Status spomenika -> Nacionalni spomenik
„Službeni glasnik BiH“ br.53/08.
Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika, na temelju članka V. stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i članka 39. stavak 1. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 4. do 10. srpnja 2006. godine, donijelo je
O D L U K U
I.
Arheološko područje – Nekropola sa stećcima na lokalitetu kod Boškailovih kuća (Radan krst), zaselak Brdo, naselje Hodovo, općina Stolac, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).
Nacionalni spomenik čini nekropola sa 8 stećaka.
Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji označenoj kao k.č. 361/1 (stari premjer), upisana u z.k. uložak broj 12, k.o. Hodovo, općina Stolac, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.
Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite, utvrđene Zakonom o provedbi odluka Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika, uspostavljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH”, broj 2/02 i 27/02 i 6/04).
II.
Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je osigurati pravne, znanstvene, tehničke, administrativne i financijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.
Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati financijska sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.
III.
U cilju trajne zaštite nacionalnog spomenika, na prostoru definiranom u točki I. stavak 3. ove odluke, utvrđuje se sljedeće mjere zaštite:
- dopušteni su samo arheološki, istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi, radovi na tekućem održavanju i radovi koji imaju za cilj prezentaciju spomenika, uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje (u daljnjem tekstu: nadležno ministarstvo) i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na razini Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nadležna služba zaštite);
- nije dopuštena nikakva izgradnja, niti izvođenje radova koji bi mogli utjecati na izmjenu područja, kao ni postavljanje privremenih objekata ili stalnih struktura čija svrha nije isključivo zaštita i prezentacija nacionalnog spomenika;
- nije dopušteno obavljanje radova na infrastrukturi, osim uz odobrenje nadležnog ministarstva i stručno mišljenje nadležne službe zaštite;
- prostor spomenika bit će otvoren i dostupan javnosti, a može se koristiti u edukativne i kulturne svrhe;
- nije dopušteno odlaganje otpada.
S ciljem trajne zaštite nacionalnog spomenika, utvrđuje se zaštitni pojas koji obuhvata prostor u radijusu od 50 m od granica zaštićenog prostora nacionalnog spomenika, osim u smjeru jugozapada, gdje je granica zaštitnog pojasa put Hodovo-Ljupljenica-Dabrica. U sklopu tog pojasa provode se sljedeće mjere zaštite:
- nije dopuštena izgradnja kuća koja bi promijenila najbližu okolicu nekropole ili onemogućila pristup spomeniku i pogled na njega sa ceste;
- nisu dopušteni infrastrukturni radovi dok se arheološki ne rekognoscira i na odgovarajući način istraži teren;
- nije dopušteno odlaganje otpada.
Vlada Federacije je dužna posebno osigurati izradu programa sustavnog arheološkog istraživanja i konzervacije nekropole, koji, pored ostalog, treba sadržavati geodetski snimak postojećeg stanja i izradu i provedbu programa prezentacije nacionalnog spomenika. Na temelju izvještaja o završenim istražnim radovima, Povjerenstvo će utvrditi eventualan prestanak režima zabrane građenja i uvjete pod kojima će to građenje biti dopušteno.
Zbog ugroženosti nekropole potrebno je izvršiti ručno čišćenje spomenika i okolnog prostora od divljeg raslinja koje predstavlja opasnost za strukturu spomenika. Uklanjanje raslinja biocidima i ostalim kemijskim sredstvima, zbog blizine naselja i ispaše, nije preporučljivo.
IV.
Svi pokretni nalazi, koji budu nađeni u toku arheološkog istraživanja, bit će pohranjeni u najbližem muzeju ili u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine u Sarajevu, obrađeni i prezentirani na odgovarajući način.
Nije dopušteno iznošenje pokretnih nalaza iz Bosne i Hercegovine koji u toku istraživanja budu pronađeni na lokalitetu. Izuzetno, ukoliko voditelj istraživanja utvrdi da je neophodna obrada nalaza izvan zemlje, dokaze o tome će prezentirati Povjerenstvu, koje može dopustiti privremeno iznošenje nalaza iz zemlje, pod detaljno utvrđenim uvjetima izvoženja, postupanja s nalazima u toku boravka izvan zemlje i njihovog povratka u Bosnu i Hercegovinu.
Nakon dostavljanja izvještaja o provedenom istraživanju, Povjerenstvo će utvrditi pokretne nalaze na koje će biti primjenjivane odgovarajuće mjere zaštite.
V.
Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski spisi koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.
VI.
Svatko, a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe, suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.
VII.
Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, nadležnom ministarstvu, nadležnoj službi zaštite i općinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra radi provedbe mjera utvrđenih u toč. II. – VI. ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.
VIII.
Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim osobama u prostorijama i na web stranici Povjerenstva (http://www.aneks8komisija.com.ba).
IX.
Prema članku V. stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Povjerenstva su konačne.
X.
Danom donošenja ove odluke, sa Privremene liste nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02, «Službeni glasnik Republike Srpske», broj 79/02, «Službene novine Federacije BiH», broj 59/02 i «Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH», broj 4/03) briše se nacionalni spomenik upisan pod rednim brojem 602.
XI.
Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u «Službenom glasniku BiH».
Ovu odluku Povjerenstvo je donijelo u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.
Predsjedateljka Povjerenstva
Amra Hadžimuhamedović
Broj: 05.2-2-137/06-2
5. srpanj 2006. godine
Sarajevo
O b r a z l o ž e n j e
I. – UVOD
Na temelju članka 2. stavak 1. Zakona o provedbi odluka Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika proglasilo nacionalnim spomenikom u skladu sa čl. V. i VI. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Povjerenstvo ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.
Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika donijelo je odluku o stavljanju Nekropole stećaka u Hodovu, Stolac, na Privremenu listu nacionalnih spomenika BiH, pod rednim brojem 602.
U skladu sa odredbama Zakona, a na temelju članka V. stavak 4. Aneksa 8. i članka 35. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, Povjerenstvo je pristupilo provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.
II. - PRETHODNI POSTUPAK
U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju, izvršen je uvid u:
• dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra (kopiju katastarskog plana i zemljišnoknjižni izvadak),
• podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama na restauraciji ili drugoj vrsti radova na dobru, itd.,
• povijesnu, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru.
Na temelju uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:
1. Podaci o dobru
Lokacija
Naselje Hodovo nalazi se oko 10 km sjeverozapadno od Stoca. Sastoji se od nekoliko zaselaka, od kojih je zaselak Brdo najveće, a udaljen je od Hodova oko 1,5 km. U tom zaseoku se nalaze tri značajne nekropole sa stećcima. Najznačajnija i najveća je nekropola kod Boškailovih kuća. Oko 500 m sjeveroistočno od nje nalazi se mala obiteljska nekropola Radan krst. Na drugoj strani doline, kod Martinovića kuća, je nekropola Podgrebnice.
Mala nekropola sa stećcima Radan krst leži ispod Boškailovih kuća, od kojih je odvojena putem Hodovo-Dabrica. Boškailove kuće su na desnoj, a nekropola Radan krst uz lijevu stranu puta, krećući se od Hodova ka Dabrici. Udaljena je oko 1,5 km od sela Hodova. Lokalitet Radan krst je oko pola kilometra sjeveroistočno od najveće nekropole sa stećcima i tumulima u zaseoku Brda, kod Boškailovih kuća.
Povijesni podaci
U doba razvijenog srednjeg vijeka, tokom 14. i 15. stoljeća, područje šire okolice Stoca pripadalo je srednjovkjekovnoj župi Dubravi.
Selo Hodovo se ne spominje u prvom poimeničnom popisu sandžaka Vilajeta Hercegovina, sačinjenom u periodu 1475.-1477. godine, ali se spominju neka okolna sela kao što je Trijebanj i područje Dubrava. Tu se spominje Džemat vojvode Petra – drugi naziv Hrabrena kao timarnika i njegova brata Vukića (Aličić, 1985., 130.). Vukić Hrabren bio je bliski rod sa Miloradovićima, ali nije bio pravi vojvoda. Nekropola u Hodovu pripadala je teritoriju kojim su vladali potomci vojvode Stjepana Miloradovića iz vojvodske obitelji Hrabrena-Miloradovića u 15. i 16. stoljeću. Hrabreni-Miloradovići su pripadali vlaškom rodu Hrabrena i katunarskoj i vojvodskoj obitelji Miloradovića. Rodonačelnik obitelji Miloradovića je bio Milorad, koji je živio u drugoj polovici 14. stoljeća. Njegov sin Stjepan živio je od druge polovice ili kraja 14. do sredine 15. stoljeća. Stjepan Miloradović je sa vojskom oblasnog gospodara Petra Pavlovića, uz pomoć osmanskih četa, napao predio oko Slivna, koji je pripadao teritoriju Dubrovačke republike. Stjepan je, prema povijesnim izvorima, imao dva sina, Petra i Radoja (Radohnu). Petar Stjepanović javlja se u dubrovačkoj arhivskoj građi od 1473. do 1488. godine, kada je umro. Bio je vojvoda Donjih Vlaha (Hrabak, 1956., 34.-36.). Poslije Petrove smrti, od Hrabrena je bio najznačajniji Vukić Hrabren, koji se javlja u spisima Dubrovačke republike od 1489. do 1496. godine. Vjerojatno je bio katunar Hrabrena.
Drugi Stjepanov sin bio je Radohna (Radoje), koji je imao sina Pavka (Vego, 1962., 197.). Radoje je pokopan u Radimlji, a spomenik mu je podigao brat, vojvoda Petar (spomenik broj 12 na Radimlji, Benac, 1950., 39.). O obitelji Radohnića nema sigurnih povijesnih podataka, a kako Vego piše “ukoliko se ovdje ne radi o porodici kneza Pavka, vjerovatno unuka Stjepana Miloradovića”, koji je živio u drugoj polovici 15. ili čak prvoj polovici 16. stoljeća. (Vego, 1962., 197.; isti, 1964., broj 51).
2. Opis dobra
Na ovom malom obiteljskom groblju je 8 stećaka, od toga 1 sljemenjak sa postoljem, 5 sanduka, 1 ploča i 1 krstača sa pločom. Spomenici su dobro obrađeni, ali su neki od njih utonuli, a skoro svi su znatno oštećeni, okrnjeni i ispucali. Orijentirani su u smjeru zapad (glava) – istok, osim ploče sa krstačom, koja je orijentirana sjeverozapad (glava) - jugoistok, i jednog sanduka koji je pomjeren. Izrađeni su od kamena, koji je vremenom podložan lomljenju i pucanju. Ukrašena su 4 primjerka.
Broj 1 - sanduk, dimenzije: 1,97x1,63x0,37 m, dobra obrada. Sredinom vodoravne strane je urezana linija. Na sredini sjevernog ruba vodoravne strane je nastala rupa, elipsasta udubina promjera 0,25x0,33, a dubine 0,2 m. Teško je odrediti da li je umjetna ili prirodna tvorevina. Uz sjeverni rub spomenika je grmlje. Mali dio jugoistočnog kuta je odlomljen.
Broj 2 - sljemenjak sa postoljem. Dimenzije sljemenjaka: 1,55x0,63 (0,59)x1,33 (od toga je 0.80 visina sanduka); dimenzije postolja: 1,77x0,73x0,20. Obrada osrednja.
Ukrašen je tordiranom vrpcom na spoju krova i uspravnih strana i frizom od povijene linije sa trolistovima, na čijem je donjem rubu također obrub u vidu jednostavne uske vrpce. Istočna polovina sljemena i zabata na istočnoj čeonoj (užoj) strani je obijena, a na istočnom dijelu bočnih (dužih) strana je primjetna jaka pukotina, koja će se vremenom proširiti i taj dio stećka bi mogao otpasti. Rubovi postolja su također djelomično odbijeni.
Broj 3 - sanduk, dimenzije:1,42x0,77 (pri dnu 0.70)x
Na uspravnim stranama je friz od povijene linije sa trolistovima, na donjem rubu obrubljen je jednostavnom uskom vrpcom. Na zapadnoj čeonoj strani je prikaz čovjeka koji odapinje strijelu na jelena, koji se nalazi na sjevernoj bočnoj strani.
Broj 4 - krstača sa odvojenom pločom. Dimenzije krstače: visina vertikalnog kraka 1,6 m (od toga su krakovi na visini od 0,85 m od tla), širina 0,47 m, debljina 0,33 m, dužina horizontalnih krakova 0, 27 m, debljina i visina 0,33 m. Dimenzije ploče: 1,52x1,8x0,3 m.
Krstača je oduvijek bila pobodena pored jedne od čeonih strana ploče. Na ploči nema tragova mjesta za postavu krstače. Zatečena je uz jugoistočnu čeonu stranu. Ukrašena je sjeverna strana krstače, okrenuta nadgrobnoj ploči. Gornji krak krstače je polukružan i u njemu je rozeta uokvirena tankom tordiranom vrpcom. Na vertikalnom kraku su dvije stilizirane arkade prikaz. Izgleda da je na toj strani bio natpis, koji se danas više ne raspoznaje. Vodoravna ploha ploče je uokvirena tordiranom vrpcom. Na ploči je prikaz pravokutnog štita, ispod kojeg viri mač. U kutovima štita su 4 rozete. Štit je obrubljen tordiranom vrpcom (Wenzel, 1964., T. XXIII, 3.; Bešlagić, 1970., 124, i sl. br. 14 ). Sjeveroistočni kut ploče je odlomljen, ali stoji in situ.
Nije poznato kome je nekropola pripadala, a prema izradi i sličnosti motiva sa ostalim nekropolama u Hodovu i stolačkom kraju, te prema činjenici da se ovdje nalazi i spomenik sa krstačom, nekropola se može okvirno datirati u period 15. i početak 16. stoljeća.
3. Dosadašnja zakonska zaštita
Nekropole sa stećcima Hodovo, Stolac, nalaze se na Privremenoj listi nacionalnih spomenika BiH, pod rednim brojem 602.
4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi
Nekropola je obiđena i obrađena od strane Šefika Bešlagića ranih 60-ih godina 20. stoljeća, a materijal je objavljen 1970. godine.
Konzervatorski radovi na nekropoli nisu obavljani.
5. Sadašnje stanje dobra
Uvidom na licu mjesta, 19. lipnja 2006. godine, primijećena su na svim spomenicima ove nekropole prirodna oštećenja, tj. neki su prepukli, a na nekima su napuknića i odlamanje rubova. Žbunje raste pored nekih spomenika, svi spomenici leže u visokoj travi. Pristup nekropoli je lagan sa ceste Hodovo-Dabrica.
6. Specifični rizici kojima je spomenik izložen:
- prirodni faktori, uglavnom klimatski;
- neodržavanje – bujanje vegetacije.
III. - ZAKLJUČAK
Primjenjujući Kriterije za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom (“Službeni glasnik BiH”, broj 33/02 i 15/03), Povjerenstvo donosi odluku kao u dispozitivu. Odluka je utemeljena na sljedećim kriterijima:
A) Vremensko određenje
B) Povijesna vrijednost
C) Umjetnička i estetska vrijednost
i. Kvaliteta obrade
iii. Proporcije
v. Vrijednost detalja
D) Čitljivost
i. Materijalno svjedočanstvo o manje poznatim povijesnim razdobljima
iv. Svjedočanstvo o određenom tipu, stilu ili regionalnom maniru
E) Simbolička vrijednost
i. Ontološka vrijednost
ii. Sakralna vrijednost
iii. Tradicionalna vrijednost
F) Ambijentalna vrijednost
iii. Objekt ili skupina objekata je dio cjeline ili područja
G) Izvornost
i. Oblik i dizajn
ii. Materijal i sadržaj
iii. Namjena i upotreba
iv. Tradicija i tehnike
vi. Duh i osjećanja
H) Jedinstvenost i reprezentativnost
i. Jedinstven i rijedak primjerak određenog tipa
Sastavni dio ove odluke su:
- kopija katastarskog plana,
- zemljišnoknjižni izvadak,
- fotodokumentacija Povjerenstva sa terena, od 19. lipnja 2006. godine.
Korištena literatura
U toku vođenja postupka proglašenja dobra nacionalnim spomenikom BiH, korištena je sljedeća literatura:
1950. Benac, Alojz, Radimlja, Zemaljski muzej u Sarajevu, Sarajevo, 1950.
1956. Hrabak, Bogumil, „O hercegovačkim vlaškim katunima prema poslovnoj knjizi dubrovčanina Dživana Pripčinovića”, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, nova serija, sveska XI, Istorija i etnografija, Sarajevo, 1956., 29.-39.
1964. Wenzel, Marian, Ukrasni motivi na stećcima, IP Veselin Masleša, Sarajevo, 1964.
1970. Bešlagić, Šefik, “Stećci Hodova”, Anali Historijskog instituta Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Dubrovniku, godina XII, Dubrovnik, 1970., 113.-163.
1974. Filipović, Nedim, “Vlasi i uspostava timrskog sistema u Hercegovini”, Godišnjak, knjiga II, Centar za balkanološka ispitivanja, knjiga 10, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1974., 127.-222.
|
