Status spomenika -> Nacionalni spomenik

            Objavljeno u „Službenom glasniku BiH“, broj 97/07. 

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovu člana V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 16. do 22. maja 2006. godine donijela je

O D L U K U

I.

            Mjesto i ostaci historijske građevine katoličke crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u Nevesinju proglašavaju se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik čine mjesto i ostaci crkve u okviru dvorišnog zida.

            Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji označenoj kao k.č. broj 154, posjedovni list broj 530 (novi premjer), što odgovara k.č. br. 1082/3 i 1085/2 (stari premjer), z.k. uložak broj 768, k.o. Nevesinje, općina Nevesinje,  Republika Srpska, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite i rehabilitacije utvrđene Zakonom o provođenju odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (»Službeni glasnik Republike Srpske«, broj 9/02).

II.

            Vlada Republike Srpske dužna je da osigura pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju, rehabilitaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.

Vlada Republike Srpske dužna je da osigura sredstva za izradu i provođenje potrebne tehničke dokumentacije za rehabilitaciju nacionalnog spomenika.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione table sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

III.

S ciljem trajne zaštite nacionalnog spomenika utvrđuju se sljedeće zone zaštite:

I zona zaštite obuhvata prostor određen u tački I stav 3. ove odluke. U toj zoni primjenjuju se sljedeće mjere zaštite:

- Objekat katoličke crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije bit će rehabilitovan na izvornoj lokaciji, u izvornom obliku, uz primjenu izvornih ili istovrsnih materijala i izvornih metoda građenja u najvećoj mogućoj mjeri, a na osnovu dokumentacije o ranijem izgledu objekta, uz odobrenje nadležnog ministarstva i stručno nadziranje nadležne službe zaštite naslijeđa;

- Svi originalni fragmenti srušenog objekta, koji su pronađeni i sakupljeni na lokaciji ili na nekom drugom mjestu, a na koje su odvezeni nakon rušenja objekta, bit će registrirani, snimljeni i ponovno ugrađeni u rekonstruirane objekte. Do momenta ugradnje, potrebno ih je na odgovarajući način zaštititi;

- Ulomke, koji se zbog visokog stepena oštećenja ne mogu ugraditi, potrebno je na odgovarajući način konzervirati i prezentirati u sklopu graditeljske cjeline.

S ciljem osiguranja uvjeta za rehabilitaciju nacionalnog spomenika, utvrđuju se sljedeće mjere:

- uklanjanje kontejnera za odlaganje otpada iz neposredne blizine dvorišta crkve;

- konzervacija i restauracija ostataka dvorišnog zida;

- rekonstrukcija uništenih dijelova ogradnog zida dvorišta crkve po uzoru na ostatke izvornog dvorišnog zida;

- čišćenje prostora dvorišta crkve;

- otkopavanje površinskih slojeva zemlje s ciljem pronalaženja originalnih temeljnih zidova;

- izvršiti sanaciju i konsolidaciju originalnih dijelova temelja.

II zona zaštite obuhvata objekat župnog ureda, koji se nalazi na k.č. broj 222 i objekte u neposrednoj kontaktnoj zoni nacionalnog spomenika.

Na objektu župnog ureda primjenjuju se sljedeće mjere zaštite:

- izvršiti obnovu župnog ureda - prilikom obnove voditi računa o izvornim gabaritima objekta, otvorima i nagibu krova;

- prilikom obnove objekta dopuštene su sve intervencije koje će osigurati  prilagođavanje objekta uvjetima savremenog života;

- vratiti objektu izvornu namjenu – prostor za potrebe župnog ureda.

Promjene visine objekata oko nacionalnog spomenika nisu dozvoljene, a visina novih objekata ne smije da bude spratnosti veće od P+1, maksimalne visine 6,5 m do krovnog vijenca i maksimalnog gabarita 10 x 8 m.      

IV.

            Stavljaju se izvan snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski akti koji su suprotni odredbama ove odluke.

V.

Svako a posebno nadležni organi Republike Srpske, gradske i općinske službe suzdržat će se od preduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu da oštete nacionalni spomenik ili da dovedu u pitanje njegovu zaštitu, restauraciju i rehabilitaciju.

VI.

Ova odluka dostavit će se Vladi Republike Srpske, ministarstvu nadležnom za prostorno uređenje u Republici Srpskoj, nadležnoj službi zaštite naslijeđa na nivou Republike Srpske i općinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra, radi sprovođenja mjera utvrđenih u tač. II  - V ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

VII.

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim licima u prostorijama i na web-stranici Komisije  (http://www.aneks8komisija.com.ba).

VIII.

Prema članu V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini odluke Komisije su konačne.

IX.

Danom donošenja ove odluke sa Privremene liste nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine (»Službeni glasnik BiH«, broj 33/02, »Službeni glasnik Republike Srpske«, broj 79/02, »Službene novine Federacije BiH«, broj 59/02 i »Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH«, broj 4/03) briše se nacionalni spomenik upisan pod rednim brojem 435.

X.

Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u »Službenom glasniku BiH«.

Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

Broj: 09-2-277/05-6                                                                    

17. maja 2006. godine                                                                 

Sarajevo                                                                                   

Predsjedavajuća Komisije

Amra Hadžimihamedović

O b r a z l o ž e n j e

I – UVOD

Na osnovu Zakona o provedbi odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, član 2, stav 1, »nacionalni spomenik« je dobro koje je Komisija proglasila nacionalnim spomenikom, u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8. kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine, sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika donijela je odluku o stavljanju Katoličke crkve u Nevesinju na Privremenu listu nacionalnih spomenika BiH, pod rednim brojem 435.

U skladu sa odredbama Zakona, a na osnovu člana V stava 4. Aneksa 8. i člana 35. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je pristupila provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

II – PRETHODNI POSTUPAK

U postupku koji je prethodio donošenju konačne odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom izvršen je uvid u:

• dokumentaciju o lokaciji imovine i vlasničku dokumentaciju (posjedovni list, zemljišnoknjižni izvadak i kopiju katastarskog plana),

• podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama na restauraciji i drugoj vrsti radova na dobru, itd.,

• historijsku, arhitektonsku i drugu dokumentarnu građu o dobru.

            Na osnovu uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:

1.  Podaci o dobru

Lokacija

            Mjesto i ostaci historijske građevine katoličke crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u Nevesinju su smješteni na sjevernoj periferiji grada, na lokaciji koja obuhvata k.č. br. 154 (novi premjer), što odgovara 1082/3 i 1085/2 (stari premjer), upisana u posjedovni list pod brojem 530, zemljišnoknjižni izvadak broj 768, vlasništvo Rimokatoličkog župnog ureda u Nevesinju 1/1; k.o. Nevesinje, općina Nevesinje, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina.       

            Pristup nacionalnom spomeniku je sa istočne strane.

            Glavna osovina objekta katoličke crkve usmjerena je u pravcu istok–zapad, sa manjim otklonom ka sjeveru. Ulaz je na istočnoj strani.

Historijski podaci

Početkom 19. vijeka, u periodu kada je Hercegovina izdvojena iz bosanskog sandžaka i dobila status pašaluka, franjevci Bosanske provincije, koji su bili rodom iz Hercegovine, okupili su se sa željom da sagrade samostan na području Hercegovine. Kongregacija za raširenje vjere izdala je 6. februara 1844. godine dekret kojim je određeno da se podigne franjevački samostan u Hercegovini. Kamen temeljac novog samostana postavljen je na Širokom Brijegu, 23. jula 1846. godine. Starješinstvo Bosne srebrene usprotivilo se podizanju novog samostana smatrajući da se unosi nered u Provinciju i nanosi štetu samostanu u Kreševu (gotovo cijela Hercegovina, izuzevši Duvna (danas Tomislavgrada) i Roškog polja, je u pastoralnom pogledu ovisila o samostanu u Kreševu). Sukob unutar Provincije riješen je odvajanjem Hercegovine od Bosne - 30. aprila 1856. godine od tadašnjeg apostolskog vikarijata Bosne i Hercegovine uspostavljena su dva apostolska vikarijata. Novi hercegovački vikarijat obuhvatao je samo dio Hercegovine zapadno od rijeke Neretve, jer je na lijevoj strani već postojala stara Trebinjsko-mrkanjska biskupija. U Hercegovini je 27. jula 1852. godine uspostavljena kustodija Manje Braće. Dekret o osnivanju kustodije je objavljen 3. oktobra 1852. godine. Vremenom su sagrađena još tri samostana, u Humcu, Ljubuški, u predgrađu Mostara zvanom Vukodo i u Mostaru. S obzirom na napredak kustodije, generalni vizikator Kustodije fra Augustin Zubac je 18. marta 1892. godine zamolio Generala reda da Hercegovačku kustodiju uzdigne u provinciju. Hercegovačka franjevačka provincija Uznesenja Blažene Djevice Marije uspostavljena je 27. aprila 1892. godine. (Šematizam franjevačke provincije Uznesenja Blažene Djevice Marije u Hercegovini, Povijesni pregled napisao dr. fra. Bazilije Pandžić).

S obzirom na veliki broj doseljenika, službenika, vojnika i inženjera austrougarske vojske, oko 1880. godine na području Trebinjsko-mrkanske biskupije je bio znatan broj vjernika – katolika. U tom periodu su sagrađene ili se počelo sa gradnjom crkvi u Trebinju i Stocu, a sagrađeni su i brojni župni stanovi. U Nevesinju je u ovom periodu živjelo 250 katolika. Budući da pastoral nije mogao ići ukorak sa porastom broja vjernika to je biskup 1883. godine dao jurisdikciju vojnim kapelanima, odnosno dao je široke ovlasti vojnim kapelanima smještenim u Avtovcu, Bileći, Trebinju, Nevesinju i Gacku. Već 1880. godine počeli su ozbiljni pregovori o osnivanju župe u Nevesinju koja bi pokrivala čitavo sjeveroistočno područje (Nevesinje, Gacko, Foča) (1).  S ciljem gradnje župne kuće još 1871. godine kupljene su kuće begova Bašagića za koje je isposlovano papino odlikovanje.  Uprkos nastojanjima za očuvanje samostalnosti biskupije, 1890. godine Trebinjsko-mrkanska biskupija je predata u administraciju Mostarsko-duvanjskoj biskupiji. (Trebinjsko-mrkanska biskupija u 19. stoljeću – mr. Ivica Puljić, rad objavljen u Studia Vrhbosnensia I)

Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije u Nevesinju osnovana je od strane franjevaca 1899. godine, za vrijeme biskupa Buconjića, kada je i sagrađen župni stan. Župna crkva izgrađena je u periodu od 1901. do 1903. godine.

Prostornim obuhvatom Nevesinje je predstavljalo najveću katoličku župu u Hercegovini koja je pokrivala gotovo dvije općiine, Kalinovik i Nevesinje. Župnici su svoju službu, od 1944. godine, najčešće vršili iz Mostara. Nakon II svjetskog rata raspolagali su sa tri prostorije u župnom uredu. Ostale prostorije župnog ureda općina je predala stanarima, kada su useljenje četiri porodice.

Za vrijeme II svjetskog rata crkva je oštećena. Popravljana je u periodu od 1958. do 1973. godine kada je potpuno obnovljena i »dotjerana izvana, iznutra ukusno obojena«.

Matice župe u Nevesinju od 1899. godine do danas su sačuvane.

Nevesinjska župa imala je i manju filijalnu crkvu u Ulogu, koja je sagrađena 1937. godine, srušena u II svjetskom ratu i obnovljena 1973. godine. (Šematizam franjevačke provincije Uznesenja Blažene Djevice Marije u Hercegovini, str. 66-68.)

O radu i posvećenosti franjevaca u Nevesinjskoj župi govore aktivnosti na odgoju djece. U 20. vijeku sestre Franjevke su u Nevesinju osnovale zabavište za djecu i brinule se za obrazovanje djece i siročadi (2).

Župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Nevesinju je minirana i u potpunosti srušena 1992. godine. Kameni ostaci crkve su odneseni u nepoznatom pravcu. Pretpostavlja se da je dio fragmenata, zajedno sa ostacima Careve džamije iz Nevesinja bačen na lokaciji Ždrijela kod sela Čitluk, na putu Nevesinje - Sopilji. Ostaci temelja crkve su zasuti šljunkom u cilju izravnavanja lokacije koja je korištena kao parking prostor. Na mjestu objekta crkve ostali su samo dijelovi ogradnog zida.

2. Opis dobra (3)

Prema konceptu prostorne organizacije crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Nevesinju pripadala je tipu jednobrodnih crkava pravougaonog tlocrta sa polukružnom apsidom i zvonikom »prislonjenim« uz pročelje crkve.  

U arhitektonskom oblikovanju crkve bili su prisutni elementi neoromanike vidljivi u pravougaonoj osnovi, masivnim kamenim zidovima bez mnogo otvora, jednostavnim izduženim i lučno završenim prozorima, biforama i triforama na zvoniku, rozeti iznad portala i kamenom lučno završenom portalu. 

Objekat crkve imao je pravougaonu osnovu. Dimenzije stranica objekta, mjerene izvana, iznosile su 11,80 x 25,65 m, odnosno 15,80 x 28,75 m mjereno sa bočnim oltarima i prislonjenim zvonikom. Zasvedena apsida, na zapadnoj strani, u osnovi je bila izvedena kao polukružna (dio apside koji se prostorno izdvaja iz objekta crkve). Visina objekta, mjerena od nivoa terena do krovnog vijenca, iznosila je oko 11,00 m, a apside oko 8,90 m.

U osovini vanjskog zida istočne, ulazne fasade, bio je izveden zvonik pravougaone osnove, dimenzija 4,10 x 3,10 metra. Visina zvonika do krovnog vijenaca iznosila je oko 20 m.

Objekat crkve je od nivoa terena bio podignut za pet stepenika. U visini stepeništa postavljenog na ulaznoj, istočnoj, fasadi, bio je izveden i postament objekta. Objekat crkve imao je kamene zidove, debljine od 60 do 80 cm. Struktura zida (izuzetno pravilno tesani kamen sa cementnim fugama) bila je ostavljena vidljiva sa vanjske strane. Zidovi su bili završeni jednostavno profilisanim vijencem.

Iz jedinstvenog unutrašnjeg prostora crkve na bočnim fasadama izdvajala su se po dva bočna oltara. Prostor bočnih oltara je bio pravougaon, dimenzija 4,20 x 2,00 m (prostor bočnog oltara je za dva metra bio izvučen iz ravni zida objekta crkve). Bočni oltari su bili iznutra zasvedeni, izvana pokriveni jednovodnim krovom.

Na zapadnoj fasadi se izdvajao prostor apside, krstionice i sakristije. Navedeni prostori su, izvana posmatrano, bili niži od glavnog volumena crkve. Bočni prostori krstionice i sakristije su bili pokriveni dvovodnim krovom.

Objekat crkve je bio natkriven dvovodnim krovom, sa pokrovom od ravnog lima.

Prozori na bočnim fasadama objekta su bili postavljeni u jednom horizontalnom pojasu.

Na sjevernoj i južnoj fasadi su bila postavljena po tri prozora lučno završena. Prozori su sa vanjske strane bili uokvireni kamenim doprozornicima bez profilacija, postavljenim u ravni zida.

Na južnoj fasadi objekta, na prostoru krstionice, bila su izvedena pravougaona vrata. Vrata širine 1,0 m su bila uokvirena kamenim dovratnikom bez profilacija, postavljenim u ravni zida.

Prostori bočnih oltara su bili naglašeni ne samo izvlačenjem volumena iz osnovnog volumena objekta crkve već i uvlačenjem fasade objekta crkve u širini bočnih oltara.

Na zapadnoj fasadi objekta bilo je izvedeno šest prozorskih otvora, postavljenih na različitim visinama. Na prostoru apside tri prozora, lučno završena su bila postavljena u jednom horizontalnom nivou. Na prostoru sakristije i krstionice je bio izveden po jedan pravougaoni prozorski otvor. Na zabatnom zidu objekta crkve bila je izvedena rozeta. Svi prozori su sa vanjske strane bili uokvireni kamenim doprozornicima bez profilacija, postavljenim u ravni zida.

Istočni, ulazni zid, je jednostavno profiliranim kamenim vijencima bio podijeljen u tri nivoa.

U prvom nivou je, lijevo i desno od ulaznog portala, bio izveden po jedan bočni ulaz u objekat crkve. Ulazni otvori su bili lučno završeni, izvedeni bez dovratnika.

U drugom nivou su, lijevo i desno od ulaznog portala, bile izvedene lučno završene trifore.

Treći nivo je bio završen stepenasto. Uglovi objekta su bili izvedeni kao stubovi, naglašeni blagim izvlačenjem iz ravni zida. Na vrhovima uglova su bili postavljeni križevi.

Istočni zidovi bočnih oltara, vidljivi na ulaznoj fasadi, također su bili završeni stepenasto. 

Zvonik, na istočnom pročelju, je bio građen od pravilno tesanog kamena sa fugama od cementnog maltera. Konstrukcija zvonika je bila oslonjena na četiri masivna stuba, od kojih su dva bila »utopljena« u debljinu zida. Stubovi su bili dimenzija 130 x 110 cm.

Završeci čeličnih zatega koji su bili postavljeni na uglovima zvonika, bili su izvedeni u obliku stilizovanog cvjetnog križa.

Zvonik je bio natkriven četverovodni krovom, sa pokrovom od ravnog lima.

Jednostavno profiliranim kamenim vijencima zvonik je bio podijeljen u četiri nivoa.

U prvom nivou zvonika bila su izvedena tri polukružno završena otvora širine 180 cm na ulaznoj fasadi, odnosno 100 cm na bočnim fasadama. Otvori su bili naglašeni uvlačenjem u odnosu na ravan zida kao i svojim oblikovanjem – stubovi sa bazama i kapitelima koji nose luk su bili izvedeni kao dekoracija.

U drugom nivou na ulaznoj fasadi zvonika je bila izvedena rozeta, uokvirena kamenim dovratnikom. Na bočnim fasadama zvonika su bile izvedene trifore, bez dovratnika sa prozorskom klupicom izvučenom u odnosu na ravan zida. Na ulaznoj fasadi je ispod kamenog vijenca bio izveden niz lučnih slijepih arkada.

U trećem horizontalnom nivou zvonika bio je izveden samo jedan prozorski otvor, postavljen na ulaznoj fasadi. Prozorski otvor je bio lučno završen, uokviren kamenim doprozornikom bez profilacija. Iznad njega je u kvadratnom polju bio postavljen sat. Ispod kamenog vijenca trećeg nivoa je bio izveden niz lučnih slijepih arkada.

U četvrtom nivou, na sve četiri fasade zvonika, bila je izvedena po bifora. Baze i kapiteli stubova kao i lučni dijelovi bifora su bili naglašeni profilacijama. Ispod završnog, krovnog vijenca zvonika bio je izveden niz lučnih slijepih arkada.

U prostor crkve se pristupalo sa istočne strane, prolazom zasvedenim krstastim svodom kroz prizemlje zvonika. Lučno završeni ulazni portal crkve bio je širine 1,50 m. Portal je u potpunosti bio izveden kao lučno završeni otvor na ulaznoj fasadi zvonika – u debljini zida objekta bili su izvedeni stubovi sa bazama i kapitelima koji nose profilisani luk. Vrata su bila dvokrilna.   

Unutrašnji prostor crkve je bio longitudinalan, dimenzija 20,0 x 10,0 m.

Uz južni zid crkve bilo je smješteno dvokrako stepenište, postavljeno u obliku slova »L«(4).

Prostori bočnih oltara, dimenzija 3,00 x 2,20 m, su bili naglašeni uvlačenjem u odnosu na ravan zida i izvođenjem plitkih pilastra oko njih. Ulazi u bočne oltare su bili lučno završeni.

Prostor apside je za tri stepenika (45 cm) bio povišen u odnosu na prostor broda crkve. Pravougaoni oltar je bio dimenzija 3,80 x 2,50 m.

Lijevo i desno od prostora apside nalazili su se prostori sakristije (na sjevernoj fasadi) i krstionice (na južnoj fasadi). Prostori sakristije i krstionice, dimenzija, 3,75 x 3,45 m, su zidom bili odijeljeni od prostora apside. Preko jednokrilnih vrata bila je omogućena veza ovih prostora sa prostorom apside. U prostor krstionice bio je moguć ulaz i izvana, preko bočnog ulaza smještenog na južnoj fasadi.

Unutrašnje zidne površine crkve bile su malterisane i okrečene.

3. Dosadašnja zakonska zaštita

            Na Privremenoj listi nacionalnih spomenika Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika objekat katoličke crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u Nevesinju je upisan pod rednim brojem  435.

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

Na objektu nisu vršeni nikakvi istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi pod nadzorom službe zaštite.

Objekat je tokom II svjetskog rata pretrpio izvjesna oštećenja. Popravljan je u periodu od 1958. do 1973. godine(5).

5. Sadašnje stanje dobra

Objekat katoličke crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u Nevesinju je miniran i u potpunosti srušen 1992. godine. Svi fragmenti su uklonjeni sa lokacije. Pretpostavlja se da je dio fragmenata, zajedno sa ostacima Careve džamije iz Nevesinja bačen na lokaciji Ždrijela kod sela Čitluk, na putu Nevesinje - Sopilji. Ostaci temelja objekta su zatrpani šljunkom. Prostor se dugo vremena koristio za parkiranje vozila. Na obodu parcele su postavljeni kontejneri za odlaganje otpada.

6. Specifični rizici

- Moguća promjena neposrednog okruženja objekta crkve.

III – ZAKLJUČAK

Primjenjujući Kriterije za proglašenje dobara nacionalnim spomenikom (»Službeni glasnik BiH«, br. 32/02 i 15/03), Komisija je donijela odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:

A. Vremensko određenje

B. Historijska vrijednost

(veza građevine sa značajnim događajem u historiji)

C. Umjetnička i estetska vrijednost

iii. Proporcije,

iv. Kompozicija,

D. Čitljivost (dokumentarna, naučna, obrazovna vrijednost)

iv. Svjedočanstvo o određenom tipu, stilu ili regionalnom maniru

E. Simbolička vrijednost

ii. Sakralna vrijednost

iii. Tradicionalna vrijednost

v. Značaj za identitet skupine ljudi

F. Ambijentalna vrijednost

ii. Značenje u strukturi i slici grada.

Sastavni dio ove odluke su:

- kopija katastarskog plana broj 4, posjedovni list broj 530 i zemljišnoknjižni izvadak broj 768,

- fotodokumentacija (fotografije objekta dobivene od strane don Ante Lubirića i fotografije stanja objekata u trenutku pripremanja dokumentacija za izradu konačne odluke Komisije o dobru, decembar 2005. godine),

- tehnička dokumentacija (osnova objekta, dobivena od strane don Ante Lubirića i fotografije dokumentacije u posjedu Arhiva Hercegovine – osnova i ulazna fasada objekta)

Korištena literatura

U toku vođenja postupka proglašenja mjesta i ostataka historijske građevine katoličke crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u Nevesinju nacionalnim spomenikom BiH,  korištena je sljedeća literatura:

1977. Grupa autora, Šematizam franjevačke provincije Uznesenja Blažene Djevice Marije u Hercegovini, Provincijalat hercegovačkih franjevaca, Mostar, 1977.

1986.    Grupa autora, Studia Vrhbosnensia I – Katolička crkva u Bosni i Hercegovini u XIX i XX stoljeću, povijesno teološki simpozij prigodom stogodišnjice ponovne uspostave redovite hijerarhije u BiH, Sarajevo, 1. i 2. srpanj 1982. godine, Vrhbosanska Visoko teološka škola,  Sarajevo, 1986.

            Dokumentacija Biskupskog ordinijata Mostar dobivena od strane don Ante Luburića

            Dokumentacija Arhiva Hercegovine

(1) Jedan od razloga za osnivanje župe u Nevesinju bio je i postojanje značajne i izuzetno velike vojne kasarne u tom gradu. 

(2) Dr. fra Andrija Nikić, Političko-pastoralno i prosvjetno-karitativno djelovanje hercegovačkih franjevaca od 1878. godine do 1918. godine, str. 236, rad objavljen u Studia Vrhbosnensia I.

(3) Opis objekta je napisan na osnovu fotografija crkve dobivenih od don Ante Luburića i tehničke dokumentacije crkve koja se nalazi u Arhivu Hercegovine, Mostar.

(4) Prema dostupnoj tehničkoj dokumentaciji objekta crkve konstrukcija kora nije naznačena. Prema dostupnim fotografijama objekta vidljivi su zidovi iznad ulaza u objekat (na mjestu mogućeg produžetka konstrukcije zvonika unutar objekta) do kojih vodi navedeno stepenište. Međutim, ovi zidovi nisu nacrtani u dostupnoj tehničkoj dokumentaciji. S obzirom na to da je vidljiva zidna konstrukcija jednake širine kao i krak stepeništa, odnosno oko 90 cm, moguće je da pripada konstrukciji zvonika. Ovo bi bio jedini mogući ulazak u prostor zvonika. 

(5) Šematizam franjevačke provincije Uznesenja Blažene Djevice Marije u Hercegovini, str. 68.