Status spomenika -> Nacionalni spomenik

„Službeni glasnik BiH“ br.53/08.  

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovu člana V stav 4 Aneksa 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39 stav 1 Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 4. do 10. jula 2006. godine, donijela je

O D L U K U

I

Arheološko područje – Nekropola sa stećcima na lokalitetu Pogrebnice u zaseoku Brdo, naselje Hodovo, opština Stolac, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: nacionalni spomenik).

            Nacionalni spomenik čini srednjovjekovna nekropola sa 28 stećaka.

Nacionalni spomenik se nalazi na dijelu lokacije označenom kao k.č. 845 (novi premjer), što odgovara k.č. 572/2 (stari premjer), upisan u z.k. uložak broj 178 k.o, Hodovo, opština Stolac, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite utvrđene Zakonom o sprovođenju odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljene prema Aneksu 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH”, br. 2/02 i 27/02 i 6/04).

II

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Vlada Federacije) dužna je da obezbijedi pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljem tekstu: Komisija) utvrdiće tehničke uslove i obezbijediti finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione table sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

III

Radi trajne zaštite nacionalnog spomenika na prostoru definisanom u tački I stav 3 ove odluke utvrđuju se sljedeće mjere zaštite:

- dozvoljeni su samo arheološki istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi, radovi na tekućem održavanju i radovi koji imaju za cilj prezentaciju spomenika, uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje (u daljem tekstu: nadležno ministarstvo) i stručno nadziranje nadležne službe zaštite nasljeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: nadležna služba zaštite);

- nije dozvoljena izgradnja niti izvođenje radova koji bi mogli uticati na izmjenu područja, kao ni postavljanje privremenih objekata ili stalnih struktura čija svrha nije isključivo zaštita i prezentacija nacionalnog spomenika;

- nije dozvoljeno obavljanje radova na infrastrukturi, osim uz odobrenje nadležnog ministarstva i stručno mišljenje nadležne službe zaštite;

- prostor spomenika biće otvoren i dostupan javnosti izgradnjom prilaznog puta, a može se koristiti u edukativne i kulturne svrhe;

- nije dozvoljeno odlaganje otpada.

Radi trajne zaštite nacionalnog spomenika, utvrđuje se zaštitni pojas koji obuhvata prostor u radijusu od 50 metara od granica zaštićenog prostora nacionalnog spomenika. U sklopu tog pojasa sprovode se sljedeće mjere zaštite:

- nije dozvoljena izgradnja kuća koja bi promijenila najbližu okolinu nekropole ili onemogućila prilaz spomeniku i pogled na njega sa ceste;

- nisu dozvoljeni infrastrukturni radovi dok se arheološki ne rekognoscira i na odgovarajući način istraži teren;

- nije dozvoljeno odlaganje otpada.

Vlada Federacije BiH dužna je posebno da obezbijedi izradu Programa sistematskog, arheološkog istraživanja i konzervacije nekropole, koji pored ostalog treba da sadrži geodetski snimak postojećeg stanja i izradu i sprovođenje programa prezentacije nacionalnog spomenika. Nakon završenih istražnih radova, Komisija će na osnovu izvještaja o lokalitetu, utvrditi eventualan prestanak režima zabrane građenja i uslove pod kojima će to građenje biti dozvoljeno.

Zbog ugroženosti nekropole, potrebno je izvršiti ručno čišćenje spomenika i okolnog prostora od divljeg rastinja koje predstavlja opasnost za strukturu spomenika. Uklanjanje rastinja biocidima i ostalim hemijskim sredstvima, zbog blizine naselja i ispaše nije preporučljivo.

IV

            Svi pokretni nalazi koji budu nađeni u toku arheološkog istraživanja biće deponovani u najbližem muzeju ili u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine u Sarajevu, obrađeni i prezentovani na odgovarajući način.

             Nije dozvoljeno iznošenje pokretnih nalaza iz Bosne i Hercegovine koji u toku istraživanja budu pronađeni na lokalitetu. Izuzetno, ukoliko voditelj istraživanja utvrdi da je neophodna obrada nalaza van zemlje, dokaze o tome će prezentovati Komisiji, koja može dozvoliti privremeno iznošenje nalaza iz zemlje, pod detaljno utvrđenim uslovima izvoženja, postupanja s nalazima u toku boravka van zemlje i njihovog povratka u Bosnu i Hercegovinu.           

             Nakon dostavljanja izvještaja o provedenom istraživanju, Komisija će utvrditi pokretne nalaze na koje će biti primjenjivane odgovarajuće mjere zaštite.

V

Stavljaju se van snage svi sprovedbeni i razvojni prostorno - planski akti koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.

VI

Svako, a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i opštinske službe suzdržaće se od preduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu da oštete nacionalni spomenik ili da dovedu u pitanje njegovu zaštitu.

VII

Ova odluka dostaviće se Vladi Federacije, nadležnom ministarstvu, nadležnoj službi zaštite i opštinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra radi sprovođenja mjera utvrđenih u tač. II - VI ove odluke i nadležnom opštinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

VIII

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresovanim licima u prostorijama i na veb-stranici Komisije (http://www.aneks8komisija.com.ba).

IX

Prema članu V stav 4 Aneksa 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.

X

Danom donošenja ove odluke, sa Privremene liste nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02, «Službeni glasnik Republike Srpske», broj 79/02, «Službene novine Federacije BiH», broj 59/02 i «Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH», broj 4/03) briše se nacionalni spomenik upisan pod rednim brojem 602.

XI

Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objaviće se u «Službenom glasniku BiH».

            Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

Predsjedavajući Komisije

                                                                         Amra Hadžimuhamedović

Broj: 05.2-2-138/06-2

5. juli 2006.godine

Sarajevo

O b r a z l o ž e n j e

I – UVOD

Na osnovu člana 2 stava 1 Zakona o sprovođenju odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini,“nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za to dobro podnesen zahtjev.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika donijela je odluku o stavljanju Nekropole stećaka u Hodovu, Stolac, na Privremenu listu nacionalnih spomenika, pod rednim brojem 602.

            U skladu sa odredbama Zakona, a na osnovu člana V stav 4 Aneksa 8 i člana 35 Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je pristupila sprovođenju postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

II - PRETHODNI POSTUPAK

            U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju izvršen je uvid u:

• dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra (kopiju katastarskog plana i zemljišnoknjižni izvadak),

• podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama na restauraciji ili drugoj vrsti radova na dobru, itd.,

• istorijsku, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru.

            Na osnovu uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:

1. Podaci o dobru

Lokacija dobra

Naselje Hodovo nalazi se oko 10 km sjeverozapadno od Stoca. Sastoji se od nekoliko zaselaka, od kojih je zaselak Brdo najveće, a udaljen je od Hodova oko 1.5 km. U tom zaseoku se nalaze tri značajne nekropole sa stećcima. Najznačajnija i najveća je nekropola kod Boškailovih kuća. Oko 500 m sjeveroistočno od nje nalazi se mala porodična nekropola Radan krst. Na drugoj strani doline kod Martinovića kuća je nekropola Podgrebnice.

Nekropola se nalazi na njivama koje nose ime Pogrebnice, udaljene oko 500 m istočno od nekropole Radan krst, tj. usred polja.

Istorija dobra

             U doba razvijenog srednjeg vijeka tokom 14. i 15. stoljeća područje šire okoline Stoca pripadalo je srednjovjekovnoj župi Dubravi.

            Selo Hodovo se ne spominje u prvom poimeničnom popisu sandžaka vilajeta Hercegovina sačinjenom u periodu 1475-1477 godine, ali se spominju neka okolna sela, kao što je Trijebanj i područje Dubrava. Tu se spominje Džemat vojvode Petra – drugi naziv Hrabrena kao timarnika i njegova brata Vukića (Aličić, 1985., 130). Vukić Hrabren bio je bliski rod sa Miloradovićima, ali nije bio pravi vojvoda. Nekropola u Hodovu pripadala je teritoriji kojom su vladali potomci vojvode Stjepana Miloradovića iz vojvodske porodice Hrabrena-Miloradovića u 15. i 16. vijeku. Hrabreni-Miloradovići su pripadali vlaškom rodu Hrabrena i katunarskoj i vojvodskoj porodici Miloradovića. Rodonačelnik porodice Miloradovića je bio Milorad koji je živio u drugoj polovini 14. vijeka. Njegov sin Stjepan živio je od druge polovine ili kraja 14. do sredine 15. vijeka. Stjepan Miloradović je sa vojskom oblasnog gospodara Petra Pavlovića uz pomoć osmanskih četa napao predio oko Slivna koji je pripadao teritoriji Dubrovačke republike. Stjepan je prema istorijskim izvorima imao dva sina, Petra i Radoja (Radohnu). Petar Stjepanović javlja se u dubrovačkoj arhivskoj građi od 1473-1488 godine, kada je umro. Bio je vojvoda Donjih Vlaha (Hrabak, 1956., 34-36). Poslije Petrove smrti od Hrabrena je bio najznačajniji Vukić Hrabren koji se javlja u spisima Dubrovačke republike od 1489. do 1496. godine. Vjerovatno je bio katunar Hrabrena.

            Drugi Stjepanov sin bio je Radohna (Radoje) koji je imao sina Pavka (Vego, 1962., 197). Radoje je pokopan u Radimlji, a spomenik mu je podigao brat vojvoda Petar (spomenik br. 12 na Radimlji (Benac, 1950., 39). O porodici Radohnića nema sigurnih istorijskih podataka, a kako Vego piše “ukoliko se ovdje ne radi o porodici kneza Pavka, vjerovatno unuka Stjepana Miloradovića”, koji je živio u drugoj polovini 15. ili čak prvoj polovini 16. vijeka (Vego, 1962., 197; isti 1964., br. 51).

2. Opis dobra

Na nekropoli je 28 stećaka, od čega je 7 sljemenjaka, 19 sanduka i dvije ploče. Spomenici su dobro obrađeni, ali su vremenom utonuli i zarasli trnjem. Orijentisani su u pravcu zapad-istok, osim 4 spomenika na zapadnom rubu nekropole koji su orijentisani sjever-jug (stećci br. 5,8, i dva sanduka na jugozapadnom kraju nekropole). Svrstani su u redove orijentisane sjever-jug. Steći su uglavnom dobro obrađeni.U plitkom reljefu je ukrašeno 11 spomenika, od toga 7 sljemenjaka i 4 sanduka.

            Spomenici na lokalitetu Pogrebnice po načinu obrade, ukrasima i natpisu pripadaju istom vremenskom periodu kao i stećci na ostalim nekropolama u Hodovu i na području šire okoline Stoca, koji su najvećim dijelom postavljeni u periodu od 15. do početka 16. vijeka.

Br. 1 - Sljemenjak, dim.: dužina1.6 m, širina 0.7 m, visina 0.75 (od toga 0.5 visina sanduka). Stećak je utonuo na bok. Ukrašen je toridiranom trakom između krova i sanduka.

Br. 2 - Sanduk sa postoljem, dim. sanduka: 1.5x0.7 m, visina se ne da odrediti jer je utonuo i iz zemlje viri samo 0.1 m. Pri vrhu uspravnih strana friz od povijene linije sa trolistovima.

Br. 3 - Sljemenjak na postolju, dim.: 1.54x0.7x142 (od toga visina sanduka 1.1) m; postolje 1.85x1x0.25 m. Između krova i sanduka je jača plastična traka. Na zapadnoj čeonoj (užoj) strani prikazana su dva zmaja sa krilima, čija se tijela prepliću. Na sjevernoj bočnoj (dužoj) strani je scena lova: između dva jahača lovca sa ispruženim kopljima su jelen i pas.

Br. 4 - Sanduk, dim.: 1.65x0.83x0,11 m. Sanduk viri samo oko 11 cm iz zemlje, tako da nije poznata njegova visina. Na vodoravnoj strani u jednom uglu je plastično izvedena rozeta.

Br. 5 - Sljemenjak, utonuo tako da se ne vidi da li ima postolje. Dim. sljemenjaka: 1.4x0.73x1.2 (od toga visina sanduka 0.9) m. Pri vrhu sanduka, preko svih uspravnih strana je friz od povijene linije sa trolistovima.

Br. 6 - Sanduk, dim.: 1.47x0.75x0.5 m. Orijentisan u pravcu jugozapad-sjeveroistok. Na spoju vodoravne i uspravnih strana je tordirana traka.

Br.7 - Sljemenjak na postolju. Sljemenjak je prevaljen, a postolje leži sjeverno do njega. Sljemenjak je visok i pri dnu sužen, a postolje je u obliku sanduka. Dim. sljemenjaka: dužina 1.7 (pri dnu 1.45) m, visina 1.8 (od toga visina sanduka 1.4). Dio širine sljemenjaka, 0, 5 m viri iz zemlje, tako da se ne zna njegova tačna širina. Dim. postolja su: 1.85x0.9x0.4 m. Na donjem rubu krovnih ploha je plastična tordirana traka koja u toj visini prelazi i preko čeonih strana. Iznad nje je isklesana tanja tordirana vrpca. Na gornjem rubu uspravnih strana je friz od povijene linije sa trolistovima. Na sjevernoj bočnoj strani spomenika, koja je vidljiva, je scena konja s jahačem okrenih ženi raširenih ruku ispod kojih je sa jedne strane dječak a sa druge djevojčica, a do djevojčice je prikaz ždrebeta ili možda mladog jelena okrenutog ka djevojčici. Iznad ove scene su tri koncentrična tordirana vijenca različitih dimenzija. U dva krajnja vijenca su rozete.

Br. 8 - Sanduk s postoljem, dim. sanduka: 1.5x0.75x0.6 m; postolja 2x1.25x0.2 m . Orijentisan sjever-jug. Pri vrhu uspravnih strana je tordirana traka koja čini gornji rub friza od povijene linije sa trolistovima.

Br. 9 - Sanduk sa postoljem, dim. sanduka: 1.47x0.74(0.6)x0.66 m; postolja 2.05x1.2x0.2 m. Pri vrhu uspravnih strana je tordirana traka koja čini gornji rub friza od povijene linije sa trolistovima.

Br. 10 - Sljemenjak na postolju, dim. sljemenjaka: 1.7x0.77x1.5 (od toga visina sanduka 1.2) m; postolja 2.3x1.03x 0.20 m. Između krova i sanduka je plastična tordirana traka. Na zabatima čeonih strana je rozeta sa 11 latica u prstenu od tordirane trake. Ispod tordirane trake preko cijele visine istočne strane sanduka je stilizovan krst i dvije rozete. Krst je na postolju, a tri kraka se završavaju kružnim vijencima. Rozeta na južnoj strani je urezana, a na sjevernoj plastična. U objema je krst koji dijeli rozete na 4 polja. Unutar urezane rozete je krst čiji se krakovi na krajevima spiralno povijaju. U plastično izvedenoj rozeti je krst čiji se krakovi povijaju i spajaju u nepravilan krug. U četiri prostora podijeljena krstom su srcoliko raspoređene po tri latice rozete. Na zapadnoj čeonoj strani je sličan motiv. Noge od postolja krsta su okrenute nagore. Dvije krst rozete su iste kao plastično izvedena rozeta na istočnoj strani. Iznad krakova krsta su na svakoj strani po jedna devetolatična rozeta sa ispupčenim centrom. Veća rozeta je obrubljena plastičnim tordiranim vijencem. Na južnoj bočnoj strani, u istočnoj polovini je prikaz pravougaonog štita i mača ispod njega. Štit ima kosu prečku i vanjski rub od tordirane trake, a unutranji rub je naznačen običnom plastičnom vrpcom. Na cijeloj gornjoj polovini stranice, čak i preko štita, urezan je u tri reda natpis bosanskom ćirilicom:

+V` IME OCA I SI(N)A I SVETOGA DUHA

ASE KAMI ST(E)PANA TRJEDANOVIĆA

+ ASE PISA JA DI(JAK`) NAPOVIĆ`(ili NAPOVIŠT).

Prema M. Vegi, jedan kamenorezač je sjekao spomenik, a dijak Napovišt je ugravirao tekst i to tek kad je spomenik donesen na svoju definitivnu lokaciju. To zaključuje prema mjestu teksta koji je napisan preko heraldičkog znaka. Prema tom znaku zaključuje se da je ispod stećka pokopan neki feudalac vojnog reda Stjepan Trjedanović, tokom 15. ili početkom 16. vijeka.

(Bešlagić, 1970., 158; Vego, 1962, 197-199; Vego 1964., br. 52).

Br. 11 - Sljemenjak sa postoljem, dim. sljemenjaka: 1.35x0.65x0.35 m. Dio stećka zajedno sa postoljem je utonuo. Pri dnu krovnih strana pruža se tordirana traka, a ispod nje je friz od povijene linije sa trolistovima.

3. Dosadašnja zakonska zaštita

Nekropola stećaka Hodovo, Stolac, nalazi se na Privremenoj listi nacionalnih spomenika BiH, pod rednim brojem 602.

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

- Nekropola je obiđena i obrađena od strane Šefika Bešlagića ranih 60-tih godina 20. vijeka, a materijal je objavljen 1970. godine.

-konzervatorski radovi na nekropoli nisu obavljani.

5. Sadašnje stanje dobra

Uvidom na licu mjesta, 19.06. 2006. primijećeno je da je većina spomenika zarasla u šumarak i žbunje. Žbunje i drveće je na pojedinim mjestima naročito gusto, tako da skoro sakriva spomenike. Neki spomenici su jako utonuli, neki su napukli. Pristup nekropoli je otežan jer se ide preko privatnih livada i odrađenih parcela.

6. Specifični rizici kojima je spomenik izložen

-Prirodni faktori, uglavnom klimatski

- Neodržavanje – bujanje vegetacije

III- ZAKLJUČAK

Primjenjujući Kriterijume za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom (“Službeni glasnik BiH”, br. 33/02 i 15/03), Komisija je donijela odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijumima:

A) Vremensko određenje

B) Istorijska vrijednost

C) Umjetnička i estetska vrijednost

i.Kvalitet obrade

iii. Proporcije

v.Vrijednost detalja

D) Čitljivost

i.Materijalno svjedočanstvo o manje poznatim istorijskim periodima

iv. Svjedočanstvo o određenom tipu, stilu ili regionalnom maniru

E) Simbolička vrijednost

i.Ontološka vrijednost

ii.Sakralna vrijednost

iii. Tradicionalna vrijednost

F) Ambijentalna vrijednost

iii. Objekat ili skupina objekata je dio cjeline ili područja

G) Izvornost

i. Oblik i dizajn,

ii. Materijal i sadržaj,

iii. Namjena i upotreba,

iv. Tradicija i tehnike i

vi. Duh i osjećanja)

H) Jedinstvenost i reprezentativnost

i. Jedinstven i rijedak primjerak određenog tipa

Sastavni dio ove odluke su:

- kopija katastarskog plana,

- zemljišnoknjižni izvadak,

- fotodokumentacija Komisije sa terena, od 19.06.2006.

Korišćena literatura

U toku vođenja postupka proglašenja dobra nacionalnim spomenikom BiH, korišćena je sljedeća literatura:

1950. Benac, Alojz, Radimlja, Zemaljski muzej u Sarajevu, Sarajevo, 1950.

1956. Hrabak, Bogumil, “O hercegovačkim vlaškim katunima prema poslovnoj knjizi dubrovčanina Dživana Pripčinovića”, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, nova serija, sveska XI, Istorija i etnografija, Sarajevo, 1956., 29-39.

1962. Vego, Marko, “Novi i revidirani natpisi iz Hercegovine”, Glasnik Zemaljskog muzeja, (Arheologija), nova serija, sveska XVII/1962., Sarajevo, 1962., 191-243.

1964. Vego Marko, Zbornik srednjovjekovnih natpisa iz Bosne i Hercegovine II, Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1964.

1964. Wenzel, Marian, Ukrasni motivi na stećcima, IP Veselin Masleša, Sarajevo, 1964.

1967. Bešlagić, Šefik, “Novopronađeni natpisi na stećcima”, Naše starine XI, Sarajevo, 1967, 133-148.

1970. Bešlagić, Šefik, “Stećci Hodova”, Anali Historijskog instituta Jugoslavenske akakdemije znanosti i umjetnosti u Dubrovniku, godina XII, Dubrovnik, 1970., 113-163.

1974. Filipović, Nedim, Vlasi i uspostava timrskog sistema u Hercegovini, Godišnjak, knjiga II, Centar za balkanološka ispitivanja, knjiga 10, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1974.,127-222.