo (daruje Veselin Naerlović),

5.       sv. Georgije (daruje Risto i Darinka Jovanović),

6.       sv. Jovan Krstitelj ( za pokoj duše jereja Jovana i Gospave Ajvazović, sin protostavrof Milorad),

7.       Rođenje Presvete Bogorodice (u pokoj duše Stake Skenderove),

8.       sv. Nikola (daruje Nikola i Kosta Radulović),

9.       sv. Trifun (daruju Ljubo i Zorka Kuršumdžić),

10.   sv. arhangel Mihailo (za pokoj duše Steve i Jule Prnjatović),

11.   sv. Georgije (za pokoj duše Miloša Miladinovića daruje supruga Draginja),

12.   sv. car Konstantin i carica Jelena (dobrotvorna zadruga Srpkinja Sarajevo),

13.   sv. Sava (daruju Ranko i Vukosava Despić);

južni zid, posmatrano u smjeru I→Z:

1.       sv. apostol Jovan (za pokoj duše d.b. Nektarija),

2.       sv. apostol Marko (bez natpisa),

3.       sv. Stefan Dečanski (?) ili Prvovjenčani (?) (Daruje Dragan Kalember),

4.       sv. Sava (daruje dr. Dušan Jeftanović),

5.       sv. Georgije (za pokoj duše protostavrofora Atanasija Kosorića, sinovi Dušan i Veselin),

6.       sv. Petka (u pokoj duše Đorđa i Ljubice Ratković, sin Branko),

7.       Uskrsnuće Kristovo (za pokoj duše Olivere Radović, sin Đorđe i suprug proto Slobodan),

8.       sv. Jovan Krstitelj (daruje Arsenije Mihić),

9.       Uskrsnuće Lazarevo (za pokoj duše mitropolita d.b. Petra),

10.   sv. Nikola (za pokoj duše Gospave Mihić),

11.   sv. Georgije (u spomen Rajki i dr. Dušanu Davidoviću prilažu kćeri),

12.   Preobraženje Kristovo (za esnaf Srba zanatlija, Milan Kerenović),

13.   sv. Dimitrije (Srpsko pjevačko društvo Sloga).

Vitraži su poručeni u ateljeu Stanišić u Somboru u vrijeme uređenja crkve. Tokom rata u Bosni i Hercegovini, od 1992. do 1995. godine, vitraži su uništeni. U periodu od 1998. do 1999. godine u istom ateljeu je urađena rekonstrukcija uništenih, odnosno oštećenih vitražnih predstava i oni su postavljeni na prozore.

Izradu ikonostasa (dimenzije 20x15 m) u Sabornoj crkvi je novčano podržala ruska carska obitelj, odnosno, «ikone su pravljene u Sergijevskom manastiru blizu Petrograda trudom arsimandrita istog manastira g. Ignjatija, koji je sabirao priloge od carske porodice i drugih imućnijih osoba, te sve, sa još pet svešteničkih okruta i dvije manje plaštanice, poslao na dar sarajevskoj crkvi.» (Kosanović, 1888., 130.)

Okvir ikonostasa je rađen u Sarajevu. Njegova izrada, a potom i pozlata, je povjerena ruskim majstorima. Pozlatom je ukrašeno oko 118 m2 ikonostasne pregrade.

Ikone koje su ugrađene u ikonostasnu pregradu su rađene 1869. godine u Trojice-Sergejevskoj lavri, u istom manastiru u kojem je svoje ikone radio poznati Andrej Rubljov više od četiri stoljeća ranije. (Ševo, 2002., 266.)

Ukrasna konstrukcija rama ikonostasa je sastavljena od kasetiranih površina koje uokviruju ikone. Površine su ukrašene plitkim reljefom, profiliranim lajsnama raznih oblika i stupićima. Ukrasna konstrukcija pozlaćena je čitavom površinom tehnikom sjajne pozlate na crvenom bolusu.(Zeković, 2000., 19.)

Ukupna površina oslikanih zona ikonostasa iznosi oko 70 m2. Na ikonostasnu pregradu je pričvršćeno 69(5) ikona različitih formata. Ikone su na poleđini pričvršćene za slijepi ram, koji je obložen drvenim pločama obojenim u sivu boju. Ikone su rađene u tehnici ulje na platnu, na gipsano-krednoj podlozi. Na bojeni sloj je nanesen višeslojni namaz laka.

U vizuelnom smislu, ikonostas se može podijeliti na tri zone, odnosno tri horizontalno podijeljene cjeline.

Prva zona, posmatrana u smjeru S→J:

1.       Sv. mučenica Darija,

2.       Sv. car Konstantin,

3.       sjeverne dveri – Arhanđel Gavrilo,

4.       Sv. Arsenije,

5.       Sv. Nikola,

6.       Bogorodica sa Hristom,

7.       carske dveri – Blagovijesti,

8.       Isus Hrist,

9.       Sv. Ignjatije Bogonosac,

10.   Sv. Sava,

11.   južne dveri – arhanđel Mihailo,

12.   Sv. Aleksandar Nevski,

13.   Sv. Evgenije.

Druga zona – praznične ikone, posmatrana u smjeru S→J:

1.       Silazak sv. Duha na apostole,

2.       Rođenje Hristovo,

3.       Sretenje Gospodnje,

4.       Krštenje Hristovo,

5.       Ulazak u Jerusalim,

6.       Sv. Jovan Zlatousti,

7.       Sv. Jakov,

8.       Tajna večera,

9.       Sv. Vasilije Veliki,

10.   Sv. Grigorije Bogoslov,

11.   Rođenje Bogorodice,

12.   Blagovijesti,

13.   Vavedenje Presvete Bogorodice,

14.   Uspenje Presvete Bogorodice,

15.   Uzdizanje časnog krsta.

Treće zona, posmatrana u smjeru S→J:

1.       Sv. Jeremije,

2.       Sv. Danilo,

3.       Sv. Jona,

4.       Sv. Zaharije,

5.       Sv. Juda,

6.       Sv. Jakov,

7.       Sv. Marko,

8.       Sv. Jovan,

9.       Sv. Toma,

10.   Sv. Pavle,

11.   Vaznesenje Hristovo,

12.   Preobraženje Hristovo,

13.   Sv. Petar,

14.   Sv. Andrej,

15.   Sv. Matej,

16.   Sv. Simon,

17.   Sv. Vartolomej,

18.   Sv. Filip,

19.   Sv. Ilija,

20.   Sv. Ilarion,

21.   Sv. Isaia,

22.   Sv. Avakum,

23.   Sv. Aleksej mitropolit moskovski,

24.   Sv. Evgenija,

25.   Sv. Dimitrij mitropolit Rostok,

26.   Sv. Georgije,

27.   Sv. Paraskeva,

28.   Anđeo,

29.   Anđeo,

30.   Anđeo,

31.   Vaskrsenje Hristovo,

32.   Anđeo,

33.   Anđeo,

34.   Anđeo,

35.   Anđeo,

36.   Marija Magdalena,

37.   Sv. Vasilije – knez Vladimir,

38.   Sv. Mitrofan,

39.   Sv. Dimitrije,

40.   Sv. mučenica Aleksandra.

Na vrhu ikonostasa je križ.

Hristov grob

Hristov grob je smješten na sjevernoj strani naosa crkve, odmah uz propovjedaonicu. Njegove dimenzije su: cca 2,60x2,00x5,00 m. Izređen je oko 1890. godine od drveta. Dar je udovice Teodora Petrovića iz Sarajeva.

Na praznik, Veliki petak, odvija se obred u kojem se  iz oltara iznosi plaštanica na kojoj je izobraženo Kristovo polaganje u grob. Plaštanica se polaže na Hristov grob, a vjernici je cjelivaju.

Postolje Hristovog groba je pravokutne osnove. Stranice su mu zatvorene drvenim plohama. Plohe su obojene svijetlozelenom bojom i ukrašene su profiliranim pozlaćenim lajsnama. U dnu je natpis:

«U slavu Hristu spasitelju prilaže ovaj grob Konstantina udova Petrovića za vječni spomen svom suprugu Teodoru i sinu Konstantinu u Sarajevu na Veliki petak 1890. godine».

Na postolje je, na četiri stupa, oslonjen baldahin. Na vrhu je križ. Baldahin je također obojen svijetlozelenom bojom i pozlaćen je.

Propovjedaonica

Propovjedaonica je smještena na sjevernoj strani naosa crkve. Izrađena je oko 1874. godine od drveta. Propovijedaonica je obojena svijetlijom smeđom bojom i pozlaćena je. Propovjedaonica je visoka oko 5 m.

Služi za održavanje propovijedi tokom, odnosno nakon bogosluženja.

Propovijedaonica je napravljena tako da opkružuje stup u crkvi. Na propovjedno mjesto se uspinje sa sjeverne strane stupa uz kružno stubište koje je sa vanjske strane zatvoreno ogradom. Na južnoj strani, ispod stubišta, je postavljena stolica sa baldahinom. Stolica je od poda uzdignuta za jednu stubu. Na vrhu je propovjedaonica sa ogradom i držačem za knjigu.

Tron

Tron je smješten na južnoj strani naosa crkve, nasuprot propovjedaonice. Orijentiran je u smjeru S→J. Njegove dimenzije su: cca 1,20x1,30x5m. Izrađen je oko 1874. godine od drveta.

Tokom bogosluženja na tronu sjedi mitropolit.

Tron je pravokutne osnove. Tri stranice su mu zatvorene drvenim plohama, dok je četvrta slobodna – ulazni dio ka stolici. Plohe su obojene svijetlozelenom bojom i ukrašene su profiliranim pozlaćenim lajsnama. Stolici se prilazi preko četiri stepenika. Poleđina trona je zatvorena drvenom plohom na koju je pričvršćen naslon stolice.

Na postolje je, na četiri stupa, oslonjen baldahin. Na vrhu je krst. Baldahin je također obojen svijetlozelenom bojom i pozlaćen je.

Zbirka ikona

1. PRESVETA BOGORODICA

Autor: kritski majstor

Vrijeme izrade: XVI. ili XVII. stoljeće

Tehnika: tempera na dasci

Dimenzije: 107x72 cm

Opis: na pozlaćenoj pozadini je predstavljena Presveta Bogorodica, odjevena u tamni maforion. Njegovi rubovi su obrubljeni crvenom trakom. Na lijevoj ruci drži malog Krista. On je odjeven u gornjem dijelu u bijelu, a u donjem dijelu, crvenu košulju. Krist desnom rukom blagosilja, a u lijevoj ruci drži svitak. Oko glava svetitelja je oreol. U lijevom i desnom gornjem kutu je naslikan po jedan anđeo. U dnu ikone je u dva reda tiskanim ćiriličnim slovima sljedeći natpis:

Ova ikona po~iv({eg) Riste Radulovi}a po weg nalogu prilo`i sestra St(k-n)a supruga J. Tasovca u hr. ro`. presv. grd. u Sar. 23. januara 1877.

2. PREOBRAŽENJE HRISTOVO  

Autor: nepoznat

Vrijeme izrade: prije 1875. godine

Tehnika: tempera na dasci

Dimenzije: 81x61 cm

Opis: predstavljen je Krist kako stoji na oblaku sa podignutim i raširenim rukama. Iza njega su zrake svjetlosti. Sa njegove desne strane je predstavljen prorok Mojsije, a sa lijeve sv. Ilija. Obojica su glavu podigli prema Kristu.

U podnožju ikone, tiskanim ćiriličnim slovima, stoji sljedeći natpis:

Esnaf mehand`ijski 1875.

3. PRESVETA BOGORODICA

Autor: nepoznati kritski majstor

Vrijeme izrade: XVII. ili XVIII. stoljeće, svakako prije 1894. godine

Tehnika: tempera na dasci, srebrni pokov, iskucavanje

Dimenzije: 77x59 cm

Opis: predstavljena je Presveta Bogorodica sa malim Kristom na desnoj ruci. Bogorodicin i Kristov oreol, te njihove šake su prekrivene srebrnim pokovom.

U dnu je sljedeći natpis, pisan ćiriličnim pismom:

«Ovu ikonu i kandilo od srme Nikola Mosti rodom iz Sarajeva komisionari trgovac biv{i na skeli u Metkovi}ima u Gabeli. Priloæi za vje~ni spomen otcu i materi Risti i Staki u Sarajevu u sv. hramu Roædestvu Presvete Bogorodice godine 1894. »

4. VASKRSENJE HRISTOVO

Autor: Andrei Jaslavcev

Vrijeme izrade: oko 1776. godine

Tehnika: tempera na dasci, srebrni pokov, iskucavanje

Dimenzije: 38,5x32,5x6 cm

Opis: slikana scena Uskrsnuća Kristovog je gotovo u potpunosti prekrivena istom scenom, ali urađenom u sredbnom okovu. Ispog okova su vidljive naslikane glave svetitelja i još neki sitniji dijelovi.

U dnu ikone je teško čitljiv ćirilični natpis, pisan na ruskom jeziku:

«Starawem derpskago 2 bataqona gospodna major vasi(li)ja vas(l)jevi~a frjazina vesu vnei... zo zaka`dom zolonik po23 togo ispozoloto cjeni ~ekanena.. sankt peterburzie 1776. godine febraja 22 dna srebrenago djela Andrei Jaslavcev. »

Na pločici pričvršćenoj za ram ikone ugravirano «Voskresenie Hristovo».

5. HRISTOVO RASPEĆE

Autor: Paja Jovanović

Vrijeme izrade: prije 1921. godine

Tehnika: ulje na platnu

Dimenzije: cca 280x170 cm

Opis: uz raspeto tijelo Kristovo stoji rimski vojnik sa okruglim štitom u desnoj ruci i kopljem u lijevoj. U dnu slike su simboli Kristovih muka, lobanja i kosti.

U donjem desnom kutu je natpis tiskanim ćiriličnim slovima:

«zadu`bina

porodice Makse Had`i

Despi}a

1921»

Sa lijeve strane slike na sredini je crveni natpis tiskanim ćiriličnim slovima:

«Voistinu Bo`ji sin bje sei

Evangeqe od Mateja

Gl.za~.rgi.27.113. »

Donji lijevi kut:

Paja Jovanović

6. VASKRSENJE HRISTOVO

Autor: nepoznati kritski majstor

Vrijeme izrade: XVI. stoljeće, svakako prije 16. ožujka 1864. godine

Tehnika: tempera na dasci

Dimenzije: 56x43,5 cm

Opis: predstavljena je scena Uskrsnuća Kristovog, u kojoj on uskrsava iz groba. Oko pojasa mu je pričvršćeno bijelo platno, a preko leđa mu viori crveni ogrtač. Ispred njega, pored groba, je predstavljeno nekoliko vojnika odjevenih u uniforme rimske vojske, a u pozadini je nekoliko ljudi.

Na poleđini ikone je natpis pisanim ćiriličnim pismom:

« Predato u crkvu u Sarajevu 13. juna 1684.»

7. SV. ILIJA

Autor: nepoznat

Vrijeme izrade: nepoznato

Tehnika: tempera na dasci, srebrni pokov, iskucavanje

Dimenzije: 32x25,5 cm

Opis: predstavljena je dopojasna figura svetitelja. Pozadina ikone, izuzev svetiteljevog lika, je prekrivena iskucanim srebrnim okovom.

8. SV. CAR KONSTANTIN I CARICA JELENA

Autor: nepoznat

Vrijeme izrade: prije 1910. godine

Tehnika: tempera na dasci, srebrni pokov, iskucavanje

Dimenzije: 33,5x31,7x7 cm

Opis: slikana površina, izuzev glava svetitelja, je prekrivena iskucanim srebrnim okovom. Svetitelji između sebe drže križ.

Na poleđini je natpis sljedećeg sadržaja:

«Milan Rado{evi} pojac srp...srkvi...1910. »

9. SV. NIKOLA ČUDOTVORAC

Autor: nepoznat

Vrijeme izrade: nepoznato

Tehnika: tempera na dasci, srebrni pokov, iskucavanje

Dimenzije: 22x18,7 cm

Opis: predstavljena je dopojasna figura svetitelja sa mitrom na glavi i oreolom oko nje. Svetitelj je odjeven u episkompske haljine. Desnom rukom blagosilja, a u lijevoj drži Evanđelje. U gornjem desnom kutu je predstavljen lik Krista koji jednom rukom blagosilja, a u drugoj drži Evanđelje. U gornjem lijevom kutu je predstavljen lik Bogorodice kako u obje ruke drži omofor.

10. SV. NIKOLA ČUDOTVORAC

Autor: nepoznat

Vrijeme izrade: nepoznato

Tehnika: tempera na dasci, srebrni pokov, iskucavanje

Dimenzije: 53,5x45 cm

Opis: predstavljena je dopojasna figura svetitelja. Desnom rukom blagosilja, a u lijevoj drži Evanđelje. U gornjem desnom kutu je predstavljen lik Krista koji jednom rukom blagosilja, a u drugoj drži Evanđelje. U gornjem lijevom kutu je predstavljen lik Bogorodice kako u obje ruke drži omofor.

11. PRESVETA BOGORODICA

Autor: neopoznati kritski majstor

Vrijeme izrade: XVII. ili XVIII. stoljeće

Tehnika: tempera na dasci, srebrni pokov, iskucavanje

Dimenzije: 31x27,5 cm

Opis: predstavljena je Presveta Bogorodica sa malim Kristom na lijevoj ruci. On je majci naslonio glavu uz njen obraz. Pozadina ikone je prekrivena srebrnim iskucanim okovom.

12. ROĐENJE PRESVETE BOGORODICE

Autor: nepoznat

Vrijeme izrade: prije ožujka 1864. godine

Tehnika: tempera na dasci

Dimenzije: 54x42 cm

Opis: predstavljena je scena rođenja Presvete Bogorodice u kojoj je u gornjoj polovini ikone prikazana sveta Ana, koja leži u postelji. Nude je okrijepom. U donjoj polovini ikone su predstavljene tri žene kako se staraju oko djeteta. Uz njih sjedi Joakim. Ispred njih je posuda sa vodom.

U gornjem desnom kutu je tiskanim ćiriličnim slovima napisan naziv ikone, dok je u dnu ikone, na sredini napisano:

«marta 16. 1864. svjato ikonu prilo`i pok. Riste Trivkovi} vo }erka Bogomatere ... u tom Jerusalimu. »

13. HRISTOS

Autor: nepoznati kritski majstor

Vrijeme izrade: XVI. do XVIII. stoljeće

Tehnika: tempera na dasci, srebrni pokov, iskucavanje

Dimenzije: 56x46,5(6) cm

Opis: Kristos je predstavljen sa srebrnim okovom oko glave.

Zbirka predmeta izrađenih od metala

1. DISKOS

Vrijeme nastanka: prije siječnja 1873. godine

Materijal: srebro, pozlata.

Tehnika izrade: lijevanje, pozlata, graviranje

Dimenzije: visina 10 cm, promjer 17 cm

Signatura:

-          gornja strana: Agnec boži vzemši grehi mira

-          donja strana: S.P. Đurađ za upokoj Mariji 26. janv. 1873.

Opis predmeta: tanjurić – diskos sa blago izvijenim rubom po kojem stoji navedeni natpis. U središtu je iskucan anđeo. Tanjurić stoji na kružnom postolju.

2. PUTIR

Vrijeme nastanka: prije siječnja 1873. godine

Materijal: srebro, pozlata

Tehnika izrade: lijevanje, pozlata, graviranje

Dimenzije: visina 30 cm, promjer 10 cm

Signatura:

-          postolje: S.P. Đurađ za pokoj Mariji 26 janv.1873.

-          uz rub čaše: Kusite tijelo Hristovo primite istočnika bezsmertnago

Opis predmeta: na kružnom postolju je izvedeno tehnikom iskucavanja osam krupnih suza. Prostor između njih je ispunjen sitnijim vegetabilnim motivom. Uz postolje se nastavlja prsten iz kojeg izlazi drška putira, pa novi prsten koji drži čašu. Po čaši je u medaljonima iskucana scena Raspeća, zatim Presveta Bogorodica sa Kristom i sv. Jovan Krstitelj.

3. KAŠIČICA I ZVJEZDICA

Vrijeme nastanka: prije siječnja 1873. godine (7)

Materijal: srebro, pozlata.

Tehnika izrade: lijevanje, pozlata

Dimenzije:

-          kašičica: 20 cm

-          zvjezdica: 4x7x7 cm

Signatura: bez signature

Opis predmeta: drška kašičice završava križem. Zvjezdica ima oblik križa čiji se krakovi spuštaju u visini cca 4 cm.

4. TANJURIĆ

Vrijeme nastanka: nepoznato

Materijal: srebro, pozlata.

Tehnika izrade: lijevanje, pozlata, graviranje

Dimenzije: promjer 10 cm

Signatura:

-          uz rub tanjurića: Dostojno jest jako voistinu blažititja Bogorodicu prisnoblaženu

-          donja strana: Pamjat priobratenoje arhimandritom

Opis predmeta: tanjurić sa blago izvijenim rubom po kojem stoji navedeni natpis. U središtu je iskucan lik Presvete Bogorodice – šire od nebesa sa Kristom.

5. POSUDA ZA VODU

Vrijeme nastanka: nepoznato

Materijal: srebro, pozlata

Tehnika izrade: lijevanje, pozlata, graviranje

Dimenzije: visina 4 cm, promjer 13 cm

Signatura:

-          donja strana: Sava Konstantinovičem Kassanović

Opis predmeta: posuda za vodu je izrađena iz jednog komada srebra. Kružnog je oblika sa izdvojenom drškom po kojoj su tehnikom iskucavanja urađeni različiti geometrijski motivi.

6. KRUNA ZA VJENČANJE

Vrijeme nastanka: 1931. godine

Materijal: bakar, pozlata

Tehnika izrade: lijevanje, pozlata, graviranje

Dimenzije: visina 14 cm, promjer 19,5 cm.

Signatura:

-          unutrašnjost obruča krune:

Prilog tutora g.g. Radoslava ]orovi}a, Qube Kur{umd`i}, Ugqe{e Cuci}a i or|e Bude{i}a Sabornoj crkvi u 1931. godine.

Opis predmeta: na obruč krune su postavljne dvije metalne vrpce tako da se ukrštaju na vrhu. Na mjestu ukrštanja je križ.

7. KANDILO

Vrijeme nastanka: prije 1873. godine

Materijal: srebro

Tehnika izrade: lijevanje, iskucavanje

Dimenzije: visina 22 cm

Signatura:

Ovo kandilo prilo`i esnaf mehand`ijski hramu Ro`destva Bogorodici u Sarajevu 1873.

Opis predmeta: kandilo se sastoji od tri diska – kugle, od kojih je središnja najveća, a gornja je izvijena i otvorena za čašu. Na središnju kuglu – disk su pričvršćene tri drške koje drže lance kandila.

8. KANDILO

Vrijeme nastanka: prije 1873. godine

Materijal: srebro

Tehnika izrade: lijevanje, iskucavanje

Dimenzije: visina 22 cm

Signatura:

Ovo kandilo prilo`i esnaf mehand`ijski hramu Ro`destva Bogorodici u Sarajevu 1873.

Opis predmeta: kandilo se sastoji od tri diska – kugle, od kojih je središnja najveća, a gornja je izvijena i otvorena za čašu. Na središnju kuglu – disk su pričvršćene tri drške koje drže lance kandila.

9. KANDILO

Vrijeme nastanka: prije ožujka 1875. godine

Materijal: srebro

Tehnika izrade: lijevanje, iskucavanje

Dimenzije: visina 55 cm, promjer 36 cm

Signatura:

Ovo kandilo prilo`i za spomen u Saravski hram Presvete Bogomatere Ro`destvo Aleksa Petrov [ori}  ]ur~il marta 13 1875.

Opis predmeta: u dnu kandila je pričvršćena alka iz koje se preko tri prstena izdvaja centralna kugla kandila. Kuglu gradi devet jabuka. Na njih su pričvršćene tri figure anđela koji drže lance kandila, a između njih su tri svijećnjaka. Centralna kugla se pri vrhu sužava u prsten visine cca 10 cm, a potom se ponovo širi u istu, ali manju kuglu. Vrh ove kugle se također sužava i prerasta u prsten u koji se umeće čaša.

10. KANDILO

Vrijeme nastanka: prije ožujka 1875. godine

Materijal: srebro

Tehnika izrade: lijevanje, iskucavanje

Dimenzije: visina 45 cm, promjer 26 cm

Signatura:

Ovo kandilo prilo`i za spomen u Saravski hram Presvete Bogomatere Ro`destvo Aleksa Petrov [ori}  ]ur~il marta 13 1875.

Opis predmeta: u dnu kandila je pričvršćena alka iz koje se preko tri prstena izdvaja centralna kugla kandila. Kuglu gradi devet jabuka. Na njih su pričvršćene tri figure anđela koji drže lance kandila, a između njih su tri svijećnjaka. Centralna kugla se pri vrhu sužava u prsten visine cca 10 cm, a potom se ponovo širi u istu, ali manju kuglu. Vrh ove kugle se također sužava i prerasta u prsten u koji se umeće čaša.

11. KANDILO

Vrijeme nastanka: prije ožujka 1875. godine

Materijal: srebro

Tehnika izrade: lijevanje, iskucavanje

Dimenzije: visina 45 cm, promjer 26 cm

Signatura:

Ovo kandilo prilo`i za spomen u Saravski hram Presvete Bogomatere Ro`destvo Aleksa Petrov [ori}  ]ur~il marta 13 1875.

Opis predmeta: u dnu kandila je pričvršćena alka iz koje se preko tri prstena izdvaja centralna kugla kandila. Kuglu gradi devet jabuka. Na njih su pričvršćene tri figure anđela koji drže lance kandila, a između njih su tri svijećnjaka. Centralna kugla se pri vrhu sužava u prsten visine cca 10 cm, a potom se ponovo širi u istu, ali manju kuglu. Vrh ove kugle se također sužava i prerasta u prsten u koji se umeće čaša.

12. KANDILO

Vrijeme nastanka: prije ožujka 1875. godine

Materijal: srebro

Tehnika izrade: lijevanje, iskucavanje

Dimenzije: visina 45 cm, promjer 26 cm

Signatura:

Ovo kandilo prilo`i za spomen u Saravski hram Presvete Bogomatere Ro`destvo Aleksa Petrov [ori}  ]ur~il marta 13 1875.

Opis predmeta: u dnu kandila je pričvršćena alka iz kojih se preko tri prstena izdvaja centralna kugla kandila. Kuglu gradi devet jabuka. Na njih su pričvršćene tri figure anđela koji drže lance kandila, a između njih su tri svijećnjaka. Centralna kugla se pri vrhu sužava u prsten visine cca 10 cm, a potom se ponovo širi u istu, ali manju kuglu. Vrh ove kugle se također sužava i prerasta u prsten u koji se umeće čaša.

13. SVIJEĆNJAK

Vrijeme nastanka: oko 1900. godine

Materijal: bakar, pozlata

Tehnika izrade: lijevanje, graviranje

Dimenzije: visina 126 cm, promjer 56 cm

Signatura:

-         postolje: Prilo`i Jovan Mitrovi| zlatar Sarajevo 1900. Ro|en u Sarajevu 1839.

-          Opis: na tri lavlje šapice stoji okruglo postolje iz kojeg se izdiže masivna i visoka noga svijećnjaka. Na vrhu je velika okrugla posuda u kojoj se pale svijeće.

14. SVIJEĆNJAK

Vrijeme nastanka: oko 1900. godine

Materijal: bakar, pozlata

Tehnika izrade: lijevanje, graviranje

Dimenzije: visina 126 cm, promjer 56 cm

Signatura:

-          postolje: Prilo`i Jovan Mitrovi| zlatar Sarajevo 1900. Ro|en u Sarajevu 1839.

Opis: na tri lavlje šapice stoji okruglo postolje iz kojeg se izdiže masivna i visoka noga svijećnjaka. Na vrhu je velika okrugla posuda u kojoj se pale svijeće.

Knjige

1. JEVANĐELJE

Vrijeme nastanka: 1872. godine

Mjesto izdanja: Moskva

Dimenzije: 23,5x17x6 cm

Signetura:

-          zadnja strana Evanđelja: Pomjani Gospodi raba svojega arhimandrita Savu i`e prinese Svjato Jevan|elije ot Moskva carstvago grada.

-          zadnja strana:

Popravio Mila Ili} Samard`ija 1892. godine. Biv{i klisara iste godine.

Opis: kožne korice Jevanđelja su obložene srebrnim limom. Na prednjoj korici su iskucana u četiri medaljona u kutovima četvorica evanđelista, dok je u centralnom medaljonu iskucan Kristov lik.

 

            Crkveno dvorište je ograđeno kovanom željeznom ogradom koja je postavljena na niskom kamenom zidu.

 

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

U toku ratnih djelovanja 1992.-1995. godine, Saborna crkva u Sarajevu pretrpjela je manja oštećenja, uvjetovana gelerima granata.

Konstatirana su sljedeća oštećenja:

  1. krovnog pokrivača sa podlogom,
  2. fasadnih površina sa dijelovima profilacija,
  3. svih ustakljenih površina,
  4. vanjske stolarije,
  5. vanjske bravarije,
  6. mehanizma zvona,
  7. satnog mehanizma,
  8. dijela konstrukcije svodova i limova,
  9. elektroinstalacija,
  10. elementi enterijera,
  11. oprema.

Za restauratorske radove koji su vrašeni na objektu Saborne crkve u Sarajevu 1998.-1999. godine, postoji tehnička dokumentacija koju je Povjerenstvo dobilo od Kantonalnog zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajevo.

Investitor je bila Federacija BiH - Federalno ministarstvo obrazovanja i kulture, a donator Republika Grčka, Ministarstvo inozemnih poslova.

Projekt Sanacije Saborne crkve u Sarajevu je izradio «Arhinvest» građevinski inžinjering Sarajevo, Kranjčevićeva 7, travnja 1998. godine.

Faza projekta je arhitektura i konstrukcija. Projektanti su Rosić Nedeljko, dipl. ing. arh. i Jovanović Dušan, dipl. ing. arh. za arhitektonski dio, a za konstruktivni dio Hadžimusić Emir, dipl. ing.

Projekt obuhvata sanaciju oštećenja na krovu i fasadi objekta.

Obnova pokrova izrađena je novim bakrenim limom debljine 0,6 mm.

Obnova fasade je predstavljala obnovu njezinih oštećenih dijelova: vijenaca, pilastera, plastičnih arkada i ostalih površina.

Obnova postojeće boje na fasadi je izrađena paradifuznom bojom («boja koja diše»).

Metalni prozori i rešetke na fasadama su popravljeni i bojeni u postojećem izgledu. Ustakljivanje prozora je vršeno tranasparentnim staklom.

Obnova vanjske stolarije je izrađena tako da su zadržani svi postojeći elementi sa završnom obradom bajcovanjem «na tur».

Pokretno naslijeđe

Tokom 2000. godine izrađen je elaborat «Konzervacija i restauracija zidnih dekoracija – ornamenata, ikonostasa, propovedaonice, Hristovog groba, trona, plastike na fasadi crkve».

Elaborat je uradio stručni tim pod rukovodstvom mr. prof. Zvonimira Zekovića, savjetnika konzervatora. Konzervatorska ispitivanja zidnih dekoracija ornamentike i izradu projekta za tu oblast je vodio mr. asis. Radomir Samardžić, konzervator-restaurator, te Nemanja Smičiklas, slikar-restaurator. Konzervatorska i laboratorijska ispitivanja, te izrada projekta za tu oblast, bila je povjerena ing. teh. Voinu Nikoliću, konzervatoru-tehnologu, dok su konzervatorska ispitivanja ikona i ikonostasa  i obrada podataka povjereni Stojanki Samardžić, konzervatoru i restauratoru.

 

5. Sadašnje stanje dobra

Uvidom u stanje na terenu, ustanovljeno  je sljedeće:

Objekt je građevinski u dobrom stanju, potrebno je izvršiti restauraciju u enterijeru.

Žbuka i bojeni sloj na zidovima crkve je u najvećoj mjeri oštećeni na svodovima i zidnim površinama duž sjevernog i južnog zida u naosu, kao i u dijelu centralne kupole i četiri manje kupole. Na bojenom sloju su velike naslage prašine dvojakog porijekla. S jedne strane to je prašina nagomilavana na bojenom sloju od nastanka crkve do danas, te sa druge strane, ogromne količine prašine nastale kao posljedica destrukcije na otvorima u periodu ratnih i poratnih godina (rat u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine). Pored prašine, problem predstavlja i potklobučavanje bojenog sloja zbog utjecaja vlage – duga izloženost atmosferskim utjecajima u periodu ratnih i poratnih godina (rat u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine).

Sadašnje stanje pokretnog naslijeđa

           Ikonostas

Noseće drvene grede su čvrste i stabilne, ali je primjetna velika količina nečistoća – prašine, voska i sl., te brojnih premaza bojom na licu i poleđini ikonostasne pregrade. Neki od konstruktivnih elemenata koje učvršćuju ikonu za ikonostas su od upotrebe popustili. Donje zone ikonostasne pregrade imaju mehanička oštećenja. U gornjim zonama duborez je prekriven slojem čađi i nečistoća koje zbog visine nisu redovno čišćene. U tim zonama je primjetna i crvotočina.

Dio pozlaćenih elemenata je vremenom potamnio, a dio je mehanički oštećen.

           Ikone

Zaštitni sloj ikona je pokriven debelim slojem čađi i prašine. Posebno su ovom izložene ikone u gornjim zonama ikonostasa. Neke od ikona na ikonostasu su iskapane voskom. Bojeni sloj je na nekim ikonama ispucao, kao i podloga. Također, neke od ikona su mehanički oštećene.

           Hristov grob, propovjedaonica i tron

Drvo i pozlata su prekriveni slojem prašine. Donje zone su mehanički oštećene usljed korištenja.

           Predmeti izrađeni od metala

Predmeti su u dobrom stanju.

 

6. Specifični rizici

Ne postoje specifični rizici koji ugrožavaju spomenik Saborne crkve u Sarajevu.

 

III. – ZAKLJUČAK

 

Primjenjujući Kriterije za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom (“Službeni glasnik BiH”, br. 33/02 i 15/03), Povjerenstvo je donijelo odluku kao u dispozitivu. Odluka je utemeljena na sljedećim kriterijima:

A. Vremensko određenje

B. Povijesna vrijednost

C. Umjetnička i estetska vrijednost

C. I. Kvaliteta obrade

C. II Kvaliteta materijala

C. III. Proporcije

C. IV. Kompozicija

C. V. Vrijednost detalja

C. VI. Vrijednost konstrukcije

D. Čitljivost

D. I. Materijalno svjedočanstvo o manje poznatim povijesnim razdobljima

D. II. Svjedočanstvo o povijesnim mijenama

D. III. Djelo značajnog umjetnika ili graditelja

D. IV. Svjedočanstvo o određenom tipu, stilu ili regionalnom maniru

D. V. Svjedočanstvo o tipičnom načinu života u određenom razdoblju

E. Simbolička vrijednost

E. I. Ontološka vrijednost

E. II. Sakralna vrijednost

E. III. Tradicionalna vrijednost

E. IV. Vezanost za rituale ili obrede

E. V. Značaj za identitet skupine ljudi

F. Ambijentalna vrijednost

F. I. Odnos oblika prema ostalim dijelovima cjeline

F. II. Značenje u strukturi i slici grada

G. Izvornost

G. I. Oblik i dizajn

G. II: Materijal i sadržaj

G. III Namjena i upotreba

G. IV. Tradicija i tehnike

G. V. Položaj i smještaj u prostoru

G. VI. Duh i osjećanja

I. Cjelovitost (cjeline, područja, zbirke)

I. I. Fizička cjelovitost

I. II. Homogenost

I. III. Zaokruženost (kompletnost)

I. IV. Nenarušenost stanja

 

Korištena literatura:

U toku vođenja postupka proglašenja Saborne crkve – Crkve Presvete Bogorodice u Sarajevu  nacionalnim spomenikom BiH,  korištena je sljedeća literatura:

 

1888.    Sava Kosanović, Nova srpskopravoslavna crkva u Sarajevu, Bosanska vila, Sarajevo, 1888., 270.

 

1949.    Filipović, M., Andrija Damjanović iz Velesa, zograf i neimar (oko 1813-1878), Muzeji, 2, 1949., str. 33.-40.

 

1994.    Mileusenić, Slobodan, Duhovni genocid 1991-1993, Muzej srpske pravoslavne crkve, Beograd, 1994.

 

1997.    Kadijević, Aleksandar, Jedan vek traženja nacionalnog stila u srpskoj arhitekturi (sredina XIX – sredina XX veka), Građevinska knjiga, Beograd, 1997.

 

1998.    Rakić, Svetlana, Ikone Bosne i Hercegovine (XVI do XIX vijek), Republički zavod za zaštitu spomenika kulture Beograd, Beograd, 1998.

 

1999.    Zvonimir Zeković, Elaborat konzervacija i restauracija zidnih dekoracija (ornamentike), ikonostasa, ikone, propovedaonice, trona, Hristovog groba, Beograd, 2000.

 

2002.    Ševo, Ljiljana, Pravoslavne crkve i manastiri u Bosni i Hercegovini do 1878, Biblioteka Baština, Banja Luka, 2002.

 

2002.    Predrag Puzović, Srpska pravoslavna eparhija dabrobosanska, Šematizam, Foča, 2004.

 

Dokumentacija Kantonalnog Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajevo

 

(1) Andrija Damjanović iz Velesa, neimar i zograf, živio je u peridu između 1813. i 1878. godine. O životu Andrijinom i o njemu kao čovjeku, ne zna se mnogo. Bio je pripadnik obitelji uglednih makedonskih zografa i graditelja Renzovski (drugi sin od četiri sina majstora Damjana Renzovskog), koja je podizala i ukrašavala crkve na širem balkanskom prostoru – od Makedonije, Epira, do Bugarske i Carigrada, a Damjanov je svoju djelatnost proširio na sjever i zapad Balkana. Stekavši reputaciju svestranog graditelja pravoslavnih hramova, tokom najpoznijeg perioda rada dobijao je narudžbine iz pravoslavnih općina, raštrkanih na širokom prostoru Kneževine Srbije i srpskih krajeva pod turskom upravom. (Kadijević, 1997., str. 15.)

„Za Andriju Damjanova se ne može reći da je samouk, još manje neuk. Naprotiv, sve što je sagradio otkriva dobrog poznavaoca konstrukcije i stilskih slojeva građenja. On je bio samo jedan od posljednjih poznatih graditelja našeg podneblja koji nije stupio u umjetničku akademiju ili politehniku da nauči zakone projektovanja i građenja, nego je prošao kroz dugotrajnu starinsku školu rasta od šegrtovanja do prakse  kod iskusnih neimara porodične tajfe.“ (Jovanović, 1997.) Veliko znanje stekao je učeći sa spomenika bizantijskog i postbizantijskog razdoblja, koje je imao prilike upoznati na brojnim putovanjima. Sazreo je u periodu kada zapadni elementi nisu šire primijenjivani u makedonskim, epirskim i ostalim pravoslavnim krajevima pod turskom upravom. Otuda njegovo zahvatanje u zapadnu tradiciju, izraženo pretežno na planu dekoracije i uređenja enterijera, govori o suvremenosti njegove arhitekture, o spremnosti da se uklopi u novi tok arhitekture bazilika, začet polovicom stoljeća u Solunu.

Andrija je bio suvremenik Teofila Hansena, a i osobno su se znali, tako je i njegova eklektička arhitektura imala dosta utjecaja na rad Andrije Damjanovića.

Kada je Andrija pregovarao sa Sarajevskom pravoslavnom crkvenom općinom o građenju nove crkve u Sarajevu, općinari su tražili da im pokaže neki plan ili crtež. On im je rekao da plana nema, nego da pogledaju crkve u Nišu i Smederevu. Takvu će graditi u Sarajevu, ali će biti ljepša. Slično se desilo i u Mostaru. Predstavnike mostarske općine uputio je da vide sarajevsku crkvu. Međutim, pretpostavlja se da su prilikom gradnje tih crkava korišteni neki planovi.

Andrija Damjanović i njegova braća radili su uglavnom crkve i ikonostase, ali i profanu arhitekturu. Tako su za vrijeme dok su gradili Novu crkvu u Sarajevu, popravljali sahat-kulu i sagradili jednu veliku kasarnu u Sarajevu. (Pretpostavlja se da je to bila kasarna na mjestu današnje kasarne na Bistriku, a zvala se  Kršla. U vrijeme Austro-Ugarske je srušena i napravljena je sadašnja zgrada kasarne.) Osim planova, izrađivali su i modele. Tako je Andrija izradio i odnio u Carigrad drveni model  kasarne koju je gradio u Sarajevu. Povodom građenja te kasarne, Andrija je, priča se, dobio odlikovanje od sultana, orden i pravo da nosi sablju. (Filipović, 1949., str. 33.-40.)

(2) „Glavno je bilo prikupiti novac za građevinu. Sultan Aziz Prvi poslao je 500 dukata, a Simo Sokolović 30 hiljada groša, sve u antilucima. Knez Mihajlo je poslao 500 dukata iz Beograda. Sovjet i Ministarstva dadoše prilične svote, a najviše je doprinio narod sarajevski. Sam Manojlo Jeftović dao je više puta po 2000 dukata. Svako se odazvao prema svojoj mogućnosti.“ (Despić, 1941.)

(3) Poslije Prvog svjetskog rata, nakon što je crkva pretrpjela uništenje izazvano atmosferskim utjecajima (austrougarska vojska je u vojne svrhe skinula olovni krov i zvona, a crkvu prepokrila limom), u svibnju 1921. godine počela je njezina obnova. (Puzović, 2004. )

(4)„Zvijezde koje prekrivaju svodove hrama su od pravog zlatnog lista, što potvrđuje laboratorijski nalaz, a aplicirane su na plavu površinu nekim uljanim mikstionom.” (Zeković, 2000., 9.)

(5) Carske dveri sadrže dvije ikone, na jednom krilu je predstavljen sv. Gavrilo, a na drugom Presveta Bogorodica.

(6) Dimenzija je data sa ramom.

(7) Predmeti se koriste uz  diskos i putir, pa se pretpostavlja da su dobijeni na poklon zajedno.

 



Saborna crkva Saborna crkvaSaborna crkva i MitropolijaUlica Branilaca grada sa Sabornom crkvom i Mitropolijom
Sjeverna fasadaZvonik crkveZvonikPortal
Glavni ulazBočni ulazDvorište i južni ulazJužni portal
Centralni molitveni prostorUnutrašnjost crkve - centralna kupola i dio ikonostasaBočni brodCentralna kupola
Pogled sa galerijeGalerija iznad ulazaPropovjedaonicaMala kupola
Vitraži   


ENGLISH 
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika © 2003. Razvoj i dizajn: