početna stranica    
 
Odluke o proglašenju dobara nacionalnim spomenicima

ODLUKU
o izmjeni odluka o proglašenju nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine donesenih zaključno sa 50. sjednicom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika


Privremena lista nacionalnih spomenika

Privremena lista nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine
KOMPLETNA


O privremenoj listi

Odluka o brisanju spomenika sa Privremene liste

Lista peticija za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima

Odluke o odbijanju prijedloga za proglašenje nacionalnim spomenikom

Ugroženi spomenici

Odluke donesene na posljednjoj sjednici

Online peticije

Pokretno

Nepokretno

MANAGEMENT PLAN
Nomination of the Properties for Inscription on the World Heritage List
Mehmed pasha Sokolovic Bridge in Višegrad
Bosnia and Herzegovina


Brusa bezistan (Rustem-pašin bezistan, Mali bezistan) sa dućanima, graditeljska cjelina

galerija nazad

Status spomenika -> Nacionalni spomenik

Objavljeno u "Službenim glasnicima BiH" broj 18/07 i 90/07.


Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovu člana V stav 4 Aneksa 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39 stav 1 Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 4. do 10. jula 2006. godine je donijela

 

O D L U K U

 

I

 

Graditeljska cjelina – Brusa bezistan (Rustem-pašin bezistan, Mali bezistan) sa dućanima u Sarajevu se proglašava nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji koja obuhvata k.č. br. 754, 755, 756, 757 i 758, posjedovni  list broj 438, k.o. Sarajevo I (po novom premjeru),  Opština Stari grad, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite i rehabilitacije utvrđene Zakonom o sprovođenju odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljene shodno Aneksu 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH” br. 2/02, 27/02 i 6/04).

 

II

 

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je da obezbijedi pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju, restauraciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrdiće tehničke uslove i obezbijediti finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione table sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

 

III

           

S ciljem trajne zaštite nacionalnog spomenika, na prostoru definisanom u tački I stav 2 ove odluke utvrđuju se sljedeće mjere zaštite:

-     dozvoljeni su samo radovi na restauraciji i konzervaciji, te prezentaciji nacionalnog spomenika uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje i stručno nadziranje  nadležne službe zaštite nasljeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine.

 

IV

 

Stavljaju se van snage svi sprovedbeni i razvojni prostorno-planski akti koji su suprotni odredbama ove odluke.

 

V

 

Svako a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i opštinske službe suzdržaće se od preduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu da oštete nacionalni spomenik ili dovedu u pitanje njegovu zaštitu.

 

VI

 

Ova odluka dostaviće se Vladi Federacije, federalnom ministarstvu nadležnom za  prostorno uređenje, nadležnoj službi zaštite nasljeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine i opštinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra radi sprovođenja mjera utvrđenih u tač. II - V ove odluke i nadležnom opštinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

 

VII

 

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom koje je dostupno na uvid zainteresovanim licima u prostorijama i na web- stranici Komisije  (http://www.aneks8komisija.com.ba).

 

VIII

 

Shodno članu V stav 4 Aneksa 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.

 

IX

 

Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objaviće se u «Službenom glasniku BiH».

 

Ovu odluku Komisija  je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

 

Broj: 06.1-2-55/05-3                                           

5. jula 2006. godine

Sarajevo                                                                       

 

Predsjedavajuća Komisije

Amra Hadžimuhamedović

 

O b r a z l o ž e nj e

 

I – UVOD

 

Na osnovu Zakona o sprovođenju odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljene shodno Aneksu 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, član 2 stav 1, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom u skladu sa članovima V i VI Aneksa 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH» broj 33/02) sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za šta ne postoji vremensko ograničenje, i bez obzira na to da li je za navedeno dobro podnesen zahtjev.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika je donijela odluku o stavljanju Gradske ambijentalne cjeline u Sarajevu na Privremenu listu nacionalnih spomenika pod rednim brojem 546, a objekat Brusa bezistana se nalazi unutar Gradske ambijentalne cjeline Sarajeva.

U skladu sa odredbama Zakona, a na osnovu člana V stav 4 Aneksa 8 i člana 35 Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je  pristupila sprovođenju postupka za donošenje konačne odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

 

II – PRETHODNI POSTUPAK

 

U toku vođenja postupka izvršen je uviđaj u:

-     podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući opis i fotografije, podatke o oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama i  radovima na dobru itd.,

-     uviđaj u sadašnje stanje objekta,

-     kopiju katastarskog plana,

-     istorijsku, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru koja je data u popisu korišćenja dokumentacije u okviru ove odluke.

 

Na osnovu uviđaja u  prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra utvrđeno  je sljedeće:

 

1. Podaci o dobru

Lokacija           

Brusa bezistan se nalazi na desnoj obali rijeke Miljacke u središtu trgovačkog jezgra  Baščaršije. Sa sjeverne strane je oivičen ulicom Ćurčiluk Veliki, sa zapadne strane ulicom Bazardžani, sa istočne strane ulicom Abadžiluk, a sa južne strane ulicom Kundurdžiluk. 

Istorijski podaci

U popisu krajišta Isa-bega Ishakovića iz 1455. godine(1) najnaprednije naselje koje su Turci zatekli u župi Vrhbosni bio je srednjovjekovni trg Tornik ili Utorkovište(2). Mjesto, koje izgradnjom Isa-begovih zadužbina počinje da dobija urbanu fizionomiju čitljivu i u urbanoj matrici današnjeg Sarajeva, prema  turskim izvorima iz 1462. i 1468/9,  stiče status kasabe, odnosno šehera, i pominje se pod nazivima Staro Trgovište ili Stara Varoš, Trgovište, Saraj, Saraj-ovasi(3), Saraj-kasabasi Bosna-saraj(4). Godine 1507. naselje se prvi put pominje pod imenom Sarajevo(5).

Procvat i graditeljsku ekspanziju Sarajevo doživljava u 16. vijeku. Privredni život se razvijao u znaku trgovine i zanatstva. U Sarajevu su prisutni dubrovački trgovci koji svojom poslovnom preduzimljivošću i vezama doprinose razvoju sarajevske trgovine. Uvoze se razna tekstilna roba, riža, papir; visoko se cijeni čoha. Izvoze se vosak, živa stoka, koža. Da bi se unaprijedila trgovina, sagrađena su tri bezistana: Mehmed-begov bezistan, Gazi Husrev-begov i Rustem-pašin (Brusa bezistan).

«U Bosni je bilo šest bezistena, tri u Sarajevu, jedan u Banjoj Luci i dva u Travniku. Sva tri sarajevska bezistena nastala su između 1463. i 1551, banjolučki poslije 1587, a prije 1659, a travnički u šestom deceniju XVIII stoljeća. ...» (6)  

Prvi bezistan u Sarajevu sagradio je u prvoj polovini 16. vijeka Mehmed-beg, sin Isa-bega Ishakovića. Nalazio se uz Kolobara han, na prostoru Trgovki(7), sjeverno od Brusa bezistana.  U pohodu Eugena Savojskog(8), 1697. godine, bio je znatno oštećen, a 9. jula 1842. je izgorio u požaru(9). O njegovom izgledu nema pouzdanih podataka(10).  

Naime, u vrijeme restauracije Trgovki,  prilikom otkopavanja temelja dućana, nađeni su stariji temelji većeg objekta, a stepen očuvanosti tih temelja bio je takav da nije mogao da se utvrdi pravougaoni oblik bezistana, a ostale strukture tog objekta prilikom izgradnje Trgovki su bile uništene. Zbog toga se izvodi zaključak da taj bezistan nije imao svodove niti kupole, jer takve konstrukcije bi zasigurno zahtijevale jače temeljne konstrukcije, čiji bi se trag sačuvao i u vremenu izgradnji Trgovki. Zbog toga, može da se pretpostavi da je Mehmed-begov bezistan bio pokriven lakšom drvenom konstrukcijom(11).

Gazi Husrev-begov bezistan, poznat i pod nazivima Stari bezistan i Veliki bezistan,  nastao je u prvoj polovini 16. vijeka a prvi put se u dokumentima pominje 1555. godine. Od I svjetskog rata bio je većim dijelom u ruševinama,  između dva svjetska rata postojale su ozbiljne namjere da se ostaci bezistana potpuno uklone, te na njegovom mjestu izgradi velika savremena palata. Početkom 1968. godine konačno se pristupilo restauraciji Gazi Husrev-begovog bezistana. Zahvat je izveden prema projektu arhitekata Džemala Čelića i E. Jahića sredstvima Stambenog preduzeća Sarajevo.

Brusa bezistan je izgrađen 1551. godine. Njegov osnivač je Rustem-paša(12), porijeklom iz Sarajeva ili iz njegove okoline(13). Brusa bezistan je, svakako, njegova najznačajnija zadužbina podignuta u njegovom rodnom kraju.

U Brusa bezistanu, odmah po njegovom dovršenju, 1551, prodavali su se skupocjeni tekstilni proizvodi, a vezir Rustem-paša, pored državničkih poslova, bavio se i proizvodnjom svile u Brusi. Upravo prema svili iz Brusa koja se prodavala u ovom bezistanu objekat je i dobio ime Brusa bezistan.

Godine 1658. u Sarajevu su boravila dva francuska putopisca Poullet i Quiclet, koji su ostavili veoma zanimljive opise Sarajeva iz tog vremena:

"... Veliki trg ili čaršija je čudo. U nedjelju koja je u Turskoj pazarni dan, naći je tamo neizmjerno naroda i svake vrste robe na prodaju. Ima i vrlo lijepih tržnica, zatvorenih, koje se noću zatvaraju kao zemaljske palače; zovu ih bezistani. Tu se prodaje sukno (draps), vosak, platno, koža, lijepo krzno i postave, svila i druga roba koja dolazi iz Mletaka, i druga roba i radovi iz zemlje.(14)" 

Putopisac  Evlija Čelebi, koji je u 17. vijeku boravio u Sarajevu, daje opis samo jednog bezistana, izgrađenog u srcu sarajevske čaršije, a Gazi Husrev-begov bezistan bio je na zapadnoj granici tadašnje čaršije:

 “Ima vrlo lijep tvrd kupolama pokriven bezistan. U njemu ima svakovrsne skupocjene indijske, sindske, arapske, persijske, poljske i češke robe. Ovamo donose na tovarnim konjima bezbrojnu različitu skupocjenu robu na prodaju Dubrovnik i velika Venecija.” (15)  

Evlija Čelebi upoređuje sarajevsku čaršiju sa onima u Brusi i Halepu:

"U čaršiji ima u svemu hiljadu i osamdeset dućana koji su uzor ljepote. Sama čaršija je veoma privlačna i izgrađena po planu. Svaki pojedini dio čaršije je natkriven isto kao čaršije u gradovima Halep i Brusa, samo što ti krovovi nisu građeni od tvrdog materijala, nego samo od debelih greda. Glavne ulice su čiste i pokaldrmisane, a u jednoj krasnoj zgradi koja je sagrađena od tvrdog materijala nalazi se bezistan. Tu se može vrlo jeftino kupiti svakovrsne robe iz Indije, Arabije, Persije, Poljske i Češke. Kako su Dubrovnik i Mleci udaljeni od ovoga grada samo dva tri konaka, to se iz Zadra, Šibenika i Splita za dva dana doveze na komorskim konjima u ovaj grad bezgranično mnogo vrsta robe, skupocjenog sukna i  finih svilenih tkanina, koje se prelijevaju kao mramor, pa se tu prodaju. Čohadžijska (suknarska) čaršija i kazandžijski bazar su vrlo živi. "

U sarajevskom sidžilu Gazi Husrev-begove biblioteke, XXIX, 10 i 114, zabilježen je sljedeći podatak:

“Veleučenom gospodinu Fejzulah-efendiji, muteveliji Rustem-pašinog vakufa u Sarajevu, nakon pozdrava, saopćuje se: kako je od velikog požara, koji se tu prije desio u Sarajevu, oharabio bezisten spomenutog vakufa i treba ga popraviti, to su vlasnici dolafa i dućana oko njega zamolili, da se poberu kirije od dolafa u spomenutom bezistenu, pa se od tih kirija izvedu popravci. Pošto je od strane šerijatskog suda obavljen pregled (kešf) i ustanovljen detaljan troškovnik na 189,50 groša, to je šerijatski sud izdao dozvolu za popravak prema troškovniku, koji je vama predat u ruke, te je u tome napisana i poslana ova murasela. Kada vam stigne, popravite spomenuti bezisten na način od sabranih kirija. Pozdrav, 27 redžeba 1203 (23 aprila 1788). Sejid Ali, kadija iz Sarajeva.” (16)  

S vremenom Brusa bezistan je osiromašio, prestalo je da se trguje skupocjenom robom, a dućani, koji su poput prstena okruživali bezistan, iz svojine Rustem-pašina vakufa su prelazili u posjede malih sopstvenika. Naime, od prihoda bezistana ubiranih za iznajmljivanje dućana u njima(17) trebale su se izdržavati zadužbine vakifa, a upravljanje tim sredstvima se ubrajalo u službu mutevelije vakufa. Kada je riječ o muteveliji Rustem-pašinog vakufa, njegovo sjedište nije nikada bilo u Sarajevu, nego u Istanbulu, a u Sarajevu je postojao samo njegov zastupnik. Nakon 1878.  Rustem-pašin mutevelija se nije brinuo za Rustem-pašine zadužbine u Bosni, što je, svakako, glavni razlog za dijeljenje i rasparčavanje tog vakufa.

Polovinom 19. vijeka dućani unutar bezistana su pripadali staretinarima, a spoljni dućani su bili u ruševnom stanju i zamjenjivani drvenim.

Nakon austrougarske okupacije ovaj bezistan je pretvoren u magacin vojničkih uniformi i u tu svrhu služio je sve do 1902. godine. Nakon toga, jedno vrijeme se nije upotrebljavao, a zatim je ponovo postao trgovina manufakturne robe, sve do 1926, kada je ponovo bio zatvoren. Neposredno pred početak II svjetskog rata u njemu je bio smješten parni mlin, poslije se ponovo koristio kao magacinski prostor, a u kasnijem periodu je desetak godina, sve do 1968, korišćen kao tržnica mliječnih proizvoda.

Godine 1967. započeli su radovi na sanaciji, restauraciji i adaptaciji objekta za potrebe savremene trgovine. Radovi su se izvodili prema projektu inž. arh. Husrefa Redžića i inž. arh. Radivoja Jadrića sredstvima Stambenog preduzeća Sarajevo. Godine 1968, poslije konzervatorsko-restauratorskih radova, otvoren je unutrašnji dio bezistana u kome je smještena robna kuća suvenira i kućne radinosti “Bosna-folklor”. U nastavku ovih radova izvodi se rekonstrukcija dućana sa sve četiri strane bezistana(18).

Tokom rata 1992-1995. objekat nije pretrpio znatnija oštećenja, jer nije direktno pogođen većim projektilima. Pogoci zrna manjih kalibara i parčadi uglavnom su oštetili krovni pokrivač i samo djelimično krovni vijenac.

Nakon Projekta uređenja Brusa bezistana za muzejsku postavku 2000-2001, enterijer Brusa bezistana je preuređen tako da je dobio funkciju stalne postavke  Muzeja grada Sarajeva. Nosilac projekta je bio Kantonalni zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajevo, investitor Vlada Kantona Sarajevo, idejno rješenje je uradio arhitekt Kemal Hrustanović, projektanti izvedbenog projekta su bili saradnici Kantonalnog zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa iz Sarajeva, arhitekti Pavle Mašić i Emir Softić, a građevinske radove je izvela firma "Kuvet" iz Sarajeva.

 

2. Opis dobra

“Bezisten je složena riječ od arapskog bezz i perzijskog nastavka (i)stan, a znači mjesto gdje se bez ili platno prodaje. U prvo vrijeme prodavao se u takvim tržnicama samo svileni, pamučni i laneni bez ili platno, a kasnije i druge skupocjene stvari. U našim krajevima zvahu se bezisteni ili bezistani, u Carigradu bedesten, u Konji bezazija. Uz bezistan dolazi često i ime njegova osnivača, npr. Gazi Husrevbegov bezisten(19). Ime osnivača upotrebljavalo se naročito onda u narodu, kad je u dotičnom mjestu bilo više bezistena. Osim toga nazivali su se i po vrsti tkanine koja se u njima pretežno prodavala, kao i po mjestu odakle je tkanina poglavito dolazila. Tako se jedan bezisten u Carigradu zvao Sandal-bedesten, a jedan u Sarajevu zove i danas Brusa-bezisten. Prvi je dobio ime po tkanini sandal u kojoj je tkan jedan čibuk (der Streifen) od svile, a drugi od pamuka.  ....

Bezisteni su vrlo solidno građene zgrade. Zidani su od kamena i presvedeni kupolama ili bačvastim svodovima. Osnovica im je pravougaonik ili kvadrat. Zidovi su im debeli metar i više. U jednom carigradskom bezistenu debljina zidova je šest metara. Kupole se oslanjaju na zidove i debele stupove. Iznad svakog stupa je po jedna manja kupola. Vrata su na svod a krila od željeza. Prozori su dosta maleni. Pri gradnji nastojalo se da gradnja bude što je moguće bolje osigurana od požara. Unutar zgrade uz zidove i oko stupova, ako ih ima, kao i sa vanjske strane niže se dućan do dućana. U nekim su bezistenima u Carigradu postojale male pregrade u zidovima, slične današnjim tresorima po bankama, a u kojima su bogataši držali novac, i zato plaćali neku oštetu. Toga u našim bezistenima, koliko znam, nije bilo.” (20)    

Objekat sarajevskog Brusa bezistana je izveden od tradicionalnih materijala i na tradicionalan način, a sličan je Fatihovom i Sandal-bezistanu u Carigradu. Riječ je o objektu pravougaone osnove, dimenzija 20,15 x29,40 m, zidanom masivnim zidovima od kamena, debelim 130 cm na sjevernoj strani, 125 cm na južnoj, te 115 cm na istočnoj i zapadnoj strani, riješenim sa dva lica od lomljenog i polupritesanog kamena. Ima 6 velikih kupola, promjera 7 metara (visina vrha kupole je oko 12,50 m iznad poda prizemlja bezistana), i 2 kupolice koje su izvedene od turske cigle. U centralnom prostoru kupole se oslanjaju na dva stupca presjeka 2,30x2,75 metara. Može da se pretpostavi da je objekat izvorno bio pokriven olovnim limom, a za sadašnji pokrov je upotrijebljen bakarni lim. Svi prozorski otvori (na kraćim zidovima su po dva, a na dužim po tri prozora), kao i otvori vrata (ima ukupno četvoro vrata, tj. u osovini svakog zida postavljena su po jedna)  imaju šembrane izvedene od fino obrađenog kamena, a krila vrata i prozorski kapci su od kovanog gvožđa.

U toku radova 1968. godine izvorni kaldrmisani pod je zamijenjen pravilnim i brušenim kamenim pločama u centralnom dijelu, te “roga” po unutrašnjim obodnim zidovima objekta kamenom hreša, čime je narušeno izvorno stanje objekta.

Nekada je blizu bezistana proticala rijeka Mošćanica sa svojom pritokom Bukom, koja je u vrijeme bujica znala da poplavi Baščaršiju(21), pa su, zbog toga, perimetralni dućani bezistana bili uzdignuti. 

Brusa bezistan, zadužbina Rustem-paše Hrvata iz 1551. godine, jedini je primjerak potkupolnog bezistana na prostorima bivše Jugoslavije.

 

3. Dosadašnja zakonska zaštita

Rješenjem Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti iz Sarajeva broj 513/50 od 10.5.1950. godine Brusa bezistan u Sarajevu je bio proglašen spomenikom kulture, a Rješenjem Gradskog zavoda za zaštitu i uređenje spomenika kulture u Sarajevu broj 79/67 od 7.4.1967. godine Brusa bezistan je uživao režim zaštite u sklopu ulice Ćurčiluk Veliki, kojoj se, kao organskom dijelu stare sarajevske čaršije, utvrđuje status spomenika kulture.

Prostornim planom Bosne i Hercegovine iz 1980. godine ovo dobro je bilo evidentirano i svrstano u I (prvu) kategoriju kao kulturno-istorijsko dobro.

Na sjednici održanoj 14.6.2000. godine Komisija je donijela odluku o stavljanju Gradske ambijentalne cjeline u Sarajevu na Privremenu listu nacionalnih spomenika pod rednim brojem 546, a objekat Brusa bezistana se nalazi unutar Gradske ambijentalne cjeline Sarajeva.

 

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

Opis radova 1967-1968.

Prema podacima preuzetim iz dostupne literature(22), građevina Brusa bezistana se 1967. god. nalazila u teškom stanju. U kupolama su bile vidljive široke pukotine, a u glavnim spoljnim zidovima bile su kose naprsline koje su se pružale u pravcima što su počinjali u gornjim zonama zidova i spuštali se prema donjim. Oborinska voda, koja je padala sa krova na površinu zemljanog naboja bezistana, prskala je i vlažila zidove, vlaga se penjala do visine od otprilike 2 metra, a mliječna kiselina je nagrizala donji pojas zidova. Pocinčani lim na kupolama i drugim pokrovnim površinama bio je propao, pa su atmosferilije prodirale u kupole, kvasile svodove konstrukcije kupola i ugrožavale njihovu stabilnost. Jedino dva stupca u unutrašnjosti bezistana nisu bila oštećena.

Spoljna perimetralna drenaža oko zidova bezistana obezbjeđivala je bezistan od prodora vode. Postojeći zemljani naboj poda je odstranjen, a postavljena je nova podna obloga od kamenih ploča. Horizontalna konstrukcija novog poda je hidroizolovana. Na taj način zgrada bezistana je bila obezbijeđena od  štetnog dejstva vlage.

Kupole su konstruktivno sanirane uvlačenjem nevidljivih armirano-betonskih serklaža u tambure, a zatim su sve pukotine u kupolama i zidovima, injektiranjem pod slabim pritiskom, ispunjene cementnim mlijekom. Oštećeni pokrov od pocinčanog lima je zamijenjen bakrenim limom.

Nakon  saniranja konstrukcije pristupilo se uređenju enterijera.

Usvojeno je stanovište da bezistan zadrži svoju istorijsku namjenu robne kuće, te da se projektnim rješenjem transformiše u veliku trgovinu narodnim rukotvorinama, ručno tkanim ćilimima, zanatskim i proizvodima domaće radinosti.

Osnov za rješavanje rasporeda prodavnica unutar bezistana bio je austrijski snimak rađen radi utvrđivanja broja dućana, njihovog razmještaja i svojine. Ukupno 36 dućana u unutrašnjosti bezistana bilo je postavljeno uz spoljne zidove, te oko dva centralna stupca. Ovaj raspored unutrašnjih dućanskih jedinica zadržan je potpuno.

Zbog toga je primjena skeletne drvene konstrukcije bila najprikladnija, jer je, istovremeno, prostorno definisala nekadašnje dućane i omogućavala da se doživi jedinstvo prostora u najvećoj mogućoj mjeri. Komunikacije unutar bezistana su naglašene drvenim strehama dućana koje asociraju na strehe dućana u čaršijskim ulicama. “Cilj je bio asocijativni utisak, a ne kopija i imitacija. (23)  

Izgradnjom galerije iznad dućana uspostavljen  je nov prostorni elemenat. Na jednom dijelu galerije nalazila se kafana, a na drugim  prostori za prodaju ćilima i rukotvorina.

Zidovi enterijera bezistana su grubo malterisani krečnim malterom. Kvalitet osvjetljenja unutrašnjeg prostora je poboljšan postavljanjem nevidljivih reflektora u nišama napravljenim u donjim dijelovima prozora, tako da se dobijao osjećaj da se radi o prirodnoj rasvjeti unutrašnjeg prostora bezistana dnevnom svjetlošću.

U srednjim stupcima na vrhu, ispod malih kupola, koje su služile za odvodnjavanje srednjih dijelova krovne površine, nalazile su se dvije male udubine kojima je moglo da se pristupi samo ljestvama, a koje su služile kao riznica dragocjenosti. Nakon katastrofalnog požara iz 1697. godine, do 1852. godine u ovim zaštićenim prostorijama čuvale su se arhive sarajevskih esnafa, sidžili i drape arhive.

U toku saniranja konstrukcija u četiri ugla prizemnog dijela otkrivene su četiri male četvorougaone prostorije, koje su, takođe, služile kao trezori. U novoj namjeni Brusa bezistana te male prostorije su pretvorene u garderobe i klozete za potrebe osoblja robne kuće.

Konzervatorsko-restauraturski i radovi na rekonstrukciji Brusa bezistana izvedeni su u dvije vremenske faze.

U prvoj, 1968. godine, završeni su konzervacija, restauracija i uređenje enterijera, a u drugoj fazi, krajem 1969. god., završena je rekonstrukcija spoljnih dućana. Nakon okončanja obje faze Brusa bezistanu su vraćene njegove glavne arhitektonske karakteristike: spoljni izgled njegovog monumentalnog, horizontalno položenog kvadera, pokrivenog sa šest kupola, koji je sa sve četiri strane obuhvaćen prstenom spoljnih dućana. Postepeni prelaz od prizemnih volumena dućana do visoko postavljenih kupola predstavlja jednu od glavnih osobenosti prostorne kompozicije sarajevske čaršije.

Pred početak radova na obnovi spoljnih dućana bezistana ti dućani nisu postojali, jer su ranije porušeni. Na najvećem dijelu kvadera bezistana nije bilo ni tragova od nekadašnjih dućana, a cijeli objekat se doživljavao drugačije u odnosu na njegov originalni  izgled iz 16. vijeka.

Samo na sjeveroistočnom uglu je bilo očuvano nekoliko poprečnih zidova prvobitnih dućana sa dijelom svoda.

Nakon izvršenog detaljnog snimanja tih preostalih struktura, te nakon analize ranijih nacrta, koji su rađeni radi restauracije i služili za izradu makete Brusa bezistana unutar velike makete cijele stare sarajevske čaršije, utvrđeno je da ti nacrti ne odgovaraju prvobitnom spoljnom konstruktivnom sklopu bezistana: to se odnosilo na četiri ulazna portala, na presijecanje glavnog svoda poprečnim svodovima, kao i na broj perimetralnih spoljnih dućana.

Nakon uklanjanja prislonjenih dogradnji iz kasnijeg perioda bilo je moguće da se tačno odrede položaj i oblik svodova koji natkrivaju ulazne portale, a dosta muke projektantima je predstavljalo rješavanje odvodnjavanja oborinskih voda iznad ulaznih portala.

Nikakav podatak iz ranijih crteža, fotografija i opisa nije ukazivao na prvobitni izgled krovova nad portalima. Studiranjem zidova kubusa bezistana na mjestima iznad svodova portala i fotografisanjem ovih dijelova zida napokon je, na jednoj fotografiji dijela zida iznad sjevernog portala, otkriven obris dvovodnog krova i njegova tačna visina, a projektantu date smjernice za rješenje problema pokrivanja portala.

Teško je bilo odrediti konstrukciju natkrivanja poprečnih zidova dućana, koji su u postojećim nacrtima idealne restauracije percepirani kao lukovi koji povezuju poprečne zidove dućana. Međutim, analizom odnosa visina tih lukova i glavnog svoda koji se naslanja na zidove bezistana ustanovljeno je da konstruktivno rješenje dato u nacrtima idealne restauracije spoljnih dućana ne odgovara stvarnom stanju.

Studiranjem malih ostataka glavnog svoda otkriveno je jedino moguće rješenje u ovom slučaju. Stvarna konstrukcija idealne restauracije je otkrivena presijecanjem, odnosno prodorom glavnog podužnog svoda sa poprečnim bačvastim svodovima koji su tekli uspravno na glavni svod. Dakle, nije se radilo o lukovima, nego o svodovima. Greška je uočena i ispravljena kako u nacrtima idealne restauracije, tako i u realizaciji.

Arhitekt-konzervator navodi razloge za rekonstrukciju dućana kako slijedi: otkopani temelji dali su odgovor o položaju i broju poprečnih zidova dućana. Time je i problem zidanog dijela spoljnog prstena dućana bio riješen. Građevinske linije definisane ivičnjacima odredile su dubine drvenih dijelova dućana. Nagib jednovodnog krova iznad glavnog podužnog svoda bio je određen profilom svoda, a time je bila određena i visina spoljnih drvenih dijelova dućana.

Na taj način rekonstrukcija spoljnih dućana bezistana bila je utvrđena u konstruktivnom rješenju, materijalima, dimenzijama i oblicima.

Bilo je potrebno dati i rješenje fasada drvenih dućana. Znalo se da su dućani bili sa ćepencima. Da bi se drvena fasada uskladila sa monumentalnim zidanim kvaderom bezistana, kao materijal za izradu skeleta i ćepenaka  dućana izabrana je hrastovina.

Ćepenci su rekonstruisani radi istorijske autentičnosti, ali je bilo neophodno da se izvede i staklena pregrada prema ulici, zbog grijanja dućana i zbog savremenog načina poslovanja. Naime, nekad kupac nije ulazio u dućan. Trgovac ili zanatlija je sjedio u dućanu i posluživao kupca koji je stajao na ulici. Posljedice savremenog načina rada trgovaca i zanatlija su bile i neke izmjene i dodaci na fasadi dućana i njihovim enterijerima.

Grijanje cijelog Brusa bezistana, unutrašnjeg prostora i spoljnih dućana, obezbijeđeno je iz kotlovnice u obližnjoj zgradi(24).

Opis radova 2000-2001.

Adaptacija

Prema projektnom zadatku, unutrašnji prostor Brusa bezistana trebalo je da se transformiše u muzejsko-izložbeni prostor za potrebe Muzeja grada Sarajeva. Projektom se željelo da se raspoloživi prostor Brusa bezistana što je moguće više iskoristi za adekvatnu prezentaciju i zaštitu izložbenih eksponata, vodeći računa pri tome da se predviđenim intervencijama ne naruši unutrašnji izgled objekta, te da se zadrži što više postojeće drvene konstrukcije enterijera iz 1967-1968:  drvene skeletne konstrukcije, kao i konstrukcije galerije, podova i postojećih stepeništa. Samo se istočni ulaz upotrebljava, ulazi na sjevernoj i južnoj strani bezistana su van upotrebe, a zapadni ulaz se koristi samo u vanrednim situacijama, inače je zatvoren(25). 

U enterijeru bezistana je izvršena djelimična demontaža postojećih drvenih pregrada koje su se nalazile u njegovom prizemnom dijelu.

Sa podova je skinut premaz uljanim bojama, a uklonjena je i denivelacija pojedinih podnih ploha na galeriji (u rješenju prostora iz 1967-1968. na podovima galerije su podne plohe bile denivelisane za otprilike 10 cm) kako  bi se omogućila neometana komunikacija: postojeći pod je pažljivo demontiran, uklonjena je njegova sekundarna konstrukcija, a zatim ponovo postavljena na osnovnu konstrukciju galerije.

Interpolacija

Prostor muzeja je  funkcionalno i estetski riješen u onoj mjeri koliko je to moglo da dozvoli postojeće konstruktivno i dispoziciono rješenje  samog bezistana, odnosno zatečeno stanje, koje datira od rekonstrukcije urađene početkom sedamdestih godina 20. vijeka. Kako bi muzejski prostor pravilno funkcionisao, te kako bi budućem posjetiocu ponudio odgovarajući ugođaj i informaciju, bilo je neophodno obezbijediti prateće prostore, počev od kontrolisane ulazne partije, prostora za tehničko i stručno osoblje muzeja, prostora za prodaju predmeta koji su u direktnoj funkciji sa muzejom, ugostiteljstva, potrebnih sanitarija za posjetioce i osoblje muzeja i priručnih ostava.

Prizemni dio objekta, odnosno njegova istočna i zapadna strana, predviđen je za smještaj pratećih prostora muzeja, imajući u vidu da je tu lociran postojeći ulaz u objekat čija je funkcija zadržana i u rješenju transformacije enterijera u muzej. Tako je istočna strana rezervisana za prostore kustosa i kafe-slastičarnu(26) sa nusprostorijama, a zapadna za prostore tehničke kontrole.

Sanitarije su postavljene u uglovima istočne strane objekta, jedna za zaposlenike muzeja, a druga za posjetioce.

Duže strane objekta su predviđene za smještaj vitrina, koje se pružaju gotovo cijelom dužinom unutrašnjosti objekta i prekidaju se na mjestima vertikalnih komunikacija-stepeništa kojima se pristupa galeriji muzeja.

Centralni prostor Brusa bezistana u prizemlju je predviđen za edukaciju sa mogućnošću održavanja predavanja.

Ukupna unutrašnja površina  prizemnog dijela iznosi otprilike  476 m2.

Galerijski prostor je predviđen samo za izlaganje eksponata i na njega se dolazi postojećim drvenim stepeništima pozicioniranim u jugozapadnom i sjeveroistočnom uglu objekta. Zidne plohe na galeriji su predviđene za postavljanje vitrina različite visine u koje bi bili smješteni eksponati, a sami uglovi, koji se zatvaraju pod uglom od 45 stepeni u odnosu na uglove objekta, odnosno pravce hodnih linija posjetilaca muzeja, iskorišćeni su za smještaj vitrina predviđenih za izlaganje ruha, kao i sobe iz austrougarskog perioda. Lijevo od stepeništa postavljeni su reprezentativni panoi radi izlaganja fotografija i crteža vrijednih arhitektonskih objekata, a frontalno od stepeništa postavljeni su panoi za legende.

Zbog relativno male korisne površine muzeja, koristi se savremena oprema u svrhu multimedijalnih prezentacija: blizu ulaznih vrata jedno mjesto sa monitorom računara, postavljenim na stojeće postolje, koji ima funkciju tzv. Touchscreena, te dva displeja na galeriji, jedan iznad istočnog, a drugi iznad zapadnog ulaznog portala. Displeji su povezani sa komandnim pultom, odakle se, pomoću 10 kamera, ostvaruje i video-nadzor nad cijelim objektom.

Materijali korišćeni u realizaciji projekta muzejske postavke su: medijapan i rigips-ploče, bijeli bor, bukov laminat, klasičan bukov pod, staklo, pleksiglas, rostfraj i inoks. Medijapan i rigips-ploče iskorišćene su za djelimično oblaganje zidnih ploha i stropova, te za pojedine elemente vitrina. Od bijelog bora je izveden mobilijar pratećih prostorija, kao i klupe na galeriji. Bukova daska i bukov laminat su upotrijebljeni za podove kako u pratećim prostorima, tako i za pod galerije. Različite vrste stakla: obično, pjeskareno i mliječno, u zavisnosti od funkcionalnih zahtjeva, iskorišćene su za vitrine, stropove, leđa, te za pojedine zidne plohe.

Isto je primijenjeno i pri korišćenju pleksiglasa. Rostfraj je iskorišćen za oblaganje ramova i elemenata zidnih ploha, vitrina i panoa koji su prethodno urađeni od medijapana.

Način izlaganja - postavljanja eksponata: Police vitrina su riješene na dva načina. Pri prvom načinu police od brušenog stakla, debljine 6 mm, pružaju se gotovo cijelom dužinom i širinom vitrina u jedan, dva ili više nivoa, zavisno od gabarita izložbenog predmeta. Pri drugom načinu police mogu da se postave konzolno na leđa vitrina koja imaju horizontalne šliceve izvedene na rastojanjima, prema visini, od otprilike 20-25 cm. Leđa vitrina su različito riješena: kao šlicovana, od pune medijapan ploče, kao ogledalo ili se kao leđa koristi mliječno staklo, a cijela površina pretvara u rasvjetno tijelo sa izvorima svjetla iza mliječnog stakla.

Konzervacija

Sanirana su sva oštećenja krovnog pokrivača od bakarnog lima, zidovi i podovi su potpuno očišćeni, odnosno izvedeni su molersko-farbarski radovi. Postavljeni su snjegobrani i gromobrani, te sanirana unutrašnja oštećenja prouzrokovana vlagom na zidnim i kupolnim površinama.

Sva današnja drvena građa u enterijeru Brusa bezistana, takođe, potiče iz perioda posljednje rekonstrukcije (1967-1968). Konstruktivni elementi galerije, ograde i dijela stepeništa izvedeni su, uglavnom, od hrastovine, a smrčevina je poslužila za izradu podova prodajnih prostora, šiše i galerije. 

Pojedina oštećena mjesta konstrukcije galerije su konstruktivno obezbijeđena šarafima i flah-gvožđem. Podna konstrukcija galerije je pojačana gredama i gredicama 10/20 i 8/18 cm koje su se spojile za postojeću konstrukciju.

           

5. Sadašnje stanje dobra  

Prilikom uviđaja u stanje objekta na terenu 29. juna 2006. godine konstatovano je da se objekat Brusa bezistana sa dućanima nalazi u dobrom stanju, da se dobro održava i da se upotrebljava.

Prvobitna ideja projektanata da se prostori ispred južnog i sjevernog ulaza (ovi ulazi su, zbog praktičnih razloga / kontrole ulaza u muzejski prostor, stavljeni van prvobitne funkcije) zatvore „na transparentan način“, a lom građevinske linije objekta „izravna“ kod sjevernog i južnog ulaza, te u njima izlože makete, čija bi opservacija bila moguća iz ulice Ćurčiluk Veliki, odnosno Kundurdžiluk, nije prihvaćena.

Prostori tih „niša“ danas nemaju nikakvu funkciju, pa pojedini prolaznici u noćnim satima vrše „malu nuždu“, što je, svakako, neprihvatljivo, jer stvara ružnu sliku o gradu i objektu,  kako za sopstvenike perimetralnih dućana Brusa-bezistana, tako i za posjetioce i osoblje muzeja.

 

III -  ZAKLJUČAK

 

Primjenjujući Kriterijume za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom (“Službeni glasnik BiH” br. 33/02 i 15/03), Komisija je donijela odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijumima:

A. Vremensko određenje

(dobra nastala od praistorije do 1960. godine)

B. Istorijska vrijednost

(veza građevine, cjeline ili područja sa istorijskom ličnošću ili značajnim događajem u istoriji)

C. Umjetnička i estetska vrijednost

i.           kvalitet obrade,

ii.          kvalitet materijala,

iii.         proporcije,

iv.          kompozicija,

v.          vrijednost konstrukcije.

D. Čitljivost (dokumentarna, naučna, obrazovna vrijednost)

i.           materijalno svjedočanstvo o manje poznatim istorijskim periodima,

ii.          svjedočanstvo o istorijskim mijenama,

iii.         svjedočanstvo o određenom tipu, stilu ili regionalnom maniru,

iv.          svjedočanstvo o tipičnom načinu života u određenom periodu.

F. Ambijentalna vrijednost

i.           odnos oblika prema ostalim dijelovima cjeline,

ii.          značenje u strukturi i slici grada,

iii.         objekat ili grupa objekata je dio cjeline ili područja.

G. Izvornost

i.           oblik i dizajn,

ii.          tradicija i tehnike,

iii.         položaj i smještaj u prostoru.

H. Jedinstvenost i reprezentativnost

i.           jedinstven ili rijedak primjerak određenog tipa ili stila.

I. Cjelovitost (cjeline, područja, zbirke)

i.           fizička cjelovitost (kompaktnost),

ii.          homogenost,

iii.         zaokruženost (kompletnost).

 

Sastavni dio ove odluke su:

 

-     kopija katastarskog plana, razmjera 1:500, k.o. Sarajevo I, br. plana 4, 7 Brusa bezistan se nalazi na lokaciji koja obuhvata katastarske parcele 754, 755, 756, 757, 758,  br. posjedovnog lista 438, k.o. Sarajevo I (po novom premjeru),  Opština Stari grad, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina. Kopiju katastarskog plana 8.2.2005. godine je izdala Služba za imovinsko-pravne, geodetske poslove i katastar Opštine Stari grad, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

-     zemljišnoknjižni izvodi (izdala Zemljišnoknjižna kancelarija Opštinskog suda u Sarajevu, februara 2005. godine):

o        zemljišnoknjižni izvod, nar. br. 5328/05, br. zk. uloška XII/16, za zemljišnu parcelu br. 20, katastarska opština Sarajevo;

o        zemljišnoknjižni izvod, nar. br. 5329/05, br. zk. uloška XII/17, za zemljišnu parcelu br. 21, katastarska opština Sarajevo;

o        zemljišnoknjižni izvod, nar. br. 5330/05, br. zk. uloška XII/18, za zemljišnu parcelu br. 22, katastarska opština Sarajevo;

o        zemljišnoknjižni izvod, nar. br. 5331/05, br. zk. uloška XII/19, za zemljišnu parcelu br. 23, katastarska opština Sarajevo;

o        zemljišnoknjižni izvod, nar. br. 5332/05, br. zk. uloška XII/50, za zemljišnu parcelu br. 24, katastarska opština Sarajevo;

o        zemljišnoknjižni izvod, nar. br. 5333/05, br. zk. uloška XII/47, za zemljišnu parcelu br. 25, katastarska opština Sarajevo;

o        zemljišnoknjižni izvod, nar. br. 5334/05, br. zk. uloška XII/20, za zemljišnu parcelu br. 26, katastarska opština Sarajevo;

o        zemljišnoknjižni izvod, nar. br. 5371/05, br. zk. uloška XVIII/10, za zemljišnu parcelu br. 11, katastarska opština Sarajevo;

o        zemljišnoknjižni izvod, nar. br. 5372/05, br. zk. uloška XVIII/11, za zemljišnu parcelu br. 12, katastarska opština Sarajevo;

o        zemljišnoknjižni izvod, nar. br. 5373/05, br. zk. uloška XVIII/12, za zemljišnu parcelu br. 13, katastarska opština Sarajevo;

o        zemljišnoknjižni izvod, nar. br. 5374/05, br. zk. uloška XVIII/13, za zemljišnu parcelu br. 14, Katastarska opština Sarajevo;

o        zemljišnoknjižni izvod, nar. br. 5375/05, br. zk. uloška XVIII/14, za zemljišnu parcelu br. 15, katastarska opština Sarajevo;

o        zemljišnoknjižni izvod, nar. br. 5376/05, br. zk. uloška XVIII/15, za zemljišnu parcelu br. 16, katastarska opština Sarajevo;

o        zemljišnoknjižni izvod, nar. br. 5377/05, br. zk. uloška XVIII/16, za zemljišnu parcelu br. 17, katastarska opština Sarajevo;

o        zemljišnoknjižni izvod, nar. br. 5378/05, br. zk. uloška XVIII/17, za zemljišnu parcelu br. 18, katastarska opština Sarajevo;

o        zemljišnoknjižni izvod, nar. br. 5379/05, br. zk. uloška XVIII/18, za zemljišnu parcelu br. 19, katastarska opština Sarajevo;

o        zemljišnoknjižni izvod, nar. br. 5380/05, br. zk. uloška XVIII/19, za zemljišnu parcelu br. 20, katastarska opština Sarajevo;

o        zemljišnoknjižni izvod, nar. br. 5381/05, br. zk. uloška XVIII/20, za zemljišnu parcelu br. 21, katastarska opština Sarajevo;

o        zemljišnoknjižni izvod, nar. br. 5382/05, br. zk. uloška XVIII/21, za zemljišnu parcelu br. 22, katastarska opština Sarajevo;

o        zemljišnoknjižni izvod, nar. br. 5383/05, br. zk. uloška XVIII/22, za zemljišnu parcelu br. 23, katastarska opština Sarajevo;

o        zemljišnoknjižni izvod, nar. br. 5384/05, br. zk. uloška XIX/4, za zemljišnu parcelu br. 19, katastarska opština Sarajevo;

o        zemljišnoknjižni izvod, nar. br. 5385/05, br. zk. uloška XIX/5, za zemljišnu parcelu br. 20, katastarska opština Sarajevo;

o        zemljišnoknjižni izvod, nar. br. 5386/05, br. zk. uloška XIX/6, za zemljišnu parcelu br. 21, katastarska opština Sarajevo;

o        zemljišnoknjižni izvod, nar. br. 5387/05, br. zk. uloška XIX/7, za zemljišnu parcelu br. 22, katastarska opština Sarajevo;

o        zemljišnoknjižni izvod, nar. br. 5388/05, br. zk. uloška XIX/8, za zemljišnu parcelu br. 23, katastarska opština Sarajevo;

o        zemljišnoknjižni izvod, nar. br. 5389/05, br. zk. uloška XIX/9, za zemljišnu parcelu br. 24, katastarska opština Sarajevo;

o        zemljišnoknjižni izvod, nar. br. 5390/05, br. zk. uloška XIX/10, za zemljišnu parcelu br. 25, katastarska opština Sarajevo;

o        zemljišnoknjižni izvod, nar. br. 5391/05, br. zk. uloška XIX/11, za zemljišnu parcelu br. 26, katastarska opština Sarajevo;

o        zemljišnoknjižni izvod, nar. br. 5392/05, br. zk. uloška XIX/12, za zemljišnu parcelu br. 27, katastarska opština Sarajevo;

o        zemljišnoknjižni izvod, nar. br. 5393/05, br. zk. uloška XIX/13, za zemljišnu parcelu br. 28, katastarska opština Sarajevo;

o        zemljišnoknjižni izvod, nar. br. 5342/05, br. zk. uloška XVII/1, za zemljišnu parcelu br. 1, katastarska opština Sarajevo;

o        zemljišnoknjižni izvod, nar. br. 5343/05, br. zk. uloška XVII/2, za zemljišne parcele br. 2, 27 i 33, katastarska opština Sarajevo;

o        zemljišnoknjižni izvod, nar. br. 5344/05, br. zk. uloška XVII/3, za zemljišnu parcelu br. 3, katastarska opština Sarajevo;

o        zemljišnoknjižni izvod, nar. br. 5345/05, br. zk. uloška XVII/4, za zemljišnu parcelu br. 4, katastarska opština Sarajevo;

o        zemljišnoknjižni izvod, nar. br. 5346/05, br. zk. uloška XVII/5, za zemljišnu parcelu br. 5, katastarska opština Sarajevo;

o        zemljišnoknjižni izvod, nar. br. 5347/05, br. zk. uloška XVII/6, za zemljišne parcele br. 6 i 12, katastarska opština Sarajevo;

o        zemljišnoknjižni izvod, nar. br. 5348/05, br. zk. uloška XVII/7, za zemljišnu parcelu br. 7, katastarska opština Sarajevo;

o        zemljišnoknjižni izvod, nar. br. 5349/05, br. zk. uloška XVII/8, za zemljišnu parcelu br. 8, katastarska opština Sarajevo;

o        zemljišnoknjižni izvod, nar. br. 5350/05, br. zk. uloška XVII/9, za zemljišne parcele br. 9 i 38, katastarska opština Sarajevo;

o        zemljišnoknjižni izvod, nar. br. 5351/05, br. zk. uloška XVII/10, za zemljišnu parcelu br. 10, katastarska opština Sarajevo;

o        zemljišnoknjižni izvod, nar. br. 5352/05, br. zk. uloška XVII/11, za zemljišnu parcelu br. 11, katastarska opština Sarajevo;

o        zemljišnoknjižni izvod, nar. br. 5353/05, br. zk. uloška XVII/12, za zemljišnu parcelu br. 13, katastarska opština Sarajevo;

o        zemljišnoknjižni izvod, nar. br. 5354/05, br. zk. uloška XVII/13, za zemljišnu parcelu br. 14, katastarska opština Sarajevo;

o        zemljišnoknjižni izvod, nar. br. 5355/05, br. zk. uloška XVII/14, za zemljišnu parcelu br. 15, katastarska opština Sarajevo;

o        zemljišnoknjižni izvod, nar. br. 5356/05, br. zk. uloška XVII/15, za zemljišnu parcelu br. 16, katastarska opština Sarajevo;

o        zemljišnoknjižni izvod, nar. br. 5357/05, br. zk. uloška XVII/16, za zemljišnu parcelu br. 17, katastarska opština Sarajevo;

o        zemljišnoknjižni izvod, nar. br. 5358/05, br. zk. uloška XVII/17, za zemljišne parcele br. 18 i 32, katastarska opština Sarajevo;

o        zemljišnoknjižni izvod, nar. br. 5359/05, br. zk. uloška XVII/18, za zemljišnu parcelu br. 19, katastarska opština Sarajevo;

o        zemljišnoknjižni izvod, nar. br. 5360/05, br. zk. uloška XVII/19, za zemljišne parcele br. 20 i 31, katastarska opština Sarajevo;

o        zemljišnoknjižni izvod, nar. br. 5361/05, br. zk. uloška XVII/20, za zemljišnu parcelu br. 21, katastarska opština Sarajevo;

o        zemljišnoknjižni izvod, nar. br. 5362/05, br. zk. uloška XVII/21, za zemljišne parcele br. 22 i 23, katastarska opština Sarajevo;

o        zemljišnoknjižni izvod, nar. br. 5363/05, br. zk. uloška XVII/22, za zemljišnu parcelu br. 24, katastarska opština Sarajevo;

o        zemljišnoknjižni izvod, nar. br. 5364/05, br. zk. uloška XVII/23, za zemljišnu parcelu br. 25, katastarska opština Sarajevo;

o        zemljišnoknjižni izvod, nar. br. 5365/05, br. zk. uloška XVII/24, za zemljišnu parcelu br. 26, katastarska opština Sarajevo;

o        zemljišnoknjižni izvod, nar. br. 5366/05, br. zk. uloška XVII/25, za zemljišne parcele br. 28 i 29, katastarska opština Sarajevo;

o        zemljišnoknjižni izvod, nar. br. 5367/05, br. zk. uloška XVII/26, za zemljišnu parcelu br. 30, katastarska opština Sarajevo;

o        zemljišnoknjižni izvod, nar. br. 5368/05, br. zk. uloška XVII/27, za zemljišnu parcelu br. 34, katastarska opština Sarajevo;

o        zemljišnoknjižni izvod, nar. br. 5369/05, br. zk. uloška XVII/28, za zemljišne parcele br. 35 i 36, katastarska opština Sarajevo;

o        zemljišnoknjižni izvod, nar. br. 5370/05, br. zk. uloška XVII/29, za zemljišnu parcelu br. 37, katastarska opština Sarajevo;

o        zemljišnoknjižni izvod, nar. br. 5335/05, br. zk. uloška XV/14, za zemljišnu parcelu br. 2, katastarska opština Sarajevo;

o        zemljišnoknjižni izvod, nar. br. 5336/05, br. zk. uloška XV/15, za zemljišnu parcelu br. 3, katastarska opština Sarajevo;

o        zemljišnoknjižni izvod, nar. br. 5337/05, br. zk. uloška XV/16, za zemljišnu parcelu br. 4, katastarska opština Sarajevo;

o        zemljišnoknjižni izvod, nar. br. 5338/05, br. zk. uloška XV/17, za zemljišnu parcelu br. 5, katastarska opština Sarajevo;

o        zemljišnoknjižni izvod, nar. br. 5339/05, br. zk. uloška XV/18, za zemljišnu parcelu br. 6, katastarska opština Sarajevo;

o        zemljišnoknjižni izvod, nar. br. 5340/05, br. zk. uloška XV/19, za zemljišnu parcelu br. 7, katastarska opština Sarajevo;

o        zemljišnoknjižni izvod, nar. br. 5341/05, br. zk. uloška XV/20, za zemljišnu parcelu br. 8, katastarska opština Sarajevo;

-     foto-dokumentacija:

o        postojećeg stanja 29.6.2006, snimio arhitekt Emir Softić, digitalnim foto-aparatom Canon PowerShot G3;

-     grafički prilozi:

o        Glavni projekat muzejske postavke u Brusa bezistanu; naručilac: Vlada Kantona Sarajevo, Ministarstvo kulture i sporta; izvršilac: Muzej Sarajeva; glavni projektant: Kemal Hrustanović, dipl.inž.arh; projektanti: Pavle Mašić, dipl.inž.arh, Emir Softić, dipl.inž.arh; Sarajevo, april 2001. god.;

o        Arhitektonska dokumentacija postojećeg stanja:

§          Osnova prizemlja

§          Osnova galerije

o        Arhitektonska dokumentacija - novoprojektovano stanje:

§          Osnova prizemlja sa prikazom podnih površina koje se demontiraju

§          Osnova na koti + 0.10

§          Osnova na koti + 1.00

§          Osnova galerija sa prikazom površina koje se demontiraju

§          Osnova na koti + 4.30

§          Presjek 1 - 1

§          Presjek 2-2

§          Presjek 3-3

§          Presjek 4-4

§          Presjek 5-5

§          Presjek 6-6

§          Detalji kafea - Osnova kafea

§          Presjek 1- 1

§          Presjek 2 - 2

§          Detalj ve-cea

§          Osnova ve-cea

§          Presjek

§          Detalji vitrina

§          Detalji mobilijara kafea

§          Detalji obložne maske

§          Detalji baze stuba

§          Detalji stepeništa

§          Detalji panoa

§          Detalji osnove stropa i poda ugaonih vitrina na galeriji

§          Instalacije vodovoda i kanalizacije

 

Korišćena literatura

U toku vođenja postupka proglašenja Graditeljske cjeline – Brusa bezistan (Rustem-pašin bezistan, Mali bezistan)  sa dućanima u Sarajevu nacionalnim spomenikom BiH  korišćena je sljedeća literatura:

           

1935.    Kreševljaković, Hamdija,  Esnafi i obrti u Bosni i Hercegovini (1464-1878), Zagreb, 1935.

           

1937.    Skarić, Vladislav, Sarajevo i njegova okolina od najstarijih vremena do austrougarske okupacije, Sarajevo, 1937.

           

1954.    Kreševljaković, Hamdija, Naši bezistani, "Naše starine", II, Godišnjak Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti NR Bosne i Hercegovine,  Sarajevo, 1954.

           

1956.    Kreševljaković, Hamdija, Saraji ili dvori bosanskih namjesnika 1463-1878, "Naše starine", III, Sarajevo, 1956.

           

1958.    Kreševljaković, Hamdija, Esnafi i obrti u starom Sarajevu, Sarajevo, 1958.

           

1968.    Bašeskija, Mula Mustafa Ševki, Ljetopis 1746-1804, Sarajevo, 1968. 

           

1969.    "Naše starine", Godišnjak Zavoda za zaštitu spomenika kulture Bosne i Hercegovine, XII, Sarajevo, 1969.

           

1978.    Kovačević-Kojić, Desanka, Gradska naselja srednjovjekovne bosanske države, Sarajevo, 1978.

           

1983.   Redžić, Husref, Konzervatorsko-restauratorski radovi na Brusa-bezistanu u Sarajevu, Studije o islamskoj arhitektonskoj baštini,  biblioteka «Kulturno nasljeđe", "Veselin Masleša",1983 (Novi Sad: Štamparija), Sarajevo, 275-286.

           

1996.    Čelebi, Evlija, Putopis, Odlomci o jugoslovenskim zemljama, Sarajevo, 1996.

           

1997.   Karabegović,  Ibrahim, Sarajevo u očima stranih putopisaca od polovine šesnaestog do kraja sedamnaestog stoljeća, Znanstveni simpozij "Pola milenija Sarajeva", Sarajevo, 1993.

 

Prilozi historiji Sarajeva: radovi sa Znanstvenog simpozija "Pola milenija Sarajeva", održanog u Sarajevu od 19. do 21. marta 1993. godine [urednik Dževad Juzbašić], Sarajevo, Institut za istoriju [etc.], 1997, 231-238.

 


(1) H. Šabanović, Krajište Isa-bega Ishakovića, Zbirni katastarski popis iz 1455. godine, Sarajevo, 1964.

(2) Desanka Kovačević-Kojić, Gradska naselja srednjovjekovne bosanske države, Sarajevo, 1978, str. 24, 77, 78, 79, 85.

(3) U vakufnami Isa-bega Ishakovića u originalu je  napisano Saray ovasi; od turskog saray - dvor i ova - polje nastalo je ime Sarajevo. Ima mnogo starijih turskih geografskih imena koja su nastala na ovaj način: Ak-ova, Edže-ovasi, Artik-ova, Pasan-ova itd. Ovo je najstariji pomen današnjeg imena Sarajeva. Ranije, a i u XVI vijeku, ono se u domaćim i zapadnim vrelima zove Vrhbosna, Vrhbosanje i sl., a tek kasnije Sarajo, Saraglio, Saraj-Bosna i sl. (Hazim Šabanović, Vakufnama Isa-bega, sina pokojnog Ishak-bega, Vakufname iz Bosne i Hercegovine, XV i XVI vijek, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1985, str. 9-27).

(4) A. Benac i Lj. Mladenović, Sarajevo od najstarijih vremena do danas, knj. I, Sarajevo, 1954, str. 46.

(5) Najstariji izvor u kome je napisano Sarajevo jeste pismo bosanskog sandžaka Firuz-bega od 7. marta 1507. godine (Ćiro Truhelka, Tursko-slovjenski spomenici dubrovačke arhive, Sarajevo, 1911, str. 136).

(5) Citirano iz: Hamdija Kreševljaković, Naši bezistani, "Naše starine", II, Sarajevo, 1954, 233.

(7)Toponim je poznat i pod imenom Pazarbule. Trgovke su postojale sve do 1949. (Hamdija Kreševljaković, Naši bezistani, "Naše starine", II, Godišnjak Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti NR Bosne i Hercegovine,  Sarajevo, 1954, 234).

(8) Eugen Savojski (16. oktobar 1663 – 24. april 1736) je bio francuski plemić. Pošto je bio zapostavljen, pa podvrgnut ruglu kralja Luja XIV, prelazi u službu Austrije i nakon što su Poljaci izabrali Fridriha Avgusta za svog kralja, Leopold I ga postavlja za glavnokomandujućeg austrijske vojske 1697. godine. Porazio je tursku vojsku 11. septembra 1697. kod Sente, kada je poginuo i zapovjednik turske vojske, veliki vezir Mehmed Elmas-paša. Kao nagradu za ovu pobjedu od Leopolda I  dobija 1698. godine u posjed južni dio Baranje, sa sjedištem u današnjem Bilju, gdje je izgradio dvorac 1707. godine. Iste godine preduzima pohod na Bosnu, krenuv iz Osijeka 6. oktobra 1697. godine sa 6.000 vojnika i prelazi Savu kod Broda. Bez otpora zauzima Doboj i Maglaj 16. i 17. oktobra 1697. godine, a zatim brzo prodire do Sarajeva, zauzima grad, te ga pljačka i spaljuje. Zbog dolazeće zime, povukao se već 25. oktobra 1697. godine kada se povukao i veliki broj katolika.

Godine 1716. zauzima Temišvar a zatim brani Petrovaradinsku tvrđavu sa 70.000 vojnika pred napadima turske vojske pod komandom Damad Ali-paše. Godine 1717. osvaja Beograd.

(9)Toga dana zadesio je čaršiju strašan požar. Izgorilo je preko 2.000 raznih objekata u čaršiji, a među njima i ovaj bezistan” ( citirano iz: Hamdija Kreševljaković, Naši bezistani, "Naše starine", II, Godišnjak Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti NR Bosne i Hercegovine,  Sarajevo, 1954, str. 235).

(10)Sagrađen je u drugoj polovini XV ili prvih godina XVI stoljeća i služio je svojoj svrsi do 1842, kada ga je uništio požar, kako je to zabilježio Salih ef. Muvekit 1873, koji je ovo upamtio. Na mjestu ovog bezistana sagrađeno je oko 60 dućana. Kakav je bio ovaj bezistan, nije nam poznato, jer se nije nigdje sačuvao njegov opis” (citirano iz djela: Hamdija Kreševljaković,  Esnafi i obrti u Bosni i Hercegovini, 1464-1878, Zagreb, 1935, str. 71).

(11) Husref Redžić, Konzervatorsko-restauratorski radovi na Brusa-bezistanu u Sarajevu, Studije o islamskoj arhitektonskoj baštini,  biblioteka "Kulturno nasljeđe", "Veselin Masleša", 1983 (Novi Sad : Štamparija), Sarajevo, str. 277.

(12) U vrijeme Gazi Husrev-bega živio je i veliki vezir Rustem-paša Opuković. Rođen je u okolini Sarajeva. Kao malo dijete odveden je u Istanbul, gdje je veoma brzo napredovao. Oženio se kćerkom sultana Sulejmana II Mihrimom i postao je miljenik punice Hurem sultanije - Rokselane. Već 1544. godine je dobio zvanje velikog vezira i svakako se ubraja u red velikih ljudi iz Bosne koji su u 16. vijeku, na vrhuncu slave Turskog carstva bili na položaju velikog vezira. Na taj položaj je ponovo doveden 1555. godine. U tom zvanju ostaje do smrti 1561. godine. Iza Rustem-paše ostalo je ogromno blago. U starom jezgru Istanbula je podigao džamiju – Mihrimah (ovu džamiju je gradio najveći osmanski arhitekt Mimar Sinan, 1561, a čuvena je po izvanrednoj fajansnoj dekoraciji enterijera), zatim, medresu, karavan-saraj, hamam i biblioteku. Sam Mimar Sinan, najpoznatiji osmanski arhitekt, podigao mu je 19 objekata. U rodnom Sarajevu podigao je Brusa bezistan, most preko Željeznice na Ilidži i pored mosta han. Od zakupnine hana i bezistana je održavan most. Rustem-pašin brat Mehmed-beg, zvani Karađoz-beg, sagradio je niz objekata u Mostaru, od kojih je napoznatija džamija. Drugi Rustem- pašin brat podigao je džamiju u Sarajevu, gdje mu je živjela i sestra.

(13) Hamdija Kreševljaković, Veliki vezir Rustem paša, Naroda uzdanica, kalendar za 1939, Sarajevo, 1938, 77-94.

(14)  Podaci iz:

-     V. Skarić, Izabrana djela, I, str. 111 (francuski originalni tekst sa prevodom publikovao je u Glasniku Zemaljskog muzeja od 1908. godine Vjekoslav Jelavić pod naslovom "Doživljaji Francuza Pulea na putu kroz Dubrovnik i Bosnu godine 1658").

-     Midhat Šamić, Francuski putnici u Bosni na pragu XIX stoljeća i njihovi utisci o njoj, Sarajevo, 1966, str. 39 (naslov Kikleovog putopisa: Les Voyages de M. Quiclet a Costantinople par terre, enerichi d' annotations par le sier, Paris, 1664).

(15) Hamdija Kreševljaković, Naši bezistani, "Naše starine", II, Sarajevo, 1954, 240.

(16) Preuzeto iz: Hamdija Kreševljaković, Naši bezistani, "Naše starine", II, Sarajevo, 1954, 240.

(17) “Kako su svi vakufski objekti izdavani pod zakup svake godine javnom dražbom, to je po isteku roka svaki zakupnik bio u opasnosti da mu se neko ne nametne većom zakupninom i da ga ne potisne iz dućana u koji se on bio smjestio. Da se tome stane na put pronašli su 1613 g. carigradski pravnici poseban modus za izdavanje vakufskih objekata u dvostruk zakup, ili, kako se to stručno kaže, IDŽARETEIN. Temeljno načelo ovom idžareteinu je da vakuf i nadalje ostaje vlasnik zemljišta i dućana, štaviše i nasljedno pravo u direktnoj lozi. …” (preuzeto iz: Hamdija Kreševljaković, Naši bezistani, "Naše starine", II, Sarajevo, 1954, 243).

(18) Iz "Naše starine", Godišnjak Zavoda za zaštitu spomenika kulture Bosne i Hercegovine, XII, Sarajevo, 1969, str. 208.

(19) Iako se ustalio naziv bezistan, za ovu građevinu bi bilo ispravnije koristiti riječ arasta. Naime, među trgovačkim objektima orijentalnih čaršija postoje određene razlike: bezistani su kameni objekti, pravougaonih osnova, pokriveni kupolama, a araste su podužni objekti kod kojih se dućani nižu uz obje strane komunikacije, a sam objekat je pokriven bačvastim svodom. Araste su najčešće spojene sa hanom ili karavan-sarajom u njegovoj blizini: što je slučaj i sa Gazi Husrev-begovom arastom koja je, sa svoje zapadne strane, bila spojena sa Tašlihanom.

(20) Citirano iz: Hamdija Kreševljaković, Naši bezistani, "Naše starine", II, Sarajevo, 1954, 233.

(21) Dvije takve poplave je zabilježio hroničar Mula Mustafa Bašeskija: 1767. i 1776.

(22)Husref Redžić, Konzervatorsko-restauratorski radovi na Brusa-bezistanu u Sarajevu, Studije o islamskoj arhitektonskoj baštini,  biblioteka «Kulturno nasljeđe", "Veselin Masleša", 1983 (Novi Sad : Štamparija), Sarajevo, str. 275-286.

(23) Husref Redžić, Studije o islamskoj arhitektonskoj baštini, 279.

(24) Kotlovnica zgrade nekadašnjih “Umjetnih zanata” u ul. Bazardžani (op. E. Softić).

(25) Za prvobitnu funkciju (trgovina) postojanje 4 ulaza, jasno, nije se postavljalo kao problem. Nova funkcija prostora (muzej) je zahtijevala efikasan nadzor posjetilaca muzeja (op. E. Softić).  

(26) Kafe-slastičarna, koja je bila predviđena projektom, prilikom same realizacije projekta nije izvedena, pa se i ovaj prostor koristi u izložbene svrhe.



Brusa bezistanČaršija i bezistanDućani uz Brusa bezistanPogled sa jugozapada na bezistan
Unutrašnjost Brusa bezistanaPrizemljePogled sa galerijeMuzejska postavka na galeriji
Dio muzejske postavke   


ENGLISH 
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika © 2003. Razvoj i dizajn: